Francesco Laurana I Razvoj Jedne Renesansne Sheme Portreta Laure De Noves

Rad. Inst. povij. umjet. 27/2003. (73–80) I. Prijatelj Pavi~i}: Francesco Laurana i razvoj jedne renesansne sheme portreta Laure de Noves

Ivana Prijatelj Pavi~i} Umjetni~ka akademija, Split Francesco Laurana i razvoj jedne renesansne sheme portreta Laure de Noves

Pregledni rad – Review predan 4. 7. 2003.

Sa‘etak U radu se istra‘uje uloga Francesca Laurane u razvoju i {irenju poprsja Laure iz Be~a s Avignonom, te poku{ava odgovoriti na pita- jednoga renesansnog ikonografskog modela portreta Petrarkine mu- nje koga predstavljaju dvanaest mramornih ‘enskih maski koje se ze, Laure de Noves. Nadalje, analizira se povezanost Lauranina pripisuju Laurani i njegovoj radionici.

Klju~ne rije~i: Francesco Laurana, Petrarca, Laura, poprsje, skulptura, renesansa

Veliki ranorenesansni kipar Francesco Laurana (Franjo Vra- iz Kolekcije Frick u New Yorku.3 Olsonova pokazuje da bi u njanin, Franjo Laurana) pripada skupini likovnih umjetnika tim reljefima mogle biti predstavljene alegorije Djevi~an- hrvatskoga porijekla, zvanih »Schiavoni«, koji su najve}i stva i @enskih vrlina,4 i uspore|uje te Lauranine reljefe s dio ili ~itav svoj opus ostvarili izvan zavi~aja. Poput Lucija- prikazom Trijumfa Djevi~anstva na pozadini portreta Battis- na Vranjanina, Jurja ]ulinovi}a, Ivana Duknovi}a, njegovo te Sforze {to ga je naslikao Piero della Francesca. Mislim da je ime upisano u sve va‘nije preglede talijanske renesansne je Olsonova ispravno interpretirala Lauranine reljefe s biste umjetnosti. Dr‘i ga se jednim od najzna~ajnijih predstavni- iz Frick Collection. Naime, me|u prikazanim likovima mo- ka ranorenesansne skulpture u Italiji i jednim od klju~nih ‘emo prepoznati neke od legendarnih anti~kih herojskih ‘e- sudionika u difuziji i razvoju renesansnoga stila izvan tali- na koje su bile primjer djevi~anstva ili bra~ne ~isto}e poput janskih granica. Bio je na svoj na~in Simone Martini za ki- Lukrecije, Penelope, koja odbija prosce ~ekaju}i povratak parstvo svoje epohe. Gradovi Avignon i Napulj, koji su u svoga mu‘a Odiseja, ili vestalke Tuccije, {to ih spominje vrijeme slikara Simonea bili klju~ni za internacionalizaciju Petrarca u svojem Trijumfu Djevi~anstva. gotike, u Lauranino doba ponovo su postali va‘na kulturna Neosporno najo~itija petrarkisti~ka tema u opusu Francesca sredi{ta, u kojima su se pro‘imala talijanska, francuska i fla- Laurane portret je Petrarkine muze, koji se nalazi u Kunst- manska likovna iskustva. Kao i Simone, Francesco je bio kammeru u Kunsthistorisches Museumu u Be~u. Godine predstavnik dvorske umjetnosti, koja se razvijala zahvalju- 1993. Brita Götz-Mohr uvjerljivom je komparativnom ana- ju}i vladarskim porodicama Aragon i Anjou. Nadalje, Laura- lizom dokazala da je ta bista portret Laure de Noves (1308.– nina umjetnost, kao i ona Simonea Martinija, bila je sna‘no 1348.) i datirala kip u drugo Lauranino napuljsko razdoblje pro‘eta petrarkizmom. 1472.–1474. godine,5 povezuju}i nastanak kipa s ~injeni- Ve} je pisano o mogu}em utjecaju petrarkizma na ikonogra- com da je petrarkizam na dvoru Alfonsa II. bio izrazito jak.6 fiju reljefa na trijumfalnom luku Alfonsa II. Aragonskog na U svom ~lanku njema~ka istra‘iva~ica iznosi mi{ljenje da tvr|avi Castel Nuovo. U cjelini uzev{i, ti su reljefi mje{avina Laurana nije »izmislio« Laurin portret, ve} da je kao model anti~kih i alegorijskih motiva, a sredi{nji prikaz trijumfal- za svoj kip uzeo crte‘ Laure koji se pod znakom pitanja pri- nog ulaza kralja Alfonsa II. u grad Napulj vezuje se uz iko- pisuje Baldassareu Fiamingu, a nalazi se u rukopisu Petrarki- 1 nografiju rimskih trijumfa, kr{}anskog »adventusa« i moti- na kanconijera zvanog Rerum vulgarium fragmenta, koji se ve iz Petrarkina Trijumfa Slave. Na izvedbi reljefa s prikazom ~uva u Biblioteci Laurenziani u Firenci (Ms. Plut 41.1, f. IX ulaska kralja Alfonsa II. kao osvaja~a na trijumfalnoj ko~iji u r),7 a koji je napisao Jacobus Macarius Venetus 1463. godine Napulj i okolnim reljefima Alfonsova slavoluka radio je Lau- u Sieni. Taj se kanconijer prvi put navodi u vlasni{tvu Bib- rana sa skupinom anga‘iranih kipara od 1453. do 1461. go- 8 2 lioteke Laurenziane 1589. godine, a portret Laure je prvi dine. put naveden kao dio toga kanconijera u katalogu Biblioteke Mogu}i utjecaj Petrarkinih trijumfa uo~ila je R. M. Olson u {to ga je napisao bibliotekar Bandini 1778. godine.9 Spome- ikonografiji reljefa na podno‘ju Lauranina ‘enskog poprsja nuti crte‘ prikazuje ‘ensku glavu ovalna oblika, vitka vrata

73 I. Prijatelj Pavi~i}: Francesco Laurana i razvoj jedne renesansne sheme portreta Laure de Noves Rad. Inst. povij. umjet. 27/2003. (73–80)

Francesco Laurana, Portret nepoznate ‘ene (Washington) Francesco Laurana, Portrait of an unknown woman

ukra{ena s dva reda perli, kose spletene iznad potiljka, koja Renesansna ikonografska ina~ica Laurina lika koju je pred- kao vijenac proviruje ispod kapice ukra{ene perlama i dija- stavio Laurana na be~kom kipu i Baldassare na laurencijan- demom na ~elu. Ona je identi~na po svim detaljima fiziono- skoj minijaturi jedan je od tipova Laurina portreta koji je bio mije, odje}e i frizure s poprsjem Laure iz Be~a. popularan od 15. do19. stolje}a. Taj je renesansni model Lau- rina portreta prvi uo~io talijanski povjesni~ar umjetnosti Leo- Götz-Mohrova dr‘i da je Baldassare rade}i Laurin portret poldo Cicognara po~etkom 19. stolje}a obra|uju}i Baldas- poku{ao rekonstruirati izgubljeni Laurin portret {to ga je za sareovu minijaturu iz firentinskoga kanconijera.15 On je pret- Petrarcu u Avignonu negdje oko 1335.–1336. 10 izradio ~u- 11 postavio da se taj tip Laurina portreta razvio i ra{irio na pod- veni sijenski slikar Simone Martini. Prema Götz-Mohrovoj ru~ju izme|u Venecije i Padove, te da njegova ikonografija minijatura Laure koja se pripisuje Baldassareu Fiamingu nas- vu~e porijeklo od izgubljenog Laurina portreta koji je za tala je negdje u isto doba kada je Macarius u Sieni izradio Petrarcu u Avignonu izradio Simone Martini. U ovom radu prijepis Petrarkinih Rima. Me|u stru~njacima koji su dosada poku{at }emo istra‘iti porijeklo toga ikonografskog mode- pisali o ovoj minijaturi prevladava mi{ljenje da je njezin la; je li njegov arhetip bio dvodimenzionalan ili trodimen- 12 autor umjetnik s kraja quattrocenta i da pokazuje odjeke zionalan; ima li veze s Avignonom (mjestom gdje je Laura 13 slikarstva Pinturicchija i Ghirlandaija. ‘ivjela i umrla), najzna~ajnijim izvori{tem ikonografskih pri- Slikar Baldassare, ~ije se ime spominje ispod Petrarkina por- kaza Laure; te kakva je uloga Francesca Laurane u njegovu treta u firentinskom kanconijeru, neistra‘eno je u povijesti razvoju i {irenju. umjetnosti: jedina njegova zasad poznata djela bila bi dva Tijekom 15. i 16. stolje}a mnogi su humanisti i plemi}i u crte‘a Laure i Petrarce. Po ~isto}i i preciznosti izvedbe spo- Avignonu, Laurinu gradu, tragali za izgubljenim Laurinim menutih crte‘a stilski ga mo‘emo povezati uz slikarstvo poz- portretom {to ga je posjedovao Petrarca, djelom Simonea Mar- natoga francuskog slikara i minijaturista Jeana Bourdichio- tinija, i za drugim prikazima Laure koji su se dr‘ali izvorni- na (oko 1457.–1521.), u~enika J. Fouqueta, koji je djelovao ma. Godine 1483. napuljski plemi} Francesco Galatea pos- na dvorovima ~etvorice kraljeva: Louisa XI., Charlesa VIII., lao je Costanzi d’Avalos, vladarici otoka Ischia, jedan Lau- Louisa XII. i Francoisa I.14 Trebalo bi istra‘iti mogu}u vezu rin portret iz Avignona. Zanimljivo da je on jedini koji je u slikara Baldassarea Fiaminga s krugom Jeana Bourdichiona, stihovima opisao reljefni Laurin portret koji se neko} nala- Provansom i Avignonom. zio na Laurinu grobu u crkvi sv. Klare u Avignonu.16 Dana

74 Rad. Inst. povij. umjet. 27/2003. (73–80) I. Prijatelj Pavi~i}: Francesco Laurana i razvoj jedne renesansne sheme portreta Laure de Noves

Francesco Laurana, Portret Laure (Kunsthistorisches Museum, Be~) Francesco Laurana, Laura’s portrait

13. V. 1506. Giovanni Rucellai iz Avignona pisao je u Vene- janski Laurin portret postoje stanovite razlike u prikazu fi- ciju Lorenzu Strozziju o Laurinoj slici (effigie) koju je tamo zionomije i odje}e. 17 vidio i ‘elio naru~iti njezinu kopiju. Pri~a ka‘e da je poznati venecijanski pjesnik petrarkist Piet- U literaturi koja se bavi ovom problematikom dosada nije ro Bembo posjedovao jedan Laurin portret i da je bio dao bio obra|en jedan zanimljiv minijaturni Laurin portret {to se Giovanniju Belliniju da mu po tom portretu izradi portret nalazi na iluminaciji naslikanoj na naslovnici knjige Le cose njegove dragane Marije Savorgnan (?).21 Dr‘i se da je na tom volgari di messer Francesco Petrarcha /et tolto con sommis- izgubljenom (?) portretu Bellini naslikao lijepu plemkinju s sima diligenza dallo scritto di mano medesima dal Poeta kojom je Bembo bio u vezi oko 1501. godine.22 Laurin por- hauuto da M. Pietro Bembo, koju je 1501. u Veneciji tiskao tret u Bembovu vlasni{tvu, ne navode}i ime njegova autora, Aldo Manuzio. Rije~ je o primjerku knjige koja se danas spominje u jednom svom zapisu Marcantonio Michiel. Ve- nalazi u Plimpton Collection u Wellesley Library pri Welles- necijanski historik navodi da je taj (izgubljeni?) portret bio ley Collegeu (P487). Na minijaturi su prikazana poprsja Pet- ra|en prema liku sv. Margarete {to se nalazio na jednom zidu 18 rarce i Laure, a iznad njih leti Amor i baca strelicu. Prikaz u Avignonu. Ima li taj izgubljeni portret veze s minijaturom Laure odgovara tipu predstavljenom na Baldassareovu crte- na knjizi iz Plimptona (naslikanom na Petrarkinu izdanju ‘u i Lauraninu kipu. koje je uredio Bembo) i slikom iz Museo Civico u Padovi? Je Kada govorimo o renesansnim ina~icama ovoga ikonograf- li Bembo zaslu‘an za {irenje ove sheme Laurina portreta na skog modela, treba spomenuti drvorez objavljen u jednom podru~ju izme|u Venecije i Padove? izdanju Petrarce venecijanskoga izdava~a Domenica Giglija S tim u vezi prisjetimo se da je spomenuti renesansni model 19 iz 1553. godine, koji je prvi obradio Cicognara. Laurina portreta citiran vi{ekratno u Italiji u barokno doba. U navedenom ~lanku iz 1993. godine Brita Götz-Mohr obra- Tako je, primjerice, citiran na trima grafikama objavljenima dila je sliku iz Museo Civico u Padovi koja je zanimljiva u knjizi Francesco Petrarca (1304–1374) Le Rime del Pet- ina~ica ovog ikonografskog modela. 20 Rije~ je o slici koja rarca brevemente esposte per Ludovico Castelvetro, tiska- se u inventaru Muzeja vodi pod nazivom Portret nepoznate noj u Veneciji kod Antonija Zatte 1756. godine. U prvom ‘ene i neko} se pripisivala Carpacciovoj {koli, a nedavno je svesku knjige taj model prepoznajemo na grafici venecijan- datirana u 16. stolje}e. U odnosu na Baldassareov laurenci- skoga grafi~ara Bartolomea Crivellarija s prikazom Laurina i

75 I. Prijatelj Pavi~i}: Francesco Laurana i razvoj jedne renesansne sheme portreta Laure de Noves Rad. Inst. povij. umjet. 27/2003. (73–80)

Baldassare Fiamingo (?), Portret Laure (crte‘ Baldassare Fiamingo (?), Portret Petrarce (crte‘ Nepoznati slikar, Minijatura s likovima u rukopisu Petrarkinog kanconijera Rerum vul- u rukopisu Petrarkinog kanconijera Rerum vul- Petrarce i Laure, Le cose volgari di mes- garium fragmenta, ms. Plut. 41.1, c. IX, Biblio- garium fragmenta, ms. Plut. 41.1, c. IX, Biblio- ser Francesco Petrarcha/et tolto con som- teca Laurenziana, Firenca) teca Laurenziana, Firenca) missima diligenza dallo scritto di mano Baldassare Fiamingo (?), Laura’s portrait Baldassare Fiamingo (?), Petrarca’s portrait medesima dal Poeta hauuto da M. Pietro Bembo (Wellesley College, Plimpton) Unknown artist, Miniature featuring Pet- rarca and Laura

Petrarkina poprsja.23 Predlo‘ak za grafiku izradio je Giovan- prikazu stabla desno od Laure) nedavno je objavljena na ni Battista Moretti, a spomenuti Crivellari rezao je grafi~ku jednoj web-stranici mjesta Noves, s naznakom da je rije~ o plo~u. portretu koji se neko} nalazio u Palais des Papes u Avignonu. Stru~njaci iz Papinske pala~e u Avignonu tvrde da se taj por- Isti model Laurina lika nalazimo i na dvije grafike objavlje- 26 ne u drugom dijelu Zattina izdanja. Na vinjeti {to se nalazi tret nikada nije tamo nalazio. iznad prvog Petrarkina soneta prikazan je pjesnik ovjen~ane glave kako sjedi za stoli}em u svojoj radnoj sobi s perom u ruci i promatra Laurin portret. Taj Laurin portret odgovara Sve Lauranine Laure spomenutom ikonografskom modelu. Predlo‘ak za grafiku izradio je Gaetano Gherardo Zompini, a grafiku je izradio Ima li Lauranin portret Laure veze s Provansom i Avigno- spomenuti Crivellari. Na finalinu u drugom volumenu knji- nom? Da li je taj portret mogao nastati dok je Laurana bio ge na 42. stranici nalazi se grafika koja prikazuje ovjen~a- aktivan izme|u Avignona i Marseillea u razdoblju od 1476. nog Petrarcu kako Smrti pokazuje Laurin portret. Predlo‘ak do 1484. godine? Tragaju}i za porijeklom Lauranine be~ke za grafiku izradio je G. G. Zompini, a grafiku je izradio Gio- Laure prisjetimo se jedne teze Fritza Burgera iz 1907.27 U vanni Magnini. Nije poznato jesu li autori navedenih grafi~- svojoj je monografiji o Laurani slavni njema~ki istra‘iva~ kih Laurinih portreta u svojim radovima citirali neki konkre- bio iznio hipotezu da su ‘enske mramorne maske koje se tan tada postoje}i Laurin portret. vezuju uz Lauranu i njegovu radionicu neko} slu‘ile kao Kada govorimo o 19. stolje}u, valja spomenuti bakropis ne- mramorni umeci za biste koje su predstavljale portrete Pe- 28 poznatoga engleskoga grafi~ara izlo‘en 1995. godine na trarkine Laure. Danas se te maske, koje se pripisuju Laurani izlo‘bi L’or des mots: »Galeria« d’une triade mythique Petrar- i njegovoj radionici, nalaze rasute diljem svijeta, u Milanu que, Laure, Vaucluse, postavljenoj u Fontaine-de-Vaucluse. (Castello Sforzesco), Berlinu, New Yorku (Metropolitan Mu- Eve Duperray, konzervatorica iz Musée Pétrarque u Fontai- seum), Rimu (Museo Barraco), Torinu (Galleria Sabauda), te 29 ne-de-Vaucluse, povezuje ga s Laurinim portretom {to se ~u- u nekoliko muzejskih i privatnih zbirki u Francuskoj. Pre- va u Musée Calvet u Avignonu (jedini slikani portret koji vladava mi{ljenje da se prototip maske razvio u Provansi. pripada ovom ikonografskom modelu sa~uvan u Avignonu24) Usporedimo li te ‘enske maske s Lauraninom Laurom iz Be~a, i s minijaturom Baldassarea Fiaminga. U pozadini iza njezi- vidjet }emo da su veoma nalik be~kom poprsju, po~ev{i od na poprsja prikazan je pejza‘. Desno od Laure je stablo.25 oblika glave do detalja fizionomije (oblik brade, nosa, po- Kompozicija vrlo sli~na tom bakropisu (uo~avamo razlike u luspu{teni kapci, oblik obrva). Posebno bih izdvojila glave

76 Rad. Inst. povij. umjet. 27/2003. (73–80) I. Prijatelj Pavi~i}: Francesco Laurana i razvoj jedne renesansne sheme portreta Laure de Noves

Portret Laure Nepoznati slikar, Portret ‘ene (Museo Civico, G. B. Moretti – B. Crivellari, Portreti Pet- Laura’s portrait Padova) rarce, Laure i Ludovica Castelvetra (gra- Unknown painter, Portrait of a woman fika u knjizi Le Rime del Petrarca brevemente esposte per Ludovico Castelvetro, Biblioteca nazionale centrale, Rim) G. B. Moretti – B. Crivellari, Portraits of Petrarca, Laura and Ludovico Castelvetro

G. Zompini – B. Crivellari, Petrarca pokazuje Smrti Laurin portret (grafika u knjizi Le Rime del Petrarca brevemente esposte per Ludovico Castelvetro, Biblioteca nazionale centrale, Rim) G. B. Moretti – B. Crivellari, Petrarca shows Laura’s portrait to the Death

77 I. Prijatelj Pavi~i}: Francesco Laurana i razvoj jedne renesansne sheme portreta Laure de Noves Rad. Inst. povij. umjet. 27/2003. (73–80)

Atr. Francesco Laurana i radionica, Maska nepoznate ‘ene (Laura?) (New York, Metropolitan Museum) Attr. Francesco Laurana and workshop, Mask of an unknown woman (Laura?)

u Musée de l’Hospice u Villeneuve-les-Avignon (lokalna reljef), nastalih u razdoblju konca 15. – po~etka 16. stolje}a tradicija dr‘i da je to portret Jeanne de Laval), u Musée Cro- na relaciji Francuska – Italija, jest da je sporni model Laurina zatier u Le Puy-en-Velay, u muzeju Granet u Aix-en-Proven- portreta bio popularan na navedenoj geografskoj relaciji. Me- ce, u muzeju u Bourgesu (postoji tradicija da je to Agnés |u sa~uvanim primjerima nekoliko je vezano uz Veneciju i Sorel), te u muzeju Metropolitan u New Yorku. Padovu, pa se ~ini da je na tom podru~ju taj tip Laurina portreta bio posebno tra‘en. Ovu pomamu za posjedovanjem Je li zaista prije sto godina, kada se nije znalo tko se krije iza Laurina portreta mo‘emo povezati s jakim petrarkizmom na be~ke biste, Burger ispravno identificirao ove glave? Kako tom prostoru. Taj se model Laurina portreta {irio me|u plem- objasniti toliki broj mramornih maski s Laurinim licem? Je li stvom i humanistima u razdoblju na prijelazu iz 15. u 16. Lauranina radionica u Provansi bila specijalizirana za serij- stolje}e. Mo‘emo pretpostaviti da je {irenje ove sheme odraz sku proizvodnju Laurinih portreta? sinergije me|u francusko-talijanskim dvorovima i humanistima u navedenom razdoblju. ^ini se da se ikonografski obrazac spornog Laurina portreta Tko je autor prve verzije spornog Laurina portreta? ra{irio zahvaljuju}i kru‘enju crte‘a, minijatura, reljefnih maski i grafika izme|u Francuske i Italije na prijelazu iz 15. u 16. Premda je sa~uvan relevantan broj slika, minijatura, grafika i stolje}e.30 U toj humanisti~koj kulturnoj razmjeni na relaciji kipova spomenutoga ikonografskog modela, dr‘im da to jo{ Italija – Francuska participirao je na{ slavni kipar Francesco nije dovoljno da bismo do{li do odgovora tko je i gdje prvi Laurana, dav{i svoj doprinos ranorenesansnom likovnom smislio opisanu renesansnu varijantu Laurina portreta. Jedi- opredme}ivanju petrarkisti~kog ideala ‘enske ljepote izra- no {to zasad mo‘emo zaklju~iti iz ~injenice da je sa~uvano div{i jedno od najljep{ih kamenih poprsja Petrarkine muze i nekoliko Laurinih portreta sli~ne ikonografije ra|enih u raz- stvoriv{i model za tip Laurinih maski koje }e izra|ivati nje- li~itim umjetni~kim tehnikama (slika, minijatura, grafika, kip, gova radionica.

78 Rad. Inst. povij. umjet. 27/2003. (73–80) I. Prijatelj Pavi~i}: Francesco Laurana i razvoj jedne renesansne sheme portreta Laure de Noves

Bilje{ke 8 Navode ga prvi put dana 4. 7. 1589. godine bibliotekari Baccio Valori 1 i Giovanni Rondinelli. Zahvaljujem na podatku direktorici Bibliotece O tome vidi: S. Bertelli, La corte italiana del Quattrocento, u: »Il Laurenziane Franki Arduini. Quattrocento«, II, Electa, Milano 1987., str. 504–505. 9 2 Catalogus codicem manuscriptorum italicorum, tom V., col. 98. Na Bili su to: Pietro da Milano, Domenico Gagini, Paolo Romano, Pere podacima i fotografiji portreta zahvaljujem Franki Arduini. Johan, Isaia iz Pise, Andrea dell’Aquila i Antonio di Chellino. O 10 reljefima na Alfonsovu slavoluku vidi: H. W. Kruft, Francesco Lau- Soneti 77 i 78, u kojima pjesnik spominje portret, prvi put su zabilje- rana, Ein Bildhauer der Frührenaissance, München 1995., str. 33 ‘eni u Petrarkinu autografu Rerum vulgarium fragmenta. Taj se ruko- (autor daje cjelovit popis literature o ovom problemu do 1993.); F. pis datira u jesen 1336. Spomenuti soneti mogli su nastati ne{to ranije, Abbate, La scultura napoletana del Cinquecento, Rim 1992., str.10; negdje izme|u 1335. i 1336.; N. Mann, Petrarch and Portraits, u: J. Pope-Hennessy, Italian Renaissance Sculpture, Phaidon, London »The Image of the Individual. Portraits in The Renaissance«, British 1996., str. 397; G. Toscano u katalogu izlo‘be L’Europe des Anjou, Museum, zbornik radova, ur. N. Mann i L. Syson, London 1998., str. Aventures des Princes Angevins du XIIIe an XVe siecle, Abbaye royale 18. de Fontevraud, 2001., kat. 214, str. 391–392. 11 3 M. C. Gozzoli, L’opera completa di Simone Martini, predgovor Gian- Kruft datira washingtonsko poprsje oko 1491. godine. francesco Contini, Milano 1970., kat. 42, str. 103. 4 12 R. J. M. Olson, Italian Renaissance Sculpture, Thames&Hudson, D. Formaggio – C. Basso, La miniatura, Novara 1960., str. 77, t.70. London 2001., str. 131, sl. 98; Kruft to poprsje datira oko 1491.– 1492. 13 A. Morandini, Catalogo della Biblioteca Laurenziana, Firenca 1986., 5 str. 186. B. Götz-Mohr, Laura Laurana, Francesco Lauranas Wiener Por- trätbüste und die Frage der Wahren Existenz von Petrarcas Laura im 14 Quattrocento, »StädelJahrbuch«, N. F., sv. 14, München 1993., str. O Bourdichionu vidi: Les Heures d’Anne de Bretagne, Bibliothéque 147–172. Do ~lanka Götz-Mohrove postojalo je nekoliko poku{aja Nationale (Manuscrit latin 9474), tekst É. Mâle, legende E. Pognon, identifikacije be~ke Lauranine biste. Spomenimo da su W. Bode i vol. IV., br. 14 i 15, Pariz 1943.–1946.; Petit Larousse de la peinture Rolfs mislili da kip predstavlja Beatrice Aragonsku (W. Bode, Desi- (ur. M. Laclotte – J. R. Cuzin), 1., 1979., str. 217–218; J. Backhouse, derio da Settignano und Francesco Laurana: Zwei Italienische The Illuminated Manuscript, Phaidon, London 1997., str. 74–76 (vidi Frauenbüsten des Quattrocento im Berliner Museum, »Jahrbuch der prikaz Djevice u molitvi, datiran oko 1500., iz ~asoslova Henrija VII. Königlich Preussischen Kunstsammlungen«, 9, 1888., str. 216; W. (Additional Ms 35254 v, British Library); A. Blunt, Art and Architec- Rolfs, Franz Laurana, Berlin 1907). Za W. R. Valentinera bista pred- ture in France 1500–1700, Yale University Press, New Haven i Lon- stavlja Isabellu Aragonsku i pripadala bi tzv. drugom Lauraninu raz- don 1998., str. 22–23. Dr‘i se da je utjecao na razvoj slikarske {kole doblju oko 1483.–1498., kada se vratio u Napulj i na Siciliju (W. R. djelatne izme|u Ghenta i Bruggesa, a povezuje se i s tzv. rouenskom Valentiner, Laurana’s Portrait Busts of Women, »The Art Quarter- {kolom (zvanom i {kola iz Gaillona). Nepoznatom majstoru iz te {ko- ly«, 1942., str. 273–299). I Patera dr‘i da je to Isabella (B. Patera, le, koja je djelovala pod patronatom mo}noga kardinala Georgesa Sull’attività di Francesco Laurana in Sicilia, »Annali di Liceo Classi- d’Amboisea, pripisujuju se Petrarkini Trijumfi oslikani za Louisa XII., co ’G. Garibaldi’ di Palermo«, 2, 1965., str. 535). Za G. L. Herseyja i danas u Bibliothéque Nationale u Parizu (B. N., Ms. Fr. 594). H. W. Krufta bista predstavlja Ippolitu Mariju Sforzu, majku Isabelle Aragonske, i mo‘e se datirati oko 1474.–1475.(G. L. Hersey, Alfonso 15 II and Artistic Renewal of Naples 1485–1495, New Haven – London L. Cicognara, Storia della scultura, I., 1813., str. 412; isti, Sul vero 1969., str. 33f; Kruft, nav. dj.). John Pope-Hennessy dr‘i da poprsje ritratto di Madonna Laura, Roma 1821.; isti, Storia della scultura u Be~u predstavlja Isabellu Aragonsku i smje{ta je u tzv. tre}e Laura- dal suo risorgimento in Italia, sino al secolo del Canova, III., 1823. nino napuljsko razdoblje oko 1487.–1488. (J. Pope-Hennessy, The O Cicognarinu doprinosu istra‘ivanju ove teme vidi: A. Bevilaqua, Frick Collection: an Illustrated Catalogue, Sculpture: italian, New Simone Martini, Petrarca, I ritratti del poeta, »Bolletino del Museo York 1970., str. 2–9; isti, Italian Renaissance Sculpture, Phaidon, Civico di Padova«, 68, 1979., str. 107–150; katalog izlo‘be Virtue and London 1996., str. 397). Beauty, Leonardo’s Ginevra de Benci and Renaissance Portraits of Women, National Gallery of Art, Washington 2002., ed. Princeton 6 University Press, str. 204–207. B. Götz-Mohr, nav. dj., str. 166–168. 16 7 A. Bevilaqua, nav. dj., str. 119. Rukopis se u Biblioteca Medicea Laurenziana vodi pod signaturom »manoscritto pluteo 41.1«. Umjetnik se potpisao na Petrarkinu por- 17 tretu {to se nalazi na susjednoj stranici, pored Laurina portreta, na f. B. Götz-Mohr, nav. dj., str. 165. VIIIv (Baldassare Fiamingo il ritratto di Petrarca). Prema mi{ljenju 18 stru~njaka taj je zapis naknadno dopisan na crte‘. Zahvaljujem na Ilustraciju vidi na: http://www.wellesley.edu/Library(SpecColl/ podacima direktorici Biblioteke, Franki Arduini. Rukopis i oba por- plimpton.html. O knjizi vidi u: Plimpton Book and Manuscript Col- treta spominju se u: A. M. Bandini, Catalogus codicum latinorum lection at Wellesley Library of Wellesley College, ur. M. Hastings (et italicorum) Bibliothecae Mediceae Laurentianae, Florentiae 1774.– Jackson, Harvard University Press, Cambridge 1929. Na podacima i 1778., vol. 5, col. 95–98. Izlo‘en na izlo‘bi I codici petrarcheschi, fotografiji minijature zahvaljujem Mariani S. Oller, Margaret Clapp str.14–15, br. 20. U katalogu izlo‘be Mostra storica nazionale della Library, Wellesley College. miniatura, Palazzo di Venezia, Rim – Firenca 1954., kat. 521, str. 330, nalazimo sljede}e podatke o rukopisu: »Francesco Petrarca, 19 Canzoniere e Trionfi, ms. Plut. 41,1; ff. IX +190; mm. 310x210. A. Bevilaqua, nav. dj., str. 143. Danas nije poznato gdje se nalazi Napisao u Sieni Jacopus Macarius Venetus (v. f. 183r). Portreti Petrarce Laurin portret (koji pripada ovom istom ikonografskom tipu) datiran i Laure na ff. VIIIv – IXr kasnije nadodani.« u 16. stolje}e, {to ga je u drugom desetlje}u 19. stolje}a u Rimu bio

79 I. Prijatelj Pavi~i}: Francesco Laurana i razvoj jedne renesansne sheme portreta Laure de Noves Rad. Inst. povij. umjet. 27/2003. (73–80) prema preporuci Leopolda Cicognare otkupio princ Poniatowski; L. 24 Cicognara, nav. dj. E. Duperray, nav. dj., kat. 43. 20 25 R. Battaglia u katalogu izlo‘be Da Bellini a Tintoretto. Dipinti dei Crno-bijela fotografija portreta objavljena je na webu: http://perso. Musei Civici di Padova dalla metà del Quattrocento ai primi del wanadoo.fr/christian.chaignepain/laure.htm (portrait Laure). Grafiku Seicento (Padova 1991./92.), Milano 1991., kat. br. 377; B. Götz- (180 x 230 mm) vidi u: E. Duperray, nav. dj., kat. 44. Mohr, nav. dj., str. 163, sl. 20. Zahvaljujem na podacima o slici i fotografiji Davidu Banzatu, direktoru Musei e biblioteche u Padovi. 26 Na jednom web-siteu posve}enom talijanskom humanizmu objavljen Zahvaljujem na podacima Stéphanie Barquet i Renée Lefranc iz Palais je slikani barokni Laurin portret koji pokazuje sli~nosti u fizionomiji s des Papes, te Isabelle Duval iz Centre International de Documentation portretom iz Padove (http://progetti.tin.it/progetti1999/1477Link et de Recherche du Petit Palais d’Avignon, te Odile Riviere iz Musée/ %20Ariosto/Laura.htm). Web-site izradio je 1999. godine Liceo scien- Bibliotheque François Petrarque u Château Vieux u Fontaine-de-Vau- tifico »Galileo Galilei« iz Belluna. Na‘alost, uz objavljeni Laurin por- cluse. tret nema podatka o autoru djela, niti o tome gdje se djelo danas nalazi. 27 21 F. Burger, Francesco Laurana, eine Studie zur italienischen Quat- Il Rinascimento a Venezia e la pittura del Nord ai tempi di Bellini, trocentoskulptur, Heitz, Strassburg 1907. Dürer, Tiziano, katalog izlo‘be, Palazzo Grassi, Venecija, 5. IX. 1999. – 9. I. 2000., ur. B. Aikema i B. L. Brown, str. 117–118. 28 U svojoj monografiji Kruft posebnu pa‘nju posve}uje toj skupini od 22 R. Goffen, Giovanni Bellini, New Haven i London 1989., str. 196 i dvanaest ‘enskih maski koje se vezuju uz Lauranu i njegovu radioni- 318, kat. 15 i 16. P. Dionisotti u predgovoru knjige Bembo, Pietro, cu. Stilski su bliske Lauraninim ‘enskim poprsjima, pogotovo onom 1960., str. 48, 49, 57, 512–522, razvija hipotezu da je taj portret Marije Eleonore Aragonske u Palermu i dvama poprsjima u Parizu. Savorgnan bio slikan na daski (budu}i da Bembo u svom XIX. sonetu 29 (u prvom izdanju iz Rima) navodi »in legno una leve pittura«. Kako Katalog Le roi René en son temps 1382–1481, Musée Granet, Aix- Bembo u svom XX. sonetu posve}enom tom portretu, spominje »quelle en-Provence 1981., str. 176–179. chiome«, pretpostavlja se da je Bellini naslikao ‘enu raspu{tene kose i da je taj portret inaugurirao modu portreta ‘ena raspu{tene kose. 30 23 O petrarkizmu na podru~ju Veneta u 15. stolje}u vidi: G. Folena, La Zahvaljujem na podacima Francesci Niutti iz Bibliotece nazionale cen- cultura volgare e l’»umanesimo cavalleresco« nel Veneto, u zborni- trale di Roma. O toj knjizi vidi: G. Morazzoni, Il libro illustrato ku kongresa »Umanesimo europeo e umanesimo veneziano«, odr‘anog veneziano del Settecento, Milano 1943., str. 248; Catalogue of the u rujnu 1960. u Veneciji u organizaciji Fondazione Giorgio Cini, Petrarch Collection, Cornell University, Millwood 1974., str. 129. Sansoni, Venecija 1963., str. 143–154. O humanisti~kim vezama Na fotografijama zahvaljujem DEDEM Automatica S.r.l. i g|i Mariji izme|u Francuske i Italije u 15. stolje}u vidi: F. Simone, Umanisti Luisi Jacini iz Bibliotece nazionale centrale. veneti e umanesimo francese, u istom zborniku, str. 300, 306–307.

Summary seum in Vienna. A connection between Laurana’s portrait of Laura and a drawing of Laura’s image attributed to Baldas- Ivana Prijatelj Pavi~i} sare Fiamingo, and situated in the manuscript of Petrarca’s canzoniere Rerum vulgarium fragmenta in the Laurenziana Francesco Laurana and Development of a Library in Florence is being studied. The author traces the development and diffusion of the iconographic model to Renaissance Portrait Scheme of Laura de which belongs Laurana’s bust and Baldassare’s drawing from Noves the 15th to the 19th century, and also explores the connection of this scheme with Avignon. Francesco Laurana was, according to his biography, a Simo- In the second part of the paper the author tries to answer ne Martini of sculpture of his time. As well as the outstanding whether Laurana’s portrait of Laura in Vienna was made in painter from Siena he was actively participating in the Italian Avignon. She points out the physiognomic resemblance of – French art and cultural contacts. In Laurana’s time Petrarch the Viennese Laura and female heads attributed to Laurana was considered a vital figure of the European culture inspi- and his workshop, also she analyses hypothesis by Fritz Bur- red by the Humanism. Petrarchism in Laurana’s art reveals in ger that some of these marble masks are Laura’s portraits. the choice of themes, and in art embodiment of Petrarchan ideal of beauty. A special place in Laurana’s work keeps the sculpture of Key words: Francesco Laurana, Petrarch, Laura, bust, sculp- Petrarch’s muse Laura de Noves in Kunsthistorisches Mu- ture, Renaissance