Univerzitet u Sarajevu
Filozofski fakultet
Odsjek za historiju
Katedra za arheologiju
Mehmed Muminović
Vojni logori i objekti na tlu Bosne i Hercegovine
(završni diplomski rad)
Mentor: prof. dr. Adnan Busuladžić
Sarajevo, 2018. SADRŽAJ
1. Uvod ...... 1
2. Historijat istraživanja ...... 3
3. Karakteristike rimskih vojnih logora ...... 13
3.1. Tipologija objekata ...... 17
4. Pokretni arheološki materijal ...... 30
A. Keramika ...... 30
B. Staklo ...... 36
C. Oružje ...... 38
D. Oruđe ...... 42
4.1. Arhitektonski ulomci ...... 44
4.2. Žigovi - cigla i crijep ...... 46
5. Vindolandske tablice ...... 49
6. Table planova ...... 55
7. Zaključak ...... 59
8. Prilozi ...... 62
8.1. Popis rimskih utvrđenja ...... 63
9. Literatura ...... 120
10. Sažetak ...... 125
11. Summary ...... 126
12. Biografija ...... 127
1. Uvod
Ostaci rimskog arhitektonskog i graditeljskog umijeća na teritoriji Bosne i Hercegovine su mnogobrojni. Za Rimljane i njihove vojne jedinice bilo je skoro nezamislivo da prenoće na otvorenom teritoriju zbog sigurnosti mjesta. To je impliciralo da podižu vojne logore, koji su mogli da prime kompletne vojne jedinice, u zavisnosti od same veličine jedinica koje su učestvovale u određenim vojnim aktivnostima. Sam napredak u gradnji vojnih logora, ogleda se u činjenici da su u početku podizani logori koji su se sastojali od šatora i drvene palisade, kao odbrambenog zida, dok u kasnijem periodu dolazi do gradnje stalnih logora, građenih od kamena i cigle, usljed potrebe da se na određenom teritoriju ostane duži period.
Predmet istraživanja ovog rada predstavljaju ostaci vojnih logora i objekata koji su bili izgrađeni na prostoru današnje Bosne i Hercegovine, zbog uspostave rimske vlasti i kontrole datog područja. Iz te potrebe, na prostoru tadašnjeg Ilirika, sagrađen je veći broj vojnih logora. Do danas su arheološkim istraživanjima ustanovljeni ostaci vojnih logora na lokalitetima Humac kod Ljubuškog i Gradina kod Doboja. O lokalitetima Kastel kod Banje Luke, Mogorjelo kod Čapljine, Gromile u Šipovu kod Jajca, Gradovi u Voljevici kod Bratunca, Gromile u Karauli kod Kaknja postoje različite interpretacije i pitanje da li su objekti na ovim lokalitetima uopće imali vojni karakter.
Cilj ovog rada jeste dati kratak pregled istraživanja koja su se bavila samim proučavanjem vojnih logora i objekata na području naše zemlje. Ovi vojni objekti su bili predmet rasprava starijih istraživača, ali sa mnogo nedorečenosti u vezi svrhe izgradnje, dimenzija, arhitekture te organizacije. Jedini parametar za definiranje pojedinih objekata su određene indicije koje impliciraju da bi ipak mogli da budu vojni logori. U okviru karakteristika i obilježja vojnih logora biti će predstavljeno koje su sve vojne jedinice mogle biti stacionirane u njima i to na osnovu epigrafskih nalaza i nalaza cigli i crijepa sa žigovima. Shodno svemu ovome biti će obrazložene i osnovne karakteristike logora poput same izgradnje, strukture, organizacije, te rasporeda prostorija unutar ovih odbrambenih fortifikacija. Potrebno je dati i hronološki okvir kada su podizani logori, a za to će nam poslužiti arheološki materijal koji je pronađen unutar vojnih logora ili u njihovoj neposrednoj blizini.
U radu će biti korišten hronološki pristup, a to znači da će težište biti iz vremena podizanja vojnih logora i vremena njihovog napuštanja pri čemu će arheološki materijal pomoći pri determiniranju tih pitanja. Također, biti će korištena analiza materijala, unutar čega će biti
1 predstavljeni keramički nalazi, koji ujedno predstavljaju i najbrojniji arheološki materijal koji je nađen na ovim lokalitetima. U radu će također biti predstavljeni nešto malo brojniji nalazi stakla, oruđa i najvažniji nalazi vojne opreme, koji u najvećoj mjeri određuju vojni karakter ovih objekata.
U prilogu rada nalaze se table sa planovima, kao i karta arheoloških lokaliteta koji su obuhvaćeni ovim radom. Također, uz rad je priložena tabela sa popisom svih do sada evidentiranih utvrđenja na prostoru današnje Bosne i Hercegovine. U tabeli je, pored lokaliteta, dat kratak opis objekta, stoljeće i regija kojoj pripada, kao i literatura u kojoj su obrađivani ovi lokaliteti. Tabelu također prati statistički grafički prikaz broja evidentiranih utvrđenih lokaliteta po regijama u Bosni i Hercegovini.
2
2. Historijat istraživanja
Znastveno - istraživački rad o rimskim vojnim logorima i općenito o odbrambenim rimskim vojnim objektima u Bosni i Hercegovini, može se pratiti u četiri perioda. Prvi period predstavljao je vrijeme od osnivanja Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1888. godine, pa sve do kraja Prvog svjetskog rata 1918. godine. To je ujedno period kada zapravo i počinju prava ogranizirana arheološka istraživanja ostataka iz rimskog perioda na tlu Bosne i Hercegovine. Osnivanjem Muzejskog društva 1884.godine,1 okupljanjem prvih stručnjaka te izgradnjom Zemaljskog muzeja stvoreni su dobri uslovi za intenziviranje rada na arheološkom polju.
U ovom prvom periodu, tj. austrougarskom, najveći doprinos su dali: Vaclav Radimsky, Ćiro Truhelka i Carl Patsch. Veća istraživanja vršena su samo na lokalitetima Crkvina kod Doboja i Mogorjelo kod Čapljine. Istraživanja na Mogorjelu vršio je Carl Patsch u periodu od 1900. do 1903. godine, ali nažalost rezultate tih istraživanja nikada nije objavio.2 S obzirom na to, prvi doprinos rasvjetljavanju historije vojnih logora dao je Vaclav Radimsky. Tako je 1891. godine u članku objavljenom u Glasniku Zemaljskog muzeja dao prve informacije o rimskom vojnom logoru koji se nalazio na lokalitetu Gradina kod Doboja.3 U članku je, u okviru istraživanja koja su vršena na lokalitetu Crkvina kod Doboja, na kojem se nalaze ostaci vojne utvrde, dao i osnovne informacije o izgledu, dimenzijama, površini i sačuvanim ostacima zidova kojima je bio opasan logor na Gradini kod Doboja.
Iste 1891. godine Ćiro Truhelka je objavio članak u Glasniku Zemaljskog muzeja, u kojem je, sporadično, dao par podataka u vezi logora na lokalitetu Voljevica kod Bratunca.4 Truhelka je u sklopu hodološkog istraživanja ceste koja je vodila prema Argentariji samo konstatovao da se radi o rimskoj građevini i to na osnovu mnoštva ulomaka rimske opeke i krovnog crijepa koje je pronašao.
Naredne 1892. godine utvrdio je da se na lokalitetu Gromile kod Šipova nalaze ostaci zidina rimskog logora, kao i ulomci građevinskog materijala, u prvom redu tesanog kamena i opeke. Kao i u prethodna dva lokaliteta, ni na ovom nisu vršena istraživanja. Osnovne podatke o ostacima zidina vojnog logora u Šipovu, te o nalazima na koje je naišao prilikom istraživanja
1 A. Dautbegović 1988, 11. 2 A L BiH, tom I 1988, 31. 3 V. Radimsky 1891, 261. 4 Ć. Truhelka 1891, 239. 3 koja je sprovodio po nalogu zemaljske vlade na jajačkoj tvrđavi, objavio je u Glasniku Zemaljskog muzeja 1892. godine.5
Prve podatke o lokalitetu Kastel kod Banje Luke na kome su pronađeni ostaci rimskog vojnog logora dao je Carl Patsch u prilogu koji je 1895. godine objavio u Glasniku Zemaljskog muzeja.6 Te 1895. godine prilikom kopanja temeljnog jarka za popravku mosta u Banja Luci otkrivena je ara konzularnog beneficijara sa posvetom rimskom vrhovnom božanstvu Jupiteru. To je ujedno i prvo arheološko otkriće sa ovog lokaliteta, pa je Carl Patsch u članku detaljno opisao i utvrdio da se na spomenutom mjestu nalazilo Jupiterovo svetište.
Nakon Ćire Truhelke, i Vaclav Radimsky je 1895. godine u članku objavljenom također u Glasniku Zemaljskog muzeja donio nekoliko informacija o vojnom logoru na lokalitetu Gradovi u Voljevici kod Bratunca.7 Tom prilikom su pronađeni ostaci zidova rimske utvrde na lokalitetu Gradina - Mihaljevići8, koja se nalazi otprilike 4 km od rimskog logora u Voljevici. Radimsky je samo površno opisao ostatke logora, jer pravih ispitivanja i prekopavanja na tom lokalitetu nije bilo.
Do novih otkrića i saznanja o rimskim vojnim logorima došlo se dvije godine kasnije kada je Carl Patsch, uz pomoć gospodina Tormana (vlasnika parcele), pronašao tri epigrafska natpisa u blizini logora kod Doboja. U Glasniku Zemaljskog muzeja ih je opisao i predložio njihovo čitanje.9 Ovo je ujedno i prvi spomen kohorti koje su boravile u logoru u Gradini kod Doboja ili su učestvovali u njegovoj izgradnji ili dogradnji za vrijeme spomenutih careva na epigrafskim natpisima.
Nove podatke o rimskom logoru na lokalitetu Gromile kod Šipova dao je Carl Patsch. U članku objavljenom 1910. godine, dao je nekoliko šturih informacija o izgledu, dimenzijama i pojedinim nalazima na koje je naišao obilazeći spomenuti lokalitet. Tom prilikom je konstatovao da se u blizini nalaze ostaci hrama posvećenog rimskom božanstvu Jupiteru, te utvrdio postojanje rimskog naselja u blizini logora.10 Zbog nedostatka sredstava na ovom lokalitetu nisu vršena iskopavanja.
5 Ć. Truhelka 1892, 318. 6 C. Patsch 1895, 575. 7 V. Radimsky 1895, 228. 8 Ibid., 227. 9 C. Patsch 1897, 530. 10 C. Patsch 1910, 184. 4
Isti autor je u prilogu objavljenom u Glasniku Zemaljskog muzeja 1914. godine dao kratak pregled dimenzija i izgleda rimskog logora u Mogorjelu kod Čapljine, i to na osnovu otkopanih ruševina zida i rasporeda prostorija.11 Tom prilikom je spomenuo i druge lokalitete na kojima su se mogli nalaziti rimski vojni logori: Gromile kod Šipova, Gradina kod Doboja te Kastel kod Banje Luke. Patsch se osvrnuo i na vojne jedinice koje su bile stacionirane u rimskom vojnom logoru Gračine na Humcu kod Ljubuškog, i to na osnovu ulomaka cigle, nadgrobnih spomenika i crijepa sa utisnutim žigovima kohorti.12
U prvim godinama od osnivanja Zemaljskog muzeja i pokretanja Glasnika Zemaljskog muzeja 1889. godine, arheolozi daju samo površne podatke o ostacima zidina rimskih logora, na koje su nailazili prilikom hodoloških istraživanja rimskih cesta kao i epigrafskih spomenika. Razlozi zbog kojih nisu poduzimana arheološka iskopavanja na tim lokalitetima najčešće leže u nedostatku finansijskih sredstava, i činjenici da bi sam proces iskopavanja bio dugotrajan zbog velikih dimenzija rimskih vojnih logora.
Drugi period istraživanja, odnosno znanstveno - istraživačkog rada koji se odnosi na rimske vojne logore i potencijalne objekte koji bi to mogli biti, predstavlja razdoblje između dva svjetska rata, zapravo od 1918. godine pa sve do 1945. godine. U ovome periodu najveći doprinos o poznavanju lokaliteta na kojima se vjerovatno nalaze ostaci rimskih vojnih logora dali su Vladislav Skarić i Dimitrije Sergejevski.
Vladislav Skarić je u djelu iz 1924. godine, nešto više od 20 godina nakon prvog spomena kod Patscha, ponovno aktualizirao i dao nekoliko podataka o rimskom vojnom logoru na lokalitetu Kastel kod Banje Luke.13 O rimskom vojnom logoru na lokalitetu Gromile kod Šipova ponovo se nalazi u Glasniku Zemaljskog muzeja iz 1926. godine, a tiče se detaljne analize 2 epigrafska spomenika, koja je Dimitrije Sergejevski prilikom obilaska lokaliteta pronašao, a potom i opisao.14 Isti autor je u članku iz 1930. godine, samo spomenuo da se na lokalitetu Gromile kod Šipova nalaze ostaci rimskog vojnog logora u okviru opisivanja epigrafskih spomenika koji su pronađeni naknadno na tome lokalitetu, te je utvrdio da nijedan od pronađenih spomenika nema vojnički karakter iako su u blizini ostaci logora.15
11 C. Patsch 1914, 157-161. 12 Ibid., 162-168. 13 V. Skarić 1924, 2. 14 D. Sergejevski 1926, 155. 15 D. Sergejevski 1930, 157. 5
I u ovom periodu izostala su iskopavanja rimskih vojnih logora, a arheološku građu o njima uglavnom čine informacije koje su objavljivane u Glasniku Zemaljskog muzeja. Arheolozi su se, vjerovatno zbog nedostataka finansijskih sredstava, opredijelili za analize epigrafskih spomenika na koje su nailazili prilikom obilaska terena, pa zbog toga nisu bili u mogućnosti dati neka konkretnija saznanja o rimskim vojnim logorima.
Treći period istraživanja rimskih vojnih logora i objekata, koji bi to mogli biti po svom izgledu i dimenzijama, obuhvata vremenski period od kraja Drugog svjetskog rata 1945. godine pa sve do 1992. godine. U ovom periodu najveći doprinos istraživanju rimskih vojnih logora dali su: Irma Čremošnik, Dimitrije Sergejevski, Đuro Basler, Ivo Bojanovski, Veljko Paškvalin, Vukosava Atanacković-Salčić, Zdenko Žeravica te Lidija Fekeža (u nekim radovima navedena kao Lidija Žeravica).
U ovom trećem periodu prve podatka o rimskim vojnim logorima donijela je Irma Čremošnik u Glasniku Zemaljskog muzeja 1951. godine, i odnosi se na rezultate istraživanja nekropole 1948. godine, koja se jednim dijelom nalazila unutar zidina koje pripadaju vojnom objektu na lokalitetu Mogorjelo kod Čapljine.16 Pored ovih zaštitnih istraživanja koja je vodila sa ekipom Zemaljskog muzeja, Čremošnik navodi i sva ranija istraživanja vršena na Mogorjelu, ističući da se prvi spomen rimskog vojnoga logora na lokalitetu Mogorjelo kod Čapljine nalazi u bilješkama Franje Fiale iz davne 1895. godine.17
Irma Čremošnik je i naredne 1952. godine u članku objavljenom u Glasniku Zemaljskog muzeja dala nekoliko informacija o rimskom vojnom logoru na lokalitetu Mogorjelo kod Čapljine.18 Ipak, glavni akcenat autorice je na tipologiji, analizi i pokušaju datacije ostataka keramike koji su pronađeni u unutrašnjosti logora, a koji bi mogli pomoći da se razjasni period kada je podignut rimski vojni logor na lokalitetu Mogorjelo kod Čapljine. Iste te 1952. godine, Dimitrije Sergejevski je opisao lokaciju i geografske odlike lokaliteta Gromile kod Šipova, na kojem su Rimljani podigli vojni logor. Pored opisa kasnoantičkih spomenika koje je pronašao Patsch, pokušao je na osnovu plana i položaja logora odgonetnuti u kojem stoljeću je izgrađen.19
Naredne 1953. godine Đuro Basler je u prilogu objavljenom u Našim starinama I, dao kratak historijat istraživanja rimskog kompleksa na Mogorjelu. Potom se dotakao vegetacijskih
16 I. Čremošnik 1951, 241-242. 17 Ibid., 241. 18 I. Čremošnik 1952, 241-270. 19 D. Sergejevski 1952, 42-57. 6 i vremenskih uticaja na zaštitu zidina koje su otkopane, a sve u okviru detaljnih zapažanja oko konzervatorskih radova koji su rađeni na lokalitetu, kako Carla Patscha tako i ekipe iz Zemaljskog Muzeja 1947. godine, a potom i 1951. godine, kada je Zavod otpočeo obnovu na sjeverozapadnom dijelu i 1952. godine kada je temeljito obnovljena cijela sjeveroistočna strana.20
Nova saznanja o Mogorjelu iznosi Đuro Basler 1958. godine, također u časopisu Naše starine u studiji koja je dio elaborata o konzervatorskim zahvatima na Mogorjelu.21 Autor iznosi tvrdnje da se na lokalitetu Mogorjelo ne radi o rimskom vojnom logoru, kako je tvrdio Patsch, već da je riječ o utvrđenoj vili. U sklopu studije je detaljno opisao prostorije dviju bazilika za koje je pretpostavio da su podignute u V stoljeću.
Ivo Bojanovski je 1962. godine u kratkim bilješkama, koje su objavljenje u Našim starinama IX, dao nove potvrde i saznanja o rimskom logoru na lokalitetu Gromile kod Šipova. U toku istraživanja koja su vršena 1962. godine pronađeni su ostaci temeljnih zidova od pritesane sedre i muljike u krečnom malteru, te mnoštvo građevinskog materijala.22 Tako je potvrđena Patschova teza o ostacima rimskoga vojnoga logora na području Gromila kod Šipova. U sklopu ovih istraživanja pronađen je solidno građeni hipokaust sa suspenzurama te supstrukcije neke manje zgrade sa apsidom, kao i dobro sačuvani odvodni kanali, prekriveni pločama, koji su mogli služiti za odvod vode iz kuća u Plivu.23 Sve ovo ukazuje na to da se na prostoru Šipova u dolini Plive, uz rimski vojni logor, u kasnijem periodu podiglo jedno antičko naselje.
Ivo Bojanovski također piše i o ostacima vojnog rimskog logora na lokalitetu Gradovi, Voljevica, oko 4 km od Bratunca u članku objavljenom u časopisu „Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne“ 1965. godine.24 S obzirom na neistraženost lokaliteta, Bojanovski navodi samo nekolicinu informacija o ostacima ruševina antičkog logora, kao i lokaciji gdje je bio podignut, te o vaksilaciji koja je vjerovatno boravila u njemu.
Naučna istraživanja o antičkim vojnim logorima doživjela su svoju ekspanziju 60-ih godina 20-og stoljeća, a pomak je napravljen i u istraživanju samih lokaliteta na kome su konstatovani. Arheološka istraživanja na lokalitetu Gradina kod Doboja vršena su u dva navrata
20 Đ. Basler 1953, 147-150. 21 Đ. Basler 1958, 45-62. 22 I. Bojanovski 1964, 169. 23 Ibid., 170. 24 I. Bojanovski 1965, 105-107. 7 i to 1961. godine, prilikom kojeg su iskopani ostaci istočnog dijela rimskog vojnog logora, te 1965. godine, kada je otkopan centralni dio logora. Arheološkim iskopavanjima je rukovodila I. Čremošnik uz pomoć kustosta Zavičajnog muzeja u Doboju B. Belića, i kustosa Zemaljskog Muzeja u Sarajevu G. Kraljevića, a kratke bilješke o rezultatatima istraživanja i nalazima je objavila u Arheološkom pregledu 7, 1965. godine.25
Sistematski radovi na lokalitetu Gradina kod Doboja nastavljeni su 1966. godine pri čemu su otkriveni zapadni dio i glavni ulaz rimskog vojnog logora. Potom je vođeno jedno manje zaštitno iskopavanje naselja-kanaba koje se prostiralo duž logora, te su preduzeta manja kopanja i u južnom dijelu, a ispitivani su i bedemi logora. Kratke bilješke o tim arheološkim iskopavanjima, kao i nalazima nađenim unutar zidina rimskog vojnog logora na lokalitetu Gradina kod Doboja, objavila je Irma Čremošnik 1966. godine u časopisu Arheološki Pregled 8.26 Iskopavanje je nastavljeno i sljedeće 1967. godine. Tom prilikom vršena su istraživanja u sjevernom dijelu, a kratak pregled rezultata arheološkog istraživanja dala je Irma Čremošnik u časopisu Arheološki Pregled 9, 1967. godine.27
Tih godina, tačnije 1966. izlazi i prva ozbiljna studija o Mogorjelu. Dva autora E. Dyggve i H. Vetters su pomenute godine publicirali monografiju u kojoj je na vrlo detaljan način prezentirana arhitektonsko - arheološka ostavština sa spomenutog lokaliteta.28 Ivo Bojanovski je 1969. godine istražio, konzervirao i publicirao dva antička torkulara za tiještenje vina i ulja koji su pronađeni na Mogorjelu.29
Đuro Basler je u radu „Kasnoantička arhitektura u Bosni i Hercegovini“ iz 1972. godine detaljno analizirao arhitektonske objekte u Bosni i Hercegovini, njihov način gradnje, te je u okviru toga opisao detaljnije ostatke antičkih objekata na Mogorjelu kod Čapljine za koje smatrao da su dijelovi utvrđene antičke vile.30 Pored Mogorjela, površno je još opisao i analizirao ostatke rimskog vojnog logora na lokalitetu Kastel kod Banja Luke.31
Arheološka istraživanja vršena su 1972. godine na lokalitetu Kastel kod Banje Luke. U istočnom dijelu logora je otvoreno 5 sondi, a istraživanjima je rukovodila Irma Čremošnik uz
25 I. Čremošnik 1965, 134-135. 26 I. Čremošnik 1966, 122-124. 27 I. Čremošnik 1967, 93-94. 28 E. Dyggve / H. Vetters 1966, 9-66. 29 I. Bojanovski 1969, 27-54. 30 Đ. Basler 1972, 38-42. 31 Ibid., 47-54. 8 pomoć Zdenka Žeravice i Lidije Žeravice, kustosa muzeja Bosanske krajine u Banjoj Luci.32 Sistematska iskopavanja na lokalitetu Kastel kod Banje Luke nastavljena su i naredne 1973. godine, a u tim iskopavanjima pored Irme Čremošnik, sudjelovali su ponovno Zdenko Žeravica i Lidija Žeravica. Upravo je Lidija Žeravica o ovim iskopavanjima objavila kratke bilješke u Arheološkom pregledu 15.33 Ivo Bojanovski je 1977. godine dao nekoliko informacija o rimskom vojnom logoru kod Banje Luke te utvrdio da se tu nalazila benefecijarska postaja i naselje koje je moglo imati samoupravni rang.34
U 70-im godinama započeta su i istraživanja na lokalitetu rimskog vojnog logora Gračine, Humac u Ljubuškom. Godine 1976. izvedeni su probni radovi pod rukovodstvom fra Bonicije Rupčića iz franjevačkog samostana na Humcu. Tom prilikom su otkriveni ostaci građevine sa dobro očuvanim zidovima i podnim mozaikom u jednoj prostoriji, dok je pronađeni arheološki materijal prebačen u arheološku zbirku franjevačkog samostana.35 Ovo otkriće uslovilo je početak sistematskih istraživanja u trajanju od 3 godine.
Prva arheološka iskopavanja u okviru tog projekta izvršena su u periodu od 17. oktobra do 8. novembra 1977. godine. Tada je otkriveno više odjeljaka i prostorija rimskog vojnog logora, a rezultate je objavila V. Atanacković-Salčić.36 Arheološka iskopavanja na Gračinama na Humcu nastavljena su u periodu od 25. septembra do 14. oktobra 1978. godine. Otkriveno je mnoštvo vrijednih pokretnih arheoloških nalaza, koji po raznovrsnosti i načinu izrade prevazilaze nalaze one iz prethodne godine, a kratke bilješke o otkopanim prostorijama i nalazima objavila je V. Atanacković-Salčić u Arheološkom Pregledu br. 20.37
Fragmente paradnog bronzanog šljema, koji su nađeni u zgradi rimskog vojnog logora u Gradini kod Doboja, detaljno je analizirala i opisala Irma Čremošnik 1980. godine, te ih predstavila kao jedinstven nalaz na bosansko - hercegovačkoj teritoriji. Ovo otkriće uveliko pomaže u rješavanju problema koje postavlja ova grupa nalaza, kao dijelova paradne opreme konjica augzilijarnih trupa.38
32 I. Čremošnik 1972, 133-134. 33 L. Žeravica 1973, 112-113. 34 I. Bojanovski 1977, 152-153. 35 V. Atanacković-Salčić 1977, 81. 36 V. Atanacković-Salčić 1977, 80-85; Radovima u 1977. godini je rukovodio dr. I. Bojanovski, a zamjenik je bila V. Atanacković-Salčić. Ostali saradnici na terenu su bili B. Odavić, a povremeno su radili i Z. Žeravica i B. Graljuk te Ferhad Mulabegović i Ćiro Rajčić, fotograf. 37 V. Atancković-Salčić 1978, 73-77; Stručnu ekipu je sačinjavala ista grupa kao i prethodne godine uz kraće boravljenje na terenu M. Radivojca (Muzej Kozare, Prijedor) te M. Gavrilovića kao i Ć. Rajića. 38 I. Čremošnik 1980, 85-96. 9
Iste godine Bojanovski je objavio izvještaj o rezultatima postignutim sistematskim arheološkim istraživanjima rimskog vojnog logora na lokalitetu Gračine kod Ljubuškog, sprovedenih u trogodišnjem periodu od 1977. do 1979. godine.39 Naredne 1981. godine objavio je kratak rad u Arheološkom pregledu 22, o istraženom prostoru rimskog vojnog logora na spomenutom lokalitetu, pri čemu se osvrnuo i na pokretni arheološki materijal, u prvom redu na pronađene opeke sa žigovima kohorti koje su boravile i učestvovale u izgradnji i dogradnji logora a koje uveliko pomažu u determiniranju problema njegove datacije.40
Nova saznanja o rimskom vojnom logoru na lokalitetu Gradovi u Voljevici kod Bratunca donio je Bojanovski 1982. godine, kada je objavio članak o zaštitnom iskopavanju sprovedenom 1975. godine na području Bratunca. Tom prilikom je pronađeno mnoštvo arhitektonskog kamenja, za koje pretpostavlja da su dijelovi rimskog vojnog logora ili možda nekog upravnog centra kao i pogona rudnika srebra.41
Zdenko Žeravica i Lidija Žeravica 1984. godine objavili su u Našim starinama XVI- XVII, rezultate sistematskih arheoloških iskopavanja koja su vođena u šest kampanja u periodu od 1971. pa do 1974. godine na lokalitetu Kastel kod Banje Luke.42 Ta nova istraživanja su ukazala na kontinuitet življenja od prahistorije pa sve do osmanskog perioda. Iste godine Irma Čremošnik je objavila prilog o rimskom vojnom logoru u Gradini kod Doboja, u kojem je opisala ostatke rimskih objekata, civilno naselje (canabae) te arhitekturu logora, i predstavila pronađene nalaze tokom dugogodišnjih istraživanja na tome lokalitetu.43
U ovom trećem periodu istraživanja također se izdvaja i članak Irme Čremošnik iz 1990. godine objavljen u Arheološkom Vestniku 41. U članku je dala pregled rimskih utvrđenja u Bosni i Hercegovini sa kartom rasprostiranja, s posebnim osvrtom na utvrđenja kasne antike, te na novije rezultate istraživanja.44 Godine 1991. Veljko Paškvalin je objavio rezultate zaštitnih iskopavanja koja su vođena na lokalitetu Gromile u Karauli kod Kaknja tokom 1979. godine.45 Prilikom tih zaštitnih iskopavanja otkriveni su ostaci zidova nekog objekta iz rimskog perioda, kao i mnoštvo pokretnog arheološkog materijala.
39 I. Bojanovski 1980, 1-37. 40 I. Bojanovski 1981, 63-66. 41 I. Bojanovski 1982, 139-141. 42 Zdenko-Lidija Žeravica 1984, 19-45; Rukovodilac radova je bila Irma Čremošnik, a pored nje su učestvovali i arheolozi: Z. Žeravica, L. Žeravica i M. Filipović. 43 I. Čremošnik 1984, 23-84. 44 I. Čremošnik 1990, 355-364. 45 V. Paškvalin 1991, 131-154. 10
Četvrti period istraživanja o rimskim vojnim logorima odnosi se na vrijeme između 1995. godine pa sve do današnjih dana. Cjelovit uvid u historiju istraživanja i povijesni kontekst lokaliteta Mogorjela u svom radu dao je i M. Zaninović 2002. godine.46
Nova saznanja vezana uz rimski vojni logor u Gračinama na Humcu kod Ljubuškog donio je Radoslav Dodig 2005. godine, a odnosi se na natpise na nadgrobnim spomenicima isluženih veterana VII legije, koji su pronađeni u Ljubuškom.47 Dodig je također 2007. godine objavio članak u kojem obrađuje rimske vojne pečate na crijepu, koji su pronađeni na području rimskog vojnog logora Gračine kod Ljubuškog, a koji su važni epigrafski materijal za proučavanje historije rimske vojske u provincijama.48
Naredne 2008. godine, Perica Šprehar je analizirao kasnoantička i ranovizantijska utvrđenja na području Bosne i Hercegovine.49 Radoslav Dodig je nakon tri godine, 2011., objavio rad o rimskom kompleksu na Gračinama kod Ljubuškog, u kojem obrađuje pitanje namjene spomenutog kompleksa odnosno da li je riječ o vojnom taboru ili je ipak o kupalištu (balneum) i jednom stambenom pratećem kompleksu (casa).50
Adnan Busuladžić je 2011. godine u djelu „Rimske vile u Bosni i Hercegovini“, obradio i kompleks na Mogorjelu kod Čapljine, za kojeg je Patsch pretpostavljao da se radi o rimskom vojnom logoru.51 Busuladžić je iste 2011. godine publicirao dva članka u kojima je analizirao određeni arheološki materijal iz Mogorjela. U prvom članku je dao tipologiju staklenih ulomaka, koji se čuvaju u Zemaljskom muzeju.52
U drugom članku analizirao određene predmete koji pripadaju vojnoj opremi, a koji nisu bili predmetom nikakve ranije ozbiljne analize.53 Ujedno najveći problem vezan za Mogorjelo je nedostatak adekvatne dokumentacije sa samih istraživanja, pa je analiza i publiciranje arheoloških nalaza s Mogorjela uveliko dobila na značaju. Godine 2015. Salmedin Mesihović je u djelu „ORBIS ROMANVS“, u jednom dijelu dao detaljan opis izgradnje i izgleda rimskih vojnih logora (castruma), kao i njihovu funkciju u Rimskom carstvu.54
46 M. Zaninović 2002, 447-454. 47 R. Dodig 2005, 209-219. 48 R. Dodig 2007, 143-163. 49 P. Šprehar 2008, 17-48. 50 R. Dodig 2011, 327-345. 51 A. Busuladžić 2011 a, 149. 52 A. Busuladžić 2011 b, 179-196. 53 A. Busuladžić 2011 c, 341-359. 54 S. Mesihović 2015, 1124-1140. 11
Almir Marić je 2016. godine objavio dva priloga o vojnim kohortama koje su bile stacionirane u rimskom vojnom logoru Gračine kod Ljubuškog. U prvom je obradio Cohors I Belgarum equitata, koja je ostavila najviše materijalnih tragova55. U drugom je istraživao i analizirao spomenike koji pripadaju augzilijarnim hispanskim kohortama koje su bile stacionirane u logoru u I. stoljeću.56
U ovom periodu vršena su i nedestruktivna istraživanja i restauracija rimskog vojnog logora na lokalitetu Gračine kod Ljubuškog u periodu od 3. do 22. aprila 2017. godine.57 Ovo istraživanje predstavlja segment cjelokupnog istraživačkog projekta na području Ljubuškog, koje će se odvijati između 2016. i 2019. godine. Istraživanja imaju za cilj bolje upoznavanje uloge rimske vojske u čitavoj provinciji Dalmaciji.
55 A. Marić 2016, 105-118. 56 A. Marić 2016 a, 11-30. 57 http://ljubuski.net/20391-nova-iskapanja-nekadasnje-rimske-vojne-naseobine-na-gracinama, 5. 10. 2017. 12
3. Karakteristike rimskih vojnih logora
Ostaci antičkog graditeljskog i arhitektonskog umijeća su zaista mnogobrojni. Jedan od najvažnijih dijelova rimskog graditeljstva predstavljala je i vojna inžinjerija, koja se ogledala u raznim vojnim opsadnim mašinama, kao i u izgradnji odbrambenih objekata. Među te objekte spadaju i vojni logori.
U latinskom jeziku se, za imenovanje vojnog logora u kojem su se smještale legionarske jedinice, koristio izraz castrum. Zapravo, castrum je primarno označavao samo jedan objekat (baraku, zgradu, šator), koji se nalazio unutar vojnog logora, dok se izraz u množini castra koristio za cjelokupan areal vojnog logora.58 U zavisnosti od brojnih razloga, kako onih strateških i stanja na terenu, tako i geografskih i geomorfoloških, nastalo je nekoliko tipova rimskih vojnih logora. U te tipove spadaju: castra stativa59, castra hiberna60 i castra aestiva61.
Nije poznato tačno vrijeme kada su Rimljani počeli sa podizanjem pokretnih logora, na onim mjestima na kojima su se samo privremeno zaustavljali, a također ni kada su započeli sa gradnjom stalnih vojnih logora, kada bi za duži vremenski period morali biti stacionirani. O samom izgledu rimskih vojnih logora može se, sa sigurnošću, govoriti tek od vremena Republike.62 Najbolje opise rimskih vojnih logora, tj. njihovo funkcioniranje, strukturu kao i sam način podizanja dali su: Polibije (prva polovica i sredina II st. n.e.), zatim Josip Flavije i Vegacije (kraj IV st.n.e.).63
Samo podizanje, kao i izgradnja ovih fortikacijskih objekata je potekla iz činjenica da je za Rimljane i njihove vojne jedinice bilo skoro nezamislivo da prenoće na otvorenom neprijateljskom ili stranom teritoriju. Iz tih razloga podizali su vojne logore koji su mogli da prime kompletne vojne jedinice koje su učestvovale u vojnim aktivnostima. Gdje god da su rimski vojnici išli u ratne pohode, podizali su vojne logore sa svim potrepštinama (ratni materijal, mašine, prtljag).
58 S. Mesihović 2015, 1124. 59 Castra stativa su bili trajno sagrađeni logori, u kojima su vojne jedinice boravile tokom cijele godine i bili su snažnije građevinske strukture. 60 Castra hiberna su zimski logori, koji su služili i bili građeni tako da vojnici smješteni u njima izdrže dugu i oštru zimu. 61 Castra aestiva su bili ljetni logori, u kojima su vojnici bili u maksimalnoj borbenoj gotovosti i bili su bliže protivniku. 62 M. Sanader 1999, 99. 63 S. Mesihović 2015, 1126. 13
Bez obzira na svrhu, karakter i obim, svi rimski vojni logori su imali dobro poznat načelni plan na osnovu kojeg su se podizali i gradili. To je ujedno bila i jedna od najbitnijih karakteristika rimskih vojnih logora. To je dovelo do toga da je svaka vojna jedinica imala svoje mjesto i svoj raspored u tom planu, tj. tačno se znalo ko, gdje i kada obavlja određenu dužnost i službu u logoru, bez obzira na prostor gradnje. Zbog te uređenosti, discipline kao i dobre strukture vojske, logori su bili primjer sređenog i funkcionalnog sistema.
Za Rimljane, podizanje vojnog logora nije bio samo građevinski poduhvat, već i uređenje odnosa ljudstva smještenog u njemu. To se najbolje vidi iz činjenice da je jedan dio vojnih jedinica gradio logor, dok je zadatak drugog dijela vojnih jedinica bio zaštita samog logora, kao i ostatka vojnih jedinica, od iznenadnih napada neprijatelja. U vojnim operacijama ništa nije bilo tako spasonosno i važno kao dobra ograđenost vojnog logora. Poznata je i činjenica da su i najbolji građevinski objekti bili oni koje je izgradila vojska.64 Pored logora, zbog strateških i privredno-saobraćajnih razloga izgrađena je mreža komunikacija. U prvo vrijeme ona je prvenstveno služila vojničkim potrebama, posebno obezbjeđenju i jačanju rimskog poretka u novoosvojenim oblastima.65
U početku se privremeni vojni logor sastojao od skupa šatora i torova, koji su bili zaštićeni drvenim palisadama, zatim usjecima, te nasipima. U dijelu ovog teksta opisuje se vojni logor koji je sadržavao sve elemente. Podizanje i izgradnja rimskih vojnih logora je izgledala na sljedeći način: prvo bi se iskopao jarak i od iskopane zemlje podizao nasip, a iza jarka na tom nasipu bi se podizala drvena palisada. Ako je riječ o trajnom logoru, palisada bi se pojačavala u drveni zid, a kasnije bi se izrađivali bedemi od kamena. Neposredno iza drvene palisade ili zida pružao bi se prazan prostor (intervallum), u koji bi se smještali ratni plijen (praeda) i stoka (capita).66
Svaki vojni logor je imao glavnu cestu, koja se nazivala via principalis i koja se pružala pravcem sjever - jug, a duž nje su bili smješteni šatori ili objekti tribuna. Glavna cesta, via principalis, je izlazila iz vojnog logora kroz porta principalis dextra (istok) i porta principalis sinistra (zapad), koje su bile dodatno utvrđene i osigurane kulama. Na logoru su se, također, nalazile kapije i to porta praetoria - glavna kapija (sjever), te porta decumana ili porta
64 S. Mesihović 2015, 1123. 65 E. Pašalić 1966, 232. 66 S. Mesihović 2015, 1131. 14 quaestori (južna). Termin porta decumana („kapija od Desete“) je dolazio zbog rasporeda manipula ili turmi od I do X.67
Od vremena kasne Republike u središtu logora dotadašnje mjesto zapovjednikova šatora počinje zauzimati jedna nova zajednička građevina nazvana principia, koja je bila upravno i religiozno središte vojnog logora.68 Principija je bila smještena u sam centar logora, okrenuta prema glavnoj ulici, via principalis, i sastojala se iz tri dijela. Uz principiu nalazio se i quaestorium, prostorija u kojoj su se obavljali administrativni poslovi. U blizini se također nalazio i forum na kojem su se okupljali vojnici.69
Moguće je izvesti zaključak da je na vojne arhitekte prilikom izgradnje principija utjecala i forma i fenomen središnjih gradskih trgova, dakle foruma. Čini se stoga sasvim prihvatljivom i teza da su vojni arhitekti, već i zbog same njegove funkcionalnosti i uloge, preuzeli već dobro poznate građevinske oblike foruma te ih prilagodili posebnim vojnim potrebama.70
Za rimske vojne logore se može s pravom reći da predstavljaju „zavidne“ primjere arhitektonsko - graditeljskog planiranja i rada, upravo zbog odlično uređenog sistema ulica i prolaza unutar njega, koji su u velikoj mjeri ličili na neki rimski grad. Također, unutar zidina vojnog logora se nalazio tribunal sa platformom, odakle je zapovjednik držao govore i vodio religiozne svečanosti, kako smatra Sanader71, potom hram, stražarnica, objekti poput bolnice, kuhinje, javna kupatila, skladišta za žito i meso, prostorije u kojima se čuvalo teško naoružanje i artiljerija i radionice za obradu metala i drveta. Svaki vojnik unutar logora je, pored vojnih obaveza imao svoj zanatski posao, a posebno su u radionicama proizvodili ciglu i crijep, na kojima su ostavili svoje pečate, na osnovu kojih se može vrlo vjerovatno utvrditi da je određena vojna jedinica boravila unutar samog vojnog logora.
U posebnom dijelu logora su bili smješteni najvrijedniji plijen, taoci, a posebno visokorangirani neprijateljski zarobljenici. Tokom perioda mira u nekim vojnim logorima se nalazila i tržnica, na kojoj bi se obavljala trgovina sa domaćim stanovništvom. Izuzetno važan dio je svakako bila i zona koja se nalazila izvan samih zidina logora, koja je služila za
67 S. Mesihović 2015, 1131. 68 M. Sanader 1999, 99. 69 S. Mesihović 2015, 1131. 70 M. Sanader 1999, 107. 71 Ibid., 100. 15 održavanja potreba samog vojnog logora i nazivala se territoria.72 Ta zona izvan zidina je uključivala vodene resurse, pašnjake za konje, mazgu i stoku, potom šumske oblasti, rudnike i kamenolome, civilna naselja-canabae, te mjesta za obuku i vježbališta. Kako su rimski vojni logori građeni prema raspoloživim sredstvima i mjesnim uslovima, kao i broju vojnih jedinica, to je dovelo do toga da postoje određene razlike u veličini i izgledu, pa su prema tome neki imali izgled četverougla, neki trougla, dakle pratili su konfiguraciju terena.
Zbog svega navedenog Rimljani su pažljivo birali gdje će podignuti vojni logor. Birana su mjesta u blizini vodenih tokova, koji su nekada mogle biti iskorišteni za plovidbu, potom velike plodne ravnice uz njih, iskoristive za ispašu i bavljenje poljoprivrednim poslovima, te blizina kamenoloma.73 Ova mjesta su pogodna zbog blizine sirovina nepohodnih za izgradnju jednog vojnog logora.
Također, birana su određena strateška mjesta, pogodna da bi vojne jedinice, koje su smještene unutar zidina, što uspješnije obavile ciljani zadatak.74 Trebalo je još paziti da u blizini ne bude brdo ili povišen položaj koji bi mogao biti na smetnji ako ga zauzmu protivnici.75 Oko logora su podizali osmatračnice na uzvišenjima, sa kojih su mogli da signaliziraju kada se nalaze neprijatelji u blizini. Ponekad bi se vojni logori podizali na nekom malo uzvišenijem položaju, kako bi se dobio bolji pregled okolnog terena.
Gradnja vojnih logora uglavnom se morala prilagođavati geografskim uvjetima. Iz tih razloga, skoro svaki vojni logor koji je bio istraživan, imao je neke svoje posebne planske i arhitektonske crte. Na osnovu veličine, stalnosti logora, potom lokacije na kojoj je smješten, prirodnih resursa kojima se raspolaže za podizanje i izgradnju, vršene su određene modifikacije i improvizacije u odnosu na objekte u njima.76 Zbog toga određeni vojni logori odstupaju od generalnog i standardnog plana, te se u njima ne nalaze baš svi arhitektonski i građevinski elementi.
Važna karakteristika rimskih vojnih logora jesu civilna naselja - canabae, koja su podizana uz njih ili u njihovoj nesposrednoj blizini.77 Naseljavali bi se trgovci, zanatlije, gostioničari i svi oni koji su se nadali da bi mogli profitirati od vojske, jer su vojnici uvijek bili
72 S. Mesihović 2015, 1132. 73 P. Šprehar 2008, 19. 74 E. Pašalić 1966, 209. 75 S. Mesihović 2015, 1130. 76 Ibid., 1128. 77 E. Pašalić 1966, 219. 16 redoviti izvor svježeg gotovog novca, te su svojim prisustvom pružali adekvatnu sigurnost i zaštitu od razbojnika.78 Uz logore u ovim naseljima su se naseljavale i žene sa kojima su vojnici stupali u veze, te eventualno njihova djeca.79
Do porasta civilnih naselja je također dolazilo jer su vojni logori privlačili lokalnu populaciju. Ova naselja nisu imala poseban administrativni status, nego su bila pod upravom određenog vojnog zapovjedništva u vojnom logoru.80 Pored civilnih naselja, uz logore su podizana i poljoprivredna sela (vici), gazdinstva koja su služila za stalan priliv hrane, potom banje, dvorane za vježbanje i masaže, amfiteatri, škole itd.
Ono što je još važno istaći, jeste da rimski vojni logori nisu imali samo funkciju zaštite vojnika tokom ratnih pohoda neprijateljskih teritorija ili ako bi bili nadjačani u toku borbi, da se mogu u njega bezbjedno povući i pregrupisati. Također, podizani su uz puteve, za nadzor domaćeg stanovništva nakon što bi ono bilo pokoreno kao i za borbu protiv razbojnika.81 Vojne jedinice koje su bile smještene unutar logora su učestvovale u javnim radovima i mnogim proizvodnim djelatnostima, kao što je izgradnja puteva, vodovoda i drugih objekata.82
U krajevima Bosne i Hercegovine pioniri romanizacije su bili u većoj mjeri vojnici i vojne jedinice nego italski trgovci i drugi privrednici.83 Vojni logori su bili nosioci urbanizacije, posebno kada je riječ o civilnim naseljima, koja su podizana uz logore, od kojih su neka postepeno prerastala u gradove, a pojedina su čak prerasla i u centar neke municipalne jedinice.84
3.1. Tipologija objekata
Rimljani su i tokom borbi za osvajanje našeg područja, posebno za vrijeme Batonovog ustanka (6-9 g.n.e.), a moguće i ranije, kako bi uspostavili vlast,85 izgradili vojne logore za smještaj svojih vojnih jedinica. Upravo izgradnja ovako snažnih uporišta na strateški važnim
78 S. Mesihović 2015, 1125. 79 Ibid., 1135. 80 S. Mesihović 2015, 219. 81 A L BiH, TOM I 1988, 30. 82 E. Pašalić 1966, 220. 83 E. Pašalić 1960, 85. 84 Municipij – naziv koji se koristio u rimskoj državi, za tzv. drugi red gradova, čiji je status bio ispod kolonija. Ovi gradovi su imali vlastitu samoupravu, ali nisu imali rimsko građanstvo. 85 P. Šprehar 2008, 17. 17 mjestima trebala je da konsolidira rimsku vlast u kasnije osvojenim područjima. Osnovna cestovna mreža je već bila sagrađena za vrijeme cara Tiberija, te nastavljena pod njegovim nasljednicima, naročito za vladavine cara Klaudija (41-54 g.n.e.).86 Riječ je o via munita – umjetno građenoj cesti sa čvrstom podlogom, koja je bila osposobljena za kolski promet i takve su bile sve ceste koje je dao sagraditi namjesnik Dolabela, namijenjene u prvom redu vojnim potrebama.87 Građevinski materijal (drvo i kamen) za izgradnju logora su vjerovatno dobijali iz okolnih nalazišta, dok su ciglu i crijep u prvom periodu transportom dobavljali preko Salone i Narone.88 Od sredine 1. st. uvoznu opeku počinje sve više zamjenjivati opeka proizvedena u radionicama vojničkih logora u samoj Dalmaciji, a potom i u privatnim, odnosno općinskim radionicama.89
Logori su podizani prema raspoloživim sredstvima, mjesnim uslovima, brojnosti vojnih jedinica, pa je iz tog razloga konstatirana razlika u veličini arheološki istraženih vojnih logora na prostoru Bosne i Hercegovine. Podizani su na otvorenim mjestima, u plodnim ravnicama u blizini vodenih tokova, koji su mogli služiti za riječnu plovidbu, kao što je to slučaj sa donjim tokom rijeke Neretve, koja je predstavljala riječnu komunikaciju za prevoz i transport do emporija Narone.90
U našim područjima logori su u prvo vrijeme imali isključivo ofanzivnu namjenu, te su u njima bili centri i baze za vojne operacije, dok se u kasnijem periodu njihova uloga nešto izmijenila, pa su umjesto ofanzivnih centara postali važna odbrambena mjesta i skloništa u slučaju barbarskih najezdi, tačnije imali su ulogu refugia.91 Značaj i broj vojnih logora se vremenom mijenjao, prema broju i snazi vojnih jedinica koje su držale posadu u raznim dijelovima današnje Bosne i Hercegovine.
Nakon završene okupacije područja buduće provincije Ilirik i odlaska legija, negdje oko 69 g.n.e. iz Dalmacije92, vojno obezbjeđenje su preuzele pomoćne čete (auxilia) koje su imale zadatak da nadziru peregrinske civitates kako ne bih došlo do novih pobuna. Ove pomoćne čete (auxilia) su bile sastavljene od pripadnika plemena i naroda iz raznih zemalja Imperije, a koje
86 I. Bojanovski 1974, 16. 87 Ibid., 31. 88 A. Škegro 1999, 290. 89 Ibid., 289. 90 E. Pašalić 1960, 99. 91 Ibid., 99. 92 A L BiH, tom I 1988, 33. 18 nisu imali građanstvo.93 Moguće dokaze o boravku vojnih jedinica na ovom području u vremenskom periodu od početka I st. n.e. do sredine III st.n.e., pored pečata na cigli i crijepu, mogu pružiti u pojedinim slučajevima i epigrafski nalazi.
Do danas su ustanovljeni arheološkim istraživanjima ostaci vojnih logora na lokalitetima Humac kod Ljubuškog, Gradina kod Doboja. Na ostalim lokalitetima (Mogorjelo kod Čapljine, Kastel kod Banje Luke, Gromile u Šipovu kod Jajca, Gromile u Karauli kod Kaknja, te Gradovi u Voljevici kod Bratunca), njihov vojni karakter se može pretpostaviti samo na osnovu pronađenog arheološkog materijala, ali se ne može sa sigurnošču tvrditi da se radi o vojnim logorima, jer se na pojedinim lokalitetima nisu obavljala veća arheološka iskopavanja koja bi pomogla u otkrivanju sačuvanih ostataka, tj. zidina. Vjerovatno je na prostoru Bosne i Hercegovine u antičko doba bilo još nekoliko većih ili manjih vojnih logora, ali njihovi zidani ostaci nisu do danas pronađeni.
Također, uz vojne logore na području Bosne i Hercegovine su nastajala civilna naselja - canabae, koje su između ostalog osnivali i vojni veterani, te su pored njih u njima živjeli trgovci, zanatlije kao i posjednici većih ili manjih ekonomija. Poljoprivrednici su ovdje prodavali svoje proizvode i održavali vezu između sela i trgovišta.94 Razvitak vojnih logora na području Bosne i Hercegovine se odražavao na razvitak civilnih naselja - canabae uz njih.95 Tačnije, razvijanje civilnih naselja uz logore na području naše zemlje ide postupnim putem od malih aglomeracija, koje je logor zatekao ili privukao, pa sve do većih aglomeracija i gradova. Tako su logori, iako čisto vojnički centri, u stvari ulazili u sastav aglomeracija u kojima je preovladavala domaća populacija. Posmatrana u cjelini, civilna naselja uz logore su poput stanica na cestama, preuzimala uloge privrednih centara i trgovišta za svoju okolinu, te su zadovoljavale brojne potrebe vojnih jedinica smještenih u logorima.96
O lokalitetu Gračine na Humcu kod Ljubuškog, na kome se pretpostavljalo da se nalaze ostaci rimskog vojnog logora, vrlo malo se znalo sa geografskog i arheološkog stanovišta. Tako je bilo sve do trenutka kada su sprovedena sistematska arheološka iskopavanja u periodu između 1977. - 1979. godine,97 prilikom kojih su otkopane 4 građevine od kojih su dvije
93 E. Pašalić 1966, 209. 94 Ibid., 220. 95 E. Pašalić 1960, 97. 96 E. Pašalić 1966, 220. 97 I. Bojanovski 1988, 366. 19 iskopane cjelovito, a dvije polovično. Sam lokalitet na kojem leže ostaci ruševina vojnog logora nalazi se na prostranim ravnicama uz lijevu obalu rijeke Trebižat.
Dakle, sama lokacija odgovara i mjestima gdje su podizani vojni logori, a ovaj na Gračinama je podignut na ravnom dijelu sa vrlo povoljnim pregledom okolnog terena i povoljnim položajem. Bio je podignut na terenu koji ranije nije bio nastanjen. Naime, u toku iskopavanja nije bilo nalaza iz prethistorijskog doba. Dosta rijetki lonci od grube domaće keramike rađene rukom najverovatnije su nabavljeni od okolnog domaćeg stanovništva.98
Prilikom istraživanja otkriveni su vanjski bedemi zidova kojima je bio ograđen i zaštićen areal vojnog logora, koji je zauzimao prostor od oko 1,5 ha.99 Odbrambeni zid sa kulama i vratima je sa sve četiri strane zatvarao objekte logora na prostoru koji zauzima nekih 140 m dužine (pravac sjever-jug) i nekih 110 m širine (na pravcu istok-zapad),100 dok je debljina bedemskih zidina iznosila oko 0 90 m.101 Ukupna visina zidina bedema, nažalost, nije poznata, jer je sav kamen već odavno bio raznesen i ugrađen vjerovatno u neke druge nastambe. O samim objektima na bedemu (kule i porte) se ne može ništa konkretno reći.
Rimski vojni logor na Gračinama (Tabla 1) je imao oblik pravougaonika i odgovora standardnom tipu stalnih logora, tj. castra stativa, koji su bili izgrađeni od kamena. Kako se u blizini vojnog logora na Gračinama nalaze žive stijene, nema sumnje da se kamen za izgradnju logora nabavljao iz neposredne blizine.102 Ovom stalnom logoru prethodio je privremeni logor od šatora, koji je bio izgrađen od zemlje i palisade, ili od trske i plete premazanog glinom.103
Što se tiče samih supstrukcija koje su otkopane, u nauci ne postoji jedinstveno mišljenje oko toga kakvu su one imale funkciju. Prema mišljenju Bojanovskog, prvi iskopani objekat je predstavljao principiu, vrhovno i pravno mjesto vojnog logora, dok se uz njega nalazio i quaestorium, a za drugi objekat, koji se sastojao od 12 prostorija, Bojanovski je smatrao da se radi o paviljonu za smještaj vojnih jedinica.104
Nasuprot njemu, Basler kao i Dodig su smatrali da otkopani objekti predstavljaju balenum (rimsko kupalište) i casa (prateći stambeni objekat) sa atrijem i vestibulom.105 Dodig
98 I. Bojanovski 1980, 18. 99 V. Atanacković-Salčić 1977, 80. 100 I. Bojanovski 1980, 21. 101 I. Bojanovski 1981, 64. 102 I. Bojanovski 1980, 14. 103 Ibid., 24. 104 Ibid., 23. 105 R. Dodig 2011, 331. 20 dalje navodi da je opravdano u njima tražiti aneks vojnog tabora (balneum i casa), te da se vojni logor, u kojem je mogla boraviti jedna cohors equitata (oko 608 vojnika), nalazio u blizini, sudeći po velikoj količini crijepa i obrađenog kamena na širem području Gračina.106
Sama arheološka istraživanja koja su sprovedena na Gračinama (istražena je jedna šestina), daju nepotpunu sliku o objektima koji su se nalazili unutar logora. No sam položaj, arhitektura iskopanih objekata, postojanje dviju glavnih smjernica carda i decumana, kao i cjelokupni arheološki materijal, u prvom redu vojni predmeti (oružje i oprema) ukazuje na to da je logor vjerovatno bio sagrađen u prvoj polovini I stoljeća. Dalje dimenzije logora ukazuju da je ovo manji logor, koji je vjerovatno bio izgrađen za jednu kohortu sa pripadajućom konjicom od oko 500 vojnika. Pored ovog, pronađeni arheološki materijal ukazuje na to da se unutar areala rimskog vojnog logora nalazila kuhinja, kupaonice, te razne zanatske radionice. Dalje, prema nalazu građevinskog natpisa, koji je bio posvećen božanskom paru Liberu i Liberi, opravdano je mišljenje o postajanju hrama unutar logora, čiju je obnovu i proširenje izvela cohors I Belgarum equitata.107
Bojanovski pretpostavlja da je logor mogao biti podignut negdje za vrijeme borbi sa Delmatima 53.-39. g. pr. n. e., a kao dokaz tome govore tegule sa pečatima Pansiana i Q.C.P.Pansiana koja se datiraju u 43.-42. g. pr. n. e. ili da je podignut najkasnije negdje oko 14. g. n. e. kada je Tiberije u okolicu Ljubuškog doveo svoje veterane.108 Prema arheološkom materijalu, najintezivniji život u logoru na Gračinama je bio u I stoljeću, a zidine logora su služile za zaštitu i u II i III stoljeću, kada vojska odlazi.109 Život unutar logora je vjerovatno nastavio teći i kasnije, samo manjeg intenziteta.
Kako su civilna naselja - canabae bila nedvojbeno vezana za vojne logore, Bojanovski smatra da su naselja na Pivnicama u Hardomilju i ono nešto veće na Provaliji u selu Teskari bila funkcionalno povezana sa vojnim logorom na Humcu.110 Sigurno da su izgradnja vojnog logora, civilnog naselja i ekonomija uticali na samu naseljenost ove regije i njenu poljoprivredu. Također, vojni logor je izvršio i snažan uticaj na dolinu Trebižata, prenoseći i u našu zemlju kulturno naslijeđe Italije i mediteranskih zemalja.
106 R. Dodig 2011, 331. 107 A. Marić 2016, 111. 108 I. Bojanovski 1988, 367. 109 Ibid., 367. 110 I. Bojanovski 1980, 18. 21
Sljedeći lokalitet na kome su konstatovani ostaci vojnog logora jeste Gradina u Makljenovcu, koja se nalazi oko 4 km južno od Doboja. Logor je bio podignut na nešto malo uzvišenijem prostoru, u plodnim ravnicama, uz obale rijeke Usore i Bosne. Izgled vojnog logora je bio standardni pravougaonik orijentiran u pravcu sjeveroistok – jugozapad sa svojom dužom stranom od 160 m, dok mu je širina bila negdje oko 120 m u pravcu jugoistoka ka jugozapadu.111 Unutrašnji areal logora je zapremao površinu negdje oko 2 ha te je bio opasan kamenim zidom koji je na uglovima bio zaobljen. Debljina zidina je iznosila cca 2 m, dok se na pojedinim mjestima visina bedema očuvala i do 1,5 m. Također, na zidinama su se očuvali ostaci od kula.112
Logor kod Doboja (Tabla 2) se može ubrojati u augzilijarne logore, jer su logori u kojima su boravile legije bili mnogo veći. Zahvaljujući epigrafskom natpisu, koji je bio posvećen Geniju kohorte i koji spominje njegovog tribuna, može se zaključiti da je tribun zapovijedao kohortom te je u logoru bila smještena jedna cohors miliaria (1000 vojnika).113 U neposrednoj blizini vojnog logora na Gradini nalazio se i kamenolom, pa se pretpostavlja da su odatle uzimali kamen, zbog blizine lokaliteta, za izgradnju logora.114 Najveći problem kao i na Gračinama, jeste činjenica da su ljudi raznosili kamenje sa zidina logora i ugrađivali u neke svoje objekte, a većina ih je ugrađena i kao spolija za kasnoantičke objekte u neposrednoj blizini. Također i unutrašnji prostor logora se koristio, i dalje se koristi, u poljoprivredne svrhe.
U arheološkim istraživanjima otkrivena su vrata na istočnom dijelu, uz koja je prigrađena kula (3,80x2,80x2,70 m) četvrtastog oblika, dok je uz ulaz na sjevernom dijelu bila prigrađena kula trapezaste osnove (5x3,20x3,50 m). Još je ispitan i sjeveroistočni dio bedema koji je bio polukružnog oblika, u koji je ugrađena kula trapezaste osnove (5,70x3,60x4 m).115 Prema tome, na uglovima bedema su se vjerovatno nalazile kule trapezaste osnova, čiji su se temelji najbolje očuvali na sjeveroistočnom dijelu bedema, kako kazuju rezultati iskopavanja.
Arheološkim iskopavanjima su otkriveni u centru logora i ostaci građevine za koju se pretpostavlja da je imala ulogu principije (41x33 m), u kojoj su se vojne jedinice okupljale i obavljali službene poslove i vršili svečane obrede, dok su u sjeveroistočnom dijelu vjerovatno bile barake vojnika kao i zgrade zapovjednika i oficira.116 Uz centralnu zgradu unutar vojnog
111 V. Radimsky 1891, 261. 112 C. Patsch 1897, 536. 113 C. Patsch 1914, 169. 114 I. Čremošnik 1966, 122. 115 Ibid., 124. 116 I. Čremošnik 1984, 30. 22 logora na Gradini, sudeći prema velikoj količini nalaza keramike i bronzanih predmeta, može se tvrditi da se nalazila spremnica. Brojni nalazi loše pečene i odbačene keramike potiču iz dosta dugog perioda, od kasne antike do ranog srednjeg vijeka117, pa se ne može sa sigurnošću tvrditi da se unutar logora, u periodu kada je boravila vojska, nalazila i lončarska radionica.
Iskopavanjima je također potvrđeno i postojanje civilnog naselja - canabae, koje se protezalo duž zapadne strane vojnog logora na dugom i uskom, nešto uzvišenijem prostoru. Na prostoru kanaba očuvani su ostaci objekta za koje se pretpostavlja da je služilo kao banja koja se vjerovatno koristila za potrebe vojnih jedinica unutar logora, i imala je sistem hipokausnog uređaja.118
Vrijeme podizanja logora nije razjašnjeno, a prema natpisu iz druge polovine I st., na kojem se spominje tribun cohors I Flavia Hisponarum, u tom periodu na lokalitetu Gradina je postajalo vojno uporište. Na osnovu podataka sa epigrafskih nalaza, kao iz onog što nude arheološki nalazi, pretpostavlja se da se vojni logor na Gradini kod Doboja koristio od druge polovine I stoljeća, zatim tokom II i III st. Upravo je kraj II i početak III st. predstavljao period kada je život unutar zidina logora najintezivnije trajao.119 Arheološki nalazi fragmenata slavenske keramike, kao i ostaci kasnijih nastambi pokazali su da se život nastavio unutar zidina i nakon odlaska rimske vojske.120 Vojni logor na Gradini kod Doboja predstavlja, za sada, jedini sigurno utvrđeni logor koji je bio podignut blizu granice između Panonije i Dalmacije.
Veliku pažnju stručnjaka privukao je građevinski kompleks na lokalitetu Mogorjelo (Tabla 3 a – Tabla 3 b). Ovaj građevinski kompleks je bio podignut na nešto uzvišenijem brežuljku, na desnoj strani Neretve, oko 2 km južno od Čapljine. Dužina zidina kojim je bio ograđen unutrašnji areal iznosila je 102 m, dok im je širina iznosila 86 m i visina bedema se na mjestima očuvala do cca 1,5 m.121 Lokalitet Mogorjelo (Tabla 3 b) je imao oblik tek nešto neznatno izduženog pravougaonika, na čijim su se uglovima nalazili istureni tornjevi. Samo je toranj na istočnom uglu bio okrugle osnove, vjerovatno zbog blizine Neretve. Sjeverna vrata, Porta decumana su bila ukrašena sa dva raznolika ortostata u obliku cippusa, sa prikazom akanta na jednom, i prikazom vinove loze na drugom bloku i bila su utvrđena kulama,122 dok su se još dvoja vrata nalazila na istoku i zapadu također utvrđena kulama. Na jugozapadnom
117 I. Čremošnik 1966, 123. 118 I. Čremošnik 1984, 32. 119 Ibid., 39. 120 Ibid., 32. 121 C. Patsch 1914, 160. 122 Đ. Basler 1972, 40. 23 zidu su bila nešto manja vrata, nešto poput tajnog izlaza, i bila su utvrđena samo jednim četverokutnim tornjem.123
Kako je već rečeno, lokalitet Mogorjelo je privlačilo veliku pažnju stručnjaka koji su se bavili pitanjem njegove namjene i funkcije. Jedni su ga smatrali vojnim logorom i datirali ga u I stoljeće124, odnosno III stoljeće.125 Drugi su smatrali da je u Mogorjelu bio centar velikog posjeda koji je kasnije, tačnije u IV stoljeću utvrđen zidinama i kulama, tj. imao je ulogu castrona.126 Na lokalitetu Mogorjelo je vjerovatno prvobitno postojao kompleks jednog velikog gospodarskog – poljoprivrednog imanja, koji je bio sagrađen negdje u I stoljeću n.e.127
U sklopu ovog velikog imanja na Mogorjelu (Tabla 3 a) se nalazio objekat za preradu poljoprivrednih proizvoda (villa rustica fructuaria), kao i objekat u kome se boravilo (villa rustica habitatoria).128 To je ujedno bio i period stvaranja krupnih zemljišnih kompleksa u Donjoj Neretvi i intenzivnog naseljavanja italskih kolonista.129 Nažalost, ovaj poljoprivredni kompleks je vjerovatno spaljen negdje u III stoljeću, pa je moguće krajem III ili početkom IV stoljeća ovo poljoprivredno imanje postalo državno i obnovljeno.130
Sve proizvodne naprave, koje su bile u sklopu ekonomskog dijela vile iz I stoljeća, kao što su naprave za vino i ulje, mlin i pekara su obnovljeni i dalje su ostali u funkciji.131 Većina nađene keramike iz rimskog perioda upućuje na zaključak da je ovaj objekat svoj vrhunac doživio u III i IV st.132 U periodu kasne antike stanje je postalo nemirno, pa je vjerovatno odlučeno, kada se obnavljao kompleks poljoprivrednog imanja, koje je služilo za potrebe snabdijevanja Narone, utvrditi bedemskim zidinama kao i kulama radi zaštite od barbarskih napada. Ujedno, ovo je bio period kada su počeli sa utvrđivanjem građevinskih kompleksa koji su bili podignuti u ravnicama, dok se drugi sistem odbrana od barbarskih navala odnosio na podizanje utvrda na što uzdignutijem i nepristupačnijem terenu. Prvom tipu utvrđivanja u ravnicama je pripadao i kompleks na Mogorjelu.133
123 M. Zaninović 2002, 447. 124 Ibid., 162. 125 I. Bojanovski 1969 a, 154. 126 Đ. Basler 1953, 145. 127 Đ. Basler 1972, 39. 128 Ibid., 39. 129 A. Busuladžić 2011 c, 349. 130 A. Busuladžić 2011 a, 149. 131 Đ. Basler 1972, 40. 132 A. Busuladžić 2011 a, 149. 133 P. Šprehar 2008, 22. 24
Utvrđivanje ovog poljoprivrednog imanja izvršeno je po ugledu na vojne logore koji su podizani u prvom stoljeću. Nakon što su Zapadni Goti (401.-403. godine) porušili imanje koje je snabdijevalo Naronu i štitilo je od prodora, život nije prestao unutar ovih zidina, a to dokazuje izgradnja dvije bazilike, koje su vjerovatno sagrađene negdje u drugoj polovici V stoljeća.134 Sjeverna (18,15x14,05m) i južna (18x10,40m) bazilika su bile smještene u južnom dijelu imanja i orijentirane u pravcu istok-zapad. Materijal za izgradnju ovih bazilika je vjerovatno uziman sa ruševina poljoprivrednog kompleksa.135 Utvrđeni zidovi su sigurno još uvijek stajali, pa su budućim stanovnicima poslužili kao bezbjedno sklonište. Također, slobodni prostor koji se nalazio unutar Mogorjela je iskorišten, od vremena podizanja crkvi, kao groblje koje je tu bilo u kontinuitetu sve do XIV stoljeća, kako su to pokazala arheološka istraživanja grobova, kao i sačuvani ostaci stećaka.136
Na lokalitetu Kastel kod Banje Luke, tokom arheološkh iskopavanja su konstatirani ostaci zidina, a na osnovu arheoloških nalaza cigle i crijepa pretpostavlja se da su vjerovatno pripadali rimskom vojnom logoru. Logor je podignut na malom uzvišenju na aluvijalnom ravničarskom terenu, na lijevoj obali Vrbasa, što je u biti odgovaralo i mjestima na kojima su Rimljani inače podizali svoje vojne logore. Samo ime Castra (Banja Luka) nameće pretpostavku da se ovdje nalazio vojni logor.137
U prilog tvrdnji da se na ovom lokalitetu nalazio vojni logor govori i pronađena votivna ara koju je podigao beneficijar, jer je potvrđeno da su se beneficijarske postaje podizale uz vojne logore.138 Beneficijarske postaje su podizane na važnijim rimskim cestama kako bi se regulirala njihova sigurnost, a poznato je da je u blizini prolazila velika rimska cesta koja je vodila iz Salone prema Servitiumu,139 tako da je vojni logor mogao biti podignut za kontrolu nad ovom cestom. Također, votivna ara indicira postajanje hrama, koji je bio posvećen rimskom vrhovnom božanstvu Jupiteru.140
Nalazi metalnih zgura indiciraju da su se unutar vojnog logora na Kastelu kod Banje Luke nalazile i radionice. Analiza arheološkog materijala je pokazala da dosta keramike pripada
134 Đ. Basler 1958, 58. 135 Ibid., 46. 136 I. Čremošnik 1951, 248. 137 I. Bojanovski 1988, 367. 138 C. Patsch 1895, 575. 139 Z.-L. Žeravica 1984, 19. 140 C. Patsch 1895, 575. 25 periodu prahistorije, što bi značilo da je logor podignut na već ranije naseljenom mjestu.141 Pored toga, ostali keramički materijal je pokazao da je ovaj lokalitet korišten i u kasnijem periodu, tj. u srednjem vijeku, a na lokalitetu je kasnije podignuta i tvrđava u osmanskom periodu.142 To dokazuje da sama lokacija predstavlja stratešku tačku na kojoj su podizana vojna uporišta i odbrambene fortifikacije od prahistorije pa sve do osmanskog perioda.
Kada je riječ o civilnom naselju - canabae, ono se moglo nalaziti na lokalitetu Donji Šeher. Ujedno i naselje u Gornjem Šeheru na kome su se nalazili termalni izvori je moglo biti funkcionalno povezano sa vojnim logorom na Kastelu. Vojne jedinice su ga mogle koristiti za vlastite potrebe. Što se tiče vremena kada je podignut vojni logor, ne može se sa sigurnošču tvrditi kada je to bilo. Arheološki materijal koji je ispitan ukazuje na vremenski period od II st. pa sve do VI st.143 Najviše nalaza je iz perioda II i III st. pa je taj period vjerovatno predstavljao vrijeme kada se najintenzivnije odvijao života unutar bedema vojnog logora. Rimsko vojničko utvrđenje u Banjoj Luci (Castra) je vjerovatno izgrađeno još u I st.144
Na lokalitetu Gromile u Šipovu kod Jajca konstatirane su ruševine dugih zidina na nešto uzvišenijem prostoru, oko kojeg se naziru prostrane plodne livade. Oblik ovih zidina jest pravougaoni, od sjeverozapada prema jugoistoku zidine su duge 215 koraka, dok je od sjeveroistoka prema jugozapadu njihova širina 190 koraka.145 Lokalitet, sa ostacima zidina za koje se pretpostavlja da pripadaju vojnom logoru, leži u ravnici uz lijevu obalu rijeke Plive, oko 20 km od Jajca.146
Činjenica da dolina Plive spada među najpogodnije i najplodnije bosanske doline, uz prirodna bogatstva kojim obiluje ovaj kraj, svakako je uticalo na to da su Rimljani koristili prirodne resurse, za podizanje vojnog logora, a i civilnog naselja koje je kasnije preraslo u značajnije gradsko naselje, tzv. municipium.147 Svakako da je ovaj kraj mogao biti razlog naseljavanja. Zbog velikih mogućnosti za bavljenje poljoprivredom, kao i ostalim zanatima koji su bili neophodni u skladu sa potrebama potrebama vojnih logora leži razlog njene naseljenosti.
141 I. Čremošnik 1972, 133. 142 Z.-L. Žeravica 1984, 19. 143 Ibid., 19. 144 I. Bojanovski 1977, 152. 145 C. Patsch 1910, 184. 146 Ć. Truhelka 1892, 318. 147 E. Pašalić 1966, 219. 26
U prilog činjenici da se na ovom lokalitetu nalazio rimski vojni logor ide i to da je ovuda prolazila antička cesta koja je vodila iz Salone prema Servitiumu.148 Rimljani su prilikom izgradnje cestovne mreže koristili vojne logore zbog kontrole i sigurnosti na cesti, kao i kontroliranje trgovine. U neposrednoj blizini se, zasigurno, nalazilo i civilno naselje. Prema obliku, položaju i dimenzijama, ostaci zidina vjerovatno pripadaju vojnom logoru koji je bio izgrađen za jednu kohortu. To saznajemo iz epigrafskog natpisa koji je pronađen na lokalitetu, a na kojem se spominje tribun XII legije Fulminata, te je vjerovatno jedan dio ove legije boravio u vojnom logoru kod Šipova.149
Iako logor nije arheološki istražen, na osnovu pronađenih nalaza oruđa može se pretpostaviti da su se unutar zidina nalazile zanataske radionice. Vrijeme kada je podignut logor se također može samo pretpostaviti i vjerovatno otprilike odrediti u I stoljeće, kako smatra Sergejevski.150 Kao i na ostalim lokalitetima na kojima su konstatirani ostaci vojnih logora, i ovdje život nije zamro unutar zidina nakon napuštanja vojnih jedinica negdje u III st. Odbrambene zidine vojnog logora su u kasnijem periodu, mogle poslužiti stanovnicima kao sklonište pred najezdama pljačkaša. Svakako da bi na ovom lokalitetu trebalo sprovesti sistematska arheološka iskopavanja, kako bi se dobila kompletna slika i razjasnili problemi oko potencijalnog vojnog logora na Gromilama u Šipovu kod Jajca.
Slične ruševina kao na Gromilama u Šipovu otkrivene su i na lokalitetu Gradovi u Voljevici kod Bratunca. Pored ostataka zidina, nalazi rimske cigle i crijepa idu u prilog činjenici da se tu nalazi antička građevina. O ovim ostacima ruševina se zna vrlo malo, pogotovo jer na ovom lokalitetu nisu vršena arheološka iskopavanja koja bi riješila nedoumicu da li ruševine pripadaju vojnom logoru. Ostaci potencijalnog logora leže na prostranom i ravnom terenu uz lijevu obalu Drine, oko 4 km od Bratunca. Dakle, sam položaj bi odgovarao mjestima gdje su Rimljani podizali vojne logore.
Sam kompleks logora vjerovatno je bio zaštićen sa 4 strane kamenim bedemom, čija je debljina zidina iznosila cca 1,20 m.151 U prilog konstataciji da se radi o vojnom logoru jeste i pronađena ara, koja je postavljena od strane legionara XI Claudiae Piae Fidelis.152 Vjerovatno je u vojnom logoru, u Voljevici kod Bratunca, boravila jedna veksilacija ove legije, koja je i u
148 D. Sergejevski 1952, 42. 149 D. Sergejevski 1926, 156. 150 D. Sergejevski 1952, 57. 151 I. Bojanovski 1982, 141. 152 I. Bojanovski 1965, 106. 27 susjednim Skelanima ostavila traga. Također, dokazano je da je ovuda prolazila antička cesta koja je vodila od Sirmiuma do Argentarije,153 pa su vjerovatno vojne jedinice smještene u logoru imale zadatak da brinu o sigurnosti trgovine na ovoj dionici puta, ali i kontrolu nad lokalnim stanovništvom.
Vojni logor u Voljevici je, kao i većina, moguće podignut negdje u I stoljeću, a njegove zidine su se nastavile koristiti sve do u srednji vijek.154 Na ovom lokalitetu je pronađena nekropola iz srednjeg vijeka, čiji nadgrobni spomenici su predstavljali kamenje vađeno iz zidina vojnog logora. Uz vojni logor se sigurno razvilo i civilno naselje, jer je resursima bogata dolina rijeke Drine pružala za to veome dobre uslove. Sam ovaj kraj je bio naseljen i u predrimsko vrijeme. Nažalost, ništa se više ne može reći konkretno o izgledu i unutrašnjosti vojnog logora u Voljevici kod Bratunca, kao ni o vojnim jedinicama koje su boravile unutar njeg. Bez arheoloških istraživanja ne može se doći do novih saznanja i otkrića o cjelokupnom kompleksu vojnog logora. Također, veliki problem predstavlja i to što su zidine ovog logora većinom iskrčene, te predstavljaju prave kamenolome za lokalno stanovništvo koje koristi kamenje za izgradnju stambenih i drugih objekata.
Tokom zaštitnih arheoloških iskopavanja na lokalitetu Gromile u Karauli, kod Kaknja, otkriveni su ostaci zidova rimske građevine. Kako arheološko iskopavanje nije sprovedeno na cijelom kompleksu, ne može se govoriti o ukupnim dimenzijama objekta. Otkopan je samo zapadni dio zidina objekta, koji se pružao pravcem sjever-jug, a uz njega je otkriven i niz od šest prostorija različitih veličina.155 Tokom arheoloških iskopavanja, na uglu zida su pronađeni ostaci temelja, koji su najverovatnije pripadali četvrtastoj kuli koja je imala istureni položaj. Prema tome, zidine su vjerovatno imale oblik pravougaonika većih dimenzija, te su na svakom uglu imale po jednu četvrtastu kulu. Zid koji je otkriven imao je debljinu od cca 0,65 m, dok zidovi kula bili debeli oko 0,80 m.156
Objekat je izgrađen u ravnici, u Karaulskom polju, na mjestu koje je već ranije bilo naseljeno. Da je objekat imao odbrambenu ulogu, pored zidina i kula, potvrđuju to i nalazi oružja, tj. kamenih kugli koji potiču od antičke praćke.157 Kako nisu izvršena sistematska istraživanja na ovom lokalitetu, tako je izostala i cjelokupna slika o ovome objektu i njegovoj
153 Ć. Truhelka 1891, 239. 154 I. Bojanovski 1965, 108. 155 V. Paškvalin 1991, 132. 156 Ibid., 133. 157 A. Busuladžić 2011 a, 162. 28 namjeni i funkciji. Danas preovladava mišljenje da je objekat prvobitno imao poljoprivredno - stambenu namjenu (villa rustica), koja je u doba kasne antike transformirana u utvrđenu zgradu, tj. castron, čija je namjena bila odbrambena.158 Također, ova teza je potvrđena time što su zidovi kule mlađi u odnosu na zidine objekta, kao i arheološki nalazi keramike koji vilu datiraju u II ili III st.159
Kao što je navedeno na početku, u periodu kasne antike sistem odbrane su sačinjavale utvrde koje su podizane na uzvišenjima, dok se pojedini objekti koji su se nalazili u ravnicama također utvrđuju i štite kulama, vjerovatno preuzimajući odbrambeni izgled vojnih logora. Takav je slučaj i sa objektom podignutim na Gromilama u Karauli kod Kaknja, koji je imao zadatak da odbrani teritorij od nadolazećih najezdi barbara, koji su nadirali prema jugu iz sjevernih krajeva Rimskog carstva. Kako se nalazio uz glavnu cestu, ovaj objekat je imao ulogu da je štiti, jer su ceste služile za kretanja vojske i promet materijala. O utvrđenju iz IV stoljeća ukazuje nalaz novca cara Konstancija II (vl. 337. – 361.), kao i mnogobrojni nalazi keramike koji se datiraju u period II - IV stoljeće.160 Do sada na području centralne Bosne nije konstatiran nijedan utvrđeni građevinski objekat kao što je ovaj na Gromilama u Karauli kod Kaknja, dok je na području cijele Bosne i Hercegovine, za sada, jedino poznato Mogorjelo kod Čapljine.
158 V. Paškvalin 1991, 145. 159 Ibid., 135. 160 Ibid., 145. 29
4. Pokretni arheološki materijal
A. Keramika
Na lokalitetu Gračine kod Ljubuškog otkriveni su 1976. godine ostaci dobro očuvane rimske zgrade. Stoga su poduzeta sistematska arheološka iskopavanja u okviru naučno- istraživačkog projekta koji je bio realiziran u vremenskom periodu od 1977. do 1979. godine.161 U tim iskopavanjima pronađeno je mnogo arheološkog materijala pored bronzanih predmeta, keramički materijal je najbrojniji.
U prvoj etapi iskopavanja 1977. godine u jednoj prostoriji pronađeno je nekoliko plitkih zdjela i šolja provincijske terra sigillate, jedna posuda sa vertiklano profiliranim obodom i naglašenim leđima sa ravnim dnom, koja se datira u doba I i II st.n.e., jedna svjetiljka-uljarica (lucerna) sa natpisom C (aius) Dessi(us).162 U prostoriji III, koja je služila kao prefeurnium ili ložište, na dubini od 80 cm od nivoa zemlje, pronađena je svjetiljka sa uglatim volutama i predstavom na diskosu koja predstavlja scenu Bachusa sa thyrsusom na žrtveniku, a koja se datira u I st.n.e.163 U trećoj prostoriji pronađeno je dosta fragmenata zdjela koji pripadaju barbotin keramici, disk svjetiljke na dubini od 1,10 m, te jedna posuda za vino (oinohoe), koja ima trolisni obod i zaobljeni trbuh.164
U drugoj kampanji koja je vođena 1978. godine u prostoriji I pronađeno je više fragmenata grube keramike, jedan poklopac koji pripada amfori, nekoliko fragmenata keramike terra sigillate, koja potiče od posuda, zatim nešto domaće keramike, jedan fragment dna posude, koji na sebi ima žig SEDIO, uz još nekoliko fragmenata sive barbotin keramike.165 U prostorijama označenim brojevima IV i VI nađeno je nekoliko fragmenata diskova keramičke svjetiljke-uljarice sa reljefnom predstavom orla i zmije, mnoštvo fragmenata terra sigillate (većinom zdjele i tanjiri), nekoliko keramičkih svjetiljki sa žigovima iz sjeverne Italije: FESTI, ATIMET i STROBILI, te crna i siva keramika sa barbotin ornamentikom te se pretpostavlja da su ove prostorije služile kako za stanovanje vojnika tako i kao njihove radionice.166
161 Bojanovski 1980, 8. 162 V. Atanacković-Salčić 1977, 81. 163 Ibid., 83. 164 Ibid., 84. 165 V. Atanacković-Salčić 1978, 75. 166 Ibid., 77. 30
U trećoj kampanji, vođenoj 1979. godine pronađene su plitke zdjele sa aplikacijama u obliku polumjeseca, krljušti ribe ili šišarke, potom fragmenti posuda terra sigillata koji na sebi imaju žigove SATTO - SATURNINUS iz istočne Galije, fragmenti čaše od alabastra sa plastičnim rebrima koja je uvezena iz Egipta, zatim fragmenti grube keramike, rađene bez lončarskog kola, amfora koje su služile za transport vina i ulja, a to je tip trbušastih amfora sa dvije vertikalne drške.167
Skoro svi keramički proizvodi nađeni na Gračinama su, nažalost, fragmentirani, osim posude za vino (oinohoe) koja na sebi ima neka sitna oštećenja. Među njima razlikuje se fina i gruba keramika, a fine keramičke posude se po kvalitetu izrade dijele na glačanu reljefnu i ukrašenu-terra sigillata, te na sivu keramiku premazanu crnosivom bojom bikoničnog ili ovalnog oblika sa barbotin tehnikom. Sva prava terrae sigillata je uvožena, a uvozili su je trgovci posrednim putem iz severitalskih radionica i južne i istočne Galije, pa i sa područja Dalmacije.168 Po malom broju fragmenata grube keramike rađene bez lončarskog vitla, crno pečene fakture, može se reći da su lokalne provenijencije, dobijeni razmjenom sa ilirskim stanovništvom.169
Prva iskopavanja na lokalitetu Gradina kod Doboja izvršena su 1961. i 1965 godine. Prilikom tih iskopavanja pronađeno je mnoštvo arholoških nalaza, od kojih je većina keramičkih, kao što je to slučaj sa većinom arheoloških lokaliteta. Tokom ovih prvih iskopavanja pronađeno je najviše fragmenata sive i bijele keramike. Potom dosta fragmenata sa degenerisanim latenskim geometrijskim ornamentima, kao i fragmenata koji pripadaju vrsti keramike terra sigillata, koja je po porijeklu mediteranska.170
Pored ovih fragmenata rimske keramike, prilikom iskopavanja nađeno je dosta fragmenata koji pripadaju najranijim tipovima slavenske keramike, kao i fragmenata keramike sa zadebljanim i izvijenim obodima, što ukazuje na činjenicu o kasnijem naseljavanju neposredno poslije napuštanja logora.171 Tokom sljedeće 1966. godine nastavljena su sistematska arheološka iskopavanja i tada je u jednoj od otkopanih prostorija pronađeno dosta velikih keramičkih sudova, pa se moglo pretpostaviti da je ta prostorija zapravo bila spremnica.
167 I. Bojanovski 1980, 3. 168 Ibid., 3. 169 Ibid., 3. 170 I. Čremošnik 1965, 135. 171 Ibid., 135. 31
Pored sudova, nađeno je još mnoštvo fragmenata koje pripadaju gruboj domaćoj keramici koji se mogu datirati u vrijeme od kasne antike pa do srednjeg vijeka.172
U toku istraživanja 1967. godine u jednoj od prostorija je, uz nalaz kamenog mlina, pronađena zdjela debelih zidova i grube izrade koja je služila za prikupljanje samljevenog žita na prostoru civilnog naselja - canabae, a pored ove zdjele nađeno je još fragmenata rimske keramike lošije tehnike.173 U rimskom vojnom logoru u Doboju, prema pronađenom keramičkom materijalu, zastupljene su dvije grupe keramike: provincijsko-rimska i slavenska keramika. Od provincijsko-rimske, zastupljene su uobičajni tipovi koji su otkriveni i na drugim lokalitetima u Bosni, a to su: siva, svijetla i crvena keramika, crveno obojena i mramorirana keramika, zeleno glazirana i keramika sa geometrijskim ornamentima, te terra sigillata iz sjeveroafričkih radionica zvana Chiara.174
Od pronađenih fragmenata keramike sjeveroafričkoj sigillati pripada tip zdjele sa ravnim dnom. Većina fragmenata crveno obojene i mramorirane keramike su zdjele, a samo pojedini komadi su fragmenti lončića, dok je najviše vrsta zastupljeno u sivoj, bjeličastoj i crvenoj keramici a to su: zdjele, pehari, lončići, čaše, lonci i posude većih dimenzija. Na lokalitetu Gradina kod Doboja također je pronađeno tridesetak fragmenata slikane keramike, a pripadaju oblicima poluloptastih šolja, lončića kosog oboda sa drškama, pehara vertikalnih strana i lonaca cilindričnog oblika i kosog oboda sa žlijebom, dok su ornamenti na njiima geometrijski elementi u raznim kombinacijama.175
Najmnogobrojniji nalazi iz Mogorjela kod Čapljine predstavljaju fragmenti keramike, koja je pronađena razasuta po cijeloj unutrašnjosti lokaliteta prilikom iskopavanja koje je vršio Carl Patsch u periodu od 1900. do 1903. godine. U Mogorjelu je pronađeno ukupno 5 vrsta keramike, a to su:176
1. Terra sigillata koja spada u grupu slabije zastupljenih. Pronađeno je cca 25 fragmenata, od kojih većina pripada zdjelama, peharima, vrčevima i tanjirima, a sačuvan je samo jedan fragment ruba tanjira koji je ukrašen reljefnim prikazom neke životinje u skoku; 2. Posude sa glazurom (tamnozelena i smeđa) su najslabije zastupljena od svih vrsta keramike, nađeno je svega 4 fragmenta, a pripadaju tipovima zdjela, pehara i vrčeva;
172 I. Čremošnik 1966, 123. 173 I. Čremošnik 1967, 93. 174 I. Čremošnik 1984, 47. 175 Ibid., 55. 176 I. Čremošnik 1952, 244. 32
3. Posude svijetle boje su također veoma rijetko zastupljene, pronađeno je cca 7 fragmenata i uglavnom su to ulomci pehara, čaša, lončića i zdjela177; 4. Crvena i žuta keramika je općenito jedna od najzastupljenijih vrsta provincijsko-rimske keramike, a veoma je brojna i u Mogorjelu, nađeno je oko 22 fragmenta što od vrčeva, lončića i čaša. Jedan od impozantnih nađenih fragmenata ove vrste keramike jeste vrč u obliku ovna. Ovaj tip posude spada među posude u obliku figure i većina ga smatra posudom religioznog karaktera, koje su stavljane kao prilog u grob ili kao ex voto u hramove.178 Od ostalih fragmenata mogu se izdvojiti duguljasta oštećena posuda u obliku vretena, balzamarium u obliku bočice, grlo vrča u obliku ženske glave, vrč kruškolikog oblika te sud za tucanje; 5. Gruba domaća keramika rimskog doba je najzastupljenija u Mogorjelu, a pronađeno je ukupno 39 fragmenata što ornamentiranih, što onih bez ornamenata. Oblici ove keramike su većinom lonci i zdjele koje su služile za domaće potrebe i kuhanje.179
Od pronađenih fragmenata najveću pažnju privlače fragmenti rubova posude tipa dolia, koja je služila za čuvanje hrane. Zatim, 3 oštećena fragmenta sa lijevkom, čije mjesto nalaza je zgrada ispred četvrtaste kule uz Neretvu. Zahvaljujući i ostalim nalazima koji su pronađeni na strani uz Neretvu može se pretpostaviti da su tamo bile prostorije za spremanje i kuhanje hrane.180
U Mogorjelu je prilikom Patschovih arheoloških iskopavanja 1900.-1903. godine pronađen veći broj antičkih svjetiljki. Adnan Busuladžić je analizirao tipološke karakteristike, ukupno 16 primjeraka svjetiljki, koje su prispjele u zbirku Zemaljskog muzej Bosne i Hercegovine:181
1. Svjetiljke uglata nosa sa volutama. Ovoj tipološkoj determinaciji iz Mogorjela pripada samo jedna svjetiljka; 2. Svjetiljke oblo završena nosa s volutama. Svjetiljke ovog tipa zastupljene su samo jednim fragmentom otvora nosa; 3. Ovalne svjetiljke organski povezana nosa. Ovaj tip svjetiljke, zastupljen je samo jednim fragmentiranim primjerkom;
177 I. Čremošnik 1952, 247. 178 Ibid., 248. 179 Ibid., 254. 180 Ibid., 261. 181 A. Busuladžić 2006, 187. 33
4. Kruškolike svjetiljke, jedan od tipova koji je brojnije zastupljen, a riječ je o četiri cijela ili fragmentirana primjerka; 5. Firma svjetiljke koj predstavljaju posebni i najmnogobrojniji tip svjetiljki koji je pronađen na Mogorjelu182;
Sistematska arheološka iskopavanja na lokalitetu Kastel kod Banje Luke izvedena su u 6 kampanja u vremenskom periodu između 1971. i 1974. godine i tom prilikom je pronađena velika količina keramičkog materijala. U 1972. godini je otvoreno ukupno 5 velikih sondi, pri čemu je pronađen keramički materijal koji pripada periodu od prahistorije, preko antike i srednjeg vijeka pa sve do osmanskog perioda iz kojeg je najviše fragmenata. Na osnovu ovih nalaza može se zaključiti da je lokalitet bio veoma pogodan i veoma važna strategijska tačka čim je bio naseljavan od prahistorije pa sve do osmanskog perioda.183
U sljedećoj kampanji 1973. godine, također je pronađeno mnoštvo keramičkog materijala iz prahistorije, srednjeg vijeka i osmanskog perioda, uz nalaze fragmenata uglavnom grube kuhinjske sive keramike, zatim jedna ručka od pitosa i keramički teg.184 Sva antička i kasnoantička keramika koja je pronađena u toku sistematskih iskopavanja nažalost je fragmentirana, ni jedan sud se nije očuvao cjelovit, a podjela keramike je izvršena na osnovu kvalitete obrade, fakture, tehnike i boje. Na lokalitetu Kastel su pronađene dvije izrazite grupe antičke keramike: imitacija terrae sigillate i obična provincijska keramika rimskog doba, od koje je najviše sivo pečene keramike zrnaste fakture, a nešto manje crvene keramike finije fakture. Pronađeno je i nekoliko fragmenata, uglavnom mali komadi, trbuha suda, dna, ramena i vrata fine sive keramike rađene od gline glatke površine i dobro pečene. Od glazirane keramike, pak pronađen je samo jedan mali fragment suda sa maslinastozelenom glazurom na obje strane.185
Fragmenti keramike koji pripadaju prvom tipu, tj. imitaciji terra sigillate, uglavnom su dijelovi tankih tanjira i plitkih zdjela, dok su od keramike provincijsko-rimskog doba također nađeni fragmenti, uglavnom krčaga, pitosa, lonaca te jedna ručka koja pripada rimskoj amfori. Od pronađene keramike koja pripada rimskoj provinijenciji izdvajaju se dva fragmenta, koja se dosta razlikuju od ostalih po fakturi i ukrasu. Na sebi imaju kao ukrase cik - cak linije te pečatni ukras u obliku romba u kojem su 4 uboda pa se iz toga može zaključiti da ova dva fragmenta
182 A. Busuladžić 2006, 188-191. 183 I. Čremošnik 1972, 134. 184 L. Žeravica 1973, 112. 185 Z. Žeravica - L. Žeravica 1984, 33. 34 upućuju na pripadnost gepidskoj keramici. To ujedno predstavlja još jednu potvrdu da se život na Kastelu odvijao i u vrijeme kasne antike.186 Pored toga, na Kastelu je otkriven i dio naselja iz eneolitskog doba, kao i dosta prahistorijskog keramičkog materijala u prvoj etapi istraživanja. Analizom arheološkog materijala i opštih kulturnih prilika na ovom području sjeverozapadne Bosne u tome periodu prahistorije može se reći da se radi o badenskoj kulturi.187
Na lokalitetu Gromile u Šipovu kod Jajca vršena su manja istraživanja 1906. i 1907. godine i tom prilikom je pronađeno nekoliko keramičkih fragmenata. Prema pronađenim fragmentima, mogu se razlikovati tri vrste keramike, a to su: imitacija terrae sigillate, fina modrosiva ilovača i fina bijela glina.188 Pronađeni fragmenti pripadaju tipu pljosnatih, glatkih, neocaklenih zdjelica i glatkih pehara.
Pronađeni arheološki fragmenti keramike sa lokaliteta Gromile u Karauli kod Kaknja mogu se svrstati u više grupa, a klasifikacija je određena na osnovu njihovih vanjskih karakterisitika, posebno njihove obojenosti. Prema tome, izdvajaju se 4 vrste keramike, i to:
1. fragmenti koji su najbliži vrsti terrae sigillate,
2. keramika tamnosive i sive boje,
3. keramika bjeličaste boje,
4. fragmenti obojene keramike ukrašene geometrijskim motivima.
Uz ove 4 skupine, tu je i jedan fragment tamnosive boje koji se razlikuje od svih ostalih.189 Na ovom lokalitetu ukupno je pronađeno 13 keramičkih fragmenata, a tipološka analiza je pokazala da se radi o nekoliko tipova posuda. Najzastupljeniji tip je oblik pehara, kojeg karakterizira prema vani malo izvijeni obod, koji zatim prelazi u snažni plastični prsten.190
Nažalost, na samom lokalitetu Gradovi u Voljevici kod Bratunca nisu vršena nikakva probna ili sistematska arheološka iskopavanja koja bi dala određeni keramički materijal. Također, ni u sklopu samih hodoloških istraživanja koja su izvođena nema podataka o pronađenim fragmentima keramike na samoj površini lokaliteta. Kako su prethodni lokaliteti
186 Z. Žeravica - L. Žeravica 1984, 37. 187 Ibid., 40. 188 C. Patsch 1910, 190. 189 I. Bojanovski 1980, 4. 190 Ibid., 5. 35 bogati keramičkim materijalom, bez sumnje je da bi iskopavanja na lokalitetu Gradovi kod Bratunca iznjedrila bogat repertoar raznog keramičkog materijala.
B. Staklo
Na lokalitetu Gračine kod Ljubuškog, u periodu sistematskih arheoloških iskopavanja koja su vođena u okviru naučno-istraživačkog projekta, pronađeno je dosta ulomaka stakla. U prvoj godini istraživanja pronađeno je mnogo ravnog i okruglog stakla, fragment staklene čaše u jednoj prostoriji na dubini od 0,80 cm i uz same zidove je nađena hrpa prozorskog stakla matiranog sa jedne strane, debljine 2 - 4 cm, čije se porijeklo može tražiti u Italiji.191 Naredne godine je, pored keramičkog materijala, nađeno i nekoliko fragmenata ravnog prozorskog stakla, te manji stakleni balzamariji sa dugačkim uskim vratom i zaobljenim dnom.192 U zadnjoj etapi istraživanja pronađeni su, pored žetona za igru od staklene paste, perle, zdjele, čaše sa plastičnim rebrima koje se datiraju u I st.n.e., potom staklene bočice za mirise (balzamariji), od manjih bokastog oblika do nešto većih sa izduženim vratom i okruglim dnom, sve import iz Egipta i Sirije.193
Pored ovih fragmenata, nađeno je i dosta fragmenata posuda od raznobojnog stakla sa inkrustacijom i sa obojenim grumenima stakla. Upravo se ovakvo staklo smatralo luksuznim proizvodom i veoma je bilo cijenjeno u bogatim rimskim kućama, te se posebno ističu fragmenti zdjele od modroplavog stakla sa plastičnim rebrima i fragment posude od ljubičastog i braon stakla sa bijelim grumenim staklima.194 Pored ovih staklenih fragmenata pronađenih na Gračinama kod Ljubuškog, izdvaja se i nalaz staklene kameje sa muškom glavom.195
Za razliku od Gračina, na Gradini kod Doboja pronađeni su malobrojni nalazi stakla u toku arholoških iskopavanja. Uglavnom su pronađeni pojedinačni fragmenti i većina ih je od bijelog prozirnog stakla, dok je nešto manje fragmenata mliječnobijele boje te nekoliko fragmenata providnozelenkaste boje i još nekoliko fragmenata stakla koje pripada širokim drškama sa rebrima.196 Iz perioda kasne antike pronađena su dva fragmenta brušenog
191 V. Atancković-Salčić 1977, 83. 192 V. Atanacković-Salčić 1978, 76. 193 I. Bojanovski 1980, 4. 194 Ibid., 5. 195 Ibid., 35. 196 I. Čremošnik 1984, 45. 36 bjeličastog stakla, sa udubljenim ornamentima listova i krugova i jedan fragment sasvim prozirnog bijelog stakla od prozora.
Svi fragmenti stakla sa Gradine su nađeni u otkopanoj zgradi principiji i zgradi gdje je bila banja. U zgradi principije je pronađeno ukupno 10 fragmenata stakla, i to su: fragmenti prozorskog stakla, fragment dna sa prstenastom nogom, fragment manje bijele drške sa rebrima, fragment ravnog dna, fragment narukvice od plave paste, fragment široke drške sa rebrima te jedan fragmenat koso izvijenog oboda. U zgradi banje svega 4 fragmenta, i to: fragment prozorskog stakla, fragmenat ravno odrezanog oboda pehara, fragment oboda sa prstenom na vratu i fragmenti dna posude sa dva tanka plastična prstena. Svi pronađeni stakleni fragmenti sa lokaliteta Gradina kod Doboja mogu se datirati u period od II st. pa sve do u period kasne antike, odnosno IV st. n. e.197
Na Mogorjelu kod Čapljine također je pronađeno mnoštvo fragmenata stakla. U Zemaljskom Muzeju Bosne i Hercegovine se čuva oko 110 komada staklenih ulomaka. Analizom pohranjenih fragmenta može se konstatirati više različitih tipova staklenog posuđa. Adnan Busulažić je na osnovu pronađenih fragmenata odredio sljedeću tipologiju staklenih posuda:198
a) Cjevasti balzamariji, i ovaj tip staklene posude je zastupljen samo jednim primjerkom. Prema nekim autorima, ovi cjevasti balzamariji su korišteni za tamjane, koji su ublažavali neugodne mirise tokom procesa incineracije; b) Vretenasti balzamariji, koji je također zastupljen samo jednim primjerkom; c) Staklena amforasta posuda ili lampa koja je u zbirci staklenih ulomaka sa Mogorjela zastupljena sa samo jednim primjerkom; d) Staklena čaša – kalež. Pronađena su 4 fragmenta staklenih čaša na nozi, a ovakve vrste staklenih posuda su služile u liturgijske svrhe, ali i kao zavjetni lumini199; e) Boce od koje su zastupljena četiri ulomka oboda i grla. Ovakve staklene boce su u antičko doba masovno korištene u svakodnevnom životu ljudi: u domaćinstvu, farmaciji i kozmetici; f) Balzamariji ovoidnog tijela od kojeg je sačuvan samo jedan fragment u zbirci Zemaljskog Muzeja BiH;
197 I. Čremošnik 1984, 45. 198 A. Busuladžić 2011 b, 180. 199 Ibid., 181. 37
g) Čaše ili pehari ljevkastog oboda koji su služili za pijenje tečnosti. Pretpostavlja se da 5 fragmenata pripada ovom tipu posuda; h) Prozorsko staklo, od kojeg se sa Mogorjela čuva 5 fragmenata u zbirci Zemaljskog muzeja BiH.
Veoma velik broj staklenih ulomaka, pronađenih na lokalitetu Mogorjelo, zbog stepena oštećenosti nije moguće sigurno determinirati u određenu kategoriju staklenog posuđa. Tu spadaju: obodi različitih posuda, čaša, boca, zdjela, tanjira većih ili manjih dimenzija, zatim ulomci staklenih drški vjerovatno od nekih vrčeva ili boca te staklena konkavna dna koja vjerovatno pripadaju zdjelicama ili čašama. Na lokalitetu Mogorjelo pronađen je jedan stakleni fragment koji na sebi ima firmanski žig ALI. Radi se o jednom dijelu dna staklene četvrtaste boce od prozirnog stakla.200 Svi pronađeni stakleni fragmenti potvrđuju da je lokalitet Mogorjelo bio u cjelosti inkorporiran u društvene, trgovačke, proizvodne i kulturne tokove rimske provincije Dalmacije.201
Kao i na ostalim lokalitetima, i na Kastelu kod Banje Luke u toku sistematskih iskopavanja pronađeno je nešto fragmenata stakla. Od svih pronađenih ulomaka može se izdvojiti 5 bojenih fragmenata, svijetlosmeđe i svijetlozelene boje, koji su vrlo prozirni, a predstavljaju obode i zidove nekih staklenih posuda koji po sebi imaju tragove obrade, zaparane crte u svim pravcima. Također se među staklom pronađenom na ovom lokalitetu izdvaja jedan fragment trbuha malog staklenog suda koji na sebi ima ornament u vidu udubljenja u obliku duguljastih listića.202 Ovakva vrsta stakla pronađena je na lokalitetima Bosne i Hercegovine i većinom se javlja u kasnoj antici.203 Nažalost, sa lokaliteta Gromile u Šipovu kod Jajca, Gradovi u Voljevici kod Bratunca i Gromile u Karauli kod Kaknja nema publiciranih nalaza stakla.
C. Oružje
Od oružja na lokalitetu Gračine kod Ljubuškog, pri sistematskim arheološkim iskopavanjima, u jednoj od prostorija pronađeno je nekoliko vrhova gvozdenih kopalja i strijela204, zatim umbo od štita, lim od oklopa, kamene kuglice za prečku, usadnik za koplje,
200 A. Busuladžić 2011 b, 185. 201 V. Paškvalin 1977, 99-100. 202 Z. Žeravica - L. Žeravica 1984, 38. 203 Ibid., 38. 204 V. Atanacković-Salčić 1977, 84. 38 okov mača, noževi, pređica od konjske opreme, sjekira, dijelovi sječiva kratkih mačeva (gladius), mamuza te fragmentirano koplje.205 Također mogu se izdvojiti nalazi više komada lučnih fibula, sa papučastom nogom latenoidnih formi, zatim fibula u obliku strijele i ribe, kao i nekoliko fibula sličnih tipu auciassa, a svi ovi nalazi pripadaju vremenu flavijevaca i karaketristični su ukrasi za vojničku i konjičku opremu.206 Pronalasci vojničke, a zatim i konjičke opreme, potvrdili su činjenicu da se u sklopu rimskog vojnog kompleksa na Gračinama, pored vojničke nastambe, nalazila i prostorija u kojoj je bila stacionirana i jedna konjička ala.207
Većina nalaza koja je pronađena na Gradini kod Doboja, kao i u Gračinama, a koji pripadaju oružju su: strelice u obliku četverostrane piramide, vrh tulca, manje koplje širokog lista, fragment željeznog lima (pancera), široka oštrica noža, ukrasni privjesak sa tragom bronzane prevlake, duguljasto koplje sa istaknutim rebrom, piramidalna strelica, strelica u obliku lista.208 Pored ovih nalaza oružja, na Gradini kod Doboja, u otkopanoj zgradi u kojoj se okupljala vojska (principija) pronađeni su fragmenti maske paradnog šljema sa otvorom za vizir.209
Šljem je rađen od bronzanog lima, tehnikom iskucavanja pod uticajima rimsko-grčke umjetnosti, a sačuvali su se samo zaštitni dijelovi za lice, i to veoma fragmentarno, dok se gornji i donji dio šljema, nažalost, nije sačuvao. Na ovim sačuvanim fragmentima, koji su štitili lice, nalaze se prikazi biste božice Atene okrenute nadesno (veličina lijevog dijela 17x7 cm) i boga Marsa okrenutog nalijevo (veličina desnog dijela 15x8 cm), a između njih je prikaz štita koji popunjava prazan prostor.210 Smatra se da su ovakvi šljemovi služili kao paradna oprema visokim oficirima prilikom raznih igara i kultnih svečanosti. Šljem sa Gradine kod Doboja vjerovatno je pripadao nekom od tribuna, čije prisustvo u ovom kraju spominju i natpisi.211 Pronalazak paradnog šljema predstavlja jedinstven nalaz na području Bosne i Hercegovine.
U toku Patschovih iskopavanja na Mogorjelu, u periodu od 1900.-1903. godine, pronađen je veliki broj keramičkog materijala, stakla i sitnog pokućstva, kao i ratničkog oružja i vojne opreme. Pronađeno ratničko oružje i oprema čuva se u zbirci Zemaljskog
205 I. Bojanovski 1980, 3. 206 Ibid., 4. 207 V. Atanacković-Salčić 1978, 77. 208 I. Čremošnik 1984, 46. 209 I. Čremošnik 1980, 85. 210 Ibid., 85. 211 I. Čremošnik 1984, 40. 39 muzeja Bosne i Hercegovine. Adnan Busuladžić je analizirao ukupno 13 predmeta koji potpadaju pod oružje i vojnu opremu.212 Od rimskog oružja pronađeno su: koplje listolikog oblika (dužina 25.5 cm), dvije sulice, od kojih je jedna sa oštećenim krilcima (dužina 11,5 i 15 cm), potom jedna sulica sa piramidalnim vrhom (dužina 9,5 cm) koja je korištena kao balistički projektil, a koristili su je pretežno augzilijari, zatim još jedan balistički projektil sa nasadom na trn (dužina 7,2 cm), 3 primjerka balističkih kamenih kugli, kao i jedan primjerak tribula koji predstavlja vrstu protupješačke zamke koja je korištena u svrhu učinkovitog onesposobljavanja neprijateljskih vojnika ili konja.213 Drugu vrstu predstavljaju dijelovi rimske vojne opreme koja je većinom služila za nošenje oružja od kojih se izdvajaju okovi i jezičci. U zbirci Zemaljskog muzeja se nalaze dva okova, i to jedan četvrtasti (dimenzije 4,4x3.9 cm), a drugi propelerski (dužina 3,2 cm) i dva pojasna jezičca: amforasti (dužina 4,6 cm) i srcoliki (dužina 3,3 cm).214
Među brojnim arheološkim nalazima s Mogorjela posebno mjesto zauzimaju metalni predmeti. U sklopu te vrste arheološkog materijala po svojoj brojnosti i tipološkoj raznolikosti ističe se zbirka fibula, koju je Adnan Busuladžić tipološki analizirao.215 Ukupno je na Mogorjelu pronađeno i pohranjeno u muzejsku zbirku 67 cijelih ili fragmentiranih primjeraka fibula, koje su grupirane u 10 tipova:
1. Auccisa-fibule. Ovom tipu pripadaju tri primjerka; 2. Zglobne fibule s dvije igle. Na prostoru Mogorjela su pronađena dva primjerka; 3. Noričko-panonske fibule s dva diska na luku i perforiranim držačem igle. Pronađen je jedan primjerak koji pripada ovom tipu fibula; 4. Zoomorfne fibule. Tip zoomorfnih fibula zastupljen je samo jednim primjerkom u obliku ptice; 5. Omega-fibule su zastupljene sa ukupno 16 primjeraka; 6. Prstenaste fibule - ovom tipu pripada 18 primjeraka; 7. Zatvorene prstenaste fibule. Poseban tip prstenastih fibula čine zatvorene prstenaste fibule, koje su na Mogorjelu zastupljene sa dva primjerka;
212 A. Busuladžić 2011 b, 346. 213 Ibid., 347. 214 Ibid., 348. 215 A. Busuladžić 2008, 23-31. 40
8. T-fibule sa spiralom su zastupljene na Mogorjelu sa dva primjerka. Primjerci s Mogorjela zanimljivi su i zbog činjenice da su pravljeni od željeza, za razliku od drugih, koji su najčešće od bronce216; 9. Lukovičaste fibule. Pripadaju najmnogobrojnijoj grupi fibula s Mogorjela. Pronađeno je ukupno 19 primjeraka; 10. Fibule s podvijenom nogom. U fibule s podvijenom nogom klasificirana su tri primjerka s Mogorjela.
Više graditeljskih faza razvoja samog lokaliteta može se na izvjestan način pratiti i obradom tipova fibula. Period vile rustike, čija je izgradnja datirana od 1. do kraja 3 st., obnovljeni gospodarski objekti, kasnoantička utvrda sa početka 4. st., sve do avaro-slavenske seobe predstavlja vremenski kontinuitet naseljenosti Mogorjela u prvih šest stoljeća.217 Posebna potvrda vojničkog karaktera lokaliteta Mogorjelo odnosi se na pojedine tipove fibula za koje je utvrđeno da su u najvećem broju slučajeva pripadali vojničkom staležu. Pritom se ponajprije misli na lukovičaste fibule. S obzirom na to da su one najbrojnije i da pripadaju periodu 4 - 6. st., može se zaključiti da je to period kada Mogorjelo u funkcionalnom smislu dominira kao vojna utvrda.218
Zaštitnim iskopavanjima, koja su vođena 1979. godine, na lokalitetu Gromile u Karauli kod Kaknja, pored keramičkog materijala, pronađene su i tri balističke kamene kugle (promjera 5,8 cm).219 Riječ je o obrađenom kamenu koji je bio dio vojne odbrambene i napadačke sprave - praćke, na osnovu koje se može pretpostaviti da je objekat na lokalitetu Karaula kod Kaknja služio za odbranu iz vremena najezde barbarskih naroda koji su nadirala prema jugu iz sjevernih krajeva Rimskog carstva.220
Sa lokaliteta Kastel kod Banje Luke, iako su vršena sistematska arheološka iskopavanja, nema publiciranih nalaza rimskog vojnog oružja i opreme. Slična situacija je i sa lokalitetima Gromile u Šipovu kod Jajca i Gradovi u Voljevici kod Bratunca. Opsežnija istaživanja na ova dva lokaliteta bi vjerovatno dala i odgovarujuće rezultate u pogledu ove vrste nalaza.
Ono što je važno još napomenuti jeste i to da se na području Posavine vrlo vjerovatno nalazio rimski vojni logor. Nažalost, objekat nije sačuvan, ali jeste arheološki materijal koji
216 A. Busuladžić 2008, 28. 217 Ibid., 31. 218 Ibid., 31. 219 V. Paškvalin 1991, 133. 220 Ibid., 142. 41 ukazuje na njegov vojni karakter i postojanje u antičko doba. Posebnu pažnju zaokuplja lokalitet Gradišta na čijem prostoru je pronađen najveći broj različitih tipova fibula, koje se nalaze u zbirci Franjevačkog samostana u Tolisi. Od ukupno 162 primjerka fibula koja se nalaze u zbirci, njih čak 98 pripadaju lokalitetu Gradišta, 20 lokalitetu Grebnica, 13 Prudu, 10 Lisniku, 5 Mrkim Njivama, 3 Donjem Žabaru, 9 Kruškovom Polju, 6 Zoricama, 1 Živkovića Brdu i Kućištima 1.221 Veliki broj fibula koje su pronađene na ovim lokalitetima pripadaju grupi koljenastih fibula, koje se stavljaju u direktnu vezu s rimskom vojskom i limesom.222
Lokalitet Gradišta zasigurno je morao biti vrlo značajan, gusto naseljen, ili poprište nekih vojnih aktivnosti, logorovanja vojske i slično. Pripadnost navedenih lokaliteta vojnom karakteru potvrđuje se činjenicom da je u njima pronađeno primjeraka vojne opreme. Dobar dio pronađene vojne opreme otpada na sjekire, koje se nalaze u zbirci Franjevačkog samostana u Tolisi. Sjekire su pronađene na lokalitetima Tolisa, Prud i Zorice, a pripadaju nekolicini tipova sjekira: sjekira sa okruglim utorom za dršku, sjekira sa ušicama u gornjem dijelu utora, sjekira sa uskim vratom i širim sječivom.223 Sigurno da bi sistematska arheološka istraživanja dala nove informacije i podatke o ovom, ali i ostalim arheološkim lokalitetima za koje se može isto tako pretpostaviti da pripadaju vjerovatno ostacima vojnih logora, utvrda i mostobrana poput Grebnice, Živkovića Brda, Lisnika, Kruškovog Polja i Pruda na Savi.224
D. Oruđe
Od oruđa sa lokaliteta Gračine na Humcu, u toku iskopavanja, pronađeni su: sjekire, dva kamena žrvnja, dva gvozdena kosora (jedna vrsta srpa), te još nekoliko predmeta koji su služili za svakodnevnu upotrebu.225 Nažalost, ovi predmeti sa Gračina do sada nisu publicirani. Na lokalitetu Gradina kod Doboja nađeno je nešto više poljoprivrednog alata, i to u otkopanoj zgradi (banji): trnokop, oštrica veće sjekire i široka oštrica kose. U privrednom dijelu, koji je bio dograđen uz principiju u prostoriji 7, nađene su alatke za obradu drveta sa oštricom, noževi,
221 A. Busuladžić 2014 b, 132. 222 Ibid., 132. 223 A. Busuladžić 2014 a, 149-151. 224 A. Busuladžić 2014 b, 132. 225 I. Bojanovski 1980, 5. 42 rala, budaci, široki kružni okov, sadžak - roštilj, okovi sa rupicama za pričvršivanja te vrh lemeša.226
Na lokalitetu Mogorjelo pronađena je velika količina antičkog oruđa, a Adnan Busuladžić je publicirao veliki broj, čak 164 primjerka, koji se nalaze u zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Njegovom obradom se konačno rekonstruirala cjelokupna privredna aktivnost na Mogorjelu kao jednom od najznačajnijih arheoloških lokaliteta u cjelokupnoj rimskoj provinciji Dalmaciji.227
Od građevinskog materijala, na Mogorjelu su zastupljeni: čekić, sjekire, sjekire-čekić, strugači za drvo, turpije, noževi za dubljenje, pile, dlijeta, klini, budak - čekić, šestar i ekseri. Od poljoprivrednog alata nađeni su: budak, motike, krampe - pijuk, sjekira - krampa, ralo, gredelnica, otikači, srpovi, kosa i kosijeri. Zatim su pronađeni nalazi koji pripadaju stočarskom priboru i to: stočna zvona, kirke ili češagije, makaze, potkove, kuke, konjske „žvale“, klin za stoku te dijelovi za samar.228
Lov i ribolov su također aktivnosti kojim se bavilo stanovništvo Mogorjela, od pribora pronađeni su harpuni. Od metalurškog alata nađeni su: kašika za žar, žarača, kliješta raznih tipova, livačke kašike, nakovanj. Zanatskih alata nađeno je mnogo i to: keramičke kašike, dosta češljeva, šila, igle, noževi, viskovi,229 okovi - bukagija,230 kutljača - kaserola, tave, verige, roštilj i sadžak.231 Na Mogorjelu su također pronađena i dva antička tijeska (torcular) koja su služila za triještenje vina i ulja.232 Ogroman broj poljoprivrednih alatki pronađenih na Mogorjelu pokazuje da je u antičko doba poljoprivredna proizvodnja bila najznačajnija privredna aktivnost i na područjima Bosne i Hercegovine, a i ostali nalazi oruđa govore u prilog činjenici da se ovdje nalazilo značajnije gazdinstvo.233
Na lokalitetu Gromile u Šipovu kod Jajca su također nađeni artefakti koje upućuju na to da se tamnošnje stanovništvo bavilo, u prvom redu, uz povoljan geografski prostor u dolini Plive, poljoprivrednim poslovima, a zatim građevinskim i ostalim zanatima. Od oruđa su nađeni: jedan veoma oštećen šestar, čekići različitih veličina, nekoliko dlijeta, dubač, otijek,
226 I. Čremošnik 1984, 46. 227 A. Busuladžić 2014 a, 15. 228 Ibid., 85-98. 229 Ibid., 118-125. 230 Ibid., 129. 231 Ibid., 129-132. 232 I. Bojanovski 1969, 27. 233 A. Busuladžić 2014 a, 140. 43 ereza, sprava od bakra za lemljenje sa željeznom drškom, te jedan dugački alat nalik na dlijeto sa polukružnom oštricom.234
4.1. Arhitektonski ulomci
Na lokalitetu Gračine u Humcu kod Ljubuškog, u toku arheoloških iskopavanja, pronađeni su među prvima ulomak građevnog natpisa na kojem se spominje Prva kohorta Belga.235 Ovaj natpis je značajan jer otkriva dataciju boravka pomenute kohorte. Naime, ona je 173 g.n.e. učestovala u gradnji ili dogradnji vjerovatno hrama božanskog para Libera i Libere, koji se nalazio u sklopu rimskog vojnog kompleksa.236 Pored ovih, nađeno je još u nekim od otkopanih prostorija arhitektonskih ulomaka, vjerovatno od dovratnika koji su se obrušili prilikom rušenja objekta.237
Na lokalitetu Gradina kod Doboja 1897. godine su pronađena tri arhitektonska ulomka. Prvi ulomak je od ploče tvrdog lapora, zapravo građevni natpis na kojem se spominje car Septimije Sever, te kohorta I miliaria Delmatorum, koja je za vrijeme cara opravila zgradu principije.238 Druga dva ulomka su donja strana jednog temelja od mekog lapora na kojem se spominje kohorta I Fla(via) Hispanorum i njen tribun, te desna strana ploče jednog zabata od lapora.239 U drugoj etapi 1966. godine, prilikom otkopavanja zapadnog dijela centralne zgrade i glavnog, ulaza pronađen je oštećen ulomak lista korintskog kapitela i jedan natpis veterana cohors I Belgarum.240 Prema ovim građevinskim natpisima i spomenicima na kojima se spominju, kohorte u ovom rimskom vojnom logoru boravile su u periodu od prve polovine I st.n.e. pa sve do kraja II i početaka III st.n.e.241
Na Mogorjelu kod Čapljine pronađeni su arhitektonski ulomci, vjerovatno od ostataka dviju bazilika. Upravo jedan pronađeni ulomak nadvratnika (dimnezije 40x16x18 cm) predstavlja jedan od najljepših ostataka na Mogorjelu, a krasio je ulaz u naos sjeverne
234 C. Patsch 1910, 189. 235 A. Marić 2016, 165. 236 I. Bojanovski 1980, 10. 237 V. Atanacković-Salčić 1977, 83. 238 I. Čremošnik 1984, 39. 239 C. Patsch 1897, 531. 240 I. Čremošnik 1966, 123. 241 I. Čremošnik 1984, 39. 44 bazilike.242 Pored ovog nadvratnika, pronađeni su još: osnova stupa (26x46 cm) izvedena od krečnjaka, i to dosta grubo, zatim osnova za umetanje jarbola, vjerovatno od nekog pokretnog baldahina (14,5x43 cm), dva imposta izrađena od finog kvalitetnog krečnjaka (18 cm i 8 cm), ukrašena ploča (36x12 cm), dva stupa četvrtastog oblika od krečnjaka (83x19 cm.) i bridnjak sa polustopom (visina 30 cm) izrađen od muljike, što je izniman slučaj na Mogorjelu i predstavlja vjerovatno ostatak ograde krstionice.243
U Kastelu kod Banje Luke pronađena je ara od vapnenca konzularnog beneficijara 1895. godine i predstavlja prvi nalaz sa tog lokaliteta. Pronađena je unutar kompleksa, te nije premještana i bila je posvećena vrhovnom rimskom božanstvu Jupiteru. Na osnovu svega nabrojanog, Patsch je pretpostavio da se unutar kompleksa na Kastelu kod Banje Luke nalazio i hram posvećen Jupiteru.244
Prvi nalazi arhitektonskih ulomaka sa lokaliteta Gromile u Šipovu kod Jajca nađeni su 1906. i 1907. godine, sasvim slučajno prilikom izgradnje ceste. Tom prigodom nađeno je: odlomak jednog stupa od vapnenca, ulomak donjeg desnog ćoška jednog spomenika od bijelog mehkog vapnenastog kamena i ulomak od vapnenastog kamena sa trokutastim prorezom.245 Patsch je zaključio da su svi ovi arhitekonski ulomci zapravo dijelovi hrama Jupiterovog svetišta, ali su vremenom ispremještani, oštećeni i iz tog razloga nisu nađeni na jednom mjestu.246 Posljednji nalazi arhitektonskih ulomaka sa ovog lokaliteta nađeni su u toku arheoloških iskopavanja 1962. godine, kada je uz nalaz solidno građenog hipokausta sa suspenzurama, nađen poveći arhitekonski ulomak vijenca (gessimsa) izrađenog od mekog kamena.247
U Voljevici kod Bratunca, Ćiro Truhelka je prilikom hodoloških istraživanja ceste, koja je u antičko doba išla prema Argentariji na lokalitetu Gradovi, na kojem je nekada stajala neka monumentalna zgrada, pronašao ulomak korniža i ulomak manjeg stupa od vapnenca.248 Na istom lokalitetu je nađen i ulomak are koja je veoma oštećena, a na kojoj se spominje legija XI Claudiae Piae Fidelis, što može značiti da je jedna veksilacija ove kohorte boravila u ovom
242 Đ. Basler 1958, 63. 243 Ibid., 55. 244 C. Patsch 1895, 574. 245 C. Patsch 1910, 187. 246 Ibid., 188. 247 I. Bojanovski 1964, 196. 248 Ć. Truhelka 1891, 239. 45 kompleksu u I st.n.e., ili je veteran ove legije živio u naselju, koja su i inače podizana u blizini rimskih vojnih logora.249
Na spomenutom lokalitetu 1965. godine su vršena zaštitna arheološka iskopavanja, tokom kojih je pronađeno mnoštvo arhitektonskih ulomaka. Izdvajaju se: monumentalni blok epistilne grede koji je činio dio vijenca izrađen od vapnenca (66x80x52 cm), prizmatični kvader od kvalitetnog vapnenca (53x61x160 cm), monumentalni kvader pravilnog oblika od vapnenca (59x88x109 cm).250 Pronađeno je i dosta pravilno klesanih kvadera, baza za usađivanje stele (48x90x90 cm), monumentalni blok od kvalitetnog vapnenca (58x88x122 cm) i ulomak stupa od breče sa crvenkastim žilama (70x24 cm).251
Sa lokaliteta Gromile u Karauli kod Kaknja nema publiciranih nalaza arhitektonskih ulomaka, a vjerovatno dosta toga nije ni nađeno tokom iskopavanja. Ovi lokaliteti, na kojima nisu vršena neka veća iskopavanja, postali su pravi „kamenolomi“ za ljude iz okolnih mjesta, koji uzimaju arhitektonske ulomke i ugrađuju ih u kuće ili neke druge objekte. Također je i dosta ovih arhitektonskih ulomaka korišteno za nadgrobne spomenike, stećke na srednjovjekovnim grobljima.
4.2. Žigovi - cigla i crijep
Zidanje pečenom ciglom preovladavalo je u građevinarstvu tek sa rimskom vlašću. Masovnija, pak, upotreba ove vrste građevinskog materijala otpočela je još na početku Carstva, prvo u prijestolnici, a potom i u provnicijama.252 Za cijelo vrijeme boravka na bosansko - hercegovačkim prostorima i rimske su jedinice proizvodile pečenu opeku, u prvom redu za svoje vojničke objekte, a nerijetko su je i uvozile iz dalmatinskih garnizonskih figlina, zavisno od vremena i područja gradnje sličnih objekata.253 Na područje Bosne i Hercegovine najprije su dopremani proizvodi sjevernoitalske figline PANSIANA.254
U sastavu vojničkih logora, vojnički majstori su se uspješno bavili različitim zanatima, među kojima je bio i ciglarski. U rimskoj Dalmaciji antičke figline su gotovo uvijek sastavni
249 I. Bojanovski 1965, 106. 250 I. Bojanovski 1982, 139. 251 Ibid., 140. 252 A. Škegro 1991, 221. 253 Ibid., 222. 254 Ibid., 292. 46 dio važnijih garnizonskih sjedišta.255 Cigle i crijepa, koji na sebi imaju utisnute žigove legija, nađeno je veoma malo na lokalitetima rimskih vojnih logora.
Općenito to predstavlja veliki problem jer se onda pojavljuju razna pitanja oko stacioniranja pojedinih legija u rimskim vojnim logorima, jer su cigla i crijep mogli poticati iz uvoza, sa drugih mjesta. Potrebna je velika količina cigle i crijepa da bi se dokazalo da je neka kohorta boravila u logorima ili učestvovala u njihovoj izgradnji ili dogradnji. Najviše ih je nađeno na lokalitetu rimskog vojnog logora u Gračinama na Humcu kod Ljubuškog. Na Mogorjelu kod Čapljine rimska cigla je korištena kao libažni sloj, te za ojačanje dovratnika.256
U istraživanjima Gračina 1977. godine, uz keramički, stakleni i metalni materijal, nađeno je više komada cigli i crijepa sa žigom (c) (ho) rs VII(I) koja je pripadala kohorti VIII Voluntarium.257 Zatim je pronađeno dosta fragmenata cigle koja je na sebi imala žigove leg(io) VIII Aug(usta)258 i coh(ors) I Bel(garum).259 Pored cigle sa žigovima legije, nađeno je, također, i mnoštvo fragmenata crijepova, koji su na sebi imali žigove kohorte I Bel(garum) i legi(io) VIII Aug(usta), te četiri fragmenta crijepa sa žigom privatne radionice Q.C.P. Pansiana koja je radila u ranocarsko doba negdje uz obale sjevernog Jadrana.260 Također, unutar rimskog kompleksa na Mogorjelu pronađen je jedinstven crijep sa žigom NER(onis) CLAVD(i) P(ansiana).261 Pronađen je i fragment rimskog crijepa sa žigom SOLO(nas).262 Jedna opeka figline Q(vintus) C(lodius) AMBROS(ius) je bila uzidana u antički kompleks na Mogorjelu.263
Legija I Belgarum, ili njena jedna veksilacija, prema Patschu vjerovatno je boravila negdje oko 173. godine u logoru na Humcu, kada je učestvovala u njegovoj dogradnji, dok je veksilacija legije VIII Volontarium boravila negdje pred kraj 2 st.n.e., a pronađene cigle i crijepovi legije VIII Augusta išli bi u prilog činjenici da je sam logor možda bio osnovan nekad u I st.pr.n.e.264 U nizu kohorti koje su bile stacionirane u augzilijarnom logoru na Humcu upravo
255 A. Škegro 1999, 223. 256 A. Škegro 1991, 222. 257 V. Atanacković-Salčić 1977, 81. 258 Ibid., 64. Legija je opeku proizvodila od 69-86. godine u Smrdeljima kod Burnuma. 259 V. Atanacković-Salčić 1977, 82. 260 V. Atanacković-Salčić 1978, 74. 261 A. Škegro 1999, 290. 262 A. Škegro 1991, 226. 263 A. Škegro 1999, 290. 264 I. Bojanovski 1980, 25. 47 cohors I Belgarum je ostavila najviše materijalnih tragova, a spadala je u kategoriju equitata quingenaria, odnosno pješačku kohortu s odjeljenjem konjanika.265
Pored cigle i krovnog crijepa sa žigovima, pronađeno je mnoštvo njih, ali bez žigova. Upravo na Gromilama u Karauli kod Kaknja su nađeni nalazi šupljih hipokaustnih cigli koje svjedoče o ugrađivanju sistema za zagrijavanje rimskih zgrada na prostoru Bosne i Hercegovine.266 Pored Gromila, i na Gračinama je nađeno dosta ulomaka šupljih hipokaustnih cigli za zagrijavanje u jednoj od prostorija, koja je služila kao ložište ili praefurnium.267
265 A. Marić 2016, 105. 266 V. Paškvalin 1991, 133. 267 V. Atanacković-Salčić 1977, 83. 48
5. Vindolandske tablice
O ulozi, funkciji i izgradnji rimskih vojnih logora, njihovim tlocrtima, rasporedu objekata koji su se nalazili unutar bedemskih zidina logora, saznaje se kroz arheološka iskopavanja na području današnje Bosne i Hercegovine. Unatoč sprovedenim arheološkim iskopavanjima, nemoguće je u potpunosti rekonstruirati dešavanja i način života onih koji su boravili u njima. Arheološki materijal pruža djelimičan uvid kakve su to bile njegove vojne, ali i svakodnevne aktivnosti. Da bi se dobila potpunija slika o tome kako je izgledao život vojnika, njihovih zapovjednika i ostalih stanovnika vojnog logora, može pomoći arheološki materijal koji je pronađen u jednom vojnom logoru u dalekoj Britaniji.
Vindolanda je predstavljala dio sistema vojnih logora i cesta izgrađenih diljem sjeverne Britanije i bio je tipičan primjer augzilijarnog vojnog logora. Prve konstrukcije vojnog logora bile su drvene i vjerovatno potiču iz vremena Agrikolinih kampanja koje je vodio u sjevernoj Britaniji.268 U kasnijem periodu generacija rimskih vojnih jedinica, koje su bile stacionirane u njemu, drvenu građu je zamijenila kamenim bedemima i zidovima. Spomenuti vojni logor podignut je u dolini, na uzvišenju koje je dominirao okolinom, na oko dvije milje iza Hadrijanovog zida i imao je pravougaoni oblik.
Pored uloge koju je imao u toku Agrikolnih kampanja, smatra se da je logor trebao da obezbijedi sigurnost na cesti, koja je služila za protok materijala i raznovrsne robe, koju su Rimljani izgradili od mora do mora. Logor je, vjerovatno, bio iskorišten i kao baza za stacioniranje jedinica koje su učestvovale u izgradnji Hadrijanovog zida tokom 120-ih godina n.e.269Arheološkim istraživanjima potvrđeno je 5 faza u izgradnji vojnog logora u Vindolandi. Prvi period je od 85.-92. g., drugi period je obuhvatao od 92.-97. g., treći period je od 97.-105. g.. Četvrti period gradnje obuhvatao je vremensko razdoblje od 105.-120. g., dok je peti period od 120.-?.270
Među pronađenim arheološkim materijalom u Vindolandi bile su i tablice. Prve su otkrivene u periodu između 1973. i 1975. godine u vlažnim i anaerobnim uslovima.271 Otkriće drvenih tablica za pisanje predstavlja jedno od najvažnijih i svakako najdramatičnijih otkrića
268 J.O. Tjader 1986, 297. 269 http://www.open.edu/openlearn/history-the-arts/history/life-on-the-wall-vindolanda. 12. 01. 2018. 270 http://vindolanda.csad.ox.ac.uk. 13. 01. 2018. 271 J.O. Tjader 1986, 297. 49 na području Britanije u 20. stoljeću.272 Većina otkrivenih tablica se može datirati u period druge i treće faze, odnosno pripadaju vremenskom periodu između 95. i 115. godine.273
Te Vindolandske tablice su, zapravo, tanki komadi drveta, koji su bili veličine moderne razglednice. Korištene su kao papir za pisanje onima koji su boravili unutar bedemskih zidina koje su okruživale vojni logor. Te drvene tablice su bile tankoslojne, debljine otprilike 0,5 do 3 mm., različitih dimenzija. Rađene su od breze, johe i hrastovine, rezanjem vrlo oštrim nožem. Stoga su se, vjerovatno, mogle dobiti jeftino i lahko iz lokalnih stabala. Površina drveta je bila izglađena i obrađena kako bi se mogla koristiti za pisanje.
Sam sadržaj se nalazio na sredini tablice kako bi se mogla presaviti i povezati iz sigurnosnih razloga, tako kuriri ne bi mogli čitati sadržaj. Na lijevoj strani su se nalazile količine, a na desnoj strani cijene, ukoliko je bila riječ o nekoj nabavci ili računu, dok se adresa osobe, ako je riječ o pismu, pisala na poleđini desne strane. Za duže dokumente je korišteno nekoliko komada listića drveta, koji su bili međusobno uvezivani. Na tim drvenim tablicama pisalo se perom i tintom, a to je potvrđeno arheološkim iskopavanjima, prilikom kojih je pronađeno više od 200 pera.274 Tinta je pravljena od ugljena, gumiarabike i vode.
Ko su bile osobe koje su pisale na ovim drvenim tablicama i šta je zapravo njihov sadržaj? Pisci ovih drvenih tablica bili su vojnici, zapovjednici, njihove žene i porodice, razni trgovci, manji broj robova i ljudi koji su imali ulogu dopisnika za mnoge gradove diljem Rimskog carstva, kao npr: Atenu, Rim, Carslie, London... Ujedno, tablice predstavljaju prve dokaze pisanja iz rimskog perioda u Velikoj Britaniji i pisane su rimskom kurzivom.275
Što se tiče sadržaja, uočljiva je njegova raznovrsnost, upravo kroz sadržaj ovih tablica može se približno rekonstruirati kako je izgledao život u jednoj zajednici na rubu rimskog svijeta. Tako, pojedine drvene pločice predstavljaju pisma upućena od strane vojnika svojim prijateljima te njihovim porodicama. Jedan od primjera pisama koja se tiču tog sadržaja, a koji je najvjerovatnije poslan od strane vojnika njegovoj porodici, jeste onaj u kome im šalje pola količine kamenica koje je dobio od prijatelja: „Prijatelj mi je poslao 50 kamenica iz Cordone,
272 https://www.archaeology.co.uk/articles/specials/timeline/vindolanda-2.htm. 11. 01. 2018. 273 J. O. Tjader 1986, 297. 274 https://www.archaeology.co.uk/articles/specials/timeline/vindolanda-2.htm. 11. 01. 2018. 275 J. O. Tjader 1986, 298. 50
šaljem vam pola“.276 Zatim se tu nalaze molbe za dopust: „Pitam vas, gospodine Cerialis, da me držite vjerodostojnim da mi dozvolite da odem na dopust“.277
Potom se po sadržaju na drvenim pločicama izdvajaju službene korespondencije između zapovjednika, razni popisi o dužnostima vojnika, kao i razni izvještaji o snagama kohorti koje su boravile unutar vojnog logora. Tako se sa jedne tablice – izvještaja saznaje ukupan broj vojnika kohorte I Tungrorum, koja je boravila u Vindolandi krajem prvog stoljeća n.e.278 Navodi se tačan broj prisutnih vojnika, kao i broj odsutnih zbog bolesti ili nekog drugog razloga. Sadržaji na tablicama su dali također uvid u vrlo fleksibilnu organizaciju i raspored postrojbi. Omogućili su značajne uvide u načine na koji je rimska vojska kontrolirala osvojeni teritorij. Ono što je zanimljivo jeste da pločice sadrže vrlo malo izravnih dokaza o ratovima ili bitkama.279
Na drvenim tablicama iz Vindolande su zapisani popisi zaliha, književni tekstovi, recepti za jela, nalozi o isporukama robe (odjeće i hrane) sa cijenama. Oni koji su živjeli unutar ovog vojnog logora uživali su u proizvodima karakterističnim za Mediteran, kao što su maslinovo ulje, razna vina, riblji umaci, ali i u drugim egzotičnim proizvodima kao što je biber. Budući da je u interesu rimskih careva i zapovjednika bila ideja da se osigura vojnicima dobra ishrana, vojska je predstavljala privilegiranu skupinu u rimskom društvu. Uživali su različite vrste hrane i pića, među koje možemo ubrojati: slaninu, šunku, piletinu, grah, masline, kamenice, jaja, meso raznih divljači, žitarice, mnoge vrste voća i povrća, začinsko bilje, so, biber, te pivo i kisela vina. Žitarice su predstavljale osnovnu hranu, posebno kada je riječ o pšenici, jer je ona omogućavala proizvodnju hljeba, a koristila se i za pravljenje raznih vrsta kaša.280
Prilikom večera, zapovjednici, njihove supruge, kao i gosti, u duhu lijepih manira, imali su posebnu vrste odjeće, koja je uključivala razne haljine, tunike, te plašteve koji se spominju na popisima sa tablica. Ujedno su tablice predstavljale bogate izvore za latinske izraze za odjeću i obuću. Arheološkim iskopavanjima pronađeni su ostaci odjevnih predmeta i nakita, kao što su prstenje, ogrlice, a čiji se spomen nalazi na malom broju tablica. Pronađen je i veliki broj dječijih cipelica, kao i patofni, što znači da su se unutar logora nalazile kompletne porodice.
276 http://vindolanda.csad.ox.ac.uk. 13. 01. 2018. 277 https://www.thoughtco.com/vindolanda-tablets-roman-forces-in-britain-173183. 13. 01. 2018. 278 A.K. Bowman/ J.D. Thomas/ R.S.O. Tomlin 2010, 197. 279 http://vindolanda.csad.ox.ac.uk. 13. 03. 2018. 280 http://vindolanda.csad.ox.ac.uk. 13.03. 2018. 51
Tablice su sadržavale pojedinosti o troškovima putovanja, račune za obrok, kako to stoji na jednoj tablici : „15. augusta, svinjetina, kruh, vino-sekstercij 1, ulje“.281 Osim računa za obroke, prisutni su i računi transakcija između vojnika i civilnih trgovaca o nabavci robe. Tako se na jednoj tablici navodi nabavka robe koja je uključivala: peškire, ogrtače, vojne plaštove, stolove, koplja, sjekire, pored kojih su bile naznačene cijene proizvoda, kao i ukupna cijena robe na kraju spiska.282 Osim toga, na njima su se nalazile različite molbe za oslobođene od kazne. Najbolji primjer za to predstavlja tužna molba rimskom caru Hadrianu, u kojoj vjerovatno vojnik moli da ga poštede od kazne udaranjem štapovima, jer je bio nevin.
Potrebno je reći da se na ovim drvenim pločicama nalaze utisnuta i lična osjećanja pojedinih vojnika (radost, tuga, žaljenje), što omogućava da se shvate trenuci u kojima su pisali svoja pisma. Ilustrira to i primjer vojnika koji piše svojim prijateljima: „Da znate da sam u dobrom zdravlju... vi nevjerodostojni prijatelji, koji niste u stanju poslati ni jedno pismo“283, izražavajući tako tugu jer su oni na njega, izgleda, zaboravili, dok je on regrutiran u vojsku u dalekoj zemlji i ne javljaju im se. Sa tablica se, pored ličnih problema iščitavaju i oni koji su se ticali svih stanovnika vojnog logora, kao što su vremenske neprilike, loši uvjeti na cestama, problemi isporuke robe...
Pored navedenih sadržaja na pločicama, moguće je pronaći i one koje sadrže evidencije o kućanskoj opskrbi, kako bi se spriječila moguća sitna krađa tih stvari. Evidentiranje imovine po imenima vlasnika omogućavao je bolji uvid u samu imovinu, kao što je to vidljivo iz primjera jedne tablice na kojoj se navodi: "... plitke posude 2, tanjiri 5, posude za ocat 3, šoljice za jaja 3, plitki tanjir (?), čvrste kutije (?), bronzane svjetiljke, posude za hljeb 4, šoljice 2, bokali 2“.284 Na tablicama su se zapisivale i aktivnosti koje su ispunjavale vrijeme vojnika u logoru. Većina tablica, kao i arheološki materijal, ukazali su na činjenicu da je vrijeme vojnika bilo popunjeno gradnjom, proizvodnjom i popravkama, kao i osiguranjem opskrbe vojnog logora.
Iz sadržaja Vindolanskih tablica može se još potvrditi i postojanje raznih vještina koje su posjedovali vojnici. Tako se na tablicama spominju graditelji, vodoinstalateri, kožarski radnici, kovači oružja, stolari i kolari. Dakle, većina rimske vojske je imala širok spektar obrtničkih i majstorskih vještina. Najbolji primjer predstavlja tablica sa sadržajem u kojem se spominje da je 25. aprila, nepoznate godine, veliki dio posade Vindoladskog logora bio
281 http://vindolanda.csad.ox.ac.uk. 13. 01. 2018. 282 A.K. Bowman/ J.D. Thomas/ R.S.O. Tomlin 2010, 207. 283 http://vindolanda.csad.ox.ac.uk. 13. 01. 2018. 284 http://vindolanda.csad.ox.ac.uk. 13. 01. 2018. 52 angažiran u građevinarstvu, na izgradnji dviju zgrada, kupališta i bolnice. Jedan dio vojnih jedinica je bio usmjeren na izgradnju, dok su drugi bili usmjereni na pripremu i nabavku materijala od olova, izradu cigli i pločica, kao i pripravku žbuke.285
Ostale tablice pružaju dokaze o raznim društvenim događanjima i vjerskim festivalima, koji su služili za odvraćanje od uobičajne vojne rutine. Na tablicama se nalaze i reference na festivale, među kojima je spomenut i praznik Saturnalia. Slavljen je na najkraći dan u godini, kada bi zapovjednici i robovi zamijenili svoje uloge, što je pružalo robovima priliku za uživanje u gospodarskim privilegijama. Pored praznika Saturnalia, na tablicama se spominje i obilježavanje drugih praznika, kao što je Novogodišnji dan žrtvovanja.286
Svakako da ovdje treba spomenuti i najpoznatiju pločicu, tj. pozivnicu za rođendan upućenu od strane Klaudije Severe koja poziva svoju prijateljicu Sulpiciju Lepidinu, Cerialisovu ženu, na rođendansku zabavu, koja se održavala u vojnom logoru. To ujedno predstavlja i najstariji pronađeni primjerak ženskog rukopisa na latinskom jeziku. Ono po čemu se također izdvaja je činjenica da od većine tablice, najbolje očuvana. Svakako kao najvažniji razlog jeste što Severina rođendaska pozivnica pokazuje život u Vindolandi, u jednom isturenom vojnom logoru rimskih okupacijskih snaga.287
„Klaudija Severa pozdravlja svoju Lepidinu. Sestrice moja, 11? septembra, na dan proslave moga rođendana, molim te lijepo, dođi; uljepštat ćeš mi dan svojom prisutnošću, ako... Svoga Cerijala pozdravi; moj Elije... i sinčić te pozdravljaju. Očekujem te, sestrice. Budi dobro, sestrice, dušo moja, vjeruj mi, najdraža, i do viđenja. Sulpiciji Lepidini, Cerijalovoj supruzi, od Severe.“
Na Vindolandskim tablicama, analizom njihovih sadržaja, spominje se više od 200288 imenovanih osoba, kako samih pisaca tako i primatelja pisama, kao i imena civilnih trgovaca koji su bili zaduženi za trgovinu robom, te vjerovatno nabavljanju potrepština za vojne jedinice. Također na pojedinim tablicama su sadržane i dodatne inoformacije o pojedinim osobama, najčešće njihov položaj, mjesto porijekla kao i međusobna povezanost. Tako je najpoznatiji „lik“ na Vindolanskim tablicama ime Flaviusa Cerialisa, prefekta devete skupine Bataviana,
285 http://vindolanda.csad.ox.ac.uk. 13. 01. 2018. 286 http://vindolanda.csad.ox.ac.uk. 13. 03. 2018. 287 http://vindolanda.csad.ox.ac.uk. 13. 01. 2018. 288 http://vindolanda.csad.ox.ac.uk. 13. 01. 2018. 53
čije se ime nalazi na primjeru pločice o molbi za dopust jednog vojnika. To je jedna od ukupno 80 pločica na kojima se spominje njegovo ime.289
Što se tiče načina prenošenja službenih pisama i vojnih korespondencija, moguće je da su zato bili zaduženi vojnici koji su obavljali funkciju kurira. Također se koristila i carska poštanska služba - cursus publicus. Za dostavljanje vlastitih pisama bogati pojedinci su mogli platiti vlastite kurire. Ipak je većina pisama vojnika namijenjih njihovim porodicama i prijateljima ovisila o putnicima koji su išli u pravim smjerovima, ili vojnicima koji odlaze na dopust.
Svi ovi fascinatni nalazi tablica svojim sadržajem zapravo ukazuju na to da ovi ljudi nisu bili toliko različiti od nas. Arheološki materijal pokazuje nevjerovatno bogat i raznolik život tih ljudi, koji ipak nije bio naročito težak. Živjeli su u multivjerskim društvima, uživali su u dobroj keramici, lijepoj odjeći i dobrim cipelama. Zatim, upotrebljavali su kozmetiku, nosili nakit, obožavali pokazivati svoju egzotičnu robu i družiti se na zabavama. Sa druge strane, postoje i dokazi o određenim nezadovoljstvima i poteškoćama sa kojima su se susretali obični vojnici kao što su: krađe, prekršena obećanja, neuspjesi, bolesti, vojna dezerterstva te udaljenost od svoga doma. Tablice sa rukopisima otkrivaju sve nade i snove, ali i one stvari na koje su se žalili vojnici koji su generacijama boravili u vojnim logorima.
Na osnovu ovih nalaza stvara se fascinatna priča o tome kako se moglo živjeti i raditi u rimskim vojnim logorima, koje su mnoge generacije vojnika, nazivale domom prije 2000 godina. Čitajući o ovim zapanjujućim nalazima vindolandskih pisanih tablica, stvara se iluzija kao da se njihov vojni i porodični život zapravo odvija pred našim očima. Sigurno da do sada pronađene drvene pločice pružaju zanimljivu sliku o životnim pričama vojnika u vojnom logoru u Vindolandi. Iako su bili vođeni riječima „pobijedi“ i „zauzmi“, rimski vojnici su nakon osvajanja i uspostavljanja kontrole imali vremena za zabavu i druženje. Nažalost, ne postoje materijalni dokazi koji bi pružili uvid u živote stanovnika vojnih logora građenih u provinciji Ilirik, kao što to čine nalazi drvenih tablica iz vojnog logora u Vindolandi.
289 http://vindolanda.csad.ox.ac.uk. 13. 03. 2018. 54
6. Table planova
Tabla 1
Sl. 1. Plan Gračina prema Bojanovskom sa opisom istraženih prostorija
(preuzeto: R. Dodig 2011, 338)
55
Tabla 2
Sl. 2. Plan vojnog logora u Gradini kod Doboja
(preuzeto: I. Čremošnik 1984, 24)
56
Tabla 3 a
Sl. 3. Plan Mogorjela kod Čapljine, faza I
(preuzeto: A. Busuladžić 2011, 203)
57
Tabla 3 b
Sl. 4. Plan Mogorjela kod Čapljine, faza II
(preuzeto: A. Busuladžić 2011, 205)
58
7. Zaključak
O ostacima rimskih vojnih logora na prostoru Bosne i Hercegovine, pored izvještaja sa arheoloških iskopavanja koja su vođena na tim lokalitetima, nije se mnogo pisalo. Razlog tome može biti što većina ovih lokaliteta nije do kraja sistematski istražena.
Vojni logori su bili od velikog strateškog značaja za Rimljane, jer su pomoću njih i vojnih jedinica smještenih u njima obezbjeđivali i jačali rimski poredak u novoosvojenim područjima. Kako su osvajane određene teritorije, tako su građeni i vojni logori, sa kompletnom opremom i svim potrepštinama neophodnih vojsci, u kojima je organiziran svakodnevni život. Također, privremeni vojni logori su imali veliku ulogu u toku vojnih ofanziva.
Na području današnje Bosne i Hercegovine vojni logori su imali zadatak da uspostave vlast nakon Batonovog ustanka, nadzor nad peregrinskim civitates kako ne bi došlo do novih pobuna, ali i čuvanje putnih komunikacija od razbojnika, naselja, kao i rudarskih bazena. Shodno tome, Rimljani su na ovom području podizali logore uz vodene tokove, u ravnicama i na otvorenim mjestima, kao i uz glavne komunikacije. Potom su podizani u rudarskim područjima, na mjestima na kojima su se nalazile aglomeracije autohtonog stanovništva, kao i na ostalim strateški važnim mjestima.
Do danas su ustanovljeni arheološkim istraživanjima ostaci vojnih logora na lokalitetima Humac kod Ljubuškog i Gradina kod Doboja. Na ostalim lokalitetima (Mogorjelo kod Čapljine, Gromile u Šipovu kod Jajca, Gromile u Karauli kod Kaknja, Kastel kod Banje Luke te Gradovi u Voljevici kod Bratunca), vojni karakter se može samo pretpostaviti na osnovu pronađenog arheološkog materijala.
Na vojni logor na Gračinama i Gradini kod Doboja ukazuje položaj, arhitektura iskopanih objekata, kao i cjelokupni arheološki materijal koji je pronađen, oružje i vojna oprema (mačevi, koplja, sjekire, štitovi, kamene kugle za pračku, noževi, strijele), kao i velik broj fibula koje se pripisuju vojnicima. Također, nalazi konjičke opreme pronađenih na području logora na Gračinama potvrdili su činjenicu da se u sklopu ovog vojnog kompleksa nalazila jedna konjička ala i da su to bili manji logori izgrađeni za jednu kohortu.
O vojno - odbrambenoj namjeni kompleksa na Mogorjelu ukazuju utvrđene zidine i kule, kao i veliki broj vojne opreme i oružja, među kojom se ističu koplja, ostaci strelica, zatim brojni primjeri protupješačkih zamki. Posebnu potvrdu vojničkog karaktera pružaju pojedini
59 tipovi fibula za koje je utvrđeno da su u najvećem broju slučajeva pripadale vojnom staležu. Najveći broj arheološkog materijala sa Mogorjela datiran je u IV stoljeće, kada je dotadašnja vila utvrđena i preuzela ulogu vojno odbrambenog objekta.
Lokaliteti Kastel kod Banje Luke, Gromile kod Šipova, Gradovi u Voljevici kod Bratunca te Gromile u Karauli kod Kaknja, na osnovu prikupljenog arheološkog materijala, u prvom redu nalazi vojne opreme i oružja, nalazi cigle i crijepa sa pečatima vojnih jedinica, kao i njihov strateški položaj ukazuju da bi se i na njima mogli nalaziti vojni logori. Na osnovu pronađenih ostataka na ovim lokalitetima se ne može sa sigurnošću tvrditi da su pripadali vojnim logorima, jer većina nije sačuvana ili nije dovoljno arheološki istražena.
Prema prikupljenom arheološkom materijalu i njegovoj analizi, većina vojnih objekata na ovim lokalitetima je sagrađena u I stoljeću. Izuzetak čine objekti na Mogorjelu i na Gromilama kod Kaknja koji potiču iz IV stoljeća. Ovi objekti su dobili vojnu namjenu u nemirno doba kasne antike, preuzimajući izgled vojnih logora iz I stoljeća. Analiza arheološkog materijala, naročito nalazi rane slavenske keramike, pokazala je da nije došlo do naglog napuštanja vojnih logora, već da je život unutar zidina nastavio teći i u kasnijim periodu nakon odlaska vojske, ali u manjem intenzitetu, kada su logori vjerovatno služili kao skloništa od neprijatelja.
Što se tiče samih dokaza o boravku vojnih jedinica u ovim vojnim objektima, mogu poslužiti epigrafski nalazi, kao i nalazi cigli i crijepa sa pečatima vojnih jedinica. Oni predstavljaju samo relativan dokaz o mogućem boravku i gradnji vojnih logora, te pitanje boravka određenih vojnih jedinica u logorima na prostoru BiH je diskutabilno i nije do kraja razjašnjeno.
Ono što se još može zaključiti jeste činjenica da na prostoru Bosne i Hercegovine, vojni logori nisu sadržavali sve elemente koje je posjedovao jedan standardni logor. To je i razumljivo jer su na ovom prostoru građeni većinom manji logori za smještaj manjeg broja vojnih jedinica, a i sama gradnja logora je bila fleksibilna i ovisila o različitim faktorima, pa se iz tog razloga ne nalaze svi elementi u ovim logorima. Skoro svaki logor koji je bio istraživan imao je svoje posebne planske i arhitektonske crte. O postojanju hramova unutar vojnih logora na području Bosne i Hercegovine djelomično govore epigrafski nalazi i građevni natpisi, no ne može se sa sigurnošću utvrditi postojanje ovih elemenata u sklopu logora u Bosni i Hercegovini. Postojanje zanatskih, kao i keramičkih radionica u vojnim logorima na ovim prostorima može se također pretpostaviti na osnovu velikog broja arheološkog materijala.
60
Vojni logori, kao i civilna naselja uz njih, su imali veliku ulogu u procesu romanizacije i kulturalizacije ovih područja. Civilna naselja uz logore u Bosni i Hercegovini su se razvijala postupno, od manjih ili većih aglomeracija pa sve do gradova.
Vjerovatno je na području današnje Bosne i Hercegovine u antičko doba bilo još nekoliko, većih ili manjih logora. Na prostoru Bosanske Posavine se također nalazio vojni logor. Nažalost, objekat nije sačuvan, ali je pronađeno dosta arheološkog materijala, u prvom redu vojne opreme, zatim fibula za koje se pretpostavlja da pripadaju vojničkom staležu. Eventualno nova arheološka iskopavanja bi vjerovatno omogućila dobijanje kompletnije slike o rimskim vojnim logorima na našem prostoru, jer, nažalost, većina nije dovoljno arheološki istražena.
61
8. Prilozi
Sl. 5. Karta lokaliteta na kojima su konstatirani ostaci rimskih vojnih logora i objekata na prostoru BiH
(izradio: Mehmed Muminović)
62
8.1. Popis rimskih utvrđenja
Lokalitet Mjesto Opis Period Regija Literatura Kasnoantička utvrda. V. Radimsky 1893, Izduženog oblika, dužine 158 50-51; C. Patsch m, a širine 50 m. Ulaz u utvrdu 1898, 345-347; I. 1 Gornja Gata- Bihać se nalazio na zapadnoj strani, te 4-6 st. 01;10 Čremošnik 1990, 360 Bugar su ga štitile sa svake strane po jedna okrugla kula. Na južnom kraju zidina se uzdizala i treća okrugla kula. Kasnoantička utvrda. V. Radimsky 1893, Podignuta na dominatnom 50; I. Čremošnik, Velika Gata- brežuljku na kojem su sačuvani 1990, 360 2 Krnja Bihać ostaci kule kvadratne osnove 4-6 st. 01;59 10x7 m. Debljina temeljnih zidova, oblik kule te rimska opeka svjedoče da se radi o rimskoj utvrdi, vjerovatno stražarnici. Rimska utvrda. Od ostataka V. Radimsky 1893, rimske utvrde sačuvali su se 492; C. Patsch 1893 3 Crkvina Velika temeljni zidovi, veoma 2-4 st. 01;60 a, 681; I. Čremošnik, Kladuša izdužene gradnje (pruduženi 1990, 360 oblik), rastegnutih temelja. Kasnoantička utvrda. M. Karanović 1925, Podignuta na platou brda, uz 445; H. 4 Velika Bosanska sjeverni i istočni rub sačuvani 4-6 st. 01;106 Kreševljaković 1953, Jasenica- Krupa ostaci zidova. Na ovim 31; I. Čremošnik, Zalin temeljima podignuta je kasnije 1990, 360 srednjovjekovna utvrda sa tri kule. Rimska utvrda. Podignuta u K. Hormann 1890, klancu Une na vrhu brežuljka, 308; V. Radimsky izbočenom prema lijevoj obali 1893, 52-53; C. 5 KULIŠTE 2, Bihać rijeke. Peterokuta kula je bila 1-3 st. 01;148 Patsch 1896 b, 132- Brekovica podignuta na najvišoj tačci 133; M. Abramić uzvišenja, te je imala ulogu 1922, 60; I. osmatračnice. Utvrda je Čremošnik 1990, gospodarila cijelim klancem 360; Une kod Brekovice te čuvala naselje. Utvrda je također imala zadatak da kontrolira prelaz preko Une. Rimska utvrda. I. Čremošnik 1990, 6 ZASPA, Bosanska 1-6 st. 01;209 360 Benakovac Krupa
Rimska utvrda. I. Čremošnik 1990, 7 ZASPA, Bosanska 1-6 st. 01. 360 Bušević Krupa
63
Rimska utvrda. I. Čremošnik 1990, 360 8 ZASPA, Bosanska 1-6 st. 01. Dubovik Krupa
Rimska utvrda. 9 ZASPA, Bosanska 1-6 st. 01. I. Čremošnik 1990, Velika Krupa 360 Rujiška Rimska utvrda. Podignuta na V. Radimsky 1891, 10 CRKVINA, Prijedor uzvišenju uz Sanu. Ovdje se 1-6 st. 02;13 442- 443; I. Begogačani nalazila i rimska postaja. Čremošnik, 1990, 359 Kasnoantička utvrda. V. Radimsky 1891, Podignuta na strmome brijegu, 443;C. Patsch 1898 11 CRKVINA, Bosanski sjeverno od staroga grada 4-6 st. 02;15 a, 499 Blagaj-Rijeka Novi Blagaja, tik do rijeke Sane. S obzirom na manji prostor lokaliteta, izgrađena je bila samo kula, tj. stražarnica. Rimska utvrda. Sačuvani ostaci C. Patsch 1898, 500; 12 CRKVINA, Bosanska temeljnih zidova. 1-6 st. 02;20 I. Čremošnik, 1990, Gornja Dubica 359 Gradina Kasnoantički refugij. Nalazi se Arheološki leksikon, 13 GRAD, Bosanski na dominatnom brežuljku iznad 4-6 st. 02;37 TOM II, 36; I. Blagaj-Japra Novi doline Sane. Veličina platoa Čremošnik, 1990, oko 100x40 m, branjen je sa 360 pristupačne strane. Kasnoantički refugij. U periodu C. Patsh 1898, 499- 14 GRADINA, Bosanska kasne antike podignuto manje 4-6 st. 02;47 500; Z. Žeravica Malo Dubica utvrđenje na prostoru gdje je 1976 a, 47-48; I. Dvorište- bila prahistorijska gradina. Čremošnik, 1990, Čituluk Probno iskopavanje je izveo Z. 360 Žeravica. Rimska utvrda. Nalazi se na V. Radimsky 1891, uzvišenju, uz rimsku cestu, 440; I. Čremošnik 15 KLISINA, Prijedor koja je uz obalu Save vodila u 4-6 st. 02;56 1951 a, 256-257; I. Ališići današnji Prijedor. Prema Čremošnik 1956, sačuvanim temeljima, dužine 143; I. Čremošnik, 11 m a širine 7 m. 1990, 359 Kasnoantički refugij. Lokalitet Arheološki leksikon, se nalazi na dominatnom vrhu TOM II, 37; I. 16 KOZARAČKI Prijedor na obroncima Kozare. Podignut 4-6 st. 02;60 Čremošnik, 1990, KAMEN, Dera na prvobitnoj prahistorijskoj 360 gradini, zbog vrlo povoljnog geografskog i strateškog položaja.
64
Rimska utvrda. Podignuta na V. Radimsky 1891 , strmim obrnocima brda koji se 445 prostire od juga prema sjeveru. 17 OVAN- Bosanski U prahistoriji nasuta gradina, a 4-6 st. 02;74 GRAD, Čele Novi u kasnijem periodu su je Rimljani utvrdili bedemima i kulom. Dimnezije utvrde: dužina 260 m a širina 50 m.
Rimska utvrda. Utvrda je Arheološki leksikon, 18 RASPALJEVA Prijedor podignuta na hrbatu brda nad 4-6 st. 02;75 TOM II, 38; I. GRADINA, Crkvenim potokom na mjestu Čremošnik, 1990, Bistrica- gdje je u kasno bronzano ili 360 Mamići željezno doba bila gradina. Lokalitet zauzima plato veličine oko 120 x 50 m. Rimska utvrda. Podignuta na Arheološki leksikon 19 VELIKA Bosanska dominantnom brijegu na višoj 1-6 st. 02;89 TOM II, 39; I. GRADINA, Dubica strani uskog platoa. Dimenzije Čremošnik, 1990, Gornja platoa oko 150x5-15 m. 360 Mlječanica Rimska utvrda. Podignuta na V. Radimsky 1891 a, prahistorijskoj gradini. Ima 441; I. Čremošnik izdužen oblik veličine oko 1956 b, 137-146; I. 20 ZECOVI Prijedor 80x20 m. Zgrada na 4-6 st. 02;93 Čremošnik, 1990, (Grad), najistaknutijem položaju je 358 Zecovi vjerovatno služila kao osmatračnica. Rimljani su na mjestu prahistorijske gradine sagradili utvrdu za odbranu svoje ceste, koja je vodila duž lijeve obale Sane.
Kasnoantički refugij. Podignut Arheološki leksikon, 21 ZIDINA, Bosanska na platou visokog brda, gdje se 4-6 st. 02;94 TOM II, 39; I. Gornja Dubica nekada nalazila prahistorijska Čremošnik, 1990, Gradina gradina. 360
Rimska utvrda. Sačuvani ostaci L. Žeravica - Z. 22 BRIJEG, Bosanska na blagoj padini brda Gradina. 1-6 st. 03;15 Žeravica 1974, 222; Miljevići Gradiška I. Čremošnik, 1990, 360 Rimska utvrda. Poveći ostaci Arheološki leksikon, 23 GRADINA, Laktaši arhitekture (zidovi debljine cca 1-6 st. 03;44 TOM II, 50; I. Bakinci 1,5 m) se nalaze na visokom Čremošnik, 1990, brdu, strmih litica. 360 Kasnoantički refugij. Na V. Paškvalin 1957, 24 GRADINA, Prnjavor lokalitetu su sačuvani ostaci 4-6 st. 03;50 259-262; E. Pašalić Hrvaćani zidina. Gradina nije pobliže 1960, 25; I. arheološki istražena. Čremošnik 1990, 358
65
Rimska utvrda. Podignuta na E. Pašalić, 1960, 25; 25 GRADINA, Laktaši uzvišenju na desnoj obali 1-6 st. 03;58 Šušnjari Vrbasa, na prvobitnoj prahistorijskoj gradini.
Rimska utvrda. I. Čremošnik, 1990, 26 GRADINA Bosanska 1-6 st. 03. 360 Gradiška Kasnoantički refugij. Lokalitet V. Radimsky 1891 d, se nalazi na vapnenastoj stijeni 251-262; V. Crkvenici, pri utoku Usore u Radimsky 1892 b, Bosnu, na jugozapadnoj strani 190-192; C. Patsch od Doboja. Lokalitet je bio 1895 a, 573-574; 27 CRKVINA, Doboj naseljen od prahistorije pa sve 4-6 st. 04;14 C. Patsch 1897, 530- Makljenovac do srednjovjekovnih dana. Na 537; C. Patsch 1902, najvisočijem mjestu očuvani su 402; D. Sergejevski tragovi četverouglaste kule, 1932, 28; I. koja je služila kao posljednje Čremošnik 1951 a, utočište. Čitav refugij je bio 249-250; Đ. Basler opasan zidinama debljine oko 2 1957, 93-108; Đ. m, osim sa jugozapadne strane Basler 1961, 75-88, koja je bila prirodno zaštićena Đ. Basler 1972, 56; okomitim stijenama I. Čremošnik, 1990, 358 Rimska utvrda. Lokalitet se Đ. Basler, 1952, 414; nalazi na rubu brežuljka prema I. Čremošnik, 1990, 28 ČARDAČINE Bosanski Savi, neposredno iznad njene 1-4 st. 04;17 360 Donji Klakar- Bord desne obale. Sačuvani su ostaci Kamen tornja građenog od opeke. U novijem periodu je potpuno razorena i upotrebljena za nasipanje ceste. Rimski logor. Lokalitet se Radimsky 1891 d, nalazi oko 1 km od utvrde na 261; C. Patsch 1914, Crkvenici. Dimenzije logota su 158-159; V. C. 160 x 134 m, te ima pravukutni Patsch 1897, 530- 29 GRADINA, Doboj oblik. Logor je uokolo bio 1-3 st. 04;39 536; I. Čremošnik Doboj opasan kamenim zidom, a 1965, 134-135; I. njihova debljina je bila oko 2 Čremošnik 1966, m. Po veličini i tipu ovo je bio 122-124; I. augzilijarni logor. Čremošnik 1967, 93- 94; I. Čremošnik 1980, 85-95; I. Čremošnik 1984, 23- 84; I. Čremošnik 1990, 358 Rimska utvrda. Lokalitet je I. Bojanovski 1981, 30 DOBOR, Modriča smješten na dominatnom 1-6 st. 05;13 11-37; I. Čremošnik Jakeš brijegu između korita rijeke 1990, 360 Bosne i potoka Munjače.
66
Kasnoantički burgus. U C. Patsch 1902, 407- meandru rijeke Save povišeno 408; D. Sergejevski 31 MANŽELJSKI Orašje zemljište sadrži ostatke temelja 3-6 st. 05;57 1958, 262; Đ. Basler GRAD, Donja masivno građenog objekta od 1972, 58; I. Mahala kamena. Vjerovatno korišteno i Čremošnik 1990, 360 u srednjem vijeku. Rimska utvrda. Podignuta na Arheološki leksikon, 32 ČERKOVINA, Zvornik uzvišenju koje dominira nad 1-6 st. 06;47 TOM II, 89; I. Kučić-Kula dolinom Drine. Čremošnik 1990, 360 Rimska utvrda. Podignuta I. Bojanovski 1981 c, 33 GRADAC, Zvornik manja utvrda pored rimske 3-4 st. 06;69 153; I. Čremošnik Branjevo ceste. 1990, 360 Kasnoantički refugij. Na vrhu 4-6 st. 06;72 Arheološki leksikon, 34 GRADINA, Zvornik brijega sačuvani su ostaci slabo TOM II, 91; I. Sapna građenih zidova. Čremošnik 1990, 360 Rimska utvrda. Od zidova Arheološki leksikon, 35 GRADINA, Zvornik rimskog utvrđenja vidljivi su 4-6 st. 06;73 TOM II, 91; I. Šetići slabi ostaci na platou i južnoj Čremošnik, 1990, padini. 360 Kasnoantička utvrda. D. Sergejevski 1942, 36 OGRADA, Zvornik 4-6 st. 06;175 3-4; I. Čremošnik Divič 1990, 360 Rimska utvrda. Pored Arheološki leksikon, 37 VELIKO Ugljevik konstantiranog rimskog 1.6 st. 06;231 TOM II, 98; I. BRDO, naselja, iznad se nalaze ostaci Čremošnik 1990, 360 Tutnjevac utvrđenja. Rimska utvrda. Podignuta na 1-6 st. 07;26 I. Čremošnik 1990, 38 GRADINA, Živinice uzvišenju brda koje dominira 360 Đurđevik nad okolinom.
Kasnoantička utvrda. Prirodni i V. Radimksy 1893, 39 GRADINA, Kalesija strategijski položaj uvjetovao 4-6 st. 07;27 483-484; I. Gornja je podizanju utvrde. Tri padine Čremošnik 1990, 360 Petrovica su strme i vrlo teško pristupačne. Prilaz moguć jedino sa sjeverne strane. Rimska utvrda. Plato Gradine F. Fiala 1893, 152; 40 KOSOVAČA Kalesija je eliptičnog oblika (74x38 m). 1-6 st. 07;35 V. Radimsky 1895 a, (Gradina), Na prahistorijskoj gradini 220-221; I. Kusonje- podignut rimski zid. Kraj ulaza Čremošnik 1990, 360 Kusovača se nalazila pravugaona građevina (kula). Rimska utvrda. Podignuta na Đ. Mazalić 1953, 41 TEŠANJ 2 Tešanj istaknutom brdu, a kasnije na 4-6 st. 08;143 289-302; I. temeljima sazidan Čremošnik 1990, 358 srednjovjekovni grad. Rimska utvrda. Lokalitet se Arheološki leksikon, 42 DEBELA Banja nalazi na uzvišenju na čijem su 1-6 st. 09;19 TOM II, 129; I. MEĐA, Luka centralnom dijelu vidjljivi Čremošnik 1990, 360 Dobrinja ostaci zidova sa dosta krečnog maltera.
67
Kasnoantička utvrda. Nalazi se I. Bojanovski 1974, 43 GRADINA, Banja na brijegu stožastog oblika, nad 4-6 st. 09;39 93; I. Čremošnik, Krupa na Luka izvorom Krupe. Sačuvani 1990, 360 Vrbasu- ostaci iskrčenog zida rimske Racune utvrde, koja je podignuta na prahistorijskoj gradini.
Rimska utvrda. Lokalitet je na F. Fiala 1894, 326- vrhu dominatnog brda. Probno 328; I. Čremošnik, 44 GRADINA, Banja iskopavanje je izveo F. Fiala. 1-3 st. 09;41 1990, 358 Radmanići- Luka Tom prilikom konstantirano je Stanivukovići da se na prahistorijskom bedemu nalaze kasniji građeni zidovi u malteru.
Rimski logor. Očuvani su C. Patsch 1895, 574- ostaci substrukcija rimskih 577; C. Patsch 1914, zidova. Ovdje bi se mogla 158-159; V. Skarić 45 KASTEL Banja ubicirati Cas(t)re. Prva 2-4 st. 09;56 1924, 31-33; I. Luka arheološka otkrića potiču iz Čremošnik 1972, 1895 te. i 1924. godine. 133-134; L. Žeravica Sljedeća iskopavanja su 1973, 112-113; I. obavljena između 1971 i 1984 Bojanovski 1977 a, godine, a istraživali su: I. 152-153; Z. Žeravica Čremošnik, L. Žeravica, Z. 1984, 41-53; I. Žeravica, B. Graljuk. Čremošnik 1990, 358 Kasnoantički refugij. Lokalitet I. Čremošnik 1990, 46 ZELENGRAD, Banja je smješten na brdu nad 4-6 st. 09;110 360 Han Kola- Luka rječicom Suturlijom, na Čutkovići ovalnom platou oko 100 m.
Kasnoantička utvrda. Nalazi se V. Skarić 1924 ; V. 47 ZMAJEVAC, Čelinac iznad desne obale Vrbanje, u 4-6 st. 09;113 Jelovac, 1960, 8; I. Egići gusto obrasloj šumi. Sačuvani Čremošnik 1990, 360 su ostaci zidina pri vrhu uzvišenja. Kasnonatički refugij. Podignut I. Bojanovski ,105- 48 DURMŠEVCA, Ključ na istaknutom brijegu, na obali 3-4 st. 10;47 106; I. Čremošnik Velečevo-Bajići Sane, gdje su sačuvani ostaci 1990, 360 zidova u malteru. Kasnoantička utvrda. Na Arheološki leksikon, 49 GLAVICA- Sanski temeljima kasnonatičke utvrde 3-6 st. 10;52 TOM II, 144; I. MAHINJA, Most podignuta srednjovjekovna Čremošnik 1990, 360 Vrhpolje utvrda. Rimska utvrda. Lokalitet se Arheološki, leksikon, 50 GRAD, Sanski nalazi na kraju jedne lingule. 1-6 st. 10;61 TOM II, 144; I. Gradina, Most Podignuta na prahistorijskoj Čremošnik 1990, 362 Budimlić gradini te su sačuvani ostaci Japra zidova u malteru.
68
Kasnonatički castellum i I. Bojanovski 1976 a, refugij. Podignut na samom 245-255; I. 51 GRAD, Ključ vrhu uzvišenja te je sa dvije 4-6 st. 10;63 Bojanovski 1980, Gornji strane bio prirodno zaštićen 109-119; I. Vrbljani dubokim kanjonom potoka Čremošnik 1990, 358 Lučice. Kasnoantički bedemi bili su podignuti na ne zaštićenoj sjevernoj i zapadnoj strani platoa. Kasnoantička utvrda. Lokalitet Arheološki leksikon, je smješten na završetku TOM II, 145; I. izduženog brda nad Tominskim Čremošnik 1990, 358 52 GRAD, Sanski poljem. Prostrani plato branjen 4-6 st. 10;65 Kijevo Most je sa tri strane strmim padinama.
Kasnoantička utvrda. Arheološki leksikon, 53 GRAD, Donja Ključ Podignuta na istaknutom 4-6 st. 10;66 TOM II, 145; I. Prisjeka brežuljku, na prvobitnoj Čremošnik 1990, 360 prahistorijskoj gradini. Rimska utvrda. Manje I. Bojanovski 1980, 54 GRADINA, Ključ utvrđenje uz rimsku cestu. 1-6 st. 10;73 106-107; I. Gornji Budelj Čremošnik 1990, 359 Kasnoantička utvrda. I. Bojanovski 1980, 55 GRADINA, Ključ Podignuta je na dominatnom 3-5 st. 10;74 107; I. Čremošnik Tepića brdu, te su se na prvobitnom 1990, 361 gradina, prahistorijskom bedemu Gornji Ribnik sačuvali tragovi zida u malteru. Rimska utvrda. Podignuta na V. Radimsky 1891 a, 56 GRADINA, Sanski istaknutoj tačci na stijeni iznad 1-3 st. 10;80 434-436; I. Sastavci, Most ušća Dabra u Sanu. Čremošnik 1990, 359 Kalaura Rimska utvrda. Podignuta na V. Radimky 1892, 57 GRADINA, Mrkonjić vrhu usamljenog dominatnog 1-6 st. 10;81 231-235; I. Majdan - Grad brda. Čremošnik 1990, 359 Rimska osmatračnica. Arheološki leksikon, 58 GRADINA, Mrkonjić Izgrađena na uzivišenju gdje je 1-6 st. 10;85 TOM II, 146 Brdo - Rudići - Grad nekada stajala i prahistorijska gradina. Rimska utvrda. Podignuta na Arheološki leksikon, 59 GRADINA, Ključ vrhu brda strmih padina. 1-6 st. 10;91 TOM II, 146; I. Gradić, Velije Čremošnik 1990, 360 Kasnoantičko utvrđeno naselje. E. Pašalić 1960, 23- 60 GRČKA Ključ Čitavo podgrađe je okruženo 4-6 st. 10;94 24; I. Čremošnik GRADINA, pravilno izgrađenim bedemom 1990, 360 Gornje od masivnih blokova kamena. Ratkovo- Glavni ulaz je bio na istočnoj Kočići strani i uz njeg se nalazila kula. Kasnoantička utvrda. Arheološki leksikon, 61 KALAURA, Sanski Podignuta na najvišoj tačci 4-6 st. 10;109 TOM II, 147; I. Jelašinovci Most jednog omanjeg brda iznad Čremošnik 1990, 360 sjevernog ruba Jelašinovačkog polja.
69
Rimska utvrda. Podignuta na I. Bojanovski 1973, 62 KLJUČ Ključ strmim hridinama koje 1-6 st. 10;114 100-105; I. dominiraju okolinom. Čremošnik 1990, 362 Rimska utvrda. Podignuta E. Pašalić 1956 a, 63 VELIKA Mrkonjić stražara za kontrolu ceste na 1-6 st. 10;196 75; I. Čremošnik GRADINA, - Grad dominatnom položaju zvanom 1990, 360 Trijebovo Greda.
Kasnoantička utvrda. Utvrda Arheološki leksikon, 64 VRŠČIĆ, Ključ podignuta na vrhu dominatnog 4-6 st. 10;202 TOM II, 151; I. Gradina, brijega, na mjestu nekadašnje Čremošnik 1990, 360 Gornje prahistorijske gradine. Ratkovo-Ilići Rimska utvrda. Arheološki leksikon, 65 VRŠČIĆ, Ključ 1-4 st. 10;203 TOM II, 151; I. Plamenice Čremošnik 1990, 360 Rimska utvrda. I. Bojanovski 1974, 66 UBAVIĆA Mrkonjić 1-6 st. 10. 78; I. Čremošnik BRDO, Pecka - Grad 1990, 359
Kasnoantička utvrda. Plato V. Radimsky 1894 a, 67 DONJE Drvar veličine cca 121x53 m je sa 4-6 st. 11;31 440; I. Čremošnik VRTOČE 1, pristupačne strane utvrđen 1990, 360 Donje Vrtoče zidovima u malteru. Rimska utvrda. Podignuta na V. Čurčić 1902, 240; 68 GRAD Bosanski Latinskom vrhu, u blizini 2-4 st. 11;42 I. Čremošnik 1990, RISOVAČA, Petrovac izvora Hrsovac. 360 Smoljana Rimska utvrda. Smještena na I. Bojanovski 1974, 69 GRADIĆ, Drvar Mačijoj gredi. Sastoji se od 3-4 st. 11;45 214; I. Čremošnik Crljivica suhozidnih zidova debljine oko 1990, 361 3 m, te zauzima prostor oko 50x25-30 m. Kasnoantička utvrda. A. Benac 1985, 121- 70 GRADINA, Bosansko Podignuta na zaravnjenom 4-6 st. 11;49 123; I. Čremošnik Bastasi-Đape Grahovo platou, nevelikog, ali 1990, 358 izdvojenog brijega.
Rimska utvrda. Smještena F. Fiala 1897, 676; 71 GRADINA I, Drvar iznad sklopa Berek na desnoj 1-6 st. 11;50 V. Čurčić 1902, 251; Bastasi- obali Unca. I. Čremošnik 1990, Podbrina 361 Rimska utvrda. Podignuta na V. Čurčić 1902, 237; 72 GRADINA, Bosanski prvobitnoj prahistorijskoj 1-6 st. 11;52 I. Čremošnik 1990, Bjelajski Petrovac gradini. 361 Vaganac
Rimska utvrda. Podignuta na V. Radimsky 1893, 73 GRADINA, Bosansko prvobitnoj prahistorijskoj 4-6 st. 11;57 491-492; I. Donji Grahovo gradini. Čremošnik 1990, 361 Tiškovac- Zakošani
70
Rimska i kasnoantička utvrda. V. Čurčić 1902, 252; 74 GRADINA, Drvar Podignuta nad ušćem Raduklije 1-6 st. 11;58 Z. Vinski 1974, 41 Drvar Selo- u potok Drvar na dominatnom Glavica položaju. Kasnoantička utvrda. V. Radimsky Podignuta na platou omanjeg, 1893,490; M. 75 GRADINA, Bosansko ali dominatnog brijega, iznad 4-6 st. 11;61 Mandić 1935, 12; B. Grkovci Grahovo sjeverozapadnog ruba polja. Govedarica 1982, Sondažano ispitivanje izveli su 151-154; A. Benac A. Benac i B. Govedarica 1985, 123-125; I. 1976.-77. godine. Čremošnik 1990, 358 Rimska utvrda. Otkriveni V. Radimsky 1893, 76 GRADINA, Bosansko ostaci temeljnih zidova s 1-6 st. 11;63 489; V. Radimsky, Kesići Grahovo malterom. 1894 a, 437; I. Čremošnik 1990, 360 Rimska utvrda. Podignuta na P. Mirković 1890, 77 GRADINA, Bosanski prostranom brijegu koji 1-6 st. 11;64 154-155; V. Čurčić Kolunić- Petrovac dominira centralnim dijelom 1902, 238; I. Revenik polja na prvobitnoj Čremošnik 1990, 361 prahistorijskoj gradini.
Rimska utvrda. Podignuta na V. Radimsky 1893, 78 GRADINA, Bosansko prvobitnoj prahistorijskoj 1-6 st. 11;71 489; V. Radimsky Peći Grahovo gradini. 1894 a, 436-437; I. Čremošnik 1990, 360 Rimska utvrda. Sa tri strane V. Čurčić 1902, 240; 79 GRADINA 2, Bosanski podignuti odbrambeni zidovi, 1-6 st. 11;74 I. Čremošnik 1990, Smoljana Petrovac dok je južna strana prirodno 361 zaštićena. Rimska utvrda. Sačuvani C. Patsch 1906, 162; 80 KARA- Bosansko zidovi pravokutne zgrade, 1-6 st. 11;95 I. Čremošnik 1990, ARMANOVA Grahovo dimenzija oko 24x20 m. 362 GRADINA, Utvrda je podignuta na Grkovci prvobitnoj prahistorijskoj gradini. Rimska utvrda. Podignuta na V. Čurčić 1902, 243, 81 LISČJAK- Bosanski brdu Lisičijak, koje dominira 1-6 st. 11;98 245; I. Čremošnik MALA Petrovac nad poljem. 1990, 361 GRADINA, Krnjeuša Kasnoantička utvrda. I. Čremošnik 1990, 82 VISOKI Bosanski Podignuta na vrhu istaknutog 4-6 st. 11;133 361 (Crkvina), Petrovac brda koje dominira nad poljem. Bravsko- Jasenovac Kasnoantička utvrda. I. Čremošnik 1990, 83 AREŽIN Bosansko 4-6 st. 11. 360 BRIJEG Grahovo Kasnoantička utvrda. D. Sergejevski 1932, 84 GRADINA, Šipovo Podignuta na stijeni iznad 4-5 st. 12;83 27; I. Čremošnik Glogovac potoka Glogovca. Sačuvani su 1990, 361 ostaci manje zgrade, vjerovatno stražarnice.
71
Rimska utvrda. Podignuta na E. Pašalić 1953, 346; 85 GRADINA, Donji hrbatu jednu lingule, uz desnu 1-6 st. 12;84 I. Čremošnik 1990, Koš Vakuf obalu Vrbasa. Duž ivica platoa 362 sačuvani su dijelovi zidova rimske fortifikacije, podignute na prahistorijskoj gradini. Kasnoantički refugij. I. Bojanovski 1964 c, 86 GRADINA, Šipovo Geografski položaj uvjetovao 4-6 st. 12;87 119; I. Čremošnik Lubovo je da su tri strane bile prirodno 1990, 361 strme te time i zaštićene, dok je četvrta bila zaštićena zidom. Rimska utvrda. Podignuta na Arheološki leksikon, 87 GRADINA, Jajce uzvišenju nad Komotinskom 1-6 st. 12;89 TOM II, 178; I. Podmilačje rijekom. Čremošnik 1990, 361 Kasnoantički refugij. Na Đ. Basler 1953 a, 88 GRADINA, Kupres istaknutom zaravanku iznad 4-6 st. 12;91 337-338; Đ. Basler Gradac, Ravanjskih vrata nalaze se 1954 a, 90-93; I. Ravno ostaci zidova od kamena Čremošnik 1990, 361 vezanog krečnim malterom. Kasnoantička utvrda. E. Pašalić 1960, 22; 89 GRADINA Šipovo 4-6 st. 12;93 I. Čremošnik,1990, 361 Kasnoantička utvrda. Iznad Arheološki, leksikon, 90 GRADINA, Bugojno Vileškog potoka uzdiže se 4-6 st. 12;94 TOM II, 178; I. Vileši manji greben na kojem su Čremošnik 1990, 361 vidljivi ostaci odbrambene arhitekture. Rimski logor ili utvrđena vila. Ć. Truhelka 1892, Na prostoru od oko 2 ha nailazi 318; C. Patsch 1911, se na substrukcije rimskih 184; C. Patsch 1914, 91 GROMILE Šipovo zgrada, arhitekturne fragmente, 1-4 st. 12;101 158-159; D. tragove hipokausta. Dimenzije Sergejevski 1926, kompleksa odgovaraju 155; D. Sergejevski dimenzijama antičkih 1930, 157; D. auxiliarnih kastruma ili Sergejevski 1952, utvrđene vile. 41-57; I. Bojanovski 1964, 196; I. Čremošnik 1990, 358 Kasnoantička utvrda. Utvrda Đ. Basler 1953 a, podignuta na usamljenom 336; I. Čremošnik 92 POGANA Kupres brijegu južno od grada, preko 4-6 st. 12;195 1990, 361 GLAVICA prahistorijskih zidova položeni su zidovi, rađeni od kamena vezanog krečnim malterom. Rimska stražarnica. Ostaci K. Hormann 1892 a, 93 SUTINA Gornji zgrade zidane malterom nalaze 1-6 st. 12;233 235-236; E. Pašalić Gradina, Vakuf se na istaknutom mjestu, na 1953, 346; I. Jagnjid lijevoj strani kanjona Voljičke Čremošnik 1990, 358 rijeke. Rimska stražarnica. Nedaleko F. Fiala 1894 d, 95- 94 VELIKA Kupres od prevoja iznad puta za 1-5 st. 12;255 96; C. Patsch 1902 a, VRATA Kupres pronađen je zidani 8-10; I. Čremošnik objekat, vjerovatno stražarnica. 1990, 361
72
Kasnoantički refugij. Visoko Arheološki leksikon, 95 VELIKI Šipovo na stijeni nalaze se ruševine 4-6 st. 12;256 TOM II, 187; I. KAMEN zgrade izvedene od kamena Čremošnik 1990, 361 vezanog krečnim malterom.
Rimska utvrda. Podignuta na C. Patsch 1897, 512; 96 ZIDINE, Bugojno prvobitnoj prahistorijskoj 1-6 st. 12;268 E. Pašalić 1953, Kopčić gradini. Sačuvani ostaci zidina. 345;I. Čremošnik 1990, 358 Rimska uvrda. Podignuta na Arheološki leksikon, 97 BLACE, Novi platou brijega, gdje se nalaze 1-6 st. 13;11 TOM II, 195 Rankovići Travnik ostaci zidova. Kasnoantička utvrda. I. Kujundžić 1917, 98 CRKVINE, Mali Podignuta na istaknutom 4-6 st. 13;29 477-496; Đ. Basler (Gradac, Mošunj brijegu na zaravnjenom platou 1972, 94-97; I. Kalvarija) na prvobitnoj prahistorijskoj Čremošnik 1990, 358 gradini. Rimska utvrda. Podignuta na J. Korošec 1950, 99 GRADAC, Vitez prvobitnoj prahistorijskoj 1-6 st. 13;58 258; I. Čremošnik Mali Mošunj gradini. 1990, 359
Kasnoantička utvrda. Na južnoj J. Korošec 1950, 100 GRADAC, Novi strani brijega sačuvani ostaci 4-6 st. 13;60 260; I. Čremošnik Rankovići Travnik utvrđenja. 1955, 122; I. Čremošnik 1990, 358 Kasnoantička utvrda. Na vrhu I. Kujundžić 1917, većeg brijega su konstatirani 493; J. Petrović 101 GRADINA, Travnik ostaci zidova kasnoantičke 4-6 st. 13;64 1931, 3; A. Benac Alihodže utvrde. Veće sondažno 1950, 12-29; B. iskopavanje izveo A. Benac Čović,1965 a, 65-68; 1948 g. I. Čremošnik 1990, 359 Rimska utvrda. Podignuta na Arheološki leksikon, 102 Gradina, Zenica prahistorijskoj gradini na 1-6 st. 13;71 TOM II, 199; I. Klopče platou uzvišenja. Čremošnik 1990, 359 Rimska utvrda. Podignuta na J. Korošec 1950, 103 GRADINA, Travnik platou uzvišenja na prvobitnoj 1-6 st. 13;74 251; I. Čremošnik Potkraj prahistorijskoj gradini 1990, 359 Rimska utvrda. Istraživanja M. Mandić 1926, 37; 104 GRADINA, Travnik vršio J. Petrović 1924. godine. 1-6 st. 13;79 I. Čremošnik 1990, Velika 359 Bukovica Rimska utvrda. Podignuta na P. A. Hoffer 1895, 105 GRADINA Novi prvobitnoj prahistorijskoj 1-6 st. 13;83 61; I. Čremošnik (Grad), Travnik gradini. 1990, 358 Zenepići Kasnoantička utvrda. Na vrhu J. Korošec 1950, 106 GRADINA- Travnik brijega sačuvan nasip u dužini 4-6 st. 13;85 250; MEGARA, od oko 30 m, građen od sedre i Goleš cigle.
73
Kasnoantički kastel. Lokalitet P. Anđelić 1973, 23- je smješten na uskom 150; I. Čremošnik 107 BOBOVAC, Vareš kamenitom grebenu. Od samog 4-6 st. 14;13 1990, 358 Dragovići- kasnoantičkog kastela sačuvao Mijakovići se samo jedan zid koji je kasnije ukomponiran u glavnu kulu Bobovca. Kasnoantički refugij. Podignut C. Patsch 1894 b, na zaravni, visoko na stijenama 344-345; Đ. Basler 108 CRKVINA, Kiseljak iznad sastava Lepenice i 1-6 st. 14;35 1954, 302, 305; I. Podastinje Fojničke rijeke. Kasnoantički Čremošnik 1990, 358 refugij se sastoji od nekoliko zidova i okruglih tornjeva. Rimska utvrda. Smještena na I. Bojanovski 1984 a, 109 GRAD, Kakanj brdu Vrana, na platou veličine 1-6 st. 14;72 67; I. Čremošnik Gornja 100x60 m. 1990, 361 Koprivnica Kasnoantički refugij sa V. Skarić 1932, 1-22; bazilikom. U kasnoantičko I. Čremošnik 1990, 110 GRADAC, Kiseljak doba izgrađena bazilika sa 5-6 st. 14;78 358 Homolj refugijom na prethodnoj prahistorijskoj gradini, koja je uništena tom prigodom. Kasnoantički refugij. Lokalitet I. Bojanovski 1984 a, 111 GRADAC, Visoko se nalazi na platou, nad lijevom 4-6 st. 14;79 61; I. Čremošnik Mokronoge- obalom Radovljanske rijeke. 1990, 361 Gunjače Rimska utvrda. Podignuta na I. Bojanovski 1984 a, 112 GRADAC, Breza istaknutom uzvišenju nad 1-6 st. 14;80 65-66; I. Čremošnik, Podgora potokom Špilja. 1990 361
Rimska utvrda. Slabo sačuvani I. Čremošnik 1990, 113 GRADAC, Kiseljak ostaci zidina. 1-6 st. 14;81 358 Višnjica Rimska utvrda. Podignuta na I. Čremošnik 1990, 114 GRADINA, Kakanj ulazu u dolinu Trstionice na 1-6 st. 14;84 361 Brežani dominatnom uzvišenju na lijevoj obali rijeke. Rimska utvrda i kasnoantički V. Radimsky 1892 a, 115 GRADINA, Vareš refugij. Lokalitet se nalazi na 1-6 st. 14;86 372-387; D. Dabravine istaknutom grebenu nad Sergejevski 1956, 1- lijevom obalom Stavnje. 49; I. Čremošnik 1990, 361 Kasnoantički logor ili utvrđena I. Čremošnik 1990, 116 GRADINA, Kakanj vila. Podignut na dominatnom 4-6 st. 14;91 361; V. Paškvalin Gromile, platou iznad desne obale 1991. Karaula Bosne. Zaštitna iskopavanja obavio 1980. V. Paškvalin. Rimska utvrda. Podignuta na C. Patsch 1902, 394; omanjem brežuljku, na Đ. Basler 1954, 301, 117 KRIVAČA 2 Kiseljak prostoru veličine 70x40 m. U 2-3 st. 14;150 I. Čremošnik 1990, zapadnom dijelu sačuvani 358 ostaci temelja kule, dimenzija 6x6 m.
74
Rimski kastel. Podignut na I. Bojanovski 1984 a, duguljastoj linguli koja se 59-60; I. Čremošnik 118 VELIKI Visoko odvaja od masiva Gradine 1-3 st. 14; 227 1990, 361 GRAD usjekom širine do 4 m. Vidljivi Gradina, temelji manje rimske utvrde, Seoča- dužine oko 30 m. Gerdečići Rimski kastel. Podignut na I. Bojanovski 1984 a, 119 VELIKI Visoko istaknutom brdu Gradina, 1-6 st. 14;229 63-64; I. Čremošnik, GRADAC, između doline Kraljušnice i 1990 361 Ramadanovci Goduščice. Sačuvani ostaci -Goduša utvrde sa oborom i tornjem. Rimski kastel. Podignut na Đ. Mazalić 1954, uzvišenom brdu. Sondažno 227-253; I. 120 VISOKI, Visoko iskopavanje je obavio P. 1-4 st. 14.;232 Čremošnik 1990, 361 Grad Anđelić 1976. g.
Rimska utvrda. Podignuta na E. Imamović 1972, 121 ZVONIGRAD, Fojnica prvobitnoj prahistorijskoj 1-6 st. 14;252 193; I. Čremošnik, Božići gradini. 1990 361 Kasnoantička utvrda. Đ. Mazalić 1940, 18; 122 CRKVIŠTE, Pale Podignuta na vrhu istaknutog 4-6 st. 15;55 I. Čremošnik 1990, Gornji brijega. 361 Pribanj-Brdo Rimsko naselje sa utvrđenim F. Fiala 1894 a, 39- dijelovima. Smješteno na 40; F. Fiala 1896 b, 123 DEBELO Sarajevo- niskim zapadnim obroncima 1-6 st. 15;68 97-107; D. BRDO Centar Trebevića. Nalazište je Sergejevski 1947, istraživao F. Fiala između 39-40; I. Čremošnik 1888. i 1896. g. 1990, 358 Rimska utvrda. Na platou M. Mandić 1933, 3- 124 GRAD, Vogošča ovalnog oblika, na kome se 1-2 st. 15;100 4; B. Čović 1965, Svrake nalazila prahistorijska gradina, 87-89; I. Čremošnik sačuvali su se ostaci zida. 1990, 361 Rimska utvrda. Ostaci utvrde V. Skarić 1937, 22, 125 GRADAC, Sarajevo- podignute na prahistorijskoj 1-6 st. 15;104 26; I. Čremošnik Dvor Novi gradini. 1990, 361 grad Kasnoantički refugij. Lokalitet V. Čurčić 1908, a, se nalazi na krajnjem obronku 364; B. Čović 1965 126 GRADAC, Ilidža pobrežja nad desnom obalom 4-6 st. 15;105 a, 73, 79, 84; I. Ilinjača, Željeznice, uz jugoistočni rub Čremošnik 1990, 358 Gornji Sarajevskog polja. Na južnoj Kotorac padini gradine je izgrađen kasnoantički refugij sa crkvom. Rimska utvrda. Podignuta na M. Mandić 1927 a, 127 GRADAC, Sarajevo- istaknutom uzvišenju. 1-6 st. 15;107 10-11; I. Čremošnik Hodidjed Stari grad 1990, 361
75
Rimska utvrda. Na vrhu Đ. Mazalić 1940, 25- istaknutog brijega iznad vrela 28; I. Čremošnik, 128 GRADINA, Pale Miljacke, na prvobitnoj 1-6 st. 15;114 1990, 361 Gradina prahistorijskoj gradini podignuta je rimska utvrda, a kasnije i srednjovjekovni utvrđeni grad. Rimska utvrda. Podignuta na F. Fiala 1893 b, 737; 129 GRADINA, Pale prvobitnoj prahistorijskoj 1-6 st. 15;120 B. Govedarica 1985, Miošići gradini na završetku brda, u 15-27; I. Čremošnik, jugozapadnom dijelu 1990, 360 glasinačkog područja. Rimska utvrda. Podignuta na Arheološki leksikon, 130 GRADINA, Vogošča jugozapadnoj strani proplanka, 1-3 st. 15;126 TOM II, 45; I. Svrake na vrhu brežuljka Gradina. Čremošnik 1990, 361
Rimska utvrda. Podignuta na F. Fiala 1893 b, 736- 131 GRADINA Pale dominantnom vrhu izdvojenog 1-6 st. 15;132 737; B. Govedarica LOZNIK, ogranka Romanije. Gradina je 1985, 15-27; I. Podloznik štićena sa svih strana, osim sa Čremošnik 1990, 360 južne, gdje je bila prirodna oštra strmina. Rimska utvrda. Podignuta na F. Fiala 1889, 212- 132 NAKLO, Ilidža nižem, ali dominantnom 1-6 st. 15;293 214; I. Čremošnik Vojkovići brežuljku na lijevoj obali 1990, 358 Željeznice, na prvobitnoj prahistorijskoj gradini. Rimska utvrda. Otkriveni V. Skarić 1937, 26; I. 133 VELIKA Ilidža ostaci zidova rađenih malterom 1-6 st. 15;396 Marijanović 1984, GRADINA, te mješanim sa tucanom 89-96; I. Čremošnik Zenik opekom, na platou brda 1990, 361 smještenom nad lijevom obalom Zeničkog potoka. Rimska utvrda. Na platou brda V. Radimsky 1889, veličine cca 30x50 m sačuvani 45-46; Ć. Truhelka, 134 GRADINA, Bratunac su ostaci zida koji pripadaju 3-6 st. 16;88 1891, 239-245 V. Crkvina, rimskoj utvrdi, podignutoj na Radimsky 1895 a, Mihaljevići prvobitnoj prahistorijskoj 227-228; C. Patsch gradini. 1900, 177-182; I. Čremošnik 1990, 360 Rimski logor. Lokalitet se Ć. Truhelka 1891 a, nalazi uz Drinu i na desnoj 239; V. Radimsky 135 GRADOVI, Bratunac obali Voljevičke rijeke na 1-4 st. 16;91 1895 a, 228; I. Voljevica prostoru od 25 ha. Uz rimski Bojanovski 1965, kastrum je također postojalo i 105-107; I. naselje. Bojanovski 1982 a, 139-141; I. Čremošnik 1990, 360 Kasnoantička utvrda. I. Čremošnik 1990, 136 GRADINA, Vlasenica 4-6 st. 16. 360 Bjelanovići- Šadići
76
Rimska utvrda. Lokalitet Ć. Truhelka 1891, 137 GRAD Sokolac zauzima važan strateški položaj 1-6 st. 17;97 315; I. Čremošnik VITANJ, na sjeveroistočnom izdanku 1990, 360 Kula brda Vitanj. Kasnoantička utvrda. Ć. Truhelka 1891, 138 HRELJIN Sokolac Podignuta na niskom brežuljku, 4-6 st. 17;149 313-314; B. GRAD, istočno od dominatnog brda Govedarica 1985, Čitluci Pliješ. 15-27; I. Čremošnik 1990, 361 Kasnoantička utvrda. Ć. Truhelka 1891, 139 POHOVAC Sokolac Podignuta na prostranom 4-6 st. 17;277 313; B. Govedarica Puhovac, zaravnjenom vrhu brda koje 1985, 15-27; I. Baltići dominira širom okolinom Čremošnik 1990, 361 Glasinačkog polja. Rimska utvrda. Podignuta na G. Kraljević 1978, 140 GAT, Novi Gacko dominatnom uzvišenju, 1-3 st. 19;68 156; N. Miletić 1984, Dulići- izduženom u pravcu I-Z. 387; I. Čremošnik Galešine Sačuvani tragovi odbrambenih 1990, 361 zidova. Rimska utvrda. Ostaci zidova u I. Bojanovski 1978, 141 GRADAC, Nevesinje malteru, najverovatnije od 1-6 st. 19;87 92; I. Čremošnik Dramiševo stražarnice. 1990, 361 Rimska utvrda. Podignuta na I. Bojanovski 1978, 142 GRADAC, Nevesinje onižem uzvišenju koje je 1-6 st. 19;88 85; I. Čremošnik Kifino Selo dominiralo nad Drenovikom sa 1990, 361 sjeverne strane. Rimska utvrda, Smještena na T. Bratić 1893, 166; 143 GRADINA, Gacko istaknutom visu nad poljem. 1-6 st. 19;91 I. Čremošnik 1990, Fojnica 361 Rimska utvrda. Od utvrde I. Bojanovski 1978, 144 GRADINA, Nevesinje izgrađene na prvobitnoj 1-3 st. 19;98 80; I. Čremošnik Crni Vrh, prahistorijskoj gradini sačuvani 1990, 361 Jasena su ostaci zidova. Rimska utvrda. Podignuta na Arheološki, leksikon, 145 GRADINA, Gacko dominatnom visu iznad kraške 1-6 st. 19;99 TOM III, 145; I. Jasenik grede Šišmana. Čremošnik 1990, 361 Rimska utvrda. Na I. Bojanovski 1978, 146 GRADINA, Gacko prahistorijskoj gradini sačuvani 1-6 st. 19;102 91; I. Čremošnik Kravarevo ostaci zida od kamena i opeke 1990, 361 vezanih malterom, u dužini od oko 100 m. Rimska utvrda. Izgrađena na D. Sergejevski 1948 147 VELIKI Nevesinje padini Crvnja, na prvobitnoj 1-6 st. 19;277 b, 55; I. Bojanovski GRADAC, prahistorijskoj gradini 1978, 90-91; I. Presjeka- Čremošnik 1990, 361 Mahinići Rimska utvrda. Smještena je I. Bojanovski 1973 c, 148 ĐURĐEVA Ljubinje bila na sjevernoj strani Graca i 1-6 st. 20;124 158; I. Čremošnik GLAVA, dominirala širem području. 1990, 361 Gradac Rimska utvrda. Sačuvani ostaci Arheološki leksikon, 149 GRADAC, Stolac kamenih zidova građenih 1-6 st. 20;160 TOM III, 176; I. Barane malterom na isturenom uskom Čremošnik 1990, 361 grebenu.
77
Rimska utvrda. Podignuta na Arheološki leksikon, 150 GRADAC, Trebinje prvobitnoj prahistorijskoj 1-6 st. 20;161 TOM III, 176; I. Cicrina gradini. Čremošnik 1990, 361 Rimska utvrda. Podignuta na Arheološki leksikon, 151 GRADAC, Stolac visoravni Hrasno koja je 1-6 st. 20;162 TOM III, 176; I. Donja Bitunja opkoljena sa tri strane Čremošnik 1990, 361 klisurama.
Rimska utvrda. Podignuta na Arheološki leksikon, 152 GRADAC, Trebinje dominatnom uzvišenju, na 1-6 st. 20;163 TOM III, 176 Donji Turani prvobitnoj prahistorijskoj gradini. Rimska utvrda. Ostaci Ć. Truhelka 1892 c, 153 GRADAC, Stolac utvrđenja sa zidom debljine 4-6 st. 20;170 360; I. Čremošnik Todorovići 1,30 m koji štiti zaravan sa 1990, 358 dvije strane. Rimska utvrda. Utvrđenje Arheološki leksikon, 154 GRADINA, Trebinje podignuto na prvobitnoj 1-6 st. 20;187 TOM III, 177; I. Dražin Do prahistorijskoj gradini, na Čremošnik 1990, 361 ravnici. Rimska utvrda. Malo utvrđenje V. Radimsky 1891, 155 GRADINA, Stolac sa ostacima temelja zidnog 1-6 st. 20;222 191; I. Čremošnik Trijebanj šuta. 1990, 358
Rimska utvrda. Sagrađena na Arheološki leksikon, 156 HERCEG Trebinje strmoj stijeni koja dominira 1-4 st. 20;263 TOM III, 181 GRAD, Zasad okolinom.
Rimska osmatračnica. Samo I. Bojanovski 1973 c, 157 ILIJINA Stolac na istočnoj strani su vidljivi 4-6 st. 20;270 148; I. Čremošnik GLAVICA, ostaci rimskog zida, širine 0,70 1990, 361 Pješivac m. Rimska utvrda. Podignuta na I. Čremošnik 1990, 158 ILIJINO Trebinje izrazito isturenom vrhu brda, 1-6 st. 20;273 361 BRDO, na prahistorijskoj gradini. Bihovo-Crnač Rimska utvrda. Podignuta na Arheološki leksikon, 159 ILIJINO Trebinje omanjem brdu, između ceste i 1-6 st. 20;274 TOM III, 182; I. BRDO, Trebišnjice. Čremošnik 1990, 361 Mesari Antička utvrda. Podignuta na Arheološki leksikon, 160 KLEKOVIĆ Trebinje prvobitnoj prahistorijskoj 4-6 st. 20;294 TOM III, 183; I. A gradini. Čremošnik 1990, 361 LAZETINE, Slivnica Kasnoantički logor. Smješten Đ. Basler 1972, 50- na teško pristupačnom terenu 51; I. Čremošnik na prvobitnoj prahistorijskoj 1990, 358 161 KOŠTUR, Stolac gradini. Debelim i mjestimično 4-6 st. 20;311 Dabrica dobro očuvanim zidovima ograđen je prostor pravokutnog oblika, dužine oko 160 m, a širine oko 60 m.
78
Rimska utvrda. Izgrađena na Arheološki leksikon, 162 LATINSKA Bileća prvobitnoj prahistorijskoj 1-6 st. 20;330 TOM III, 185; I. GRADINA, gradini. Čremošnik 1990, 361 Korita Rimska utvrda. Slabo sačuvani Arheološki leksikon, 163 MALA Bileća ostaci zidina. 1-6 st. 20;352 TOM III, 186; I. GOMILA Čremošnik 1990, 361 Rimska utvrda. Izgrađena na Arheološki leksikon, 164 MALA Trebinje manjem zaravnjenom prostoru 1-6 st. 20;356 TOM III, 186; I. GRADINA, na mjestu prvobitne Čremošnik 1990, 361 Trebimlja prahistorijske gradine. Rimska utvrda. Nalazište je Arheološki leksikon, 165 MALA Bileća locirano na dominatnom 1-6 st. 20;359 TOM III, 186; I. GRADINA, uzvišenju, izgrađeno na Čremošnik 1990, 361 Vranjska prethodnoj prahistorijskoj gradini. Rimska utvrda. Podignuta na Arheološki leksikon, 166 PLANSKA Bileća prvobitnoj prahistorijskoj 1-6 st. 20;419 TOM III, 189; I. GRADINA gradini. Čremošnik 1990, 361 Rimska utvrda. Manja utvrda Arheološki leksikon, 167 VAL, Deleuše Bileća dimenzija 6x4 m, vjerovatno 1-6 st. 20;520 TOM III, 194; I. osmatračnica podignuta na Čremošnik 1990, 361 strmoj stijeni. Rimska utvrda. Arheološki leksikon, 168 VELIKA Bileća 1-6 st. 20;525 TOM, III, 194; I. GOMILA Čremošnik 1990, 361 Rimska utvrda. Nalazi se Arheološki leksikon, 169 VELIKA Trebinje jugozapadno od sela i dominira 1-6 st. 20;533 TOM III, 195; I. GRADINA, cijelim zaravankom Gornje i Čremošnik 1990, 361 Trebimlja Donje Trebimlje. Promjer oko 80x50 m. Kasnoantička utvrda. Na H. Kreševljaković-H. stjenovitom brijegu poviše Kapiđić 1954, 14-15; 170 VIDOŠKI Stolac naselja nalaze se prostrane i 4-6 st. 20;540 I. Čremošnik 1990, GRAD mahom dobro očuvane 361 ruševine. Nepravilnog je tlocrta sa isturenim tornjevima na kvadratičnoj osnovi. Rimska utvrda. Podignuta na Arheološki leksikon, 171 VRAČEVICA Bileća vrhu brda. 1-4 st. 20;553 TOM III, 196 Panik Rimska utvrda. I. Čremošnik 1990, 172 VRTINE, Ljubinje 1-6 st. 20;563 361 Žrvanj Rimska utvrda. Podignuta na I. Čremošnik 1990, 173 ZAGRAD, Stolac strateški važnom, dominatnom 1-6 st. 20;569 361 Suzina položaju na prvobitnoj prahistorijskoj gradini. Kasnoantička utvrda. I. Čremošnik 1990, 174 DRAGIĆ, Konjic Smještena na kraškoj grudi na 4-6 st. 21;60 362 Džepi krševitoj padini planine Preslice, na prvobitnoj prahistorijskoj gradini.
79
Rimska utvrda. Smještena na Đ. Basler 1955, 225; 175 GRAD, Ribići Konjic istaknutom visu iznad ušća 3-4 st. 21;96 I. Čremošnik 1990, Ribičkog potoka u Neretvu. 358 Kasnoantički refugij. Smješten Đ. Basler 1955, 227- 176 GRAD Konjic na istaknutoj grudi nad lijevom 4-6 st. 21;97 228; I. Čremošnik BIOGRAD obalom Neretve. 1990, 358 Rimska utvrda. Manje zaštitno Đ. Basler 1955, 224; 177 GRADAC, Konjic iskopavanje je izveo I. 1-3 st. 21;101 I. Bojanovski 1965 b, Donje Selo Bojanovski 1965. godine. 140-143; I. Čremošnik, 1990, 358 Rimska utvrda. Smještena na I. Čremošnik 1990, 178 GRADAC Prozor vrhu manjeg dominatnog 1-4 st. 21;103 361 brijega, na prvobitnoj prahistorijskoj gradini. Kasnoantička utvrda. C. Patsch 1902 b, 179 GRADAC Prozor Smještena na strmom 4-6 st. 21;105 325-326; Đ. Basler brežuljku. 1955, 226; I. Čremošnik 1990, 35 Kasnoantička utvrda. Lokalitet I. Čremošnik 1990, 180 GRADINA, Konjic smješten na ogromnoj kraškoj 3-4 st. 21;119 362 Ježeprasina gori, na izdignutoj ravnici. Rimska utvrda. Smještena na Đ. Basler 1955, 225; 181 GRADINA, Konjic vrhu istaknutog brijega na 1-6 st. 21;128 I. Čremošnik 1990, Radešine prvobitnoj prahistorijskoj 358 gradini. Kasnoantička utvrda. C. Patsch 1904, 253; 182 GRADINA Konjic Smještena na jednom od nižih 4-6 st. 21;135 I. Čremošnik 1990, BOKŠEVAC istočnih obronaka planine 358 Bokševice. Kasnoantička utvrda. C. Patsch 1904, 260; 183 GRADINA Konjic Podignuta na završetku kose 4-6 st. 21;137 Đ. Basler 1955, 226; VRABAČ, koja se od planinskog prevoja I. Čremošnik 1990, Bijela Vrapča pruža u pravcu doline 358 rječice Bijele. Rimska utvrda. Na nižem I. Čremošnik 1990, 184 GROŠ, Sultići Konjic brežuljku sačuvani ostaci 3-4 st. 21;158 362 manjeg utvrđenja. Rimska utvrda. P. Anđelić 1961, 185 LIPETA, Konjic 3-4 st. 21;220 333; I. Čremošnik Čičevo 1990, 362
Kasnoantička utvrda. I. Čremošnik 1990, 186 MEĐUBRĐE, Konjic Smještena na obronku, visoko 4-6 st. 21;241 362 Ježeprasina na padini planine Visočice. Uz utvrđenje se nalazila i crkva te kasnoantička grobnica na svod. Rimska uvrda. Podignuta na V. Čurčić 1909, 169- 187 ANĐELIĆA Livno prahistorijskoj gradini na 1-6 st. 22;1 170; M. Mandić GRADINA, platou obronaka Kamešnice. 1935, 9-10; A. Benac Lipa 1985, 134
80
Rimska utvrda. Smještena na A. Benac 1985, 148- 188 CERINA Glamoč dominatnom uzvišenju masiva 4-6 st. 22;23 150; I. Čremošnik GRADINA, Blagodije. Na prahistorijskim 1990, 358 Blagodija ostacima gradine izgrađeni su zidovi od kamena povezanog malterom. Rimska utvrda. Ostaci V. Čurčić 1909, 169; 189 ČOSANLIJE, Livno temeljnih zidova iz rimskog 1-6 st. 22;46 I. Čremošnik 1990, Čuklić doba na prvobitnoj 362 prahistorijskoj gradini. Kasnoantički refugij. Na vrhu M. Mandić 1930, jedne glavice, omanjeg 113; D. Sergejevski 190 GRADAC, Glamoč zaravnjenog brežuljka na 4-6 st. 22;66 1943, 126-132; I. Halapići padinama planine Staretine, Čremošnik 1990, nalaze se ostaci kasnoantičkog 358; refugija.
Kasnoantički refugij. Smješten I. Čremošnik 1990, 191 GRADAC, Livno na vrhu brda iznad sela na 4-6 st. 22;68 358 Potočani- prvobitnoj prahistorijskoj Mihaljevići gradini. Kasnoantička utvrda. Sačuvani V. Čurčić 1909, 169; 192 RADINA, Livno ostaci zida u malteru, koji 4-6 st. 22;71 M. Mandić 1935 10- Donji Rujani zatvaraju romboidni prostor 12; A. Benac 1985, veličine oko 78x50 m. 128-129; I. Čremošnik 1990, 358 Rimska utvrda. Podignuta na A. Benac 1985, 131- 193 GRADINA, Livno rubu strme stijene. 1-6 st. 22;77 132; I. Čremošnik Lištani 1990, 358 Kasnoantički refugij. Izgrađen C. Patsch 1894 b, na prahistorijskoj gradini na 356, D. Sergejevski 194 GRADINA, Glamoč platou brežuljka koji se spušta 4-6 st. 22;81 1927, 256-260; D. Podgradina, prema polju. Bedem refugija je Sergejevski 1928, Kamenska po svom planu nepravilni 87; D. Sergejevski četverokut veličine oko 78x50 1933, 8; D. m. Sergejevski 1943, 147-153; I. Čremošnik 1990, 358 Kasnoantička utvrda. Nalazi se Arheološki leksikon, 195 GRADINA, Livno iznad sela, a od ostatka 4-6 st. 22;82 TOM III, 239 Podgradina sačuvale se zidana ograda u malteru, četvrtastog oblika. Rimska utvrda. Lokalitet je V. Ćurčić 1909, 169; 196 GRADINA, Livno smješten na dominatnoj tačci 4-6 st. 22;83 A. Benac 1985, 80- Podhum iznad Buškog blata. 83 Kasnoantička utvrda. M. Mandić 1935, 9; Podignuta je na dominatnom A. Benac 1985, 114- 197 GRADINA, Livno brežuljku na rubu visoke terase 4-6 st. 22;85 118; I. Čremošnik Priluka- nad poljem. 1990, 358 Vašarovine
81
Kasnoantički refugij. Podignut M. Mandić 1930, 15, 198 GRADINA, Glamoč na prvobitnoj prahistorijskoj 4-6 st. 22;89 A. Benac 1985, 158- Rajičke gradini, gdje su još uvijek 160 sačuvani ostaci zidova u malteru. Rimska utvrda. Na relativno V. Radimsky 1894 a, 199 GRADINA, Livno niskom brdu izgrađen je snažan 4-6 st. 22;97 433-436; A. Benac Vidoši fortifikacijski sistem. 1985, 97-99; I. Čremošnik 1990, 358 Rimska utvrda. Na prvobitnoj M. Mandić 1935, 11 200 GRADINICA Livno prahistorijskoj gradini sačuvani 1-6 st. 22;111 ( Tabija ), su ostaci zidova u malteru. Podgradina Kasnoantički refugij. Podignut A. Benac 1985; 103- 201 GREDINE, Livno na istaknutom grebenu, sa 4-6 st. 22;118 104 Potočani južne strane je bio prirodno zaštićen strmom stijenom. Rimska utvrda. Podignuta na A. Benac 1985; 125- 202 GUBINSKI Livno dominatnom brežuljku, 1-6 st. 22;144 126; I. Čremošnik GRAD, Gubin isturenom prema polju na 1990, 358 prvobitnoj prahistorijskoj gradini. Kasnoantička utvrda. V. Ćurčić 1909, 167- 203 KESIĆEVA Livno Podignuta na rubu terase iznad 4-6 st. 22;159 169; A. Benac 1985, GRADINA, strme padine prema polju na 120; I. Čremošnik Čelebič prvobitnoj prahistorijskoj 1990, 358 gradini. Kasnoantička utvrda. D. Sergejevski 1942, 204 MARELJIĆA Glamoč Smještena je na platou 4-6 st. 22;186 153; A. Benac 1985, GRADINA, dominatnog brda. 180-181
Rimska utvrda. Podignuta na V. Ćurčić 1909, 170; 205 MARIĆA Livno manjem, ali dominatnom 1-6 st. 22;187 M. Mandić 1935, 9; GRADINA, brijegu. A. Benac 1985, 118; Žirović I. Čremošnik 1990, 358 Kasnoantička utvrda. A. Benac 1985, 172- 206 SOLDATOVA Glamoč Smještena na brdu iznad polja, 4-6 st. 22;249 173; I. Čremošnik ( Velika) na prvobitnoj prahistorijskoj 1990, 358 GRADINA, gradini. Rimska utvrda. Podignuta je na V. Ćurčić 1909, 169; 207 VELIKA Livno dominatnom položaju visoko 1-6 st. 22;273 A. Benac 1985, 125- GRADINA, iznad polja, na prvobitnoj 130; I. Čremošnik Donji Rujani prahistorijskoj gradini. 1990, 358 Kasnoantička utvrda. M. Mandić 1935, 7- 208 VELIKA Livno Sagrađena na ivici terase na 4-6 st. 22;275 8; A. Benac 1985 GRADINA, prvobitnoj prahistorijskoj 112-114; I. Veliki Kablići gradini. Čremošnik 1990, 358 Rimska utvrda. Podignuta na C. Patsch 1902 a, 8; 209 DRINOVA Duvno glavici poviše Crkvine, na 1-6 st. 23;54 I. Čremošnik 1990, GLAVICA, prvobitnoj prahistorijskoj 362 Bogdašići gradini.
82
Rimska utvrda. C. Patsch 1904 a, 210 GAJINSKA Duvno 1-4 st. 23;66 359; I. Čremošnik GRADINA 1990, 362 Rimska utvrda. Smještena na V. Radimsky 1894 e, 211 GRAD, Duvno dominantnom brežuljku 1-6 st. 23;92 294 A. Benac 1985, Crvenice Stražnici, iznad rječice 26-28; I. Čremošnik Studene. 1990, 358 Rimska utvrda. Podignuta na F. Fiala 1893, 145- 212 GRADINA, Posušje prvobitnoj prahistorijskoj 1-6 st. 23;93 151; F. Fiala 1893 a, Gradac gradini. Naselje je bilo 517-523; V. utvrđeno zidovima debljine i Radimsky 1893, 494; do 3 m, koji su zatvarali I. Čremošnik 1990, prostor veličine 75x61 m. 358 Rimska utvrda. Podignuta na Arheološki leksikon, 213 GRAD, Duvno vrhu dominatnog brda strmih 1-6 st. 23;95 TOM III, 264 Stipanići padina. Sačuvani ostaci zidova u malteru. Rimska utvrda. Smještena na V. Radimsky 1894, 214 GRAD, Duvno dominantnom brdu, istočno od 4-6 st. 23;96 302; I. Čremošnik Vinica Viničkog polja. 1990, 358 Rimska utvrda. Podignuta na V. Radimsky 1894, 215 GRADINA, Duvno rubu visoke terase. Na 1-6 st. 23;101 290; A. Benac 1985, Cebare jugoistočnom dijelu bedema 39; I. Čremošnik sačuvani ostaci zidova u 1990, 358 malteru. Rimska utvrda. Podignuta je na V. Radimsky 1894, 216 GRADINA, Duvno rubu visoke terase. 1-6 st. 23;103 292; A. Benac 1985, Kovači 35-37; I. Čremošnik 1990, 358 Kasnoantička utvrda. V. Radimsky 1894 , 217 GRADINA, Duvno Podignuta je na rubu visoke 4-6 st. 23;104 296-297; A. Benac Letka terase. 1985, 11-14; I. Čremošnik 1990, 358
Rimska utvrda. Podignuta na I. Čremošnik 1990, 218 GRADINA, Posušje strmom uzvišenju na 1-6 st. 23;112 358 Petrovići prvobitnoj prahistorijskoj gradini. Kasnoantički refugij. Podignut A. Benac 1985, 87- 219 GRADINA, Duvno na dominantom brdu, između 4-6 st. 23;114 89 Prisoje- dvije vododerine. Perkovići
Rimska utvrda. Podignuta na V. Radimsky 1894 e, 220 GRADINA, Duvno osamljenom niskom brežuljku 4-6 st. 23;115 300, A. Benac 1985, Renići u južnom dijelu Buškog Blata 21; I. Čremošnik uz Ričinu. 1990, 362
Rimska utvrda. Podignuta na V. Radimsky 1894 e, 221 GRADINA, Duvno istaknutom brijegu nad 1-6 st. 23;117 207-208; A. Benac Stipanići izvorom Žbanice na prvobitnoj 1985, 46-47; I. prahistorijskoj gradini. Čremošnik 1990, 358
83
Rimska utvrda. Na brdu, na V. Radimsky 1894 e, 222 GRADINA, Duvno prvobitnoj prahistorijskoj 1-6 st. 23;118 302; I. Čremošnik, Sutina gradini, podignuta rimska 1990, 358 utvrda. Rimska utvrda. Na prvobitnoj I. Čremošnik, 1990, 223 GRADINA, Posušje prahistorijskoj gradini 1-6 st. 23;119 362 Tribistovo- podignuta rimska utvrda. Staro polje Rimska utvrda. Podignuta na I. Čremošnik, 1990, 224 GRADINA, Posušje prvobitnoj prahistorijskoj 1-6 st. 23;122 358 Vir - Glavica gradini na brdu, nad koritom Ričine. Kasnoantički refugij. Podignut V. Radimsky 1894 c, 225 GRADINA Duvno na sjevernom dijelu 4-6 st. 23;126 294-295; A. Benac NA LIBU, dominatnog brda Lib, koje 1985, 22-25; I. Borčani duboko zadire u Duvanjsko Čremošnik 1990, 358 polje, na prvobitnoj prahistorijskoj gradini. Rimska utvrda. Sjeverna, Arheološki leksikon, 226 KATUNINA, Duvno zapadna i južna strana su 1-6 st. 23;158 TOM III, 268; I. Blidinje branjene. Čremošnik 1990, 362 Rimska utvrda. C. Patsch 1904, 34; I. 227 KONGORA I, Duvno 1-3 st. 23;164 Čremošnik 1990, 362 Kongora Rimska utvrda. Podignuta je na F. Fiala 1893, 145 i 228 KULINA, Posušje prvobitnoj prahistorijskoj 1-6 st. 23;183 151; P. Oreć 1978, Gradac gradini, dok su se ulazna vrata 207; I. Čremošnik nalazila na sjeverozapadu. 1990, 358
Rimska utvrda. Sačuvani V. Radimsky 1894 e, 229 MALA Duvno temeljni zidovi utvrde, objekti 1-6 st. 23;198 310; C. Patsch 1904 GRADINA za vodu, te dvije isturene a, 309; P. Oreć 1984, (Stražnica), stražare. 79-82; I. Čremošnik Borčani 1990, 362 Rimska utvrda. Locirana na V. Radimsky 1894 e, 230 MALA Duvno vrhu brda, na prvobitnoj 1-6 st. 23;199 302; A. Benac 1985, GRADINA, prahistorijskoj gradini. 78-80; I. Čremošnik Liskovača 1990, 358 Rimska stražara. Podignuta na P. Oreć 1978, 217- 231 OLUJA, Posušje brdu na prvobitnoj 1-6 st. 23;237 218; I. Čremošnik Tribistovo- prahistorijskoj gradini. 1990, 362 Vrpolje Rimska utvrda. Podignuta na P. Oreć 1978, 199; I. 232 ORLOV Posušje rubu brda sa okomitim 1-6 st. 23;243 Čremošnik 1990, 362 KUK, Čitluk stijenama prirodno zaštićenom sjeveroistočnom stranom. Rimska stražara. Podignuta na P. Oreć 1978, 220- 233 PLIŠIVICA, Posušje istočnoj padini Plišivice na 1-6 st. 23;259 221; I. Čremošnik Vinjani dijelu prvobitne prahistorijske 1990, 362 gradine. Rimska utvrda. Podignuta na Arheološki leksikon, 234 RACKOVA Duvno krševitom platou brda. 1-6 st. 23;285 TOM III, 274; I. GLAVICA, Čremošnik 1990, 362 Prisoje
84
Rimska utvrda. Podignuta na P. Oreć 1984, 82-83; 235 SESARUŠA, Duvno prvobitnoj prahistorijskoj 1-6 st. 23;304 I. Čremošnik 1990, Blidinje gradini. 362 Rimska utvrda. Podignuta na V. Radimsky 1892, 236 STRŽANJ I, Duvno strmim stijenama iznad izvora 1-6 st. 23;322 117; I. Čremošnik Šuica- Stržanj rijeke Šuice. 1990, 358 Rimska utvrda. Podignuta na F. Fiala 1894 c, 326, 237 VELIKA Posušje zapadnoj strani na prvobitnoj 1-6 st. 23;346 P. Oreć 1978, 197- GRADINA, prahistorijskoj gradini. 199; I. Čremošnik Batin 1990, 362 Rimska utvrda. Podignuta na I. Čremošnik 1990, 238 VUČIJA Posušje zapadnom dijelu brda Ivovika. 1-6 st. 23;371 362 GRADINA
Rimska utvrda. Podignuta na Arheološki leksikon, 239 BILETA Čitluk prvobitnoj prahistorijskoj 1-6 st. 24;11 TOM III, 290; I. GRADINA gradini na izdanku brijega. Čremošnik 1990, 362 Rimski logor. Podignut na Đ. Basler 1972, 47- 240 BLAGAJ, Mostar visokom i teško pristupačnom 4-6 st. 24;18 50; I. Čremošnik Stjepan - kraškom brdu iznad vrela rijeke 1990, 358 grad, Blagaj Bune. Rimska utvrda. Smještena na I. Čremošnik 1990, 241 CRKVINA, Lištica kosi brda Ozren. Manji prostor 1-6 st. 24;32 362 Buhovo utvrđen je zidom od obrađenog kamena i maltera. Rimska utvrda. Podignuta na V. Radimsky 1892 d, 242 GRADINA, Mostar strmoj glavici, na desnoj obali 1-4 st. 24;132 332-336; I. Bačevići potoka Jasenice. Čremošnik 1990, 358 Kasnoantička utvrda. V. Radimsky 1894 a, Podignuta na prvobitnoj 444-445; I. 243 GRADINA, Mostar prahistorijskoj gradini na 4-6 st. 24;133 Čremošnik 1969, Biograci kupastom brežuljku planinskog 201-202; I. masiva iznad Mostarskog Čremošnik 1970, Blata. Istraživanja je vršila I. 132; I. Čremošnik Čremošnik 1969.-1971. godine. 1971, 76; I. Čremošnik 1990, 358 Rimska utvrda. Podignuta na Arheološki leksikon, 244 GRADINA Čitluk prvobitnoj prahistorijskoj 1-6 st. 24;138 TOM III, 296; I. (Gomila), gradini. Čremošnik 1990, 362 Čalići Rimska utvrda. Podignuta na I. Čremošnik 1990, 245 GRADINA, Lištica isturenom brijegu južno od 1-3 st. 24;144 362 Gornji Kočerinskog polja. Mamići Rimska utvrda. Podignuta na V. Radimsky 1892, 246 GRADINA, Čitluk dijelu kraške grede na 1-6 st. 24;150 123-125; I. Krehin prvobitnoj prahistorijskoj Čremošnik 1990, 358 gradac gradini. Rimska utvrda. Podignuta na V. Radimsky 1891, 247 GRADINA, Mostar grebenu iznad vrela Bunice, 1-6 st. 24;155 180; I. Čremošnik Malo Polje gdje su sačuvani ostaci zidova 1990, 362 u malteru.
85
Rimska utvrda. Podignuta na D. Sergejevski 1961; 248 GRADINA, Lištica dominatnom brdu nad poljem. 1-6 st. 24;158 211-212; I. Mokro Čremošnik 1990, 362
Rimska utvrda. Sačuvani ostaci Arheološki leksikon, 249 GRADINA, Mostar zida u malteru, dužine oko 150 1-6 st. 24;160 TOM III, 298; I. Podgorani m, debljine 2,40 m. Čremošnik 1990, 362 Kasnoantički refugij. Podignut V. Radimsky 1892, na zaravanku brda nad poljem, 4-6 st. 24;208 117-127; C. Patch 250 KARLOVAC Čitluk na prvobitnoj prahistorijskoj 1904, 45-47; I. gradini. Čremošnik 1990, 358
Rimska utvrda. Podignuta na V. Radimsky 1891, 251 KIČIN, Malo Mostar vrhu oblog brda. 1-6 st. 24;210 117-179; I. Polje Čremošnik 1990, 358 Kasnoantička utvrda. V. Radimsky 1891, 252 KOSMAJ, Čitluk Podignuta na kraškoj kosi koja 4-6 st. 24;217 190 Biletići je bila isturena prema Neretvi. Rimska utvrda. Podignuta na Arheološki leksikon, 253 KRSTINA Lištica prvobitnoj prahistorijskoj 1-6 st. 24;235 TOM III, 301; I. (Gradina), gradini. Čremošnik 1990, 362 Gradac Kasnoantička utvrda. Arheološki leksikon, 254 KRSTINA, Čitluk Podignuta na istaknutom vrhu 4-6 st. 24;236 TOM III, 301 Hamzići brijega na prvobitnoj prahistorijskoj gradini. Kasnoantički refugij. Podignut V. Radimsky 1891, 255 MALA Mostar na uzvisini na desnoj obali 4-6 st. 24;257 161-162; E. Pašalić GRADINA, Neretve, nasuprot ušća Bune. 1960, 66; I. Slipčići Čremošnik 1990, 358 Rimska utvrda. Smještena na Arheološki leksikon, 256 NOVI, Mostar isturenom brežuljku. 1-6 st. 24;279 TOM III, 303; I. Miljkovići Čremošnik 1990, 362 Rimska utvrda. Podignuta na Arheološki leksikon, 257 ŠUŠKOVA Lištica prvobitnoj prahistorijskoj 1-6 st. 24;366 TOM III, 307; I. GRADINA, gradini. Čremošnik 1990, 362 Pribinovići Rimska utvrda. Podignuta na I. Čremošnik 1990, 258 BEGIĆA Čapljina vrhu brijega, na prvobitnoj 1-6 st. 25;08 362 GOMILA, prahistorijskoj gradini. Gnjilište Rimska utvrda. Podignuta na I. Čremošnik 1990, 259 BULATOVAC, Čapljina uzvišenju na prahistorijskoj 1-6 st. 25;21 362 Sjekose gradini.
Rimska utvrda. Podignuta na Arheološki leksikon 260 DOLJANSKA Čapljina prvobitnoj prahistorijskoj 1-6 st. 25;57 TOM III, 322; I. GRADINA, gradini. Čremošnik 1990, 362 Doljani Rimska utvrda. Podignuta na I. Čremošnik 1990, 261 GRAČINA, Ljubuški uzdignutom brežuljku 1-6 st. 25;101 362 Orahovlje krševitog brda. Sačuvani su ostaci zidova u malteru na istočnoj strani.
86
Rimski vojni logor. Podignut je V. Atanacković- na platou iznad lijeve obale Salčić, 1977, 80-85; Trebižata. Istraživanja su vršili V. Atanacković- I. Bojanovski 1977.-1980. Salčić 1978 a, 73-77, godine te V. Atanacković- 1-4 st. 25;102 I. Bojanovski, 1980, 262 GRAČINE, Ljubuški Salčić. Prilikom istraživanja 1-37; I. Bojanovski, HUMAC otkriveni su vanjski bedemi 1981, 63-66; I. zidova kojim je bio ograđen i Bojanovski 1985, 65- zaštićen areal vojnog logora, 83, 92-93; I. koji je zauzimao prostor negdje Čremošnik 1990, oko 1,5 ha. Logor se protezao u 358; R. Dodig, 2011, pravcu sjever-jug, dimenzije 327-345; A. Marić, bedemskih zidina bile su 2016, 105-118; A. dužine 140 m, i širine 110 m. Marić, 2016 a, 11- 30;
Rimska utvrda. Podignuta na 25;105 Arheološki leksikon, 263 GRAD, Ljubuški vrhu brda Utvice na prvobitnoj 1-6 st. TOM III, 325; I. Vitina-Utvica prahistorijskoj gradini. Čremošnik 1990, 362 Kasnoantička utvrda. I. Čremošnik 1990, 264 GRADINA, Čapljina Podignuta na uzvišenju na 4-6 st. 25;110 362 Bivolje Brdo samom rubu kanjona Neretve, na prvobitnoj prahistorijskoj gradini.
Rimska utvrda. Podignuto na Arheološki leksikon 265 RADINA, Grude platou veličine 100x60 m, gdje 1-6 st. 25;115 TOM III, 326; I. Donji Mamići su sačuvani ostaci dvije rimske Čremošnik 1990, 362 kule, spojenog zida. Rimska utvrda. Podignuta na F. Fiala 1893 a, 524- 266 GRADINA, Ljubuški platou brda na prahistorijskoj 1-6 st. 25;116 525; I. Bojanovski Donji Radišići gradini. Dimenzije utvrde su 1985, 87-88; I. 20x15 m. Čremošnik 1990, 358 Rimska utvrda. Podignuta na Ć. Truhelka 1893 d, 267 GRADINA Grude prahistorijskoj gradini. 1-4 st. 25;117 677; P. Oreć 1978, (Malić), Sačuvani su ostaci zidova 181-201; I. Drinovci rimske utvrde. Čremošnik 1990, 362
Rimska utvrda. Podignuta na C. Patsch 1900, 343; 268 GRADINA, Grude brdu koje dominira nad poljem 1-6 st. 25;119 I. Čremošnik,1990, Drinovci- zv. Kamenice. 362 Vrcani
Rimska utvrda. Veličina platoa Arheološki leksikon, 269 GRADINA, Ljubuški oko 50x40 m, a na krajevima 1-6 st. 25;121 TOM III, 326; I. Grljevići platoa uočavaju se ostaci zida s Čremošnik 1990, 362 malterom. Rimska utvrda. Podignuta na C. Patsch 1900 b, prvobitnoj prahistorijskoj 310; P. Oreć 1978, 270 GRADINA, Grude gradini, sačuvan zid od 1-4 st. 25;123 226-227; G. Vrućice obrađenog kamena sa žbukom. Kraljević 1979, 133- 136; I. Čremošnik 1990, 358
87
Rimska utvrda. Podignuta na Đ. Basler 1954 a, 88- 271 GRADINA, Čapljina vrhu brijega na prvobitnoj 1-4 st. 25;127 96; G. Kraljević Klepci prahistorijskoj gradini. 1980, 127-135; I. Čremošnik 1990,358 Kasnoantička utvrda. Arheološki leksikon, Podignuta na platou koji TOM III, 326-327; I. 272 GRADINA, Čapljina dominira nad okolinom, na 3-6 st. 25;133 Čremošnik 1990, 362 Počitelj prvobitnoj prahistorijskoj gradini. Rimska utvrda. Podignuta na Arheološki leksikon 273 GRADINA, Ljubuški prvobitnoj prahistorijskoj 1-6 st. 25;135 TOM III, 327; I. Proboj gradini. Čremošnik 1990, 358
Rimska utvrda. Podignuta na I. Čremošnik 1990, 274 GRADINA, Počitelj prahistorijskoj gradini. 1-3 st. 25;136 362 Svitava
Rimska utvrda. Podignuta na I. Čremošnik 1990, 275 GREDA Čapljina istaknutom visu, 1-3 st. 25;150 362 sjeverozapadno od Čapljine, na lokalitetu zv. Velika gradina. Rimska utvrđena vila ili logor. C. Patsch 1914, 156- Iskopavanja je vršio C. Patsch 161; I. Čremošnik 1899-1903. Uvrđena vila je 1951, 242-248; I. 276 MOGORJELO Čapljina podignuta na ruševinama 4-6 st. 25;224 Čremošnik 1952, suburbane vile. Građevinski 241-271; Đ. Basler kompleks je podignut na 1953, 145-150; Đ. uzvišenom brežuljku, na desnoj Basler 1958, 45-52; strani Neretve. Mogorjelo je I. Bojanovski 1969, imalo izgled nešto izduženog 137-163; Đ. Basler pravokutnika, dužine 102 m, a 1972 38-42, 97-100; širine 86 m. I. Čremošnik 1990, 362; A. Busuladžić, 2011, 149 Rimska utvrda. Podignuta na N. Barišić 1893, 558- prvobitnoj prahistorijskoj 560; I. Čremošnik gradini. Južna i istočna strana 1990, 362 277 MUKOŠ Grude utvrde je razrušena do temelja, 1-6 st. 25;228 GRAD, a na sjevernoj i zapadnoj strani Tihaljina zidovi su sačuvani u visini i do 5 m. Na jugozapadnoj strani utvrda je bila zaštićena isturenom kulom. Rimska utvrda. Podignuta na C. Patsch 1897, 529; 278 PASJAK, Neum istaknutom brdu iznad 1-4 st. 25;249 I. Čremošnik 1990, Gradac Gradačačkog polja. 362
Rimska utvrda. Podignuta na P. Oreč 1978, 222- prvobitnoj prahistorijskoj 224; P. Oreč 1984, 279 PIT, Gorica Grude gradini. Sačuvani ostaci 1-6 st. 25;252 108-109; I. dvostrukog zida u malteru. Čremošnik 1990, 362 Probno istraživanje je obavio P. Oreč 1970. godine.
88
Regija 1
9
Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama 210
Regija 2
12 Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama 94
Regija 3
5
Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama 148
Regija 4
3
Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama
115
89
Regija 5
2
Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama
97
Regija 6
7
Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama
242
Regija 7
3
Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama
87
90
Regija 8
1
Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama
156
Regija 9
6
Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama
115
Regija 10
19
Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama
209
91
Regija 11
17
Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama
137
Regija 12
14
Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama
273
Regija 13
10
Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama
208
92
Regija 14
15
Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama
252
Regija 15
12
Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama
417
Regija 16
3
Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama
352
93
Regija 17
3
Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama
352
Regija 18
0
Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama
302
Regija 19
8
Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama
295
94
Regija 20
26
Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama
586
Regija 21
13
Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama
367
Regija 22
22
Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama
293
95
Regija 23
29
Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama
384
Regija 24
19
Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama
405
Regija 25
22
Ukupan broj lokaliteta Broj lokaliteta sa utvrdama
363
96
Sl. 6. Fragmenti keramičkih proizvoda iz vojnog logora na Gračinama kod Ljubuškog
(preuzeto: I. Bojanovski 1980, sl. 3)
Sl. 7. Keramičke posude iz vojnog logora na Gračinama kod Ljubuškog
(preuzeto: R. Dodig 2011, 342, sl. 10)
97
Sl. 8. Stakleni fragmenti iz vojnog logora na Gračinama kod Ljubuškog
(preuzeto: I. Bojanovski 1980, sl. 9)
Sl. 9. Dio fibula pronađenih tokom istraživanja vojnog logora na Gračinama kod Ljubuškog
(preuzeto: I. Bojanovski 1980, sl. 5)
98
Sl. 10. Crijep sa pečatom Cohors I Belgarum iz vojnog logora na Gračinama kod Ljubuškog
(preuzeto: R. Dodig 2007, 148, sl. 1)
Sl. 11. Crijep sa pečatom Cohors I Belgarum iz vojnog logora na Gračinama kod Ljubuškog
(preuzeto: R. Dodig 2007, 149, sl. 2)
99
Sl. 12. Crijep sa pečatom Legio VIII Augusta, pronađen na Gračinama kod Ljubuškog
(preuzeto: R. Dodig 2007, 153, sl. 11)
Sl. 13. Crijep sa pečatom Cohors VIII voluntariorum civium Romanorum, Gračine kod Ljubuškog
(preuzeto: R. Dodig 2007, 158, sl. 21)
100
Sl. 14. Crijep sa pečatom Pansiana, Gračine kod Ljubuškog
(preuzeto: R. Dodig 2007, 343, sl. 11)
Sl. 15. Građevni natpis hrama Libera u Humcu, na kojem se spominje I kohorta Belga
(preuzeto: C. Patsch 1914, 165, sl. 28)
101
Sl. 16. Cigla sa žigom legio VIII Augusta, Gračine kod Ljubuškog
(preuzeto: C. Patsch 1914, 162, sl. 22)
Sl. 17. Dijelovi paradnog bronzanog šljema iz vojnog logora kod Doboja
(preuzeto: I. Čremošnik 1980, 86, sl. 1)
102
Sl. 18. Fragmenti keramike iz vojnog logora Gradina kod Doboja
(preuzeto: I. Čremošnik 1984, 77, Tabla VI)
103
Sl. 19. Keramički nalazi sa Mogorjela kod Čapljine
(preuzeto: I. Čremošnik 1952, Tabla II)
104
Sl. 20. Keramički nalazi sa Mogorjela kod Čapljine
(preuzeto: I. Čremošnik 1952, Tabla III)
105
Sl. 21. Dio svjetiljki pronađenih na Mogorjelu kod Čapljine
(preuzeto: A. Busuladžić 2016, 193-196)
106
Sl. 22. Dio staklenih nalaza sa Mogorjela kod Čapljine
(preuzeto: A. Busuladžić 2011 c, Tabla I-Tabla VI)
107
Sl. 23. Ostaci koplja i sulica sa Mogorjela kod Čapljine
(preuzeto: A. Busuladžić 2011 b, 356)
108
Sl. 24. Balistički projektili pronađeni na Mogorjelu kod Čapljine
(preuzeto: A. Busuladžić 2011 b, 357)
109
Sl. 25. Dio zbirke fibula pronađenih na Mogorjelu kod Čapljine
(preuzeto: A. Busuladžić 2008, 51)
110
Sl. 26. Dio građevinskog materijala sa Mogorjela kod Čapljine
(preuzeto: A. Busuladžić 2014, 230, 231, 240)
111
Sl. 27. Dio poljoprivrednog alata sa Mogorjela kod Čapljine
(preuzeto: A. Busuladžić 2014, 266, 274, 294)
112
Sl. 28. Dio stočarskog pribora i pribora za lov i ribolov sa Mogorjela kod Čapljine (preuzeto: A. Busuladžić 2014, 302, 307, 311, 323)
113
Sl. 29. Fragment nadvratnika i osnova stupa sa Mogorjela kod Čapljine (preuzeto: Đ. Basler 1958, 53 sl. 7 i sl. 8)
114
Sl. 30. Fragmenti antičke i kasnoantičke keramike i stakla iz Kastela kod Banje Luke
(preuzeto: Z. Žeravica – L. Žeravica 1984, 44, Tabla XIII)
115
Sl. 31. Antički alat sa Gromila u Šipovu kod Jajca (preuzeto: C. Patsch 1910, 189, sl. 20)
116
Sl. 32. Keramički nalazi iz Gromila u Karauli kod Kaknja
(preuzeto: V. Paškvalin 1991, 152, Tabla III)
117
Sl. 33. Fragmenat keramike i nalaz kamene kugle sa Gromila u Karauli kod Kaknja (preuzeto: V. Pašvalin 1991, 154, Tabla IV)
118
Sl. 34. Drvena pločica sa sadržajem pozivnice na rođendan iz Vindolande (preuzeto: http://www.vindolanda.com/roman-vindolanda/writing-tablets, 26. 03. 2018.)
119
9. Literatura
Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine TOM I, II, III 1988., Sarajevo. V. Atanacković – Salčić 1977., „Gračine, Humac, Ljubuški – antički vojni logor sa naseljem“. Arheološki pregled 19, Beograd, 80-85. V. Atanacković – Salčić 1978., „Gračine, Humac, Ljubuški – antički vojni logor sa naseljem“. Arheološki pregled 20, Beograd, 73-77. Đ. Basler 1953., „Konzervatorski zahvat na Mogorjelu“. Naše starine I, Sarajevo, 145- 150. Đ. Basler 1958., „Bazilike na Mogorjelu“. Naše starine V, Sarajevo, 45-62. Đ. Basler 1972., „Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini“. Sarajevo, Veselin Masleša. I. Bojanovski 1964., „Bilješke iz arheologije I“. Naše starine IX, Sarajevo, 193-198. I. Bojanovski 1965., „Arheološki pabirci sa područja antičke Domavije“. Članci i građa za kulturnu historiju istočne Bosne VI, Tuzla, 101-110. I. Bojanovski 1969., „Antička uljara na Mogorjelu i rekonstrukcija njenog torkulara“. Naše starine XII, Sarajevo, 27-54. I. Bojanovski 1969 a., „Mogorjelo - rimsko Turres“. Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. XXIV, Sarajevo, 137-163. I. Bojanovski 1974., „Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji“. Godišnjak Centar za balkanološka ispitivanja, knj. 47, Sarajevo. I. Bojanovski 1977., „Bosanska posavina u antici u svijetlu novih istraživanja“. U: Antički gradovi i naselja u južnoj Panoniji i graničnim područjima. Antička sekcija Savez arheoloških društava Jugoslavije – Hrvatsko arheološko društvo, Varaždin, 147-154. I. Bojanovski 1980., „Arheološko istraživanje antičke arhitekture Gračine 1977 - 1979“. Naučnoistraživački program III, Zavodi za zaštitu spomenika kulture BiH, Sarajevo. I. Bojanovski 1981., „Gračine, Ljubuški – rimski vojni logor“. Arheološki pregled 22, Beograd, 63-66. I. Bojanovski 1982., „Slučajni arheološki nalazi s područja Domavije I“. Članci i građa za kulturnu historiju istočne Bosne XIV, Tuzla, 137-153. I. Bojanovski 1988., „Bosna i Hercegovina u antičko doba“. Godišnjak Centar za balkanološka ispitivanja, knj. LXVI, Sarajevo.
120
A. K. Bowman – J. D. Thomas – R. S. O. Tomlin 2010., „The Vindolanda Writing – Tablets ( Tabulae Vindolandenses IV, Part 1 )“. Brittania 41, 187-224. A. Busuladžić 2006., „Zbirka antičkih svjetiljki iz Mogorjela“. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. s. XXXIX, Zagreb, 187-200. A. Busuladžić 2008., „Zbirka antičkih fibula iz Mogorjela“. Opuscula archaeologica vol. 32, Zagreb, 21-54. A. Busuladžić 2011 a., „Rimske vile u Bosni i Hercegovini“. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo. A. Busuladžić 2011 b., „Neki primjeri rimske vojne opreme iz Mogorjela“. Hrvatsko arheološko društvo vol. 27, Zagreb, 341-359. A. Busuladžić 2011 c., „Zbirka ulomaka rimskog stakla iz Mogorjela“. Godišnjak Centar za balkanološka istraživanja, knj. 40, Sarajevo, 179-197. A. Busuladžić 2014 a., „Antički željezni alat i oprema sa prostora Bosne i Hercegovine“. Sarajevo. A. Busuladžić 2014 b., „Zbirka antičkih fibula iz Franjevačkog samostana u Tolisi“. Sarajevo-Tolisa. I. Čremošnik 1951., „Nalazi nakita u srednjovjekovnoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu“. Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. VI, Sarajevo, 241-270. I. Čremošnik 1952., „Keramika iz rimskog nalazišta Mogorjela“. Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. VII, Sarajevo, 241-270. I. Čremošnik 1965., „Gradina, Doboj - rimski kastrum“. Arheološki pregled 7, Beograd, 134-145. I. Čremošnik 1966., „Gradina, Doboj - castrum i canabae“. Arheološki pregled 8, Beograd, 122-124. I. Čremošnik 1967., „Gradina, Doboj – rimski kastrum“. Arheološki pregled 9, Beograd, 93-94. I. Čremošnik 1972., „Kastel, Banja Luka – gradina sa slojevima od praistorije do danas“. Arheološki pregled 14, Beograd, 133-134. I. Čremošnik 1980., „Dijelovi bronzanog šljema iz kastruma kod Doboja“. Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. XXXIV, Sarajevo, 85-95. I. Čremošnik 1984., „Rimski castrum kod Doboja“. Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. XXXIX, Sarajevo, 23-84. I. Čremošnik 1990., „Rimska utvrđenja u BiH s osobitim osvrtom na utvrđenja kasne antike“. Arheološki vestnik 41, Ljubljana, 355-364.
121
A. Dautbegović 1988., „Uz stogodišnjicu Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu“. U: Spomenica stogodišnjice Zemaljskog muzeja BiH 1888-1988. Sarajevo, 7- 35 R. Dodig 2005., „The seventh Legion's monuments in the area of Ljubuški“. Illyrica antiqua, Zagrb, 209-219. R. Dodig 2007., „Rimski vojni pečati na crijepu iz Ljubuškog“. Opvscvla Archaeologica vol. 31, Zagreb, 143-163. R. Dodig 2011., „Rimski kompleks na Gračinama, vojni tabor ili ?“. Hrvatsko arheološko društvo vol. 27, Zagreb, 327-345. E. Dyggve-H. Vetters 1966, „Mogorjelo“. Schriften der Balkankommission Antiquarische Abteilung, Band XIII, Wien. A. Marić 2016., „Prva kohorta Belga i njeni pripadnici u ljubškom kraju“. Godišnjak Centar za balkanološka ispitivanja, knj. 45, Sarajevo, 105-118. A. Marić 2016. a, „Hispanske kohorte u logoru na Humcu“. Mostar, 11-30. S. Mesihović 2015., „ORBIS ROMANVS (Udžbenik za historiju klasične rimske civilizacije)“. Sarajevo. E. Pašalić 1960., „Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini“. Zemaljski muzej, Sarajevo. E. Pašalić 1966., „Period rimske vladavine do kraja III vijeka n.e.“ U: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast. Sarajevo, Veselin Masleša, 1984, 191-309. V. Paškvalin 1977., „O staklu iz rimskog doba u istočnoj Hercegovini“. Tribunia 3, Trebinje. V. Paškvalin 1991., „Zaštitna iskopavanja na lokalitetu Gromile u Karauli kod Kaknja“. Glasnik Zemaljskog muzeja n.s XXXXVI, Sarajevo, 131-154 C. Patsch 1895., „Epigrafski nahođaji iz godine 1895.“. Glasnik Zemaljskog muzeja VII, Sarajevo, 573-586. C. Patsch 1897., „Mali rimski nahođaji i posmatranja“. Glasnik Zemaljskog muzeja IX, Sarajevo, 511-537. C. Patsch 1910., „Prilozi našoj rimskoj povijesti“. Glasnik Zemaljskog muzeja XXII, Sarajevo, 177-208. C. Patsch 1914., „Zbirke rimskih i grčkih starina u bos.-herc. Zemaljskom muzeju“. Glasnik Zemaljskog muzeja XXVI, Sarajevo, 141-220.
122
V. Radimsky 1891., „Rimska utvrda na Crkvenici i kastrum kod Doboja“. Glasnik Zemaljskog muzeja III, Sarajevo, 251-262. V. Radimsky 1895., „Arheološke crtice“. Glasnik Zemaljskog muzeja VII, Sarajevo, 217- 230. M. Sanader 1999., „Principija rimskog vojnog logora – uzor forumu kolonijalnih gradova?“ Histria antiqua vol. 5, Pula, 99-109. D. Sergejevski 1926., „Epigrafski nalazak u Šipovu“. Glasnik Zemaljskog muzeja XXXVIII, Sarajevo, 155-158. D. Sergejevski 1930., „Epigrafski i arheološki nalasci (Šipovo, Livno i Drina)“. Glasnik Zemaljskog muzeja XLII sv. 2, Sarajevo, 157-167. D. Sergejevski 1952., „Kasnoantički spomenici iz Šipova“, Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. VII, Sarajevo, 41-57. V. Skarić 1924., „Banja Luka i njena okolina u davnini“. Otadžbina br. 31-33, Banja Luka, 1-3. A. Škegro 1991., „Rimska žigosana opeka na području Bosne i Hercegovine“. Godišnjak XXIX Centra za Balkanološka ispitivanja 27, Sarajevo, 221-236. A. Škegro 1999., „Gospodarstvo rimske provincije Dalmacije“. Zagreb. P. Šprehar 2008., „Kasnoantička i ranovizantijska utvrđenja u Bosni i Hercegovini (zaleđe provincije Dalmacije)“. Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine 5, Beograd, 17- 45. J. O. Tjader 1986 ., „Vindolanda: The latin Writing- Tablets“. In: Scriptorium, Tome 40, 297-301. Ć. Truhelka 1891., „Rimska cesta u kotaru srebreničkom“. Glasnik Zemaljskog muzeja III, Sarajevo, 239-245. Ć. Truhelka 1892., „Arheološka ispitivanja jajačkog grada i najbliže okoline“. Glasnik Zemaljskog muzeja IV, Sarajevo, 315-320. M. Zaninović 2002., „Mogorjelo od vile do kastruma. Godišnjak Centar za balkanološka ispitivanja“. knj. XXXII, Sarajevo, 447-457. L. Žeravica 1973., „Kastel, Banja Luka – kompleksno utvrđenje“. Arheološki pregled 15, Beograd, 112-113. Z. Žeravica – L. Žeravica 1984., „Arheološka istraživanja na Kastelu u Banja Luci“. Naše starine XVI-XVII, Sarajevo, 19-45.
123
Internet stranice
http://ljubuski.net/20391-nova-iskapanja-nekadasnje-rimske-vojne-naseobine-na- gracinama, pristupljeno: 5.10.2017. http://www.open.edu/openlearn/history-the-arts/history/life-on-the-wall-vindolanda, pristupljeno: 12.01.2018. http://vindolanda.csad.ox.ac.uk, pristupljeno: 13.01.2018. https://www.archaeology.co.uk/articles/specials/timeline/vindolanda-2.htm, pristupljeno: 11.01. 2018. https://www.thoughtco.com/vindolanda-tablets-roman-forces-in-britain-173183, pristupljeno: 13.01.2018. http://www.vindolanda.com/roman-vindolanda/writing-tablets, pristupljeno: 26. 03. 2018.
124
10. Sažetak
Jedna od najvažnijih karakteristika rimskih vojnih logora leži na činjenici da su imali dobro uređeni standardni načelni plan podizanja i gradnje. Vojni logori su služili za jačanje i obezbjeđenje rimskog poretka u novoosvojenim područjima. Rimljani su pažljivo birali mjesta gdje će podignuti vojni logor, te su vodili računa o svim segmentima neophodnim za njegovu izgradnju i opskrbu. Na prostoru današanje Bosne i Hercegovine Rimljani su podizali logore uz vodene tokove, u ravnicama i na otvorenim mjestima, kao i uz glavne komunikacije. Potom su podizani u rudarskim područjima, na mjestima na kojima su se nalazile aglomeracije autohtonog stanovništva, kao i na ostalim bitnijim područjima. Prema arheološkim nalazima, pronađenim u vojnim logorima, do njihovog podizanja na našem području došlo je u prvom stoljeću, i to nakon Batonovog ustanka. Do danas su ustanovljeni arheološkim istraživanjima ostaci vojnih logora na tri lokaliteta Humac kod Ljubuškog, Gradina kod Doboja, koji su podignuti u prvom stoljeću. Na ostalim lokalitetima (Mogorjelo kod Čapljine, Kastel kod Banje Luke Gromile u Šipovu kod Jajca, Gromile u Karauli kod Kaknja, te Gromile u Voljevici kod Bratunca) njihov vojni karakter se može pretpostaviti na osnovu pronađenog arheološkog materijala. Vjerovatno je na prostoru današnje Bosne i Hercegovine u antičko doba bilo još nekoliko, ne zna se pouzdano da li većih ili manjih vojnih logora, koji su služili da bi se uspostavila vlast, ali čiji ostaci do sada nisu pronađeni. Najveći doprinos u istraživanju rimskih vojnih logora na prostoru današnje Bosne i Hercegovine dali su: Irma Čremošnik, Ivo Bojanovski, Vukosava Atanacković – Salčić, Zdenko Žeravica kao i Lidija Žeravica.
Ključne riječi: Rimska vojska, vojni logori, karakteristike.
125
11. Summary
One of the most important characteristics of the Roman military camps lies in the fact that they had a well-regulated standard plan for erecting and construction. Military camps served to strengthen and secure the Roman order in the newly conquered areas. The Romans carefully selected places where they would erect a military camp and took care of all the segments necessary for its construction and supply. In the area of present-day Bosnia and Herzegovina the Romans raised camps along watercourses, in plains and in open places, as well as along the main communications. Later on, they have raised them in mining areas, in places where agglomerations of autochthonous population were located, as well as in other important areas. According to archaeological findings, found in military camps, their construction in our area came in the first century, after Bato uprising. Until today archaeological excavation have been established by remnants of military camps in three locations Humac near Ljubuški, Gradina near Doboj, which were established in the first century. When it comes to other localities (Mogorjelo near Čapljina, Kastel near Banja Luka, Gromile in Šipovo near Jajce, Gromile in Karaula near Kakanj, and Gromile in Voljevica near Bratunac) their military character can be assumed on the basis of found archaeological material. It is likely that on the territory of today's Bosnia and Herzegovina in the ancient times there were several more, it is not known reliably whether larger or smaller military camps which, served to establish power, but whose remains have not been found so far. The greatest contribution to the research of military camps in today's Bosnia and Herzegovina was given by Irma Čremošnik, Ivo Bojanovski, Vukosava Atanacković-Salčić, Zdenko Žeravica and Lidija Žeravica.
Key words: Roman army, military camps, characteristics.
126
12. Biografija
Mehmed Muminović je rođen 15. 05. 1991. godine u Srebrenici. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Zavidovićima. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, odsjek za historiju - katedru za arheologiju, okončao je bachelor studij u septembru 2015. godine, odbranivši dodiplomski rad na temu „Miljokazi“. Iste godine upisao je master studij na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na odsjeku za historiju – katedri za arheologiju.
Učestvovao je na arheološkim istraživanjima na sljedećim lokalitetima:
- Preventina prospekcija arheološkog potencijala na lokalitetu nacionalnog spomenika arheološko područje – prahistorijsko naselje u Butmiru kod Sarajeva, Kanton Sarajevo, BiH (23. 09. 2016 – 21. 10. 2016.) - Prospekcija arheološkog potencijala na lokalitetu platoa zapadno od lokaliteta nacionalog spomenika Stari grad Visoki, općina Visoko, BiH (17. 02. – 22. 02. 2017.) - Arheološka istraživanja na lokalitetu prahistorijskog naselja u Ripču i šireg areala lokaliteta Brandže, općina Bihać, BiH (19. 06. – 21. 06. 2017.) - Arheološka istraživanja na području Vršca u saradnji sa odjsekom za arheologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Ljubljani, Srbija (16. 06. – 26. 07. 2017.) - Arheološka istraživanja na lokalitetu Kalin hadži-Alijine džamije, općina Centar, Kanton Sarajevo, BiH (septembar 2017.) - Arheološka istraživanja na području Debelog brda, prahistorijsko gradinsko naselje, antički i kasnoantički odbrambeni objekt, općina Centar, Kanton Sarajevo, BiH (18. 08. – 25. 08. 2017.) - Faza 2 arheološkog projekta preventivne prospekcije arheološkog potencijala na lokalitetu nacionalnog spomenika Arheološko područje - prahistorijsko naselje u Butmiru, Kanton Sarajevo, BiH (13. 10. – 21. 10. 2017.)
127
128