Povijest I Kultura Rimskog Svijeta
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu Odjel za povijest Povijest i kultura rimskog svijeta Skripta Predmet: Povijest i kultura grčkog i rimskog svijeta Predavač: dr. sc. Vlatka Vukelić Skriptu izradio: Tibor Jeličić Szörsén Zagreb, 2012./2013. EUROPA PRIJE I NA POČETKU RAZVOJA VELIKIH CIVILIZACIJA EUROPA U DOBA NEOLITIKA Od lovaca i sakupljača do nastanka trajnih naselja Neolitik ili mlađe kameno doba je razdoblje u kojem stanovnici Europe prestaju živjeti kao lovci i sakupljači te se počinju baviti poljodjelstvom. U neolitskoj Europi oko 9000. g. pr. Kr. završava ledeno doba, i započinje doseljavanje lovaca - sakupljača u sjevernu Europu. Oko 7000. g. pr. Kr. poljodjelstvo se polako prenosi u Europu s Bliskog istoka i postaje pouzdaniji izvor hrane od lova. Poljodjelstvo se širilo na sjever i zapad, od Grčke prema sjeveru i ostatku Europe, a posljedica toga je nastajanje trajnih naselja. Oko 5000. g. pr. Kr. po Sredozemnom moru plove prvi poznati brodovi, a oko 4500. g. pr. Kr. u jugoistočnoj Europi se prvi puta upotrebljava plug. U razdoblju oko 4200. g. pr. Kr. na sjeveru Njemačke, u Poljskoj i južnoj Skandinaviji pripitomljene su životinje i uzgajuju se usjevi. Redovite žetve osiguravaju dovoljno hrane, stoga ljudi razvijaju nove vještine i nastaju prvi obrti - lončarija!! Kao posljedica razvoja lončarije u stalnim domovima bilo je moguće čuvati posuđe potrebno za držanje vode i žitarica. Poljodjelci su morali ostati na jednome mjestu zbog njegovanja usjeva koje su zasijali, nastaju nastambe i prve kolibe od sušenog blata, pokrivene trskom i slamom; u sjevernijim predjelima kao građevni materijal koristi se drvo, ovakav način života omogućava razvoj sela. Neolitska revolucija Ljudi su pripitomili i naučili uzgajati goveda, ovce, svinje i koze koje osim mlijeka i mesa daju i vunu i kožu. Dolazi do razvitka tehnike predenja i tkanja s razvojem odgovarajućeg pribora. Javlja se uporaba kamenih posuda i prvi primjeri izrade i uporabe primitivne keramike. Razvijaju se neolitički kultovi s početkom izrade antropomorfnih figurina, te se razvija kulta mrtvih s pokapanjem mrtvih unutar naselja. Brončano doba Oko 2500. g. pr. Kr. u Europi započinje uporaba metala. Prvo se koristi bakar koji je mekan i brzo bi otupio, stoga su kovači naučili miješati bakar s kositrom i dobili su broncu koja je tvrđi materijal, te dolazi do razvoja metalurgije. Bakar se talio na visokoj temperaturi i miješao s rastaljenim kositrom (9:1). Posebna skupina je brončana ratna oprema, a ratnik opremljen bročanom opremom dominantan je u odnosu na protivnika, međutim, takva oprema je skupa i dolazi do razvoja ratničke aristokracije što vodi raslojavanju društva. Razvoj metalurgije postao je glavni razlog naglog razvoja trgovine, kositar je bilo teško nabaviti (zapadna Engleska, Francuska, sjeverna Italija i sjeverozapadna Španjolska), posredno razvoj trgovine brončanim ukrasima, oružjem i oruđem javlja se oko 2000. g. pr. Kr. Oko 1650. g. pr. Kr. u Grčkoj se razvija mikenska civilizacija, a oko 1400. g. pr. Kr. podižu se zidine oko mikenskih gradova. Razvijaju se pogrebni običaji i sve su češća spaljivanja pokojnika, a pepeo pokojnika polaže se u žare (urne), i razvija se Kultura žarnih polja oko 1400. g. pr. Kr. Kasno brončano doba ili razdoblje tzv. kulture polja sa žarama traje do oko 750./700. g. pr. Kr., a nositelji ove europske kulturne pojave pripadaju indoeuropskoj skupini naroda. Kultovi i vjerovanja su relativno nepoznati, a pretpostavka je da je Sunce neko vrhovno božanstvo. Tradicionalan datum Trojanskog rata uzima se oko 1250. g. pr. Kr. Oko 1200. g. pr. Kr. dolazi do pojave prvih predmeta od željeza u Europi, to razdoblje obilježeno je seobama naroda. Sol je bitna u svakodnevnom životu ljudi, najviše zbog konzerviranja kvarljivih namirnica, stoga su rudnici soli glavna trgovačka središta. Osobito su važni rudnici soli u Hallstattu u Austriji koji će dati ime cijeloj kulturi nastupajućeg željeznog doba! Široka uporaba željeza u Europi nastupa oko 1000. g. pr. Kr. 1 Prve kulture apeninskog poluotoka Apeninska kultura (Talijansko brončano doba) je kultura srednje i južne Italije koja se nastavlja iz bakrenog u brončano doba. Lončarija apeninske kulture je crna, dekorirana sa spiralama, meandrima, točkama i skupovima točki, zbog tih karakteristika povezuje ju se s egejskim kulturama sa sličnom lončarijom, što ukazuje da je trgovine svakako bilo. Naselja ove kulture dokumentirana su i na području na kojem će kasnije niknuti grad Rim. Kultura Terramare (Brončano doba od oko 18. - 8. st. pr. Kr.) na sjeveru Italije, a dobila je ime po crnoj boji zemlje (terremare) nasipa njihovih naseobina koje su služile za poljoprivredu lokalnih zemljoradnika. Javlja se još u 2. tisućljeću pr. Kr. to je prvi val koji spaljuje svoje mrtve, poznaju preradu i uporabu bakra Naselja su pravilnog, trapezastog oblika, nekada i u močvarama, grade sojenice, a smatramo ih prvim indoeuropskim osvajačima koji su došli u Italiju s one strane Alpa. Na nju se nastavlja vilanovska kultura iz željeznog doba, koja označava drugi naseobinski val. Preplavljuju stanovnike teramara, a ime je vilanovska kultura dobila prema nekropoli Villanova kod Bologne. Također spaljuju svoje mrtve, a pepeo pokojnika stavljan u velike urne, urna stavljena na dno jame u obliku bunara. Za pripadnike vilanovske kulture karakteristična je upotreba željeza. Vilanovljani obitavaju na širem prostoru od pripadnika teramare kulture. Stanovnici teramara i Vilanovljani prodrli su u naseljenu Italiju i tamo su zatekli “prve stanovnike” (Mediteranci) koji su sahranjivali mrtve, a to je utjecaj s prostora iz Egeje. Starosjedioci i pridošlice su stvorili nove kulture, različite u različitim oblastima tako npr. Latini su plod takve kulturne asimilacije. Narodi željeznog doba Željezo je jeftinije i dostupnije od bronce, nalazišta željezne rudače nalaze se na mnogim područjima. Znanje o uporabi željeza imali su keltski ljevači metala. Oružje postaje oštrije i trajnije, a oružje više ne posjeduju samo bogati pojedinci. Halštatska kultura pojavila se oko 1000. g. pr. Kr. Arheolozi su u 19. st. otkrili groblje iz željeznog doba blizu rudnika soli u Halstattu, prema tome mjestu cijela kultura je dobila ime. Rana Halštatska kultura željeznog doba oko 800 - 600. g. pr. Kr. razdoblje je pojave utvrda na brdima koje su lako branjive, i raskošnih kraljevskih grobnica (jahača oprema, željezni mačevi). Prve keltske kneževine pojavljuju se u srednjoj Europi oko 600. g. pr. Kr. međutim, nikada nije postojalo keltsko carstvo, narodi su bili neujedinjeni, iako su imali slične navike, vjerovanja i jezik. Kelti započinju trgovinu s Grcima oko 600. g. pr. Kr. Halštatska kultura stiže do Britanije i Irske oko 550. g. pr. Kr. Latenska kultura pojavila se oko 450. g. pr. Kr., a dobila je ime prema lokalitetu La Tene u Švicarskoj, obrada metala postala je složenija. Kelti prelaze Alpe i dolaze u sjevernu Italiju 410. g. pr. Kr., a oko 400. g. pr. Kr. pojava latenske kulture na keltskom području, istodobno Kelti pustoše Rim. Metalno doba donosi tehnološke inovacije što utječe na organizaciju naselja i obredni život, a to dovodi do klasifikacije unutar samoga društva, stvaraju se društvene klase. Potiče se trgovina i ratovanje. U kopnenom dijelu zapadne Europe nalazi se etnička skupina poznata pod imenom Gali, a područje njihovog naseljavanja je Galija. U klasično antičko doba u doba republike Rimljani su imali prve dodire i sukobe s Keltima već u sjevernoj Italiji, a negdje oko 600. pr. Kr., plemena koja su koristila željezo predvođena bogatim vođama, iz Galije (Francuska) su se proširila do središnje Europe. Govorili su keltskim jezikom, bili su skupina različitih naroda povezanih zajedničkim jezikom i sličnim izgledom, načinom odijevanja i života, a Grci su ih poznavali pod nazivom Keltoi. Dominirali srednjom i zapadnom Europom, a napadali su i Grčku i Rim. Proširili se na jugozapadu do Španjolske i Portugala, na istoku do Ukrajine te Male Azije. Njihove ratne zaprežne dvokolice prve su s kotačima okovanim metalnim prstenom. Pokajnike su ukopali s prilozima, koji su trebali pomoći pokojniku u zagrobnom životu, to su bili uporabni predmeti za svakodnevni život. Način sahranjivanja pokajnika otkriva se njihovo shvaćanje zagrobnog života. U Italiji željezno doba započinje s vilanovskom kulturom (Toskana) premda je ova kultura pretežito bila brončana. Pravo željezno doba započinje s pojavom Etruščana. 2 Talijanski poluotok Kulturni razvoj na Apeninskom poluotoku ne počinje od Rima, ni od Etruščana već se jedna poveznica može odrediti od kulture terramare preko apeninske, vilanovske do Etruščana. U brončanom dobu doseljavanje Indoeuropljana i razvoj kulture terramare, naselja su sojeničkog tipa, i razvija se stočarstvo i poljoprivreda. Željeznodobna kultura villanova počinje krajem 2. tisućljeća pr. Kr. i traje do oko 800. g. pr. Kr. dolazi do miješanja etničkih grupacija te se oblikuju zasebni, ali srodni “italski narodi”. Predindoeuropsko stanovništvo, ako se nije stopilo s došljacima, povlači se na jug i na teško dostupna mjesta (središnja Sicilija - Sikuli ili Sikani; sjeverozapadna Italija - Liguri). Predindoeuropsko stanovništvo (Mediteranci) stopljeno s indoeuropskim došljacima (prvotno terramare kultura, pa villanova kultura) iz čega nastaju Italici, primjer toga Latini. U željeznom dobu ima mnogo plemena i naroda, poljodjelski narodi, seoske zajednice, utvrde se nalaze na povišenim predjelima. Imena današnjih talijanskih regija pokazuju gdje su pojedine skupina Italika živjele: Umbri u Umbriji, Apulci u jugoistočnom dijelu Apulije,