∗ Vojislav P. NIK ČEVI Ć∗∗ UDK 821.163(497.16)09 Izvorni nau čni rad MAŽURANI Ć I NJEGOŠ O CRNOJ GORI I CRNOGORCIMA Kulturološki pristup Na temelju cjelokupne uporedne i kompleksno sprovedene kriti čarske analize Mažurani ćeva i Njegoševa pjesni čkog vi đenja i predstavljanja Crne Gore i Crnogoraca sa stanovišta kulturološkog pristupa, dolazi se do saznanja da me đu njima u nekijema njihovim bitnijem pitanjima i odrednicama postoji apsolutna saglasnost. Istovjetnost u pogledima dvojice pjesnika ponajviše se manifestuje u integralnome poimanju i oblikovanju teritorijalnoga jedinstva Crne Gore i etni čkog zajedništva svijeh Crnogoraca, sagledanih u njihovijem istorijski nastalim granicama i etnogenezi čkijem okvirima i genijalnom umjetni čkom apologetskom markiranju višestoljetne odbrambene i oslobodila čke „borbe neprestane“ kao magistralnoga činioca što je iz jako individualizovanog crnogorskog naroda u dugoj povijesnoj retrospektivi u posebnijem prirodnim i etnoistorijskijem okolnostima samoniklo i spontano oformila još u njihovo doba izrazito prepoznatljivu crnogorsku naciju, konstituisanu ve ć u drugoj polovini XVIII stolje ća. U njihovijem vrhunskim impresivno i ekspresivno formulisanijem poetološkim sintezama slobodni podlov ćenski dio Crne Gore pa nominalno od turske vrhovne vlasti zavisni njezini predjeli u gradovima i ravni čarskijem regijama oko tijeh gradova pod turskom upravom te pobunjeni djelovi Crnogorskijeh Brda i śeverozapadni prostor Crne Gore današnjom granicom su otprilike odvojeni od turske Hercegovine. Godine 1990. navršilo se sto godina od smrti Ivana Mažurani ća (1841–1890), 1991. sto i četrdeset, 2001. sto i pedeset godina od smrti Petra II Petrovi ća Njegoša (1813–1851). Njih povezuje ne samo to što su bili savremenici hrvatskoga i crnogorskog naroda, nego još i to što se u osnovi njihovijeh glavnih djela kao najzna čajnije inspirativno vrelo i umjetni čka realizacija nalaze Crna Gora i Crnogorci. Osim toga, književna djela oba velika pisca u mnogome su posredovana odre đenijema literarnim izvorima zbog pripadnosti istome vremenu i usljed koriš ćenja usmenoga stvaralaštva i oblikovanja Crne Gore i Crnogoraca kao zajedni čkog predmeta. No, to nipošto ne zna či da pored sli čnosti me đu njima ne postoje i bitne razlike. Naprotiv, one su zaista prisutne u tolikoj mjeri da ih diferenciraju kao dva izrazito individualizovana pisca s dvije posebne poetike i estetike u okviru njihove pripadnosti hrvatskoj i crnogorskoj književnosti i kulturi. Mažurani ćev i Njegošev jubilej pružili su priliku da se o njihovu odnosu prema Crnoj Gori i Crnogorcima progovori na široj i uporednoj podlozi. Istina, i u dosadašnjoj ogromnoj literaturi o najvrednijemu književnome opusu prvoga i drugog pisca Mažurani ćevo i Njegoševo pjesni čko vi đenje Crne Gore i Crnogoraca zauzima centralno mjesto. Me đu brojnijem istraživa čima, ima i autora što su se posebno bavili Mažuranićevim odnosom prema njima u literarnoj ravni 1 i u svjetlosti arhivskijeh izvora. 2 U re čenoj literaturi bilo je rije či i o ∗ Vojislav P. Nik čevi ć je bio redovni član Duklajnske akademije nauka i umjetnosti CG 1 Sav(i ć) Markovi ć Štedimlija, Mažurani ćeva Crna Gora , „Srž“, Almanah nove Crne Gore, Podgorica, 1929, 63–64; Dr Vojislav Nik čevi ć, Mažurani ć o Crnoj Gori i Crnogorcima , Pobjeda, Titograd, 15. novembar 1986, 12. vezama 3 i razlikama 4 izme đu Njegoševa i Mažurani ćeva književnog stvaralaštva u vezi s pitanjem autorstva Smrt Smail-age Čengi ća,5 o zakonitostima usmenoga narodnog stvaralaštva u njihovome pjesni čkom izrazu, 6 te o politi čkijem odnosima Ivana Mažurani ća i njegove bra će s Njegošem. 7 I najzad, obra đeno je prisustvo Petra II Petrovi ća Njegoša u spjevu Smrt Smail-age Čengi ća.8 Iako su veze izme đu Njegoša i Mažurani ća svestrano prou čavane, koliko mi je poznato, o njihovom vi đenju Crne Gore i Crnogoraca na komparativnoj osnovi sa stanovišta kulturološkog pristupa u nau čnijem disciplinama do sada uopšte nije bilo zbora. Štaviše, to se može kazati i za Mažurani ćev pojedina čni odnos prema njima posmatran iz istog ugla. Me đutijem, za razliku od njega, Njegoševo etni čko poimanje Crne Gore i Crnogoraca u svjetlosti njegove šire spoznaje etnološkijeh odnosa u njegošologiji često je bilo predmetom nau čnog poimanja. Zato će ti pogledi prvoga i drugog pisca u ovome radu biti sagledani i upore đeni zavisno od njihove dosadašnje istraženosti u literaturi. Budu ći da Njegoš i Mažurani ć predstavljaju genijalne pjesnike a njihova glavna literarna ostvarenja remek-djela izuzetne pjesni čke ljepote i stvarala čke imaginacije, o čevidno je da njihove etni čke vizije Crne Gore i Crnogoraca po śeduju duboki beletristi čki smisao i karakter. Drugijem rije čima, te vizije u njihovijem umjetni čkim interpretacijama i sintezama poprimaju izrazito li čni, subjektivni doživljajni pe čat. A to zna či da ne spadaju u sferu nau čno shva ćenoga, što ce re ći racionalnoga na čina saznavanja pojava. No, i pored toga što Mažurani ćevi i Njegoševi književni proizvodi pripadaju umjetnosti rije či, nijesu egzaktni, oni donose pune, literarne spoznaje o svijetu i životu, duboko proživljene i prelomljene kroz njihove tvora čke li čnosti, oboga ćene inspiracijom i vrlo snažnom evokacijom. To su glavni razlozi koji uti ču na to da su saznanja pisaca često nedosljedna, podložna promjenama, pa čak ponekad manje ili više i kontradiktorna. Ali su zato izuzetno životna. Mažurani ć o Crnoj Gori i Crnogorcima Ivan Mažurani ć je cijeli svoj spjev Smrt Smail-age Čengi ća (1846) posvetio Crnoj Gori i Crnogorcima. Ve ć je utvr đeno da on u tome djelu, razli čito od mnogijeh svojih savremenika, na temelju kontrasta, tj. niza opre čnosti po moralu, ponašanju i razli čitom poimanju svijeta i života Crnogoraca i Turaka, iz koncepcijskijeh i umjetni čkih razloga odstupaju ći u velikoj mjeri od konkretnijeh faktografskih činjenica, u vidu pet kompozicijskijeh segmenata spjeva ( Agovanje , No ćnik , Četa , Hara č i Kob ) 2 Anonim, Njegoš, Mažurani ć i Novica Cerovi ć, Narodno jedinstvo, br. 4, godina V, Sarajevo, 1922, 2; Marko Vuja čić, Jedan istoriski dokument , Brazda, br. 3, godina IV, Sarajevo, 1951, 214–216; J(evto) Milovi ć, Cetinje i Mažurani ćev spjev Smrt Smail-age Čengiji ća, Istoriski zapisi, knjiga VII, godina V, Cetinje, 1952, 175–176. 3 P. A. Lavrov ъ, Petr ъ II Petrovi čъ N ěgoš, vladyka černogorskij i ego literaturnaja djejatel ъnost ъ, Moskva, 1887. 4 S(avi ć) M. Štedimlija, Neslaganje Njegoša i Mažurani ća, Letopis Matice srpske, Godina CV, Sveska 1–2, Novi Sad, 1931, 6–93. 5 Milorad Živan čevi ć, Ivan Mažurani ć, Rad JAZU, knjiga 333, Zagreb, 1963. 6 Tvrtko Čubeli ć, Zakonitosti usmenog narodnog stvaralaštva u poetskom izrazu Ivana Mažurani ća i Petra Petrovi ća Njegoša , Radovi Zavoda za slavensku filologiju, br. 7, Zagreb, 1965, 71–84. 7 Dr Ljubomir Durkovi ć-Jakši ć, O vezi bra će Mažurani ć s Njegošem , Istoriski zapisi, sveska 7–9, knjiga VII, godina IV, Cetinje, 1951, 353–359. 8 R(isto) Kovijani ć, Njegoš u Mažurani ćevu spevu , Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, sv. ¾, knj. XXII, Beograd, 1956, 273–281. uzro čnoposljedi čno i veoma koherentno povezanijeh, daje najreljefniju integralnu sliku i najdublju mogu ću spoznaju o Crnoj Gori i Crnogorcima, uhva ćene u njihovijem suštinskim povijesnijem narodnosnim i nacionalnijem koordinatama i egzistencijalnijem odnosima. Konkretno, u poetskijem vizijama i neponovljivim umjetni čkijem sintezama epa neodoljivom snagom iz ne čuvenih patnji i carstva zla postepeno izrastaju i defiluju Crnogorci iz isto čnog i śeverozapadnog dijela Crne Gore (Brda i tzv. „Crnogorske Hercegovine“) kao mu čenici, vitezovi i zato čnici slobode koji, u tajnom suodnosu s Njegošem na Cetinju, kao njihovijem stvarnim gospodarem u centru slobodnog dijela zemlje i države odakle se koordinira odbrambenom i oslobodila čkom borbom svijeh Crnogoraca, naposljetku trijumfuju kao pobjednici dobra nad zlom. U tome se sastoji ideološki i filozofski smisao spjeva. 9 Ovo je Mažurani ćeva globalna kulturološka okvirna slika Crne Gore i Crnogoraca u Smrti Smail-age Čengi ća. Kao takva, ona ov đe zahtijeva još konkretniju reintegraciju u tome spjevu. Pjesnikova predstava o kojoj je rije č utoliko je zna čajnija što čak i danas postoji veliki broj prou čavalaca koji pod Crnom Gorom i Crnogorcima njegova vremena podrazumijevaju samo slobodni dio zemlje što se nalazio u sastavu Njegoševe, od strane onovremenijeh velikih sila još uvijek nepriznate, države i njezine stanovnike. A preostali djelovi, de jure u okviru Turske Carevine, a de facto često pobunjeni i nepokorni, u kojijema se tako đe odvija radnja spjeva, nijesu im ništa drugo do „Isto čna (Crnogorska) Hercegovina“ i Brda kao od Crne Gore odvojene teritorije, odnosno njihovi „srpski“ žitelji „Hercegovci“ i Br đani kao samostalni, od Crnogoraca druk čiji etnikumi. 10 Pogledajmo sada u kakvome se odnosu prema njima nalazi Mažurani ćeva upotreba etnološkijeh pojmova kategorijalne naravi u istome spjevu, tj. kojima se i kakvijem atribucijama služi za njihovo imenovanje i predstavljanje. Najprije valja ukazati na obim i karakter javljanja geonima Crna Gora u Smrti Smail- age Čengi ća. Njegov prvi pomen srije će se na samome po četku drugoga dijela –No ćnik u sljede ćemu kontekstu spjeva: „Sunce za đe, a mjesec iza đe. Tko se vere uz klance niz klance Ter se krade k onoj Crnoj Gori.“ 11 Odgovor na postavljeno pitanje u tre ćemu navedenom stihu pruža sam pjesnik opet u stihovima No ćnika što slijede s još dva puta ponovljenijem imenom Crna Gora kao zemljom kojom se kradom kre će no ćni putnik (no ćnik): „Nit je hajduk, nit uhoda turska, Ve ć Novica, Čengi ća kavazu; 9 Dr Vojislav Nik čevi ć, Mažurani ć o Crnoj Gori i Crnogorcima , Pobjeda, Titograd, 15. novembar 1986, 12. R. Kovijani ć s pravom kaže: „Mažurani ću je, vrlo verovatno, da četa nije podignuta sa Cetinja. Ali sa Cetinja idu Njegoševe poslanice, sa Cetinja poti če glavna odluka za presudnu akciju, kojoj daje mo ć i polet vladika, preko svojih odabranih ratnika.