M U Z E O L O G I J A 4 3 / 4 4 OŽIVLJENI SVIJET poziva nastavi putem svog oca. Kako JAGODE TRUHELKE nije imala propisane godine za prepa- randiju, upisala se u Višu djevoja Āku školu, u osmi razred šk. god. 1878./79. Nakon izvrsnog završetka škole upisuje MARINA VINAJ Žensku u Āiteljsku školu te nakon tri go- Muzej Slavonije dine stje Āe diplomu o položenom ispitu Osijek zrelosti i osposobljavanju za u Āiteljicu u osnovnim školama. Iste godine dobiva i prvo radno mjesto u rodnom Osijeku, u Tu je dakle prva postaja, taj stari grad gornjogradskoj Djevoja Ākoj školi. na Dravi, na istoku zemlje domovine Neko vrijeme boravi u Zagrebu pripre- Hrvatske, glavni grad Slavonije, zem- maju þi ispit za rad u državnim školama. lje plemenite s tvr āavom, s bedemima i S položenim ispitom Jagoda Truhelka šan Āevima kojih danas više nema, Āak dobiva dekret kojim je postavljena za nije od njih ništa ostalo. rav nateljicu Više djevoja Āke škole u I tu je po Āeo život. Gospi þu. Postao mi je rodni grad 5. velja Āe 1864. Nakon sedam godina boravka u Gospi þu (Iz Autobiogra \ je 1) dobiva poziv od tadašnjeg predstojnika za bogoslovlje i nastavu dr. Kršnjavija, KNJIŽEVNI I PEDAGOŠKI RAD kojim je imenovana za u Āiteljicu Liceja u Zagrebu. Osje Āanka Jagoda Truhelka bila je naj- starija od troje djece naprednoga hr- U jesen 1892. stigla sam u Zagreb, vatskoga u itelja Antuna Vjanceslava Ā usred prvih po Āetaka snažnog uspona Truhelke i Marije ro ene Schön. I otac i ā pomla āenog hrvatskog kulturnog života majka bili su doseljenici u Hrvatsku, otac kojemu, usprkos politi Āki omražene i ÿeh, a majka iz Ma āarske, njema Ākog zloglasne Khuenove ere, odista spada podrijetla. ime druge renesanse Hrvatske, na Āelu s Prve godine školovanja provela je u do- Kršnjavijem, Mileti þem, Bukovcem, koji njo gradskoj osnovnoj školi. Za ispit IV. daju u tim godinama neslu þeni zamah razreda s njom je privatno radila u Āiteljica stvarala Ākom životu hrvatskog glavnog Magdalena Šrepel, koja je umnogome grada, pa i ostale Hrvatske. odredila njezin životni put. Završila je u (Iz Autobiogra \ je ) Osijeku tri razreda realne gimnazije, kada joj 1878. umire otac, pa se s majkom i U želji za stru Ānim usavršavanjem Tru- bra þom ( ýirom i Dragošem) seli u Za- helka se kao jedna od prvih žena upisuje greb. Dolazak u Zagreb omogu þio je na Zagreba Āko sveu Āilište. Dobiva odo- mladoj Osje Āanki da u izboru životnog brenje da može poha āati predavanja kao izvanredna slušateljica. 1 Truhelka, Jagoda, Autobiogra \ ja: Iz prošlih Godine 1901. prelazi u Banja Luku i dana, Pet stolje þa hrvatske književnosti, Ma- preuzima dužnost direktorice Više djevo- tica hrvatska, Zagreb, 1970., str. 52. ja Āke škole. Nakon deset godina djelo- 162 M U Z E O L O G I J A 4 3 / 4 4 vanja prelazi na Žensku preparandiju u Sarajevo. To je pak razdoblje njezina intenzivnoga društvenog rada na po- ticanju i rješavanju pro- blema položaja žene u društvu. Nakon Āetrdeset godina službe Jagoda Truhelka podnosi zahtjev za mi- rovinu. U kolovozu 1923. odla- zi u mirovinu i vra þa se u Zagreb. Povla Āi se iz javnog života i predaje se dje Ājoj književnosti. Izbjegava javne nastupe i priredbe, tek pokatkad progovori o ženskom pitanju i o znamenitim ženama. Umrla je u Zagrebu 17. prosinca 1957. godine. IZDAVA ÿKA DJELATNOST Zovu me književnicom, a da se ja u duši nika- Slika 1. Knjiga Zlatni danci Jagode Truhelke objavljena 1918. god. da nisam takvom pravo ni osjetila. Imala sam svoje zvanje, ro āeno s diplomama i pri- je spas, objavila je u “Pobratimu” 1892. segama i ostalim što je s tim u vezi, ali Sura āuje u “Nadi” , “Napretku”, “Pro- književnikovanje, književni rad? Eto, svjeti”. S Marijom Jambrišak ure āuje došlo je samo od sebe, bez namjere, bez Āasopis “Na doma þem ognjištu”, u koje- pripreme, bez ikakve ambicije… 2 mu radove objavljuje pod pseudonimom A. M. Sandu Āiþ. Prvi se put javila u “Vijencu” s pripo- Godine 1894. tiskana je prva njezina knji- vijetkom Nakon deset godina. Prvi rad ga za mladež Tugomila . namijenjen mladeži, pripovijest U radu Godine 1918. Truhelka objavljuje djelo Zlatni danci , koje s knjigom Bogorodi Āine 2 Nav. dj., str.75. trešnje (1929.) i Dusi doma þeg ognjišta 163 M U Z E O L O G I J A 4 3 / 4 4 (1930.) Āini trilogiju (na granici izme āu Ali to je svijet i posve konkretne obi- romana i svojevrsnog niza pripovijeda- teljske pri Āe u koju ulazimo preko blatne ka, kako su ocijenili kritici njezina pera). donjogradske Labudove ulice, uz gla- U ponovljenom i prera āenom izdanju, sanje pataka, hihot snaša koje nose robu tiskanome 1942.-1944., trilogija je do- na tržnicu prolaze þi pokraj niskih pri- punjena tako da su prvotna druga i tre þa gradskih zdanja s tarabama, okruženim knjiga spojene u jednu i izdane pod naslo- živopisnim bašĀama. vom Gospine trešnje , a napisala je novu Slike su to Donjega grada, koji je odav- – tre þu, Crni i bijeli dani . Trilogija, dakle, no izgubio Truhelkin štih, zabilježen na ima dva oblika. Nakon Drugoga svjetskog samo pokojoj razglednici ili pak crtežu. rata Zlatni danci izlaze kao prvo izdanje u Dio ostavštine obitelji Truhelka pohra- biblioteci “Vjeverica” 1969. g. njen je u Muzeju Slavonije, unutar Odje- Temelje þi svoj književni rad na pomalo la umjetni Ākog obrta, Povijesnog odjela sentimentalnim autobiografskim zapisi- te Knjižnice. ma o prošlim vremenima, duboko protka- Rije Ā je, nažalost, samo o fragmentima nima moralnim uzusima i pedagoškim nekada zasigurno bogate knjižnice s pre- marom, Truhelka piše jednostavno i lako, poznatljivim obiteljskim ex librisom , pitko i razumljivo, te su je stoga, a i zbog obiteljskim fotogra \ jama, pismima. Āvrste veze s rodnim gradom, s pravom Mozaik obiteljske pri Āe jedne od najpoz- nazivali osje Ākim Šenoom. natijih Osje Āanki, samo djelomice sa Āu- Radnju svoje najpoznatije trilogije Tru- van u predmetima naslije āa, u svojoj helka smješta u rodni grad, preto Āivši þe potpunosti zaživjeti tek dodirom knji- vlastito djetinjstvo u niz sli Āica zlatnih ževnoga i stvarnoga, pro Āitanoga i do- osje Ākih dana, opisuju þi Osijek druge življenoga, opipljivoga i imaginarnoga. polovice 1860-ih i po Āetka 1870-ih, s Književna šetnja Osijekom, uz prepoz- preko 15 000 stanovnika, koji sve više natljive literarne punktove , završava u poprima izgled modernoga europskoga Muzeju Slavonije, u pismima, fotogra- grada povezanoga s Be Āom i Peštom. \ jama, crtežima, izri Āaju re Āenica prvog Osnovnu podlogu gospodarskim i demo- izdanja Gospinih trešanja . grafskim kretanjima davao mu je razvoj Uloga muzeja kao primatelja i Āuvatelja industrije i obrtništva te trgovinsko- prošlosti mijenja se u promicatelja, prometni zna Āaj. Vrijeme je to ja Āanja oživotvoritelja neživih segmenata nekih graāanskog sloja, osnivanja brojnih pro- bivših dana. svjetno-kulturnih, sportskih, socijalnih, Može li se prošlost doživjeti intenziv- zdravstvenih i humanitarnih udruga. nije, prisnije? Uz pet osnovnih škola u gradu se osniva Iskustva mladih sugra āana, studenata Fi- i mala realka, koja ubrzo prerasta u ve- lozofskog fakulteta u Osijeku, pokazuju liku, viša pu Āka te gra āanska škola. izuzetna spoznajna iskustva ste Āena upra- Osje Āani posje þuju kazalište, aktivni su u vo takvom muzealizacijom književnosti. Pjeva Ākom društvu Lipa, Āitaju “Esseker Koliko je istine, a koliko pri Āe, možda Lokalblatt und Landbote”, “Die Drau” , više nije ni važno. Spoznajno bogatiji, posje þuju koncerte u Gradskom vrtu ili uz obi Ānu sliku odrastanja, stvara se novi pak še þu uz Dravu. kontekst – istinski doživljaj prošlosti. 164 M U Z E O L O G I J A 4 3 / 4 4 mirisima desetaka tvr āavskih gostionica te u sjaju Āasni Ākih odora. A likovi verglaša, piljarica, pralja, la āara, vodeni Āara, drvosje Āa, prosjaka s njiho- vim pri Āama i sudbinama, zapisanima uz njih, poput legendi, postaju muzejski izlošci trajne izložbe Osijeka s kraja šezdesetih davnoga 19. stolje þa. Je li samo Drava ostala ista ili se to zakletom Āita Āu u smiraj privi āa – pa- robrod, velik, bijel, uz klopot vodenica, s pau Āinastim kota Āima koji se polako okre þu? Stari drveni most, parobrod- ska stanica i miris vode. Jer, ništa ne miriše kao Drava u smiraju, uz ribaricu s mrežom bremenitom ulovom. Slike kojih više nema, no slike koje u Āas mogu postati stvarne. U suglasju teksta i mirisi izranjaju iz re Āenica. Nedjeljne šetnje u Novi grad, u Grad- sku baš Āu, uz glazbu, ples, druženje, uz sve Āana odijela i igru, davno zaboravlje- ne ma Āke i miša, slijepog miša , uz foto- grafa, možda osje Ākog atelijera Svir Āevi þ koji nudi, uz kiss di hand , trajnu sliku – za spomen. Zaustavljeni trenutak u secesijskom uvezu starog albuma i Osijek se vra þa svojim nedjeljnim priredbama u perivoju – na pozornici je pleh muzika : ÿujete? Iskoristimo tu pri Āu, obojimo sliku prošlosti bojama i radoš þu blagdana. Uz miris blagdanskih kola Āa, iš Āekivanje darova, dolazak Āestitara, onako kako se to nekada Āinilo. U vrijeme kada i blat- na Labudova ulica postaje blagdanski Slika 2. Dio ostavštine obitelji Truhelka u Mu- sve Āana, uz pjesme, negdanje, koje su se zeju Slavonije, ex-libris obiteljske knjiž nice po osje Ākim ulicama pjevale na Badnjak. Ma koliko sentimentalno i naivno reĀ e - nice zvu Āale današnjemu mladom Āita- Prošlosti koju gotovo možemo dotak- telju, one su djetinje prepoznatljive u nuti u trskom pokrivenim tvr āavskim sadržajnom smislu, ali su dragocjene kao ku þercima, osluhnuti u zvuku orgulja slike prošlosti, odaju Āvrstu i prisnu vezu crkve sv. Mihovila ili pak omnibusa, u spisateljice i rodnoga grada. 165 M U Z E O L O G I J A 4 3 / 4 4 Poput libreta, Truhelkina je memoarsko- dje Ājoj književnosti, zbornik radova znanstvenog dnevniĀka proza oda djetinjstvu, ali i oda skupa, Pedagoški fakultet, Osijek, 2000.