O MN AM IA A ORI D M I G L AIOREM DE SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA GODINA: XXIII • BROJ: 3 (86) • 2020. GODINA: XXIII • BROJ: 3 (86) • 2020. 301 28. hodočašće Hrvatske vojske, policije i hrvatskih branitelja Svetište Majke Božje Bistričke, 4. listopada 2020. 302 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA GODINA: XXIII BROJ: 3 (86) 2020. SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA U REPUBLICI HRVATSKOJ Izdavač: Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj, Ksaverska cesta 12, 10000 ZAGREB tel: 01/4670-660; 01/4670-659; 01/3784-489 (MORH); faks: 01/4670-662 www.vojni-ordinarijat.hr; e-pošta: [email protected] Odgovara: Msgr. Jure Bogdan, vojni ordinarij 302 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA „NAROD KOJI JE U TMINI HODIO SVJETLOST VIDJE VELIKU; ONIMA ŠTO MRKLI KRAJ SMRTI OBITAVAHU SVJETLOST JARKA OSVANU“ (Iz 9,1) Božićna poruka vojnoga ordinarija msgr. Jure Bogdana Božić 2020. Draga braćo i sestre! 1. „Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitava- hu svjetlost jarka osvanu“ (Iz 9, 1). Ove rije- či iz Knjige proroka Izaije uvijek čitamo na božićnim misama polnoćkama. One opisuju vrhunac povijesti spasenja, „puninu vreme- nâ“, ispunjenje Božjega spasenjskog nauma za čovjeka. A to je rođenje Djeteta čije je ime: „Savjetnik čudesni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira“ (Iz 9, 4). Na Božić slavimo rođe- nje toga Djeteta – slavimo rođenje Isusa Kri- sta, Sina Božjega. „Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! – Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin“ – navijestio je anđeo Gospodnji siromašnim pastirima koji su pod vedrim nebom te božićne noći čuvali svoja stada (Lk 2, 8 – 11). Utješna je ta Izajina poruka. A još je utješniji ovaj anđelov navje- štaj! Utješan je događaj koji slavimo na Božić: Ukazala se doista i osvanula jarka svjetlost svakomu čovjeku i cijelomu čovječanstvu: novo i jedinstveno svjetlo, svjetlo Božje utje- lovljene Riječi koja je došla na ovaj naš svijet!1 2. Jedinstvenost toga novog Svjetla i njegova sadržajnost navedenih riječi, težinu i stvar- jarkost došla je narodu koji je u tmini hodio. nost onoga što one opisuju: „hod u tmini“, Došla je onima koji obitavahu u „mrklome „mrkli kraj smrti“, bdjenje „pod vedrim ne- kraju smrti“. Naviješten je pastirima koji u bom“, jaslice, a ne kolijevka, rođenje u nekoj noći čuvahu svoja stada. Zbio se u hladnoći štalici, a ne u normalnome, toplom svratištu i siromaštvu. Štalica je mjesto Isusova rođe- ... Kakvih li okolnosti? Kakve li neizvjesno- nja. Jaslice su njegova kolijevka. Jer za Josi- sti? Vraćaju nas ove riječi u mislima u Be- pa i Mariju, njegovu trudnu zaručnicu, „nije tlehem prije dvije tisuće godina, ali nam i bilo mjesta u svratišu“ (Lk 2, 7). Možda nika- snažno progovaraju danas, u ovome našemu da kao ove godine ne osjećamo tako snažnim današnjem trenutku obilježenim pandemi- jom virusa COVID-19. A taj je naš trenutak danas i hod u tmini, i bdjenje, i iščekivanje, i 1 Usp. Zborna molitva u misi zornici. GODINA: XXIII • BROJ: 3 (86) • 2020. 303 hladnoća noći koja se nadvila nad cijelim čo- malome Djetetu Isusu koje je i samo prola- vječanstvom, i bespomoćnost zbog manjka zilo i neizvjesnost, i hladnoću, i bespomoć- „smještaja“ u gorućoj potrebi, i svakodnevni nost, i nesigurnost, i izbjeglištvo... Njegova doticaj s „mrklim krajem smrti“ ... „Već se je solidarnost s nama autentična i konkretna: tjednima čini da se spustila večer. Gusta se U Betlehemu nema za njega smještaja. Jaslice tama nadvila nad naše trgove, ulice i grado- su mu kolijevka, a uboga špilja rodilište. Nad ve; zagospodarila je našim životima ispuniv- njim lebdi „sjena smrti“ jer ga Herod želi li- ši sve zaglušujućom tišinom i tužnom pra- kvidirati, pa zato mora bježati u Egipat... A zninom koja paralizira sve na svome putu. kada je već bio odrastao, ni onda „nije imao mjesta gdje bi glavu naslonio“ (Mt 8, 20). To To se osjeća u zraku, uočava se u gestama, to je naš Bog. Bog koji s nama suosjeća, koji nas govore pogledi. Prestrašeni smo i izgubljeni. razumije i koji nam je blizu. Bog koji zna što Poput učenikā iz Evanđelja iznenada nas je je to patnja i što je to krhki ljudski život na zahvatila neočekivana i žestoka oluja. Shva- ovoj zemlji, tako lako podložan svakoj ugro- tili smo da se nalazimo na istoj lađi, svi slabi i zi, pa i onoj uzrokovanoj od maloga zaraznog dezorijentirani, ali istodobno važni i potreb- organizma kakav je virus. To je Bog koji zna i ni, svi pozvani zajedno veslati, svi potrebiti što je to umiranje i što je to smrt... I zato je za uzajamne utjehe. Na toj se lađi… svi nalazi- nas Božić – njegov rođendan, zaista „početak mo“ – rekao je papa Franjo u svojoj propovi- našeg božanskog preporođenja“3. jedi za molitve održane 27. ožujka ove 2020. godine na praznome i kišom okupanome 4. Neka ta spoznaja, draga braća i sestre, za Trgu svetoga Petra u Rimu. I, zaista, ljudski sve nas bude uzrokom velike radosti. Upra- gledano, nema nikakve sigurnosti. Ljudski vo božićne radosti. Radosti koju ništa ne gledano, nema jamstva za neki skori, ponov- može pomutiti, koju ništa ne može oslabiti. ni povratak na „staro normalno“. A „novo Jer, k nama je došao „Emanuel – s nama Bog“ normalno“ – što je to i kamo će nas odvesti? (usp. Mt 1, 23). On, maleni, novorođeni Bog, Jasnih odgovora nema, vlada nesigurnost, ne traži druge sigurnosti i druge topline doli neizvjesnost, vlada nemir... one u našemu srcu. I to u našemu obraćenom srcu, srcu koje je maleno i ponizno. Takvo 3. Ali, draga braćo i sestre, uz ovaj ljudski, srce može biti u svakome od nas, ako mi to postoji i drugi pogled – onaj Božji. Jer, gle: želimo. Takvo je srce otvoreno za Boga i za „Dok je mirna tišina svime vladala, i noć br- čovjeka. Maleno i ponizno srce može biti i u zim tijekom stigla do sredine puta svog, sišla velikih i moćnih, kao i u onih jednostavnih i je tvoja svemoguća Riječ s nebesa, Gospodi- nemoćnih, u onih uglednih, kao i u onih pre- ne, s kraljevskih prijestolja“2. Svaku tišinu, zrenih, u školovanih i u neukih... Može biti pa i ovu, svaku tamu i tminu, pa i ovu našu, u svakome čovjeku dobre volje, jer je svaki svaku hladnoću i svaki „mrkli kraj smrti“ čovjek miljenik Božji (usp. Lk 2, 14). A ondje obasjava Božja Riječ koja je k nama jurnula s gdje maleni Isus dođe, gdje se Njega primi i nebesa i pohodila nas u djetetu Isusu. I to iz gdje se On nastani, uza sve ljudske strahove čiste ljubavi prema nama: da nas ohrabri, da nas podigne, da nas zagrije i osvijetli svojom – svaki strah nestaje, uza sve ljudske tjeskobe neprolaznom svjetlosti i toplinom. – tjeskoba nestaje, uza sve ljudske nesigur- To je blagdan Božića. U njemu slavimo Boga nosti – dolazi ona prava i jedina sigurnost, a koji u svojoj Utjelovljenoj Riječi hita prema to je On. nama jer mu je do nas stalo. Slavimo Boga u 2 Ulazna pjesma na drugu nedjelju po Božiću: Mudr 18, 3 Popričesna molitva na božićnoj danjoj misi. 14 – 15. 304 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Zbog svega toga, draga braćo i sestre, i u mira i blagdan sigurnosti utemeljene u Bogu ovim našim, ljudski gledajući, teškim, neiz- i njegovoj neizrecivoj ljubavi prema čovjeku. vjesnim, pa i tragičnim okolnostima, Božić za Želim vam svima obilje takve radosti, takvo- sve nas jest i on to jedino i može biti: blagdan ga mira i takve sigurnosti! duboke i neizmjerno velike radosti, blagdan Sretan Božić i blagoslovljenu novu 2021. godinu želi vam vaš biskup ✠ msgr. Jure Bogdan, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj GODINA: XXIII • BROJ: 3 (86) • 2020. 305 SVETA STOLICA PORUKA PAPE FRANJE ZA 6. SVJETSKI DAN MOLITVE ZA SKRB O STVORENOM SVIJETU 1. rujna 2020. »Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite oslobađanje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej« (Lev 25, 10) Draga braćo i sestre, svake godine, a napose od objavljivanja en- ciklike Laudato si’ (LS, 24. svibnja 2015.), kršćanska obitelj prvoga rujna slavi Svjetski dan molitve za skrb o stvorenom svijetu ko- jim započinje Vrijeme stvorenoga koje zavr- šava 4. listopada, na spomendan sv. Franje Asiškog. U tome razdoblju kršćani diljem svijeta obnavljaju vjeru u Boga stvoritelja i ujedinjuju se na poseban način u molitvi i djelovanju radi očuvanja zajedničkog doma. Veseli me što je tema koju je izabrala eku- menska obitelj za proslavu Vremena stvo- renoga 2020. “Jubilej za Zemlju”, upravo u godini u kojoj se obilježava pedeseta obljet- nica Dana Zemlje. U Svetome pismu jubilej je sveto vrijeme prisjećanja, povratka, počinka, obnove i radosti. 1. Vrijeme prisjećanja Pozvani smo prije svega spomenuti se da je krajnji cilj stvorenoga svijeta u Božjoj “vječ- noj suboti”. Putovanje je to koje ima svoje mjesto u vremenu, obuhvaćajući sedmod- nevni tjedni ritam, ciklus od sedam godina i veliku Jubilarnu godinu koja dolazi na kraju sedam subotnjih godina. Jubilej je ujedno vrijeme milosti za spome- riteljem, s braćom i sestrama kao članovima nuti se izvornog poziva stvorenog svijeta zajedničke obitelji i sa svim Božjim stvorenji- da postoji i razvija se kao zajednica ljubavi. ma koje nastanjuju naš zajednički dom. »Sve Postojimo samo kroz odnose: s Bogom Stvo- je povezano, i svi mi ljudi ujedinjeni smo kao 306 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA braća i sestre na divnom hodočašću, pove- Moramo, nadalje, početi ponovno osluški- zani ljubavlju koju Bog ima prema svakom vati samu zemlju, u Svetom pismu definira- svojem stvorenju i koja nas povezuje tako- nu kao adamah, tlo od kojeg je uzet čovjek, đer međusobno, nježnom ljubavlju, s bratom Adam. Danas nas uzbuni nalik glas stvore- Suncem, bratom Mjesecom, sestrom Rijekom noga svijeta opominje da se vratimo na svoje i majkom Zemljom« (LS, 92).