Naslov poglavlja 56 V. ZRINSKI U MEĐIMURJU 9. ZRINSKI U MEĐIMURJU (1546. - 1691.) Zajednički Hrvatsko - ugarski sabor održan u Banskoj Bistrici donio je 7. ožujka 1542. godine odluku da se svi posjedi koji su na bilo koji način nepravedno prešli u tuđe ruke vrate starim gospodarima. Ova je odluka direktno pogodila hrvatskog bana Petra Keglevića koji je uzurpirao pravo na Čakovečko vlastelinstvo, odnosno Međimurje. Petar Keglević je tvrdio da ga je njegov pokojni zet Gašpar Ernušt imenovao skrbnikom svoje žene Ane i djeteta kojemu se nadao. Kralj pak je, da bi zaštitio svoje interese, poslao dvorske dame u Čakovec kako bi bile nazočne pri porodu. Međutim, Petar Keglević im nije dopustio ulazak u Čakovec, a kada je prošla korota zbog smrti Gašpara Ernušta, opet je udao svoju Grb obitelji do 1554. godine kćerku, ovoga puta za Ladislava Banfija, gospodara Lendave. Nakon toga kralj Ferdinand je odlučno zatražio od Keglevića da mu preda sve posjede obitelji Ernušt. Kada je Keglević to odbio, lišio ga je banske časti. Sabor u Požunu održan 9. studenoga 1542. godine nanovo je pozvao Keglevića da preda kralju posjede obitelji Ernušt. Ukoliko to ne učini u roku od dva mjeseca, bit će proglašen očitim nevjernikom te se osuđuje na gubitak života i zapljenu svih imanja. Keglević je odmah potom zatražio od kralja milost, a kralj mu je pismom od 22. prosinca 1542. godine odgovorio da će ga primiti u svoju milost kada se odreče Ernuštovih imanja. Kralj Ferdinand ga sve do 1546. godine nije uspio istjerati iz Čakovca. Kako bi razriješio vrlo neugodnu situaciju, kralj je 15. ožujka 1546. godine 57 Međimurska povijest u Beču s banom Nikolom Šubićem Zrinskim sklopio ugovor kojim mu u ime naknade duga od 50 tisuća forinti za uzdržavanje banske vojske daje Međimurje s tvrđavama Čakovec i Štrigova. Nikola Šubić Zrinski se obvezao da će sam te posjede oduzeti Keglevićima. 1 Već ranije sličnu je odluku donio i državni sabor koji se sastao u Požunu. Ban Nikola Šubić Zrinski je u srpnju 1546. godine s vojskom provalio u Međimurje i opsjeo Čakovec, a 1. rujna uspio je zarobiti Petra Keglevića. Zarobio ga je u trenutku kada je iz zaposjednutog Novi grb koji je dobio Nikola Čakovca htio pobjeći. Iako su suvremene Zrinski Sigetski 1554. godine kronike tvrdile da je Nikola Šubić Zrinski zarobljenog Keglevića otpremio u Beč, 1 Darovno pismo kralja Ferdinanda u cijelosti glasi: Mi Ferdinand milosti Božjom car rimski, kralj Mađarske, Češke, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, nasljednik španjolskog prijestolja, nadvojvoda Austrije itd. ovim pismom potvrđujemo i dajemo na znanje svakome kojega s naše strane i strane naših nasljednika bude zanimalo, da mi, uzimajući u obzir i pozornost sve one ljubazne, vjerne i korisne usluge koje je ugledan velikaš i nama vjerni, iskreno voljeni grof Nikola Zrinski, ban naših država Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, prije bezbroj puta izvršio, sada besprekidno obavlja i obećava da će ih i dalje pokorno obavljati njemu, njegovim nasljednicima i svakome njegovom potomku, zbog prava besplodnosti, na naše slobodno raspolaganje pređene tvrđave Čakovec i Štrigovu sa svim njihovim pripadnostima, smo odlučili dati i darovati nasljednim pravom, ali uz one određene uslove, načine i uvjete koji su između nas i spomenutog grofa u pogledu te stvari načinjeni, utvrđeni i postavljeni, tj. kao što je u suštini navedeno u od imenovanoga grofa izdanom a nama uručenom obvezujućem pismu. Sadržaj toga pisma je od riječi do riječi sljedeći: Mi grof Nikola Zrinski priznajemo njegovom veličanstvu rimskom caru i kralju Mađarske, Češke itd. države kao ban njegovih država Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, da pošto je naš najmilostiviji gospodar gore imenovani kralj uzeo u obzir naše vjerne i korisne uslužnosti, koje smo njemu bezbroj puta učinili, sada neprekidno činimo, a i u budućnosti jednako tako želimo činiti, odlučio je da će nama, našim nasljednicima i potomcima dati i darovati čakovečku i štrigovsku tvrđavu, koje se nalaze između rijeka Mure i Drave, a koje su zbog besplodne izumrlosti pokojnih Ernusth Vuka i Gašpara, prema postojećem pravu i običaju u mađarskoj i slavonskoj državi, nesmetano prešle na kralja, i da će osim tih tvrđava i sve njihove pripadnosti na nas, naše nasljednike i potomke preći s pravom nasljeđivanja, a tu će odluku i ovaj puta željeti održati pod sljedećim načinima i uslovima: Prvo, da ćemo mi gore spomenuti grof prije svega spomenute dvije tvrđave, bespravno zauzete, iz ruku uzurpatora Petra Keglevića svojim vlastitim snagama i troškovima zaposjesti, a samoga Keglevića kao neposlušnog podanika i buntovnika njegovog veličanstva, sa svim svojim silama i sposobnostima napadati i dotle progoniti, dok konačno poražen, zasluži buntovničku kaznu. Ujedno izjavljujemo da se ona obveza koju je njegovo veličanstvo prebacilo sa svoje strane na našu bansku službu ne obustavlja izgovorom na to, nego da ćemo i u ono vrijeme, dok ćemo raditi na povratku tvrđava, i dalje postojećim zajedničkim snagama raditi na tome, da ostanemo u pogledu obrane države i njenih granica opskrbljeni s potrebnim vojnim sredstvima da, eventualno dolazećeg neprijatelja, izbacimo s našega teritorija. Drugo, kako bi našu akciju protiv Petra Keglevića što prije mogli završiti, kralj nam je dopustio i obećao, dapače dopušta nam i obećava, pa se obvezujemo da ćemo ne samo posjede koji pripadaju spomenutim tvrđavama Čakovec i Štrigova, nego i sve u Hrvatskoj i Slavoniji postojeće Keglevićeve tvrđave, posjede, imanja, kao i opatiju i samostan Topusko opkoliti, napasti i zauzeti, te uzeti u posjed prije nego ćemo dobiti u posjed Čakovec i Štrigovu. Čim zaposjednemo imanja spomenutih tvrđava odmah možemo preuzeti i upotrebljavati i tvrđave Čakovec i Štrigovu s njima pripadajućim dijelovima nasljednim pravom, dok opatiju i samostan Topusko kao i ove Keglevićeve posjede po njihovu zauzimanju, kralju ili na ruke njegovih izaslanika bez ikakvih odugovlačenja i prigovora iskazati i predati. No da ne bi spomenutu opatiju i pojedine Keglevićeve posjede zaposjeli, a zavlačili s opsadom i zauzimanjem spomenutih tvrđava, kralj po nama danom naređenju zahtijeva, a što smo mi poniznom popustljivošću i prihvatili i obećali, da ćemo uz prvenstvenu opsadu tvrđave Čakovec i Štrigova neprestano vršiti naše vojne djelatnosti i ne prestati progoniti Keglevića dok ne zauzmemo spomenute tvrđave, te osvojimo sve Keglevićeve pradjedovske posjede i zajedno s opatijom i Naslov poglavlja 58 danas se pouzdano zna da je Keglević sproveden u grad Lobor iz kojeg se jedno vrijeme nije smio udaljavati. Čakovec je već 1546. godine postao novo sjedište obitelji Zrinski, a golemi međimurski posjedi njihovo najvažnije vlastelinstvo. 1 Te 1546. godine samo su Čakovec, Štrigova i Legrad bili utvrđena mjesta Čakovečkog vlastelinstva. Ta su mjesta imala i status trgovišta. Veliki dio teritorija Čakovečkog vlastelinstva činile su livade, pašnjaci i šume dobre kvalitete. Bilo je i mnogo oranica. Godine 1549. Zrinski su dobili privilegij da sami na svojim imanjima prikupljaju kraljevski porez (Diku). Ta je privilegija Čakovečkog vlastelinstva na snazi bila još 1720. godine. 2 Od ukupne svote carine na graničnoj liniji habsburških zemalja 49,7 samostanom Topusko predamo pod vlast kralja. Ako je moguće i samu osobu Keglevića uhvatiti i također predati kralju. Dalje, da ćemo kraljevu obveznicu na 20.000 mađarskih forinti, koji nam pripadaju po obračunu, vratiti u ruke njegovu veličanstvu. Treće, da ćemo mi spomenuti grof onu drugu svotu od 20.000 mađarskih forinti, koju smo se obvezali isplatiti kralju na ime rečenih tvrđava i posjeda udovoljiti na sljedeći način: da se ova svota novaca obračuna od one koju će nam kralj doznačiti za, od nas njemu izvršene usluge, a eventualno ostali dio sume ćemo u gotovu novcu ili u zlatu ili srebru, što se obvezujemo u toku jedne godine, kako bi kralj bio potpuno namiren. Osim toga mi se obvezujemo isplatiti kralju 10.000 mađarskih forinti za rečene tvrđave i njima pripadajuće posjede i to kako slijedi: da se ne primorava na plaćanje gotovinom nego prema naredbi kralja, kojom se on s nama milostivo dogovorio da kao i do sada tako i dalje obavljamo načinjenim našim uslužnostima sve dok se to ne isplati pod uslovima ako mi, što neka milostivi Bog dopusti, budemo iz redova živih prije pozvani, a do tada ne bi sav novac bio isplaćen, u tom bi slučaju naši nasljednici onu svotu novaca, koja je preostala, bili obvezni kralju umjesto nas namiriti. Konačno da obveznica koja je nekada izdana grofovima Ivanu Zrinskom i Ivanu Torkvatu Krbavskom, te našoj braći, a isto tako i darovno pismo kralja koje se odnosi na tvrđavu Zonsed, dvorac Thuwycza i Selyn, mi kao nasljednici naše spomenute braće u tom pogledu ustupamo razrješnicu, a isto tako smo dužni predati u ruke kralja i sva pisma, koja se na to odnose kao u buduće nevažeća. Mi grof na gornje postavljene i utvrđene, a po nama prihvaćene uvjete, koji su odmjereni kao izraz milosti kralja prema nama, a želeći udovoljiti izvršenju, obvezujemo se kralju i njegovim nasljednicima da ćemo na sve moguće načine, putove, prava, reda i običaje uz našu vjernost, poštovanje i ćudorednost sve ono, što se postavilo u navedenim člancima u odnosu na sve točke i sadržaj, točno i bez odlaganja završavati i protiv njih nećemo prigovarati ni s najmanjim izgovorom. I premda kralj, u nama predanom darovnom pismu, koje se odnosi na imenovane tvrđave Čakovec i Štrigovu, a koje nam je izdano i predano u Beču 1546. godine na subotnju svetkovinu pape Grgura svetog (Feria sexta), nije spomenuo onih 50.000 forinti, isplaćenih po nama kralju za spomenute tvrđave,