NEVIDBOG Zbirka kratkih priča o starim bogovima PRVI REGIONALNI FESTIVAL FANTASTIČNE KNJIŽEVNOSTI REFESTICON 2013 1 NEVIDBOG Zbirka kratkih priča o starim bogovima REFESTICON 2013 Regionalni festival fantastične književnosti Bijelo Polje, 10.-12. maj 2013. godine Izdavač: Lokalni javni emiter Radio Bijelo Polje Za izdavača: mr Dragić Rabrenović Priče odabrali: Adnadin Jašarević (BiH), Davor Šišović (HR), mr Blaga Žurić (CG), Dragoljub Igrošanac (SRB) Urednik: mr Dragić Rabrenović Lektor: mr Blaga Žurić Tehnički urednik: Marko Tvrdišić Ilustracije na koricama: Džeko Hodžić ciklus ‘’Mitske slike’’ Štamparija: MERKATOR - Bijelo Polje Tiraž: 500 Ova knjiga je nastala u sklopu projekta REFESTICON BP koji su podržali: Komisija za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću Ministarstva finansija Crne Gore Ministarstvo kulture Crne Gore Pokrovitelj Opština Bijelo Polje Partneri festivala: Zekon - Festival Tragovima bosanskog kraljevstva Zenica (Bosna i Hercegovina) Istrakon i Festival fantastične književnosti Pazin (Hrvatska) Art-Anima sajt posvećen fantastičnoj književnosti Beograd (Srbija) Medijska podrška: Unija lokalnih javnih emitera Crne Gore (ULES CG) 2 N E V I D B O G birka kratkih priča Zo starim bogovima Lokalni javni emiter Radio Bijelo Polje Bijelo Polje, 2013. 3 4 Kako je napisan Nevidbog? Svakako, nije riječ o glasovitom romanu Riste Ratkovića... Nas zapravo zanima otkuda, na koji način, s kakvim predumišljajem se okupilo mnoštvo pisaca, koliko za najmanje četiri nogometne reprezentacije, i pokušalo napi- sati mitološku priču. E, sad... Mitologija? Pa zar to nisu zapisali, sve što se dalo napisati, stari Grci? O Herkulu, Prometeju, Tantalu? Nisu... Istina: Grci baš ništa od svega pomenutog nisu napisali. No to nije tema naše kratke priče. Recimo samo toliko da se mitologija, iako je uvriježeno tako misliti, ne iscrpljuje u drev- noj Grčkoj... Ima i drugih što su na nebesima gradili panteone... Najbogatiji, najupečatljiviji, izazovniji, poticajniji itd. `naj` bili su svakako germanski/ nordijski, ilirski i keltski... I, zašto ne reći, organizaciono baš ne savšeno po- stavljen, slavenski... Upravo to društvo nesložnih slavenskih bogova ponajviše nas je zani- malo, jer, o Triglavu, Dažbogu, Perunu, Svetovidu, Morani, malo je priča ispričano, jedva nešto malo do nas preteklo iz davnine... Kažem `nas`, jer grupa otkačenih pisaca, okupljenih uz mezence i pi- ćence, u rustikalnoj kafanici sred Zenice, uz pjesme Ele Fidžerald – koliko se sjećam ideja je sjevnula baš uz Fever – domišljala je o neviđenoj gluposti: otkuda to da kod naroda s tako bogatom mitologijom nedostaje sistematski ispripovjedana mitologija, junačine poput Artura, Vejnemejna ili Sida? Elem, ta grupa veseljaka se dosjeti kako bi slavensku mitologiju trebalo ispisati danas, toliko godina potom, kad već to niko nije učinio ranije... Mož- da vam se ideja učini na prvi pogled uvrnutom, no, ne biste bili u pravu. Jer, riječ je o sjajnoj ideji, i o sjajnim ljudima, namejrenim popuniti strašan va- kum u kolektivnom sjećanju i literaturi. I, zašto da ne? Ko bi nam to mogao zabraniti, osporiti pravo da ispisujemo slavenski mitos? Upravo zbog toga što mit ne možemo ograničiti na maglovita doba iz kojih nedostaje zapisa, hronika, pripovjesti... doba dolaska slavena iz arijske prapostojbine evrop- skih naroda... 5 Mitos je u osnovi pripovjest o nepoznatom, nastojanje da se metaforom progovori o prostorima, pojavama, događajima, izvan okvira shvatljivog. Stoga čovječanstvo i danas, u 21. stoljeću pripovjeda mitove – teoretičari ih nazivaju urbanim mitovima – koji, zašto ne, mogu biti i slavenski mitovi, reintrepetirani u savremenom ruhu, u kojima Triglav zasjeda u parlamen- tu, Perun radi u elektrani, Svetovid studira medicinu, a Vesna i Morana su prilježne ljubovce, jedna mekana i podatna, druga opaka lomiteljka srdaca... Jasno, skupina pisaca se odlučila oživjeti slavenski mitos u sasvim no- vim pričama, a, pošto jedan od njih za okruglim stolom bijaše Dragić Re- brenović, ideja se dokotrljala i do Bijelog Polja. Istina, nije ona dozrela preko noći... Trebalo je nešto vremena da se Crnogorci namjere napraviti prvi fe- stival pisaca fantastike, objaviti prvi konkurs za priče o starim bogovima, da smisle kako to sve upakovati, no, sav taj trud nije bio zalud: eto knjige! Pred vama je, napućena mnoštvom priča, uglavnom inspirisanih slavenskim mi- tosom, koje su napisali autori iz Hrvatske, Bosne, Srbije i Crne Gore. Uz knjige “Priče o starim bogovima’’ iz Pazina (Hrvatska) i “Suze za Velosa’’ iz Zenice (Bosna i Hercegovina) bjelopoljski “Nevidbog’’ tvori jedan čarobni triptih koji vas svojom magijom mora osvojiti. I, ko zna, nepoznati čitaoče, možda i ti jednog dana napišeš vlastitu priču o starim bogovima, možda i neku veselu, u kojoj društvo moćnika čeka u redu biroa za zapošlja- vanje, ne bi li u ovom svijetu lišenom magije našli za sebe neka posla... Adnadin Jašarević književnik 6 Davorin Horak I ODAPE STRIJELU ŽEDNA VRHA Vrijeme je bilo mlado, a svijet tek novorođenče. Mjesec je još uvijek uživao ogledavati svoje puno lice u njegove bistre vode. Ljudi, strahom oko- vani, nevini i bez znanja, skrivali su se u vlastitom svijetu pred ćudljivim bogovima. Ostarjet će vrijeme prije nego što i posljednjeg otjeraju u zaborav. U šumi guste česvine na obroncima djevičanskih stijena crne gore, lo- vac je lovio. Polako i sigurno se prikradao svojemu plijenu. Moćna životinja je pod krošnjom velikog hrasta oholo trgala svoj plijen, ne mareći za nikoga. Nije u tome bilo gladi već samo moć. Lovac se namjesti, šapne smrtne riječi u crno-bijela pera i odape strijelu žedna vrha. Vitka sulica proleti između dva debla gustog hrasta. Začu se tup zvuk kad rani zvijer koja uz bolni krik odjuri dublje u mrak šume. Lovac se nije žurio. Rana što ju zada opjevana strijela ne prolazi bez njegove pomoći. Polako ustane i počne se probijati kroz divlja raslinja zaobi- lazeći kršna stabla. Uživao je u šumi tihih, stoljetnih divova. Snjegovi tek što su okopnili pa je upijao svijet oko sebe koji se budio nakon duge zime. Lako je pratio jantarni trag i opojni, slatki miris ranjene životinje koji se stapao s njuhom vlažne zemlje. Čvršće je stegnuo pepelom ispunjen kožni privjesak koji mu se skrivao pod tunikom. Kada se probio kroz gustiš, izbio je do zlaćanim sjajem ustreptale vode. Ugledao je mladića kako leži oslonjen o mahovinom posutu stijenu. Njegovu božansku figuru narušavala je samo tanka strijela vireći mu iz prsa. Disao je plitko i ubrzano, svako malo hvatajući zrak. Nervozno je vrtio glavom, poku- šavao izvući strijelu koja ga je ranila, ali nije mogao. Bog je bio prikovan uz stijenu i nimalo od njegove moći ga nije moglo osloboditi. Lovac je stao kraj njega i oslonio se o svoj veliki luk. Mirno ga je gledao. “Vadi tu strijelu iz mene! Što si se ukipio” – ljutito je vikao mladić. “Odvratno ljudsko stvorenje, ti si me nastrijelio. Iščupat ću ti dušu. Iz- grist ću ti ženu i djecu i odvuć’ im lešine u podzemlje. Tvoje ime postat će kletva. Adamov izrode...’’ Psovao je i tako kleo ranjeni bog. Kada nije urlao, molio je, kada nije očajavao i jecao, prijetio bi. Potom bi mijenjao obličja da se umili, da se nad 7 njim sažali, pokušao je s požudom i pohlepom. Prividno bi u lovčevu umu postao čarobni cvijet, pa najblistaviji dragulj što ga je ljudsko oko vidjelo, a zatim sav nag i ljepši i od božice ljepote. I tako sve do večeri. Ništa nije po- moglo, lovac nije reagirao, a strijela se nije dala izvući. Lovac je uz tihi potok na maloj čistini založio vatru i kroz dim gledao boga kako divlja, očajava, kumi, izaziva i moli. Sunce samo što nije zašlo. Znao je da će crnogorski bog uskoro posustati jer bez sunčevih zraka, a u smrtnom liku, nije bio imun na strah koji prati svaki ljudski život. Onaj od prestanka postojanja i odlaska pred Tvorca. “Iscijelit se ne mogu, a umirat ću ovdje vječno’’ – mirno reče bog i ko- načno ponovo poprimi ljudski lik. - To vam se dogodi kada koračate našim svijetom izazivajući u smrt- nom obliku svoju sudbinu, pomisli lovac. Bog više nije izgledao moćno i lijepo. Više nije bio mladić mliječne puti već ostarjela, sjeda i isušena spodo- ba. Oko mjesta gdje ga je pogodila strijela sada je bila velika jantarna mrlja. “Pomozi mi i ispunit ću ti želju’’ – ponudi hrapavim glasom. “Ne želim ovdje kopniti do kraja vremena.’’ “Hmm, riba koju sam ulovio za punog mjeseca obećala mi je tri’’ – bile su prve riječi što ih lovac izgovori ranjenom bogu. “Pa ti govoriš. To s tri želje si sada izmislio. Znam da takve ribe, čak i da je od zlata što vi najvećma štujete, ne postoji. Ali dobro se cjenkaš. To vam je jedna od rijetkih vrlina. Ili da ta riba o kojoj govoriš nije bila ona strašljiva kučka Izabela?’’ – s otrovom u glasu odgovori bog i nastavi: “Nudim dvije, i bez gluposti.’’ Lovac je šutio. Očaj ranjenog boga curio je na sve strane. Bilo bi dovoljno da samo ovdje sjedi i čeka. Broj želja bi se ubrzo popeo na više od tri. No nije htio izazivati sreću. Što veći broj želja zatraži od jednog boga to će mu se teže biti prikriti od ostalih. Skupit će njihov gnjev kao što se muhe lijepe na med. “Želim svoje želje unaprijed i ova se želja u to ne ubraja’’ – reče hladno lovac. Bogu zaiskriše oči. Da lovcu dvije želje, odmah pomislivši kako će ga u prah pretvoriti čim ga zaliječi. Ne, čim mu se vrate njegove moći i snaga, sapet će lovca i natjerat ga da gleda kako mu sjeme zatire. “Znaš, čut će Vrhovnik za ovo. Njegova narav nije blaga kao moja. Smrtnika koji se drznuo u njegov panteon neće samo tako pustiti. Zato, lov- če, iskoristi svoje želje brzo i mudro jer nije ti puno ovozemaljskog vremena preostalo. Što čekaš, zar ćeš me prevariti? Želje ti ne vrijede ako ne ispuniš svoj dio pogodbe.’’ Nagnuo se lovac nad suhonjavo božje tijelo. Savršena figura sada je bila sasušena gomila kože i kostiju.