! verzija 1.0 Radni materijali za raspravu o medijskoj politici Republike Hrvatske 2015 – 2020 Prvi dio Nacionalni izvještaj o medijima Radni materijal 9. 3 Komercijalni tiskani mediji i informativne internetske stranice Komercijalni mediji ............................................................................................... 3 Komercijalne novine i informativne internetske stranice ................................. 9 Povijest tiska i novinarstva u Hrvatskoj ......................................................................... 14 Novinarstvo nakon promjena devedesetih: tranzicija i privatizacija .............................. 21 Tranzicija ................................................................................................................... 27 Koncentracija ............................................................................................................. 29 Privatizacija ................................................................................................................ 32 Financijski pokazatelji krize ........................................................................................... 35 Rad u tiskanim medijima i na internetskim stranicama ................................................. 41 Jednosmjerna spirala silazne putanje ........................................................................... 52 2 Komercijalni mediji Dvadesetpet komercijalnih televizija, 116 radija,1 12 dnevnih novina i tri s njima nepovezane dnevno-informativne internetske stranice, uz pedesetak tjednika različitog karaktera i dosega, s oko četiri tisuće zaposlenih i oko 2,4 milijarde kuna ukupnog godišnjeg prihoda, središnji su dio hrvatskog medijskog sustava. Struktura prihoda hrvatskih medija" prema sub-sektorima, 2012" Izvor: Agencija za elektroni!ke medije, HRT, Hina, Dr$avni zavod za statistiku, Fina i Ministarstvo kulture% Neprofitni% 1%% Javni% 36%% Komercijaln i% 63%% Struktura zaposlenosti u hrvatskim medijima " prema sub-sektorima, 2012" Izvor: vlastita kalkulacija prema podacima Dr$avnog zavoda za statistiku, Fine, HRT-a, Hine i Ministarstva kulture% Javni% 36%% Neprofitni% 3%% Komercijalni% 61%% 1 Prema publikaciji Državnog zavoda za statistiku (2014) Radio i televizija u 2013. 3 Naravno, broj tiskovina i internetskih medija koji objavljuju novinarske i druge tekstove, kao i kablovski odnosno internetski distribuiranih specijaliziranih televizijskih kanala mnogo je ve"i. No, u osnovi, to je skup medija koji svojim izborom vijesti i kuta gledanja zna!ajno odre&uje hrvatsko takozvano javno mnijenje, budu"i da i javni mediji, posebno u najgledanijim terminima, ponekad preuzimaju i teme i stavove komercijalnih medija, pritom polako gube"i poziciju na rang-listama medijskih rejting-agencija. Ako je za vjerovati njihovim ljestvicama gledanosti, !itanosti odnosno slu#anosti – iz kojih proizlaze cijene oglasa – onda stvari stoje otprilike tako da programe javne televizije tijekom cijelog dana gleda oko 30 posto gledatelja, u tzv. prime-timeu (od 19 do 23 sata) i ne#to manje, dok je ostalu publiku preuzela komercijalna televizija (Ipsos Puls 2013: 24 – 25). Prema podacima o slu#anosti radijskih postaja koje navodi Peru#ko (2011: 67) javni radio je me&u deset najslu#anijih sa dva nacionalna i dva regionalna programa, ukupnog dosega, prema rejting-agenciji, oko 13 posto. Niti podaci o najposje"enijim internetskim stranicama2 pokazuju da se demokratsko obe"anje interneta zasad ne ostvaruje u nekoj bitno druga!ijoj postavi glavnih medijskih “agenda settera”, nego #to je to bilo u predinternetskom dobu. Od onih nekoliko neovisnih dnevno-informativnih internetskih stranica, jedna je u vlasni#tvu telekomunikacijskog monopola, druga je nedavno u#la u “strate#ko partnerstvo” s dijelom onog novinskog, a tre"a je ve" dugo u te#koj financijskoj situaciji.3 Poslije ga#enja Vjesnika, !ija su naklada i kriti!ki stav ionako odavno bili u opadanju,4 komercijalne novine su preuzele ostatke tr$i#ta i diktiranje dnevnog reda, tako da relativno mali, ali agilni sektor tzv. neprofitnih medija ostaje prakti!no jedinim prostorom artikulacije stajali#ta koja eventualno odudaraju od glavne struje. Iako sustavna politika usmjerena smanjenju potpla"enosti rada i pove"anju publika neprofitnih medija tek dobiva svoje naznake, a javni mediji – unato! relativno stabilnom izvoru financiranja – nipo#to nisu bez svojih problema, epohalna kriza medija ima $ari#te u komercijalnom dijelu polja. Uz ekonomsku i 2 Takve rang-ljestvice redovito objavljuje npr. stranica http://www.audience.com.hr/. 3 Vidi: Ana Bena!i" (28. velja!e 2014) Ćao nezavisnim komercijalnim portalima, http://www.lupiga.com/vijesti/cao-nezavisnim-komercijalnim-portalima-drzava-tjera-index-hr-u- stecaj, pristupljeno 1. o$ujka 2014. 4 Ispod tri tisu"e primjeraka dnevno u 2011. godini (Vozab 2012). 4 tehnolo#ku dimenziju, i njihove neslavne u!inke na historijski pad novinarske zaposlenosti, ta kriza se o!ituje u dugotrajnim procesima koncentracije, konglomeracije i komercijalizacije, koji zdru$enim snagama udaljavaju komercijalne medije od mogu"nosti ispunjavanja afirmativne dru#tvene funkcije.5 Dvije novinske kompanije zauzimaju preko 85 posto tr$i#ta dnevnih listova (Vozab 2012), dvije komercijalne televizije dijele pet od 11 nacionalnih televizijskih kanala i 80 posto prihoda od reklama (EAO 2012), dok dvije aglomeracije kontroliraju vi#e od polovice radijskog tr$i#ta.6 'to se ti!e telekomunikacijskih kompanija – koje, !ini se, tek ulaze u u$e definirano medijsko podru!je – jedan vlasnik ima preko 70 posto udjela na tr$i#tu #irokopojasnog pristupa internetu putem nepokretne mre$e; ista kompanija zajedno s jo# jednom pokriva preko 85 posto korisnika mobilnih ure&aja (HAKOM 2012), a s drugom preko 92 posto korisnika multikanalnih televizijskih platformi (EAO 2012). Poznato je da su dvije glavne komercijalne televizije dio globalnih medijskih konglomerata, kao i da doma"i izdava!i novina svoje grupacije – u relativno skromnim dimenzijama hrvatskog tr$i#ta i svojih mogu"nosti – kontinuirano konglomeratiziraju, nude"i sve #to im se u!ini da mo$e popraviti posrnulu bilancu core businessa, od knjige do lokomotive.7 Vlasni!ke poveznice, me&utim, ne zastaju na granicama, barem uvjetno, medijskog biznisa. U portfeljima vlasnika hrvatskih medija na"i "e se ugostiteljskih objekata, du"ana sto!nom hranom, ulaganja u poslove s nekretninama, kemijske industrije, turizma, bankarstva, prodaje osiguranja...8 kako od zdravstvenih, tako i od onih politi!kih tegoba. Pritom je manji problem #to bi te bilance – kad bi im se unato! stalnom preslagivanju grupacija mnogobrojnih novih poduze"a i slabostima medijske regulacije uop"e moglo u"i u trag9 – ve" svojim 5 Detaljan prikaz ovih procesa izlo$io je Robert W. McChesney u svom klasi!nom radu (1999), objavljenom i u prijevodu (2008) Bogati mediji, siromašna demokratija: komunikacijske politike u mutnim vremenima, Sarajevo, 'ahinpa#i"; u vezi horizontalne i vertikalne integracije medijskog tr$i#ta vidi posebno prvo poglavlje. 6 Izvor: podaci Fine i Agencije za elektroni!ke medije za 2012. godinu i Europskog audiovizualnog opservatorija (EAO 2012). 7 Vidi male oglase na npr. Nju#kalo.hr. 8 Vidi: Josip Jagi" (8. rujna 2013) Dosi zaradu nosi, http://www.novossti.com/2013/09/dosi-zaradu- nosi/, pristupljeno 1. o$ujka 2014. 9 Jedno revizorsko izvje#"e o poslovanju onoga #to obi!ni ljudi, i njeni radnici, smatraju jednom novinsko-izdava!kom ku"om pokazuje da se radi se o “klasteru” ravno trideset povezanih 5 izgledom odavale “#areni” dojam tabloida. Problem je kudikamo ve"i #to je te#ko sa sigurno#"u znati kako hrvatski mediji doista posluju, s kakvim interesima su doista povezani, kao i hiperkomercijalizam (McChesney 2008: 38 – 89) koji se ne zaustavlja na sloganima poput iritiraju"e najave da vas na komercijalnoj televiziji !eka “samo zabava”. Ne radi se tu samo o azbestoznoj tabloidizaciji, procesima ogla#iva!kog filtriranja sadr$aja prema afinitetima imu"nijih publika, spre!avanju novinara da “kopaju ovdje”, u blizini vlasni!ko-ogla#iva!ko-kreditorskih interesa medija, nego, prije, za vrijeme i poslije svega, o smanjenju ulaganja u proizvodnju. Robert W. McChesney uvjerljivo opisuje glavnu brigu medija “da novinarstvo postane direktno profitabilno” i “nekoliko provjerenih na!ina da se to postigne. Prvo, treba otpustiti #to je mogu"e vi#e novinara. Korporativni mediji koji emitiraju vijesti to rade u fazama od sredine 1980-ih (...) Drugi metod su pri!e koje su jeftine i lako ih je napraviti, poput onih o $ivotu slavnih ljudi, sudskim procesima, avionskim udesima, kriminalu i pucnjavi. Ne samo da su te pri!e jeftinije za produkciju i emitiranje, nego te#ko mogu samu korporaciju gurnuti u kontroverze, onako kako se to de#ava s (te#kim) reporta$ama. (...) Medijski konglomerati obeshrabruju svoje informativne redakcije u poku#aju da preispitaju njihovo vlastito poslovanje, dok se ne ustru!avaju kad treba kontrolirati novinarstvo u cilju promocije svojih medijskih pothvata ili kompanija u kojima imaju poslovne interese” (McChesney 2008: 48). Pritom ekonomska neizbje$nost tih procesa ne proizlazi iz neke hrvatske idiosinkrazije “divljeg”, “kompradorskog kapitalizma”, niti eventualnog moralnog debakla tranzicijskog medijskog vlasnika. Sumnje, kakve "e iznijeti hrvatski novinar kojeg sustav komercijalnih medija odbaci – ako je uop"e te sre"e – na “neprofitnu marginu”, u “objektivnost” izvje#tavanja medija povezanih s privatnim zdravstvenim biznisom o javnoj zdravstvenoj politici, ne bi trebale predstavljati nikakvo iznena&enje. Kao #to