110 časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja • studeni - prosinac 2019 • issn 1512-5475 Časopis Motrišta referiran je u Central and Eastern European Online Library /Frankfurt am Main/ - https://www.ceeol.com/search/journal-detail?id=185 Josip Muselimović i Miro Petrović Andrić, Anđelić, Bevanda, Dva urednika Motrišta o novim projektima i temama Biasiol Babić, Grbavac, Lovrenović, Karačić, Počasni predsjednik i član Predsjedništva posebnog priloga koji se tiska uz ovaj časopis. Kordić, Koštro, Marijanović, Matice hrvatske Mostar akademik Josip Podsjetimo, Motrišta su već dobila niz značajnih Mijović Kočan, Muselimović, Muselimović i Miro Petrović, inače bivši i priznanja kao što su nagrada za najbolji časopis Omerović, Pavlović-Grgić, sadašnji glavni urednik Motrišta, ovih su dana Sarajevskog sajma knjiga 2014. godine te Pehar, Škarica, Takač, razgovarali o novim nakladničkim projektima Srebrena povelja Matice hrvatske za najbolji Tolo, Zoko kao i temama koje bi trebale biti obrađene časopis, 2014. - 2016., koju potpisuje tadašnji u Motrištima. Naglasak je stavljen i na teme predsjednik MH akademik Stjepan Damjanović. 110 br. 110, časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja Utemeljitelj i nakladnik: Matica hrvatska Mostar Realizacija i distribucija: Zdravo društvo Mostar Za nakladnike: Ljerka OSTOJIĆ Glavni urednik: Josip MUSELIMOVIĆ Odgovorna urednica: Ljerka OSTOJIĆ Tajnica: Vanja PRUSINA Uredništvo: Misijana BRKIĆ MILINKOVIĆ, fra Ante MARIĆ, Dragan MARIJANOVIĆ, Šimun MUSA, Mira PEHAR Lektura i korektura: Misijana BRKIĆ MILINKOVIĆ Grafičko oblikovanje: SHIFT kreativna agencija, Mostar Telefon/faks: +387 36 323 501 E-mail: [email protected] Adresa: Ulica kralja Zvonimira b.b., 88000 Mostar Žiroračuni: 338 100 220 201 2542 UniCredit Bank d.d. Mostar 161 02 000 115 000 30 kod RAIFFEISEN BANK BiH Uplata iz inozemstva: UniCredit Bank d.d. Mostar SWIFT UNCR BA 22 IBAN: BA 39 338 060 481 699 95 75 Cijena: 10 KM, dvobroj 20 KM, za inozemstvo dvostruko Mišljenjem Federalnog ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa br. 08-91-4/97. od 3.3.1997. glasilo Motrišta upisano je u evidenciju javnih glasila pod br. 661 i oslobođeno plaćanja poreza na promet proizvoda. br. 110, časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja rukopis Zdravka Mila MARIJANOVIĆ: Glazba . 7 književna radionica Ivan LOVRENOVIĆ: Ikavski zemljopis. Putovanje po Bosni godine 2018. .9 Zdravka Mila MARIJANOVIĆ: Sutra je novi dan . .39 Fra Vendelin KARAČIĆ: Gléd grka davnašnjega.............................57 Zdravko KORDIĆ: Moć kamena . .60 Matej ŠKARICA: Besplodni relativizam . 62 Miljenka KOŠTRO: Umjesto tišine ........................................63 Draženka TOLO: 1. Moja kuća...........................................67 učilište Dr. sc. Franjo TAKAČ: Prekretnice filma kao vizualnog medija..................71 Rosanna BIASIOL BABIĆ: Vrednovanje lokalne tradicije i didaktički projekti – Primjer dobre prakse iz zavičajne nastave............86 mozaik Stijepo MIJOVIĆ KOČAN: Dva prigodna soneta .............................91 čitaonica Mladen BEVANDA: Akademik Josip Muselimović – lučonoša dobrosusjedskih odnosa . .95 Mate GRBAVAC: Put iz turobnog i mračnog u zanos ljubavi . .99 Ivo Mijo ANDRIĆ: Na putu do Nobela ....................................103 Sabina OMEROVIĆ: Tihi vrisak u elegijama Rapka Ormana . 108 Lidija PAVLOVIĆ-GRGIĆ: Učionica u kojoj se rađaju bajke . .111 Božica ZOKO: Sa štitom ili na njemu! ....................................113 ljetopis Ivo ANĐELIĆ: In memoriam Toni Rajić . .117 Mira PEHAR: Kronika kulturnih događanja u Mostaru, listopad – prosinac 2019. ..120 dodatak Josip MUSELIMOVIĆ: A što sada . .131 književna radionica Ivan LOVRENOVIĆ Ikavski zemljopis. Putovanje po Bosni godine 2018. odlomci iz knjige* Ivanu Frani Jukiću hommage o dvjestotoj godišnjici rođenja Smrike, Bogdan Bogdanović. Spuštamo se napokon niz biljanske strane, pa s glavne ceste zakrećemo put Novoga Travnika, a onda desno, iznad Matanovih dvora izloka- nim seoskim putom penjemo se u obilazak Bogdanovićevih okatih bdjelaca na Smri- kama. Prije uspona na Smrike valja ostaviti auto kraj puta, na prirodnom proširenju. S druge strane puta ograda je nečije bašče. Ogradi prilazi iz dubine domaćin, mrk, bez pozdrava, odsijeca neljubazno: „Ne možete auto tu ostavljati!“ Naravno da možemo, i hoćemo, mislim. Vidim, isto misli i Josip, pa bez upuštanja u raspravu zatvaramo auto i odlazimo kamo smo naumili. I sam uspon na Smrike, uz koji je protomajstor Bogdan bio ugradio široko stepeni- šte-rampu a ta je sada sasvim ruinirana, snažno sugerira da ćeš, kad se popneš, gore naići na nešto nesvakidašnje. I zaista, ovaj položaj sam je po sebi čudesan: uzdignut plato usred prostranoga Travničkog polja, s kojega puca otvoren pogled u krugu od svih tristošezdeset stupnjeva na dolačku župu, biljanske strane i na planine što drže Travnik. U pjesmi te planine i razgovaraju: Dvi planine vrh Travnika grada: Bukovica, spram nje Vilenica. Vilenica Bukovicu pita: * Ivan Lovrenović, Ikavski zemljopis. Putovanje po Bosni godine 2018. (s fotografijama Josipa Lovre- novića), izdavači: GS-Tvornica mašina Travnik, Synopsis, Sarajevo-Zagreb, 2019, tisak: Grafotisak Grude Motrišta br. 110, časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja | 9 „Aj, što mi se Travnik zamaglio, ili gori il’ ga kuga mori?” „Niti gori, nit’ ga kuga mori, divojka ga okom zapalila, čarnim okom kroz srčali pendžer!” A s memorijalom Bogdana Bogdanovića, kao genijalnom intervencijom u ambijent i prostor, ovo mjesto stječe nekakvu dodatnu, neimenovanu a jaku sakralnost, kozmič- ko-magijski sadržaj. Ne zna se, ne može se znati, koji su sve uvidi i motivi Bogdanovića naveli da izabere baš ovo mjesto. Ne zna se je li mogao znati za prethistorijsku glavicu Gradac i groblje na njoj s drevnim skulpturama-spomenicima, kao ni za ono s još čudnovatijim i mar- kantnijim, nekako baš bogdanovićevskim, na nedalekom groblju imenom Bogduša u Brajkovićima ili na Gorici u Gučoj Gori. Znao to protomajstor ne znao, bio na tim mje- stima ne bio, putniku koji je čas prije gledao prostran lašvanski svijet s glavice i groblja na Gradcu, neodoljivo se ova dva mjesta nameću kao srodnici, kao poziv i odziv. Jedno s jedne, drugo s druge strane Lašve, Gradac pod vlašićkim obroncima, Smrike pod Vilenicom, na razdaljini ne većoj od pet-šest kilometara zračne linije, gledaju se i nijemo dozivaju kroz vrijeme. Dok smo uzlazili na Smrike, dan se iskvario, a još od Gradca slutilo je na to: nekakvi teški, vlažni oblaci s Vlašića hoće da prekriju cijelo nebo, da savladaju male modre provedrine koje se još tu i tamo drže, počela je i kiša, ne prejaka ali ujednačena. U prvi mah krivo mi, onda se rugam sam sebi: ti bi vedrinu, sunce, kao glupi turist, kao da vrijeme nema drugog posla nego da služi tvome ćeifu. Nego, bolan, zastani, okreni se, pogledaj: baš je ovo pravo vrijeme, pravi čas, vidi kako sve ovo jedno drugome pripada, jedno drugo pojačava, tmasti oblaci što na sive, kao žive, Bogdanovićeve bdioce spuštaju toplu kišu u nijemom razumijevanju. Pokazat će se to i na Josipovim fotografijama, sasvim razgovijetno. I eto jednoga od mnogih mračnih paradoksa nove Bosne razdrte ratom i potonule u trostruku narodnu i političku nepamet: dobivši u svoje trajno naslijedstvo ovaj me- morijal neprocjenjive kulturne i umjetničke vrijednosti, djelo najpriznatijega evropskog majstora spomeničke gradnje - ona ne zna što bi s njim. Ne zna što bi ni sa činjenicom da su Bogdanovićeve Smrike već stekle mjesto u svjetskom imaginarnom muzeju. U lokalnim razgovorima saznajemo da pod Smrike dolaze autobusi puni poštovalaca i poznavalaca izdaleka i s raznih strana, koji znaju zašto dolaze i što žele da vide, a nema nikoga da ih dočeka, osim onoga istog mrkog domaćina, koji bi svejednako da zabranjuje parkiranje i odgoni namjernike. Mrski odnos spram Smrika ne bi, međutim, bilo ni pravedno ni ispravno svesti samo na ovoga mrzovoljnika i objasniti njime, kao ni bilo kojim od mnogobrojnih pojedinaca mrzovoljnika ovoga tipa spram svih jed- nako brojnih Smrika u Bosni i Hercegovini. Mrskost je u samome sistemu, u ljestvici vrijednosti koju sistem razvija i njeguje u svim svojim vidovima - političko-ideološkom, obrazovnom, vjerskom, propagandnom, medijskom, u interpretaciji povijesti, stare i najnovije. Kulturne i umjetničke činjenice i dometi tipa Smrika, kao i uopće činjenice kulturnoga naslijedstva, duhovnoga i materijalnog, koje se ne uklapaju u novu nacio- nalnu/religijsku shemu poželjnoga, na toj ljestvici nemaju što da traže, najbolje bi bilo da ih nema, da ne kvare ubogu idilu novoga rasporeda vrijednosti. Sistem je sveobu- 10 | Motrišta br. 110, časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja hvatan, i pojedinac poput našega „domaćina“ pod Smrikama u nj je uronjen kao u jedini svoj spoznajni i vrednosni horizont. A ako za neki drugi, različit od njegovoga, i može znati, taj je za njega nužno neprijateljski, pa se prema njemu tako valja i odnositi. Naročito je to zaoštreno i osjetljivo na ovakvim mjestima, u ovakvim lokalnim sredi- nama, u kojima se povijest tako tragično „ponavlja“: Travnik 1941-44, Travnik 1993- 94. Onda: ustaše, Nijemci, partizani, teške borbe za grad, masovni zločini prvih, čijim žrtvama je spomenik na Smrikama i posvećen, pa odmazda drugih, u kojoj nisu bili pošteđeni ni civili ni ranjenici u bolnici, o čemu pobjednički režim, naravno, nije dao da se govori. A sve se pamtilo i u šutljivom pamćenju u otrov stvaralo. Sada, pak: na- kon karadžićevaca s Vlašića, armijaši i haveoovci, pa mudžahedini; progoni, zločini, uništavanje, pljačka. Samo, sada su