4 6/7 Uvod 8/9 O tragovima {ZLATKO MILEUSNIÆ} 21 Obuæa u razdoblju od ranog srednjeg vijeka do poèetka 20. stoljeæa {NADJA MAGLICA} 49 Obuæarski obrt i rukotvorstvo {VESNA ZORIÆ} 73 Znaèenje obuæe u seoskim zajednicama u Hrvatskoj {AIDA BRENKO} 111 Obuæa u dvadesetom stoljeæu {AIDA BRENKO / VESNA ZORIÆ} ENGLISH TEXTS 132 Introduction 133 On Traces {ZLATKO MILEUSNIÆ} 139 Footwear in the Period From the Early Middle Ages to the Beginning of the 20th Century {NADJA MAGLICA} 148 Shoemaking Crafts and Handicrafts {VESNA ZORIÆ} 156 Footwear and its Meaning in Rural Communities in Croatia {AIDA BRENKO} 169 Footwear in {AIDA BRENKO / VESNA ZORIÆ} 177 LITERATURA 5 IZLOBOM koje dobre šuze! šetnja kroz povijest obuæe, eljeli smo pokazati razlièita znaèenja koja cipela ima u èovjekovom ivotu. Štiteæi nogu od klimatskih nepogoda ili opasnog terena obuæa je tijekom povijesti postala sastavni dio èovjekova ivota pa nam njezina povijest otkriva i dio povijesti èovjeèanstva. Vrsta i naziv materijala od kojeg je obuæa napravljena, njezin oblik i ukras ili naèin izradbe, daju nam niz podataka za razumi- jevanje kulturnih, gospodarskih i politièkih prilika u odreðenom razdoblju. Zahvaljujuæi vanjskim znacima, obuæa postaje simbol identiteta – spol- nog, dobnog, vjerskog, profesionalnog ili etnièkog. Zbog toga su tijekom povijesti èesto donošeni propisi o naèinu obuvanja pojedinih kategorija stanovništva, bilo u obliku zakon- skih odredbi ili nepisanih, ali od zajednice sankcioniranih pravila. Njihov je osnovni cilj bio odravanje staleških, vjerskih i nacionalnih razlika ili pak dobnih i spolnih. Velik broj zakona koji se odnosio na obuæu imao je i ekonomsku podlogu poput onih iz skupine leges sumptuarie, dakle protiv luksuza. S prvim graðanskim revolucijama propisi koji potjeèu iz prethodnih ureðenja postaju bespredmetni, a obiljeavanje razlika poprima drugaèije oblike. Društvena elita mogla je ostvariti svoju ekskluzivnost iskljuèivo robom vrhunske kvalitete i sezonskim promjenama mode. Današnji razvoj industrije i dizajna kao i razvoj trgovaèke mree otvaraju široke moguænosti pa svatko moe izabrati onu obuæu koja slui zadovoljavanju njegovih potreba, a u skladu s ekonomskim moguænostima, dobi, društve- nim poloajem i osobnim estetskim mjerilima. Izloba prikazuje povijesni razvitak obuæe, od arheoloških nalaza preko stilskih razdoblja do suvremenog dizajna, kao i razvitak obuæe sa stanovišta izradbe. Pri tome se misli na naèin izradbe obuæe za vlastite potrebe ili potrebe ue obitelji, do pojave obrtnika i postolarskih cehova, manufakture i tvornièke proizvodnje. Takoðer je predstavljena i vrijedna graða Etnografskog muzeja koja pri- pada razdoblju konca 19. i poèetka 20. stoljeæa. U tom je vremenu, upravo obuæa bila jedan od glavnih pokazatelja gospodarskih, društvenih i kulturnih promjena koje su se dogaðale u seoskim zajednicama. Nastojali smo prikazati i dostupnu izvaneuropsku graðu. Valja istaæi i prvu industrijsku obuæu proizvedenu u Hrvatskoj, u "Bo- rovu", tvornici nastaloj nacionalizacijom predratne "Bate". Ta je obuæa tijekom 20. stoljeæa bila najprepoznatljivija ne samo u Hrvatskoj veæ i na podruèju bivše Jugoslavije. Na izlobi su predoèeni primjerci namjenjeni najširim društvenim slojevima. Zbog mnogovrsnosti obuæe ona je podijeljena u više zasebnih cjelina. Na- stojali smo je predoèiti u vremenskom slijedu, ali istodobno istièuæi njezine funkcije. Uloga obuæe u uèvršæivanju društvenih odnosa i stvaranju društvenih identiteta i vrijednosti i danas je izraeno što potvrðuje i izloena kultna obuæa pojedinih alternativnih skupina iz druge polovice 20. stoljeæa. Dio izlobe posvetili smo obuæi u svijetu simbola. U mnogim je kultura- ma odnos prema cipeli i nozi povezan s fetišizmom. Imelda Marcos krije se u mnogim enama, a muškarci reagiraju gotovo uvjetnim refleksom na pojavu ene u visokim peta- ma. Simbolièko znaèenje obuæe izvrsno oslikavaju i bajke u kojima èarobna obuæa najèešæe predstavlja medij za ulazak u drugi svijet. S obzirom na opsenost i sloenost teme, naravno da nismo iscrpili sve ono što obuæa predstavlja, ali smo pokušali ukazati na njezinu ulogu i znaèenja tijekom povijesti. Buduæi da je noga bila osobito znaèajna za èovjekov opstanak, vidimo da je tijekom povijesti i u svim kulturama upravo funkcija obuæe istaknutija od oblika. U stvari, svaki je dizajn obuæe vrlo star. 7 Zlatko Mileusniæ O tragovima O TOME KAKO SU I ÈIME LJUDI U PRAPOVJESNO DOBA štitili stopala od studeni, vlage ili nepogodna tla, nema odgovora na koji se ne bi moglo postaviti još po koje pitanje. Odgovoriti na pitanje kada se to zbilo, premda se èini jednostavnijim, jednako je zam- ršeno pa i danas predstavlja pravu interdisciplinarnu pustolovinu. Povjesne discipline tim pitanjima pristupaju razlièito pa su takvi i odgovori. U ovome prikazu bit æe rijeèi o obuæi, njezinim oblicima, mijenama, kao i naèinima kojima su nastajali i smjenjivali se stilovi u njezinu dugom povjesnom razdoblju. Dvije su vrste izvora koje pri tome slijedimo. Jedni sadre obavijesti iz slikovnih prikaza i pisanih svjedoèanstava. Drugi su arheološki nalazi ostataka obuæe, izvorna svjedoèanstva što sadre i odgovore na pitanja koja tek valja postaviti, a danas podvrgnuti analizi uz primjenu suvremenih znanstvenih postupaka, mijenjaju saznanja o njezinu mjestu u kulturnoj povijesti. U slikovnim prikazima ljudi, obuæa se razabire veæ u razdoblju paleoli- tika, pred priblino 15.000 godina. S obzirom na alate kojima se èovjek kamenoga doba sluio, bila je to jednostavna i praktièna obuæa naèinjena od koa oderanih ivotinja. Za stopalo se dri obavijena konatim remenjem; remenèiæima provuèenim izmeðu nonih prstiju i uèvršæenim u potplat ili pak remenjem provuèenim kroz proreze uz obod njegova uzvinutoga ruba koji se potom obavijaju oko noge od glenja naviše. Ovome posvuda raširenom tipu najjednostavnije jednodjelne obuæe, pripadaju i naši opanci, što su se u brojnim suvrsticama odrali sve do danas. Meðutim takva obuæa see u još dalju prošlost koju ne odreðuju njezini materijalni tragovi, veæ tragovi što ih je ona ostavila na stopalu suvremenoga èovjeka. Amerièki antropolog Erik Trinkaus, baveæi se komparativnim prouèavanjem fosilnih ostataka èovjeka i interpretirajuæi varijacije u anatomiji ljudskoga stopala, zakljuèio je da 1 Postolarska radionica; detalj sa slabljenje kostiju nonih prstiju nije stupanj u evoluciji èovjeka kako se to dosada sma- oslikane vaze. tralo, veæ da je takvo slabljenje posljedica nošenja obuæe te da je zapoèelo veæ pred 26- 30.000 godina, a u hladnijim predjelima Euroazije i mnogo ranije. Prethodna strana: 2 Model èizme, Sarvaš. AMZ 7894. Prema tom su razdoblju materijalni ostaci najstarije obuæe relativno mladi. Do danas najstariji nalaz obuæe ranoga èovjeka potjeèe sa sjeverozapada sjeverno- 9 amerièkoga kontinenta, a starost joj je procjenjena u rasponu od 9000 do 11000 godina. Rijeè je o preko 70 sandala pronaðenih 1938. godine u oregonskoj spilji Fort Rock. Naèinjene su od drvenaste biljke Artemisia tridentata koja i danas u tom sušnom dijelu Sjedi- njenih amerièkih drava obilno raste. Indijanci su njezinu savitljivu koru i u suvremeno doba koristili pri pletenju vreæa i košara. U sliènoj, jednako suhoj mikroklimi spilje Arnold Research u Missouriju uz 16 pari raznolike obuæe naèi- njene od listova biljke Eryngium yuccifolium, pronaðena su i dva para konate obuæe za koje je ustanovljena starost u rasponu od 1070 do 8300 godina. Stalna suha klima Judejske pustinje u blizini Jerihona, jednog od najstarijih gradova na svijetu, èuvala je 6000 godina ostatke ratnika. Sahranjen je uz bogate grobne priloge i s konatim sandalama. Sluèajan nalaz smrznutog bronèanodobnog èovjeka podno ledenjaka Similaun u junotirolskim Alpama, rujna 1991. godine, proširio je mnoge spoznaje o ivotu èovjeka prije 5300 godina. U broj od sedamdesetak predmeta što ih je "Ledeni èov- jek" imao uza se u trenutku smrti ubrojena je i njegova obuæa. Premda loše oèuvana, anal- izom je ustanovljeno da pripada tipu jednodjelne obuæe iako je sastavljena od medvjeðe i srneæe koe. U unutarnjem dijelu pronaðeni su i ostaci biljnih vlati što su dodatno štitile stopalo od studeni. Na našem podruèju nema arheoloških nalaza tako stare obuæe. Meðutim, izgled obuæe u priblino istom razdoblju eneolitika predoèuje nam fragment keramike, vjerojatno statue iz Sarvaša što se èuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Na njemu je veoma jasno i s više detalja modelirana obuæa u obliku èizme što see po prilici do pola lista. Uz rubove potplata i straga, oko njegova uspravljenoga petnog dijela, istièe se uska profilacija u obliku sitnih rombova, a sprijeda i straga po sredini te djelomice i oko grla, oblikovani su nizovi nalik na petljice èime je predoèeno spajanje dijelova. Grlo èizme obavijeno je tankom uzicom pa se moe pretpostaviti da se njome vezivanjem uèvršæivao gornji, labaviji dio èizama naèinjen moda preplitanjem sukna, pletiva ili omekšane koe. Obuæa naèinjena prema ovom modelu, po svojoj bi se izvedbi posve uklopila u najranije oblike jednodjelne obuæe na podruèju Europe. Spomenuti primjeri pronaðene obuæe potvrðuju pravilo da se ona, kao i slièni predmeti organskoga podrijetla mogla oèuvati jedino pri ujednaèenim klimatskim uvjetima. Uz to idu u prilog èesto naglašavanoj pretpostavci da se èovjek za njihovu izrad- bu sluio materijalom s kojim je svakodnevno mogao biti u dodiru jer je obuæu zbog nje- zina kratka vijeka valjalo èesto obnavljati, a iznošenu odbaciti kao staru cipelu. I danas se u mnogim podruèjima Europe, Afrike, June Amerike, u zemljama Bliskog i Dalekog Istoka odravaju nepromijenjene tehnike