Polona Jurinić SADRŽAJ I. Iz povijesti likovnih akademija u Zagrebu i Ljubljani 12 II. Likovni umjetnici u Hrvatskoj koji su rođeni u Sloveniji, djelovali ili studirali kao Slovenci u Hrvatskoj ili su slovenskog podrijetla Od XV. do XVIII. stoljeća 16 XIX. stoljeće 48 XX. stoljeće 70 III. Slovenski likovni umjetnici, koji su studirali na Akademiji u Zagrebu od 1907. do 2009. godine Popis studenata 122 Kratke biografije najpoznatijih slovenskih likovnih umjetnika 126 Životopis autorice 150 Izvori 152 Zahvale 154 VSEBINA I. Iz zgodovine likovnih Akademij v Zagrebu in Ljubljani 13 II. Likovni umetniki na Hrvaškem, ki so rojeni v Sloveniji, delovali ali študirali, kot Slovenci na Hrvaškem ali so slovenskih korenin Od XV. do XVIII. stoletja 17 XIX. stoletje 49 XX. stoletje 71 III. Slovenski likovni umetniki, ki so študirali na Akademiji v Zagrebu med letoma 1907 in 2009 Seznam študentov 122 Kratke biografije najbolj znanih slovenskih likovnih umetnikov 126 Življenjepis avtorice 151 Viri 153 Zahvale 154 SLOVENSKEBOJEUHRVATSKOJLIKOVNOJUMJETNOSTI UVODNA RIJEČ AUTORICE tkad sam se 1994. učlanila u kulturno-prosvjetno društvo Slovenski dom u Zagrebu i Okad smo u Društvu 1996. godine pokrenuli izlaženje glasila Novi odmev, zanimao me kulturni doprinos Slovenaca u Zagrebu i Hrvatskoj. Iz broja u broj Novog odmeva pronalazili smo zaslužne Slovence koji su djelovali na tom prostoru u kulturi, znanosti, medicini…Sve to nije slučaj- no. Zagreb je u ne tako davnoj prošlosti bio kulturno i znanstveno središte toga dijela Europe. Mnogi Slovenci došli su studirati na zagrebačko Sveučilište ili su došli „trbuhom za kruhom“. Proučavanjem raznih enciklopedija i monografija te osobnim kontaktima, došla sam do impozantnog broja imena i biografija likovnih umjetnika – slikara, kipara, arhitekata, arheologa, povjesničara umjetnosti, fotografskih umjetnika, crtača stripova, animatora crtanih filmova, scenografa, kostimografa koji su rođeni u Sloveniji ili imaju slovenske korijene. Osobito je velik broj umjetnika – slikara, kipara i graditelja koji su uvelike doprinijeli hrvatskoj crkvenoj umjetnosti. Biografije svih njih opisane su u ovoj monografiji. Većina ih je i slikovno predstavljena svojim djelima. Sve biografije razvrstala sam u četiri poglavlja: XV. do XVIII. stoljeće, XIX. stoljeće, XX. stoljeće te kratke biografije slovenskih umjetnika koji su studirali u Zagrebu na Akademiji za likovnu umjetnost (uključujući popis svih studenata). Akademija za likovnu umjetnost u Ljubljani osnovana je tek 1946. a u Zagrebu već 1907. godine, tako da su mnogi Slovenci studirali u Zagrebu. Slijedi povijest likovnih akademija u Zagrebu i Ljubljani. Obrađeno je 139 biografija umjetnika koji su djelovali ili djeluju u Zagrebu i Hrvatskoj te 54 kratke biografije zagrebačkih studenata koji su priznati umjetnici u Sloveniji. Obrađene biografije nisu definitivne. Pretpostavljam da je u Hrvatskoj više umjetnika koji su po- drijetlom Slovenci. Asimilacija i miješani brakovi učinili su svoje. Svaka dopuna bit će dobrodošla. Na kraju: ako se neki umjetnik nađe „povrijeđen“ što sam ga svrstala u ovaj popis, moja namjera nije bila da hrvatskog umjetnika „pretvorim“ u slovenskoga. Mi Slovenci koji živimo u Zagrebu i u Hrvatskoj ponosni smo da tako veliki broj hrvatskih umjetnika ima slovenske korijene. U Zagrebu, svibanj 2011. godine Polona Jurinić SLOVENSKEBARVEVHRVAŠKILIKOVNIUMETNOSTI UVODNA BESEDA AVTORICE se od leta 1994, ko sem se včlanila v Kulturno prosvetno društvo Slovenski dom Zagreb in Vše bolj, odkar smo v Društvu leta 1996 začeli izdajati glasilo Novi odmev, me je zanimal kulturni prispevek Slovencev v Zagrebu in na Hrvaškem. Iz številke v številko Novega odmeva smo odkrivali zaslužne Slovence, ki so na tem prostoru delovali v kulturi, znanosti, medicini … Pa ne gre za naključje. Zagreb je bil še v ne tako davni preteklosti kulturno in znanstveno središče tega dela Evrope. Številni Slovenci so prišli študirat na zagrebško Univerzo ali pa so se na Hrvaško odpravili „s trebuhom za kruhom“. S proučevanju različnih enciklopedij in monografij ter prek osebnih stikov je nastal občudovanja vreden seznam imen in življenjepisov likovnih umetnikov – slikarjev, kiparjev, arhitektov, arheologov, umetnostih zgodovinarjev, umetniških fotografov, risarjev stripov, animatorjev risanih filmov, scenografov, kostumografov, ki so rojeni v Sloveniji oziroma imajo slovenske korenine. Še posebej navdušujoče je število umetnikov – slikarjev, kiparjev in stavbarjev –, ki so pomembno prispevali k hrvaški sakralni umetnosti. Njihovi življenjepisi so predstavljeni v pričujoči monografiji. Večina jih je tudi slikovno predstavljena s svojimi deli. Vsi življenjepisi so razvrščeni v štiri poglavja: XV. do XVIII. stoletje, XIX. stoletje, XX. stoletje ter kratki življenjepisi slovenskih umetnikov, ki so študirali na zagrebški akademiji za likovno umetnost (skupaj s seznamom vseh študentov). V Ljubljani je bila akademija za likovno umetnost ustanovljena namreč šele leta 1946, v Zagrebu pa že 1907. leta, zato so številni Slovenci študirali v Zagrebu. Sledi zgodovina likovnih akademij v Zagrebu in Ljubljani. Predstavljenih je 139 življenjepisov umetnikov, ki so delovali ali še delujejo v Zagrebu oziroma na Hrvaškem, ter 54 krajših življenjepisov zagrebških študentov, ki so priznani umetniki v Sloveniji. Zajeti življenjepisi niso povsem dokončni. Prepričana sem, da je na Hrvaškem še več umetnikov s slovenskimi koreninami. Asimilacija in mešane zakonske zveze so pustile svoj pečat, zato bo vsaka kasnejša dopolnitev dobrodošla. In čisto na koncu. Če se kakšen umetnik čuti prizadetega, ker sem ga uvrstila na ta seznam, se opra- vičujem, saj moj namen ni bil, da bi hrvaškega umetnika »spremenila« v slovenskega. Slovenci, ki živimo v Zagrebu in na Hrvaškem, smo ponosni, da imajo tako številni hrvaški umetniki slovenske korenine. Zagreb, maj 2011 Polona Jurinić SLOVENSKEBOJEUHRVATSKOJLIKOVNOJUMJETNOSTI SLOVENSKO - HRVATSKI KULTURNI PLETER (KROZ POVIJEST I NOVO DOBA) svojoj znamenitoj studiji o tradiciji i njenim vrijednostima, Thomas Stearns Eliot iznio je U tezu o njihovim povijesnim i aktualnim značenjima pa i o utjecaju kojega tradicija ima i trebala bi imati na suvremenog umjetnika precizirajući njihovo međusobno prožimanje. Te su teze danas općeprihvaćene i nezaobilazna su literatura u svakoj analitičkoj interpretaciji tradicije i njenih vrijed- nosti, napose u kontekstu suvremene umjetnosti. Eliot je, naime, pokazao u svojoj antologijskoj studiji te odnose tradicije i suvremenosti ili tradicije u suvremenosti te postavio preciznu „dijagnozu“ mjera u kojima se međusobno prožimaju, kao što je lucidno razmotrio i način na koji se nadopunjavaju tradicija i suvremena umjetnost. Naglasio je i one vrijednosti koje ih determiniraju, a time otvorio iznimno značaj- nu pa i golemu temu koja je prožela europsku uljudbu oblikujući kulturu, umjetnost, znanost….i, dakako, njezinu cjelokupnu povijest. U tom, sad već i klasičnom eseju koji je u temeljima moderne europske umjetnosti Eliot je izgradio tezu na univerzalnim duhovnim premisama na kojima je i stvarana jedinstvena europska tradicija akceptirajući u skladnoj cjelini zajedničke baštine i nacionalne različitosti u specifičnim nijansama kao svoje kulturno i društveno bogatstvo.“Na osnovi golemog broja kritičkih napisa koji su se pojavili na francuskome jeziku mi poznajemo ili barem mislimo da poznajemo, kritičke metode i kritičke navike Francuza; mi jednostavno zaključujemo (mi smo jedan tako neosviješten narod) da su Francuzi „kritičniji“ od nas i čak se katkad pomalo dičimo tom činjenicom, jer su Francuzi, tobože, manje spontani.“ A nisu li kroz dugu europsku povijest Slovenci i Hrvati svojim specifičnim prilozima doprinijeli njenoj kulturi kao zajedničkoj baštini sa svim svojim razlikama? I jednako tako, s „više ili manje spontanim“ obilježjima oba naroda, i slovenski i hrvatski, upu- ćivali su jedan na drugoga upravo na europskim kulturnim vrijednostima na kojima su i gradili kroz zajedničku povijest i svoje nacionalne kulturne posebnosti.Upravo se po tim specifičnostima i prepoznaje nacionalni identitet koji se kroz zajedničku europsku povijest i sačuvao u različitosti kao svoju dragocjenu vrijednost u europskom kulturnom prostoru sačuvavši u svakom narodu tu nacionalnu posebnost kao svoju duhovnu i kulturnu vrijednost. To prožimanje nacionalnih obilježja kao europskih kulturnih vrijednosti isprepliće se kroz njihove specifičnosti na istim europskim kulturnim prostoru prožetom istim povijesnim naslijeđem živom i u suvremenosti. Ove velike teme europske povijesti i naravno suvremenosti navodimo i kao činjenice na kojima će ta ista Europa, kao i svaki njezin narod graditi svoju budućnost u zajedničkoj europskoj kući pa tako i slovenski i hrvatski narod, čija je povijest kroz stoljeća isprepletena istim nitima kulture i umjetnosti koji su i danas, kao što će, vjerujemo, i sutra biti pleteni od istog europskog pletiva obojenog nacional- nom bojom kao svojim prilogom sačuvanog kulturnog identiteta. Upravo na te činjenice ukazuje i monografska knjiga autorice Polone Jurinić koja ih je „obradila“ kao veliku i specifičnu temu pod naslovom „Slovenske boje u hrvatskoj likovnoj umjetnosti“. Tu veliku temu iščitavamo kroz duga stoljeća, dijelom i zajedničke povijesti u brojnim po- dručjima ljudske djelatnosti koje je autorica „suzila“ na jednu temu – na onu koja „pokriva“ likovne umjetnosti. I tu veliku, a i nedovoljno poznatu temu, za koju bismo mogli reći i neistraženu, Polona Jurinić nastojala je pregledno prikazati kroz povijest u tri velika poglavlja knjige.