SVEUČILIŠTE U ZAGREBU HRVATSKI STUDIJI MARICA KARAKAŠ OBRADOV DOBROVOLJNA I PRISILNA PRESELJENJA U HRVATSKOJ TIJEKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA I PORAĆA DOKTORSKI RAD Zagrebu 2011. Mentor: dr. sc. Miroslav Akmadža UVODNA RAZMATRANJA Historiografija i izvori o dobrovoljnim i prisilnim preseljenjima U jugoslavenskoj/hrvatskoj historiografiji do 1990. istraživanja vezana za dobrovoljna i prisilna preseljenja tijekom Drugog svjetskog rata i u neposrednom poraću izravno i neizravno dotaknuo je izvjestan broj istraživača. O migracijama stanovništva u razdoblju Drugog svjetskog rata izdvojila bi knjige Slobodana D. Miloševića, Fikrete Jelić-Butić, Tone Ferenca, Mihalea Sobolevskog i Zdravka Dizdara te članak Andrije-Ljubomira Lisca. S. D. Milošević objedinio je migracije stanovništva na zaposjednutom jugoslavenskom području tijekom Drugog svjetskog rata i ako se zanemare mjestimice izneseni ideološki sudovi i jednostrani pristup prema pojedinim nacionalnim skupinama i političkim opcijama, njegova knjiga je i danas polazište za sve istraživače ratnih migracija, ali i općenito problematike Drugog svjetskog rata. Knjiga F. Jelić-Butić nezaobilazna je za razumijevanje Drugog svjetskog rata na hrvatskom i bosanskohercegovačkom prostoru koja rasčlanjujući odnose Nezavisne Države Hrvatske (NDH) prema pojedinim etničkim, nacionalnim i vjerskim skupinama pomaže u razumijevanju njihovih migracija. T. Ferenc iscrpnom analizom povoda, uzroka, tijeka i posljedica iseljavanja Slovenaca s područja Slovenije koje je zaposjeo Treći Reicha doprinosi razumijevanju i migracija drugih nacionalnih skupina, posebice srpskog stanovništva na području NDH. O izbjeglicama i zbjegovima hrvatskog stanovništva, uključujući i muslimansko stanovništvo u Bosni, tijekom Drugog svjetskog rata važan doprinos je knjiga Mihaela Sobolevskog i Zdravka Dizdara o vojnom djelovanju četnika. Članak A. Lj. Lisca o iseljavanju Srba s područja NDH značajan je prilog poznavanju naslovljene teme zbog niza objavljenih dokumenata. No izostao je doprinos pojašnjenja određenih pojava te je članak uveo temu iseljavanja srpskog stanovništva s područja NDH u jugoslavensku/hrvatsku historiografiju, ali i neopravdano, u razdoblju od 1945. do 1990., bio i svojevrstan epilog toj temi. Članak Dragovana Šepića o okupacijskoj politici Kraljevine Italije u Dalmaciji važan je doprinos za razumijevanje političko ideološke podloge koja je određivala odnosa vlasti Kraljevine Italije prema hrvatskom stanovništvu u Dalmaciji.1 1 Slobodan D. MILOŠEVIĆ, Izbeglice i preseljenici na teritoriju okupirane Jugoslavije 1941 -1945., Beograd 1981.; Fikreta JELIĆ – BUTIĆ, Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska 1941-1945., Zagreb 1978.; Tone FERENC, Nacistična raznarodovalna politika v Sloveniji v letih 1941-1945, Maribor 1968.; Tone FERENC, Nacistička politika denacionalizacije u Sloveniji u godinama od 1941 do 1945., Ljubljana, Beograd 1979.; Andrija- 1 O zbjegovima i evakuacijama stanovništva nekoliko autora dalo je dobar temelj daljnjim istraživanjima. Srećko Ljubljanović jedini je autor koji je opširnije, na temelju arhivskog gradiva, pisao o zbjegu stanovništva, najvećim dijelom iz Slavonije, početkom 1945. u Mađarsku pa potom u Vojvodinu. Taj članka i danas je temeljni za temu migracija stanovništva tog dijela Hrvatske kao i općenito Drugog svjetskog rat u Slavoniji. U članku Nikice Barića o odnosu vojnih vlasti Trećeg Reicha prema civilnom stanovništvu u Dalmaciji 1944. navode se i vrlo iscrpni podaci o evakuaciji stanovništva, pretežno muškaraca, s dalmatinskih otoka i iz pojedinih priobalnih gradova i naselja. Katalog izložbe Hrvatskog povijesnog muzeja o zbjegu stanovništva u El Shattu, uz izuzetan ilustrativni materijal pruža i jezgrovite podatke sakupljene iz brojne literature i novina, a osobito važan je pregled brojidbenih pokazatelja o zbjegu također napravljen na temelju literature, novina i izvora.2 O prisilnom radu tijekom Drugog svjetskog rata korisne podatke možemo crpiti iz radova Milana Ristovića u kojima su uz kvalitativne analize raznih pojava relevantnih za temu značajan doprinos i kvantitativni podaci o udjelu stanovništva raznih nacionalnih pripadnost s jugoistoka Europe u "radnom stroju" Trećeg Reicha, kako je to nazvala Ana Maria Grünfelder. Ova autorica dajući žrtvama prisilnog rada ime i prezime i pričajući pojedine sudbina prisilih radnica/radnika približava na emocionalnoj razini sudbinu ovih ljudi znanstvenim krugovima i široj publici.3 Za poslijeratno razdoblje istaknula bih knjige Nikole Gaćeše i Marijana Maticke o agrarnoj reformi i kolonizaciji u kojima su autori očekivano zamornu temu koja zahtjeva iznošenje niza brojidbenih pokazatelja, uspjeli oživjeti neizostavnim popratnim pojavama vlakova bez voznog reda.4 Poslije 1990. nema u hrvatskoj historiografiji sustavnijeg istraživanja koje bi obuhvatilo sve ili barem više etničkih/nacionalnih skupina koje su bile zahvaćene valom preseljenja. Postoje radovi koji su obuhvatili jednu nacionalnu/etničku skupinu. Tu treba istaknuti knjige i Ljubomir LISAC, "Deportacije Srba iz Hrvatske 1941.", Historijski zbornik, br. 1-4/1956.; Dragovan ŠEPIĆ, "Talijanska okupaciona politika u Dalmaciji (1941-1943)", Putovi revolucije, 1-2/1963. 2 Zdravko, DIZDAR, Mihael, SOBOLEVSKI, Prešućeni četnički zloćini u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini 1941. 1945., Zagreb 1999.; Nikica, BARIĆ, "Wermacht, NDH, evakuacije, deportacije i prisilni rad stanovništva u Dalmaciji tijekom 1944.", Logori, zatvori i prisilni rad u Hrvatskoj/Jugoslaviji 1941.-1945., 1945.-1951., (ur. Vladimir Geiger, Martina Grahek Ravančić, Marica Karakaš Obradov), Zagreb 2010.; El Shatt, katalog izložbe Hrvatskog povijesnog muzeja, Zagreb 2007.; Srećko, LJUBLJANOVIĆ, "Evakuacija stanovništva Slavonije u Mađarsku i Vojvodinu početkom 1945.", Zbornik, Historijski institut Slavonije, 4/1966. 3 Milan D. RISTOVIĆ, Nemački "Novi poredak" i jugoistočna Evropa 1940/41-1944/45., Beograd 2005.; Milan RISTOVIĆ, "Jugoistočna Evropa kao dopunski izvor radne snage nemačke ratne privrede u Drugom svetskom ratu", Vojnoistorijski glasnik, god. XLII, 2/1991.; Ana – Maria GRÜNFELDER, "U radni stroj velikog njemačkog Reicha!". Prisilni radnici i radnice iz Hrvatske, Zagreb 2007. 4 Nikola GAĆEŠA, Agrarna reforma i kolonizacija u Jugoslaviji 1945-1948., Novi Sad 1984.; Marijan MATICKA, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj od 1945. do 1948., Zagreb 1990. 2 članke Vladimira Geigera koji je obradio brojne aspekte života i djelovanja hrvatskih Nijemaca tijekom Drugog svjetskog rata i poraća te proučio odnos komunističkih vlasti prema etničkim Nijemcima (folksdojčerima) na hrvatskom prostoru, osobito pitanje kolektivne krivnje i gotovo potpun nestanak folksdoječera na hrvatskom prostoru, osobito u Slavoniji. Knjige i članci Darka Dukovskog prvi su historiografski radovi koji nastoje objektivno sagledati istarski suživot u ratu i poraću, iskazujući veliko razumijevanje i respekt za pionirski istarski antifašizam i sva njegove kasnija utjelovljenja koja i nisu imali nužno ljudsko/humano lice. Marino Manin praćenjem literature, osobito na talijanskom jeziku i revnim pisanjem analitičkih prikaza, podastirao je znanstvenim krugovima podatke o talijanskoj historiografiji i publicistici koja se odnosi na Istru. Njegov radovi o egzodusu slavenskog i talijanskog stanovništva te o ljudskim gubicima na istarskom području publicističkom spretnošću i znanstvenim erudicijom pojašnjavaju i najbolnija pitanja kao što su fojbe/kraške jame uz neizostavno pojašnjenje istarskog zemljopisnog i toponimijskog nazivlja kao i drugih za Istru svojstvenih pojmova. Franko Dota dao je iscrpan pregled historiografije, publicistike, memoarskih i književnih djela ne samo talijanske i hrvatske već i treće zainteresirane, slovenske, strane o talijansko - slavenskim odnosima u Istri. Opuštenim i rječitim stilom dotaknuo se velikog broja radova na teme talijansko - hrvatsko - slovenske uzajamnosti, koju su u prvoj polovini 20. stoljeća često obilježila neslaganja i grubosti. Dota je obuhvatio veliki broj naslova od serioznih radova, ponajprije historiografije do nastupa i izjava političara koje bi trebalo, u cilju razumnog i hladnog pristupa rješavanju nekih još otvorenih i bolnih tema, vjerojatno bolje zaboraviti nego ih ovjekovječiti u koricama knjige.5 Ovi radovi bili su mi oslonac u teorijskom i metodološkom pristupu. Od radova stranih autora izdvojila bih Aleksandra Kasaša i Enikő A. Sajti o Mađarima u Vojvodini te knjige i članke Zorana Janjetovića o Nijemcima (folksdojčerima) u Vojvodini.6 5 Vladimir GEIGER, Nijemci u Đakovu i Đakovštini, Zagreb 2001.; ISTI, Folksdojčeri. Pod teretom kolektivne krivnje, Osijek 2002.; ISTI, "Iseljavanje Njemačke narodne skupine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj s područja Slavonije potkraj Drugog svjetskoga rata", Sezonstvo in izseljenstvo v panonskem prostoru. Sosedstvo Avstrije, Hrvaške in Slovenije, (ur. Marina Lukšič Hacin), Ljubljana 2003.; ISTI, "Heimkehr. Povrataka slavonskih Nijemaca nakon Drugoga svjetskog rata iz izbjeglištva / prognaništva u zavičaj i njihova sudbina", Scrinia Slavonica, 3/2003.; Darko DUKOVSKI, Rat i mir istarski. Model povijesne prijelomnice 1943. - 1945., Pula 2001.; ISTI, "Egzodus talijanskog stanovništva iz Istre 1945. – 1956., ČSP, god. 33, 3/2001.; ISTI, "Dva egzodusa: hrvatski (1919.-1941.) i talijanski (1943.-1955.)", Adrias, sv. 15/2008.; Marino MANIN, Istra na raskrižju. O povijesti migracija pučanstva Istre, Zagreb 2010.; ISTI, "Egzodus", Istarska enciklopedija, Zagreb 2005.; ISTI, "O ljudskim gubicima Istre u Drugom svjetskom ratu i poraću", Identitet Istre - ishodišta