^i^_-l>- I ^^rjlS ŠKOLA- -A?K*£Sf ^^ %r^/T>^ ** '--aigj^lEI?;^ iTJlsMŠg^^MJ-SAS AJžVtl -^ tss? aiJENA DIN. 506^« GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA ZA NIŽE RAZREDE MEDRESA I SREDNJIH ŠKOLA II DIO SINTAKSA I itanka sa rjenikom NAPISALI: Dr. ŠAIR SIKIRI, MUHAMED PAŠI I MEHMED HANDŽI IZDANJE VAKUFSKE DIREKCIJE U SARAJEVU 615. 19 3 6 DRŽAVNA ŠTAMPARIJA U SARAJEVU Ovaj je Udžbenik izraen po nalogu Ulema-medžlisa u Sarajevu prema programu koji je sastavila naroita anketa. Rukopis udžbenika je pregledan I.V. Z. i ispravljen od strunjaka, pa je zakljukom Odbora Naiba za u Sarajevu br. Pov. 94/36 od 26 aprila 1936 odobren za uporabu u nižim razredima medresa i slinih srednjih škola. II DIO SINTAKSA Nauka o nizanju rijei u reenici zove se sintaksa {_j^=«3i(Jii) Ova se nauka dijeli na sintaksu imena, sintaksu glagolskih oblika i sintaksu estica. A) SINTAKSA IMENA Ime može biti: a) primitivno ( J-Cfl ) t. j. ono koje nije izvedeno iz druge rijei, na pr. Jaj\ zemlja, j.Ji pero. b) izvedeno ( jl_JJi*l) t. j. ono koje je izvedeno od infinitiva. Infinitiv ( jluai'l ) t. j. glagolska imenica je dakle oblik iz kog se tvore izvedena imena. Infinitiv je od I vrste glagola pra- nepravilan ( (^C— ), a od proširenih glagolskih vrsta vilan ( i5-lj ). i Infinitiv kao uiUJ I može imati aktivno (JeUJiiil oLi. ) pasivno znaenje {JjjJl\S\ oU.). Kada infinitiv ima aktivno znaenje, imenica iza njega stoji kao subjekatski genitiv, na pr. jJ^JItllC-i plakanje djeteta, t. j. dijete plae. Prema tome je subjekat glagolskog infinitiva u izgovoru ( uCi-3 ) u genitivu, a po znaenju (%£ ) u nominativu. Ako infinitiv ima pasivno znaenje, onda je iza njega objekatski genitiv, na pr. >::~l_Jl #-^ o-tll 'j^ .i -j Ljudska je :^užnost u ime Boga posjecanje Kabe i. j. posjecati Kabu. U •ovom sluaju je glagolski objekat u izgovoru ( l^LJU ) u geni- tivu, a po znaenju ( >U; ) u akuzativu. 1* Kada infinitiv koji je postao od tranzitivna glagola ima aktivno znaenje, dolazi glagolski subjekat kao subjekatski genitiv, a objekat ostaje u akuzativu ili s prijedlogom u geni- ^'1 tivu kao dalji objekat, na pr. ( si j>-6 A} ) A^c- J:Lj^ 'iljT l:/!^ Vojska je pobijedita neprijatelja. Uz infinitiv može stajati i genitiv koji znai mjesto ili vrijeme, na pr. X5t-~i'1 'j>i^ ulazak u džamiju; l^j'si\ '-Lj školska obuka; spavanje. - ^ JJJ1 'f^ nono Iz infinitiva izvedena imena su: 1) Particip aktivni (J=UJ1jL-i), koji se tvori od aktivnih glagola i pokazuje osobu koja vrši glagolsku radnju ili znai prolazno stanje u kome se neko ili nešto nalazi, na pr. 'ij\f koji piše; it koji spava. Particip aktivni kao imenica može biti 'i>C^'\ pa ak-o je particip postao od tranzitivnog glagola, onda iza njega slijedi objekatski genitiv, na pT.^J:SJ.V^',\S' x,^ Zejd je pisac pisma. Ako li je particip postao od intranzitivnog glagola, onda iza njega slijedi genitiv mjesta ili vremena, na pr. j^xLi\ 'jG koji spava u zoru; jJlJI 'cj^C koji stanuje u gradu. 2) Particip pasivni ( J_>-.^ \ f~^\) tvori se od pasivnih glagola i znai osobu ili stvar na kojoj se vrši glagolska radnja pa iza slijedi i__ix_Jl -^ J^jj njega objekatski genitiv, na pr. f>«-— Zejdova se rije uje (zapravo: Zejd je uvene rijei). 3) Pridjev ('ilLil'l'iTj^) znai stalno ili prolazno svojstvo osobe ili stvari. Pridjevi se tvore od 4 razreda neprelaznih i 5 razreda I vrste glagola, na pr. rj veseo; jfS velik; star. Od proširenih glagolskih vrsta pridjev dolazi na oblik parti- cipa aktivnoga, na pr. tsljl -'»,:.. ispravna mišljenja. Iza pridjeva dolazi subjekatski genitiv, na pr. •>—!\o—»^ -^-^ Zejd je lijepa vladanja. U prvom dijelu ove knjige (str. 41, 42, 43, 93, 94, 95 i 101) navedeni su oblici pridjeva i oba participa od I i proširenih glagolskih vrsta. Znaenje rijei meutim odluuje o tome da U e se rije smatrati participom ili pridjevom. Ako rije naime znai osobu lioja vrši ili trpi glagolsku radnju ili se nalazi u nekom prolaznom stanju, smatra se participom, a ako pokazuje stalno ili prolazno svojstvo, onda je pridjev. Tako rije "'ilT uen može biti pridjev premda ima oblik participa aktivnoga, a ^flj^ bolestan i ^_,=. ranjen su participi premda imaju pri- djevni oblik. 4) Komparativ i superlativ pridjeva ( J..,a!«.:l'i '^\ ) dolazi na oblik J^JI od I vrste glagola od kojih pozitiv pridjeva nije na oblik ^il . Od proširenih glagolskih vrsta i od pridjeva iji pozitiv ima oblik [yJ\ tvori se komparativ i superlativ, da se pridjev pretvori u glagolsku imenicu u akuzativu bez odreenog lana i pred nju stavi rije aJ.\ jai, 'J>\ manji, - \ veci, |Jift! i ^ yecy t. d., na pr. ^^ I crven — ^ i'jjt- oil (crveniji od), :^ luVl najcrveniji, olV- pružen — \j\jo1 ^H krai. Oblik j^ši u komparativu ostaje isti bez obzira na rod i broj i iza njega stoji prijedlog o^) a u superlativu je LiLil'! imenici ili linoj zamjenici ili ima odreeni lan. A) Kada superlativ ima odreeni lan, mijenja se prema svojoj imenici po rodu i broju ovako: Muški rod: Ženski rod: Singular ^"Vl 'J^T " - Dual o>CiVi oM^f Pr. plur. o.A-^'V'i '^ClX\\ Nepr. plur. ^..uVl 'S-^'\ Primjeri: Muški rod: Singular [^Ji>i^'\ [yrj\ najvredniji ovjek Dual ^•L:J'^'\ ^-^J) dvojica najvrednijih ljudi 6 Pr. plur. OjJUisVl 'JlV^l! najvredniji ljudi Nepr. plur. ^U^l*1 najvredniji ljudi *6^'J\ ženski rod: Singular 'jU^T's'l^'vj najvrednija žena Dual JiSii!jki\J:AyH'\ dvije najvrednije žene Pr. plur. oCUaJl »L-LI najvrednije žene Nepr. plur. ^pjjj'i tCJjl najvrednije žene. - ^ B) a) Kada je superlativ LjUuI'1 odreenom imenu, može se slagati u rodu i broju sa imenicom kojoj pripada, a može biti i u jednini muškog roda bez obzira na rod i broj imenice. Genitiv ( <^\ 'vjCil'l ) ovoga superlativa stoji u množini, na pr. Muški rod: Singular jC.'_j)l ^'1 najvredniji ovjek Dual jC'jl ([jlii'n >Ci/1 dva najvrednija ovjeka Pr. plur. Jll'jl (^'l)^,liiš1 najvredniji ljudi Nepr. plur. Jll'jU^'t) ^lil najvredniji ljudi ženski rod: Singular tC2f\CS^h'S^ najvrednija žena Dual »Ci) u ^1)tJuiJ* dvije najvrednije žene Pr. plur. >CJJ1 (^]I;in oUuij' najvrednije žene žene. Nepr. plur. »C-Ill ( 'S^\ ) ^jl^' najvrednije b) Ako je superlativ LiUJ'l neodreenoj imenici, ostaje u jednini muškog roda kao i komparativ, a njegov <^\ .JL-^ I može biti u singularu, dualu ili pluralu, na pr. J.»j piši JLJ^ Muhammed je najvei ovjek i\y'\',^\ 'Ckli' Fatima je najvrednija žena ujjr1>1 ^jl^'1 *dl U "j 'ij>lj Fatima i Aiša su dvije najvrednije žene 6jJ If ^)Iii'*r "p-lf 5 '^Vj 'j '*\\^ Salirn, Rasim i Kasim su najvredniji uenici. i '^ 5) Imenica mjesta vremena ( o^J^ 3 o^^-— r"))- 6) Imenica orua (<i'^\ ^\)- Od imena su izvedene: 1) Imenice koje znae mnoštvo neega na nekom mjestu 5j^U ( sciOl jJl) i dolaze na oblik iJul' , na pr. gdje ima mnogo lavova (od ju.1 /avj; sliJU g-dje ima mnogo krastavica (od *i£i krastavica). 2) Pridjevi koji znae pripadnost neemu ( ^j-^-^\ p-i ), na pr. 'J^__/ Kurejšija, '„^^ Mekkanac. ovje/c jl^!; 3) Deminutiv ( j^Cji] JJ) ), na pr. J^3 o- vjeuljak, "jjji^ vrabac -nil^ vrapi, vS^ - ^yi^ štipavi, - «_. L..v « pisamce. , ;ir - v-Jui^ pisarcic, ~^yS^^ J — Odreena i neodreena imena ( s jC.Bl S 's» Jd I ) Arapska imena (»C-iVl) mogu biti odreena ('l»_^T) i tieodreena ( 'i'yfLj'\ ) Odreenih imena ima sedam vrsta: pr. 's^'\ Ahmed; L-uj 1) Vlastita imena ( pLlJI ), na Zejneba; jli-'i Damask; ^Ijii Alžir i t. d. 2) Line zamjenice ( '_; l_l!ilV - ''^\'jJi;A"\), na pr. iil ;a; ' SJl /i; > on; >' o/j/; ^'ji mi. 3) Pokazne zamjenice ( sSU.'^'l *LJ^ ), na pr. \i ili li* ovaj; •S ili »J* ova; iLiJjl on/. pr. 4) Odnosne zamjenice ( J_^y,*1 tLJ\ -oS/j-^^ii), na tf j3'i koji; Ji\ koja; o*' ^o; ^ što. \ na pr. 5) Rijei koje imaju odreeni lan ( ^^\ ^jA ), ^S-^JS ovjek (poznati); *p»Jl milostivi; iiJ_l3'l trei. Ako vlastito ime ima odreeni lan, ne može ga izgubiti, osim kada je tJUJ''i ili u vokativu, na pr. Ju^J^^I Rešid; 'ilh] Nabiga; O^.^H-l'i Semuel; '^jd'l Medina; 'fLiJl Sirija, ali iiC Ij' O Nabiga; '^^J'i 'ilju' Grad Božjeg poslanika. Medina. Ako opet vlastito ime nema odreenog lana, ne može ga dobiti, na pr. jL^' Muhammed; jJS ^) Avar; *'^J> Mekka; 'yL.^ Egipat. .' Neka vlastita imena mogu imati odreeni lan, a mogu biti i bez njega, na pr. [ji^] i "j!ij' Fadl; ^LlJI i %\J Abbas; ojli-l i ojU. Haris. Kako je vlastita imenica sama po sebi odreena, odreeni koji stoji imenici ': Ji lan na takoj zove se \J'\ f'>U^ suvišni 'J^ Isto se tako smatra suvišnim "JI u odnosnim zamjenicama tsjj'l i jJU 6) Ime koje je u genitivnoj vezi kao tjUi"i jednoj od spo- menutih pet vrsta odreenih rijei, na pr. Joj jh Zejdova kua; Jjli tvoja kua; y. jb kua onoga ili ija kua? J-»-J1 j\'y kua ovjeka (poznatoga). ij:>\li. 7) Vokativ ( I ), kada se doziva neko odreeno lice, '*.i-U L na pr. ^5 li ovjee! dobra! ( Vlastite imenice 'Jul I ) >' > Vlastita imenica može biti jedna rije, na pr. ^ Omer; **^ Mekka; 'fCiJ'i Sirija, a može biti sastavljena od dvije rijei, pr. Sibevejh, *iil'x. Abdulah, na l-'^:.'::-^ Nebukadnezar, <i^^ \'J.'^\' Teebbeta Šerren, SJLLo' Balebekk (ime grada), o^'^ii^T Hadremevt. jl!3), a . *) Rije i^ ima u nominativu i genitivu na kraju j (j^> u akuzativu I, da se razlikuje od Jjt .