PETER KOGLER Jedinstvena poetika – različiti znakovi PETER KOGLER Unique Poetics – Diverse Signs razgovarali interviewed by fotografije photographs by Atelier Peter Kogler (ak); Arhiva / Archive Boris Podrecca Architekten / Atelier Peter Kogler (apk) Heidi Berkensträtter (hb); Robert Fleck (rf) Rainer Iglar (ri); Werner Maschmann (wm) Dirk Pauwels (dp); Iris Ranzinger (ir) Margherita Spiluttini (ms); Marta Ziegelböck (mz) Vera Grimmer Boris Podrecca portreti portraits Heidi Berkensträtter Razgovarali u Beču 23. lipnja 2014. Interviewed in Vienna, 23 June 2014 ¶ Peter Kogler jedan je od rijetkih umjetnika čije radove ¶ Peter Kogler is one of the rare artists whose works are daily dnevno vide deseci tisuća putnika i prolaznika, no istovre- seen by dozens of thousands of travellers and passers-by, but meno on je protagonist umjetničkih događanja u ekskluziv- who is also the protagonist of artistic events held at exclusive nijim europskim muzejima i galerijama. Njegov univerzalni European museums and galleries. His universal language of jezik znakova, često deriviranih iz svakodnevnice, razvija spe- signs, often derived from everyday life, develops a specific idi- cifičnu, osebujnu poetiku. Uporaba sofisticiranih digitalnih osyncratic poetics. Sophisticated digital programmes are not programa nije sama sebi svrha, već vodi stvaranju neizvjesnih, used for their own sake, but their use results in the creation of magičnih prostora. Radi se često o očuđenju jednostavnih unpredictable magical areas. Mostly it is about the estrange- motiva (mrav, moždane vijuge, cijevi) koji onda izazivaju efekt ment of simple motifs (ant, brain, pipes), which results in iznenađenja, pa i šoka. Kao sljedbenik američkih umjetnika surprise, and even shock. As the follower of American artists, Jackson Pollocka, Donalda Judda, Sol LeWitta – Kogler – u Jackson Pollock, Donald Judd or Sol LeWitt, in his all over ideas svojim all over idejama negira svaku hijerarhiju kao i klasične, Kogler denies any hierarchy, as well as the classicial principles principe kompozicije, da bi stvorio vlastiti svijet, često reali- of the composition in order to create his own world, often also ziran i u virtualnom prostoru. realised in a virtual area. 210 oris, broj 89, godina 2014 oris, number 89, year 2014 PETER KOGLER, Intervju PETER KOGLER, Interview 211 akcionizmu, pozicijama koje su bile ekstremno egzistenci- What was the extent of the relation, or parallelism, or even jalno orijentirane, pa su čak išle i preko granica egzistencije? opposition, towards the Viennese Actionism, the position ¶ peter kogler — Odnos postoji na manje-više humori- which was extremely existentially oriented, even beyond stičan način. Posve jasno: akcionizam kao citat, golo tijelo the boundaries of the existential? ¶ peter kogler — The na izložbi, ali potpuno bez psihoanalitičke drame, sasvim relation is more or less humorous. Actionism as a quotation, sigurno bez katarze. naturally; naked body at an exhibition, yet completely without vera grimmer — Bez katarze kao osnovnog elementa psychoanalytic drama, and definitely without catharsis. europske umjetnosti? ¶ peter kogler — Vjerojatno, Vera grimmer — Without catharsis as the basic element of posebnu u bečkoj tradiciji. European art? ¶ peter kogler — Probably, especially in the vera grimmer — Kod Vas se može osjetiti ta distanca. Viennese tradition. ¶ peter kogler — Postoji distanca, ali to je kraj 70-ih, tu vera grimmer — We can feel a distance in your work. se u principu pojavljuje konceptualni, performativni pristup. ¶ peter kogler — There is a distance, but that was at the U mojoj generaciji nitko nije slikao, 80-ih se je slikarstvo end of the 1970s; then the conceptual, performative approach opet vratilo. emerged. In my generation nobody painted, painting returned boris podrecca — Dodao bih da je bečka ili austrijska umjet- in the 1980s. nost uvijek bila psihoanalitička, dok to što Peter Kogler radi boris podrecca — I would also like to add that Viennese or predstavlja demarkacijsku liniju između umjetnosti i znanosti. Austrian art has always been psychoanalytical, while Peter Ta pripovijest je znatno smionija od tog tijela, duše, tog mesa, Kogler’s work represents a demarcation line between art and boris podrecca — Vjerojatno Vam je to pitanje već postav- boris podrecca — You have probably discussed this before, povrede i rane, tog prikrivenog katoličanstva u pozadini, kao science. A story is significantly bolder than the body, the soul, ljano, ali ne poznajem ni jednog drugog umjetnika iz tirolskog but you are the only Tyrolian artist that I know of whose kod Nitscha ili Brusa. Postoji teza da su umjetnost i znanost the flesh and the wound, the hidden Catholicism in the back- krajolika u čijem djelu nema nikakvog objekta, metafore ili work shows no object, metaphor or recollection of landscape. dva odvojena pola. Mislim da Koglerovi radovi to razgraniče- ground, as with Nitsch or Brus. There is a thesis that art and sjećanja na pejzaž. Je li možda u Vašem životu bilo suviše Was there, perhaps, too much nature in your life so that your nje ublažuju. Tu je jasni rez kroz pikseliziranost umjetničkog science represent two separate poles. I believe that Kogler’s 5 minutna instalacija, prirode, tako da su Vaši motivi – cijevi, mreže i slično – neka motifs – pipes, networks, etc. are a sort of a rebellion against djela, rekao bih metaforički; nalaženje nove poetike koja tu works loosen the boundary. There is a clear cut through the Galerie nächst ¶ ¶ St. Stephan, Beč, vrsta otpora prema krajoliku? peter kogler — Nisam landscape? peter kogler — I am not so sure that I am granicu ublažava. To je tvrdnja, a istovremeno i pitanje koje pixelisation of the work of art – I would say metaphorically Austrija, 1979. siguran da sam jedini, mislim da se radi o fenomenu vezanom the only one; I think it is a phenomenon of my generation. možete komentirati. ¶ peter kogler — Za rad koristim – a new poetics which softens the boundary. It is a statement za moju generaciju. To o čemu govorite odnosi se na genera- Your words apply to the generation before ours; Pichler, tehnologiju, nastojim se informirati o tome što se događa na and, at the same time, a question which can be commented. 5 minute installation, ciju prije naše: dakle, Pichler, Abraham i drugi imali su snažan Abraham and others had a powerful relationship with land- polju znanosti, a ipak moram kazati: znanost je znanost, a ¶ peter kogler — I employ technology in my work, I try to Galerie nächst St. odnos prema krajoliku. U njihovim radovima krajolik zauzima scape. Landscape has a central position in their work. There umjetnost je umjetnost. be informed about the activities in the field of science, but I Stephan, Vienna, Austria, 1979 posve centralnu ulogu. U mojoj generaciji ima niz primjera u are numerous artists of my generation in whose work such vera grimmer — To su odvojena područja, ali zbivanja have to stress that science is science, and art is art. (rf) kojima je vrlo teško uočiti takav odnos; pomišljam na umjet- a relationship is hard to find, e.g. artists such as Ernst Cara- u znanosti mogu biti relevantna za umjetnost. ¶ peter nike poput Ernsta Caramellea ili Martina Waldea. melle or Martin Walde. kogler — Upravo tako, 80-ih godina sam se posve svjesno boris podrecca — Postavlja se pitanje je li to bila Vaša boris podrecca — The question arises whether it was your odlučio za rad s računalom. U tom trenutku bilo je potpuno odluka ili ste bili preplavljeni tadašnjim aktualnim događa- decision, or were you overwhelmed by the events of the time? jasno da je to medij koji će tijekom dolazećih desetljeća suštin- njima? Naprosto, kod Vas ne postoji nigdje milje krajolika, There is no milieu of landscape; there is no passe-partout, ski odrediti naše razumijevanje slika, kao i njihovu produkciju. paspartua ili pozadina. ¶ peter kogler — Vjerojatno zato or a background to your work. ¶ peter kogler — Prob- boris podrecca — Upravo ta poetika demarkacijske linije jer je umjetnost uvijek bila moj referentni sustav za umjetnost. ably because art has always been my reference system for art. određuje objekte koji su konstruirani i izloženi bez miljea; tu Naročito, barem u prvom razdoblju, američka umjetnost, ne Especially, at least at first, American art, not so much Euro- nema žubora potoka, nema dodatnih sastojaka, djelo nema toliko europska, još manje austrijska, a pogotovo ne temeljena pean art, Austrian to an even lesser extent, and especially not paspartua. Objekti su to što jesu: konstruirani objekti, žaru- regionalno. Vjerojatno je ta nevezanost za austrijsku tradiciju regionally based art. My lack of connection with the Austrian lja, mrav… To su pojedinačni elementi u kojima su pojmovi povezana s činjenicom da je ranija generacija bila tako snažno tradition was undoubtedly related to the fact that the previ- umjetnost i znanost amalgamirani. Postoje li u Vašem radu prisutna. Mislim da je austrijski akcionizam bio najvažnija ous generation was so strongly present. I believe that Austrian paralelni elementi – prednji plan, pozadina, glavna tema, spo- pojava kojoj se ništa više nije moglo dodati; ta je pripovijest Actionism was the most important phenomenon, and that redna tema, ima li tih sekvenci slojeva u Vašem djelu ili su to bila okončana. there was nothing that could be added to the movement; that uvijek sasvim jasni motivi, posve jasni ideogrami kako ih ja vera grimmer — Vaši počeci krajem 70-ih godina vezani su was a closed story. poznajem? ¶ peter kogler — Izgleda da se radi o pregled- ipak za umjetnost performansa u galerijama Krinzinger, tada vera grimmer — Yet, your beginnings in the 1970s are con- nom vizualnom vokabularu. Tijekom godina je nastala neka u Innsbrucku i St. Stefan u Beču. U kojoj mjeri je tu posto- nected with the performance art at the Krinzinger Galleries, vrsta vizualnog jezika koji se sastoji od pojedinačnih modula, jao odnos ili paralelnost ili pak suprotnost prema bečkom at the time located in Innsbruck and St. Stefan in Vienna. a značenje tih elemenata se mijenja ovisno o kontekstu. 212 oris, broj 89, godina 2014 oris, number 89, year 2014 PETER KOGLER, Intervju PETER KOGLER, Interview 213 (ri) ¶ peter kogler — Ne bih to rekao.