C R S T I O C T E O K # A proliće/ 3 lito 2020 SADRŽAJ UVODNA RIČ 03 Uvodna rič 04 Antonela Marušić: intervju s Antom Mihićem / Sali — Dugi Otok 06 poezija #1: Margareta Peršić / Unije 07 Miloš Prelević: Proljeće ― Ada Bojana / Ada Bojana 12 Bojan Krištofić: intervju s dr. Brankom Živković-Duvnjak / Silba 14 poezija #2: Vedrana Pavlak / Ugljan 15 Eva Marija Jurešić: Jakovljeva / Krk 16 Nikola Radić: Čestice / Prvić 17 poezija #3: Magdalena Marđetko / Silba 20 Antonela Marušić: intervju sa Sanjom Baković / Bol — Brač 26 poezija #4: Matjaž Pikalo-Selvo / Silba 27 Sandra Vlašić: Ska na mulu / Vis 29 Mirjana Mrkela: Dorb 30 poezija #5: Smiljana Sindičić / Silba 31 Jelena Graovac i Leon Lučev: Malo se sjećamo tog kopna / Zlarin 33 Bojan Krištofić: Kratki dnevnik karantene / Silba 37 poezija #6: Jasmina Bojić i Mia Štark / Silba 40 Tanja Telesmanić: Silbenski glosarij III / Silba 42 Natasha Kadin: Oriđinaloskop 44 Impressum SALJANI KNJIŽNICU DOŽIVLJAVAJU KAO SVOJ TINEL Razgovarala: Antonela Marušić / Dugi otok Ante Mihić, ravnatelj knjižnice u da knjižnica pokriva ljudsku uni- MENI JE ŽELJA DA rivu i iz njega izlaze nova lica. mjestu Sali na Dugom otoku jedan verzalnost jer se čovjek u takvom Nikad nitko u Salima nije odbio je od onih ljudi koje, kada ih upo- kontekstu najbolje izgrađuje. Ne SVAKO MISTO NA volontirati u knjižnici. znate, teško kasnije zaboravljate. isključivost, ne samo jedna ideja OTOKU IMA MALU Dječački zainteresiran za ljude koja će potaracati druge i na kra- KNJIŽNICU, JER Na koje ste pothvate učinjene po- i svijet oko sebe, u isto vrijeme ju čovjeka. Tako se priča počela OTOK JE PO SVO- sljednjih godina u knjižnici naj- energičan i blag, ovaj čovjek već pomalo stvarati. Knjižnica je za JOJ UNUTARNJOJ ponosniji? više od dvadeset godina svojim godinu-dvije, početkom 2000-tih, znanjem stvara neobičnu knjižnicu postala stjecište ljudi svih dobi. VOKACIJI UNIVER- Jako sam ponosan što imamo klavir. u kojoj vlada neformalna, opuštena Najdraže bi mi bilo kad bih negdje ZALAN. ON JEST U Mediteran nekako ide uz te tipke, atmosfera. O njegovom dugogodiš- vani u mistu čuo: "Nać ćemo se u STALNOJ KARAN- tonove. Također sam jako ponosan njem projektu pričamo u intervjuu knjižnici, na kauču...", umjesto TENI, ALI KAD NA i na naš teleskop. Klasična muzika za treći broj Crtica. nekadašnjeg nalaženja u kafiću NJEGA DOĐU LJU- i teleskop su kompatibilni: kad se ili na zidiću. zagledam u svemir, vidim Saturno- Ante, možeš li se sjetiti vremena u DI SA SVIH STRANA ve prstenove i čujem onog Chopina. kojemu si počeo raditi na projektu Druga važna stvar je da se u knjiž- SVIJETA – NIKOGA To te toliko obogati, da počneš od knjižnice u Salima, što ti je tada nici od početka ništa nije name- SE NE ISKLJUČUJE. miline plakati. Nema bolje stvari bilo na pameti? talo. Bez velikih riči pustiš Cho- nego kad dođe astronom iz Beča, pinov klavirski koncert i ti znaš svako misto na otoku ima malu naša dica gledaju kroz teleskop, Moje ime znači "biti prvi u bojnim da će to ljudski neuroni upijati, knjižnicu, jer otok je po svojoj a onda im taj astronom priča o redovima, iskoračiti, biti hrabar". da će dica slušati Chopina, to će unutarnjoj vokaciji univerzalan. svemiru. Jako sam ponosan i na Bio sam siguran da ako sam ne ulaziti pomalo u njih, ali im to On jest u stalnoj karanteni, ali Dane Japana, za vrijeme kojih smo iskoračim, nitko to u moje ime neće biti nametano. kad na njega dođu ljudi sa svih napravili tisuću ždralova, a do- neće napraviti. Kad sam nakon strana svijeta – nikoga se ne is- šao je i njihov ambasador. Naša predavanja vjeronauka u zadar- Koliko je knjižnica u Salima au- ključuje. Knjižnica je kompatibilna predstava se događala u zraku, na skim školama 1998. godine došao tonomna, a koliko ipak dio nekog s tom unutarnjom otočnošću. Priča rivi i ispod mora, a sve je bilo na u knjižnicu Sali, stigao sam u većeg sustava? s knjižnicom se toliko razgranala japanskom jeziku. Dica su učila jedno predivno carstvo univer- i razlistala i to se najbolje vidi pjevati japansku himnu. To je taj zalnosti. Zatekao sam ondje oko Saljska knjižnica je u sustavu na- ljeti kada u knjižnicu ulaze ljudi naš otok, misto koje pruža ruke 500-600 knjiga, nakon čega smo rodnih knjižnica, samostalna je. sa svih strana svijeta. svijetu. knjižnicu profesionalizirali pre- Nije u sustavu gradskih knjižni- ko Ministarstva kulture. Onda je ca u Zadru, ali je pod matičnom Ujutro dođe neka gospođa iz Tos- Kako si doživio vrijeme u karanteni krenula priča: kao na nekom izvo- službom koja služi tome da joj da cane i kaže: "Che cosa è guesto? – i je li knjižnica konačno otvorena? ru rijeke, voda se razlijevala u pravno zaleđe, no njen osnivač Što je ovo?" Onda dođe knjižničar- puno rukavaca. Imali smo ideju je općina Sali. Meni je želja da ka iz Glasgowa, Škotske i promatra Vrijeme karantene može biti bla- knjižnicu. U jednom ljetnom danu goslovljeno vrijeme. Iz karantene ovdje se čuje konglomerat jezika izlaziš na način na koji u karante- i niti jedan ne potire drugi. nu ulaziš. Ako u nju ulaziš sa če- žnjom da naučiš nešto novo o sebi, Tko ti je u misiji obogaćivanja i nešto dubinski vrijedno, onda se uređivanja knjižnice najviše po- karantena lako nadvladava. Čita se, magao sve ove godine? otvaraju se nove stranice knjige. Uči se, stvara se. Knjižnica je sada Najviše su pomogle sve Saljke i otvorena. Ako su i zatvorena vrata, Saljani, dica, mladi, stari. Naši uvijek je otvorena neka ponistra. mještani su zaljubljeni u knjižni- cu, svatko je u Salima doživlja- va kao svoj tinel. Došao je jedan Nizozemac, virio je kroz vrata i pitao je: "Čija je ovo soba?" Ja sam mu rekao da je njegova i naša. To ljude privlači: prihvaćanje i oduševljenje što stalno dolaze nova lica. Nema ljepše stvari na otoku, nego kad vapor stane na 05 POEZIJA #1 PROLJEĆE — ADA BOJANA Miloš Prelević / Ada Bojana Margareta Peršić / Unije Jutro Da sam barem samo jedan dan Kako se ljeto bliži, jutra na Adi Bojani, oivičenoj Ja- dranom i rukavcima rijeke, sve su živahnija. Ili su takve dječak s otoka. samo boje. Nekolicina je ljudi na tom pejzažu, koji tvori Da tjeram ovce žuta linija plaže, okružena plavetnilom vode i vedrog ne- i da mi je Gara, ona crna najdraža. beskog svoda, sa kojim udaljenim bijelim oblačićem. Neki stoje, drugi sjede na pijesku. Vidi se i ribar u čunu. Tu Da govorim njihovim jezikom, je i pas, čiji je pogled usmjeren visoko, ka suncu. A ka da me čuju i razumiju. nebu štrče i siluete prorijeđenih listopadnih stabala. da pjevam pjesmu zvonara: klang, klang! Imala bih tada frulu sviralnu Niske kućice uz obalu, podignute na pijesku, sa bijelim fa- sadama, dotrajalim drvenim roletnama i crvenim krovovima, od oblaka i bambusa stvorenu... još su puste. Oživjeće s nagovještajima ljeta. One u nastav- I svirala bih o pašnjacima posred mora, ku, obložene drvetom, sa gornjim etažama, davno su obja- o svjetioniku na jednom otoku, vile predaju i o njima više niko ne vodi računa. Nijemci i Čehoslovaci, koji su nekad rado boravili u njima i o kojima davnoj kraljici i prelijepoj djevojci, će vremešniji govoriti sa sjetom — uostalom, kao i o svemu koja tek ima doći: drugom što ih podsjeća na zlatne godine turizma — već dugo spustiti se s oblaka su dio prošlosti. A ta je prošlost ovdje ispisala neke od naj- i biti moja Janja, čudnijih hronika, u kojima je čitav niz skrovitih događaja. jedina, Nekad davno, na ostrvu bješe groblje. Životinjsko. Mještani mekana. okolnih naselja plovilima su na Adu prenosili uginulu stoku. Zatim je došla vojska. Kako je lijevim riječnim rukavcem po- vučena granica sa Albanijom, u to doba izolovanom, ostrvo je postalo zaštićena militarna zona, kojoj baš niko nije mogao pristupiti. Izuzev onih, kako se govorilo, koji su pokušavali pobjeći iz susjedne države. No, nijesu to bile dobre godine za bijeg. Paradoksalno tek je sedamdesetih djelovala ideja da dio ostrva bude pretvoren u nudističku zonu. Dok je stanov- ništvo još u čudu govorilo o tom prijedlogu, prvi turisti već su počeli da pristižu, a zatim je preko desnog rukavca rije- ke Bojane izgrađen i most, koji će trajno promijeniti stanje. Skrovito parče kopna u vodi, znamenito po divljim kravama, poskocima crvene boje i stanište beskrajnih vrsta ptica, odjed- nom više nije bilo tako skrovito. U epohi krize, ostrvo je sa okolnim riječnim tokom postalo jedna od omiljenih krijumčar- skih ruta, što će se podudariti i sa pojavom krivolova. Danas je malo onih koji makar jednom nijesu bili na našem ostrvu. 06 Vrativši se nazad, zauzeli smo mjesto pod nadstrešnicom pu- stog bara. Iz torbe smo izvadili vino i sačekali da nas, po već ustaljenoj navici, posjeti neki od lokalnih ribara. U za- leđu plaže, gotovo svakog dana vikenda, prže ono što izlo- ve. Uz ribu i vino, zaklonjeni od sunca, dugo ćemo sjedje- ti i razgovarati o temama koje nas sve skupa relaksiraju. Veče Možda su baš sutoni uticali da se zauvijek vežemo za naše ostrvo. Usamljeni tada slušamo topot talasa što se spremaju za još jedno večernje osvajanje. Još koji sat i prekriće čitavu plažu, odnoseći sitan pijesak, a izbacujući na površinu sve što su prošlih mjeseci pobornici jadranske otpadne unije sa razli- čitih obala odbacili u more. Iznad horizonta pratimo dramatič- ne igre oblaka na nebu što se crveni uz posljednje zrake sunca. Na more će u tim trenucima sa rijeke, koja okružuje ostrvo sa dvije strane, doploviti ribari i ostaće na ušću do sitnih sati. “Ne djeluje li ti ovo ostrvo kao kap vode?”, rekla je, prekidajući dugotrajne šapate prirode koje smo slušali i ovog predvečerja.