KRIK S OVČARE... Poruka je ovo iz Vukovara javnosti i svima koji još sumnjaju u Domovinski rat i sve više ga potiskuju, te koprenom zaborava prikrivaju njegovu neophodnost da se oslobodi Hrvatska iz grabežljivih pandži srbočetničkih zločinaca. Za nas je jednako poruka bolna i istinita dolazila ona iz Tezenske šume kod Maribora, Kočevskog Roga, Celja, Macelja ili Jazovke. Dapače i Daksa, snažno i kao i sve vrtače i jame, one ispod Crvenih stijena kod Kiseljaka ili grobnice i jame oko Imotskoga i Bjelovara, sve je to krik pravde da se već jednom odkriju zlikovci i počinitelji, da se odgovori "tko je pobio te ljude". To nisu pilići, a da i jesu, to bi bio ekonomski zločin, ali ovo je genocid i ratni zločin. A veli međunarodno pravo da ratni zločini ne zastarijevaju. Zašto onda pravosuđe i državno tužiteljstvo šuti? HDPZ je pokrenuo zahtjev da se istraži odgovornost za ubojstva nevinih, bez suda ubijenih na povratku razoružane vojske i civila od Bleiburga, a surovo su poklani i ubijeni, pa pobacani u tenkovske rovove oko Maribora. Tražimo istinu i odgovornost počinitelja. Kako ne biti uznemiren što se ovih dana ponovno časti i uzdiže "pobjednik" Tito i njegovu komunističku borbu uporno ističe kao "antifašističku borbu". To nije istina jer je antifašistička borba bila samo borba naših Istrana koji je od fašističke okupacije još od Musolinijevog vremena i dalje uporno trajala. Ali istina je da je tako i partija uvukla nezadovoljne Dalmatince i Istrane u partizanske redove. Naravno, komesari partije sve su lažno prikrivali i obećavali med i mlijeko, dok nisu došli na vlast i pod okolnostima završetka II. svjetskog rata komunistička vlast sa svojim zločinima, metenja tavana i oduzimanja imovine "kulacima", pa onda konfiskacija privatnog vlasništva, razočarali su i mnoge svoje borce jer je puklo saznanje "nismo se mi zato borili", znalo se čuti. Pobjednici su nesmiljeno uklanjali sve koje su smatrali svojim neprijateljima. Premnogi su ubijeni bez suda, drugi po sudu "u ime naroda", a ne zna im se niti za grob. Stotine tisuća završilo je u tamnicama i logorima. Činjenica je da su Hrvati odrobijali više od 14 milijuna dana u komunističkim zatvorima Jugoslavije. Pitam se, jesu li Hrvati mogli zavoljeti tu vlast?-Nisu! Zbog toga je istina da je i Domovinski rat započeo iz Bleiburga, a oslobađanje Hrvatske je izvedeno pod vodstvom Dr. Franje Tuđmana, to nitko ne može pobiti. Ali svakako je to zasluga čitavog hrvatskog naroda, od prvih bojovnika ZNG i policije iz čijih je redova iznikla pobjednička Hrvatska vojska. Žalosno je što na Dan državnosti ove godine nismo čuli one zanosne pjesme koje su u vrijeme Domovinskog rata snažile moral i podizale hrabrost do pobjede. Zar danas ti ljudi bez dijelova svog tijela i ranjene duše zbog gubitka svojih najmilijih, ne zaslužuju da ih se i dalje hrabri i potiče na rodoljublje? Zašto se provode hajke na časne generale i častnike - branitelj e? Žalosno je što branitelji, kad se jave za pomoć na nekom šalteru dobiju odgovor: "A tko vas je tjerao da idete u rat?" - to mi je reklo nekoliko ogorčenih branitelja. Ma, tko su ti ljudi što tako govore? Oni su u redovnom radnom odnosu, što im je omogućio i taj branitelj što ga tako neljudski odbijaju sa šaltera. Zašto se pravedni ljudi optužuju u Haagu? Je li i tu na djelu antifašistička borba? Ili opet samo osveta zbog toga što je razbijena Jugoslavija? Kaja Pereković KRUHA, NE IGARA Svjetina će povjerovati svakoj laži, samo ako je dovoljno fantastična. Stoljećima političari i drugi ribari ljudskih duša znaju za ovaj recept, pa ni dotad oporbenoj koaliciji ne treba zamjerati što je u siječnju došla na vlast na valu zamamnih obećanja i na ogorčenju ranijom, dijelom korumpira- nom, a skoro u cjelini bahatom vladavinom Hrvatske demokratske zajed- nice. Koalicija se poslužila legitimnim sredstvom političke borbe i na uzoran demokratski način došla na vlast. Neki nesvikli na demokratske običaje u toj su promjeni vidjeli, ako ne smak svijeta, a ono sigurno propast Nacije. A ne će se dogoditi ni jedno ni drugo. Pred nama je opet novi krug političke borbe, u kojoj vladajuća koalicija zapravo i nije u povlaštenu položaju: da se i manje rasipala obećanjima, ne bi mogla ostvariti bitne pomake. Ovako se suočava ne samo s objektivno teškom situacijom, nego i s balonom splasnutih nada, kojeg je sama napuhala skoro do puknuća. Pukne li taj ba- lon, prve će žrtve biti oni koji su ga napuhali. I baš zbog toga što ne mogu ili ne znaju osigurati kruh, vlada i njezini stratezi posežu za igrama, pretvarajući uz pomoć nadziranog novinstva i marginalne teme u tobožnje sudbonosne događaje. Neke su od tih igara u biti bezazlene: istrage u nogometnim klubovima, teoretiziranje o pretvorbi i privatizaciji, povjereno mlađahnim samozvanim znalcima kojima je namijenjena sudbina topovskog mesa u političkom rovu, epsko raspredanje o jednome dnevnom listu, hajke na tajkune i tzv. tajkune. Druge su potenci- jalno opasne: poigravanje s dostojanstvom branitelja, dovođenje u pitanje ugovora sa Svetom Stolicom, termidorska reakcija prema tzv. hadeze- ovskim kadrovima, servilna popustljivost tzv. međunarodnoj zajednici, popustljivost koja nadmašuje zahtjeve te zajednice, najava "zakona o deus- tašizaciji" koja dopire upravo iz redova dojučerašnjih pobornika zloči- načkoga komunističkog sustava. Neke od tih igara mogu se pretvoriti u bombu, jer će marginalnim ver- balnim radikalima s lijeve i desne strane, koji su najčešće zalutali na prag 21. stoljeća, možda priskrbiti potporu mladih ljudi, pred kojima je skoro beznadna situacija: konfuzijana sveučilištu, rastuća nezaposlenost, kaos na tržištu rada. Mladi nikad nisu spremni naviknuti se na očaj, i samo je pitanje trenutka, kad će se naći demagog koji će iskoristiti njihov bijes i zloupo- trijebiti njihov idealizam baš protiv njihovih ideala. Zbog toga je poigravanje nacionalnim vrijednostima najgori izbor ko- jeg jedna vlada obilježena socijaldemokratskom nadmoći može poduzeti. Socijaldemokratski su prvaci toga nesumnjivo svjesni, pa nije čudo, da se iz perspektive hrvatskih nacionalista može držati, da posljednjih godina o hrvatskim nacionalnim interesima više računa vode bivši jugoslavenski komunisti, nego bivši hrvatski nacionalisti (neki čak i politički uznici), koji kao da bi se u svom dodvoravanju tzv. međunarodnoj zajednici najradije odrekli svega u što su desetljećima vjerovali. I kao što odmjerena, nacion- alno svjesna socijaldemokracija predstavlja najbolju branu ekstremnom ljevičarenju, tako i odmjerena nacionalistička, konzervativna stranka, treba predstavljati prepreku desnom ekstremizmu, jer ni jedan ni drugi zapravo nemaju uporišta u hrvatskoj političkoj baštini, niti zaslužuju istaknutije mjesto u budućnosti. Drugo je pitanje, postoje li na hrvatskoj pozornici snage koje su i u tom pogledu svjesne svoje nacionalne uloge. Tomislav JONJIĆ MUFTIJA ŠEVKO EF. OMERBAŠIĆ: BOŠNJACI ŽELE UJEDINJENJE S HRVATSKOM! ...Podržao sam HDZ, kao što ga je i dobar geopolitički položaj. A sadašnja - Duboko vjerujem da je proces inte- podržala i Katolička crkva. Bilo mi je stalo granica nije prirodna... gracije muslimana u hrvatskom društvu da se država konačno formira. Vodila me * Tako je govorio i Tuđman... odavno završen. O tome govori i važan broj od 108 sveučilišnih profesora mus- ideja ravnopravnosti naroda. - Pa, Hrvatska zaista izgleda kao kifla, * U tom ste smislu državotvorac... a Bosnai Hercegovina kao njen trbuščić... limana, ne postoji nijedna grana, bilo go- spodarska, znanstvena ili umjetnička, u ko- - Točno. Osim toga pomagao sam u * Nisam siguran da će Vaši Bošnjaci joj nismo kvalitetno predstavljeni. U našoj Domovinskom ratu gdje god sam mogao. hiti oduševljeni ovim što govorite. Islamskoj zajednici imamo, osim Bošn- Veoma smo se trudili da Republika - Varate se. Oni jedva čekaju to spa- jaka, Albance, Rome, Turke, Gorane iz Hrvatsk dobije što veći broj diplomatskih janje. Ali ne kako se govorilo, s pozicija Srbije i Makedonije i dakako - Hrvate, pa priznanja od zemalja islamskog svijeta. stvaranja velike Hrvatske, nego na osnovi stoga moramo biti jako tolerantni. Štoviše, Kada se pisao hrvatski Ustav, ondašnji je ravnopravnih odnosa. Ali o tome ćemo Albanci su daleko više nacionalno svjesni vrh bio jako naklonjen muslimanima. Bio moći bolje razgovarati nakon Izetbego- nego mi Bošnjaci. Bošnjaci nemaju svoju sam član ustavne komisije, pa znam o vićeva povlačenja, kada vidimo tko dolazi povijest, odnosno, ne poznaju je. Ona je ili čemu govorim. (...) Mi od 16. st. naovamo na njegovo mjesto. Jer, ljudi koji su nas zajednička s drugim narodima ili još nije možemo pisati čvrstu povijest muslimana rastavili, ne mogu nas opet okupiti. Za od- napisana. (...) na području Hrvatske. Mi smo, dakle, vajanje Bošnjaka i Hrvata najveću odgo- ovdje autohtoni. Turci su bili manjina. vornost ima Mate Boban, koji je predano * Slažete li se s Huntingtonom o tome Većina hrvatskih muslimana bili su Hrvati radio na tome. A onda kada se krv prolije, da će doći do civilizacijskog sukoba koji su prešli na islam iz različitih razloga. sve je gotovo. kršćana i muslimana? Naše izbacivanje iz Ustava bio je politički * Ipak bi trebalo pitati i hrvatske - Ja ne vidim u islamskom svijetu snage čin koji je Hrvatsku udaljio od islamskog građane. Možda oni to ne žele... koja će potaknuti velike sukobe. Ali kao svijeta. (...) musliman moram priznati našu veliku - Tvrdim da će ta ideja o zajedničkoj * Kako gledate danas na Hrvatsku i na manu. Ako u 21. stoljeću ne dođe do de- državi tek oživjeti. Težnja za nacijom kod mokratizacije islamskog svijeta, a 70 posto BiH (...)? muslimana uvijek je bila manja nego kod muslimana živi pod diktaturama, onda će katolika. Nacionalizam je u islamu surogat - Mislim da Hrvatska i Bosna i Herce- nam se dogoditi isto što se događa i za idolopoklonstvo. Za mene je puno govina mogu opstati samo ako su u jednoj kršćanima, to je da gube ili su izgubili utje- važnije to što sam musliman, nego što sam državi. Te su države patuljci. Same teško caj na svijet... mogu napredovati, ni ekonomski ni poli- Bošnjak. (...) tički. (...) Ujedinjene, naše bi zemlje imale * Kako se osjećaju muslimani danas u (Preneseno iz Fokusa, br.