Tema knjige je relevantna i korisna kao temelj za nova istraživanja Baranje iz južne Hrvata priče Usmene u područjima različitih znanstvenih disciplina (folkloristika, dijalek- tologija, sociologija, kulturna antropologija) i posebno važna za lokalnu zajednicu i baranjsku regiju. Njezin je znanstveni prinos u sustavnoj i analitičkoj obradi usmenoknjiževnih narativnih vrsta s primjerenim metodološkim i interpretativnim modelima te jasnim i znanstveno provjerljivim rezultatima. Posebna je vrijednost knjige što se prvi put na jednom mjestu donosi izvorna usmenoknjiževna, uglavnom rukopisna građa, prikladno opisana i klasificirana. Posrijedi je prvo znanstveno korpusno usustavljivanje hrvatskih usmenih priča u južnoj Baranji uz poštivanje folklorističkih standarda prikupljanja, zapisivanja i opisa. ŽELJKO PREDOJEVIĆ prof. dr. sc. Stipe Botica prof. dr. sc. Ružica Pšihistal ISBN 978-953-55987-7-0 ŽELJKO PREDOJEVIĆ ŽELJKO ISBN 978-953-55987-7-0 Usmene priče Hrvata iz južne 9 789535 598770 Baranje Željko Predojević Usmene priče Hrvata iz južne Baranje ŽELJKO PREDOJEVIĆ Usmene priče Hrvata iz južne Baranje Nakladnici: Centar za kulturu Grada Belog Manastira Ogranak Matice hrvatske u Belom Manastiru Za izdavača: Edo Jurić Urednik: Petar Tokić Recenzenti: prof. dr. sc. Stipe Botica prof. dr. sc. Ružica Pšihistal Lektorica: Zdenka Baković Prijelom i tisak: Grafi ka d.o.o. Naklada: 500 primjeraka Naslovnica: Adrian Macho ISBN 978-953-55987-7-0 (Centar za kulturu Grada Belog Manastira) ISBN 978-953-55986-6-4 (Ogranak Matice hrvatske u Belom Manastiru) CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek pod brojem 141003023 Kapitoly monografi e pod názvom Mitsko-demonološke predaje vznikli v rámci riešenia grantového projektu Ministerstva školstva, vedy, výskumu a športu Slovenskej republiky VEGA 1/0304/18 Percepcia nadprirodzena v jazykoch a kultúrach Slovanov s akcentom na západoslovanský a južnoslovanský areál. Željko Predojević Usmene priče Hrvata iz južne Baranje Beli Manastir, 2018. UVODNO smene priče iz južne Baranje motivsko-tematski jesu raznolike, a u nji- Uma se da iščitavati ono što je preokupiralo Baranjca – odnosno one su odraz onoga o čemu je Baranjac razmišljao, čega se plašio i čemu se veselio, one su odraz njegove svakodnevice, navika, tradicijske kulture, ali i neka- kvih važnijih događaja iz njegova podneblja. No naravno, javljaju se i teme koje preokupiraju čovjeka općenito i koje se ne razlikuju mnogo od ostalih priča ispričanih diljem svijeta, a posebice slavenskoga. Ipak, kao i priče sva- ke regije, one u sebi nose neke markere identiteta toga prostora, u njima se čuva ono što Baranjca čini drugačijim – od jezičnih do kulturnih osobitosti ove regije koja svakako nije imala tihu i mirnu povijesnu zbilju. Zajedno, te baranjske posebnosti čine fi gure sjećanja koje nam mogu pomoći metodom kulturnoga pamćenja razumjeti sam kulturni identitet regije. Dakle, razu- mjeti te tipične baranjske priče znači razumjeti i podneblje u kojem su one nastale – odnosno valja razumjeti i povijesnu, geopolitičku i demografsku sliku regije koje su također u kratkim crtama ovom knjigom prikazane s ciljem boljeg razmijevanja samih tekstova. Iako je knjiga naslovljena Usmene priče Hrvata iz južne Baranje u njoj temat- ski nisu samo priče koje bi bile označene etničkim predznakom, dapače – riječ je o pričama s kojima se mogu poistovjetiti svi etnici koji žive ili su živjeli u regiji, ali su ih uglavnom kazivali Hrvati, a i kada ih nisu oni kazivali, priče su usko su vezane uz njih ili njihovo životno okružje. Zašto je to bilo važ- no istaknuti – naime, poznato je da je južna Baranja izrazito multikulturalna regija koju u posljednjih stotinjak godina nastanjuje više nacija – te bi bilo neodgovorno knjigu nazvati Usmene priče iz južne Baranje jer bismo tada u korpus morali uključiti i mađarske, romske, njemačke i srpske priče – a zbog nepoznavanja jezika i nemogućnosti obilaska arhiva na području Mađarske i Srbije, korpus smo odredili na one koje kazuju Hrvati. No, u tim pričama se svakako vidi i odnos hrvatskih subetnija naspram ostalih u regiji – a posebice međukulturalni kontakti Mađara i Šokaca. Važno je napomenuti da priče pri- kupljene u ovom korpusu ponekad dolaze iz drugih podneblja što je uvjeto- vano čestim migracijama i demografskim promjenama u južnoj Baranji, te se Uvodno 5 ta važna multikulturalna odrednica baranjske regije da iščitavati i na samim tekstovima koji su pripovijedani različitim narječjima i dijalektima hrvatsko- ga jezika – te čitamo tekstove na šokačkoj, kajkavskoj ili srijemskoj ekavici. Knjiga je podijeljena u dva dijela – prvi dio je teorijski i u njemu se go- vori o geografsko-povijesnom okviru regije, nositeljima tradicijske kulture te usmenoj književnosti regije s naglaskom na pričama. Drugi dio knjige donosi nam prvi sustavan prikaz zapisa usmenih priča iz regije podijeljenih u poglavlja prema tipičnim usmenoknjiževnim žanrovima (predaje, svag- danjske i šaljive priče, priče o životinjama i basne, bajke, pričanja o životu, viceve i jednoj zabilježenoj legendi) i upravo ovdje vidimo moguću važnost objavljivanja ove knjige jer se prvi puta na jednom mjestu mogu čitati sami tekstovi koje je u obliku priča kazivao Baranjac. U njima čitamo o lokalnim ridikulozima (primjerice u priči Munđukata), o susretima s onostranim bići- ma – od vila, vještica, fenjeraša, zmajeva, duhova do samoga vraga. Čitamo kako su prerušeni Šokci otjerali Turke iz Baranje, čitamo o dobrom kralju Maćašu (Matija Korvin), čitamo kako su baranjska sela dobila imena – od onoga službenoga do onoga tradicijskoga koje se ne javlja nigdje drugdje osim u usmenoj književnosti, a koja se i dan danas koriste među Baranj- cima. Čitamo kako su nastala marijanska svetišta u Baranji te kakva su se čudotvorna izlječenja ondje dogodila, čitamo humoristične situacije u koji- ma se susjedi Mađar i Šokac ne razumiju, a iza kojih se da iščitavati toliko simboličnih značenja o stvarnom suživotu raznih etnija u ovoj maloj regiji. Čitamo još mnoge raznolike teme koje su blago za razmijevanja regionalnog kulturnog identiteta – u njima se kriju povijesna, jezična i kulturna nasljeđa, možemo čak možda hiperbolično reći da se u njima krije i sama Baranja. No, u najvećem broju u korpusu je zabilježena predaja o Vereš Marti, cr- venokosoj zloglasnoj vlastelinki koja je prema predaji vladala područjem južne Baranje na prostoru današnjih Zmajevca, Batine i Suze koji su prema tim predajama i dobili svoja tradicijska ili današnja imena – stoga je i motiv te plamenokose vlastelinke odabran za ilustraciju na naslovnici knjige koju je naslikao poznati slovački ilustrator Adrian Macho. Prvo poglavlje knjige opisuje geografsko-povijesni okvir tematizirane regije. Prema Nicole Pratt (2005: 69–86) za opisivanje identiteta veliku važ- nost ima kultura, a posebice povijesne činjenice koje su uvjetovale njezin razvitak. Vodeći se tom mišlju, knjiga započinje povijesnim prikazom južne Baranje u kojem će se naglasak staviti na demografske promjene, odnosno 6 Željko Predojević: USMENE PRIČE HRVATA IZ JUŽNE BARANJE na opis koliko je koja etnija ostavila kulturnog traga na Baranju, a time i bila sunositelj današnjem kulturnom identitetu. Poseban je naglasak u tom dijelu na istraživanju udjela hrvatskih etničkih skupina u kvantitativnom i kvalitativnom smislu u oblikovanju ukupnoga kulturnoga identiteta re- gije. Povijesnom prikazu prethodi samo lociranje regije u prostor te opis njegovih geografsko-klimatskih osobitosti te analiza kako su one utjecale na razvoj društvenih djelatnosti koje su uvjetovale i razvitak same tradicijske kulture i običajno-obrednih praksi u tom prostoru. Drugo poglavlje nazvano je Nositelji tradicijske kulture i u njemu se go- vori o Baranjcima – odnosno o svim važnijim etnijama i subetnijama koje u regiji žive posljednjih stotinjak godina. Daje se kratak povijesni pregled od kada oni žive u regiji, zašto su se ondje naselili te nekim osobitostima koje su važne spomena. Omeđili smo se na ovo razdoblje jer ono se sinkronijski podudara sa samim zapisima priloženih tekstova, odnosno ove (sub)etnije koje opisujemo su baranjski stanovnici koji su ove priče kazivali ili koji su u njima implementirani. Treće poglavlje konkretizira i naslov ove knjige te se u njemu analiziraju tematsko-stilske i regionalne značajke usmenih priča regije. Opisuje se ana- lizirani korpus, govori se o izvorima, daje se i klasifi kacija usmenih priča, te se govori o stilskim i tematskim značajkama priča podijeljenim u klasifi ka- cijske skupine na predaje, svagdanjske i šaljive priče, priče o životinjama i basne, bajke, pričanjima o životu, viceve i jednoj zabilježenoj legendi. Posljednje teorijsko poglavlje govori o identitetskoj ulozi usmenih priča iz regije, odnosno ovo poglavlje govori koja je i kakva uloga usmenih priča iz regije u oblikovanju njezina kulturna identiteta konkretno na primjeru Baranje. Poglavlja monografi je pod naslovom Mitsko-demonološke predaje dio su projekta Ministarstva školstva, znanosti i športa Slovačke Republike VEGA 1/0304/18 Percepcia nadprirodzena v jazykoch a kultúrach Slovanov s akcentom na západoslovanský a južnoslovanský areál (Percepcija nadnaravnoga u jezicima i kulturama Slavena s naglaskom na zapadnoslavenski i južnosla- venski areal).1 1 Kapitoly monografi e pod názvom Mitsko-demonološke predaje vznikli v rámci riešenia grantového projektu Ministerstva školstva, vedy, výskumu a športu Slovenskej republiky VEGA 1/0304/18 Percepcia nadprirodzena v jazykoch a kultúrach Slovanov s akcentom na západoslovanský a juž- noslovanský