· U org�11izaciji Instituta ,,Ivan A11tunović'' Suživot i tolerancija danas Ovogodišnji peti po redu „Razgovor:', ko.ii organizir<1 Institut :,Ivan Antunović" početkon1 siječnja (oko datu1na smrti Ivana Antunovića, začelnika i najznnčajnije osobe u prcproditeljskon1 rndu n1edu bačkim I-Irva­ tin1a u prošlo1n stoljeću),) održan je na temu ,, Suživot - tolcra1jci1·a".. l roblen1ski okvir koiiJ ovako forn1ulirnnn ten1a otvara više je nego akluaian, prije svega, zbog značajki sadašnjeg vren1ena u kojcn1u netrpeljivost i autizan1 gotovo• suvereno gospod<1re. ru Otvnrajući skup, prcclsjcclnvajući Instituta i\.ndrija se, le! GodiNA Ili. • Buoj" 40 • 1}. sijEčNjA: 1996. • CijENA 2 di NARA vlč. I{opiJović je islaknuo da iako 1!--l:....--------------------�----_....._..____________ r _______ ___ je vrlo teškoo o_ ovoj „širokoj tenJi kratkozbog go­ vorili", njoj ipc:iktreba i n1ora govoriti RASPUST JE! toga što od ostvnrenja suživota ovisi i naš ' claljni život. On je u svojen1u odličnon1 izla­ ganju rasvijetlio teološki nauk, uten1eljen na Dbjnvi, o ovin1 problen1in1a. I3u<.lućida teo­ logija određuje čovjeka kao biće koje se odnosu, ostvaruje prije svega u taj proces odnošenja sa drugin1a n1ora biti, kako uči katolička crk.va, pregnuće zn druge. Ali, kako je čovjek biće slobode, on n1ože unijeti i nered u taj i takav oclnos, te krenuli puten1 protivu drugoga, čiji je cilj razaranje i razdvajanje. pon1lrenja Istodobno, kroz 111ilosne činove i oproštenja on n1ožc ponovno uspostaviti iz­ vorni sn1isao pravog odnosa za čovjeka. ,,Iako je čin oprosta apsurdan, on jc milosni čin i kao takav je jedino opravcliv'' istaknuo je vlč. Ko­ pilović, i dodao da je eku-nacnizatn konkretni progrc1111• zn konkretno vrijćn1ečija se bit zrca­ li u životu sa cJrugin1 i različilin1 čovjekon1 za dobro toga čovjeka. O politiko!oškoj din1cnziji ovoga proble­ n1a govorio je Bela Tonković, predsjednik / DSl-IV-a, te ukazao na povijesni razvoj re je godine stigao ranije. Ovaj zin1ski i Predah roditeljskih obveza glede skrbi oko (ne)ostvarenja tolerc1ncije i suživota, te nje­ 'ar Jedva je dočekan. Od svih. Ali, ponaj­ školovanja djece ćen10 zaobići iz razloga što gove načine razrješenja u g�g-oju društva, s , t �, na _. djece. će n1alo utjecati na stečenu• ranu od velikog osvrton1 današnju situ'aciju,osobito sa sta­ ( jj pritiska svakodevnog životarenja na ivici111c1 će teret prevelikih obveza n1oći na­ . jališta interesa hrvntskc znjednice u SRJ. :11� zan1�jeniti igron1 i pokazati da je čov­ siron1aštva .. Drugi je, pak, koreferent, Alojzijc Stantić t dIista u svoje1nu osnovu hon10 ludens. Učitelji, nastavnici ili profesori neće 111ora­ govorio o sociološkoj di1nenziji ovih pitanja. t1 ., ti raditi za preniske plaće, koje i pored toga 1~ to će vre111cnon1, kako čovjek stari, Da je razgovor o ovon1e problen1u posta­ a1�je važiti.) Presija prcvelikog broja neredovito i s vcJikin1 zakašnjenje1n dobijaju. vljen u pravi trenutak pokazao je i veliki inte­ · 11eJc.a za sun1nj.iv kvalitete, k je.111oraju ?.i�­ lJ pauzi, najaviju ju čak da će početak clrugog res diskuju kod nazočnih. : � � polugoda početi štrajko111 upozerenja zbog (t. i.) 1 nr s1lu usvaJall, te papagaJsk1 ponavI.1at1, ••,t � će u korist izazova slobode i n1a&ton1 bahatog odnosa države spran1 njih. Bit će to 1l"d ene razbibrige. san10, dakle, n1ali zastoj za, izgleda, vrući 1 Slobodu i igru, dc1kle, , uicnjivat će svaki dan na uštrb svijeta početak. Vjerojatno, za sve. (t. i.) Mir1istar Granić u Beogradu - ng1 i njin1a nan1etnutog ukalupljenja. 1 Novi korak k normalizaciji Potpredsjednik hrvatske Vlade i n1inistar Snjegovi vanjskih poslova dr. Mnte Granić, boravio je l�. u srijedu u jednodnevnon1 radnon1 posjetu u z stepsku na, ovogodišnji snjegovi prekrili su s e Kao ga ' L jI nan1 šaš i pon1alo,ružmari :' Beogradu, gdje je prin1io jugoslavenski l asti dah sna što svojim velom prekriva hod, trk, pokret. Kao što 1mć, a zima JC noć ! '<- 1e, . • I n1inislar vanjskih poslova l\1ilan l\1iltitinoYić, j sve boje pretvara u sjenu; granican1a oquz1111a čvrstoću daruJe nen11r. te predsjednik Srbije Slobodan Milošević. U '"1,jegovi. .. · i J su otvore11in1 i konstruktivnin1 razgovorin1a o ekrili su kcv, 111astilo i kruh koji111 se hranile ptice. Prekrili su znoj i zan1rzli krik u nekoliko značajnih ten1a, koje zbog posljedi­ i .1�1. ca r<1ta opterećuju odnose ove dvije bivše gdj čestica pijeska, gline i ilovače, prepoznajemo I n!1 c U toplim porari1a zemlje, između jugoslavenske republike, oni su nastavili tSil što trčeći vren1eno1n donosi ·vijest i pitanje, odgovor i zaborav. Izazvana dJelon1 i li značajan i prijeko potreban proces norn1nli­ kl:će riječ. Može i drughn slijedon1? • zacije n1cdusobnih odnosa. Svakako je za Jn1a prct hodi proljeću, ali plodovi jeseni zaprctani su u zin1skin1 gronan1a drveća. pozdraviti i ovnj korak, te poželjeti c:Inse za­ �jcgovi. I Ne/a Skerulcrović početi proces n1ircnjn i približavnnja iz111edu zkvh.org.rslln,atskc i SRJ ubrzano nastavi. (lj. k.) ŽJ(; 40- 2 13. siječnja 1996. 11 U,nje!)·fo uvodnika �17:n1a, korcniton1 izn1eno1n ideologije i po­ nika: ,,Treba li se plašiti Ncmaca? • ,, Strah? llt1čkc n1oći. Nikada. Strepnje za buclućnost Nen1ačke? Odgovornost za Postoj, jedna zajcclničkci tačka sa situaci- Uv_ck! Uz dva uslova: da 1h proživljavamo jon: u st�roj Jugoslaviji. Posle objavlJivanja so�1clarno sa Nemci1na koji in1aju iste takve razumevanje prošlosti 1110.1c kn_pge „Zločin i pan1ćcnjc" clobio sa 111, brige i da in1 priznan10 pravo na nJihove _ n1eđu pisn1in1a sklonin1 kritikovanju, jedno strepn Je u pogledu budućnosti francuske'"• • Mogu li franc11sko-nemački odnosi .,, poslužiti 1it1andi od katol!čkog sveštenika, a drugo od pravo­ Sta bi se dalo preneti u Kigali? slavnog srpskog sveštenika. Obojica su n1i kao 1>rethodno iskustvo To je na učesnicin1a sukoba da odgov . prebacivali da nisam dovoljno oovorio o ore ao uvod u najavljerio prik zivanje• poje­ Ja naprosto 1nogu da ponudim samo . 1:- 51 zločinilna koje je druga strana počinila nad slcice dinth ogleda na stranica,na „Ziga" prezenti­ ideja: zajednica1na kojin1a su pripadali. Odoovo-o ran ih na, kraje,n. godine održanoj, r10. san1 1m,. sa nešto žustrine, da bi mir 1. Odbijanje čisto naci?nalne din1enzije • konferencije ,,Sukobi i po,nirenja", odlučili • roteklog su k ba moglo b1 odgovarali odbi­ �ogao da postoji ( a to je bilo pre nego što p . � s,no se za ovaj lcratki esej Alfreda Grossera, J3nju da se uzas svodi na „plen1enski" .1ek rv ponovo prolivena ... ) jedino ukoliko bi su �oji je objavljenu 128. broju „Republi/ce• ", iz se svaki od njih pobrinuo da njeoova vlastita kob. Utoliko pre što su žrtve, Hutu, bil Jednostavnog razloga što na,n iskustva ,ni­ pogl ito ljudi koji su odbili etničku simpli zajednica postane svesna zloči�a koji su u �: renja d,ugih naroda ,nogu poslužiti kao do­ njena ime bili naneseni onoj drugoj. Tu do­ fik�CJJU (baš k�o �to su tokon1 Alžirskograt, bar pri1njer za naša vlastita,• koje na,n lazi1no u dodir sa prvom posebnošću prvih oni slobodoumni, popustljivi i bratski na predstoji. Jer, nakon nekoliko godina francusko-ne1načkih nastojanja već sutra­ stroje11i na obema stranan1a bili ubijani O< urušavanja i u lo-viprekinutih. odnosa ,neđu, dan po završetku rata. Nen1ački učesnici strane „tvrdih" na jednoj i na drugoj strani\ nekada bratslam, južnoslavenski,n narodi­ susreta bili su dužni da po povratku pričaju 2. Prošlost valja upoznati i za nju preuzei ma dolazi vrije,ne njiJiovog innirenja. Inače, . načele kod kuće koliko su Francuzi bili propatili, o_d�ov.ornost. Polazeći od jednog Alfred Gr?sser je Franko-Nije,nac, a poslije dok su Francuzi bili dužni da svojoj sredini �1njen1ca. da se pripadalo grupi žrtava, ili ct Dntgo sv;etskog rata je radio n.a uspostavi, Je čovek 1 sam bio žrtva (mučenja ili ubijanj predoče ka�e su bile nemačke noći pod posredovanju te vraćanju povjerenja u odno­ porodice) nikako ga ne opravdava da i sar. ?on1bama 1 sudbina n1iliona poginulih sa se iz,neđu Francuza i Nijem.aca. Ovaj je tekst ostan krvnik (slučaj Eriha Honeken istoka, od kojih su stotine hiljada stradale u � � kao P ilog bio pročitan na jedno,n skupu u zrtve H1tle a pa potom krvnika vlastitog na !� put . N radi se ni u kojen1 slučaju o „ko­ � KigalLJZl (Ruanda) u listopadu 1994. Nakon � � roda, slučaj francuskih oficira mučenih ka lekt1vnoJ krivici", niti o uvaljivanju bilo kak­ pažljivog čitanja, stječe se doja,n da to ne vo gre a n sl dnicin1a. Radi se o teretu koji pripadnika otpora, a potom odgovornih z ,nora ići tako teško... � � � � val.1a zaJedn1čk1 podneti. A to je od strane n1učenje u Alžiru ). Pita je se ne postavlja prvi put. Valjalo je 3. Valja dobro utuviti da „kolektivn � Ne1nač�e učinjeno više nego odbilo koje dru­ da na njega odgovaran1 u Jerusalimu počev pa1nćenje" nije nikakva očitovana datos ge zenliJe._ Još koliko prošlog prvog jula, novi od sedamdesetih. Tokom jednog preda­ ono se prenosi, usva ja. U pravo preko obn �redsedn1k Republike, Roman Hercog izjavio vačkog boravka u Tokiju bio sam pitan od zovanja i glasila. Otud je i krajnje važno c 3e: ,,Istorijs�a jedinstvenost užasa Aušvica nije studenata, štan1pe i industrijalaca kako bi s ošl st iznosi u školi, na radiju, na teh p vcx:1prepir kama za istoričare, nego predsta­ � P.� ? Japan mogao da uspostavi analogne veze sa � vlja odgovornost i obavezu za sve". Druoa VIZIJI. N1 u kojem slučaju se ne radi da i Korejom, ili sa Kinom. Konačno, dovedena važna posebnost leži u tome da osnov franc�­ zaboravi prošli užas, pretrpljeni užas. Alii do samog dna užasa i očaja, da li je bu­ sko-n n a og približavanja nije bio nacio­ radi o tome da se ne uopštava, da se odup1 dućnost odnosa Hrvata i Srba manje bez­ � � �� po nalnoj 11111 JI. Uputno je ovde navesti prvu uopštavanjima. Bilo je Tutsi zločinaca bi nadna i obeznadu juća ukoliko se· čovek rečenicu Preambule francuskog Ustava iz .