/ 001 / / 002 / 70 godina Zagrebačkog kazališta mladih / 004 / 70 godina Zagrebačkog kazališta mladih / 006 / 70 godina Zagrebačkog kazališta mladih / 008 / 70 godina Zagrebačkog kazališta mladih IMPRESSUM / 009 / ZAUVIJEK MLAD – SEDAMDESET GODINA ZAGREBAČKOG KAZALIŠTA MLADIH Napisao i priredio: Hrvoje Ivanković Izdavač: Zagrebačko kazalište mladih Za izdavača: Snježana Abramović Milković Urednica: Iva Karabaić Lektura i korektura: Margareta Medjurečan Prijevod sažetka na engleski: Mirna Čubranić Lektura engleskog sažetka: Mark Davies Suradnice za kazališnu dokumentaciju: Ozana Iveković i Eleonora Kaloper Grafičko oblikovanje: Antonio Dolić Izvori fotografija: Zagrebačko kazalište mladih; Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU – Odsjek za povijest hrvatskog kazališta Tisak: Kerschoffset d.o.o. Zagreb, ožujak 2020. ISBN 978-953-98139-8-5 Knjiga je objavljena uz potporu Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba. / 010 / 70 godina Zagrebačkog kazališta mladih / 011 / / 014 / 70 godina Zagrebačkog kazališta mladih ZAUVIJEK MLAD SEDAMDESET GODINA ZAGREBAČKOG KAZALIŠTA MLADIH Napisao i priredio: Hrvoje Ivanković / 015 / / Sadržaj / 018 Uvodno slovo 022 Od osnutka do kraja sezone 1954/1955. 038 Od jeseni 1955. do 1965. 052 Od 1966. do 1977. 074 Od sezone 1977/1978. do 1987. 096 Od 1988. do 1994. 118 Od sezone 1994/1995. do 2000. 142 Od 2001. do 2004. 164 Od 2005. do kraja sezone 2013/2014. 230 Od sezone 2014/2015. do ljeta 2018. 276 Seventy Years of the Zagreb Youth Theatre (1948–2018), summary 290 Repertoar Zagrebačkoga kazališta mladih od 1948. do 2019. 332 Popis djelatnika Zagrebačkog kazališta mladih od 1948. do 2019. 340 Popis fotografija / 016 / 70 godina Zagrebačkog kazališta mladih / 018 / 70 godina Zagrebačkog kazališta mladih UVODNO SLOVO Knjiga pred nama pregled je povijesti Zagrebačkog kazali- šta mladih, od njegovih početaka u godinama poslije Dru- gog svjetskog rata, kada je pod imenom Pionirsko kazalište utemeljeno kao jedna u nizu sličnih institucija koje su treba- le okupljati djecu i postupno ih uvoditi u čaroliju kazališta te u etičke i ideološke norme društva, do našeg vremena, kada je, nakon desetljećâ borbe za vlastitu pozornicu, poetiku i umjetničku autonomiju, postalo jednim od najpoznatijih i najpropulzivnijih kazališta u ovom dijelu Europe. Povod za ovo izdanje je obljetnički, sedamdeseta godišnjica osnut- ka ZKM-a, no tome unatoč ono ne želi biti prigodničarsko, svedeno na nizanje uspomena ili glorifikaciju svega ono- ga što se na raznim zagrebačkim pozornicama događalo i uprizorivalo pod nazivima koje je nosio. Namjera mu je što savjesnije i pouzdanije ispisati povjesnicu ZKM-a, pri čemu se knjiga sastoji od dva po metodi, pristupu i opsegu posve različita dijela. Prijelomnica je 1988. godina, kada se ZKM počeo postupno useljavati u vlastitu zgradu u Ulici Nikole Tesle, što je bilo povezano i s temeljitom reorganizacijom rada, pa samim tim i umjetničkog profila kazališta. Pred- stave za djecu do tog su se trenutka, doduše u različitim produkcijskim okvirima te kvantitativno različitom odnosu prema repertoaru za odrasle, smatrale temeljnim segmen- tom djelovanja ZKM-a, a nepostojanje vlastite zgrade umno- gome je otežavalo izvođenje predstava te dodatno širenje i profiliranje glumačkog ansambla. ZKM u današnjem for- matu počeo se stvarati tek potkraj osamdesetih, pa je fokus ove knjige usmjeren upravo na razdoblje od 1989. do danas, pri čemu su prva četiri desetljeća postojanja Zagrebačkog pionirskog kazališta (od 1967. Zagrebačkog kazališta mladih) obrađena u formi sažetog povijesnog pregleda, dok su posljednja tri desetljeća obrađena puno / 019 / detaljnije, u kroničarskom slijedu ispisanom djecu u kojem su djeca amateri često i bila tragom kritičkih zapisa i drugovrsnih tekstu- glavnim glumačkim osloncima. alnih izvora (intervjua, ogleda i memorabilija) Iako nominalno rad jednog autora, ova je knji- kroz koje sam pokušao rekontekstualizirati ga, zapravo, kolektivna kreacija cijelog zbora značajke, umjetničke domete i recepciju hrvatskih kazališnih kritičara koji su u poje- pojedinih predstava, sezona i razdoblja, naj- dinim razdobljima pratili rad Zagrebačkog češće određenih djelovanjem ravnatelja koji kazališta mladih, a kroz njihove opservacije su se nalazili na čelu ZKM-a. Subjektivnost često se može osjetiti i duh vremena, kazališ- je neminovan pratilac svakog izbora, pa tako nog i realnog/povijesnog, iz kojeg su, izravno i ovog, no kroz obilato citirane fragmente ili neizravno, progovarale i predstave o kojima kritika, kao ipak najrelevantnijih svjedočan- pišu. Isto to može se reći i za brojne znane stava kazališnog čina, pokušao sam sve i neznane fotografe čijim je djelima obilato važnije predstave ZKM-a od 1988. do 2018. ilustrirana ova knjiga, uz uvjerenje da kaza- osvijetliti iz različitih kutova (stavljajući ih i u lišna fotografija često izriče i nešto što nam širi društveni i kazališni kontekst), što će reći nijedna kritika, koliko god bila dobro napisa- i iz ponekad suprotstavljenih prosudbenih rakursa, pri čemu se ipak težilo posredovati na i analitički fundirana, ne može prenijeti, onu najdominantniju interpretativnu liniju te dajući nam opipljiv osjet vizuala, atmosfere dobiti što realniju sliku pojedinih predstava i glumačke ekspresije; dakle opredmećenog te njihova prijema od kritike, a posredno i tijela predstave. šire javnosti. Opsežna kritička kronika do Na kraju knjige nalazi se i popis predstava koje se došlo tim postupkom zacijelo će biti Zagrebačkog kazališta mladih, koji je, s obzi- prikladnija za separatno čitanje, ovisno o rom na brojne specifične okolnosti, bilo znat- razdoblju ili predmetu čitateljeva zanimanja, no teže napraviti nego što je to inače slučaj s negoli za konvencionalno iščitavanje ”od po- teatrografijom pojedinih kazališta. U slučaju četka do kraja“, no smatrao sam da će ”upo- ZKM-a to je značilo odrediti koje se predsta- rabna vrijednost“ tako koncipirane knjige biti ve Učilišta (čije su se javne izvedbe u ranijim znatno veća, kako u smislu informacije koju razdobljima redom bilježile kao repertoarni posreduje tako i u pogledu davanja šlagvor- naslovi) mogu tretirati kao dio repertoara te ta ili pripomoći za daljnja istraživanja tema/ napraviti distinkciju između brojnih predsta- predstava/umjetnika kojima se bavi. Veći va koje su se, osobito od 2005. do 2014, vo- dio razdoblja do 1988, koje je, valja spome- dile pod egidom koprodukcijskih projekata. nuti, nešto izdašnije pokriveno prethodnom Neke od njih to su naime bile samo u formal- monografijom ovog kazališta (50 godina Za- nom smislu, nedostatnom da bi ih se tretira- grebačkog kazališta mladih, urednica Anto- lo kao sastavni dio repertoara ZKM-a, pa je nija Bogner-Šaban, 2000), na takav bi način valjalo odrediti kriterije po kojima se to može ionako bilo gotovo nemoguće obraditi, jer učiniti, što će priloženu teatrografiju učiniti se predstave ZKM-a kritički sustavno počelo ponešto različitom u odnosu na postojeće pratiti tek tijekom 1970-ih, kada mu je i struč- popise predstava Zagrebačkog kazališta na javnost počela priznavati status dram- mladih. skog kazališta čije profesionalne predstave nisu samo usputna dopuna repertoaru za Hrvoje Ivanković / 020 / 70 godina Zagrebačkog kazališta mladih / 022 / 70 godina Zagrebačkog kazališta mladih OD OSNUTKA DO KRAJA SEZONE 1954/1955. 1. Božena Begović / 023 / Priča o Zagrebačkom kazalištu mladih služ- beno je započela 29. ožujka 1948. kada je na inicijativu Gradskog komiteta Narodne omladine Hrvatske te uz potporu republičkog Ministarstva prosvjete osnovano Pionirsko kazalište u Zagrebu, kako je bilo prvo ime ove ustanove. Bilo je to jedno u nizu sličnih kazališta kakva su tih godina pokretana širom zemlje, s namjerom okupljanja što većeg broja djece te njihova umjetničkog odgoja i kulturne naobrazbe. Za prvu direktoricu kazališta postavljena je Božena Begović, glumica, knji- ževnica i prevoditeljica školovana na bečkoj Akademiji za glazbu i scensku umjetnost, a u prvim poslijeratnim godinama angaži- rana kao predavačica dikcije (1945/1946) na Glumačkoj školi te direktorica Drame (1945/1946) i dramaturginja (1946–1950) 2. Đurđa Dević Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Već na samom početku djelovanja Pionir- sko kazalište imalo je 120 članova u dobi od ali i za entuzijazam polaznika PIK-a, kako se sedam do četrnaest godina, koji su bili podi- na početku djelovanja skraćeno nazivalo to jeljeni u tri grupe: kazališnu (gluma, recitacija kazalište. Biti pikovac ubrzo je u zagrebačkom i zborno pjevanje), baletnu (ritmičko stupanje, životnom okružju postalo pitanjem prestiža klasični ples i folklor) i scenografsku (crtanje, i gotovo nekom vrstom statusnog obilježja, modeliranje, izradba nacrta kazališnog dekora sa svim što je ono (ljubav prema kazalištu, 1 i kostima te izradba maketa). Uz upućivanje međusobna povezanost i urbani identitet) djece u osnove scenske i glazbene umjetnosti impliciralo. Štoviše, izraz pikovac ostao je, radilo se i na njihovoj općoj kulturi i odgoju, kao oznaka pripadnosti, u uporabi sve do isto toliko u moralnom i političkom koliko i u danas, nadživjevši ne samo promjenu imena estetskom smislu, zapisala je u duhu onog kazališta (već od 1950. službeni mu je naziv vremena Božena Begović, a jedan od pri- Zagrebačko pionirsko kazalište, akr. ZPK) oriteta novoosnovanog kazališta bio je da nego i sve društvene i političke mijene koje ostvarujući predstave – dramske, muzičke i su posredno utjecale i na redizajn postulata baletne, pruži svojim gledaocima priredbe na kojima je PIK započeo svoje djelovanje. seriozna