OKO FRA VIDOVA BUNARA Mala monografija župe Barlovci Banja Luka - Barlovci, 2005. ISPRAVKE: Na strani 106 podatke o prvoj sestri koja je ubilježena medu živima, dakle 1. i 2. red ispod naslova ”Žive“ doslo je neugodne zamjene, pa prema tome i krivim podatcima. Umjesto navedenog teksta treba stajati: S. Miroslava Anušić, krsnim imenom Manda, kći Ilije i Marije r. Orlovac, r. 03. 07. 1943. u Barlovcima, Družba Kćeri milosrđa. Kad smo već kod ispravaka, ispraviti i na str. 118 ono pod br. 35. Debeljak Ruža… treba stajati: BATKOVIĆ, RUŽA r. Batković, kći Tome i Ruže r. Komarica, supruga Nikole Batkovića, ubili je partizani kod kuće nakon porođaja, 03. 09. 1944. Onda bi ona po abecednom redu došla s 35. na 13. mjesto. Na str. 124. pod br. 8 o Marku Lipovcu treba ispraviti tj. brisati sve što tamo stoji i staviti ovako: LIPOVAC, MARKO, sin Grge i Jeke r. Vidović, r. 09. 05. 1902., civil, optužio ga neki Miloš Brkić koji je iz četnika prešao u partizane, te je u svibnju 1944. odveden u Prijedor i ubijen; za grob mu se ne zna. NADOPUNE: U istom odsjeku o Ramićima treba dodati još dva imena i to abecednim redom kao br. 1. i 2. (a ostali se onda pomiču naniže): 1. BATKOVIĆ, AUGUSTIN, sin Bože i Janje r. Kaurin, r. 11. 02. 1921. u Matoševcima, živio u Ramićima, muž Jele r. Lipovac, nestao na Križnom putu 1945. 2. BATKOVIĆ MIRKO, sin Bože i Janje r. Kaurin, nestao na Križnom putu 1945. NAPOMENA: Autor ovom prigodom ljubazno zamoljava sve čitatelje da obrate posebnu pozornost na spisak žrtava, te da sve ispravke i nadopune pošalju meni (Marinku Orlovac) preko linka "Kontakt" na ovoj stranici, a ja ću to sve proslijediti dr. Anti Orlovac. To nam je, dakako svima u zajedničkom interesu. ********************************************** Na autorov zahtjev od 07. siječnja 2007. godine, uvršteno u ovo izdanje knjige. Anto Orlovac OKO FRA VIDOVA BUNARA Mala monografija župe Svetoga Vida u Barlovcima uz 125. obljetnicu osnutka (1879-2004) Banja Luka - Barlovci, 2005. Autor: dr Anto Orlovac Izdavač: Rimokatolički župni ured Barlovci Za izdavača: Mr fra Ivo Orlovac Recenzent: Mr Ivica Božinović Unos teksta, lektura i korektura: autor Prijelom: Saša Bojanić Fotografije: Mr Ivica Božinović, te arhivi župe Barlovci, samostana Petrićevac i autora Naklada: 1.000 primjeraka Tisak: Atlantik BB, Banja Luka Za tiskaru: Branislav Galić Posvećujem rodnoj župi za njezin 125. rođendan, svim župljanima, preporođenima vodom svetoga krštenja iz fra Vidova bunara, pod zaštitom svetoga mučenika Vida, koji danas - otrgnuti od zavičaja - žive širom ovoga Božjeg šarenoga svijeta Proslov Zašto ovaj naslov: Oko fra Vidova bunara? U središte zanimanja sta- vio sam u naslov ime jednog svećenika i jedan bunar. Za to sam imao više razloga. Ponajprije to je ime svećenika i redovnika, franjevca, rodom iz barlo- vačke župe, i to upravo iz sela Barlovci, fra Vida dr Miljanovića. On svakako zaslužuje da na određeni način predstavlja ovu župu kao njezin najistaknutiji član. On je graditelj župne crkve u Barlovcima, koja na- kon svih neprilika, ratova i potresa i danas stoji. U njoj se sabire Crkva, zajednica spašenih, krštenih i posvećenih. Podigao je i toranj župne crkve kao prst koji upire prema nebu i pokazuje vjerniku i namjerniku tko tu živi: katolički vjernici, i kamo stremi: prema nebu, kući Oca ne- beskoga. Time je označio da u tome kraju u vrijeme kada on gradi crkvu žive većinom katolici Hrvati, autohtoni i najstariji narod u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, koji je nekoć bio dio Hrvatsko-ugarskog kra- ljevstva, a nakon pada ovih krajeva pod tursku vlast nazivao se "Turska Hrvatska", sve do početka 19. stoljeća. On je prvi čovjek u cijeloj Bosni i Autor uz fra Vidov bunar u dvorištu župne crkve Hercegovini koji je postigao najviši akademski stupanj, doktorat znanos- ti. Doktorirao je iz crkvenog prava u carskom Beču 1882, samo tri godine nakon što su Barlovci postali samostalna župa. Veoma je zaslužan i za podizanje franjevačkog samostana na Petrićevcu, kojemu je bio i prvi poglavar, gvardijan. Svojim svećeničkim djelovanjem kroz punih 17 go- dina ostavio je neizbrisiv trag u povijesti rodne barlovačke župe. Zbog svega toga zaslužio je da bude osobito istaknut. To sam učinio stavljajući njegovo ime u naslov ove knjige. A bunar? Bunar pred glavnim ulazom u župnu crkvu u Barlovcima dao je iskopati upravo fra Vid 1907. godine. Međutim, on je više od zde- nca, izvora dobre vode za okrepu žednim vjernicima, kada - ponekad pješačeći i po dva sata - žedni dođu u crkvu. Vodom iz toga bunara krš- tena je najveća većina vjernika barlovačke župe. Taj bunar je uzet u naslov i kao simbol krsnog preporoda, jer daje vodu za sveto krštenje kojim postajemo djecom Božjom i članovima Kristove Katoličke crkve. Time se i župa povezuje u mistično zajedništvo s Bogom i međusobno. A o njoj, župi Barlovci, njezinoj 125-godišnjoj povijesti, njezinim sveće- nicima i njezinim vjernicima, riječ je u ovoj knjizi. Podnaslov Mala monografija župe Svetoga Vida u Barlovcima upravo daje do znanja da je riječ o monografskom prikazu života ove nekoć ve- like i ugledne župe pod zaštitom Svetoga Vida, mučenika, župe u kojoj su vjernici u svim promjenama, uz sve ljudske slabosti od kojih nitko ni- je pošteđen, revno živjeli svoju vjeru, predvođeni svojim župnicima fra- njevcima. Riječ je o župi bogatoj duhovnim zvanjima, u kojoj su u ne- kim razdobljima dvojica svećenika imala pune ruke posla, uz suradnju časnih sestara, ali župe koja je više puta dijelila sudbinu svoga zaštitni- ka - stradanje i mučeništvo, sve do gotovo posvemašnjeg uništenja u zbivanjima posljednjeg desetljeća. A ti, dobrohotni čitatelju, kreni prebirati po njezinim stranicama. Želim da te čitanje podsjeti na tvoje korijene, na tvoj oteti zavičaj. Že- lim da te stranice koje slijede osvježe poput čaše hladne vode iz fra Vi- dova bunara! Autor Uvod Župa Barlovci kod Banje Luke navršava ove godine (2004) 125 go- dina svoga postojanja. Ona pripada banjolučkom dekanatu. Osnovana je 1879. godine diobom od župe Petrićevac. Pripalo joj je područje da- našnjih dviju župa: Barlovci i Trn. Ova posljednja je osnovana 1980. go- dine, tj. nakon jednog stoljeća postojanja župe u prvobitnom opsegu, i to diobom od Barlovaca. Cijelo je to područje nekoć pripadalo starodrevnoj župi Dragočaj, čije je sjedište kasnije preneseno u Ivanj- sku, te je do 1876. pripadalo župi Ivanjska. Te je godine cijelo područje kasnije barlovačke župe pripalo novoosnovanoj župi na Petrićevcu, a onda je sredinom 1879. u Barlovcima osnovana posebna župa. I nova barlovačka župa bila je veoma velika i prostrana: obuhvaćala je čak 13 sela. Graničila je sa župama: Petrićevac na jugu, Ivanjska na sjeverozapadu, Stratinska na zapadu, dok na sjeveru i istoku u vrijeme osnutka barlovačke župe nije bilo druge župe sve do Bosanske Gra- diške i Kulaša kod Prnjavora! Međutim, to nipošto ne znači da su kato- lici tu tek od toga vremena; naprotiv veoma je bogata povijest Katoli- čke crkve u ovim krajevima. Ostaci ranokršćanske bazilike koja je ot- krivena upravo na području barlovačke župe, na lokalitetu Grič-Pauša, svjedoči o nazočnosti kršćanstva još u rimsko doba. Brojni su tragovi i iz srednjeg vijeka koji su, nažalost, još uvijek nedovoljno istraženi. Ti su krajevi nakon osnutka Zagrebačke biskupije (1093/1094) pripali toj bis- kupiji, a bili su dio Hrvatskog kraljevstva, a kad su oni pali pod tursku vlast, povjesničari i kartografi ih nazivaju "Turskom Hrvatskom" sve do 19. stoljeća. To se područje proteže na istok negdje do Vrbasa, a na jug do Banje Luke. Prema nekim povjesničarima upravo se u banjolu- čkom Potkozarju, na području župa Ivanjska i Barlovci, očuvao auto- htoni katolički i hrvatski element. Zato sam smatrao korisnim u ovom radu obraditi ne samo sadašnje i nedavno stanje barlovačke župe, nego se vratiti i u daleku prošlost ovih krajeva, te ih prikazati, iako samo us- put i ukratko, koliko to postojeći dokumenti i podaci, kao i predviđeni prostor ove publikacije, dopuštaju. Dio prvi: POVIJEST ŽUPE BARLOVCI Poglavlje prvo - DALJNJA PROŠLOST OVIH KRAJEVA Sela barlovačke župe i njihova starost Zavirimo malo u prošlost ovoga kraja, odnosno sela koja su pri os- nutku barlovačke župe ušla u njezin sastav, koliko nam dopuštaju povi- jesni podaci. Samo ime sela Barlovci razmjerno je mlado. Prvi put ga, koliko mi je poznato, susrećemo u maticama župe Ivanjska, kamo je ovaj kraj u to doba spadao, 8. rujna 1767. godine. Spominje ga i biskup fra Marijan Bogdanović, bosanski apostolski vikar, u svom izvještaju iz 1768. godi- ne, ali ga nema u izvještaju biskupa fra Pave Dragićevića iz 1743. godi- ne! Uspoređujući pak prezimena koja se spominju u oba ta popisa, ustanovit ćemo da se obitelji s prezimenima: Anušić, Bumbar, Lopar, Miljanović, koje kasnije susrećemo samo u Barlovcima, kod Dragić- evića vode kao stanovnici sela Bukovica. Iz toga bismo mogli zaključiti da se cijelo područje današnjih sela Bukovica, Barlovci, pa dijelom i Ja- blan, najprije vodilo kao Bukovica, a kasnije je dobilo svako svoje ime. Inače, selo Bukovica se spominje više od stoljeća i pol prije Barlo- vaca i to u jednom turskom dokumentu. U Opširnom popisu Bosanskog sandžaka iz 1604. godine koji je nedavno objavljen, a što je u stvari de- taljan popis poreznih obveznika u Bosanskom sandžaku, navodi se: "Či- fluk Idris-age u selu Bukovica, pripada Lefču, sa zeminom Mustafe i Oruča, sada ga uživa Husejn-čelebi, defterdar timara Bosne. To su jajlak i zemlja koju oni uživaju u spomenutom selu, na osnovu sudskog hudždžeta, pripada Lefču"1. Riječ je o obiteljskom posjedu obradivog zemljišta (čifluk) u najmanjoj upravnoj oblasti Lijevče (nahiji Lefče), kojoj je pripadalo i područje o kojem ovdje govorimo. Zemin pak označava veći kompleks obradivog zemljišta, a jajlak pašnjak za ljetnu ispašu stoke. Čini se daje ovdje riječ upravo o našoj Bukovici. Međutim, isti popis spominje izričito i sela Bukovicu i Brestovo Polje2.