SADR@AJ OBLJETNICE: TONKO MAROEVI] (priredili Jasna Ba{i} i Velimir Viskovi}) Velimir Viskovi}: Vje~iti dje~ak hrvatske knji`evnosti, 3 Nikica Petrak: Tonko, 8 Zvonimir Mrkonji}: Prijatelj Tonko, 11 Pavao Pavli~i}: Tonko Kalauz, 14 Kre{imir Nemec: Sonet kao struka, struka kao sonet, 21 Branimir Bo{njak: Tonko Maroevi} — mediteranizam u tekstu svijeta, 26 Tea Rogi} Musa: Pjesma u prozi u zbirci Primjeri Tonka Maroevi}a, 32 Mirko Tomasovi}: Kako smo prevodili Danteovo »djelce« Vita nova, 39 Vinko Bre{i}: Od gra|e do cvijetnjaka, 54 Lidija Vuk~evi}: [est dvojezi~nih soneta Tonka Maroevi}a, 58 Marko Gr~i}: Tonko Maroevi} i Sinjska alka, 63 Sead Muhamedagi}: Traganje za iznenadivo{}u, 67 Nada Ga{i}: S druge strane stola, 70 Darija @ili}: Pohvala ~itanju, 74 Sibila Petlevski: Likovnost i poezija; ogled kojem je Tonko Maroevi} poticaj, 76 Nade`da ^a~inovi~: @ivot u knjigama, 90 NOVA PROZA Da{a Drndi}: Ein Koffer in — Belgrad, 92 GODI[TE X Zagreb, sije~anj–o`ujak 2012. Broj 1–3 GIORGIO AGAMBEN @arko Pai}: Bijela eshatologija, 112 Kelly Oliver: Zaustaviti antropolo{ki stroj: Agamben s Heideggerom i Merleau–Pontyjem, 137 Leland de la Durantaye: Homo profanus: profana filozofija Giorgia Agambena, 152 René ten Bos: Giorgio Agamben i zajednica bez identiteta, 182 POEZIJA U PRIJEVODU Ezra Pound: Hugh Selwyn Mauberley (preveo Marko Gr~i}), 196 KLOPKA ZA USPOMENE Dorta Jagi}: Graz na Muri, 216 Ljerka Schiffler: Pismo tebi, 230 Ivo Runti}: Zimska knji{ka antibajka, 239 KRITIKA Nikica Mihaljevi}: Treba li se bojati psa koji laje? (Igor Mandi}, Sloboda lajanja — Zauzeto, Hrvat!), 250 Nikica Mihaljevi}: Poezija iznikla iz samotnosti (Jelena Buinac, Krhotine od mene), 255 Suzana Coha: Kriti~ka (ne)mo} popularne kulture: od Zagorke do postfeminizma (Mala revolucionarka. Zagorka, feminizam i popularna kultura. Radovi sa znanstvenog skupa »Marija Juri} Zagorka — `ivot, djelo, naslije|e/ Feminizam i popularna kultura«, ur. Ma{a Grde{i}), 258 Dragana Toma{evi}: U lancu prisile (Ja{ar Kemal: Kad bi ubili zmiju), 261 Vanja Poli}: Pionirska studija (Iva Polak, Razvoj knji`evne proze australskih Aborid`ina), 269 Obljetnice: Tonko Maroevi} Velimir Viskovi} Vje~iti dje~ak hrvatske knji`evnosti Tonka Maroevi}a (ro|en 1941. u Splitu) poznajem ve} gotovo ~etiri desetlje}a; 3 nemogu}e je bilo baviti se knji`evno{}u u Hrvatskoj, a ne susresti se odmah s njim. Ve} nakon dolaska iz Splita na studij u Zagreb 1969., neki stariji kolege pokazali su mi Tonka; iako blizu tridesete, unato~ bradi, izgledao je kao veliki dje~ak.Taj dje~a~ki izgled zadr`ao je do danas iako je njegova kosa posijedila, pa pone{to, ~ini mi se, i prorijedila. Jedan Spli}anin iz njegove generacije rekao mi je da je Tonko ve} kao kli- nac bio pravo ~udo od djeteta, silno na~itan: taj mali je sva{ta znao. I danas vas Tonko impresionira poznavanjem ~injenica vezanih za knjige; nakon sil- nih godina razgovora s njim uvjerio sam se kako nema niti jedne ni doma}e ni prevedene knjige iz razdoblja kasnih pedesetih, {ezdesetih i sedamdesetih koju on nije pro~itao. Mo`ete mo`da otkriti neku rupu kad su posrijedi kasni- ja izdanja, ali ne zato {to je Tonko tada manje ~itao; stvar je u broju novih na- slova koji se od tog vremena toliko pove}ao da je postalo nemogu}im sve pra- titi. ^ak i danas, kad se pisanje i izdavanje knjiga zahvaljuju}i kompjutorskoj tehnologiji silno demokratiziralo, pa i po malim mjestima, mimo uobi~ajenih izdava~kih kanala, izlazi velik broj knjiga, mo`ete biti sigurni da o svakoj knjizi i autoru poezije Maroevi} zna pone{to. Mani Gotovac mi je nedavno pri~ala kako su dvije–tri godine mla|eg Ton- ka ({to je u adolescentskim godinama velika razlika) kao vunderkinda primili u redakciju ~asopisa O~i, koji su izdavali u~enici splitske klasi~ne gimnazije. A bila je to i ina~e sjajna generacija splitskih klasi~ara (Zvonimir Mrkonji}, Igor Mandi}, Igor Zidi}, Mani Gotovac, Petar Selem, Da{a Bradi~i}, Jelena Hek- man, da spomenem samo neke koji su se kasnije u Zagrebu profilirali kao kulturnjaci), koja }e {ezdesetih dati pe~at zagreba~kome intelektualnom `ivo- tu. Neka od tih gimnazijskih prijateljstava, osobito s Mrkonji}em i Zidi}em, potrajat }e do danas. Do{av{i u Zagreb, Tonko je postao autenti~ni zagreba~ki flâneur koji voli Zagreb i zagreba~ke vedute, ali kojemu je srce ipak ostalo na Mediteranu, pa mediteranski pejza` dominira u njegovoj poeziji, a dalmatinsko podrijetlo traj- no je utisnuto u njegovu govoru (~ak i u javnim situacijama, a vrlo je elokven- tan i dobar govornik, mogu se zamijetiti njegovi splitsko–hvarski korijeni). Tonka i danas, kad je u Zagrebu, mo`ete susresti po knji`arama, kavanama, u {etnji, ili kako hita ulicom `ure}i na neki dogovor. Oduvijek je mrzio javni prijevoz, obo`avao pje{a~enje. Vjerojatno je to posljedica njegova bavljenja alpi- nizmom u ranoj mladosti; ~uo sam jednom poznatog splitskog alpinista Stipu Bo`i}a kako spominje »akademika HAZU Tonka Maroevi}a — Mrvu« kao slavnog prethodnika me|u splitskim alpinistima. A rekli su mi i da na nekoj od na{ih planina ponad Splita postoji Mrvin smjer, prili~no te`ak alpinisti~ki uspon koji je dobio ime ba{ po Tonku. Dobar dio svojih kra}ih tekstova, posebno onih koje je pisao za novine, Tonko je napisao u zagreba~kim kavanama. Osamio bi se za nekim stolom, iz- 4 vadio svoju lulu i duhan (dok je jo{ pu{io) i pisao kratkom olovkom koju je, o~ito, stalno nosio u d`epu (neko} su takve olovke zvali tintanima). Uvijek sam se ~udio toj njegovoj sposobnosti da se koncentrira usred mno{tva; pitao sam ga kako mu to uspijeva; odgovorio je da on voli pisati okru`en ljudima, vrlo ~esto pi{e dok putuje vlakom, pa ~ak i autobusom. Znam koja je muka pi- sati u vlaku koji se neprekidno drma, a mogu tek zamisliti kako to izgleda u autobusu, ali Tonkovu mazohizmu kao da prija svladavanje prepreka, ta iz- vedbena muka pisanja. Nedavno mi je ~ak rekao da je njemu pisanje kod ku}e, u prisutnosti `ene i djece, gotovo skaredno; ne{to kao pokazivanje kako mu je pisanje va`nije od obitelji. Tonko je proteklih godina napisao velik broj ~lanaka za Hrvatsku knji- `evnu enciklopediju, koju ure|ujem. Molio me samo da mu omogu}im da za pisanje koristi jednu asketski namje{tenu sobicu u Leksikografskom zavodu. U dane kad je pisao dolazio bi rano, prije nas iz redakcije; kad smo mi ulazili u na{e urede, ve} nas je do~ekivalo kloparanje Tonkova pisa}eg stroja. Iako pi{e s dva prsta, tipkao je nevjerojatno brzo, sna`nim udarcima po stroju, tako da je odjekivao cijeli hodnik. Nisam mu nikad ni poku{ao sugerirati da prije|e na kompjutorsko pisa- nje. Znam da ima strahovit otpor prema modernoj tehnologiji pa bi bio uzalu- dan trud obja{njavati mu kako kompjutor omogu}uje lak{e redigiranje teksta, umetanje, premje{tanje, ispravljanje; internetsko pregledavanje kataloga knji`nica omogu}ilo bi mu da lako provjeri naslove i godine izdanja knjiga... Uvjerio sam se, gledaju}i ga kako pi{e enciklopedijske tekstove, da on zapravo vrlo malo naknadno mijenja tekstove koje je natipkao, da napamet zna nevje- rojatnu koli~inu naslova i godina izdanja knjiga, tako da je u naknadnoj leksi- kografskoj redakturi, koju su provodili na{i redaktori, bilo razmjerno malo ispravaka. Bliski smo postali jo{ daleke 1985. kad sam ga pozvao da mi se pridru`i u redakciji Republike, a kad je do{lo do raskola u Dru{tvu hrvatskih knji`evni- ka, Tonko je ostao uz mene u Knji`evnoj republici. Poznajem ga dovoljno du- go i ~esto sam se znao pitati ima li u njegovu izbjegavanju suvremene tehno- logije ne{to od intelektualne poze: Tonko nema mobitel, ne gleda televiziju, ne koristi se kompjutorom, nikad nije nau~io voziti automobil... Izbjegava tolike stvari za koje vjerujemo da olak{avaju `ivot, ~ine nas efikasnijima, svakodne- vicu udobnijom... Radi li se o nekom obliku aristokratizma duha? Narcizmu? Ne znam, te{ko mi je povezati Tonka s bilo kakvim narcizmom, u njegovu pona{anju nema ni{ta razmetljivo, nikakve samodopadnosti. Nikad ga nisam vidio da se ikome obra}a s pozicije superiornosti, iako bi na nju imao pravo. Prije bi se reklo da mu je svojstvena iznimna, ~ak asketska skromnost. ^ini mi se da odbijanje suvremene tehnologije jest dublji znak njegova od- nosa prema `ivotnim vrijednostima. Iako je {ezdesetih godina po~eo kao ti- 5 pi~no razlogovski pjesnik, vrlo modernisti~ki hermeti~nog poetskog izraza, a u likovnosti zagovornik apstrakcije i novih umjetni~kih praksi, Tonko Maroevi} je uvijek bio i {tovatelj tradicije, s godinama sve izrazitiji; sve vi{e se i bavio starom knji`evno{}u poku{avaju}i pokazati kako je u moderni knji`evni senzi- bilitet mogu}e integrirati stare vrijednosti. Stekao sam dojam da njegovo od- bacivanje ~uda suvremene tehnike jest implicitni oblik otpora prema novom svijetu u kojem se sve pretvara u merkantilnu robu, u kojem povr{na ugoda i zabava zamjenjuju dubinsko intelektualno i umjetni~ko iskustvo. Drago mi je {to mu je Zavod jedno vrijeme bio radni egzil: nitko nije znao da je tu, nitko ga nije mogao prona}i. Valja imati na umu da Tonko osim svo- jega redovnog posla u Institutu za povijest umjetnosti predaje na nekoliko fa- kulteta, vrlo ~esto je u povjerenstvima za obranu doktorata, slikari ga vje~no ganjaju da im napi{e predgovore za kataloge, tekstove za monografije; naklad- nici ga, pak, tra`e jer je najomiljeniji govornik na promocijama knjiga.