NIKOLA ANIĆ DUBROVNIK U DRUGOM SVJETSKOM RATU (1941. 1945.) OD OKUPACIJE DO OSLOBOĐENJA Knjiga I. Nakladnik Udruga antifaista Dubrovnik Biblioteka Da se ne zaboravi Recenzenti prof. dr. sc. Mladenko Colić dr. sc. Petar Damjanović prof. dr. sc. Ivo Goldstein Ivica Kukoč, bivi general - pukovnik Urednik, lektor i korektor dr. sc. Nikola Tolja Prijevod Kate Bagoje, prof. Naslovnica Frano Krinić: Borac na strai Spomenik na Trgu oruja u Dubrovniku posvećen palim antifaističkim borcima. (Vandalski je sruen 1992.) Kompjutorska obrada i tisak Tiskara Alfa-2, Dubrovnik Naklada 300 primjeraka ISBN 978-953-57640-1-4 NIKOLA ANIĆ DUBROVNIK U DRUGOM SVJETSKOM RATU (1941. 1945.) OD OKUPACIJE DO OSLOBOĐENJA Knjiga I. Dubrovnik, 2013. CIP Katalogizacija u publikaciji Znanstvena knjinica Dubrovnik UDK 94(497.5 Dubrovnik)1941/1945 ANIĆ, Nikola Dubrovnik u Drugom svjetskom ratu : (1941.-1945.) / Nikola Anić. Dubrovnik : Udruga antifaista, 2013- . - sv. : ilustr. ; 30 cm. (Biblioteka Da se ne zaboravi) ISBN 978-953-57640-0-7 (cjelina) Knj. 1 : Od okupacije do oslobođenja / <prijevod <saetka> Kate Bagoje>. 2013. 288 str. Bibliogra� ja : str. 170-171 ; bibliografske biljeke uz tekst. Summary. Kazalo. ISBN 978-953-57640-1-4 530514087 530514088 RIJEČ UREDNIKA eko je i nezahvalno za tisak prirediti rukopis i biti urednikom knjige umrlog autora. Isklju- Tčivo radi toga jer urednički posao zahtijeva tijesnu suradnju s autorom. To, dakako, podra- zumijeva da autor prihvati (ili ne prihvati) urednikove sugestije pri oblikovanju knjige. U slu- čaju umrlog autora urednik osobno preuzima svu brigu i odgovornost za preoblikovanje rukopisa u buduću knjigu. Prihvaćajući se ovoga posla, od nakladnika sam preuzeo na CD-u snimljen rukopis i po- priličan sveanj preslikanih priloga i fotogra� ja. U odnosu na prateće sadraje tekst je bio nekompletiran (nije bilo nikakvih dodataka, pa čak ni popisa izvora i literature). Tekst je bio tiskan pisaćim strojem, dakle bez mogućnosti uporabe različite vrste i kvalitete slova (kako to danas omogućava kompjutorska obrada teksta), osim to su neka osobna imena i pojedini kraći dijelovi teksta koje je autor elio naglasiti bili podcrtani. Sam po sebi tekst je bio na- bijen, vizualno jednobrazan, neprozračen, stilski nekorektan, nagomilan brojevima i osobnim imenima, neadekvatno označen kroz poglavlja i potpoglavlja itd. Da bi od takva rukopisa nastala kvalitetna knjiga, morao sam poduzeti sljedeće uredničke, lektorske i korektorske intervencije (budući da sam se prihvatio ne samo uredničkih, nego također lektorskih i ko- rektorslih poslova): 1. Budući da mi je to kompjutorska obrada teksta omogućavala, izvrio sam vizualizaciju i označavanje poglavlja i potpoglavlja onako kako to zahtijeva znanstveno tivo, to pred- stavljena građa i način njezine obrade po svojoj naravi i jest. Istovremeno sam vrio vizu- alno prozračivanje teksta koji je, kako rekoh, bio zbijen i nagomilan. Nazive četiriju glava knjige (kako ih je autor de� nirao) nisam mijenjao, ali sam bio primoran intervenirati u je- zičnu formulaciju nekih poglavlja i potpoglavlja (naslova i podnaslova) kako ih je autor bio označio. Negdje je bila potrebna samo jezična preinaka, dok je naslove manjeg broja po- glavlja i potpoglavlja trebalo preformulirati jer nisu korespondirali s tekstom koji je slijedio. (Naprimjer jedno poglavlje bilo je naslovljeno: Neto o Hrvatskoj seljačkoj stranci (HSS), to je sasvim neodređeno i općenito, a u tekstu se konkretno govori o raskolu u dubrovač- kom HSS-u na kom okupacije Grada 1941, tj. o tomu kako se većina dubrovačkog rukovod- stva HSS-a sta vila u slubu okupatora, dok je manjina (zajedno s većinom običnog članstva) pristupila NOP-u. Da bi naslov korespondirao s tekstom, preformulirao sam u: Odnos Hr- vatske seljačke stranke prema okupatorima i NOP-u. Iz istih razloga izmijenio sam naslov knjige. Autor ju je bio naslovio kao OKUPACIJA I RATNI ZLOČINI. Međutim od četiri glave rukopisa konkretno o okupaciji i ratnim zločinima govori se samo u dvije (u drugoj i trećoj), dok je četvrta glava naslovljena Oslobođenje Dubrovnika 18. listopada 1944., to se ne spominje u ranije predočenu naslovu. Rukopis, dodue, preteno govori o okupaciji i ratnim zločinima, ali i o oslobođenju Dubrovnika, pa sam zato naslov preimenovao u: OD OKUPACIJE DO OSLOBOĐENJA, s tim da su ratni zločini, dakako, podvedeni pod po- jam okupacije. Uvjeren sam, da je bio iv, da bi autor ove moje intervencije, bez zadrke, prihvatio. 5 2. Najvie intervencija morao sam izvriti oko lekture teksta. Nije se to značajnije odnosilo na fo- netsku, morfoloku i pravopisnu, nego na sintaktičku i stilsku korekciju autorova izričaja. U malo kojoj rečenici da nije trebalo izvriti drugačiji razmjetaj i poredak riječi, a trebalo je izbaciti na stotine suvinih. One su opterećivale i razvodnjavale tekst, a bile su bespotrebne jer se i bez njih (iz konteksta) sve moglo dobro razumjeti. Moglo bi se, bez ikakve dvojbe, kazati da je autorov rukopis dokraja stilski i jezično preuređen u skladu s normama hrvatskoga standardnog jezika. Moram reći i naglasiti da tim postupkom, kao i svim ostalim intervencijama koje sam vrio ure- đujući ovu knjigu, nisam niti u najmanjoj pojedinosti mijenjao sadraj nu osnovu teksta kako ga je autor u rukopisu razvijao. Da budem slikovit, nisam stajao iznad, nego iza teksta. U mislima sam posjeo uz mrtva autora. On je kazivao građu, a ja sam ju gramatički, pravopisno i stilski oblikovao u izričaj kakav je čitateljstvu ponuđen. Također sam uvjeren da bi i te moje interven- cije autor s odobravanjem prihvatio, da je bio u mogućnosti. Koliko sam potivao autora, najbo- lje se vidi iz činjenice to se u pojedinim dijelovima teksta često ponavljao (to će čitatelji zapa- ziti), ali te dijelove nisam izbacivao. Da je autor iv, kao urednik od njega bih bio to zahtijevao. 3. Ranije sam napomenuo kako je tekst, zapravo, nepresuan konglomerat nazivlja, osobnih ime- na i statističkih podataka. To je ono to tekstu osigurava posebnost i snana informacijska obi- ljeja, u čemu je i sadrana njegova najveća vrijednost. Međutim su svi ti podaci, sva ta imena, svi ti brojevi bili utopljni u jednolično oblikovani tekst, pa nisu bili dovoljno uočljivi niti su na sebe upozoravali. Nisam elio da to tako ostane; nisam elio da se na istoj vizualnoj razini po- javljuju naprimjer imena okupatorâ i njihovih slugu s imenima onih koji su bili njihove rtve. Zato sam imena svih onih koje je autor označio pripadnicima okupatorâ i njihovih pomagača, bez obzira jesu li vrili ratne zločine, tj. svih onih koji su se milju i djelom bili stavili na stranu neprijatelja otisnuo masnijim (bold) slovima, dok sam imena rtava faističkog terora tiskao kurzivom (italicom). Nisam ih dakle ni u formalnom (vizualnom) pogledu ostavio na istoj ra- zini jer ni u moralno-etičkom pogledu nisu bili na istoj razini niti je autor prema njima ispoljvao jednak emocionalni odnos. Tako će čitatelj, i bez čitanja, odmah vizualno razabrati tko su bili zlikovci i njihovi pomagači, a tko njihove rtve. (Ne mijenja na stvari to to će neki protivnici antifaizma i rehabilitatori zločinaca i njihovih pomagača različito gledati na izbor vrste slova i to će ih, vjerojatno, obrnuti.) Ostalo je vrlo malo osobnih imena koja su otisnuta standardnim slovima kao i ostali tekst. To su oni pojedinci koji nisu bili ni zlikovci ni njihove rtve, nego je riječ o svjedocima i sličnim pojedincima koji se u knjizi spominju, uz vrlo beznačajan broj onih za koje se iz teksta nije moglo razabrati kojoj strani su pripadali, zatim onih koji su bili domobra- ni pa su prebjegli partizanima ili onih koji su pripadali vojsci NDH, ali nisu bili umijeani u zlo- čine, pa se nisu osjetili ugroenim i nepoeljnim ostati u Gradu, nakon to je njihova vojska po- bjegla. (Masnijim slovima također su otisnuti neki brojčani podaci koje je potrebno brzo uočiti.) 4. Vjerojatno radi toga to je bio ograničavan tehničkim nemogućnostima, autor je dvjestoti- njak biljeaka koje su bile brojčano označene u tekstu stavljao na kraj svake pojedine glave, umjesto nadno stranice na kojoj se numeracija nalazi, uvijek počinjući prvim rednim brojem. To je neprikladno, nije uobičajeno i oteava praćenje teksta. Zato sam tekst svake biljeke vratio nadno stranice na kojoj se numeracija biljeke nalazi, dajući ih u kontinuitetu i ne odvajajući ih prema glavama rukopisa (sada knjige). 5. Kad je riječ o uz rukopis priloenim preslikama fotogra� ja i arhivskih priloga, autor je na jed- nomu mjestu predlagao da se preslike fotogra� ja ubace u pripadajući tekst (ali sam to nije oba- vio), dok je na drugomu mjestu ostavio mogućnost da se i fotogra� je i arhivski prilozi istaknu na kraju knjige. Kad se radilo o preslikama fotogra� ja, ova druga mogućnost učinila se nepri- kladnom, pa sam obavio jo jedno čitanje kako bih razmjestio preslike fotogra� ja, onako kako tekst zahtijeva. Autor nije inzistirao ba na toliku broju preslika fotogra� ja i arhivskih 6 dokumenata, pa je u pismu nakladniku od 18. studenoga 2004. naglasio: Moda bi jo trebao nekih dokumenata i slika, pogledajte i ako ih nađete, stavite gdje im je mjesto. Sukladno tomu povećao sam broj preslika fotogra� ja, najprije onih antifaista i boraca za slobodu koji su po- bijeni od strane okupatorâ, a čija se imena spominju u knjizi onih čija su imena u nazivima ulica, ustanova i poduzeća ukinule (!) nove gradske vlasti nakon 1990. godine. elio sam da ih se jo jednom ugleda, da se ovjekovječe i na stranicama ove knjige. Nakladnik mi nije dostavio nikakve nove arhivske dokumente, pa sam uvrstio samo autorove. Kako će čitatelji zapaziti, s obzirom na svoje podrijetlo, jedan broj priloga napisan je srpskim jezikom; u dva se čak pojav- ljuje ćirilično pismo. Tu nisam radio nikakve intervencije niti sam za to bio pozvan ostalo je sve onako kako je autor predvidio. Mislim da ta okolnost neće ometati razumijevanje onoga o čemu se u takvim prilozima govori. Treba isto tako napomenuti, to će čitatelji također uočiti, da su neke preslike nedovoljno čitljive, ali to nije moglo biti razlogom da ih ne uvrstim zajedno s ostalima jer je autor tako predvidio, i jer se u tekstu autor na njih poziva.