jy[o nt£(Lik Odakle su došli preci Crnogoraca OTKyjTa npiniijra npe#KH HepHoroprieB Woher die Vorfahren der Montenegriner gekommen sind Where Did the Ancestors of The Montenegrins Come From Da dove sono venuti i antenati dei Montenegrini D' ou sont arrives les ancetres des Montenegrins Onomastička istraživanja - OHOMacTHHecKne HccjieflOBaHHJi - Onomastische Forschungen - Onomastical researches - Ricerche onomastiche - Les richerches onomastiques jy\ont8 lit Biblioteka Crnogorci -nj ih ovo porijeklo i sudbina Knj.l Direktor projekta Milan Rotković Drugo, istovjetno izdanje, sa Komentarima na kraju Recenzenti prvog izdanja Prof. dr Dragoje Zivković Prof. dr Vojislav Nikčević Prvo izdanje objavila je Matica crnogorska (1995) Na koricama je revers srebrnog novca potonjega slovenskoga kneza u Berlinu Jakše, 1150. godine. Vidi str. 6. Akademik dr Radoslav Rotković ODAKLE SU DOŠLI PRECI CRNOGORACA Onomastička istraživanja <J\\ o nt£ dit Podgorica, 2000. CIP - KaTajiorH3au;HJa y ny6jiHKaiiHJH LJempajma Hapo^Ha 6H6jiH0TeKa Peny6jiHKe Upue Tope "T>ypt)e IJpHojeBHh", U,eTHH>e 323.1(497.16) POTKOBHTi Pa^ocjiaB Odakle su došli preci Crnogoraca : onomastička istraživanja / Radoslav Rotković. - [2. istovjetno izd.]. - Podgorica : MontEdit, 2000 (Cetinje : Cicero). - 366 str.: ilustr.; 24 cm. - (Biblioteka Crnogorci - njihovo porijeklo i sudbina ; knj. 1) Tiraž 1500. - Komentari uz prvo izdanje: str. 317-359. - Bilješka o piscu: str. 365. - Bibliografija: str. 283-315. - Pe3K)Me: OTKyaa ripninjiH npe^icH HepHoroprjeB. n.K.: a) UpHoropLTH - ITopHJeKJio 6) OHOMacTHKa - Lhpira Topa "Po mome mnjenju Crna Gora je jedno čudo u istoriji." Viljem Gledston (1877) Potonji slovenski knez u Berlinu Jakša iz Kopanika kovao je 1150. godine srebrni novac u više apoena. Na snimku gore (avers) Jakša drži zastavu koja je podijeljena na dva dijela. Kvadrat pri koplju ima neke nejasne oznake, dok je lijevi kvadrat vjerovatno dvobojan, sa prugama. To je najstariji prikaz jedne slovenske zastave! Na donjem snimku (revers) vidi se u desnoj ruci mač a u lijevoj palmina grančica! A iza glave su mu dvije šestokrake zvijezde. I ULAZAK U LAVIRINT Kako je počelo - Toponimi su kao kamenje na rijeci koje omogućuje da se sa obale neznanja pređe na obalu saznanja - Teze Zaborovskog - Iliri i Prasloveni - Keltski i 'keltski' onimski sloj - Georgijev i podaci Prokopija 1. Kako je počelo Prije neku deceniju jedan naučnik amater iz Beograda napisao je rad o porijeklu Crnogoraca i poslao ga, doduše tek na nagovor prijate­ lja, za objavljivanje u crnogorskim Istorijskim zapisima. Iako bi takav rad morao da izazove prirodnu radoznalost, pa bi bilo prirodno i da je objavljen, bez obzira na sve moguće i vjerovatne manjkavosti, ne samo da nije štampan vec je vođena i istraga ko je sve vidio taj rukopis, da ne bi nekoga inspirisao da se sam time pozabavi. Smatran je spornim već sam naslov. Zar Crnogorci, ako ih uopšte ima, nijesu neki novi, politički narod? Bilo je zabranjeno svako 'kopanje' po daljoj prošlosti a Istorijski institut se smišljeno bavio samo novijom istorijom, od 1860. godine nao­ vamo. Da se nauka ipak kreće, potvrdio je dr Relja Novaković koji je u knjizi Odakle su Srbi došli na Balkansko poluostrvo, objavio dio to­ ponima i hidronima u Polablju koji su njegovom nekadašnjem saradni- ku i poslužili za navedeni rad o porijeklu Crnogoraca. Ovđe, naravno, moramo istaći da prije doseljenja na Balkan nije bilo formiranijeh slovenskijeh naroda, kao što nije postojala ni većformira- 7 na buduća južnoslovenska zajednica, jer je Balkan naseljen sa različitih pravaca slovenske pradomovine. Zato je i evidentna ovakava dijalekats­ ka i jezička razuđenost na Balkanu. Doduše, bilo je naučnika koji su vjerovali da je negđe na śeveru ipak postojala gotova južnoslovenska jezička zajednica koja je, preseljavanjem, maltene 'prenesena' na jug (Jagić, 1898; R. Bošković, 1936; N.van Vijk, 1956; A. Belić, 1958; I. Popović, 1960; F. Slawsky, 1962; P. Ivić, 1981), dok je skeptičan prema takvoj zajednici bio F. Ramovs (1936) ali konačnu riječ o tome ipak ima savremenija nauka, emotivno nezainteresovanijeh ruskijeh slavista O.N. Trubačeva (1974) i L. Bernsteina (1977). Evo šta kaže L. Bernstein: "Istorija praslovenskijeh jezika bila je mnogo dugotrajnija nego što je istorija posebnijeh slovenskijeh jezika. U toku nekoliko milenija taj jezik je bio jedinstven. Njegove dijalekatske razlike počinju da se pojavljuju u posljednjem mileniju njegova postojanja (kraj dohrišcanske i prvi milenij naše ere). Upravo time se objašnjava ta neobična bliskost slovenskijeh jezika... Drukčije se, primjera radi, razvijao pribaltički jez­ ik koji se vrlo rano razdvojio na dvije grupe dijalekata. Iz jedne od tih grupa 'izišli' su litvanski i letonski a iz druge grupe već iščezli pruski i jetvaški. Veoma rano došlo je do raspada germanskog prajezika na posebne samostalne dijalekte." Dalje kaže: "Stepen razlika među dijalektima slovenskijeh jezika raznovrstan je. U nizu slučajeva dijalekti jednog jezika mogu se razlik­ ovati jače nego samostalni slovenski jezici. Na primjer, morfološka struk­ tura štokavskog i čakavskog dijalekta srpsko-hrvatskog jezika ima dublje razlike nego morfologija ruskog i beloruskog!* Za nas su još zanimljivije ove konstatacije: "Najveću dijalekatsku diferenciranost pokazivala je južnoslovenska grupa. Još u praslovenskoj epohi postojali su zasebni dijalekti. Južnoslovenski prajezik nikada nije postojao. Čak, neke dijalekatske razlike unutar srpskohrvatskog jezika (a posebno najstarije podvojen­ osti izmedju čakavskog i štokavskog dijalekta) firmirane su još u pred- balkanskom periodu na teritoriji Panonije (to jest, do VII v.)" (Slavjan- skie jazyki, Moskva, uvod) * U citatima nije moguće izbjeći zastarjele termine. Inače, prvi broj u zagradi označava godinu kada je pomenuti autor objavio citirani rad, a drugi broj označava stranicu toga rada . 8 iz svega ovoga izlazi jasan zaključak, da se samo krajnje uslovno m.jgu pominjati kao narodi Srbi, Hrvati, Slovenci ili Crnogorci, prije nego su na Balkanu formirali svoje države, kao činjenice i dokaza svoje međuplemenske kohezije. Ali, sve se razvije iz nekog jezgra, pa se iz maloga Lacija, koji je nekada bio sitan prema Etruriji, razvilo Veliko Rimsko Carstvo, i razvijalo se do Baltika i Engleske, koja je po Bratu nazvana Britanijom, da bi tako, preširoko razapeto i propalo, kao kra­ va koja se prejela đeteline. Na isti način raspala se i Austro-Ugarska, koja je u granicama svoje države ugnjetavala nekoliko naroda. Ali sve se takve tvorevine jednom ipak vrate u svoje prirodno korito, kao rijeke poslije poplave. Postoji, dakle, jezgro i prirodni ambijent, prava mjera prostiranja, Lebensraum jednog etnosa. Tako će se pokazati da je i tzv. Dukljanska država, u stvari Kraljevina Zeta Vojislavljevića XI/XII. vi­ jeka znala da okupira i Rašku i Bosnu i sav prostor do Cetine, ali se poslije ipak vratila, skrasila u okvire današnjeg prostora. Očekujemo da nam toponimi objasne i ovu pojavu. Radna hipoteza je ova: Naši preci iz određenog podneblja gušće su naselili ovaj kraj u kome su sačuvali državu, a slabije okolni prostor koji im je, s vremenom, izmakao ispod kontrole. Vratimo se sada mapi koju je objavio R. Novaković. On je nije komentarisao, ali je u legendi jasna rekao da je to 'dio toponima i hidron- ima u Polablju' a da su u zagradama 'nazivi u današnjoj Crnoj Gori i bližoj okolini'. Pošto je u knjizi analizirao literaturu i izvore o porijeklu Srba, prirodno je da nije više pažnje mogao da posveti Crnogorcima. Mi smo mu ipak zahvalni, jer je podstakao naša istraživanja. 2. Toponimi - svjedoci migracije Kada su Holanđani kupili od američkih Indijanaca zemljište na kome je danas Nju-Jork, nazvali su svoje tu podignuto naselje Novim Amsterdamom, a prva građevina koju su podigli bila je - vjetrenjača, uspomena na stari kraj. Kasnije su nadvladali Britanci, pa je prema Yorku nastao New York. Da bi se odvojili od urođenika, podigli su zid između sebe i njih, i tako je nastao Wall Steet - Vol Strit, Ulica zida. Svi narodi svijeta, u svim epohama, nosili su prilikom seoba ne samo najnužniju pokretnu imovini i đecu vec i nazive svojih rijeka, po­ toka, jezera i naselja, i ta imena prenosila na nova staništa. Jedan od 9 najzanimljivijih primjera preslikavanja starog boravišta unovome imamo u Ukrajini, đe je, seobom iz Vojvodine, nastala Novoserbija, u stvari prenesena Vojvodine. Tamo su, naime, nastala naselja: Pančevo, Kanjiža, Senta (Mađari pišu Zenta!), Slankamen, Bečej (Bečeja), Kovin, Varaždin (svako na osnovu doseljavanja neke skupine iz Slavonije), Sentomaš, Mošorin, Sombor, Vršac, Zemun (Zimun). Godine 1820. zabilježen je novi toponim: Bosna (ranije Taničev) kao i Bosnaja (ranije Zavodska- ja), što znači da su sa Srbima stigli i neki Bosanci. Za ovima došli su i Makedonci i osnovali, što drugo do - Makedonovku (ranije Andrejev- ka). U berezovski kraj Odese doselili su se i Crnogorci koji su svoje selo nazvali - Cetinjka. Pošto su im se pridruživali sunarodnici iz drugih kra­ jeva, Cetinjka je postala - Černogorka, u ukrajinskom izgovoru Černo- gorka , a u dijalektu stanovnika u stvari - Čornogorka, što je dokaz uza­ jamnog uticaja službenog ruskog, domaćeg ukrajinskog i crnogorskog jezika. Godine 1815. ovo je naselje imalo 22 porodice sa 50 članova. Sve ove zanimljivosti saopštli su Karpenko i Smoljskaja u Onomastica jugoslavica 1975: 67-79. Isti način postupanja bilježi i J. Cvijić u knjizi Balkansko polu- ostrvo. "Vrlo je interesantan ovaj slučaj", piše on. "U Boki ima selo Klin­ ci, a isto tako blizu Valjeva. Lj. Pavlovićje utvrdio da jejedan