LJETOPIS GRADA VELIKE GORICE / GODINA XI., BROJ 11 BIBLIOTEKA „ALBATROS“ Ljetopis Grada Velike Gorice Urednik Miljenko Muršić Autori tekstova Stipo Bilić, Aleksandar Božić, Antun Cerovečki, doc. dr. Damir Drvodelić, prof. dr. Branko Dubravica, Igor Đuran, Maja Gjerek, Renato Glogovčan, Gordan Hosni, mr. sc. Marija Ivanović, Mario Ivić, Ivanka Ivkanec, Branka Jagić, prof. dr. Alojz Jembrih, Da vid Jolić, Mirjana Marković, Katja Matković Mikulčić, Dragica Modrić, Juraj Odrčić, Božidar Pavišić, prof. dr. Ivo Pranjković, Božidar Prosenjak, Guido Quien, Ro man Repač, Hrvoje Ružić, Slavica Sarkotić, Zlatko Srbelj, Zlatko Šostar, Jasminka Tihi-Stepanić, Arijana Mataga-Tintor, Borut Vidošević, Memetali Zenuni, Darija Žilić, Vesna Župetić i Petra Žuvela Fotografije Fototeke Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica, Muzeja Turopolja Velika Gorica, Gradske knjižnice Velika Gorica i Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Velike Gorice, Foto Ljubek, Stipo Bilić, Barica Božić, Aleksandar Božić, Gordan Hosni, Ivica Buković, Da vid Jolić, Drago Kolarec, Renato Glogovčan, Ro man Repač, Zlatko Šostar, Mario Žilec i drugi LJETOPIS GRADA VELIKE GORICE Nakladnik PUČKO OTVORENO UČILIŠTE VELIKA GORICA, Odjel za kulturu Velika Gorica veljača 2015. UVODNA OPASKA UREDNIKOVA Prosječno “Ljetopis Grada Velike Gorice” ima oko 250 stranica, tridesetak priloga, dvjesto-tristo fotografija. U deset dosadašnjih brojeva sakupilo se na 2500 stranica tristotinjak tekstova na turopoljske teme, brojnih autora i s dvije-tri tisuće fotografija. Kad se tako pogleda, to su velike brojke, prava mala enciklopedija našeg kraja. Optimist kaže da je boca do pola puna, pesimist da je napola prazna. Parafrazirajući ovu poznatu dosjetku možemo i rezultate Ljetopisa sagledati i s optimistične i s pesimistične strane. Optimist će zadivljeno i zadovoljno uskliknuti koliko je tu bogatstvo različitih stvari, misli, opisa, podataka, zapažanja, stilskih bravura. Velik je uspjeh da Ljetopis kontinuirano izlazi i da se kao velik projekt ustalio. Pesimist će kritički klimati glavom i primijetiti/zamjeriti: kako puno važnih stvari nije prisutno u Ljetopisu, zbog čega je slika stvarnosti bitno manjkava. Pesimist jako loše volje će oštar u sudu: mnogi prilozi su površni, ima dosta prigodničarenja i ponavljanja općih mjesta, da ne velimo fraza. I optimisti i pesimisti su dio života, i bez jednih i bez drugih bilo bi dostatno. Optimizam nam treba da nastavimo s Ljetopisom, da vjerujemo da je on vrijedan truda i potreban. Pesimizam je koristan jer nas upozorava da uložimo što više truda da Ljetopis bude kvalitetniji i raznovrsniji. A da bi nam Ljetopis bio bolji nema drugog puta nego – što više kvalitetnih suradnika. S izlaskom jedanaestog broja počinju pripreme za dvanaesti. Pozivamo sve, i optimiste i pesimiste, da svojim tekstovima učine da nam Ljetopis bude što bolji. Fotografije Renata Glogovčana* Ljetopis GVG '14. 7 Fotografija Renata Glogovčana 8 Ljetopis GVG '14. * Uz fotografije Renata Glogovčana: U Ljetopisu je “porazbacano” desetak fotografija Renata Glogovčana, veliko- goričkog foto entuzijasta. Njegove fotografije snažno su vezane uz Veliku Goricu i prisutne u njoj, pa je i red da budu i u Ljetopisu. “Renato je Glogovčan svjestan da je najdublja narav fotografije čuđenje. On je inače strastan fotograf, blago ga zadirkujući mogli bismo reći opsjednut – stalno fotografira i ima na tisuće snimaka; mislim da i kad spava traži motive i vizure u kojima se stvarnost razotkriva začudnom. Svijet je banalan i dosadan, svjetska prozaičnost prijeti da će nas zgnječiti kao neka velika potplata stjenicu – fotografija je oruđe i oružje kojim se suprotstavlja sumornosti. Fotografija nije samo fiksiranje fragmenata stvarnosti, već odnos prema stvarnosti. Glogovčanov svjetlopisni svjetonazor optimističan je. Kad se pogleda nekoliko desetaka njegovih fotografija, što je samo kap u moru njegovih snimaka ali ipak dostatna hrpica za poruku, čovjek mora uskliknuti – ovaj je svijet lijep! Njegovi su fotosi duhovita opomena: Čovječe, nemoj biti namćor; gledaj kako je svijet zanimljiv! Ljepota svijeta nije daleko, nego je tu blizu, oko nas, u toplini svakodnevnih motiva.” (Iz predgovora njegovoj izložbi fotografija) Ljetopis GVG '14. 9 Fotografija Renata Glogovčana Katja Matković Mikulčić SVETA LUCIJA – NOSITELJICA SVJETLA Malo je svetaca kojima puk, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, prinosi toliko zavjet - nih darova (ex voto) kao svetoj Luciji. Kult štovanja svete Lucije u našim je krajevim a raširen od ranog srednjeg vijeka, posebno u primorskim kraje - vima a nešto manje u kontinentalnim dijelo vima Hrvatske. Sveta Lucija bijaše ranokršćanska mu čenica , žrtva Dioklecijanovih pro- gona kršćana, no o njoj je sačuvano malo pisanih tragova, kao i o drugim mučenicima iz tog razdoblja. Živjela je u gradu Siracusi, na Siciliji, na pri - jelazu iz 3. u 4. stoljeće. Lucija je izgubila oca još dok je bila dijete i živjela je sa svojom majkom kao pobožna mlada Sicilijanka. Krila je svoju kršćansku vjeru i svoj zavjet djevičanstva. Predaja govori da je saznavši za tešku bolest svoje majke Eutihije godine 304. hodočastila u udaljenu Cataniju, kako bi na grobu svete Ag ate izmolila ozdravljenje. Već ranije je u snu imala ukazanje kada joj je sveta Agata nagovijestila majčino ozdrav ljenje, ali i njezino mučeništvo. Lucija se svjesno predala u Božje ruke te odlučila razdijeliti siromasima svoja materijalna dobra, raskinuti zaruke s mladićem koji nije bio kršćanin i posvetiti se duhovnom životu. Njezin zaručnik to nije mogao prihvatiti, prokazao ju je kao kršćanku nakon čega je bila ponižavana i mučena sve dok joj jedan vojnik ubodom u vrat nije dovršio njezin ovozemaljski život. Prema drugoj predaji sama je sebi iskopala oči, ali ju je Majka Božja obdarila još ljepšim očima. I tako je sveta Lucija ušla u predaju i vjerovanje kao zaštitnica očiju, vida i očnih bolesti zahvaljujući svojem imenu. Naime, „lucia“ (lat. lux, lucis – svjetlo) je znak i obećanje svjetla koje omogućava očima vidjeti ljepotu stvorenoga, ali i svjetlo duha koje može vidjeti ljepotu i ljubav Stvoritelja. Kako se njezin spomendan obilježava 13. prosinca, vjeruje se da ona simbolizi ra svjetlo u zimskoj tami i navješćuje Božić, kao rođendan Svjetla. Ljetopis GVG '14. 11 SVETA LUCIJA – NOSITELJICA SVJETLA Pozadinu slavljenja njezina kulta valja tražiti u vremenu prije reforme grego - rijanskog kalendara (u listopadu 1582.) kada je spomendan padao u vrijeme zim - skog solsticija i imao mitsko značenje. Naime, svetkovanje svete Lucije pokla - palo se s kultom drevnog poganskog bo- žanstva Berte, Perchte ili Holde. Taj bo - žanski lik neki tumače kao božanstvo smrti. Stoga u Europi, a i kod nas postoji granica rasprostranjenosti među pretkrš - ćanskom Crnom Lucom koja obilazi kuće, plaši ljude, ali im i nosi darove, i kršćanskom Lucijom. Štovanje kulta svete Lucije jedan je od primjera susreta pretkršćanske i kršćanske tradicije. Crkva je rano kristijanizirala kult svete Lucije kao nositeljice svjetla. Svjetlo u kršćanskoj simbolici ima posebno značenj e, što proizlazi iz vjerovanja kako je Isus Krist novo svjetlo koje pobjeđuje tamu i svo zlo na ovome svijetu. Stoga slavljenje blagdana svete Lucije upravo u predbožićno vrijeme, u središtu Došašća, nije nimalo slučajno jer tada njezina simbolika darivateljice i nositeljice Svjetla (Krista) dobiva puninu krš - ćanskog smisla. Povijesni nam izvori govore da se u ranom srednjem vijeku štovanje svete Lucije najprije proširilo na Siciliji, a zatim po čitavoj Italiji i Sredozemlju. Ne treba nas čuditi što diljem mjesta Sjevernog Jadrana i Dalmacije postoje brojne kapele posvećene svetoj Luciji. U primorskim gradovima osobitosti štovanja vida u kultu svete Lucije mogla je prethoditi važnost svjetla prema okrutnosti tame, kakva je vladala na morskim pučinama. Stoga se tamo kult javlja kao simbolički „svjetionik“ koji omogućava siguran put i štiti od mračnih morskih sila i oluja. Posebno je raširen kod pomoraca, koji su se često zavjetovali u njezinim crkvama. Najstarija crkva njoj posvećena nalazi se u Rimu i datira iz vremena pape Onoria I., pa se može reći kako se kult širi u 5. i 6. stoljeću. Utjecajan je slučaj njezinog štovanja vezan uz mornarsko predgrađe grada Napulja, u staroj pomorskoj jezgri, odakle svake godine, u prvu subotu koja prethodi njezinu blagdanu (13. prosinca), do crkve svete Lucije kreće procesija u kojoj se nosi srebrna „busta“ (relikvija) mučenice, s mnogim votivnim prikazima. Ne treba posebno napominjati da je u ovoj sredini nastala i legendarna napolitanska pjesma Santa Lucia . Valja istaknuti štovanje svete Lucije u gradiću Mon- temitro, u pokrajini Molise, u Italiji, koju od 15. stoljeća naseljavaju Hrvati (Moliški Hrvati) izbjegli pred turskim osvajanjima. Predaja govori kako su upravo oni prenijeli njezin kult na zapadnu obalu Jadrana, što ukazuje na njezino duboko štovanje kod Hrvata. Valja naglasiti pojavu snažnijeg štovanja, s običajima koji ga prate, i u drugim hrvatskim etničkim grupama izbjeglim pred turskim osvajačkim pohodima tijekom četvrte dekade 12 Ljetopis GVG '14. SVETA LUCIJA – NOSITELJICA SVJETLA 16. stoljeća, posebno među Gradišćan- skim Hrvatima uz austrijsko-mađarsku gra nicu. Navest ću samo primjer sela Koljnof u Mađarskoj čiji su preci došli u taj kraj iz Turopolja. Naselje Buševec iz Turopolja i Koljnof održavaju i danas pri- jateljske odnose i suradnju na svim po - ljima. Vjerojatno je u svijesti tih neka- dašnjih doseljenika bila prisutna zaštitnica Turopolja sveta Lucija jer je u kapelici bratovštine sv. Marije naslikana loretska Djevica