i udk UDRUŽENJE ZA DRUŠTVENA ISTRAŽIVANJA I KOMUNIKACIJE 20 godina poslije: Novinari o ratu u Bosni i Hercegovini Novinarii o ratu u Bosni i Hercegovini 20 godina poslije: u i udk dkSarajevo 2015. godine Izdavanje ove publikacije pomoglo je BOSNA I HERCEGOVINA Federacija Bosne i Hercegovine Federalno ministarstvo kulture i sporta Federalno ministarstvo kulture i športa Федерално министарство културе и спорта Federal Ministry of Culture and Sports i udk UDRUŽENJE ZA DRUŠTVENA ISTRAŽIVANJA I KOMUNIKACIJE 20 godina poslije: Novinari o ratu u Bosni i Hercegovini Sarajevo, april 2015. godine Nadamo se da će ova publikacija o bosanskohercegovačkom iskustvu baciti neko svjetlo na individualne i javne posljedice rata podržane od strane nacionalizma, i da će pomoći da se izađe na kraj s njegovim nasljeđem. Posvećena je mogućnosti da se ostvari istinski mir. 7 Sadržaj Predgovor 9 Irena Antić - Kolektivna krivica ne postoji, postoji kolektivna odgovornost 13 Irena Antić - Međunarodna zajednica izbjegavala je zločine u bih nazvati pravim imenom 19 Irena Antić - SPC-e je u predvečerje raspada Jugoslavije vješto mobilizirala emocije srpskog naroda za ratove 90-tih 25 Roy Gutman - Poricanje genocida dovodi do novih laži, novih obmana i budućih grešaka 29 Florence Hartmann - Sa Holiday Inn-a srpske snage su pucale na mene 35 Ron Haviv - Arkana se sjećam kao kriminalca i ratnog zločinca 47 Morten Hvaal - Sarajevo je bilo neopisiva noćna mora 53 Paulina Janusz - Imam sukobe sa svim stranama 59 Robert King - U opkoljenom Sarajevu sam tražio parče hljeba i litar čiste vode 65 Rémy Ourdan - Za mene je moje Sarajevo bilo ogromna priča 71 Teofil Pančić - Tadić je morao znati da je RS samo entitet u okvirima međunarodno priznate BiH 79 Tarik Samarah - Saučesnik ste ako znate, a šutite 85 Jasminka Šipka - Gledala je cijela Jugoslavija 91 Imre Szabó - Prvi sam uradio fotografije Radovana Karadžića 97 Vanessa Vasić-Janeković - Erdemović je bio umoran i pomalo izmučen. Arkan mi je htio poljubiti ruku 107 Recenzije 115 O autorima 119 8 9 Bečkim dogovorima definirane su granice kantona u Federaciji BiH i organizacije vlasti, uključujući i zaštitu vitalnih PREDGOVOR interesa oba naroda. U ljeto 1994. godine krenula je nova američka mirova inicijativa, koju je vodio Richard Holbrooke. Cilj američke inicijative je bio zaustaviti rat na cijelom području BiH i uspostaviti mir. Kontaktna skupina, na razini ministra vanjskih poslova je u Ženevi, 14.06.1995. godine donijela odluku da će se postratna BiH sastojati od dva entiteta, Federacije BiH Rat u BiH, kao i rat u Hrvatskoj, posljedica je dobro planirane i Republike Srpske, te da će teritorijalno razgraničenje biti na i provedene agresije Slobodana Miloševića s ciljem uspostave principu 51% i 49%. Velike Srbije. Rat je u BiH započeo zločinima nad Hrvatima (selo Ravno) i posebno Bošnjacima u Istočnoj Bosni. Nakon zločina u Srebrenici i počinjenog genocida od strane Slobodana Miloševića, Radovana Karađića, Ratka Mladića i uz Iako je rat u BiH bio potpuno predvidiv, nakon agresije potporu njihovih snaga nesposobnost međunarodne zajednice i na Hrvatsku, međunarodna zajednica nije učinila ništa da ga njihovih civilnih i vojnih snaga nastavljena je pomoć Sjedinjenih zaustavi. Vijeće sigurnosti UN-a u aprilu, 1992. godine nije Američkih Država. imalo konsenzus niti za slanje promatrača UN-a u BiH. Do kraja 1993. godine vodeću ulogu u vođenju politike prema BiH imali Daytonski pregovori bili su tvrdi, dugi i povremeno su Britanci, posebno lord Owen. dramatični. Vodio ih je Richard Holbrooke uz pomoć i podršku državnog tajnika Warrena Christophera i predsjednika SAD-a Nakon što su propali planovi međunarodne zajednice za Billa Clintona, te najviših predstavnika kontaktne skupine (01.- zaustavljanje rata i uspostavljenje konfederacije BiH sastavljene 22. studenoga 1995. godine). od tri entiteta (Vace-Owenov i Owen-Stoltenbergov plan), a prije toga i Culiteiro-Carringtonov mirovni plan SAD su se u Događaji u Bosni i Hercegovini 90-ih godina različito se januaru 1994. godine uključile u mirovni proces u BiH. tumače - i dok jedni temu rata i opsade glavnog bh. grada pokušavaju staviti pod tepih, drugi žele o njoj raspravljati. Razno Washingtonskim sporazumom zaustavljen je rat između oružje je korišteno tokom opsade, uključujući granate, tenkove, Hrvata i Bošnjaka, 03.03.1994. godine. Uspostavljen je mir i protuavionsko oružje, teške mitraljeze, VBR-ove, raketne savezništvo, te uspostavljena Federacija BiH na principima pune avionske bombe i snajperske puške. Rupe od metaka i krateri ravnopravnosti i konstitutivnosti Hrvata i Bošnjaka. od granata koji su ostali nedirnuti svjedoče o destruktivnoj 10 moći koju posjeduje oružje. Njihovo naglašeno postojanje probijala istina o Sarajevu? Kako se pričala priča o Bosni? Kako posmatraču direktno pokazuje svu brutalnost rata. su u svijet odlazile informacije iz grada koji je bio pod opsadom 44 mjeseca, tokom koje je poginuo 11.541 stanovnik i ubijeno Posljedice rata i danas se mogu vidjeti na ulicama glavnog 1.601 dijete? Šta je bilo presudno da se svijet koji je spavao, grada Bosne i Hercegovine. Ali život ide svojim tokom. Rat konačno probudi? je još uvijek prisutan i on se njeguje. Građani Sarajeva nisu zaboravili rat, ali se polako od njega oporavljaju. Samo nekoliko Sve su to priče kojima se Europa budila zahvaljućima ovim koraka dijeli Sarajevo, glavni grad BiH, od istočnog Sarajeva u novinarima. Međutim, danas nakon 20 godina od kako je Republici Srpskoj. Granica uspostavljena Daytonskim mirovnim potpisan sporazum u Daytonu, kod novinara novijih generacija sporazumom nije podijelila samo teritorij, već i ljude, pa oni što nedostaje mnogo činjenica, čestitiji odnos prema profesiji pa i su nekada živjeli jedni s drugima, danas žive jedni pored drugih. poštovanja prema čitaocima, slušateljima i gledaocima. Profesija je razbijena u organizacijskom smislu, kao i država. Ono što je Ovo pokazuje da Bosna i Hercegovina i 20 godina nakon rata negativno u društvu previše se preslikalo na novinare. živi u prošlosti. Teško je postići konsenzus i oko ključnih činjenica u vezi rata. 06. april se posmatra iz različitih perspektiva koje Zato će ova publikacija biti samo kap u moru istraživanja i se međusobno isključuju. Na tome sve strane grade i svoju dokumentovanja o ratu protiv Bosne i Hercegovine, ili kako je historiju i iz tog začaranog kruga teško da možemo izaći u to najbolje rekao Ahmed Bosnevi: narednih nekoliko godina, a možda i duže. Kad u more dospije kaplja tad isčezne, Svi smo bili svjesni da je stvorena vrlo složena država po ustroju kaplja je doista voda odvojena od vode vlasti, bez sličnog primjera u Europi, ali i da je zaustavljen krvavi Kaplja je more. rat i uspostavljen mir uz jamstvo međunarodne zajednice kroz Vijeće za uspostavu mira i Provedbeni odbor, te međunarodne vojne snage. Računali smo na pomoć i podršku međunarodne zajednice u provedbi Daytonskog sporazuma, posebno u zaštiti Edvin Kanka Ćudić ravnopravnosti i konstitutivnosti sva tri naroda u BiH, posebno Jusuf Hafizović Hrvata, koji su najmanji i najugroženiji narod. Cilj ove knjige jeste publikovati priče ratnih novinara i fotoreportera tokom rata u Bosni i Hercegovini. Kako se 11 12 13 Irena Antić najstrašniji oblik zločina u našoj zemlji. To je najstrašniji način KOLEKTIVNA KRIVICA NE POSTOJI, poniženja jedne žene. U Bosni i Hercegovini prema evidencijama koje nisu konačne preko 20.000 žena, djevojaka, djevojčica od POSTOJI KOLEKTIVNA 11-12, pa do starijih žena i preko 80 godina je silovano. One su ODGOVORNOST prošle brojne logorske torture, poniženja, mučenja, a nije mali broj onih, čije su muke okončane ubistvom, bacanjem u rijeku, pa i samoubistvom. Kako se danas silovanje iz vremena agresije tretira u Bosni Silovanje, kao jedan od oblika zločina, bio je zastupljen u i Hercegovini? Tokom rata zemlje Zapada, pa i Sjedinjene svim mjestima, u kojima su agresorske snage preuzele vlast, Američke Države su bile zaprepaštene ovim zločinom na ali, najbrojnije slučajeve silovanja bilježimo u Višegradu, Foči, Balkanu? u cijeloj istočnoj Bosni, i u dijelu Bosanske Krajine. Osobno Poslije II svjetskog rata, Hana Arent je kazala da je smatram da nijedna kazna, onome ko je bio učesnik u silovanju neophodno pomjeriti granice u našem umu, kako bismo mogli nije dovoljno velika. Ona ne može biti dovoljna za takav jedan razumjeti razmjere i strahote zločina. I nakon agresije na BiH, zločin. To su strašne patnje i traume, koje su te žene i djevojke morali smo napraviti isto. Kao i mi u BiH, tako su i ljudi van kruga obilježile za čitav život. bosanskohercegovačkog ratnog pakla, ostajali skamenjeni na brojne ispovijesti. I danas je tako. A možete samo zamisliti, Koliko su one danas spremne o tome otvoreno razgovarati? koliko je ostalo neispričanih priča, stravičnih sudbina, koje Pakao kroz koji su prolazile tokom rata, dok su trpile su preživjele hiljade ljudi, posebno najranjivija kategorija, seksualno ropstvo i poniženje, bilo je prvo poluvrijeme njihovog kategorija silovanih žena. O muškarcima, koji su, također, bili pakla. Drugo, koje još traje, donijelo je mnogo prepreka, žrtve ratnog silovanja, tek će se govoriti. Koliko će otvaranje nerazumijevanja i patnje. Mnoge i danas ćute o zločinu tog pitanja biti mučno i bolno, dovoljna je potvrda vrijeme koje izvršenom nad njima. Mnoge nikada nisu mogle uspostaviti bilo je prošlo, više od 16 godina od rata, u kojem se ova tema nije kakav odnos sa muškarcima. Većina ih je obilježena od okoline otvorila, jer žrtve naravno nisu spremne, a društvo, potpuno i društva. Većina ih svoju muku, doživljava kao svoju krivnju. nespremno, neosjetljivo, sve manje voljno razumjeti postratnu Razlog tome je što ih je većina došla iz strogo patrijarhalnih poziciju i probleme svih kategorija žrtava rata, pa tako i ove. porodica i sredina. Mnoge, nažalost, nikada ni u krugu svoje Silovanje je bilo sistematski organizovano, planirano, baš porodice nisu mogle naći neophodno utočište i razumijevanje. kao i svi drugi zločini koji su se izdešavali. To je takodjer nešto Naravno, ima i suprotnih primjera, ali daleko manje. Mnoge su što je bilo sistematski organizirano, planirano, baš kao i svi i svjedočile protiv svojih dželata, a da to nikada nisu saznali ni drugi zločini koji su se dešavali.