SVEUČILIŠTE U ZAGREBU KINEZIOLOŠKI FAKULTET (studij za stjecanje visoke stručne spreme i stručnog naziva: profesor fizičke kulture) Antonio Lekić ČIMBENICI USPJEŠNOSTI U NATJECATELJSKOM RONJENJU NA DAH (diplomski rad) Mentorica: prof.dr.sc. Nada Grčić-Zubčević Zagreb, ožujak 2013. ČIMBENICI USPJEŠNOSTI U NATJECATELJSKOM RONJENJU NA DAH Sažetak Cilj je ovoga rada navesti do sada utvrđene čimbenike uspješnosti u natjecateljskom ronjenju na dah i ostalim disciplinama freedivinga. U njemu su opisani čimbenici uspješnosti odgovorni za akumulaciju energije potrebne za zaron, kao i čimbenici koji reguliraju tempo potrošnje akumulirane energije te su djelomično prikazane i njihove međusobne relacije. Ključne riječi: ronjenje na dah, apneja, freediving, čimbenici uspješnosti, trening FACTORS OF SUCCESS IN COMPETITIVE FREE-DIVING Summary The aim of this paper is to list so far identified factors of success in competitive free-diving and other free-diving disciplines. The factors of success responsible for accumulation of energy required for a dive have been described, as well as the factors that regulate a pace of accumulated energy consumption. Their interrelations have also been partially shown. Key words: free-diving, apnoea, factors of success, training 2 SADRŽAJ 1 UVOD ................................................................................................................................. 4 2 RONJENJE NA DAH ......................................................................................................... 5 2.1 Povijest razvoja ronjenja na dah .................................................................................. 5 2.2 Moderni freediving ...................................................................................................... 6 2.3 Sportske discipline u ronjenju na dah .......................................................................... 7 2.3.1 Natjecateljske discipline u ronjenju na dah .......................................................... 9 2.3.1.1 Bazenske natjecateljske discipline u ronjenju na dah ................................... 9 2.3.1.2 Dubinske natjecateljske discipline u ronjenju na dah ................................. 14 2.3.2 Dubinske ne-natjecateljske discipline postavljanja osobnih rekorda u ronjenju na dah ………………….. ................................................................................................. 18 2.3.3 Ostale discipline freedivinga u moru ................................................................. 20 3 RAZMATRANJE ČIMBENIKA USPJEŠNOSTI U RONJENJU NA DAH .................. 23 3.1 Svjesnost o potrebi kondicijske i teorijske pripremljenosti kao čimbenika uspješnosti u sportsko-rekreacijskom i natjecateljskom ronjenju na dah............................. 23 3.2 Čimbenici uspješnosti u statičnoj i dinamičnoj apneji .............................................. 26 3.2.1 Čimbenici odgovorni za akumulaciju energije za zaron .................................... 27 3.2.2 Čimbenici odgovorni za tempo potrošnje energije u statičnoj i dinamičnoj apneji…………. ................................................................................................................ 40 3.2.3 Ostali čimbenici uspješnosti i ograničenja u statičnoj i dinamičnoj apneji ........ 52 3.3 Čimbenici uspješnosti i ograničenja u dubinskim disciplinama ronjenja na dah ...... 53 4 ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 57 5 LITERATURA ................................................................................................................. 58 3 1 UVOD U proteklih trideset godina svjedoci smo sve bržeg razvoja sportskih dostignuća u ronjenju na dah kojima su postignuti impresivni rezultati u daljinama, dubinama i trajanju zarona. Kako se takvi rezultati sve više približavaju granicama ljudskih mogućnosti, tako je potrebno ulagati sve više truda, trenirati intenzivnije i poboljšavati metode trenažnoga rada kako bi se dostiglo i prestiglo aktualne rekorde. To znači da se natjecatelji moraju podvrgnuti modernom, sustavnom i optimalno osmišljenom, planiranom, programiranom i kontroliranom trenažnom procesu bez improvizacija, kako se to već odavno radi u većini drugih sportova s dužom tradicijom. Eventualna genetska predodređenost i posvećenost treniranju mogu doći do izražaja u smislu postizanja vrhunskih rezultata jedino uz poznavanje ispravnih i učinkovitih metoda trenažnoga rada. Današnja kineziološka znanost može relativno lako osmisliti adekvatne metode za provođenje kineziološke transformacije u željenome smjeru, pod uvjetom da su poznati čimbenici uspješnosti koji tvore jednadžbu uspješnosti sporta ili sportske discipline. Na žalost u znanstvenoj i stručnoj literaturi nalazi se vrlo malo kinezioloških istraživanja iz područja natjecateljskoga ronjenja na dah. Međutim, u posljednjih desetak godina provedena su brojna medicinska istraživanja ronilačke apneje čime su dobivene vrlo korisne spoznaje koje nalaze primjenu i u kineziologiji ronilačkoga sporta. Druge korisne informacije dolaze od iskustava vrhunskih natjecatelja i njihovih trenera koji su empirijski došli do određenih zaključaka. Ovim diplomskim radom pokušat će se pobrojati dosadašnji utvrđeni čimbenici uspješnosti u ronjenju na dah. 4 2 RONJENJE NA DAH 2.1 Povijest razvoja ronjenja na dah Ronjenje na dah (apnea – grč. a-, pneo – dahćem ili u doslovnom prijevodu znači neudisanje) vezano je najvjerojatnije uz početke ljudske civilizacije. Možemo pretpostaviti da su u ta vremena naši preci težili živjeti uz rijeke i jezera kako bi si osigurali osnovnu supstancu za život - vodu. Živeći uz vodu, oni su u nju ulazili, prvenstveno radi ribolova i skupljanja hrane, pri čemu su zasigurno i ronili. Najstariji arheološki dokazi koji su pronađeni i mogu potvrditi ljudsku aktivnost ronjenja na dah, sežu približno 5400 godina pr.Kr. Radi se o skandinavskoj kulturi Ertebølle iz kamenog doba, koja je živjela na obalama Danske i južne Švedske. Ova kultura je ronila kako bi vadila školjke za prehranu. Brojni arheološki dokazi o ronjenju pronađeni su i u Mezopotamiji i starom Egiptu, a potječu iz 4500 – 3200 godina pr.Kr. Jedan od najstarijih materijalnih tragova koji govori o ronjenju na dah je „Asirski reljef“ koji prikazuje ronioce – ratnike, a datira iz 885. godine pr.Kr. (slika 1). Slika 1 „Asirski reljef“, 885. godina pr.Kr. (Hrvatski vojnik, 2006) 5 Ronilački podvizi drevnih junaka spominju se i u starogrčkoj mitologiji. Postoji mit o Tezeju koji je roneći izvadio iz dubine zlatni prsten kralja Minosa kako bi dokazao srodstvo s Posejdonom, bogom mora. Priča o grčko-perzijskim ratovima govori o ribaru i njegovoj kćeri Cijan koja je pod okriljem noći prerezala užad sidara perzijskih ratnih brodova (Herodot, 480. pr.Kr.). Legendarni filozof Aristotel u svojim zapisima (4. st. pr.Kr.) naveo je probleme ronioca na dah, poput krvarenja iz nosa i boli u ušima. Dio vojske Aleksandra Velikog činili su ronioci na dah. U Rimskom Carstvu postojale su vojne ronilačke postrojbe koje su nalazile izgubljena sidra i uklanjale podvodne barikade. Zanimljivo je da na Dalekom istoku (Japan, Koreja) i dan-danas postoji tradicija „Ama“ stara preko 2000 godina. Ama – žene roneći na dah skupljaju bisere, hranu i spužve. Ova tradicija prenosi se s majke na kćer. Leonardo da Vinci u svojoj knjizi „Codex Atlanticus“ objavio je nacrte peraja za ruke i noge kako bi čovjek mogao lakše roniti. Francuski kralj Luj XIII. imao je vojnu postrojbu ronilaca na dah koji su održavali korita ratnih brodova. Iz novijeg doba zanimljiva je 1913. godina kada je Grk Gheorgios Haggi Statti zaronio više od 70 metara te pronašao izgubljeno sidro talijanske ratne mornarice i za njega privezao uže. To je bilo u potpunom proturječju s uvriježenom teorijom tadašnje medicine o dubinskim granicama za ljude, a što je ujedno izazvalo sumnju i interes liječnika. Od tog vremena medicina je znatno napredovala u razumijevanju fiziologije značajne za ronjenje na dah. Ronjenje na dah sve se više razvija u smjeru rekreacijske ili natjecateljsko-sportske discipline, a od 1949. godine postaje službeno priznati međunarodni sport. 2.2 Moderni freediving Moderni, općeprihvaćeni izraz za sportsko bavljenje raznim disciplinama ronjenja na dah je freediving. Taj pojam u užem smislu riječi označava discipline u kojima se jednim dahom pokušava postići maksimalno vrijeme, maksimalna preronjena dubina ili daljina. U širem smislu označava natjecateljski i rekreativni podvodni ribolov, podvodnu fotografiju, podvodne sportske igre (hokej i ragbi) te snorkeling. Međunarodna natjecanja u ronjenju na dah odvijaju se pod nadležnošću starije, od Međunarodnoga olimpijskog odbora priznate, CMAS federacije (Confédération Mondiale des 6 Activités Subaquatiques) i mlađe, ali po broju članova – natjecatelja brojnije i po rezultatima uspješnije, AIDA federacije (Association Internationale pour le Développement de l'Apnée). Po CMAS federaciji svake se godine izmjenjuju svjetska i europska prvenstva u disciplinama statična apneja (STA), dinamika s perajama (DYN) i jump blue (JB). U okviru AIDA federacije svake se godine izmjenjuju svjetska prvenstva za pojedince u disciplinama statična apneja (STA), dinamika s perajama (DYN) i dinamika bez peraja (DNF) s onima za timove u disciplinama statična apneja (STA), dinamika s perajama (DYN) i ronjenje s konstantnim opterećenjem (CWT). Obje federacije također dopuštaju postavljanje novih svjetskih rekorda u osobnoj organizaciji u disciplinama koje se odvijaju pod njihovim okriljem,