Uvodnik Fokus na autorskom i kritičkom Poštovani čitatelji, oni su na Festivalu angažirani kao stručnjaci profesionalci koji trebaju obaviti svoj posao (o čemu U uvjetima limitiranog broja stranica zbog smanjenih sredstava su temeljem Statuta potpisivali kojima zadnje dvije godine nakladnik HDDU raspolaže za i ugovor), kao i svatko drugi časopis, odlučili smo maksimalan prostor dati autorskim na Festivalu. Rekao sam im da tekstovima, dok se faktografski pregled premijernih predstava i festivalski žiri nije angažiran da festivala seli na internetsku stranicu HDDU-a. Tako se u Hrvatsko izabere najgenijalnije ostvarenje u glumište vraćaju autorski kritički osvrti na kazališne festivale te nekoj kategoriji, nego najbolje (ili kolumne članova uredništva. Sjećanja Borisa Senkera na glumca najmanje slabo) od ponuđenog te i dugogodišnjeg predsjednika HDDU-a Zvonimira Torjanca i godine, neovisno koliku ocjenu Želimira Ciglara na glumačku velikanku Anu Karić, iz kolumni nagrađeni po njihovu mišljenju treba izdvojiti i raspravu Sanje Nikčević o pojmu i definiciji zaslužuje. kazališne kritike. Kao glasilo HDDU-a opsežno izvješćujemo i njegovim velikim Kritičko promišljanje o kazališnim festivalima smatramo iznimno projektima, Nagradi hrvatskog glumišta i Festivalu glumca, ali i o važnim za njihovu kvalitetu, i njime želimo dati putokaze za manjim ali važnim akcijama. njihovo unapređivanje u budućnosti. Hrvatski kazališni festivali u stalnim su previranjima, uključujući i Dubrovačke ljetne igre, Ovaj broj časopisa zaključujemo sjećanjima na niz kazališnih koje su se prošle godine rizično otvorile eksperimentalnom umjetnika koji su nas napustili, od kojih su neki u hrvatskoj kazalištu, a ove su se godine okrenule za 180 stupnjeva i posvetile javnosti posve zaboravljeni, te smatramo jako važnim da na lektirnim klasicima (Romeo i Julija, Dundo Maroje). jednom mjestu podsjetimo svake godine na njihov doprinos daskama koje život znače. Na Marulićevim danima bilo je napeto: žiri se javno obračunao sa selekcijom (iako nije jasno je li imao uvid u ostale prijavljene predstave i koje su to bitne prošlosezonske predstave izostavljene) Srdačno vaš, te je čak odlučio jednu nagradu ne dodijeliti, što je vrlo kontroverzna odluka i pljuska umjetnicima jer šalje poruku da su baš svi u toj kategoriji izrazito loši. Kad su me kao umjetničkog ravnatelja Festivala igranog filma u Puli članovi žirija pitali mogu li ne dodijeliti neku nagradu, odgovorio sam im da ne mogu: Zlatko Vidačković, glavni urednik Nikola Otržan u drami Friedricha Schillera Mislav Čavajda (Othello) i Judita Anđela Ramljak (Dorina) i Adrian Pezdirc Spletka i ljubav Franković (Desdemona) u drami Othello (Tartuffe) u drami Tartuffe Molièrea, red. W. Shakespearea, red. Eduard Miler, 60. Krešimir Dolenčić, ADU Zagreb Splitsko ljeto broj 60 - 63, 2014. Hrvatsko glumište 1 Uvodnik 1 Predstave 21. Festivala glumca 54 Sadržaj 2 Zelena livada iz sna (Dobitnici nagrada 21. Festivala glumca) 55 KOLUMNE 3 NAGRADE 57 Boris Senker: Slikar naše duše (Sjećanje na Zvonimira Torjanca) 4 Pomne psihološke studije likova (Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo: Želimir Ciglar: Ljubavno pismo glumi (Sjećanje na Anu Karić) 6 Božidar Boban) 58 Sanja Nikčević: Književnost, teatrologija, komunikologija Tradicija i istraživanje (Godišnja Nagrada Vladimir Nazor: (Kazališna kritika, što je to?) 8 Balet HNK-a u Zagrebu) 59 OBLJETNICE Intenzitet i u mudroj dobi Nenad Nikolorić: Pola stoljeća s Talijom (Razgovor s Ratkom Glavinom) 11 (Nagrada Fabijan Šovagović DHFR-a: Mustafa Nadarević) 60 FESTIVALI 14 Dobri anđeo hrvatske teatrologije (Demetrova nagrada za životno djelo HDKKT-a: Boris Senker) 61 Tomislav Kurelec: Uvlačenje gledatelja u igru (38. Dani satire Fadila Hadžića) 15 20 Gavranovih premijera u svijetu (Hrvatski dramatičari u inozemstvu: Miro Tomislav Kurelec: Scenska magija (12. Festival svjetskog kazališta) 16 Gavran) 62 Mira Muhoberac: Dva barda u Gradu (65. Dubrovačke ljetne igre) 17 Rekordan broj sudionika (6. Noć kazališta) 62 Zlatko Vidačković: Zlo pod krinkom dobra: Jago i Tartuffe (60. Splitsko ljeto) 18 DJELATNOST HDDU-a Tatjana Sandalj: Borba protiv vjetrenjača (11. Riječke ljetne noći) 19 U čast velikanima hrvatskog glumišta (Koncert Glumci glumcima) 63 Mario Županović: Trajni gost i ostali (18. Zadar snova) 20 Božićni domjenak za umirovljene članove HDDU-a 64 Sanja Petrovski: Jake domaće snage (20. Zadarsko kazališno ljeto) 21 Novi članovi HDDU-a u 2014. godini 65 Tatjana Sandalj: Krhka ravnoteža straha i nade Članovi HDDU-a sa statusom samostalnih umjetnika od 2014. 65 (21. Međunarodni festival malih scena) 22 Kako pomoći? (Akcija upisa u Registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih Jordanka Grubač: Od petice naniže (54. Međunarodni dječji festival) 23 matičnih stanica) 66 Tomislav Kurelec: Od lutke do opere (7. Gumbekovi dani) 24 Svjetlo budućnosti (Paljenje treće adventske svijeće u Vukovaru) 67 Tatjana Sandalj: Odnos prema tradiciji (19. Revija lutkarskih kazališta) 25 SJEĆANJA 68 Oštre poruke Žirija (25. Marulićevi dani) 26 Tomislav Kurelec: Redatelj velikih predstava (Mladen Škiljan) 69 Janko Heidl: Tereti prošlosti (61. Pulski filmski festival) 27 Tomislav Kurelec: Impozantan glumački opus (Boris Buzančić) 70 Janko Heidl: Od osnovnoškolaca do veterana (23. Dani hrvatskog filma) 28 Darko Gašparović: U panteonu velikana (Zdenka Trajer-Šestak) 71 NAGRADA HRVATSKOG GLUMIŠTA 29 Tri njegove ljubavi (Nikola Otržan) 72 Povratak u budućnost 30 Branka Primorac: Bogata glumačka karijera (Boris Festini) 73 Uzavreli brektaj riječi (Špiro Guberina) 32 Neva Rošić: Bljesak u oku (Maja Petrin) 74 Branka Primorac: Još bih htio glumiti papu (razgovor sa Špirom Guberinom) 33 Branka Primorac: Uvijek pozitivan (Đuro Utješanović) 75 Sunčev odsjaj u očima (Nevenka Petković-Sobjeslavski) 36 Lutkarica odana lutkama (Dina Dožić-Hromatko) 76 Marija Barbieri: Nemam neostvarenih želja Duboko promišljanje lutkarstva (Saša Gregurić) 76 (Razgovor s Nevenkom Petković-Sobjeslavski) 37 Nagrađeni i nominirani 40 Odlazak primadone (Željka Rajner) 77 FESTIVAL GLUMCA 49 Tražena glumica (Lena Politeo) 77 Humanost na djelu 50 Karijera dulja od šezdeset godina (Slavica Fila) 78 Aida Bukvić: Vremenima usprkos (Riječ izbornice) 53 Vrsna komičarka (Zdenka Jakšić Trach) 78 KOLUMNE OBLJETNICE kolumna | Osobno sjećanje na Zvonimira Torjanca (Donji Miholjac, 14. rujna 1930. – Zagreb, 9. rujna 2014.) Slikar naše duše U Hrvatskom narodnom kazalištu Zvonimir Torjanac je nastupao rjeđe, dobivao nešto manje uloge, ali ih je, predan i pouzdan glumac kakav je bio i ostao, savjesno i zaista mudro pripremao, čekao svojih pet minuta na sceni pa ih u punoj mjeri i iskoristio. Uz kazališni, impresivan je i njegov filmsko-televizijski opus koji broji više od sedamdeset različitih likova iz svih naših krajeva, više od sedamdeset filmskih i televizijskih portreta naših ljudi, naših duša rezignirani suvišni čovjek Ivan Petrovič Vojnicki u Ujaku Vanji, Stankovićev autoritativni a duboko nesretni gazda Hadži Toma u Koštani te Molièreov zbunjen – zabezočen, preveli su stari Dubrovčani – muž George Dandin u istonaslovnoj komediji. Godine 1964. prešao je u Zagreb, u Pionirsko kazalište koje će 1967. postati Zagrebačkim kazalištem mladih, i nastupao dakako u predstavama za djecu. Za nas je bio junak sjajne „gusarske bajke s pjevanjem i mačevanjem“ Kapetan Džon Piplfoks, koju je Božidar Violić u godini preimenovanja kazališta režirao prema radio-dramskom tekstu Duška Radovića i Miroslava Belovića. Zvonko Torjanac bio je naslovni lik, Kapetan Džon Piplfoks zvani Zvono, okorjeli morski vuk koji na pitanje „ljepojki iz Havane“ o imenu njegova broda gromko odgovara: „Osveta, to je moj brod!“ i predvodi svoje gusare u obračun sa sedmoglavim čudovištem. U našim mu je Vitezovima pak redatelj Joško Juvančić dodijelio posve drukčiju ulogu – pitomoga, izmučenoga, mira i tišine željnog Dragona od Evegreena, nedužne žrtve s jedne strane kraljevske i viteške propagande, a s druge verbalnoga nasilja navodne dame koju je navodno zatočio – u prizoru što ga je kritika gotovo jednodušno proglasio dramaturškim viškom i predlagala njegovo brisanje iz predstave. Ako s dramaturškoga stajališta taj prizor možda i jest bio višak Zvonimir Torjanac nije ga otpisao, nije u njemu šmirao, nego je svojski zagovarao tu našu izmučenu i simpatičnu „zelenkastu osobu zmajevita karaktera“. piše: Boris Senker Pouzdan u predstavama za djecu, Torjanac se, međutim, kao glumac najbolje osjećao, a to se onda osjetilo i u gledalištu, na vonimira Torjanca – Torija, kako su ga zvali kolege i Komornoj sceni L-99, u potkrovlju Preradovićeve ulice 16, i u prijatelji – upoznao sam prije malo više od četiri desetljeća, predstavama za odrasle. Veličanstven bio je njegov primitivni u sezoni 1972./73., na pokusima za Tahirov, Ninov i moj a lukavi Kokan, pritajeni homoseksualac, posvuda prisutan Z„neuzoriti komad“ Vitezovi otrulog stola, prvi naš tekst koji seoski zavidnik i spletkar, vječito oslonjen o teški, terenski bicikl, je doživio izvedbu u profesionalnom kazalištu, Zagrebačkom u Međimorčevoj adaptaciji i režiji Kušanova romana Naivci. kazalištu mladih. Sedamnaest godina stariji od nas, malo komu Ne sjećam se čime je bio prekriven pod te prostorno skučene znanih početnika, netom diplomiranih komparatista, Zvonimir a tako važne pozornice, i je li uopće nečim bio prekriven, ali Torjanac tada je imao itekako bogato glumačko iskustvo pa i tom pod Torjančevim je nogama šljapkalo gusto, ljepljivo panonsko iskustvu primjereno mjesto u kazališnom svijetu. blato što sve guta. Potom je na red došao vojnik Parapuš