Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина Sud Bosne i Hercegovine Суд Босна и Херцеговина Predmet broj: S1 1 K 009910 15 Kri Datum: objavljivanja 23.12.2016. godine pismenog otpravka 30.12.2016. godine Pred sudskim vijećem u sastavu: sudija Zoran Božić, predsjednik vijeća sudija Mediha Pašić, član sudija Mira Smajlović, član PREDMET TUŽILAŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE protiv NENADA PRŽULJA PRESUDA Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine: Dževad Muratbegović Branilac optuženog: Rade Golić Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88 Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155 S A D R Ž A J IZREKA PRESUDE ………………………………………………………………………………3 Obrazloženje……………………………………………………………………………………….6 I KRIVIČNI POSTUPAK………………………………………………………………………….6 A. OPTUŽNICA I GLAVNI PRETRES………………………………………………………….6 B. PROCESNE ODLUKE………………………………………………………………………..8 Odluka o isključenju javnosti………………………………………………………………………......8 Odluka o ponovnom početku glavnog pretresa (član 251. stav 2. ZKP BIH)…………................9 Odluka o prihvatanju utvrđenih činjenica predloženih od strane Tužilaštva BiH………..............9 Odluka o prihvatanju utvrđenih činjenica predloženih od strane odbrane optuženog.18 Odluka o neposrednom izvođenju dokaza Tužilaštva BiH……………………………………......20 Odluka o prihvatanju prijedloga Tužilaštva BiH za čitanje zapisnika o ispitivanju Nenada Pržulja u svojstvu osumnjičenog.………………………………………………………..................21 Prigovori odbrane na materijalne dokaze Tužilaštva BiH……………………………..................21 C. DOKAZNI POSTUPAK……………………………………………………………………...22 D. ZAVRŠNE RIJEČI..........................................................................................................26 a) Tužilaštvo BiH.....................................................................................................26 b) Odbrana ………………………………………………………………………………28 II S T A N D A R D I D O K A Z I V A N J A ………………………………………………....30 IV NALAZI SUDA………………………………………………………………………………...33 OPŠTI ELEMENTI KRIVIČNOG DJELA ZLOČINI PROTIV ČOVJEČNOSTI ……………..33 DJELO U OSNOVI ZLOČINA – PROGON…………………………………………………….34 Tačka 1. izreke presude ………………………………………………………………………...36 Logor u Čavarinama……………………………………………………………...40 Tačka 2. izreke presude …………………………………………………………………………49 Tačka 3. izreke presude …………………………………………………………………………58 IV TROŠKOVI KRIVIČNOG POSTUPKA I IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEV....................66 2 S1 1 K 009910 15 Kri Nenad Pržulj 23.12.2016. godine Broj: S1 1 K 009910 15 Kri Sarajevo, 23.12.2016. godine U IME BOSNE I HERCEGOVINE! Sud Bosne i Hercegovine, Odjel I za ratne zločine, u vijeću sastavljenom od sudije Zorana Božića, kao predsjednika vijeća, te sudija Medihe Pašić i Mire Smajlović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje pravnog savjetnika – asistenta Amele Spahić, u svojstvu zapisničara, u krivičnom predmetu protiv optuženog Nenada Pržulja, zbog krivičnog djela Zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h), u vezi sa tačkama e), i) i k) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), a sve u vezi sa članom 180. stav 1., člana 21., 29. i 31. istog Zakona, povodom optužnice Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KTRZ 0000727 05 od 12.11.2015. godine, koja je potvrđena dana 27.11.2015. godine, a izmijenjena dana 28.11.2016. godine, nakon održanog usmenog i javnog glavnog pretresa, u prisustvu tužioca Tužilaštva BiH, Dževada Muratbegovića, te branioca optuženog, advokata Rada Golića, donio je i dana 23.12.2016. godine javno objavio sljedeću: P R E S U D U OPTUŽENI: NENAD PRŽULJ, zv. Neško, sin Momira i Stevke, rođene Kejić, rođen 15.10.1957. godine u Sokocu, nastanjen u ………….. …………. …………., ……………., JMB ………………, državljanin …………….., po nacionalnosti ……………….., po zanimanju nastavnik likovne kulture, zaposlen u Narodnoj biblioteci u ……………., oženjen, služio vojsku u Sloveniji, posjeduje čin zastavnika I klase, srednjeg imovnog stanja, nije osuđivan Na osnovu odredbe člana 284. tačka c) ZKP BiH OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE 3 S1 1 K 009910 15 Kri Nenad Pržulj 23.12.2016. godine da je: U periodu od polovine maja 1992. godine do polovine 1993. godine u opštini Sokolac, u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije Republike Srpske, usmjerenog protiv civilnog nesrpskog stanovništva na području opštine Sokolac, znajući za takav napad, kao pripadnik 2. Romanijske MTBR Sokolac, VP 7581 Sokolac, vršeći dužnost de facto komandira straže u zatočeničkom objektu u prizemlju stambene zgrade, u blizini osnovne škole u selu Čavarine, u opštini Sokolac, obavljao i poslove upravljanja zatočeničkim objektom, u periodu od početka oktobra 1992. godine do polovine marta 1993. godine, učestvovao i pomagao u progonu civilnog bošnjačkog stanovništva na području opštine Sokolac, na nacionalnoj i vjerskoj osnovi i to: zatvaranjem, prisilnim nestankom osoba i drugim nečovječnim djelima slične prirode, učinjenim u namjeri nanošenja velike patnje ili ozbiljne fizičke i psihičke povrede ili narušenja zdravlja, pa je tako: 1. U periodu od početka oktobra 1992. godine do 15. marta 1993. godine u zatočeničkom objektu u prizemlju stambene zgrade u blizini OŠ u selu Čavarine, opština Sokolac, držao protivzakonito zatvoreno civilno stanovništvo bošnjačke nacionalnosti sa područja opštine Sokolac, Olovo, Rogatica i Ilijaš, od kojih je zatočenike Dugić Hasana, Homarac Bećira i Sirćo Fikreta u prvoj polovini oktobra 1992. godine lično iz prostorija Policijske stanice Sokolac, gdje su bili zatočeni, u putničkom vozilu Mercedes, bez ikakve dokumentacije premjestio u Čavarine i zatvorio u jednu od prizemnih prostorija stambene zgrade sa ostalim zatočenicima, među kojima su bili muškarci Žiga Hasib, koji je imao amputiranu desnu nogu iznad skočnog zgloba, Karić Sejdo, koji je imao gips na lijevoj nozi, Imamović Planinko i Šenderović Hamdija, koji su bili psihički bolesnici, mldb. Sarajčić Senad, koji je imao dvanaest godina, žene Pašić Zemka i Mujanović Sema, gdje je zatočene civile držao u dvije odvojene prizemne prostorije dimenzija 3,40 x 3,40 metara, u kojoj je u jednoj prostoriji bilo zatočeno dvadeset civila, a u drugoj devetnaest civila, koji su spavali na podu i betonu i nuždu obavljali u plastične kante, bez ikakve svjetlosti, jer su, ionako mali, prozori na prostorijama bili zakovani daskama sa vanjske strane, sa malo hrane i vode, u toku zime bez odgovarajuće odjeće i grijanja, bez struje, sredstava za održavanje higijene, medicinske zaštite i bez mogućnosti da izađu iz prostorija u šetnju, osim kada bi neko od zatočenih lica istresao plastične kante, te nije preduzimao nikakve mjere da se uslovi zatočenja u pomenutom zatočeničkom objektu poprave, što je, zbog pozicije upravnika koju je de facto vršio, bio dužan i u mogućnosti učiniti, u kom zatočeničkom 4 S1 1 K 009910 15 Kri Nenad Pržulj 23.12.2016. godine objektu je oko petnaest zatočenika protivzakonito držao do 24. novembra 1992. godine, a preostali dio do 15. marta 1993. godine, kada je pomenuti zatočenički objekat prestao funkcionisati; 2. U drugoj polovini novembra 1992. godine, nije sprječavao premlaćivanje zatočenih civila Ibrahimović Osme zv. Kaba i Bijelić Ibrahima zv. Brajko, od strane njemu podređenog stražara Marković Milana, protiv kojeg je prekinut krivični postupak pred Okružnim sudom u Istočnom Sarajevu i nepoznatih srpskih vojnika, koji bi po povratku sa linije, nesmetano ulazili u zatočenički objekat, kada su u više navrata zatočene civile Ibrahimović Osmu zv. Kaba i Bijelić Ibrahima zv. Brajko izvodili na sprat, gdje su ih udaraliu pesnicama i nogama po raznim dijelovima tijela, usljed čega bi zatočenik Ibrahimović Osmo zv. Kaba zadobio posjekotine na licu i glavi i gubio svijest i tako ubačen u prostoriju sa cigaretom u ustima, a zatočenik Bijelić Ibrahim zv. Brajko, zadobio fizičke i duševne bolove, iako je bio prisutan u hodniku kada je zatočenik Ibrahimović Osmo zv. Kaba pozvan da izađe iz prostorije, kao i u prostoriji na spratu gdje su premlaćivani zatočenici Ibrahimović Osmo zv. Kaba i Bijelić Ibrahim zv. Brajko, te mogao čuti njihove jauke i vidjeti povrede na njihovim licima, te tačno neutvrđenog dana krajem 1992. godine bio prisutan u hodniku zatočeničkog objekta kada je iz prostorije izveden zatočenik Ibrahimović Osmo zv. Kaba i odveden izvan zatočeničkog objekta, u jednu od učionica OŠ, gdje je u njegovom prisustvu i prisustvu TV ekipe i nekoliko stražara, zatočenik Ibrahimović Osmo zv. Kaba, prilikom ispitivanja, premlaćivan, kojom prilikom je zadobio fizičke i psihičke bolove, što je zbog pozicija koje je vršio, bio dužan da takvo postupanje prema zatočenicima Ibrahimović Osmi zv. Kaba i Bijelić Ibrahimu zv. Brajko spriječi, ali to nije učinio; 3. U toku noći 15. marta 1993. godine u selu Čavarine u opštini Sokolac, a nakon što je sa nekoliko pripadnika vojne policije 2. Romanijske MTBR Sokolac, došao do zatočeničkog objekta, zajedno sa nekoliko stražara učestvovao u izvođenju premlaćenog zatočenika Ibrahimović Osme zv. Kaba, bolesnih zatočenika Karić Sejde, Žiga Hasiba, Šenderović Hamdije, Imamović Planinka i Ibrahimović Osmana rođenog 1927. godine, tako što je otvorio vrata i sa spiska, dobijenog od pripadnika vojne policije, pročitao imena zatočenih civila Ibrahimović Osmana, Ibrahimović Osme zv. Kaba, Karić Sejde, Žiga Hasiba, Šenderović Hamdije i Imamović Planinka, naredio im da izađu iz prostorija, pod izgovorom da će biti pušteni na slobodu, zatim ih bez odgovarajuće dokumentacije o otpuštanju zatočenih civila i bez prisustva ovlaštenih lica za razmjenu, predao pripadnicima vojne policije, koji su ih u vojnom vozilu odvezli u nepoznatom pravcu, od kada im se gubi 5 S1 1 K 009910 15 Kri