Osreci I Osre~Ani

Uvod

O Osrecima i Osre~anima nema mnogo pisanih podataka. Gotovo sve {to je bilo zna~ajnije u pam}ewu gubilo se smr}u starijih qudi, koji su te doga|aje ~uli od svojih predaka ili su ih li~no doìvqavali. Niko od tih qudi nije zapisao ono {to zna, niti su to prenijeli na svoje potomke. Ako je neko i pri~ao svojim sinovima i unucima, mlade qude to nije interesovalo, pa je sve brzo zaboravqeno. Od sada{wih Osre~ana samo Vlajko Simonovi} i Luka Ma{kovi} mogu da ispri~aju ne{to iz ìvota Osre~ana u ranijem vremenu ili da objasne genezu nekih bratstava u selu. Me|utim, ni oni ne znaju zna~ajnije podatke o najstarijem bratstvu u Osrecima - Glavi~anima, koje je nekada samo naseqavalo gorwi dio Osredaka, a u Kotlima imalo desetine koliba. Zbog toga mnogi sada{wi Osre~ani ne znaju imena ~ak ni svojih najbliìh predaka daqe od djeda ili najdaqe od pradjeda. Posebno malo znaju srodstva po ènskoj liniji, gdje su se udavale odive iz wihove {ire porodice ili odakle su wihove babe, prababe i ~ukunbabe. Mla|i qudi, tako|e, ne znaju kakav je bio na~in ìvota u selu, ~ime su se najvi{e bavili wihovi preci, kako su obra|ivali imawa i stvarali uslove za izdràvawe porodice, kakvi su bili obi~aji, u kojim su ratovima u~estovovali i koliko su ginuli, kakve su im bile ku}e, imawa, putevi, vodopoji, mostovi, kako su se zabavqali itd. Poodavno sam razmi{qao o svemu tome, pa sam odlu~io da zabiqeìm bar ono {to sam li~no doìvio i zapamtio, a po ne{to i od onoga {to sam od drugih ~uo i zadrào u pam}ewu. Ne znam da o tim stvarima pi{em romansijerski, ve} samo da opi{em ono {to je bilo stvarno, dakle, da opi{em faktografski. Uop{te u ìvotu nijesam prihvatao bilo kakvo ANANIJE SIMONOVI} uqep{avawe pojava, jer se tako stvarnost zamagquje i neta~no prikazuje, {to nikome ne moè koristiti. Neke podatke o osreda~kim bratstvima i wihovoj genezi i o istorijskim doga|ajima koristio sam iz kwiga Sekule Dobri~anina, Stevana Popovi}a i Rajka Raosavqevi}a, mada su neki podaci u tim kwigama, posebno o bratstvima, dosta uop{teni i nepotpuni. U wima se neka bratstva i ne pomiwu, kao Bjeli}i, Lazarevi}i, Glavi~ani.... Za neke podatke, naro~ito iz vremena ratova u novije vrijeme, koristio sam radove Batri}a Jovanovi}a, Quba An|eli}a, Bana Mitrofana i drugih. Najboqi poznavalac osreda~ke tradicije, obi~aja, geneze osreda~kih bratstava itd, bio je Radowa Gruji~in Ma{kovi} iz Qute, koji je umro prije tridesetak godina. Prava je {teta {to niko ni{ta nije zapisao od tih zna~ajnih podataka. Najvi{e podataka o bratstvima dao mi je Vlajko Simonovi}, koji i u 88. godini ìvota, mnogo zna i o Osre~anima i o Mora~anima i o Rov~anima. Zna dosta i o odivama iz ovih plemena, a posebno iz Osredaka i Jasenove. Zna~ajnu pomo} sam imao od mojeg sestri}a Milivoja Vukalovog Jovanovi}a, nastavnika iz Kola{ina, koji mi je dao podatke o sortama vo}aka u Osrecima i qekovitim biqkama, kao i vi{e sugestija, koje sam, uglavnom, prihvatio. Pomo} su mi dali i dr Radoje Pajovi} i dr Boìdar [ekularac svojim savjetima u pogledu sadrìne i kompozicije kwige, kao i Budo Simonovi}. Volio bih ako bi se na{ao neko od mla|ih i pismenijih Osre~ana, koji bi, sa vi{e uspjeha, napisao vi{e i potpunije o Osrecima i Osre~anima, {to bi doprinijelo da sada{wi i budu}i Osre~ani sve ovo sa~uvaju od zaborava. Molim one koji pro~itaju ovaj rad da shvate da sam sve ovo pisao samo iz dobrih namjera i da mi, za eventualne gre{ke, ne zamjere, po{to sam se oslawao na legende, sje}awa i pam}ewa, {to, ~esto nije siguran izvor podataka. Sve primjedbe, sugestije i dopune rado }u prihvatiti i sa~uvati, bilo za drugo izdawe ove kwige, bilo za nekog drugog autora, ako bude raspoloèn da o ovome pi{e. Izdavawe kwige pomogli su nov~anim prilozima: Qubislav Bjeli}, Dragan Bukili}, Miodrag Bukili}, Mile Lazarevi}, Mom~ilo Ma{kovi}, Milenko Ma{kovi}, Velibor

2 OSRECI I OSRE^ANI

Ma{kovi}, Ivan Ma{kovi}, Vu~i} Simonovi} i Rajko Stevanovi}, na ~emu im zahvaqujem. Vojislav Vasov Radowi} mi je pomogao u pripremi fotografija za ovu kwigu, kome se, tako|e zahvaqujem. Na kraju kwige dajem {est priloga, i to: 1. Oprema u ku}i, 2. Djelovi no{we i sredstava za wenu izradu, 3. Alatke i pribor za rad, 4. Nazivi (imena) mjesta (lokaliteta). 5. Istinite i {aqive pri~e i doga|aji 6. Mawe poznate rije~i (provincijalizmi)

Podgorica, januara 1996. godine Ananije Simonovi}

Prvi dio

3 ANANIJE SIMONOVI}

Selo Osreci - geografski opis i granice

Nema podataka od kada datira naziv sela Osredaka. Osreci se ne pomiwu kao selo u popisu (defteru), koji je izvr{ila turska vlast 1477. godine. Tada su u sastavu Nahije Gorwa Mora~a, popisana sela: Milo{evine, Jelica, Pristo, Bukva, Visoka, Mrtvince, Star~e, Pu`, Ra{ko, Bistrica i Opalica, kao i katuni: Javorje, Kostin dol, Star~eva kova~evica, Vu~eva i Rza~a. U okviru Nahije Dowa Mora~a popisana su sela : Lije{we, Ibrija, Jasenova, Svadija, crkva Pirgi{te (vjerovatno mjesto gdje se nalazi Manastir Mora~a), Quboti}, \u|evina, Vrana, Vruica, Seoca, Dobri~i}, Kos i Crtià. Ne pomiwu se dowomora~ki katuni {to moè da zna~i da ih nije ni bilo (Dr Branislav \ur|ev: "Novi podaci o najstarijoj istoriji brdskih plemena" - Istorijski zapisi, Titograd br:1/1960; str.5, 7, 8 i 20). Dr \ur|ev tuma~i da je selo Pu`, u Gorwoj Mora~i sada{we selo Po`wa. Milo{evine se nalaze sjeveroisto~no od Star~a, Pristo i Bukva nepoznato, Opalica mo`da Upalica ili Ublac u Boji}ima, a Bistrica je sada{wa Bistrica Mora~ka. U Dowoj Mora~i mjesto Quboti}i i sada postoji iznad Bara, Vrana je, vjerovatno, Vrawa~a na obali Ko{tanice, sada{we Sima~e, Dobri~i} je bilo selo u Prekobr|u, po kojem su Dobri~ani dobili prezime, Crtià je nepoznato itd. U vrijeme toga popisa pa sve do kraja 19. vijeka, qudi u ovim krajevima, uglavnom, nijesu imali prezimena nego je pisano ime i ime oca. Tako se u Mora~akoj nahiji pomiwu imena: Dobriko, sin Radi}a, \urko sin Dobrila, Mrk{a, sin Guje, Miodrag sin Gujice, Radosav, sin Pribila, Vukosav, sin Radovana, Radi~, sin Qube, Milan, sin Brajka, Dimitrije, sin Radosala, Jakoje, sin Kudila, Boìdar, sin Vlatka, Radeq, sin Mi}a, Butra{, sin Bogi{a. Daqe se pomiwu imena: Ivan, Vuka{in, Radowa, Mioman, Vukas, Radjeqa, Stjepan, Mile, Ra{ko, Bogi}, Vuk{a, Novak, Radojica, Sr|a, Radoje, Radman,

4 OSRECI I OSRE^ANI

Obrad, Buri{ko, Marin, Guba~, Vladilo, Milo{ko itd. Kao {to se vidi ovo su gotovo sve slovenska imena, koja se ponavqaju i u sada{wem dobu. Imena kao {to su Guja, Jakoje, Kudilo, Butra{, Radjeqa, Buri{ko i dr. mogu pripadati i nekom drugom narodu koji je tada ìvio na prostoru nahije Mora~ke. Ina~e, ove dvije nahije i nahija Rovca su pod turskom vla{}u, pripadale Hercegova~koj oblasti, a kao plemena su se obrazovala u drugoj polovini 15. vijeka. U pomenutom popisu se ne pomiwu jo{ neka sada{wa dowomora~ka sela: Mioska, Crkvina, Ravni, Bare, Rai~evine, Prekobr|e itd, {to zna~i da su kasnije nastala. Ime sela Osredaka, vjerovatno, je postalo od rije~i osredak - brijeg, brda{ce, koje se proteè izme|u izduènih udolina i potoka. Takvih bregova ili brda u Osrecima ima vi{e, a najve}i su:

• [pirovac-Brdo nikonova~ko-Rasuta plo~a-Preslo- Kova~i}a Wiva-Guvnina-Pu{ine; • Premacko brdo - Malo brdo - Grobqe - Kusi brijeg - Guvnina - Pu{ine; • Jeqewe brdo-Sadovi-Pejin mramor-Juèrica- Brackovina-Stubice-Skorin vrh; • Todorov brijeg-Podlaza~je-Jedina bukva-Lipa-Skorin vrh; • Liporavan-Zavojice-Krstac-Jedina bukva; • ûkqine-ûker-Kuk-Razbjeni rt; • Jablan-Katun-Razbjeni rt; • Pi{~e brdo-Luko brdo-Prijesjedaqe.

Ima jo{ mawih bregova, ali ih nije potrebno nabrajati. Svi ovi bregovi su odvojeni ve}im ili mawim potocima i poto~i}ima, koji se proteù od zapada prema istoku i svi se ulivaju ili u ve}e potoke kao {to su Jelovac i Vrelo ili u Mora~u. Zna~i, rije~ osredak, u mnoìni glasi osreci, pa se zato i selo, na ovom geografskom prostoru, zove Osreci. Selo Osreci se prostire desnom obalom Mora~e od Broda kod Manastira Mora~e, uzvodno do Wegalica. Daqe, granica sela ide lijevo uz Pi{~e brdo na Luko brdo, desno preko Ko~i{ta ispod Ma~kovwaka i îstina, pa lijevo na vrh Tali,

5 ANANIJE SIMONOVI} koji se zove Koko{ija glava, odatle desno vrhom Kula i Laju{nice na Prelijes i daqe na Lijepi do, pa lijevo, vrhom Plani niz Mraviwa~e, vrhom \jevice i Pragova na Poqane. Odatle desno vododjelnicom na Vratlo, uz Pu{ine do Vodica, pa lijevo jarugom izme|u Zakriqa i Plavi~ina, Jagodinim potokom do u{}a u Mora~u.

6 OSRECI I OSRE^ANI

Do prije oko 150 godina, gorwi dio Ropu{nice je pripadao

7 ANANIJE SIMONOVI}

Jasenovi do puta Poqane-Komunica-Stani~in brijeg-Korita-

8 OSRECI I OSRE^ANI

Prelijes. Na Stani~inom brijegu, na putu, i sada se vidi urezan krst u kamen-stanac, kao obiqe`je te granice. Na tome mjestu je

bio jedan veliki vao (val, kamen) i u wemu urezan krst kao oznaka granice izme|u osreda~ke i jasenovske planine. Po{to je bio pokretan Osre~ani su ga urvali (survali) k Dolini Vu~kovi}a. Zbog toga su se Osre~ani i Jasenovci sudili, pa su Jasenovci, po dobijenoj parnici, urezali krst na kamen-stanac na istom mjestu. Kasnije, za vrijeme Petra I Petrovi}a., ponovo su se Osre~ani i Jasenovci sudili zbog gorweg dijela Ropu{nice i Plani, pa su u Cetiwe i{li Dragoje Mijajlov Stevanovi}, Vu~ko Pajov Jovanovi} i Mileta Radunov Ma{kovi} iz Osredaka i zakleli se da je taj dio planine osreda~ki. Na osnovu wihove zakletve je presu|eno da Jasenovci nemaju vi{e pravo na ovaj prostor i ako su livade u Ropu{nici i daqe imali Toma{ Ili} i Petar To{kov To{kovi}, Jasenovci. Sada su i te livade osreda~ke. Zbog toga, Jasenovci nemaju teritorijalnu vezu sa wihovim katunom u Suboti{tima.

9 ANANIJE SIMONOVI}

Panorama Ravanaca i Vrta (snimqeno 8. maja 1998.)

Nadmorska visina Osredaka i pripadaju}e planine se kre}e od 300 metara kod Broda do 2.063 metra na Talima: most na Mora~i ispod Manastira je na 271 metar, Viwica (Kloko~ev lug) na 320, most ispod Qute na 409, Sadovi na 458, Grobqe u Osrecima na 607, Vrta na 676, Jablan na 678, Pejin mramor na 795, Zaku~nica (Krstac) na 881, most na Vrelu u gorwoj Qutoj na 799, Pi{~e brdo na 884, Grobqe na Ledincima na 900, Guvnina vi{e Zakriqa na 943. Pu{ine na 1.118, Vrawa~ kr{ na 1.213, Kuk na 1.361, Kotla na 1.457, Poqane na 1.485, Skorin vrh na 1.507, \evica na 1.584, Mraviwa~e na 1.687, Ruda glavica na 2.020, Lukawe ~elo (Plani) na 2.049 i Kule (na Talima) na 2.063 metra.

10 OSRECI I OSRE^ANI

Na vrhu Tali, iznad @lijeba (uzdu`na udolina izme|u

11 ANANIJE SIMONOVI}

Laju{nice i Lastava), postoji jedan rijedak prirodni fenomen,

12 OSRECI I OSRE^ANI koji se zove Zmajska jama, visine oko tri, {irine dva i du`ine

13 ANANIJE SIMONOVI} oko 12 metara, a ima oblik grudnog dijela ~ovje~jeg tijela, sa suèwem u gorwem dijelu u obliku qudske glave. Otvor je niì od vrha oko 10 metara, a kroz wega se jedva moè pro}i sa osreda~ke na jasenovsku stranu Tali. Sa vrha Tali vide se sli~ni otvori (jame) na vrhu Babinog zuba iznad Mrtvice, na

jugu i u Potskom vrhu iznad Gorwe Mora~e, na sjeveru. Po legendi, sva tri otvora je, nekada, napravio zmaj, ali je u Potskom vrhu slomio krilo, pa sli~ne otvore nije mogao napraviti i u vrhovima na istom pravcu: Lebr{niku na Javorju, Jablanovom vrhu na Siwavini itd. To, naravno, nema nau~nog obja{wewa, a legende su legende.

14 OSRECI I OSRE^ANI

Panorama Ostru`wa (snimqeno 8. maja 1998.)

Jedan veliki kameni vijenac-obru~ proteè se od Star~a, u Gorwoj Mora~i, iznad Zavraca pa daqe iznad Po`we, ispod qu}anskog Katuna i Strana, dnom Ropu{nice, preko Sikova, iznad Gnoji{ta na Brackovinu, ispod Stubica, Poqana, Pragova, Studenaca i Tustice, pa iznad Lije{wa i Veqega Dubokoga sve do Trebije{a i Babinoga Zuba, u duìni od oko 40 kilometara. Samo na nekoliko mjesta postoje prirodni ili vje{ta~ki (napravqeni) prolazi (`dreline), kojima se moè pro}i prema Ropu{nici i Tustici. Ispod ove grede (obru~a) ima veliki broj mawih i ve}ih pe}ina, koje su nekada bile potpuno suve preko ~itave godine, pa su u wima mogli ìvjeti ~obani sa stokom, kao one iznad Lipa, Gnoji{ta, ispod Stubica, Pragova i Studenaca. Zimi su u tim pe}inama boravile divqe ìvotiwe. Sada sve te pe}ine proki{wavaju, najvjerovatnije zbog ~estih zemqotresa od kojih se u kamenim masivima stvaraju pukotine kroz koje prodire voda.

15 ANANIJE SIMONOVI}

Panorama Dowe Qute (snimqeno 8. maja 1988.)

Gorwi dio sela: Zakriqe, Krio~e, Kru{evqe, Wivice, Gorwa Quta i Studeni~ki Potok nalaze se na nadmorskoj visini od 700 od 900 metara. Osrecima pripadaju i qetwi katuni Ropu{nica, Kotla, Pale` i Katun. Osreci se dijele na dva ve}a dijela: Osretke i Qutu, ali su uvijek oba dijela ~inili jednu cjelinu pod imenom Osreci, a wihovi stanovnici se nazivali Osre~ani. Oba dijela naseqavaju gotovo ista bratstva, imaju zajedni~ku ispa{u, imali su jednoga kneza, kmeta ili odbornika, vojnici su pripadali istoj ~eti itd. Osreci i Quta imaju vi{e zaseoka (grupa ku}a) koji su odvojeni potocima i bregovima. Zaseoci u Osrecima su: Brod, Debeli Lug, Ravno, Korawa Wiva, Veqa Wiva, Zakriqe, Vrta, Kru{evqe, Kamena Gora, Ravanca i Ostru`we, a u Qutoj: Liporavan, Dowa Quta, Gorwa Quta, Topli Potok i Wegalice.

16 OSRECI I OSRE^ANI

Klima Klima u Osrecima je neujedna~ena, {to zavisi od nadmorske visine i od geografskog poloàja pojedinih zaselaka. Tako je oko Mora~e klima toplija, naro~ito preko qeta, a kod velikih su{a i veoma topla. U ovom dijelu sela pada mnogo mawi snijeg nego u viso~ijim djelovima, a i kad padne mnogo se brè topi pod uticajem klime koja prodire od Podgorice kroz kawon Platije, pa i daqe uz Mora~u, sve do wenog izvora. Na to uti~e i temperatura vode, koja proti~e rijekom, po{to je wena temperatura na izvoru 7-8 stepeni. Zbog toga se rijetko de{ava da se na rijeci uhvati led, bez obzira na spoqnu temperaturu vazduha. U gorwim djelovima sela klima je dosta razli~ita zbog poloàja pojedinih zaselaka. Zakriqe i Kamena Gora su okrenuti prema jugu, pa su i u toku zime dosta sun~ana i u wima je mnogo toplije nego u Korawoj Wivi, Ravnome, Vrtima, Kru{evqu, Ostru`wu i u ~itavoj Qutoj, po{to su ovi zaseoci vi{e okrenuti sjeveru. Ima vi{e ku}a u ovim zaseocima, koje, u zimskim mjesecima, sunce veoma malo ili ni malo ne ogrijava: Krio~e, Ravanca, Staro Selo, Studeni~ki i Topli Potok. U toku qeta klima je u Osrecima dosta topla, jer sunce ogrijava ~itavo selo vrlo rano, a po~ne da zalazi dosta kasno, kao u Zakriqu, Kamenoj Gori, Ravnome, Ostru`wu. U Osrecima najvi{e duvaju sjeverni i ju`ni vjetar. Kada zimi duva sjeverni vjetar, ako jo{ pada snijeg, onda ga nosi u namete (smetove), gdje se veoma sporo topi, ako ne padne ki{a. Sjeverni vjetar ~esto duva i u toku qeta, pa prouzrokuje oluju, koja nanosi velike {tete usjevima. Ju`ni vjetar, tako|e, moè nanijeti {tetu, naro~ito preko qeta. Bez obzira {to je najvi{e zaselaka bregovima zakloweno od juga, ju`ni vjetar udara u Poqane, Lipu i Tali i onda, kao suvrat, duva prema rijeci Mora~i, pomrsi kukuruz i druge usjeve. U Osrecima, ~esto, duva vjetar od zapada prema istoku, koji se zove krivac. Ovaj vjetar, obi~no, razbije ki{onosne oblake, pa su ga seqaci nazvali "praznotorba", jer onemogu}i ki{u, koja je nu`na usjevima. Me|utim, zimi, najve}i snijeg u Mora~i i oko Kola{ina padne ba{ sa krivca, zato {to se

17 ANANIJE SIMONOVI} topli, ju`ni vjetar, na tom prostoru, sretne sa hladnim, sjevernim vjetrom, pa oba skrenu prema istoku i donesu snijeg. Zbog geografskog poloàja sela, velikog broja visokih vrhova (Stolovi 2.167 metara, Lebr{nik na Javorju 1.911, Zebalac 2.129, Kapa 2.226, Stoàc 2.141, Tali 2.063, Lukawe ~elo 2.049, Vojinovac 2.047, Krstac 2.098, Babin zub 2.139, Komovi 2.483, Bjelasica 2.117, Ostrvica 1.767), dolazi do jakog strujawa vazduha u raznim pravcima i do veoma velikih padavina i ki{e i snijega, pa i qetwih oluja. U ranija vremena, gotovo svake godine, u na{im krajevima je padao veliki snijeg, koji se nije topio od decembra do marta, a u planinama je bio visok i po nekoliko metara. U Manastiru postoji zapis da je, na Boì}, 1840. godine, u Porti bio snijeg visok devet pedi (oko 2,5 metra). Iz Tali i Plani su, preko cijele zime, silazili urvovi (usovi) i pravili ogromne smetove u Paleù, Vrelima, Sjewacima, Dragi, Prasarnici, u Vrta~ama, iza Glavice, iznad Gvozda i vrhom Kotala. Nekada bi smet potpuno zaravnio Kotla od Gvozda do koliba (u Kotlima). Urvovi su, ~esto, ru{ili i kolibe, kao 1934. i 1972. godine, pa se od 1972. i ne izdiè u Kotla. Smetovi su ostajali i do polovine avgusta, a sluìli su kao pojila za stoku, a i qudi su koristili snijeg za dobijawe vode za pi}e i druge potrebe. Stariji qudi su zapamtili da je 1929. godine pao najve}i snijeg koji je zabiqeèn u ovim krajevima, visok preko dva metra. Tada je iz Voznika si{ao snije`ni urav i sru{io ku}u Miqe Jovanove Simonovi} u Kru{evqu. To se desilo oko pola no}i, ali, sre}om, nije niko poginuo. Veliki snijeg je pao i u zimu 1944. godine, kada je snije`ni urav si{ao iz Skorinog vrha i Struìna niz Jelovac do visine Kru{evqa. Polomio je sve bukve i donio ih sa sobom, bez obzira na ogromno kamewe, kotlovare (virove) i vodopade. Tada je i iz Tali urav si{ao niz Vrelo do visine ku}a Bukili}a. Od vjetra prouzrokovanog urvom, polomqen je veliki broj stogodi{wih ili jo{ starijih bukava u Sikovima, a svaka je pala uz brdo. Tu je poslije postala velika paqevina i livada Bukili}a. Veliki snijeg je pao i krajem januara 1954. godine, koji je duè vrijeme prekinuo svaki saobra}aj izme|u sela, zaselaka, pa i ku}a u selima, a kamo li izme|u gradova i ~itavih krajeva.

18 OSRECI I OSRE^ANI

Bilo je mnogo poru{enih ku}a i drugih {teta. Tada je i u Titogradu snijeg bio visok 54 centimetra. Godine 1984. ponovo je si{ao urav iz Voznika niz Poda Vukala Jovanovi}a do na dno Poda. Iako snijeg nije bio veliki, urav je odnio dva Vukalova sijena do prvih bukava. Milosava, Vukalova èna, je slu~ajno izbjegla smrt, jer se, samo nekoliko minuta prije urva, nalazila kod tih sijena. Kao {to se vidi, klima u Osrecima je, kao i u ostalim krajevima sjeverne Crne Gore, veoma promjenqiva i neujedna~ena. To se, naro~ito, doga|a u prvim proqe}nim mjesecima, martu i u aprilu. êsto se de{avalo da padne ve}i snijeg "kad mu vrijeme nije". Ostalo je zapam}eno kada je 14. aprila 1938. godine (na vaskrs), za jednu no}, snijeg pao preko 70 cm. Svi oni koji su se spremali na pri~est i na sabor morali su odustati da bi spasavali stoku, da bi dovla~ili bukovu brst i klekovinu ovcama i kozama, a oni koji su ìvjeli bliè Mora~i, morali su da tjeraju stoku k rijeci da bi jela tek olistalu {umu. To se ~esto i kasnije ponavqalo. Veliki snijeg je pao 21. maja 1949. godine, kada su Osre~ani morali da spasavaju ovce i ~obane iz Doli. Iste godine, ali 21. avgusta, pao je snijeg na svim planinama u sjevernoj Crnoj Gori, pa su seqaci morali da zdiù u selo, a poslije nekoliko dana, ponovo da izdiù. Seqaci su imali svoje izraze za visinu snijega: Tako npr:

19 ANANIJE SIMONOVI} za mali snijeg (do 4 cm) govorili su: "obijelio" ili "oklanuo". Za snijeg oko 10 cm - "opan~ar" ili "do ~lanka", oko 30 cm - "nazubi~ar" ili "do sred noge", oko 60 cm - "do koqena". oko 100 cm - "do pasa". Snijeg u Osrecima 1981.

Bilo je i pravih prirodnih (klimatskih) fenomena i u Mora~i i u Jugoslaviji. Tako je mjesec mart 1990. godine bio najtopliji za posledwih 104 godine. U Titogradu je 12. marta temperatura bila 24 stepena, a u Beogradu 25,4. Tada je zvani~no saop{teno da je to najtopliji 12. mart za posqednih 104 godine, odnosno od kada se vodi evidencija o vremenu u na{oj zemqi. Toplo je bilo ~itavog mjeseca, a u Titogradu se stalno temperatura kretala oko 26 stepeni. Te godine vo}ke su iscvjetale ve} 22. marta i to najprije u Vrujcima, Zakriqu, Kru{evqu, Ostru`wu, Kamenoj Gori i Ravnome, pa tek poslije 10-15 dana u Vo~ju i Me|urije~ju. I to je bio pravi prirodni fenomen, ranije nezapam}en i nezabiqeèn. I gora je te godine, do kraja marta, olistala do Po~ivala. Ali, 1. aprila je zahladnilo i po~ele padati jake ki{e i snijeg, pa gora, za ~itav april, nije daqe listala, a rod vo}a je uni{ten. Snijeg je pao po vrhovima iznad Mora~e i 29. aprila. âk je i 29. maja pao na Gradi{te. Sli~no je bilo i 1991. godine, kada je snijeg pao 29. aprila do Kova~evca i Grobqa i tako, opet, o{tetio vo}e, koje je bilo procvjetalo do Kru{evqa. I gora je bila olistala do Po~ivala. Snijeg je pao i 7. maja do Brackovine i vrhom Ravni, a 19. maja na Tusticu i Ropu{nicu. Temperatura u Titogradu je pala 24. maja na 7 stepeni, a snijeg je pao u Kola{inu i na Brotwik iznad Platija. U proqe}e 1992. godine je opet bilo hladno: 11. aprila je pao snijeg na Crkvini i u Kola{inu, kao i na mora~kim vrhovima. U Pqevqima je 18. aprila snijeg bio visok 7 cm, u @abqaku 35 cm, a u Mora~i obijelio do Manastira. U Kola{inu je temperatura pala na minus 3 stepena. To se ponavqa, kao po nekom pravilu, i posqedwih ~etiri godine: Krajem marta 1993. godine snijeg je na Kru{evqu pao 120 cm, u Kola{inu 150, a u @abqaku 200 cm. Zbog snijega je tada paralisan ~itav ìvot: saobra}aj, struja, telefoni, {kole, proizvodwa. Ostao je na zemqi do 13. aprila, a u planinskim selima znatno duè.

20 OSRECI I OSRE^ANI

U 1994. godini, opet 26. marta do 6. maja snijeg je padao 5-6 puta, ali se nije hvatao vi{e od 10-15 cm. U Kola{inu je 28. marta 1995. godine palo 70 cm snijega, 29. marta 10 sm, 30. marta 20 cm i 31. marta jo{ 10 cm, ili ukupno 110 cm. Tada se u Vrawe{tici smrzao jedan ~ovjek. Te godine je i u aprilu vi{e puta padao snijeg do polovine sela, pa ~ak i 14. maja, kada je obijelio do Poda. Sve se ponovilo i 1996. godine: 12. marta je u Primorju pao 17 cm, u Cetiwu 45 cm, u Kola{inu 55 cm, a u Kru{evqu 100 cm. Ponovo je pao 31. marta do Ravnoga, a 14. aprila u Kru{evqu 20 cm, a obijelio do Mora~e. Nijesu rijetke ni qetwe oluje, koje su Osre~anima uvijek nanosile veliku {tetu. Najve}a qetwa oluja, koja je do sada zapam}ena, desila se 11. juna 1977. godine, koja je trajala oko ~etiri ipo sata. Grad, koji je neprikidno padao, obijelio je do Ravnoga, a u gorwem dijelu sela, bio je, mjestimi~no, visok i do 20 cm. Izgledalo je kao da se nebo otvorilo. Svi potoci su nosili "drvqe i kamewe". Preko Jelovca nijesu ni qudi mogli pre}i. Nanesena je velika {teta u ~itavom selu, jer su svi usjevi bili uni{teni. Sli~na oluja, ali je mawe trajala, desila se i 21. avgusta 1977. godine, koja je vi{e zahvatila Ropu{nicu, Tali, Doli i druge planine nego Osretke. Pri~ali su o~evici da su svuda po Ropu{nici izbili izvori u vidu gejzira, "puklo" je vrelo u Dolini, a niz Tali, od samih vrhova, tekli su potoci niz @lijeb, Lastve, Ko|i do, niz Pozidu prema Pale`u i Vrelima. Niz Ropu{nicu je voda nosila plastove sijena, pa i one koji su bili sa|enuti oko sto`ine, Izvori su se pojavili i u vi{e koliba, u kojima se nikada ranije nijesu pojavqivali. To je bila ~udna prirodna pojava u na{im krajevima, nezapam}ena do tada. Veliku {tetu od jedne sli~ne oluje pretrpjelo je selo Veqe Duboko, 29.jula 1982. godine, koja je sru{ila veliki drveni most, po~upala orahe, jabuke i druge vo}ke i otkrila vi{e ku}a i iz wih odnijela poku}stvo, posteqinu i drugo. Jedna oluja desila se i krajem jula 1990. godine, koja je zahvatila buquk (stado) ovaca Joka Jokovi}a iz Lije{wa, koji se nalazio na vrhu Plani. Tada je 43 ovce zahvatio neki ~udni talas vjetra, najvjerovatnije tzv. pijavica i bacio ih do puta Korita-Prelijes, u mjestu To~ila udaqenom oko 400 metara.

21 ANANIJE SIMONOVI}

Sve ovce su na mjestu ostale mrtve, a izgledalo je kao da su same tu polijegale. Velika poplava zahvatila je Osretke, kao i ve}i dio sjeverne Crne Gore, 16. do 18. oktobra 1992. godine. Tada su se po selu pojavili izvori gdje ih nikada nije bilo. Voda je zatrpala zemqom, kamewem i drve}em sve seoske, a i druge puteve, odnijela mnogo mostova i napravila druge {tete. Put do Grobqa, koji je bio pripremqen za asfaltirawe, bio je toliko o{te}en da se nije moglo pro}i ni pje{ke. Jedva je, pomo}u ma{ina, ras~i{}en od zemqe i drve}a i osposobqen za saobra}aj. Na putu od Debelog Luga do Manastira, voda je bila visoka preko 20 cm. To sam li~no vidio, ina~e nikome ne bih vjerovao. @uti, Crni i Visov potok su se mogli pre}i sa velikim naporima. Tada je, za ~etiri dana, palo oko 200 litara vode na 1m2, {to se smatra najve}im padavinama od 1908. godine, tj. od kada se vodi evidencija o koli~ini padavina na na{im prostorima. Vodostaj Mora~e i drugih rijeka u sjevernoj Crnoj Gori je, tako|e, bio najve}i od kada se vodostaji prate.

Potoci i izvori Kao {to je re~eno, Osreci imaju vi{e mawih i ve}ih bre{~i}a i bregova, koje razdvajaju potoci i poto~i}i: 1. Jagodin potok predstavqa granicu izme|u Osredaka i Jasenove prema jugu. Potok po~iwe sa vrha Zakriqa i, za vrijeme ve}ih proqe}nih i jesewih ki{a, dobija vodu od izvora od Ora{ca do Broda. Najja~i je izvor izeme|u Rupa i Kito{evina, koji tada li~i na vrelo. Tada Jagodin potok postaje bu~an i jak, a preko qeta gotovo presu{i. 2. Od Veqe Wive ispod Presla formira se potok koji ide izme|u Crnina i Rosova Laza. U wegovom kratkom toku ima nekoliko mawih izvora, koji su u proqe}e i jesen ja~i, ali potok nikada nije veliki. Uliva se u Mora~u. 3. Visov potok se formira od Korawe Wive i ide izme|u Lokvine i Tele}e Wive. Za vrijeme ve}ih ki{a mo`e da bude veliki i veoma bu~an. Daqe te~e niz Debeli Lug i razdvaja ga na dva dijela. Uliva se u Mora~u. 4. Od izvora na Korawskim lazinama po~iwe potok, koji ima dosta duboko korito i te~e izme|u Duga~ke lazine i Podina. Uliva se u Visov potok iznad Debeloga Luga.

22 OSRECI I OSRE^ANI

5. Od vi{e malih poto~i}a, za vrijeme ja~ih ki{a, iz Brajinih laza po~iwe Kucina riva (poto~ina) i te~e izme|u Pasti i Prìne sa ju`ne i Graba i Karo{evina sa sjeverne strane, ide niz Prlove i uliva se u Jelovac. Sada je ova Riva vrlo mala od kada je oko Brajinih laza porasla ja~a {uma. Ina~e, 1938. godine, za vrijeme dugotrajne ki{e, ova Poto~ina je napravila pravi "dar-mar" niz Prlove i odnijela mnogo materijala u Jelovac i daqe u Mora~u. U wenom toku postoje samo 2-3 mala izvora. 6. Od Guvnine se obrazuje jedna mawa poto~ina, koja ide izme|u Brajinih laza i Karo{evina sa ju`ne strane i Macurske glavice, Potkriqa~a i Obreàka sa sjeverne strane. Uliva se u Jelovac. 7. @uti potok po~iwe od Mo~ila na Krio~u i ide izme|u Potkriqa~a i Obreàka sa ju`ne i \ur|evine sa sjeverne strane i ide niz Prlove, a uliva se u Jelovac. Za vrijeme ve}ih ki{a moè da bude bu~an i jak. 8. Crni potok po~iwe od gorweg dijela Krio~a i to od dva mawa poto~i}a i vi{e mawih izvora u wegovom koritu. Te~e izme|u \ur|evine sa ju`ne i ]epala i Makovi{ta sa sjeverne strane. Kada su ja~e ki{e moè da bude bu~an i jak. Uliva se u Ora{ni potok, doqe pokraj \ur|evine i uliva u Jelovac. 9. Vr}anski potok po~iwe iz dolina iznad Kru{evqa i ide izme|u Paleà, ]epala i Makovi{ta sa ju`ne i Izvora, Vrta i Bare Ra{ovi}a sa sjeverne strane. Sa Crnim Potokom ~ini Ora{ni Potok. Sa ve}om vodom se pojavquje samo za vrijeme ve}ih ki{a i traje samo nekoliko dana. Obi~no, kad ovaj potok provri prestaje daqe padawe ki{e. 10. Od Izvora podno Kru{evqa obrazuje se potok, koji ide pored Bogi{inog Guvna i Vrta sa ju`ne i Zauglina sa sjeverne strane. Vrlo rijetko te~e ve}a voda do Jelovca, ve} se gubi u nekim nevidqivim ponorima. 11. Najve}i osreda~ki potok je Jelovac. Ime je dobio po tome, kako se vjeruje, {to je u neka stara vremena, gorwi tok Jelovca bio obrastao jelovom {umom. Da to ima osnova moè potvrditi to {to je, prilikom obru{avawa zemqi{ta iz Lazina Radula Ma{kovi}a 1938. godine, duboko u zemqi otkriveno jedno ve}e jelovo stablo, koje je nekada tu donijela voda i vjekovima tu ostalo. To je utvrdila grupa

23 ANANIJE SIMONOVI}

Osre~ana (Jole i Bo{ko Jovanovi}i, Mijajlo Ma{kovi}, Vlajko Simonovi} i drugi), ali nije ni{ta preduzeto da se to i nau~no utvrdi. Jelovac se obrazuje od vi{e mawih poto~i}a u wegovom gorwem toku, do visine Kru{evqa. Za vrijeme ja~ih i dugotrajnijih ki{a, a naro~ito u proqe}e, sve dok ima snijega u Ropu{nici, Jelovac je bu~an i bogat vodom. Kada nestane snijega u Ropu{nici i Jelovac gotovo presu{i. Preko qeta rijetko nado|e da bi mogla mqeti i najmawa vodenica. Zato ga Osre~ani ~esto psuju i kaù da je "posrani potok" zato {to presu{i kad "ugleda zvijezde". U ranija vremena vodu sa Jelovca koristili su Osre~ani, koji su imali livade u Kru{evqu, Zauglinama, Vrtima i Kova~evcu za navodwavawe u toku ranog proqe}a. Me|utim, od toga nije bilo gotovo nikakve koristi, jer je voda bila potpuno ~ista i nije mogla "o|ubriti" livadu kao voda koja se sliva sa wiva. Naprotiv, to je bilo vi{e {tetno, jer je voda donosila velike koli~ine bukove {ume i {qunka, pa je to trebalo ~istiti sa livada. Na Jelovcu su, od jeseni do sredine proqe}a, radile po 3-4 seoske vodenice, a qeti je sa wega nekoliko porodica odvodilo vodu jazovima za navodwavawe usjeva (Mijajlo, Zarija, Radule i Milovan Ma{kovi}i). U Jelovac se uliva nekoliko mawih potoka, pa, u dowem toku, moè da bude dosta veliki. 12. Ostruàwski potok po~iwe od ]etkova laza i vodu prima od vi{e izvora niz Obratni potok, od Sopota i potoka od Jedine bukve. Nije bogat vodom, ali se mogao navodwavati Silni Do i Muzga. 13. Drugi po veli~ini potok u Osrecima je Vrelo, koje izvire ispod Tali. Vrelo nikada ne presu{uje, voda mu je veoma hladna, a ima je dovoqno da vodenice u Gorwoj Qutoj rade i preko qeta. Vodom sa Vrela navodwavaju se Lugovi i Ledinci, pa za to usjevi dobro uspijevaju. Vrelo proti~e niz duboki kawon izme|u Krsca i ûkera, koji se zove Obod. Vrelo se uliva u Mora~u, a qeti, po izlasku iz Oboda, presu{i. U dubokim virovima u Obodu uvijek ima najkvalitetnije pastrmke. Nekada je love i rukama, odjazuju}i te virove, da bi se smawio nivo vode. Jednom sam (1946. godine) i ja i{ao da lovim ribu i nikada vi{e. Preko zime i za vrijeme ja~ih ki{a Vrelo prima vodu iz dosta velikoga sliva Ropu{nice i Paleà. U jesen i u proqe}e

24 OSRECI I OSRE^ANI

niz Ropu{nicu te~e dosta jak potok, koji se obrazuje od vi{e izvora. Ta voda poplavi dobar dio livada i tada se uliva u nekoliko ponornica (bezdanica). Kada se, preko qeta, u te jame baci kamen, poslije nekoliko sekundi, ~uje se kako padne u vodu, {to zna~i da ispod Ropu{nice teku podzemne vode. Vjerovatno ta voda izvire u niìm predjelima, u koritu Vrela. Isto tako, u dijelu Ropu{nice oko Korita, jeseni i u proqe}e, formira se potok, koji te~e pored Doline Vu~kovi}a i Lomova i uliva se u Vrelo ne{to niè od wegovog izvori{ta. Po jednom u nekoliko godina, kada padaju izuzetno jake i dugotrajne ki{e, izme|u Doline Vu~kovi}a i Doline Stevanovi}a, pravo ispod Stani~inog brijega, pojavquje se jedan prirodni fenomen, rijedak u na{im krajevima. Naime, na tom mjestu "pukne" jedno jako vrelo, ~ija je voda bijela kao mlijeko. Sa vodom izlazi mnogo rje~nog {qunka sa krupnijim i sitnijim kamen~i}ima raznih boja, a okruglog su ili izduènog oblika kao klikeri pa do veli~ine jajeta. Tako jako vrelo te~e prema Lomovima i Vrelu, ali nikada ne potraje duè od nekoliko sati. Obi~no, po{to ovo vrelo "pukne", prestaje da pada ki{a. To je uvijek bio siguran znak da }e padavine prestati. Dok ta voda izbija preko we te{ko moè pre}i sitna i krupna stoka, a nekada ni qudi. Tako je bilo i 1976. i 1995. godine. Nikada se nije neko zainteresovao da utvrdi odakle ovo vrelo poti~e i za{to se pojavquje u ovakvom vidu. 14. ]elinski potok po~iwe od Kolibi{ta i Marine vode i te~e niz Lamu}ake, pored ]eli{ta, Aluge i Dugog Sela i uliva se u Mora~u. Ina~e je siroma{no sa vodom, pa su ga qeti, da bi mogli navodwavati imovinu, Dowoqu}ani poja~avali vodom iz Studeni~kog Potoka dosta duga~kim jazom preko Grabinskog potoka i Brijega. 15. Studeni~ki potok po~iwe ispod Katuna i te~e izme|u Lipa i Brijega sa ju`ne i Jablana sa sjeverne strane. U Mora~u pada niz veliki vodopad. U wemu ima vode i preko qeta, pa su ga koristili i Dowoqu}ani. I u wemu ima pastrmke, ali u mawim koli~inama. 16. Topli potok po~iwe ispod Lukoga brda i te~e izme|u Jablana sa ju`ne i Pi{~a brda sa sjeverne strane. Nije bogat vodom, ali zadovoqava potrebe nekoliko

25 ANANIJE SIMONOVI}

doma}instava, koja `ive u neposrednoj blizini. Uliva se u Mora~u.

Ima jo{ nekoliko mawih potoka kao onaj izme|u Ravanaca i Grobqa u Ostru`wu, potok niz Me|upoto~je, potok pored Starog Sela u Gorwoj Qutoj i Grabinski potok, ali oni nemaju vi{e vode i ne proti~u blizu ku}a. U Osrecima nema mnogo izvora, pogotovu nema ja~ih, koji bi se mogli koristiti za navodwavawe imawa. Izvori su, uglavnom, udaqeni od ku}a i imawa, pa su stanovnici, a posebno ène, u ranija vremena, gubili mnogo vremena u dono{ewu vode za potrebe doma}instva i za napajawe stoke. Samo je nekoliko ku}a moglo dovesti vodu jazom na imawe, kao Vladimir Bjeli}, Radomir Medenica, Radule Ma{kovi}, Bo{ko i Vido Jovanovi}i, Mijajlo i Zarija Ma{kovi}i, Simo Rnkovi}, Rako Bukili}, Blagoje Milo{evi} i Radosav i Savo Ma{kovi}i. Simonovi}i (Vasilijevi}i) su 1904. godine doveli vodu sa Jelovca jazom, koju su koristili samo dok Jelovac ne presu{i. Qeti su donosili vodu sa izvora u Jelovcu, daleko oko 300 metara. Mnoge porodice su vodu donosile sa mnogo ve}e udaqenosti, ~ak i do 500 metara. Tek pred Drugi svjetski rat nekoliko porodica su vodu dovele do ku}a drvenim koritima (to~kovima) od hrastovih ili bukovih matina. Najprije je takav "vodovod" postavio Mijajalo Ma{kovi} od izvora na Vinogradini do ku}e u duìni oko 120 metara. Godine 1934. Vasilijevi}i su to~kovima doveli vodu od izvora u Jelovcu do ku}e u Kru{evqu, u duìni oko 370 metara. Tim to~kovima je voda dolazila sve dok bi po~eli mrazevi ili pao snijeg. U vrijeme kad su to~kovi van upotrebe vodu su koristili sa jaza. Ina~e, voda je sa to~kova bila topla, a ~esto je prestajala da dolazi, jer su se to~kovi punili bukovom {umom, a i zemqom. Tada se moralo i}i i ~istiti to~kove. Nekada je to bilo i opasno, jer su i zmije ulazile u to~kove. Gotovo svake godine je trebalo zamijeniti po nekoliko starih, istrunulih, to~kova novim, {to je iziskivalo dosta posla. Ovaj "vodovod" je sluìo sve do 1969. godine, kada je zamijewen novim od plasti~nih crijeva. To~kovima su se sluìli ne{to ispred rata i ]ile Jovanovi}, Gajo Ma{kovi}, Petar Bjeli} i Vaso Ma{kovi}, ali su wihovi izvori bili mnogo bliì ku}ama, a poslije rata su

26 OSRECI I OSRE^ANI svi osim ]ilevi}a i Mijajla napustili to~kove, a vodu donosili sa izvora.

27 ANANIJE SIMONOVI}

Mapa potoka

28 OSRECI I OSRE^ANI

Najmawe izvora je bilo u Zakriqu, svega tri i to malog kapaciteta, sa kojih je vodu koristilo osam porodica. Qeti su mnogi izvori bili jo{ slabiji, a neki su, za vrijeme ve}ih su{a, i presu{ivali, kao Pi{talina ispod Zakriqa, Pi{talina na vrh ^akli, izvor na dno Zauglina i drugi. Najpoznatiji izvori u selu su: Obarak, izvor u Ravnome, izvor Vulevi}a, izvor na Bari Ra{ovi}a u Vrtima, izvor na putu u Ostru`wu, na Dugom Selu, u Alugi, u Lamu}acima, vi{e izvora u Toplom i Studeni~kom Potoku, uz Vrelo u Gorwoj Qutoj. Vi{e kvalitetnih izvora ima ispod Krio~a i Kru{evqa, uz Jelovac pored Kru{evqa i Poda, me|u kojima se, po kvalitetu i hladno}i vode, isti~u:Studena voda pod Krio~em, dva izvora u ]epalu, Kraqeva voda kraj Poda i drugi. Po legendi ovaj izvor je dobio taj naziv po tome {to je nekome kraqu, koji je do{ao u Manastir, sa ovoga izvora odne{ena voda da pije. Ne zna se kada je to bilo i koji je to kraq bio. Po drugoj pri~i, neki ve}i glavar, koji je i{ao putem pored Jelovca prema Vratlu, kad se napio sa ovog izvora je rekao: "Kakva je ovo voda, kraq bi je pio". Voda sa ovoga izvora je

zaista izuzetno dobrog kvaliteta, {to su potvrdili nalazi stru~waka, koji su je ocijenili kao vodu "prve-a" klase.

29 ANANIJE SIMONOVI}

Izvori koje okruùje hrastova {uma imaju mnogo slabiju i topliju vodu kao {to su Obarak, Kucina riva, Todorov brijeg i drugi, nego izvori koje okruùje bukova {uma. Katun Ropu{nica, pogled sa Mraviwa~a (snimqeno 1965.) U Ropu{nici ima osam izvora sa vodom dobrog kvaliteta, ali su neki dosta udaqeni od koliba. U Lomove je voda no{ena ili sa izvora na Komunici ili sa izvora u Dolini. Lu~i}i u Trebeìnama su vodu koristili sa izvora u Jasenovom Dolu ili sa izvora na Komunici. U Kotla je voda no{ena sa izvora na Koritima po{to nestane snijeg na smetovima. Neke porodice su pokrivale, u proqe}e, dio smeta sijenom ili bukovinom da bi snijeg duè trajao, kako bi mawe donosili vodu sa udaqenih Korita. Voda je no{ena u burilima ili su kori{}eni kowi. Dobra voda je i na izvorima u Paleù i Kolibi{tima. Qu}ani iz Katuna su koristili vodu sa jakog izvora u vrhu Toplog potoka, koji je dosta daleko od koliba.

[ume i qekovito biqe Osreci nijesu bogati {umom. Najvi{e ima hrastovine (dubovine), koja je, do prije dvadesetak godina, uglavnom, kresana za listove za ishranu stoke. Zato ova {uma nije upotrebqiva, ~ak ni za ogrijev. Ne{to kvalitetnije hrastove {ume je bilo iznad Ostru`wa, ispod Koweva, ispod Rosova Laza, ispod Zakriqa i u Guvnini, ali ni ona nije mnogo kori{}ena zbog udaqenosti, pa ni od we seqaci nijesu imali ve}e koristi, nego vi{e {tetu, po{to su na {umu pla}ali dosta veliki porez. Samo u mawim koli~inama su sjekli gra|u za ku}e (za krovnu konstrukciju ili podove). U ranija vremena, kada su se gradile ku}e-brvnare, od debqih stabala hrastova su {egana ili tesana debela brvna. Sada je gotovo ~itava hrastova {uma na ovim mjestima u vrlo lo{em stawu, jer je uni{tena od velikih i ~estih {umskih po`ara, koji su, ~esto, i namjereno podmetani, a rje|e izazivani iz nepa`we. U gorwem dijelu sela, iznad Krio~a, u gorwem toku Jelovca, u Sikovima, ispod Kotala i ispod Katuna do Lukoga brda, ima dosta kvalitetne bukove {ume, ali od we seqaci nikada nijesu imali neke ve}e koristi, jer nije pristupa~na za eksploataciju, ~ak ni za ogrijev. Ranije je, uglavnom, kori{}ena

30 OSRECI I OSRE^ANI za izradu daske ({indre) za krovove koliba ili ku}a, iako je bukova daska veoma kratkotrajna, jer brzo trune, naro~ito u selu. Pored hrastovine i bukovine, bilo je i jasena, lipe, javora, jove, graba, makqena, cera, ali sve to veoma slabog kvaliteta. Rijetki brijest je gotovo uni{ten, po{to je najvi{e kori{}en za izradu karlica za razlijevawe varenike. Kore jove i jasena i list od oraha su kori{}eni za bojewe vunenih predmeta u crnu boju, kao dodatak skupoj karaboji (industrijskoj boji) koja se morala kupovati. U jednom dijelu sela ima dosta rujevine (ruja) od koje je kora, tako|e, kori{}ena za bojewe odjevnih vunenih predmeta. Podno`je Tali od Katuna, vrhom Pale`a, Kotla do Prelijesa i podno`je Plani do Korita je od davnina obraslo gustim `buwem koje se zove smrdqika. Od polovine avgusta kad list smrdqike sazrije, ovce i koze ga rado jedu i od wega se dobro goje. Zato su ~obani svoja stada ranije sjavqivali "u smrdqiku" da bi se stoka {to boqe najela. Prije dvadesetak godina kora od smrdqike je otkupqivana po dobroj cijeni. Tada je ~itav ovaj prostor posje~en i kora prodavana u Boanu. Sakupqawem kore su se tada masovno bavili seqaci iz Osredaka, Qute pa ~ak i iz Gorwe Mora~e. Na tome poslu ostajali su po vi{e dana. Imali su {atore za preno}i{te, a koristili su i napu{tene kolibe. Poslije toga smrdqika se "omladila" i sada je ima vi{e nego ranije, ali sada nema ni stoke ni bera~a da je koriste. Ne{to jelove {ume je bilo u Sikovima i u Lukom brdu, ali je i ona gotovo istrijebqena. Iz Sikova su Osre~ani 1939. godine odvukli dvije velike grede za {kolu u Manastiru, a izvukli su ih uz Ropu{nicu na volovima Gaja Ma{kovi}a, a s Poqana na rukama, pomo}u konopa i vunenih veza. Bile su duge oko 30 metara. U neko davno doba jelovine je bilo i u gorwem toku Jelovca. Odavno na tom prostoru nije bilo jelovih stabala. Borove {ume je bilo vrlo malo i to u Malim planima ispod Prijeke grede i iza Prijesjedaqa. Sada je u ~itavom podno`ju Tali: Ko{enicama, Otkiva~i, Bregovima, i do polovine Pozide niklo dosta mladih borova. Ima izgleda da za slijede}ih 50 godina u Talima bude dosta borove {ume, pogotovo {to nema stoke da "zagriza" mlade borove.

31 ANANIJE SIMONOVI}

U Osrecima, i u selu i u planini, ima dosta qekovitih trava i drvenastih biqaka od kojih su seqaci od davnina davali qudima i stoci list, cvijet ili korijen ili od svega toga pravili meleme i ~ajeve radi lije~ewa od raznih bolesti. U sada{we vrijeme se qudi sve vi{e vra}aju upotrebi tih qekova, s obzirom na nesta{icu industrijskih qekova. Nije bez razloga, prema legendi, vila pjevala: "Oj da mi je, mila majko, znati Koje li su qekovite trave: luk bijeli i omanovina, veqe zeqe i odoqen trava". Najpoznatije qekovite trave kod nas su: Planinski ~aj lat. Origanum vulare (vranilova trava, babina dub~ica, gorka meta, dobrovoqka, mraviwac): Italijani su{e ovu biqku, mequ je i dobijaju ~uveno "origano", kao za~in nacionalnom jelu "pizza". Skupqa se u avgustu za vrijeme cvjetawa. Upotrebqava se protiv gr~eva u stomaku, protiv proliva, a stavqa se i kao obloga kod zapaqewa grla. Kantarion Xypericum perforatum: livade se u junu zaùte od ove qekovite trave. Kantarionovo uqe se koristi za lije~ewe rana, bolova u stomaku, ~ira i proliva. Smrdqika Rhamnus frangula (kru{ina, pasja lijeska, krkovina, tr{qika): kora se skida u proqe}e, a upotrebqava se za lijek tek druge godine za kuvawe ~aja za rad organa za varewe, kod opstipacije (zatvora), pomaè kod zastoja u izlu~ivawu ù~i, protiv ù~nog kamenca, odstrawuje otrove iz organizma, ~isti krv. Gladi{evina Ononis spinosa (gladi{, ze~ji trn, bode`, grmotrn, rabu`, lipnica): ko bi rekao da ova nezgodna biqka od ~ijeg uboda odmah nastupa gnojewe, ima toliko qekovitosti. Za ~aj se upotrijebqava korijen, koji se su{i sve dok ne postane krt, da se lako lomi. âjem se lije~e mokra}ni kanali, zapaqewe bubrega i organi za varewe. Pomaè da se smawe otoci, da se smawi nakupqena voda u nekom dijelu tijela (giht) i protiv reume zglobova. Spori{ Achillea millefolium (hajdu~ka trava, petrovsko cvije}e): za ~aj se koristi cijela biqka, kada se osu{i. Od davnina se koristi kao lijek za dobar apetit, kod bolesti jetre, ù~i i bubrega, kod krvarewa i svih stoma~nih

32 OSRECI I OSREÂNI poreme}aja, a naro~ito kod proliva. Ubrzava krvotok i pomaè kod poreme}aja rada srca. Maj~ina du{ica Thumus vulgaris: od we se pravi omiqeni ~aj u svakom doma}instvu zbog qekovitosti i prijatnog mirisa. Djeluje povoqno na organe za varewe i disawe. Biqka se koristi kao izvrstan konzervans za sokove i spre~ava krvarewe. Pelim Artemisia absinthium (gor~ika, vermut): ima ga dosta u Kotlima i u Talima. âj se upotrebqava za apetit, pomaè varewu smawewu lu~ewa kisjeline u èlucu. Povoqno djeluje kod poreme}aja mokrewa. U ve}im koli~inama je otrovan. Ki~ica Erytthraea centaurium (grozni~ava trava, zlatna ù~): zovu je biqkom "hiqadu zlatnika".Za ~aj se koristi nadzemni dio biqke za lije~ewe èluca. Reguli{e rad organa za varewe, pomaè kod oboqewa ù~a, popravqa apetit i krvnu sliku. Bere se u avgustu. Rastavi} Equisetum arvense (kowski rep, barska metlica): bere se od marta do oktobra cijela biqka. Smawuje krvarewe i ka{aq, a lije~i i sve plu}ne bolesti. Poboq{ava krvnu sliku, ja~a èludac, lije~i ~ireve i rane, goni na mokrewe. Duba~ac Teucrium chamaedrys (podubica, mravak): vi{egodi{wa zeqasta biqka, koristi se nadzemni dio. Raste na sun~anim mjestima. Pomaè kod poreme}aja varewa, za lije~ewe jetre, protiv ~ireva i kao protivotrov kod ujeda zmije. Iva Teucrium montanum: narod kaè: "Iva od mrtvoga pravi ìva". Raste po Kotlima. Qekovita je za sve unutra{we organe. Divqa paprika Cynanchum vincetoxium: dosta je rasprostrawena, a naro~ito po Ropu{nici. Stabqika joj li~i na papriku, pa je, zbog toga, i zovu divqa paprika. Cvijet joj je plavo-modar. Od korijena ove trave se kuva ~aj, koji je vrlo efikasan lijek protiv ùtice. Ima i Osre~ana koji su se brè izlije~ili ovim ~ajem, nego qekovima. Jasen fraxinus excelzior: od drvenastih biqaka najpoznatiji je jasen kao lijek protiv i{ijasa i reume. To moè da potvrdi i izqe~ewe od i{ijasa Vlajka Simonovi}a, koji je 1965. godine za dan-dva postao nepokretan. Snijeli su ga na

33 ANANIJE SIMONOVI} nosilima u Manastir Mora~u. U bolnicama u Titogradu i Risnu je proveo vi{e od dva mjeseca. Otpu{ten je bez vidnijeg poboq{awa, a jedva se kretao pomo}u {taka. Na povratku iz Risna u Nik{i}u ga je srio neki stariji ~ovjek i kad je saznao od ~ega boluje, rekao mu je: "Kaza}u ti siguran lijek od i{ijasa. Oguli kilogram jasenove kore, stavi u dva litra vode i kuvaj dok ne do|e na jedan litar. Pij svako jutro po ~a{u rakijsku. Otrovati se ne}e{, garantujem ti, a sigurno }e{ se izlije~iti". Vlajko je tako i uradio i za mjesec dana bio je potpuno zdrav. Najva`nije je to {to mu se bolest za 32 godine nije vi{e pojavqivala, i ako je za i{ijas karakteristi~no da se javqa svake godine. Vlajko je kasnije ovaj lijek preporu~ivao svojim prijateqima u Beogradu, Titogradu i drugim mjestima. Svi su se hvalili i zahvaqivali mu {to im je pomogao da se izlije~e. Pored ovih ima jo{ mnogo qekovitih trava i biqaka: zova, kleka, glog, mati~wak (qubica), lipa (~aj je boqi od crne lipe), balan, bokvica, troskot (mi{jakiwa), aptovina, oman, odoqen, sapuwa~a, jagor~evina, tisa, divizma, lincura, somina, kopriva, kamilica, qubi~ica, kiprovina, {ipurak, ameri~ka kupina i dr. Do sada niko stru~an nije ispitao dolinu Mora~e i okolne mora~ke planine da bi utvrdio koje sve qekovite trave uspijevaju na ovom podru~ju. Botani~ar Danijel Vincek iz Kola{ina je obi{ao Ropu{nicu i Kotla 12. avgusta 1997. godine i uvjerio se da na ~itavom ovom prostoru od Sikova do Prelijesa ima mnogo qekovitih trava, pa i nekih vrlo rijetkih. Naravno, to je samo prvi nagovje{taj da za ovu oblast treba zainteresovati i gra|ane i odgovaraju}e nau~ne ustanove, kako bi se to prirodno blago moglo sakupqati i koristiti, {to bi dobro do{lo i sakupqa~ima i otkupqiva~ima i prera|iva~ima. Najboqi poznavalac qekovitog biqa u Osrecima bio je Mijajlo Novi~in Ma{kovi} (umro 1958. godine). Mijajlo je pravio razne meleme za opekotine, posije~i i sve druge rane na ~ovje~ijem tijelu. Poslije lije~ewa wegovim melemima, nijesu ostajali o`iqci. Prava je {teta {to to niko nije zapisao, kako bi to blago ostalo narodu. No, u Osrecima ima dosta i otrovnih trava i trava koje su poznate kao korov u ba{tama i wivama. To su: {tir, loboda, troskot, slatkovina, a kao najpoznatija i naj{tetnija tzv

34 OSRECI I OSREÂNI vra`ja trava, koja se pojavila prije 15-ak godina. Ona je neuni{tiva, brzo ni~e i brzo raste. Od cvijeta jedne stabqike moè ni}i oko 300.000 novih biqaka. Vra`ja trava se jo{ zove: konica obi~na, sitnocvjetna konica, francusko zeqe, a na latinskom galinsoga parviflora. Kod nas je narod zove paprikara, po{to joj listovi li~e na listove paprike. Ova trava se moè koristiti za jelo, ali samo prije nego procvjeta. U Wema~koj od we prave sok, koji se mije{a sa sokom od paradajza. U na{im krajevima rastu i razne vrste pe~uraka (gqiva) koje su korisne za qudsku ishranu ili za farmeceutsku industriju, a u narodu su poznate kao bubine. U ranija vremena bili su poznati samo smr~ci, koje su ~obani, u rano proqe}e, rado brali po paqevinama i papratwacima. êsto su uve~e donosili pune pletiva~e (tkane vunene torbe), prìli ih na masti ili na skorupu i jeli. Po svom ukusu i hranqivosti smr~ci su mogli zamijeniti najboqe meso. Bilo je i drugih vrsta pe~urki, ali narod nije znao koje su dobre za jelo, a koje su otrovne, pa ih nije ni brao. Zato ih je stoka, a naro~ito koze, takore}i, tamanila. ôbani su imali muke da koze, koje bi se rasturile po {umi, sakupe. êsto su govorili: "Oti{le su mi koze za bubinom". Poslije 1945. godine smr~ka je bilo sve mawe dok se nije potpuno izgubio i sada se gotovo ne moè na}i. Me}utim prije 15-ak godina narod je po~eo masovno da bere druge pe~urke, naro~ito lisi~arke i vrgaw. Mnoge doma}ice su se nau~ile da spremaju dobra i ukusna jela od lisi~arke, a i da ih ~uvaju u zamrziva~ima. Vrgaw se mawe koristio, ve} je prodavan u sirovom ili u suvom stawu otkupqiva~ima. Na Brodu je nekoliko godina radila otkupna stanica, gdje je narod, prodaju}i pe~urke, zara|ivao dobre pare. Ali, neki su brali sve pe~urke, a uve~e kad saznaju da tu ima i otrovnih, sve bacali i vi{e nijesu i{li u berbu. Ni pe~urke ne uspijavuje svake godine jednako. Nekoliko godina, za vrijeme proqe}nih i qetwih ki{a, bilo ih je dosta, naro~ito u {umama koje su stradale u poàrima. Pe~urke (lisi~arka i vrgaw) se beru od ranog proqe}a do jeseni, najprije u dowem dijelu sela, a kasnije i u planini, sve do Studenaca, \evice i Kotala. Pojedini qudi: Labud Glavi~anin, Tihomir Jovanovi}, Vladeta Simonovi}, Mila Glavi~anin, Qubica i Milosava Jovanovi}, dnevno su

35 ANANIJE SIMONOVI} prelazili po vi{e kilometara, kroz te{ko prohodne {ume iznad Krio~a, Gajeve, ispod Pragova, Sikove, oko Studenaca itd. da bi donijeli po nekoliko kilograma pe~urki. Bilo je dana da su svi lisnici i {ume puni bera~a, ali niko ne èli da ide u dru{tvu, niti da kaè gdje je nabrao nekoliko kesa, da bi idu}e godine na tom mjestu mogao opet da na|e dobru berbu. Samo je Tihomir Jovanovi} pri~ao da pe~urke nalazi daleko oko Koweva, a stvarno ih je brao u blizini ku}e, najvi{e oko Jelovca. Bilo je i smije{nih slu~ajeva kao kada je Milivoje Milo{evi} ostavio pune dvije kese na nekom grabu da ih ne nosi kroz lisnike, pa kad se vratio za wih, nije ih na{ao. Me|utim, posqedwe dvije godine pe~urke nijesu dobro rodile, pa su bera~i izgubili voqu da ih traè, dok u nekim drugim selima i op{tinama (oko Crkvine, oko Mojkovca i Roàja) pe~urke i daqe dobro ra|aju pa i narod dobro zara|uje.

Putevi Op{tim imovinskim zakonom crnogorskim iz 1888. godine propisano je da se seqaci u Crnoj Gori mogu sluìti postopicom (bosonoìcom), progonom i putem. Postopicom moè prolaziti pje{ak i kow, progonom moè prolaziti stoka svaki dan, a put su mogli koristiti svi. Prvi zna~ajniji put od Kola{ina do Manastira Mora~e izgradio je arhimandrit Mihailo Doì} 1904. godine pravcem Kola{in-Crkvina-Popova Wiva-Luge-Grla-Manastir Mora~a. Tada je izgra|en i kameni most na Mora~i, na Grlima, ispod sela Osredaka. Put se, u prvo vrijeme, mogao koristiti samo za zapre`na kola, ali je to trajalo vrlo kratko zbog ru{ewa, zasipawa, o{te}ewa od ve}ih ki{a i brzih potoka, koji su ru{ili i odnosili drvene mostove. Tim putem su se koristili Rov~ani i Dowomora~ani sve do 1962. godine, kada je izgra|ena Jadranska magistrala. Za vrijeme velikih ki{a na ovom putu je bilo mnogo gliba (blata). Prilikom odlaska u Kola{in sve ène i djevojke iz doline Mora~e su, uglavnom putovale u staroj dotrajaloj obu}i, a u torbi su imale neke novije ~arape i opanke. Oko 200 metara prije Babqe grede, blizu ulaska u Kola{in, ima potok gdje su ène i djevojke prale noge od blata i tu se prezuvale, da bi bile urednije dok su u gradu. Na povratku su se u tom potoku

36 OSRECI I OSRE^ANI opet prezuvale. Zato se taj potok od davnina zove @enski potok. Osreci su, kao i sva sela u dolini Mora~e, odvajkada bila bez kvalitetnijih puteva i prolaza i za ~ovjeka, a kamo li za bilo kakva vozila. Selo je ispresijecano, uzdu` i poprijeko, raznim stazama, kojima je bilo te{ko prolaziti, a te{ko ih je i opisati. Kao {to je re~eno, dio arhimandritovog puta od Grla do Manastira je prolazio dnom sela Osredaka. Mnogo godina kasnije, 1922. godine, jedan krak ovoga puta je, sa kraja Vo~ja, izgra|en preko potoka Ko{tanica, pa ispod Dugoga Laza kroz kawon Subadaw do Me|urije~ja. Sa dijela ovoga puta izgra|en je krak preko mosta arhimandrita Dimitrija Radojevi}a, koji se nalazi ispod Manastira, uz Lakatac do Manastira. I ovim putem su se mogla kretati samo zapre`na kola, kojima je od Kola{ina prevo`en gra|evinski materijal (cimenat, gra|a, crijep i dr.) za novi krov manastirskih konaka, roba za An (kafanu) i prodavnicu Dimitrija Markovi}a iz Me|urije~ja, koji se nalazio na gorwem dijelu sada{weg placa ispred Ambulante. Imao je kafanu u prizemqu i dvije-tri sobe na spratu za spavawe. Ispred Ana bila je mawa drvena baraka (kao ve}i kiosk) u kojoj je bila prodavnica kolonijalne robe ({ibice, sapun, duvan, gas, olovke, sveske, tablice za |ake, keks itd.). Kada smo, kao |aci, imali po neku krunu (25 para) tr~ali smo u tu prodavnicu da kupimo pakovawe biskivta (10 kola~i}a keksa). Ko je imao ~itav dinar smatrali smo ga bogata{em. An je sru{en kada je gra|en Jadranski put, a tada je izgra|en sada{wi moderni i ve}i motel. Robu su najvi{e prevozili ko~ija{i Ma{an Pekin [}epanovi} i Mi}a Ivezi} iz Kola{ina. Kako smo se, mi |aci, divili qepoti i snazi wihovih kowa, a jo{ vi{e kako ih kowi slu{aju na wihove komande, koje nijesmo razumijevali: "O, vista", "O, curik" i druge. Oni su prevezli 1937. godine umrlog arhimandrita Nikifora Simonovi}a, a 1938. studenta Aleksandra Stevanovi}a. Nikifor je dovezen uz Lakatac. Mi, |aci sa u~iteqima, smo ~ekali na mjestu sada{weg Motela i prisustvovali wegovoj sahrani kod crkve. To nam je bilo prvi put da vidimo kako se vr{i sahrana umrlog ~ovjeka. Aleksandar je dovezen preko Broda i sahrawen u grobqe na Gorwem Vrtu. Putevi kroz Osretke su bili samo kao putine ili staze:

37 ANANIJE SIMONOVI}

• Od Broda je bila jedna staza, koja se, ipak, zvala put, uz Brdo nikonova~ko na Obarak i daqe preko Tele}e Wive, Maloga brda, pored Kru{ke Veqove, na Sadove, Todorov brijeg, Koweve, niz Zavojice, na Alugu, Jablan prema Pi{~u brdu i Po`wi; • Od Broda je jedna putina bila uz Jagodin potok-Rupe-\urina Lazina-Zakriqe; • Sa mosta na Grlima, koji je, tako|e izgradio Mihailo Do`i}, jedan put je i{ao uz Premacko brdo, desno prema Podravawu, na Klisuru, preko Ravnoga do Kru{ke Veqove; • Iznad Grla se jedna staza-putina odvajala lijevo uz Vequ Wivu-Preslo-Kova~i}u Wivu-Zakriqe prema Ro{cima, koji su, najvi{e, koristili Cerovi~ani, Qe{wani i Dubo~ani, kad su i{li u Kola{in i natrag; • Jedna putina je i{la od Kru{ke Veqove na Grobqe-uz Kusi brijeg-vrhom Korawe Wive-Zakriqe. I ovaj put su dosta koristili Rov~ani; • Sa Premackog brda putina je i{la pravo uz brdo na put na Malom brdu. • Od Zakriqa je jedna staza i{la preko Brajinih laza na Potkriqa~e-Vrta-Kamena Gora-Pejin mramor-Sopot-Todorov brijeg; • Od Kova~i}e Wive staza je i{la uz ^omovi} Lazinu-Krio~e- Vratlo-Poqane-Korita-Prelijes; • Sa kraja Krio~a jedna putina je i{la preko Krio~a-iznad Kru{evqa-preko Jelovca i Gajeva na Ravni brijeg-u potok Sopot i daqe prema Todorovom brijegu. Na nekim mjestima, u Gajevima, i sada bi mogli pro}i volovi u jarmu, {to zna~i da je nekada mnogo kori{}en; • Od Kloko~evog luga put je i{ao uz Jeqewe brdo-preko Prisoja (iznad Vinograda) u Jelovac, pa desno uz Vrta i Kru{evqe na Vratlo; • Nekada davno put je i{ao od Kamene Gore uz Rado{ev Trap- iznad Damqine i Dragunine pe}ine, pored Jelovca do Rastoka, pa lijevo na Kraqevu vodu-preko Poda na Vratlo. Tada nije bilo puta niz Kru{evqe i Vrta, vjerovatno zbog velikog uspona, a zimi i zbog leda;

38 OSRECI I OSRE^ANI

• Iz Ostru`wa put je i{ao uz Obratni brijeg-preko Sikova na Jasenov Do, pa uz Ropu{nicu do vrha Komunice, na put Poqane-Korita; • Od Me|upoto~ja odvaja se put lijevo na Zaku~nicu-Krstac- Vrelo-Ledinci-Grabinski potok-Jablan; • Iz Gorwe Qute, po~ev od Ledinaka put ide iznad ku}a Bukili}a-uz Lugove-uz Vrelo-pored Lomova na Dragu-uz Kotla na Prelijes; • Od u{}a Vrela u Mora~u put ide uz ]elinski potok do Aluge, na put Zavojice-Jablan; • Sa Jablana put ide uz Studeni~ki potok-uz Lipe- Kolibi{te-Katun-Luko brdo.

Ima jo{ mawih i kra}ih putina izme|u ku}a i zaseoka, ali su one mawe zna~ajne (Rupe-Preslo-Biqega; Ravno-Prìna- Obre{ci-Potkriqa~e-Krio~e; Kamena Gora-Visilaze-Ravanca- Grobqe-Sopot; Plavi~ine-Zakriqe; Veqa Wiva-Korawa Wiva- Kekova lazina-Krio~e i druge). Godine 1937. i 1938, prije izbora, dràva je platila da se uz Osretke izgradi pje{a~ki put, {irine dva metra, po~ev od Grla, lijevo do Visovog potoka, pa desno do Klisure, pa opet lijevo do Korawskih lazina, pored Grobqa, pa opet lijevo do Kova~i}e Wive. Izgradwom ovoga puta zapu{tene su putine uz Vequ Wivu, uz Premacko i Malo brdo i uz Kusi brijeg, koje su brzo obrasle {umom i postale neupotrebqive. Ovim putem je bilo lak{e i putovati i prenositi teret na kowima, a najvi{e su ga koristili Rov~ani. No, put se brzo po~eo osipati i suàvati, pa je opet postao obi~na staza. Na izgradwi puta Osre~ani su ne{to zaradili, jer su uzimali da rade pojedine parcele za pare. Najvi{e su se grabili za one parcele koje su bile najteè za rad, koje su bile kamenite ili obrasle {umom, po{to su bile najskupqe. U selu je bilo vi{e progona za stoku, koje su mogle koristiti samo odre|ene porodice. Tako su Zakriqani mogli da jave (tjeraju) stoku iznad Kru{evqa na Jelovac, gdje im je stoka, za vrijeme toplih proqe}nih dana, plandovala dok ne "podladi" sunce. Kada je Radivoje Milo{evi} posjekao {umu u Podima, Zakriqani su prestali koristiti ovaj progon, koji je

39 ANANIJE SIMONOVI} premje{ten preko imawa Vasilijevi}a-Simonovi}a i od tada su ga sami koristili. Postojao je progon za stoku iz Korawe Wive i Biqege pored Korawskih lazina na Malo brdo pa niz Klisuru, pored Podravawa u Trnoviti lug. Iz Vrta je postojao progon ispod Brwaka, dnom Zauglina preko Jelovca, pa iznad Damqine. Drugi je bio od Bogi{inog Guvna, vrhom Zauglina prema Jelovcu. U Ropu{nici je bio progon prilikom izdiga uz Trebeìne i Pirevine do Komunice, a drugi od Jasenovog Dola, dnom Ropu{nice do Lomova. Postojao je progon od Gorwe Qute uz Siri{wake do Paleà i Strana. Jedan progon je bio od Komunice preko Glavice Mili}evi}a na izvor u Dolini, pa desno izme|u Doline Stevanovi}a i Doline Vu~kovi}a prema Lomovima i Vrelu. Ovaj progon je najvi{e kori{}en dok se ne pokose livade u Ropu{nici. Bilo je vi{e pje{a~kih prolaza, tzv. bosonoìca. To zna~i da tim bosonoìcama mogu prolaziti samo qudi i stoka u povocu (ular, veza, konop, lanac). Najpoznatija je bosonoìca preko Ropu{nice od Komunice do Lomova i od Komunice iza Kr{a prema Poqanama. Svi putevi kroz selo su brzo zarastali u {umu, pa je bilo te{ko i pje{ke pro}i, a kamo li pronijeti breme lista ili sijena ili provesti kowa sa bilo kakvim tovarom. Ve}ina ovih puteva i putina su prolazili preko imawa, pa su morali biti ogra|eni plotovima (ogradama) da ne bi stoka pravila {tetu na livadama, vo}wacima i wivama. Takvih ograda je bilo u svim zaseocima (Ravno, Biqega, Zakriqe, Kru{evqe, Kamena Gora, Vrta, Ostru`we, Dowa Quta). Ogra|eni putevi su se zvali i sokacima. Ograde su se morale popravqati svakoga proqe}a, po{to u toku zime mnogi istrunu ili ih stoka i qudi polome. Na Jelovcu su uvijek bila dva mosta (mostine) od drvenih greda, koje je voda ~esto ru{ila, pa ih je trebalo popravqati. Na Vrelu je bilo tri mosta, ali su duè trajali, jer su bili visoki, pa ih voda nije mogla o{tetiti ili odnijeti. Za opravku ovih puteva i mostova ~esto su organizovane akcije, koje su se zvale kuluk, koji je bio obavezan za sve sposobne mu{karce. Osre~ani su morali u~estvovati i na odràvawu puta prema Kola{inu, sve gore do Crkvine, koji je

40 OSRECI I OSRE^ANI veoma ~esto bivao o{te}en od velikih ki{a i pomuta (poplava). Izgradwom automobilskog puta kroz Osretke i Qutu mnogih starih putina vi{e nema. Pamte ih samo stariji qudi. I dobro je {to je tako.

41 ANANIJE SIMONOVI}

DRUGI DIO

42 OSRECI I OSRE^ANI

Stanovnici Osredaka - porijeklo

Selo Osreci je naseqeno u davna vremena, ali je tada bilo i malo ku}a i malo stanovnika. Prije 300 do 350 godina u ~itavoj Mora~i nije bilo vi{e od 100 ku}a (Stevan Popovi}: "Rovca i Rov~ani"). Nema podataka kada su se u Osrecima naselili prvi stanovici. Svakako je to moralo biti veoma davno. Najprije je bio naseqen gorwi dio sela: Zakriqe, Krio~e, Kru{evqe, Poda i Vratlo, gdje se i sada mogu na}i tragovi starih ku}a. Prvi stanovici ovih krajeva, pa i Osredaka, izgleda, bili su Iliri. Ali, pomiwu se i Macure i Kri~i. Nedavno sam saznao da se na ilirskom jeziku, za visoko brdo, vis, kaè "bad toli". Kroz dugu istoriju rije~ "bad" se izgubila, a ostala je rije~ "toli", da bi sada postalo ime Tali. Tako|e, za mjesto Krtoli u Boki se smatra da je dobilo ime na sli~an na~in: za breùqke, brda{ca se na ilirskom jeziku kaè "kr toli" pa je to breùqkasto mjesto nazvano Krtoli. To nema veze sa nazivom krompira, koji se naziva krtola, jer je krompir u na{e krajeve do{ao tek za vrijeme Petra Prvog, poslije 1780. godine. Na vi{e mjesta u Osrecima se mogu na}i tragovi starih, dalekih civilicazija. Tako je pisac ovih redova, prilikom kopawa temeqa za ku}u u Kru{evqu 1981. godine na{ao na dubini od oko 1,5 metara djelove posu|a (}upova, lonaca i dr.) od grn~arije (pe~ene gline). Na tome mjestu je od davnina bila livada. Isto tako u wivi Vukala Jovanovi}a u Vrtima su na|eni sli~ni djelovi grn~arije. Vjerovatno da toga ima i u drugim djelovima sela, ali se niko nije zainteresovao da ih sakupi. Stru~waci-arheolozi, kojima je ovaj materijal predat, misle da ova grn~arija poti~e jo{ iz praistorijskog- paleolitskog doba od prije oko 7.000 godina. To potvr|uje pretpostavku da su Osreci, kao i drugi na{i krajevi bili naseqeni u neka daleka vremena koja se te{ko mogu i zamisliti, ali o tome nema mnogo dokaza. Kasnije su do{li

43 ANANIJE SIMONOVI} neki novi narodi i nove civilicazije, koje su, uglavnom, uni{tavale ono {to je prije bilo stvoreno, pa stvarale novi na~in ìvota i nova materijalna i kulturna dobra. Prostrana livada Krio~e u Osrecima je, vjerovatno, dobila naziv po narodu koji se zvao Kri~i. U Prekobr|u se jedan zaseok zove Kri~awe, vjerovatno, po istom osnovu. Glavica na dnu Krio~a se zove Macurska. Na tom mjestu ima tragova grobqa, pa se jo{ zove i Macursko grobqe. Od sada{wih osreda~kih bratstava samo Glavi~ani pripadaju tim starosjediocima, kao {to su Danilovi}i u \u|evini, ]irovi}i u Barama i Braunovi}i u Prekobr|u. Da li se Glavi~ani tako prozivaju po toj Glavici ili po nekoj drugoj nije poznato. Postoji verzija po kojoj su Glavi~ani Sloveni, pravoslavne vjere, koji su doselili, u davna vremena, iz Hercegovine, iz mjesta Glavica, pa su se, u novom mjestu naseqewa prozvali Glavi~ani po staroj postojbini. Zna se da je nekada ~itavi gorwi dio sela pripadao ovom bratstvu, a u Kotlima su imali vi{e desetina koliba. Na àlost, oni su veoma malo zapamtili o svom bratstvu i o svojoj genezi. Dowi dio sela (Ravno, Debeli Lug, Ostru`we, Dowa Quta i drugi zaseoci) bio je nenaseqen i sluìo je za ispa{u stoke. îtava Mora~a je bila slabo naseqena, tako da je oko 1600. godine imala svega oko 100 ku}a. Tada je (1628. godine) Crna Gora (~etiri nahije) imala 50.000 stanovnika, a 1638. godine 72 kneèvine (kmetije). Ruski konzul u Dalmaciji Paladaklis kaè: "Crna Gora ima 15 nahija (okruga): Drekalovi}i, Vasojevi}i, Bratonoì}i, Piperi, Bjelopavli}i, Pje{ivci, Rovca, Dowa Mora~a, Gorwa Mora~a, Drobwaci, Piva, Jezera, Crkvice, Bawani i Grahovo. U wima ima {est manastira. Svaka nahija ima oko 1.500 do 3.000 domova". Nije navedeno kada je ovo pisano. (Vojislav Perovi}: "Mora~ko Trebaqevo i Sjerogo{te" - 1996). Francuz Anri Delari objavquje 1862. godine, u bro{uri "Crna Gora": Nahije se dijele na 43 plemena, ima 600 sela, 15.000 ku}a i 120.000 stanovnika, svi pravoslavne vjere. Godine 1898. Crna Gora je imala 250.000 stanovnika. Francuz A.[obozu 1919. godine biqeì da je Crna Gora imala 450.000 stanovnika. Oko 1650. godine, {to zna~i prije oko 350 godina, u Mora~u se doselilo vi{e bratstava iz Bratonoì}a, Ku~a,

44 OSRECI I OSRE^ANI

Lije{wa u Rovcima i iz Qe{anske Nahije. Prema pisawu Sekule Dobri~anina, Pavi} Matije{ev, unuk ~uvenoga Peja Stanojeva, doselio se u Mora~u oko 1720. godine iz Bratonoì}a (oko 80 godina poslije Bogi}a Mora~anina). Matija{ je imao nekoliko sinova, a najboqi je bio Pavi}, vojvoda bratono{ki (S Dobri~anin: "Dowa Mora~a"-str 61.). Pavi} je bio u ~estim sukobima sa Ku~ima, od kojih je oteo neke ba{tine. Jednoga dana, sa svojim sinovcem, zatekne dva Ku~a, koji sa svojim ovcama uni{tavaju usjev u Pavi}evoj ba{tini. Sinovac, ~ije ime nije poznato, uhvati jednoga ~obanina i na mjestu ga ubije, a Pavi} uhvati drugoga. Imao je namjeru da ~obane zastra{e, ali kad vidi da je sinovac jednoga ubio, ubije i on svoga, kako ne bi dao glas Ku~ima da krenu u potjeru. Tada saberu svu stoku i pobjegnu k Lijevoj Rijeci, a po{aqu glas svojima u Bratonoì}e da, sa stokom i ~eqadima, bjeè u Kola{in, gdje stignu sa oko 4.000 ovaca i velikim brojem kowa i govedi. Nastanili su se kod bega Mu{ovi}a, koji ih rado do~eka, po{to su Kola{inci bili u neprijateqstvu sa Ku~ima. Uskoro po Pavi}evom dolasku beg Mu{ovi} sakupi Kola{ince i stavi ih pod Pavi}evu komandu da napadnu Ku~e i Bratonoì}e. Pavi} preda komandu svome sinovcu i pou~i ga kako da rasporedi vojsku tako da sva izgine. I zaista, Turci svi izginu, a Pavi} pogubi i sina bega Mu{ovi}a, koga je zadrào kod sebe. Da bi izbjegli tursku osvetu pobjegnu u Mora~u i nastane se u \u|evini, izmire se sa Ku~ima, a Bratonoì}i ga pozovu da se vrati na svoje imawe. Pavi} ne pristane na povratak, ve} ostane u \u|evini sa sinovima Mulutinom i Zekom, gdje je i umro, a wegova èna se vrati u Bratonoì}e. Tako Milutin i Zeko ostanu i bez oca i bez majke ("Dowa Mora~a", str. 61-62). U Osretke je naprije doselio Milutin Pavi}ev, koji je, sa ocem Pavi}em, bratom Zekom i bratom od strica (~ije ime nije poznato), kra}e vrijeme ìvio u \u|evini, pa zatim odselio u Tu{iwu kod Boana. U Tu{iwi im se nije svidjelo, pa su se Milutin i Pavi} vratili u \u|evinu. Zeko je ostao u Tu{iwi i od wega su nastala bratstva Zekovi}i i A{ani. Pavi} je, poslije kra}eg vremena, umro u \u|evini, a wegov sin Milutin se nastanio u Osrecima. Mulutin je bio praunuk ~uvenoga Peja Stanojeva (Milutin-Pavi}-Matija{-Pejo), koji je ìvio u Bratonoì}ima oko 1658. godine (dr Miomir Da{i}:

45 ANANIJE SIMONOVI}

"Vasojevi}i do 1820. godine", str. 190). Me|utim, u kwizi Uro{a Zekovi}a: Zekovi}i - bratstvo u Uskocima, 1985, se tvrdi da Zekovi}i u Tu{iwi poti~u od Mitra - Zeka Radowi}a iz Ku~a. Mitar je imao sina popa Radowu, Radowa Grbu, a Grba sina Mitra, koji se naselio u Tu{iwu i uzeo prezime Zekovi} po pradjedu Mitru - Zeku. Ostaje otvoreno pitawe da li su A{ani potomci Zeka Pavi}eva iz Bratonoì}a ili Mitra - Zeka iz Ku~a. Ku}a Milutina Pavi}eva je bila u Ravnome. Od wega su nastala osreda~ka bratstva: Lazarevi}i, Ma{kovi}i, Milo{evi}i, Stankovi}i i Stevanovi}i. Pavi}ev sinovac, ~ije ime, kao {to je re~eno, nije zapam}eno, imao je ènu Bjelu i sina Iliju. I Bjelin mu` je umro u \u|evini, kao i wegov stric Pavi}, a Bjela, sa sinom Ilijom, se preseli u Osretke. Od we je nastalo osreda~ko bratstvo Bjeli}i. Ne{to prije toga vremena u Prekobr|e se doselio ispod Huma zetskog (hotskog) Bogi} Mora~anin sa sinovima, od kojega su nastala mora~ka bratstva: Rako~evi}i, Radovi}i, Laki}evi}i, Perovi}i, Medenice, Ra{ovi}i, Jankovi}i i druga. Kasnije su iz Lije{wa, koje je ve} postalo prenaseqeno, a pripadalo je Mora~i kao i Cerovica, do{li u Jasenovu i \u|evinu: To{kovi}i, Janketi}i, Bo{kovi}i i Tripkovi}i, a sa Wegu{a Kujovi}i i [ukovi}i. Tada ili ne{to malo kasnije doselio se iz Gorwih Kokota u Osretke Jovan Stevanov Kokotovi}, od kojega su nastala bratstva Jovanovi}i i Lu~i}i. Jovan je u Gorwe Kokote doselio iz Ku~a, ali mu se u Kokotima nije dopalo, pa se preselio u Osretke. Nekoliko vjekova kasnije, oko 1900. godine, u Osretke su doselili: jedna porodica Simonovi}a iz Jasenove, dvije porodice Bukili}a iz Po`we, dvije porodice Bulatovi}a iz Cerovice, dvije porodice Medenica iz Crkvine i jedna porodica Boji}a iz Gorwe Mora~e. U novije vrijeme doselile su se dvije porodice Bukili}a iz Po`we, jedna porodica Kqaji} iz Ra{ka, jedna porodica Tripkovi} iz Vo~ja i jedna porodica Tomi} iz Lije{wa. U Osrecima je jedno vrijeme ìvio i pop Savo Rubeì}, rodom iz Sirovca kod Boana, i to na Veqoj Wivi, svojini

46 OSRECI I OSREÂNI crkve. U spisku osreda~kih |aka za {kolsku 1873/74. godinu, koji su i{li u {kolu u Manastir, pomiwe se, kao |ak tre}eg razreda, Petar Rubeì}. Poslije 1878. godine, Rubeì}i su Vequ Wivu zamijenili sa Lu~i}ima za dio koji su Lu~i}i dobili u Planoj i odselili u Planu. U Osrecima je od 1958. do 1965. godine, ìvio êdo Jovov Bukili} iz Po`we u ku}ama Mare Milo{evi}, pok. Vukosava Stankovi}a, Milotija Milo{evi}a, Vladimira Ma{kovi}a i Lucije Jovanovi}, a tada se odselio u Manstir Mora~u.

47 ANANIJE SIMONOVI}

Bratstva u Osrecima

Dakle, iz Bratonoì}a je u \u|evinu, oko 1720. godine, do{ao Pavi} Matija{ev i wegov sinovac, ~ije ime nije ponato. Pavi}eva geneza ovako glasi: Pavi}-Matija{-Pejo-Stanoje- Radowa-Bale-Vu~eta-Lazo-Niko-Brato-Stevan-Vuk-Grgur-\uro- Vuk Brankovi} (Sekule Dobri~anin:"Dowa Mora~a", str. 62). Me|utim, u genezi Bratonoì}a stoji da je \uro (despot \ura|) bio sin Vukov, Vuk sin Brankov, Branko sin Mladenov, a Mladen sin Milovana [ubi}a, srpskog vlastelina (\uro-Vuk- Branko-Mladen-Milovan). Ne zna se {ta je od ovoga ta~no. Dr Jovan Erdeqanovi}, u kwizi "Ku~i, Bratonoì}i i Piperi", na strani 484. kaè: "Iz Bratonoì}a su se iselile mnoge porodice. Za takva stara iseqavawa karakteristi~no je jedno bratono{ko kazivawe: Vele, da se, za vrijeme kwaza Danila, sastalo na Cetiwu, sedam plemenskih kapetana, koji u razgovoru na|u da su svi poreklom Bratonoì}i. Jedan je bio Vuko Milo{ev Premovi} iz Baqevi}a iz Peleva Brijega, a ostali: Savo Batri}ev iz Uskoka u Drobwacima, Boò Ne{kov iz Osredaka u Mora~i, Bo{ko Milutinov \uri} iz Zagar~a, u Katunskoj Nahiji, Vukadin Femiji} iz Vasojevi}ske Nahije kod Berana, Luka Qakov iz plemena Zubaca u Hercegovini i Koqa Petrov iz Krwica u Crmni~koj Nahiji. Samo se za jednoga od ovih kapetana, za Femiji}a, zna pouzdano, da je poreklom od iseqenih Bukumira. Za kapetane iz Drobwaka, iz Mora~e i iz Zagara~a naga|aju da su, mo`da, od "Bratova" roda, a za ostale misle da su od nekog davno iseqenog, starog bratono{kog stanovni{tva." U istoj kwizi, na strani 505, dr Erdeqanovi} samo na jednom mjestu pomiwe Pavi}a Matija{eva, pa kaè: "Marko Miqanov kaè da je Pejo imao ~etiri sina: Ota{a, To{ka, Matija{a i Stani{u. Od wih su ~etiri bratstva: Premovi}i od Ota{eva sina Prema, To{kovi}i od To{ka Pejova, Pavi}evi}i od Matija{eva sina Pavi}a, Stani{i}i od Stani{e Pejova". Dr

48 OSRECI I OSRE^ANI

Erdeqanovi} nigdje nije rekao da je Pavi} bio vojvoda i da se odselio iz Bratonoì}a, kako to navodi Sekule Dobri~anin. No, to moè biti i normalno po{to je dr Erdeqanovi} boravio u Bratonoì}ima samo ~teri dana, septembra 1904. godine, pa mu o Pavi}evom iseqewu nije niko ni{ta rekao, a wegovi etnolo{ki radovi se, uglavnom, zasnivaju i oslawaju na podacima koje su mu davali najstariji qudi iz ovih krajeva. Pavi} Matija{ev se pomiwe kao vojvoda "od Bratonoì}a sa 80 ratnika" u memorandumu ku~kog vojvode Radowe Petrovi}a, koji je predat grofu Sekendorfu, zapovijedniku austrijske vojske 1737. godine, kada je do{lo do ustanka brdskih plemena (dr Rastislav Petrovi}: Pleme Ku~i, 1684-1796, Beograd, 1981. godine). Milutinovi i Jovanovi potomci su zauzeli dosta veliki prostor od Jagodinog potoka kod Manastira do Wegalica i Po`we. • Rupe su bile svojina Bjeli}a - Rista Bojova, Savi}a Toma{eva i Mi{ura (Savi}a) Savi}eva. Kad se Petrana Rista Bojova udala za Milosava Stevanovi}a donijela je dio Rupa u miraz. Kad je Petrana sa sinovima odselila u Bijelo Poqe, Rupe je kupio Petko Stevanovi}, a poslije naslijedili sinovi Ilije i Miladina Veqova Stevanovi}a. • Kito{evine su nekada bile Glavi~ana, pa ih je poslije dobila crkva. Polovina je bila crkovna, na kojoj je ìvjela neka baba Slova (ne zna se ~ija je bila). Ona je govorila: "Pop Kalica je rekao da planinka treba da pjeni koto s varenikom, boqe }e se zametati skorup". Drugi dio je drào Radovan Bazovi} iz Lipova. • Na Nikonovcu je ìvio neki pop Vidak, koji je negdje premje{ten i onda do{ao pop Niko Simonovi}, kojemu je umro sin jedinac - Qubomir 1918. godine od "{pawolke". Pri~alo se da je pop Vidak kleo onoga ko se tu naseli, pa je kasnije pop Niko govorio: "Ne smijem najamnika dràti vi{e od godinu dana da mu se ne{to ne desi". • Debeli Lug je bio crkovni. Be{o Oki~in (Jovanov) Jovanovi} je, jedno vrijeme, ìvio u Rupama i obra|ivao dio imawa koje su mu dali Bjeli}i. Poslije su mu kalu|eri dali Debeli Lug, gdje je do tada ìvio neki kova~ Amet.

49 ANANIJE SIMONOVI}

• Crnine su bile Milosava Bulatovi}a iz Cerovice, koji je ìvio na nekoj lazini iznad Pilopa}a (iznad izvora). Kad je Milisav umro ostale su mu dvije k}eri i èna. K}er An|elija se udala za Milutina Milosavqeva Ma{kovi}a. Imali su sina Janka, koji je naslijedio Crnine. • Rosov Laz je bio crkovni. Uzeo ga je Radule Bjeli} i radio pod arendu (pod zakup). Sada je Milana Bjeli}a. • Na Vequ Wivu, na crkovno imawe, se davno, doselio Pop Luka Rubeì} iz Sirovca kod Boana. Pop Luka je imao sinove Todora, Pavla i Radisava koji su odselili u Planu kod Kola{ina, po{to su sa Lu~i}ima zamijenili vojni~ki dio u Planoj za Vequ Wivu. Mali{a Lu~i} se naselio na to imawe, a Zavi{a je i daqe ìvio na Ravni{tu. • Ravno Borislava-Mi{ka Ma{kovi}a je bilo Vuka{ina Lu~i}a, koji je imao sinove Quba i Milinka. Kad je umro Vuka{in i wegova èna, rodom od ]alovi}a iz Vrujaca, Qubo i Milinko su ostali siro~ad. Milinko se rodio kad je Vuka{in imao 75 godina. Tada su Osre~ani nagovorili Zavi{u i wegovu ènu Veliku da se presele u Ravno i podiù Vuka{inove sinove. Zato su Quba i Milinka kasnije zvali sinovima Zavi{inim. Kad se Milinko oènio Borikom od Drqevi}a iz Ravni - Sima~a, Zavi{a i Velika su morali seliti kod brata Gaja u Gajtan, jer se Velika i Borika nijesu slagale. Qubo i Milinko su odselili u Bijelo Poqe 1924. godine, a imawe prodali Savi}u Perkovu Ma{kovi}u, za 60.000 dinara. • Ravno Vojimira Jovanovi}a bilo je Puja Radosavqeva Jovanovi}a. Pujo je imao dvije k}eri. Jedna se udala za Radivoja Dragojeva Ma{kovi}a i imala sina Radosava, koji je Ravno prodao Vulu Jovanovi}u. I Silni Do u Ostru`wu je bio Pujov, pa ga je kupio Milisav Mi{eqin, koji su naslijedili sinovi Stevana Bukili}a. • Dowa Prìna je bila Petra Milo{evi}a, pa je kupio Vule Jovanovi} i poslije na dio dobio wegov sin Pajo. • Past je bila Jovana Stevanovi}a, pa Tomi~ina. Po{to se Tomica nije vratio iz Amerike, Past i Dolinu u Ropu{nici je naslijedio Sava Stevanovi}. Savina sestra Sava je ovu imovinu prodala Vidu Jovanovi}u.

50 OSRECI I OSRE^ANI

• Rosuqa je bila Mirka Mijailova Ma{kovi}a, a prije toga i Biqega i Rosuqa su bile Mijaila Ma{kovi}a. Kada su se podijelili wegovi sinovi Grujica i Mirko, Grujici je pripala Biqega, a Mirku Rosuqa. Poslije 1923. godine, Radosav Mirkov je prodao Rosuqu Vukosavu Bukili}u iz Po`we, svome tastu, po{to je Radosavqev otac Mirko poginuo od Arnauta u Rugovu 1923. godine. Vukosav je na Rosuqi ìvio samo preko zime, kada je tu zimio stoku, pa je ku}a brzo propala i na weno mjesto napravqena pojata. • Polovina Potkriqa~a, gdje je sada ku}a Rajka Glavi~anina, bila je Milinka Stevanova Milo{evi}a. Drugi dio, prema Brajinim Lazima je bio Nikole Milo{evi}a. Gorwi dio, iznad seoskog puta, je bio Peka Milo{eva. Tu je Peko imao savardak i tu mu se rodilo sedam sinova. Sve to je kupio Boò Nikolin. • Dowa \ur|evina (sada Labuda Glavi~anina) je bila Ivana Mira{eva Jovanovi}a. Kupio je Mijailo Jovanovi}. Mijailova snaha Milijana je \ur|evinu prodala Labudu. • Gorwa \ur|evina je bila Radoja Stevanovi}a, kao i vi{e lisnika u Gajevima. Zato se jedna pe}ina u Gajevima zove Radojeva pe}ina. Radojev sin Drago je prodao polovinu \ur|evine Mijailu Jovanovi}u, a polovinu Lazaru Bori{inu Milo{evi}u. Lazar je svoj dio prodao Mileti Petrovu Milo{evi}u za 10.000 dinara. @ena Draga Radojeva, Stana, je imala obi~aj da se zaduùje, pa su povjerioci uzimali dio po dio imovine, da bi namirili {tetu. Ona je govorila: "Kantar Dulev (Dukin) s kraja", kad bi {to mjerila na Dukin kantar. • Nerezine su bile Novice Be}ova Ma{kovi}a, koji je bio siroma{an, pa je ~esto uzimao novac na zajam kod Rama Bogdanova Bulatovi}a iz Lije{wa. Kad nije mogao vratiti pozajmicu i kamatu (dobit) morao je prodavati dio po dio. Sve je kupovao Duka (Marko) Mili}ev Ma{kovi}. Imali su i Lu~i}i dio u Nerezinama. • Dragi{a Mira{ev Bukili} je oko 1900. godine kupio imawe Pavi}a Be}ova Ma{kovi}a u Kamenoj Gori. • Glavica Kostadinova je bila Glavi~ana. Zvala se Jo{anova (Jo{an Milovanov Glavi~anin) glavica.

51 ANANIJE SIMONOVI}

• Radovan Dragojev Ma{kovi} (Kri}anin), je imao ku}u na vrh Ravanaca. Ku}u je prodao Savi}u Ma{kovi}u, koji je odnio u Ravno, a zemqu i polovinu Jasenovog Dola Peri{i Ma{kovi}u. • Sada{we imawe Borivoja Rnkovi}a je bilo Mila Stevanovi}a. Godine 1918. Milevom k}erkom Milicom, oènio se Milovan Bulatovi} iz Cerovice i sa svom familijom doselio u Ostru`we. Poslije tri godine otpratio je porodicu (oca i bra}u) u Pe}, gdje su dobili zemqu i tamo pogine i on i wegov otac. Ubrzo mu je umro i maloqetni sin. Tada se Milica udala za Sima Rnkovi}a iz Gorwe Mora~e, koji se doselio u Ostru`we 1922. ili 1923. godine. • Bukova Ravan i imawe i ku}a u Kamenoj Gori su bili Petka Stevanovi}a, pa je to prodao Miladinu Stevanovi}u. Sada je ta imovina Miladinovih unuka. • Livada Mili~kova iznad Silnog Dola je bila Bogi}a Mili}eva, a Durja~ki Vrt Duke (Marka) Mili}eva Ma{kovi}a. Bogi} je livadu prodao Perku Jovanovi}u, a Duka Durja~ki Vrt Novaku i Tadi{i Lu~i}ima. Lu~i}i su kasnije to prodali Radulu Simeunovu Milo{evi}u, koji je od Dukine pojate, gdje je zimio koze, izgradio ku}u ~akmaru. Sada je ta ku}a Jele Dragove. Radule je imao imawe u Siri{wacima, a ne{to i u Zakriqu. • Imawe gdje ìvi Jelena ]irova Milo{evi} je bilo Milisava Mi{eqina Jovanovi}a, a Gracka Lazina Teodora Mi{eqina. • \urina Lazina ( u Zakriqu) i Poqane su bile Radisava Bjeli}a. Poqane je prodao Paunu Simonovi}u, a \urinu Lazinu Petru Mi{eqinu Jovanovi}u. Poslije je to kupio Petrov zet Filip Ili}. • Stani{ina Wiva je bila Stani{e Ilijina Ma{kovi}a, koju je prodao Tomi Bjeli}u. Toma je to otplatio kukuruzom. • Sada{wa livada Krsta i Spase Bjeli}a u Krio~u bila je Tome Bjeli}a, koju je prodao Joksimu Bjeli}u. • ]eli{te u Qutoj je bilo Veqa Boòva Ma{kovi}a, a drugi dio Bogdana Stankovi}a. To je kupila Marica Perkova i wen sin Savi} Ma{kovi}.

52 OSRECI I OSRE^ANI

• ûkqine u Qutoj su bile Veqa Ma{kovi}a i Radovana Ilijina Ma{kovi}a. Prodali su ih Gruji~i}ima i Milovanu Novakovu Ma{kovi}u. Veqove su bile i Strane, koje su kasnije prodate Milovanu Ma{kovi}u, a sada su sinova Stevana Bukili}a. • Polovina Liporavni je bila Veqa Ma{kovi}a, a polovina Milana Ilijina Jovanovi}a. Kasnije je Veqo svoj dio prodao Milinku i Boju Jovanovi}ima. • Na Dugome Selu je Vule Milutinov Jovanovi} imao livadu, koju je prodao Vasiliju Jovanovi}u. Vule je imao livadu ~ak i u Wegalicama, koju je zamijenio za livadu Mali{e Jovanovi}a u Kru{evqu. Sada je ta livada Vlajka Simonovi}a. • Kru{evqe je bilo Glavi~ana i Lu~i}a, koje su 1904. godine i kasnije kupili Simonovi}i. • U Podima (iznad Kru{evqa) djelove su imali: Nikola Milisavqev Milo{evi}, Arsenije Milo{evi}, Jovan Lazarevi} (Solila), Sekule Ma{kovi}, Ne|eqko Ma{kovi}, Mijat Stevanovi} (otac Veqov),. Sava Lazarevi} (i sada se zove Xajovi}a), Jago{ To{kovi} iz Ocke Gore, Radule Bjeli}, Lazar Milo{evi} i Zavi{a Lu~i}. Najve}i dio Poda je kupio Boò Nikolin Milo{evi}, a kasnije Vukale i Vojin Jovanovi}i. Sada su Poda Vukalovih sinova, Vlajka i Mili}a Simonovi}a. Na Podima su nekada bile dvije ku}e i dva savardaka. I sada se poznaje gdje su bile ku}e i savardaci. Boò Nikolin Milo{evi} je imao livadu i u Pragovima, koju je kasnije kupio Jago{ To{kovi}, pa Mihailo Milo{evi} i najposlije Kostadin Bukili}. • Sada{we dvije wive Sretena Ma{kovi}a u Studeni~kom Potoku, bile su Milovana Novakova Ma{kovi}a. • Jablan je bio Perka Jovanovi}a, Arsenija Bjeli}a i Mila Jovanovi}a, a iznad Grobqa, Savi}a Ma{kovi}a. Jovanovi}i su sve prodali Branku Bukili}u, kao i dio Wegalica. • Katun je bio Mirka Ma{kovi}a i Vasilija Jovanovi}a, a Lugovi Perka Ma{kovi}a. Vasilije je svoj dio prodao Mali{i Jovanovi}u, a ostali dio i sada drè potomci Mirka i Perka Ma{kovi}a.

53 ANANIJE SIMONOVI}

• Zagvo`|e je bilo Mihaila Ma{kovi}a, pa ga je kupio Radosav Ma{kovi}. • Paqevina u Lukome brdu je bila Milije Ma{kovi}a. Prodao je Vu~i}u Jovanovi}u, a on Miqanu Bukili}u. • Imovinu Janka Teodorova Ma{kovi}a u Toplom Potoku su kupili potomci Arsenija Bjeli}a i sada je sve svojina wegovih potomaka. • Sada{wa livada Milana Vladimorova Bjeli}a u Ropu{nici je bila Mijata (ûbra i wegove ène ûmere) Ma{kovi}a. ûbro je livadu prodao Radulu Bjeli}u da bi od Stevanovi}a kupio dio Pasti, gdje je sada ku}a Milivoja Brankova Ma{kovi}a. Za to imawe je rekla Milosava Milosavqeva (majka Milutinova): "[ta }u da radim na ovome kusome brijegu?" Od tada se brijeg od Grobqa do Kekove lazine zove Kusi brijeg. • Boò Nikolin Milo{evi} je imao livadu i u Ropu{nici, koju je kupio Nikola Maksimov Milo{evi} i sad je wegovih potomaka. • Milisav Mi{eqin Jovanovi} je imao livadu u Lomovima, koju je prodao Nikoli Maksimovu, a on Mijajlu Ma{kovi}u. Sada je ta livada Vojimira Jovanovi}a. Gorwi dio Lomova je bio Peri{e Ma{kovi}a, pa ga je prodao Mira{u Ma{kovi}u da bi kupio polovinu Jasenovog Dola od brata Radovana. Ina~e, Jasenov Do je ranije bio Lazarevi}a. Radovan je imao imovinu u Gorwoj Qutoj, pa je prodao Jovu Bukili}u iz Po`we. • Bori{a i Risto Milo{evi}i su imali imawe u ômovi} Lazini, u Rado{evom Trapu, u Gorwoj Qutoj (Staro Selo) i u Zagracu iznad Po`we. Izdizali su u katun Kova~evac (iza Zastana). Interesantno je {to su gotovo svi Osre~ani imali, barem po jedan lisnik na prostoru od rijeke Mora~e do êline i Pijotskog brda, koji se zove ^kaqa, iako je taj predio vrlo strm i nepristupa~an. Tu je bila jedna ve}a i ravnija lazina, koja se zove Ra{ki do. Na tom prostoru je, u ranije doba, bilo dosta stabala lipe, koja su kori{}ena za izradu poqoprivrednih alatki, a i za guqewe kore, tokom gladnih godina, za pravqewe hqeba. To je i bio razlog da ovdje imaju djelove sva osreda~ka doma}instva. Sada je to sve zapu{teno i

54 OSRECI I OSREÂNI pretvoreno u pustaru, a mnogi sada{wi Osre~ani i ne znaju koji je lisnik bio wihovih predaka. Iz svega ovoga se moè vidjeti koliko su Osre~ani kupovali, prodavali i mijewali imovinu u raznim krajevima sela i planine da bi lak{e mogli ìvjeti i izdràvati svoje porodice. Samo treba razmisliti koliko je trebalo, recimo, Vequ Boòvu Ma{kovi}u, koji je imao zemqu u Korawoj Wivi, u Ravnome, u Lazinama, na Liporavni, na ûkqinama, u ]eli{tu, na Stranama, u Ropu{nici, da sve to otrijebi (o~isti), za|ubri, oranu zemqu dva puta uzore (preore i zaore), dva puta okopa (opra{i i ogrne), a gdje sadi krompir jo{ jednom kopa da izvadi krompir, da pokosi livade, da poplasti i sa|ene sijeno i da ga, zimi, donese da hrani stoku. Tome treba dodati listawe, kupqewe drewina, spremawe drva i mnogo drugih poslova, koje nije mogu}e nabrojiti. Veqo je imao devet k}eri i jednoga sina. Trebalo ih je podi}i, obla~iti, obuvati, hraniti, opremiti pr}iju i svaku udati. Veqo je imao vrijednu i dobru ènu Gospavu, od Rako~evi}a iz Prekobr|a, koju su gotovo sva djeca iz sela zvala "Lilo". Bilo je jo{ Osre~ana koji su imali dosta imovine, koji su dràli dosta stoke, a imali su i ve}i broj ~eqadi (~lanova porodice). U selu je bilo vi{e wiva nego livada. To se vidi po mnogobrojnim ckladovima, koji su nastali od dugogodi{weg orawa i kopawa, pa su ti ckladovi narastali svake godine po 20-30 centimetara. Sada je mnogo vi{e livade nego wive, a i livade zarastaju u {umu, {ikare, trwake, po{to se sve mawe ~iste i obra|uju. U nastavku }e biti govora o svakom bratstvu, posebno, sa prikazom svih mu{kih pripadnika tome bratstvu, kao i o tome odakle su bile rodom ène Osre~ana, mada nema podataka za sve wih, ve} samo djelimi~no za ène od petog pasa pa do 1941. godine. Za ène, koje su se udale za Osre~ane poslije 1945. godine dati su, po bratstvima, samo broj~ani podaci odakle su bile rodom, jer bi poimeni~no nabrajawe zahtijevalo mnogo prostora. Isto tako bi}e govora o osreda~kim odivama, po istom sistemu, gdje su se udale, opet od petog pasa do 1941. godine, a za udate poslije 1945. godine dati su samo broj~ani podaci. Podaci o ènama i odivama dati su odmah iza teksta o bratstvu i grafi~kog prikaza geneze bratstva, {to }e, nadamo se, biti preglednije i jasnije. Na kraju je dat zbirni

55 ANANIJE SIMONOVI} statisti~ki pregled za `ene i odive svih bratstava, posebno do 1941. a posebno poslije 1945. godine.

1. Bjeli}i: Bjeli}i poti~u od unuka Matija{evog, a bratani}a Pavi}evog, ~ije ime nije poznato. Wegova `ena se zvala Bjela, a imali su sina Iliju, koji je uzeo prezime Bjeli} po majci Bjeli. Bjela i Ilija su do{li u Osretke iz \u|evine, kao i Milutin, sin Pavi}ev. Do sada, od Bjele do najmla|eg nara{taja Bjeli}a ima 11 pasova (koqena). Neke porodice imaju devet ili deset pasova, {to zavisi u kojim su godinama stvarali porodice i dobijali mu{ke potomke. Bjeli}i su se, izgleda, najprije naselili na Zakriqu i oko sada{weg Grobqa. Brdo na kojemu je grobqe, do skoro se zvalo Umer Lekin, po Leki Milijinom. Mnogo kasnije, kada se pove}ao broj Bjeli}a, naselili su Rosov Laz, Rupe, Brod i Topli Potok. Jedan broj Bjeli}a, u novije vrijeme, odselio se u druge krajeve, pa ~ak i u Ameriku. Petar Tomin se 1941. godine javio iz Urugvaja, a od tada o wemu i wegovoj porodici nema nikakvih vijesti. Drugi su se selili u Kola{in, Beograd i druge gradove Jugoslavije. O Bjeli}ima je pisao i Sekule Dobri~anin u kwizi "Dowa Mora~a", ali ne pomiwe sina Ilijinog, Milovana, koji je imao sinove Rado{a i Toma{a, ve} samo Leku i wegove potomke. Bjeli}i su se dosta sporo brojno pove}avali, tako da ih je do sada bilo 120 mu{kih glava. Poznat je bio Joksim Krstov, barjaktar Osreda~ke ~ete od 1871. godine do smrti. Ubrajao se me|u boqe junake u bitkama na Vu~jem dolu, Dugi, opsadi Nik{i}a. Poslije wegove smrti (umro kao vojnik), za barjaktara je postavqen Jovan Bogi}ev Ma{kovi}. Bojo Bjeli} se pomiwe u jednoj narodnoj pjesmi, koja se odnosi na borbu Mora~ana sa kola{inskim Turcima-Pijucima na Vu~ju 1841. godine. Bjeli}i su imali samo nekoliko intelektualaca: Uro{a Mi{urova (Savi}eva) advokata, Radomira Joksimova Bjeli}a, u~iteqa i Vojislava Ma{ova, |aka. @ene Bjeli}a udate do 1941. godine: 5. pas:

56 OSRECI I OSRE^ANI

1. Tomina prva `ena Miru{a od Bulatovi}a iz Rovaca. 2. Tomina druga `ena Milosava, k}er Mijata Bulatovi}a iz Cerovice. 3. Arsenijeva Marica od Bao{i}a iz Gorwe Mora~e. 4. Nedjeqkova Milica, ne zna se odakle je bila.

6 pas: 5. Jovanova Draguna-Kata, k}er Bo`ine Glavi~anina iz Osredaka. 6. Milutinova Stana od Todorovi}a iz Star~a. 7. Mirova Cvijeta vanbra~na k}er Petru{e Pujove Jovanovi}, koja je bila rodom od Medenica iz Ravni. 8. Milovanova Stana iz Hercegovine. 9. Ma{ova Velika, ne zna se odakle je bila. 10. Mi{urova Jovana od Kr{ikapa iz Drobwaka, 11. Radulova Vida od Vukovi}a iz [titarice. 12. Milijina Stanu{a, k}er Nova Bulatovi}a - Kalu|era iz Smailagi}a Poqa. 13. Petrova Jana od Dragovi}a iz Gorwe Mora~e.

7. pas: 14. Milanova Vidna od Ivan~evi}a iz Pipera. 15. Ilijina Marija od Abramovi}a iz Kola{ina. 16. Joksimova prva èna, Stanu{a, k}erka Novice Ma{kovi}a iz Osredaka. Razveli se. 17. Joksimova druga èna Jovana od Mini}a iz Veqega Dubokoga. 18. Uro{eva, ne zna se ni ime ni odakle je bila. 19. Vladimirova prva èna Mijojka, k}er Stevana Bulatovi}a s Vo~ja. 20. Vladimirova druga èna Sava, k}er Perute Bulatovi}a iz Sm.Poqa. 21. Dragi{ina Jelica od Medenica sa Crkvine. 22. Radomirova Milka od Doì}a iz Vrujaca. 23. Tadi{ina prva èna od Bo{kovi}a iz \u|evine, razveli se.

@ene Bjeli}a poslije 1945. godine: 1. iz Jasenove2, 2. iz Svetozareva1,

57 ANANIJE SIMONOVI}

3. iz Rovaca8, 4. iz Ra{ka1, 5. iz Osredaka2, 6. iz Pqevaqa1, 7. iz Pipera2, 8. iz Vojvodine 5, 9. iz Titograda1, 10. iz Kola{ina1, 11. iz \u|evine1, 12. iz Wema~ke 1, 13. iz Metohije 1, Svega:27

Jedan brak razveden. Odive Bjeli}a udate do 1941. godine: 1. Petrana Ristova za Milosava Stevanovi}a u Osretke; 2. Kadu{a Krstova za Nikolu Milo{evi}a u Osretke; 3. Jasna Joksimova za Malina Jankovi}a u Lije{we, 4. An|elija Ne|eqkova u [titaricu, 5. Milena Petrova za Mijata Bukili}a u Lije{we, a zatim za Savu Pajovi}a u Gorwu Mora~u, 6. Jelena Petrova za Janka Ilin~i}a u Lipovo, 7. Rumica Joksimova za Radovana Bulatovi}a u Lije{we, 8. Jovana Tomina u Bijelo Poqe, 9. Mijojka Arsenijeva za Mijajla Jovanovi}a u Osretke, 10. Ru`a Arsenijeva za Milovana ([utu) Jovanovi}a u Osretke, 11. Stanija Tomina za Nikolu Milo{evi}a u Osretke. 12. Miruna Savi}eva za Jovana Ma{kovi}a u Osretke. 13. Jelica Rado{eva za Janka Ma{kovi}a u Osretke. Odive Bjeli}a udate poslije 1945. godine: 1. u Bratono`i}e1, 2. u Bare1, 3. u Pe}1, 4. u Osretke3, 5. u Bosnu1, 6. u Lipovo1, 7. u Komane1, 8. u Titograd1, 9. u Pipere1,

58 OSRECI I OSRE^ANI

Svega:11 Jedna odiva razvedena.

2. Glavi~ani: Glavi~ani su najstariji stanovnici Osredaka. Ne zna se da li su Iliri, Kri~i, Macure ili Sloveni. Wih su u Osrecima zatekli Milutin Pavi}ev i wegova snaha Bjela, koji su doselili u Osretke iz Bratonoì}a. Glavi~ani su ìvjeli u gorwem dijelu sela: na Zakriqu, Krio~u, Podima, Vratlu. Najnià wihova ku}a bila je u Karo{evinama, gdje je sada pojata Branislava Glavi~anina. Dowi dio sela sluìo im je za ispa{u stoke. U proqe}e su izdizali na Pu{ine. Do skoro je postojala pjesma: "Zlo ti selo u Karo{evine, A planina gora u Pu{ine."

U qeto su izdizali u Kotla, gdje su imali desetinu koliba i tada su bili dosta brojni i bogati. Postoji leganda da su bili toliko osilili da su jednom, u Kotlima, nekim kalu|erima, koji su traìli prilog za crkvu, na kowima okrenuli glavu k repu, tako ih uvezali i potjerali uz planinu. Po legendi, tada su ih kalu|eri prokleli da se ne razmnoàvaju vi{e od dvije ku}e. Glavi~ani ne znaju mnogo o svojim precima i genezi svoga bratstva. Najdaqe znaju za Milovana, od kojega ima osam pasova (koqena). Pet pasova od Milovana imali su samo po jednu ku}u sa mu{kim potomcima. Tek od \ura i Rado{a, Milevih sinova, su se brojno pove}ali,, tako da u sedmom i osmom pasu imaju po 11 mu{kih glava. Glavi~ani u Osrecima imaju samo devet pasova, za koje se zna, iako u Osrecima ìve mnogo godina, pa mo`da i vjekova prije nego su doselili ostali Osre~ani. Po{to svi Glavi~ani nijesu imali potomaka, od wih su neki Osre~ani kupovali ili nasqe|ivali, po ènskoj liniji, wihova imawa. Tako je Vasilije Simonovi}, 1904. godine, kupio imawe Milana Radosavqeva u Kru{evqu. Krio~e Boìne Radosavqeva naslijedili su wegovi zetovi Jovan Bjeli} i Andrija Dra{kovi}, a sada je to imovina Jovanovih sinova. Sli~no je bilo i sa Podima i Vratlom, u neko ranije vrijeme.

59 ANANIJE SIMONOVI}

Glavi~ani sada imaju dva intelektualaca-profesora. @ene Glavi~ana udate do 1941. godine: 4. pas: 1. Radosavqeva èna se zvala Kadu{a-Kaka, ali se ne zna odakle je bila. Poznata je i po tome {to je samo ona nosila u Ropu{nicu navijenu pre|u na vratilo i na Dolu, ispred savardaka, pobije ~etiri sove i na~ini natru za tkawe. Pri~ao je Veqo Ma{kovi} da je brdilom od natre toliko jako udarala da je svaki udarac odlijegao u @lijeb, "to, to", kako je Veqo predstavqao. 5. pas: 2. Mileva Simona, k}er Nova Bulatovi}a-Kalu|era iz Smailagi}a Poqa, 3. Milanova Milosava od Dra{kovi}a iz Luga, 4. Boìna je imao prvu ènu Jagliku, ali se ne zna odakle je bila, 5. Boìnina druga èna Miqa od Milo{evi}a iz Mate{eva. Poslije Boìnine smrti Miqa se udala za Jovana Simonovi}a u Kru{evqe, 6. pas: 6. \urova Mawa (Mijojka) od Kqaji}a iz Ra{ka, 7. Rado{eva Boàna od Rnkovi}a iz Gorwe Mora~e. @ene Glavi~ana poslije 1945. godine: 1. iz Gorwe Mora~e3, 2. iz Lijeve Rijeke1, 3. iz Osredaka5, 4. iz Kola{ina4, 5. iz Lipova1, 6. iz Titograda1, 7. iz Zete1, Svega:16 Jedan brak razveden. Odive Glavi~ana udate do 1941. godine: 1. Stana, sestra od strica Radosavqeva (ne zna se ime wenog oca) za Milovana Obrenovi}a u Jasenovu, 2. Novka Mileva za Zeka Rako~evi}a u Rai~evine. Razvela se i umrla u Osrecima. 3. Dragiwa Boìnina, za Andriju Dra{kovi}a u Luge. 4. Draguna-Kata Boìnina, za Jovana Bjeli}a u Osretke,

60 OSRECI I OSRE^ANI

Odive Glavi~ana udate poslije 1945. godine: 1. u Gorwu Mora~u2, 2. u Nik{i}2, 3. u Osretke1, 4. u Zetu3, 5. u Cetiwe1, 6. u Rovca2, 7. u Kola{in3, 8. u Re~ine1, 9. u Danilovgrad1, 10. u Titograd1, Svega:17 Razvedena jedna odiva.

3. Jovanovi}i: Jovanovi}i su doselili iz Ku~a po~etkom 18. vijeka. Wihov najstariji predak, za koga se zna, je Drekale, po kome se zove pleme Drekalovi}a. Prezime su dobili po Jovanu Stevanovu, koji je kratko vrijeme ìvio u Gorwim Kokotima, u Qe{anskoj Nahiji, pa su se, po tome, zvali i Kokotovi}i. Daqa geneza ide: Stevan-Martin-Vuki}-Vujo{-Qale-Drekale. Ne zna se koje je prezime imao Jovan kad se naselio u Osretke, osim Kokotovi}. Jovan je imao devet sinova. Wih sedam su odselili u Srbiju, a jedan od wihovih potomaka je bio poznati kwiènik Rade Jovanovi}-Drainac. U Mora~i (Osrecima) su ostali Jovanovi sinovi Pajo i Miju{ko. Pajo je imao sinove: Milutina, Vu~ka, Ra{a i Jo{a, po kojima se, na mawa bratstva (trbu{~i}e), zovu: Milutinovi}i, Vu~kovi}i, Ra{ovi}i i Jo{ovi}i. Miju{ko je imao Jovana, a Jovan Iliju, Jakova i Teodosija, arhimandrita, ~ije pravo (svetovno) ime nije poznato. Po Miju{ku se wegovi potomci zovu Miju{kovi}i. Jovanovi}i su ìvjeli u, gotovo, svim zaseocima Osredaka. Jedna livada na Dugom Selu, u Qutoj, zove se Lakova~a po Laku Jakovovu. U Kru{evqu je jedna livada bila Mali{e Boòva iz Wegalica, a Vule Milutinov je imao livadu

61 ANANIJE SIMONOVI} u Wegalicama, koje su zamijenili, pa je ona u Kru{evqu, do skoro, bila vlasni{tvo Vulevi}a. Ovo bratstvo se, brojno, dosta brzo pove}avalo. Do sada ima deset pasova (koqena) od Jovana Stevanova. Veliki broj porodica iz ovoga bratstva se odselio u razne krajeve Jugoslavije, pa i u Ameriku i Australiju. Tako je Sekule Vulev po{ao u Ameriku i vi{e se o wemu ni{ta ne zna, a \or|ije @ivkov u Australiju, gdje sada ìve wegovi potomci Boris, Bert, Mark, Paul, Xorx, Geri i drugi. Poslije 1878. godine u Srbiju su odselili potomci Jakova Miju{kova: Radojica, Risto, \or|ije i Peruta, a potomci Jovana Ilijina: Vukosav, Mijat i Vojin u Sjerogo{te, a zatim u Srbiju. Mnogo kasnije, pred Drugi svjetski rat, u Bakovi}e kod Kola{ina, odselili su sinovi Mali{e Boòva: Zarija, Rade i Vojislav iz Wegalica, ali su dràli imawe u Wegalicama do 1954. godine, a i rat su tu proveli. Najpoznatiji Jovanovi} je arhimandrit Teodosije Kokotivi}, sin Jovana Miju{kova, koji je ìvio u doba Petra Prvog Petrovi}a i bio arhimandrit u Manastiru Mora~i od 1805. do 1831. godine. Poznato je pismo Petra Prvog Qe{wanima (u Rovcima), gladne 1817. godine, da }e ih prokleti ako ne plate arendu za crkovna imawa, koja obra|uju i koriste u Lije{wu, u kojem pomiwe arhimandrita Teodosija. Teodosije je izgradio dio manastirskog konaka, koji se dugo zvao Kula Kokotovi}a, kao {to se po popu Golovi}u zove Kula Golovi}a. Poznat je bio i Vule Milutinov, koji je ìvio 95 godina, a dugo godina je bio potpuno slijep. To mu, ipak, nije smetalo da, ~esto, vi{e "vidi" i "~uje" nego mnogi zdravi qudi. U novije vrijeme poznat je Batri} Milovanov, koji je bio predratni komunista, a u NOR-u borac Prve proleterske brigade i nosilac Partizanske spomenice 1941, a poslije rata se nalazio na visokim dràvnim funkcijama. Najpoznatiji je bio 1947. godine kao komandant Glavnog {taba na izgradwi Omladinske pruge [amac-Sarajevo. Pod wegovim rukovodstvom, prugu, u duìni od 241 km, zavr{ilo je 211.000 omladinaca i omladinki za osam mjeseci. Na proslavi zavr{etka pruge, 16. novembra, Batri} je raportirao Mar{alu Titu ovim rije~ima: "Druè Mar{ale, izvr{ili smo datu obavezu, izgradili smo Omladinsku prugu [amac-Sarajevo".

62 OSRECI I OSRE^ANI

Kasnije je, dugo, godina, bio direktor Uprave civilnog vazduhoplovstva i ambasador Jugoslavije u UNESKO-u. U poslijeratnom periodu bavio se publicistikom i napisao vi{e zna~ajnih radova o NOP-u u Crnoj Gori i u srezu kola{inskom. @ene Jovanovi}a udate do 1941. godine: 4. pas: 1. Vuleva prva èna Jevra od Mini}a iz Rovaca, 2. Vuleva druga èna Milena od Rako~evi}a iz Prekobr|a, 3. Pavlova An|u{a, ne zna se odakle je bila. Zanimqivo je da su Pavle Vu~kov i wegova èna An|u{a umrli u istom satu. Zajedno su ih donijeli, po velikom snijegu, na grobqe i sahranili zajedno. Ne{to sli~no se nije desilo u Osrecima. 4. Mira{eva prva èna, ne zna joj se ime niti odakle je bila, 5. Mira{eva druga èna Stanica, ne zna se odakle je bila, 6. Milivojeva Milena od Vujisi}a iz Prekobr|a, 7. Zajkova Zaka od Rako~evi}a iz Prekobr|a, 8. Perkova Marica od Bulatovi}a iz Rovaca. 5. pas: 1. Joleva prva èna Qubica, k}er Radovana To{kovi}a iz Jasenove, 2. Joleva druga èna Lucija od Popovi}a iz Pipera, 3. Markova Milka, k}er Marinka [}epanovi}a iz Vi{awa, 4. Bo{kova Gospava, k}er Tomice Vujisi}a iz Prekobr|a, 5. Pajova Ikonija, k}er Mla|ena Doì}a iz Vrujaca, 6. Be{ova Jela od Dra{kovi}a iz Poqa kola{inskih, 7. Vidakova prva èna Jana od Rako~evi}a iz Prekobr|a, 8. Vidakova druga èna Bula od Gruji}a iz Prekobr|a, 9. \okina Petru{a, k}er Jovana Tripkovi}a iz \u|evine, 10. Ivanova Stakna, k}er Pavi}a Rako~evi}a iz Rai~evina, 11. Milutinova-]ileva Miruna-Mi{na, k}er Milisava Ma{kovi}a iz Osredaka,

63 ANANIJE SIMONOVI}

12. Mijailova Milosava od \ur|i}a iz \u|evine, 13. Milunova Zlatana, k}er Radojice Rako~evi}a iz Rai~evina, 14. Mijajlova prva èna Mijojka, k}er Arsenija Bjeli}a iz Osredaka, 15. Mijajlova druga èna Petrana od Bulatovi}a iz Rovaca, 16. Peri{ina Cmiqana od Dra{kovi}a iz Seli{ta kod Kola{ina, 17. Mali{ina [ajka, k}er Pavla-Muja Bukili}a iz Po`we, 18. Milisavqeva Jaglika, k}er Veqa Stevanovi}a iz Osredaka, 19. Petrova Milosava, k}er Milivoja [ukovi}a iz Mioske, 20. Teodorova Plana od Ilin~i}a iz Tare, 21. Vasilijeva Jaglika od Laki}evi}a iz Bara; 22. Mirkova Milu{a, k}er Toma Bulatovi}a iz Cerovice. 6. pas: 23. Milovanova Jelisava, k}er Ne|eqka Radovi}a iz Bara, 24. \ukanova Stojana, k}er Novice Ma{kovi}a iz Osredaka, 25. Milinkova Miruna od [}epanovi}a iz Rovaca, 26. Bojova Savna od Rako~evi}a iz Prekobr|a, 27. Milovanova ([uta) Ruà, k}er Arsenija Bjeli}a iz Osredaka, 28. Milo{eva Vukosava od Medenica iz Ravni, 29. Radivojeva Staka, k}er Nikole ]etkovi}a iz Ra{ka. Kasnije se udala za Radisava Bukili}a, 30. Radulova Bulica od Perovi}a iz Jasikovice, 31. Pujova prva èna, ne zna joj se ime niti odakle je bila, 32. Pujova druga èna Petru{a od Medenica iz Ravni, 33. Jovanova Bosiqka od Braunovi}a iz Prekobr|a, 34. Blaòva Marija, k}er ]ira Ma{kovi}a iz Osredaka, 35. Vojinova Qubica, k}er Ne{ka Laki}evi}a iz Bara, 36. Milosavqeva Milijana, k}er Spasoja Milo{evi}a iz Osredaka, 37. Mirova Qeposava od Rako~evi}a iz Prekobr|a,

64 OSRECI I OSRE^ANI

38. Zarijina Qubica, k}er Peri{e Dra{kovi}a iz Rovaca, 39. Radeva Quba, k}er Grubana Radovi}a iz Bara, 40. Vojislavqeva Zorka od Vlahovi}a iz Re~ina, 41. Mirova Milica, k}er Marka Bulatovi}a iz Rovaca, 42. Mileva Milka, k}er \or|ija Ma{kovi}a iz Osredaka, 43. Mirkova Stanisava od Dra{kovi}a iz \u|evine.

@ene Jovanovi}a udate poslije 1945. godine:

1. iz Gorwe Mora~e8, 2. iz Nik{i}a5, 3. iz Mioske1, 4. iz Jasenove1, 5. iz Osredaka11, 6. iz Rovaca1, 7. iz Beograda5, 8. iz Slovenije2, 9. iz Herceg Novog1, 10. iz Qe{anske Nahije1, 11. iz Cetiwa1, 12. iz Vrujaca1, 13. iz Kola{ina3, 14. iz Poqa1, 15. iz Ravni1, 16. iz Slavonije1, 17. iz Lipova1, 18. iz Bjelopavli}a1, 19. iz Bijelog Poqa1, 20. iz Srbije1, 21. iz Ku~a1, 22. iz Titograda1, Svega:50

Razvedena ~etiri braka.

Odive Jovanovi}a udate do 1941. godine: 1. Pavlova Butra za Petra Milo{evi}a u Osretke, 2. Mira{eva Dobrica za Bo`a [}epanovi}a-Vesni}a u Kosjere, iznad Me|urije~ja,

65 ANANIJE SIMONOVI}

3. Mira{eva Stanu{a za Vasa [}epanovi}a-Vesni}a u Kosjere iznad Me|urije~ja, 4. Mira{eva Milu{a za Rajka [}epanovi}a-Vesni}a u Kosjere iznad Me|urije~ja, 5. Mira{eva Vidosava za Radosava Danilovi}a u \u|evinu, 6. Ra{ova Ru`a za Bogi}a Ma{kovi}a u Osretke, 7. Milutinova Cmiqana za Novaka Ma{kovi}a u Osretke, 8. K}er Ra{ova (ne zna joj se ime) udata za Agicu Mini}a u Veqe Duboko, 9. Milivojeva Ilinka za Jefta Rakovi}a u P.Bistricu, 10. Milivojeva Bjela za Maksima Rakovi}a u P.Bistricu, 11. Mirkova Jelka za Sin|i}a u [ahovi}e, 12. Mirkova Jelisavka za [apowi}a u Bijelo Poqe, 13. Mirkova Marica za Markovi}a u Kosjeri}, 14. Mirkova Kosa za Damjanovi}a u U`ice, 15. Be{ova Duwa za Blagoja Radowi}a u Planu, 16. Be{ova Darinka za Mata [}epanovi}a u Vi{we, 17. Vuleva Stamena za [}epana Popovi}a u Re~ine, 18. Milisavqeva Stevanija za Radivoja Pekovi}a u Gorwu Mora~u, 19. Perkova Milosava za Draga Jankovi}a u Ravni, 20. Mali{ina Rumica za Stevana ]etkovi}a u Ra{ko, 21. Mali{ina Ilinka za Sava M. Ma{kovi}a u Osretke, 22. ]ileva Jelica za Krsta [i{ovi}a u Gowu Mora~u, 23. Milunova Ikonija za Milorada Ma{kovi}a u Osretke, 24. Mijailova Mara za Aleksu Milo{evi}a u Osretke, 25. Pujova Mara za Radivoja Ma{kovi}a u Osretke, 26. Milisavqeva Milena za Radula Ma{kovi}a u Osretke, 27. Milisavqeva Zorka za Radomira Bukili}a u Osretke, 28. Petrova Jovana za Filipa Ili}a u Jasenovu, 29. Petrova Mijojka za Radojicu Radowi}a u Jasenovu, 30. Perkova Miruna za Radula Milo{evi}a u Osretke.

Odive Jovanovi}a udate poslije 1945. godine:

1. u Planu1, 2. u Prekobr|e2, 3. u Titograd4, 4. u Beograd4,

66 OSRECI I OSRE^ANI

5. u Nik{i}2, 6. u Kulu1, 7. u Jasenovu1, 8. u Osretke6, 9. u Gorwu Mora~u5, 10. u Zetu1, 11. u Plav1, 12. u Cetiwe2, 13. u Herceg Novi1, 14. u Danilovgrad1, 15. u Rovca2, 16. u Kola{in2, 17. u Miosku1, 18. u Lipovo1, 19. u \u|evinu1, 20. u Ra{ko1, 21. u Ra~ine1, 22. u Srbiju1, 23. u [vajcarsku1, Svega:43

Razvedene tri odive.

4. Lazarevi}i: Lazarevi}i su dobili prezime po Lazaru, sinu Tripkovom, a unuku Milutinovom. Daqa geneza ide: Tripko- Milutin- Pavi}- Matija{- Pejo- Stanoje- Radowa- Bale- Vu~eta-Lazo- Niko-Brato-Stevan-Vuk Grgur-\uro-Vuk Brankovi} (Sekule Dobri~anin: "Dowa Mora~a", str. 62.). Tripko je imao i sina Milo{a po kojemu su Milo{evi}i dobili prezime. Imaju 11 pasova od Milutina, a devet od Lazara. Lazarevi}i su `ivjeli u Gowoj Qutoj, a kasnije su od Tomi}a kupili i Neretvu u Po`wi. Bavili su se sto~arstvom i zemqoradwom, kao i ostali Osre~ani. Imali su, za one prilike, dobro imawe, dosta {ume, a i planina im je bila blizu. I sada se u Osrecima neke parcele zemqi{ta zovu po wima, iako su dosta davno svi odselili. Na Podima iznad Kru{evqa, jedna mawa livada se zove "Xajovi}a" po Xaju

67 ANANIJE SIMONOVI}

Lazarevi}u. Velika hrastova i druga {uma ispod Koweva, pored rijeke Mora~e, bila je wihova. Lazarevi}i se, kao bratstvo, nijesu mnogo brojno pove}avali kao neka druga osreda~ka bratstva. Tako wih devet, iz osmog pasa, nijesu imali mu{kih potomaka. Po{to su bili imu}ni, po~etkom 20 vijeka, su {kolovali svu mu{ku djecu, pa su imali vi{e intelektualaca sa fakultetskom spremom, a i u~iteqa, oficira, slu`benika. Interesnatno je da je sinu Milovana Lazarevi}a bilo, tako|e, ime Milovan, ali su ga zvali Xajo. Xajova èna Stanu{a, rodom od Bulatovi}a iz Cerovice, bila je udovica Simona Tripkova Simonovi}a iz Ocke Gore (Jasenove). Kad je Simon poginuo na Meterizima 1862. godine, Simonova majka, a Stanu{ina svekrva An|a, joj je rekla: "Ako ti ispadne prilika udaj se, a ja }u ti podizati maloqetnoga sina Vidaka". Stanu{a je poslu{ala i udala se za Xaja. Imali su ~etiri sina. Lazarevi}i su se po~eli iseqavati iz Osredaka, odmah po oslobo|ewu Lipova od Turaka, 1858. godine, najprije u Lipovo, zatim u Kola{in i u Po`wu, a poslije Prvog svjetskog rata i u druge krajeve Jugoslavije. Mile [olev se odselio iz Qute u Kola{in negdje oko 1905. godine zato {to mu je, dok je orao wivu ubio kamen (koji se opu~io-obru{io ispod Strana) vola u jarmu. Tada je rekao: "Vo|e se vi{e ne moè ìvjeti". Uve~e je prodao ku}u i imawe svom ro|aku Jovanu Radovanovom. Ne|eqko Xajov je umro 1911. godine, a wegova èna @ivana 1937. g. Sahraweni su u grobqe na Nikoqa~i, u Po`wi. Od tada Lazarevi}a nema u Mora~i. Od Lazarevi}a su poznati: Boò Ne{kov, plemenski kapetan Dowe Mora~e, [ole Radovanov, osreda~ki kmet oko 1882. godine, Milovan-Xajo, koji je poginuo 1877. godine u odbrani Manastira Mora~e od Turaka, Jago{ Begov, komandir Lipovske ~ete u balkanskim i Prvom svjetskom ratu, Spasoje [olev, penzionisani pukovnik poslije Prvog svjetskog rata, Mile [olev, komandir Osreda~ke ~ete od 1912. godine i Sava Xajov, koji je bio vo|a komita u Lipovu i na~elnik Pe}kog okruga. U novije vrijeme poznat je i Vladimir Milev, prvi predsjednik Sreskog narodnooslobodila~kog odbora 21. jula 1941. godine u Kola{inu, ministar u prvoj vladi Narodne Republike Crne Gore 1946. godine i predsjednik Sreza i Op{tine Kola{in od 1952. do 1960. godine. Lazar Qubomirov

68 OSRECI I OSREÂNI je bio nosilac Partizanske spomenice 1941. U Cetiwu je ìvio, do 1934. godine, Milo{ Jovanov, koji je duè vremena bio sreski na~elnik. U bratstvu Lazarevi}a je od po~etka dvadesetog vijeka, pa i sada, bilo vi{e intelektualaca, raznih struka. Sada Lazarevi}a nema ni u Lipovu, ni u Kola{inu, ve} ìve u Podgorici, Beogradu, Aran|elovcu i drugim mjestima. @ene Lazarevi}a udate do 1941. godine: 5. pas: 1. Milovanova (Xajova) Stanu{a od Bulatovi}a iz Cerovice. 6. pas: 2. Vu~etina Bulica, k}er Sima Doì}a iz Vrujaca, 3. Savina Anica od Pekovi}a iz Gorwe Mora~e, 4. Ne|eqkova @ivana od Perovi}a iz Bara (u Mora~i), 5. [oleva Vasilija, ne zna se odakle je bila, 6. Vasilijeva Darinka od Haxi-Pe{i}a iz Srbije. 7. pas: 7. Mileva Marija, k}er Grujice Ma{kovi}a iz Osredaka, 8. Spasojeva Saveta od Milo{evi}a iz Mate{eva, 9. Milanova Marica od Bulatovi}a iz Cerovice, 10. Svetozareva Milica iz Srbije, 11. Jovova Mileva, k}er Malina Radovi}a iz Blatine, 12. Qubomirova Bosiqka od Spasi}a iz Pri{tine.

8. pas: 13. Vladimirova Milka od Vujisi}a iz Re~ina, 14. Boìdarova prva èna Draga, k}er Toma Rako~evi}a iz Tare, 15. Boìdarova Druga èna Marija, k}er Toma Vuja~i}a iz Kola{ina 16. Mojsijeva Dragica od Miju{kovi}a iz Nik{i}a.

Po{to su Lazarevi}i odselili iz Osredaka poslije Prvog svjetskog rata, nema podataka o wihovim `enama i odivama udatim poslije 1945. godine.

Odive Lazarevi}a udate do 1941. godine:

69 ANANIJE SIMONOVI}

1. Xajova (Milovanova) Milena za Radoja Perovi}a u Lipovo, 2. Vu~etina Saveta za Veqa Radovi}a u Blatinu, 3. Vu~etina Ikonija za Mijaila Radovi}a u Lipovo, 4. Vu~etina Ne{a za Nikolu Dulovi}a u Gorwu Mora~u, 5. Vu~etina Mileva za Milosava-[awa Perovi}a u Lipovo, 6. Savina Jovana za Vasa Do`i}a u Trebaqevo, 7. Savina Mijojka za Radosava Lazovi}a u Berane, 8. Ne|eqkova Sofija za Jova Popovi}a u Lipovo, 9. Ne|eqkova Sava za Spasoja Begovi}a u Danilovgrad, 10. Radeva Kadu{a za Rista Ra{ovi}a u Vrujca, 11. Radeva Cmiqana za Vukosava Bukili}a u Gorwu Mora~u, 12. Vasilijeva Desa za Mitra Rai~evi}a u Podgoricu, 13. Vasilijeva Bosiqka za Boru Cveti}a u Veliku Planu, 14. Darinka (ne zna joj se ime oca) za Du{ana Miqani}a u Sarajevo, 15. Mileva Vukosava za Dimitrija Rai~evi}a u Podgoricu, 16. Radeve: Vidosava Milica i Anica, udate su ali se ne zna gdje,

5. Lu~i}i Lu~i}i, prema predawu, poti~u od Jovanovi}a. Jedna odiva Jovanovi}a po imenu Stana, je imala sina Luku, kojega su zvali Luka Stanin. Ne zna se ~ija je k}erka bila Stana niti se zna ime Lukinoga oca.Po wemu se Lukini potomci prozivaju Lu~i}i. Lu~i}i su se sporo brojno pove}avali, pa ih ni sada nema mnogo. Imali su osam pasova od Stane, {to zna~i da postoje oko 230 godina, {to je znatno mawe od ostalih osreda~kih bratstava. Dijele se na Milunovi}e, po Milunu Lukinom i na [}epanovi}e, po drugom Lukinomm sinu [}epanu. Luka je imao ku}u u Kru{evqu, blizu izvora u mjestu koje se, bli`e, zove Izvori. Tu i sada postoji ku}i{te. Ovo je pri~ao Vuka{in Milunov Lu~i}, unuk Lukin. Kasnije su to Lukino imawe naslijedili Mali{a i Vuka{in, odnosno Vuka{inov sin Milinko. Mali{a je svoj dio prodao Zajku Jovanovi}u, a Milinko Marku Simonovi}u, negdje 1922. godine.

70 OSRECI I OSRE^ANI

Ovo bratstvo ne pomiwe Sekule Dobri~anin u kwizi "Dowa Mora~a", a pomiwe sva ostala bratstva u Osrecima, vjerovatno {to mu niko o wima nije dao podatke. Ni Lu~i}i ne znaju mnogo o genezi svoga bratstva, pa ni o svom rodona~elniku. Lu~i}i su ìvjeli u Kru{evqu, u Ravnome i u Ravancima, a od prije 120 godina i na Veqoj Wivi, gdje su do tada ìvjeli Rubeì}i iz Sirovca kod Boana. Rubeì}i su odselili u Planu, jer su Vequ Wivu zamijenili za dio koji su Lu~i}i dobili u Planoj. I Lu~i}i su se odavno po~eli iseqavati iz Osredaka zbog te{kih uslova ìvota i prenaseqenosti. Tako su Mijat, Gajo i Zavi{a Milunovi, jo{ davno, odselili u Srbiju (poslije 1878. godine), u Gajtan i Toplicu. Vjerovatno da od wih postoji {iroko potomstvo, ali o wima nema podataka. Oni se sada prezivaju Milunovi}i. Novak i Tadi{a Blagovi i Milinko i Qubo Vuka{inovi su odselili u [ahovi}e (Toma{evo) i u Bijelo Poqe, poslije 1922. godine. Wihovo potomstvo je obuhva}eno genezom bratstva Lu~i}a. Poznati su bili, kao majstori, Milun Lukin i Mali{a Milunov. Mali{a je zidao velike kamene ku}e i u Osrecima i van Osredaka. Na Solunskom frontu je, kao dobrovoqac iz Amerike, poginuo Mileta Mali{in 1918. godine. Tadi{a Blagov je bio borac NOR-a i imao Partizansku spomenicu 1941. Sada imaju vi{e intelektualaca raznih struka. @ene Lu~i}a udate do 1941. godine: 3. pas: 1. [}epanova Marica, k}er Krsta Bjeli}a iz Osredaka,

4. pas: 2. Mali{ina Stanija, k}er Mika Stevanovi}a iz Osredaka, 3. Zavi{ina Velika k}er Ilije [ukovi}a iz Mioske, 4. Nikolina Stanica, k}er Nikole ]irovi}a iz Bara, 5. Blagova [ajka, ne zna se odakle je bila, 6. Vuka{inovoj `eni se ne zna ni ime ni odakle je bila,

5. pas: 7. Markova Borika od Vlahovi}a iz Rovaca, 8. Lukina Jovana k}er Milutina Jankovi}a iz Ravni, 9. Novakova Lucija k}er Perka Bulatovi}a iz Re~ina,

71 ANANIJE SIMONOVI}

10. Tadi{ina Vidna k}er Miju{ka Vujisi}a iz Prekobr|a, 11. Milinkova Borika k}er Grujice Drqevi}a iz Ravni, 12. Qubova Velika od Bo{kovi}a iz [ahovi}a, 13. Milijina Bosa, k}er Radula Ma{kovi}a iz Osredaka.

@ene Lu~i}a udate poslije 1945. godine:

1. iz Kola{ina1, 2. iz Jasenove1, 3. iz Rovaca1, 4. iz Osredaka2, 5. iz Pqevaqa1, 6. iz Zete1, 7. iz Bjelopavli}a1, 8. iz Bijelog Poqa1, 9. iz Cetiwa1, Svega:10

Odive Lu~i}a udate do 1941. godine: 1. Mali{ina Milu{a za Milutina Ma{kovi}a u Osretke, 2. Nikolina Bo`ana za Milivoja Rako~evi}a u Prekobr|e, 3. Blagova Stanija za Mirka Kqaji}a u Ra{ko. 4. Blagova Cmiqana za Darmanovi}a u Taru, 5. Blagova Stanu{a u Andrijevicu, 6. Lukina Jelena za Rado{a Ma{kovi}a u Osretke, 7. Lukina Milena za Vukosava Rnkovi}a u Gorwu Mora~u, 8. Stana Stanije Blagove za Marinka Ma{kovi}a u Osretke

Odive Lu~i}a udate poslije 1945. godine:

1. u Boan2, 2. u Bijelo Poqe1, 3. u Zetu2, 4. u Jasenovu1, 5. u Osretke1, 6. u Rovca1, 7. u Nik{i}1,

72 OSRECI I OSRE^ANI

Svega:9

6. Ma{kovi}i Ma{kovi}i su dobili prezime po Ma{ku, sinu Milutinovom. Ma{ko je imao bra}u: Stevana (Stevanovi}i), Stanka (Stankovi}i), Savu, koji nije imao potomaka i Tripka, koji je ima sinove Lazara (Lazarevi}i) i Milo{a (Milo{evi}i). Daqa geneza Ma{kovi}a ide: Milutin-Pavi}- Matija{-Pejo-Stanoje-Radowa-Bale-Vu~eta-Lazo-Niko-Brato- Stevan-Vuk-Grgur-\uro-Vuk Brankovi} (S.Dobri~anin: "Dowa Mora~a", str. 62.). Ma{ko je, prema predawu, doìvio duboku starost, a imao je sve svoje zube, pa je izgledalo da ih ima vi{e nego ostali qudi. Zato su ga zvali "stozubi". Ma{ko je imao sinove: Mijata, Miletu i Radivoja. Oni su se daqe brojno pove}avali, pa se, na mawa bratstva, zovu: Ili}i po Iliji Mijatovu, Radunovi}i po Radunu Miletinu, a drugi dio, dva pasa kasnije, Mili}evi}i po Mili}u Pekovu, Dragojevi}i po Dragoju Pekovu, Be}ovi}i po Be}u Spasojevu, a jo{ kasnije Perkovi}i po Perku Teodorovu. Ma{kovi}i su ìvjeli u Ravnome, Korawoj Wivi, Podravawu, Kova~evcu, na Biqezi, u Kamenoj Gori, Ravancima i u Dowoj Qutoj. Bilo je, me|u wima, brojno ve}ih, a i bogatih porodica za one prilike. Zbog prenaseqenosti i te{kih uslova ìvota dosta porodica Ma{kovi}a se odselilo u druge krajeve van Mora~e. Poslije oslobo|ewa Kola{ina, 1878. godine, u Planu, Smailagi}a Poqe i Dulovine odselile su porodice Stani{e i Dmitra Ilijinih, Radovana i Milutina Dragojevih, a u Srbiju Jovan Radisavqev. Jovan se naselio u selo Stubla, u op{tini Medve|a. Wegovi potomci su uzeli prezime Savi} po Savi Radivojevu. Od Jovana je, do sada, bilo 16 mu{kih potomaka i sada ìve u Leskovcu i Kragujevcu, a u selu Stubla samo Miladin, unuk Jovanov. U genezi bratstva Ma{kovi}a prikazani su kao Savi}i. U Murinu kod Plava su odselili Petronije i Ilija Sekulovi, ali wihovi potomci ne znaju ~iji je bio Sekule i ko se doselio iz Osredaka i kada. Wih sada ima pet pasova od Sekule, a ima ih 3-4 porodice. Po jednoj legendi i Ma{ko je odselio u Srbiju sa jednim sinom, ~ije ime nije poznato, a tamo su uzeli drugo prezime, tako da sada o

73 ANANIJE SIMONOVI} wima nema nikakvih podataka. Ipak je te{ko vjerovati da je i Ma{ko oti{ao u Srbiju, ako su mu u Osrecima ostali sinovi Mijat, Mileta i Radivoje. Od Ma{kovi}a su poznati: Bogi} Mili}ev, Milovan Bogi}ev i Milovan Novakov kao dobri, pametni i pravi~ni osreda~ki kmetovi i Jovan Bogi}ev, barjaktar Osreda~ke ~ete u Prvom svjetskom ratu. Me|u pametnije Ma{kovi}e je spadao i Mijajlo Novi~in, koji je bio veliki radnik i veliki majstor za gotovo sve seoske poslove. Zidao je kre~ane za potrebe sela, gradio i popravwao vodenice, mostove i drugo. Mijajlo je 1953. godine izgradio pje{a~ki drveni most preko Tare, kod @utoga kr{a, koji je dugo godina odolijevao snazi Tare i sluìo Mora~anima i Rov~anima da ne idu zaobilaznim putem ispod Babwe grede i da qeti, ne gaze hladnu Taru. Umro je 1958. godine. Od mla|ih poznati su: Mijat Vukov, koji je poginuo u [paniji 1937. godine, Jelica Novi~ina i Savo Sekulov koji su poginuli u NOR-u i progla{eni za narodne heroje Jugoslavije. Savo je poginuo na Sremskom frontu 1944. godine, kao komandant Osme crnogorske brigade. Poznati su i Vojislav Sekulov, brat Savov, kao predratni ~lan KPJ i jedan od organizatora Trinaestojulskog ustanka 1941. godine u kola{inskom kraju, a poginuo je na Kupresu jula 1942. godine kao politi~ki komesar bataqona u êtvrtoj proleterskoj brigadi, kao i Mili} Milovanov, koji je, uo~i rata, bio sekretar komiteta KPJ u velikom industrijskom bazenu u Zenici. I wegova uloga u ustanku je bila zna~ajna. Poginuo je u borbama za Livno, u qeto 1942. godine. Nekoliko Ma{kovi}a iz Plane (Novica, Rado{, Radomir, Veqko i drugi) su bili poznati po svom revolucionarnom radu od 1934. do 1945. godine. Blaò Milutinov je bio svje{tenik, a ìvio je u Hercegovini. Imao je Partizansku spomenicu 1941, kao i Marijan Sekulov i Veqko Novi~in. Sada u bratstvu ima veliki broj intelektualaca raznih struka. @ene Ma{kovi}a, udate do 1941. godine: 4. pas: 1. Stani{ina Stamena (Nana), ne zna se odakle je bila, 5. pas: 2. Dmitrova Jaglika, k}er Filipa Radojevi}a iz Jasenove,

74 OSRECI I OSRE^ANI

3. Ne|eqkova Nela (Milica), k}er Bori{e Jankovi}a iz [titarice, porijeklom iz Lije{wa, 4. Radovanova Draguna od Xakovi}a iz [aranaca, 5. Boòva \ur|a, ne zna se odakle je bila, 6. Milisavqeva Miruna od [}epanovi}a iz Me|urije~ja, 7. Perkova Marica od Bulatovi}a iz Rovaca, 8. Jankova Jelica, k}er Rado{a Bjeli}a iz Osredaka, 6. pas: 9. Vukova Ilinka, k}er Vu~i}a Ra{~anina iz Lipova, 10. Pavlova prva èna - ne zna joj se ni ime, niti odakle je bila, 11. Pavlova druga èna iz Rovaca, ali joj se ne zna ime, 12. Peri{ina Duwa, k}er Mira{a Bukili}a iz Po`we, 13. Vasova Miruna, k}er Jokice Bulatovi}a iz Rovaca, 14. Sekulova prva èna Jaglika od [ukovi}a iz Mioske, 15. Sekulova druga èna Miruna, k}er Milana Mujovi}a iz Po`we, 16. Dragi{ina Mirosava, k}er Petka Radojevi}a iz Jasenove, 17. Milosavqeva Milosava, k}er Draga Stevanovi}a iz Osredaka, 18. Veqova Gospava-Lila, k}er Mi{ura Rako~evi}a iz Prekobr|a, 19. Gruji~ina Vemija, k}er Stani{e Radojevi}a iz Jasenove, 20. Mirkova Gospava od Rako~evi}a iz Prekobr|a, 21. Novakova Cmiqana, k}er Milutina Jovanovi}a iz Osredaka, 22. Petrova Jana, ne zna se odakle je bila, 23. Milivojeva Milica, ne zna se odakle je bila . Kad su Petar i Milivoje Miletini umrli, wihove ène Janu i Milicu, svekar Mileta je potjerao u rod, a wihovo petoro djece sam podizao. 24. Novi~ina Savica od [ukovi}a iz Bakovi}a, 25. Pavi}eva Kaja, ne zna se odakle je bila, 26. Mira{eva Miruna, k}er Radosava Bulatovi}a iz Cerovice, 27. Marinkova Stana, k}er Stanije Blagove Lu~i} iz Osredaka,

75 ANANIJE SIMONOVI}

28. Dukina (Markova) Stanica od Tapu{kovi}a iz Cerovice, 29. Bogi}eva Ruà, k}er Ra{a Jovanovi}a iz Osredaka, 30. Radivojeva prva èna Mara k}er Puja Jovanovi}a iz Osredaka, 31. Radivojeva druga èna Milica od Vlahovi}a sa Babqaka, 32. Radivojeva tre}a èna Vasilija od Dra{kovi}a iz Blatine, 33. Radovanova Stanija, k}er Jovana \urkovi}a-Pipera sa Dugog Laza, 34. Savi}eva Stana je od [}epanovi}a iz Me|urije~ja, 35. Jovetina prva èna Krstiwa od Dra{kovi}a iz Veqeg Dubokog. Razveli se. 36. Stevanova Miruna od Medenica iz Ravni,

7. pas: 37. Dragojeva Buka, ne zna se odakle je bila, 38. Milutinova prva èna Mirosava, k}er Milisava Bulatovi}a iz Cerovice, 39. Milutinova druga èna Milu{a, k}er Mali{e Lu~i}a iz Osredaka, 40. Milutinova tre}a èna Jela od Bulatovi}a iz Rovaca, 41. Milijina Stana od Vuja~i}a iz Uskoka, 42. Radowina Sara od Kqaji}a iz Ra{ka, 43. Gavrilova prva èna Jaglika, k}er Gavrila Bo{kovi}a iz \u|evine, 44. Gavrilova druga èna Miruna, k}er Veqa Ma{kovi}a iz Osredaka, 45. Radosavqeva Grana-Velika, k}er Vukosava Bukili}a iz Po`we, 46. Savova Ilinka, k}er Mali{e Jovanovi}a iz Osredaka, 47. \or|ijeva Ruìca, k}er Bogdana Axi}a iz Trebaqeva, 48. Dmitrova Stanu{a, k}er Pulete Bulatovi}a iz Cerovice, 49. Milovanova Novka, k}er Daga Kqaji}a iz Ra{ka, 50. Spasojeva \ur|a od Rako~evi}a iz Prekobr|a, 51. Mihailova Stanojka od Todorovi}a iz Lipova,

76 OSRECI I OSRE^ANI

52. ]irova Vasilija od [}epanovi}a iz Dulovina, 53. Mijajlova Milica, k}er Mira{a Bukili}a iz Po`we, 54. Rado{eva prva `ena Granica, k}er Veqa Ma{kovi}a iz Osredaka, 55. Rado{eva druga `ena Jelena, k}er Luke Lu~i}a iz Osredaka, 56. Radulova Milena, k}er Milisava Jovanovi}a iz Osredaka, 57. Vidakova Anica, k}er Jovana To{kovi}a iz Jasenove. Ponovo se udala za Mihaila 58. Milo{evi}a, 59. Milovanova Anica, k}er Grujice Drqevi}a iz @iraka, 60. \or|ijeva Milena, k}er Raja Laki}evi}a iz Bara, 61. Jovanova Miruna, k}er Savi}a Bjeli}a iz Osredaka, 62. Peri{ina Mijojka, k}er Simeuna Milo{evi}a iz Osredaka, 63. Novi~ina Milena-Xala, k}erka Jovana Kujovi}a iz Bakovi}a, 64. Radomirova Bojana, k}erka \ura Jak{i}a iz Plane.

8. pas:

65. Batri}eva Agatina, k}er Sekule Ma{kovi}a iz Osredaka, 66. Mileva Zorka od Rako~evi}a iz Prekobr|a, 67. Zarijina Sovija, k}er Marka Simonovi}a iz Osredaka, 68. Marijanova Novka od ]etkovi}a iz Boana, 69. Miloradova Ikonija, k}er Miluna Jovanovi}a iz Osredaka, 70. Filipova Mileva, k}er Blagote Bulatovi}a iz Lije{wa, 71. Jankova Saveta, k}er \or|ija Ma{kovi}a iz Osredaka, 72. Lukina Cmiqana, k}er Petka Ili}a iz Jasenove, 73. Veqkova Stanka od Laki}evi}a iz Bara, razvedeni, 74. Radeva Mileva od Radovi}a iz Bara, 75. \urova Koviqka, k}er Peri{e Ma{kovi}a iz Osredaka,

77 ANANIJE SIMONOVI}

@ene Ma{kovi}a udate poslije 1945. godine: 1. iz Osredaka17, 2. iz Gorwe Mora~e5, 3. iz Jasenove2, 4. iz Rovaca4, 5. iz Srbije2, 6. iz Ra{ka2, 7. iz Re~ina1, 8. iz Mioske4, 9. iz Pipera2, 10. iz Ni{a2, 11. iz Australije1, 12. iz Toma{eva1, 13. iz Poqske Bistrice1, 14. iz Kola{ina7, 15. iz Pri{tine1, 16. iz Pe}i2, 17. iz Ku~a2, 18. iz Titograda4, 19. iz Bijelog Poqa2, 20. iz \u|evine1, 21. iz Beograda2, 22. iz Bjelopavli}a1, 23. iz Poqske1, 24. iz Makedonije1, 25. iz Pqevaqa1, 26. iz Hrvatske2, 27. iz Ivangrada2, 28. iz Like 1, 29. iz Slavonije1, 30. iz Prekobr|a2, 31. nepoznato6, Svega:82

Razvedeno pet brakova. Odive Ma{kovi}a udate do 1941. godine: 1. Savina Milosava za Milovana Bulatovi}a u Po`wu. To je najstarija odiva iz Osredaka za koju se zna gdje se udala.

78 OSRECI I OSRE^ANI

2. Mijailova Makica za Nova Bulatovi}a-Kalu|era, u Rovca 3. Pavlova Vukosava u Pipere, 4. Boòva Ilinka za Pavi}a Milo{evi}a u Osretke, 5. Gruji~ina Marija za Mila Lazarevi}a u Osretke, 6. Dragojeva Koviqa za [}epanovi}a u Rovca, 7. Mili}eva Cmiqana, za Bogdana Axi}a u Trebaqevo, 8. Mili}eva Mirjana za Petra Milo{evi}a u Osretke, 9. Veqova Dobrica za Dimitrija Bulatovi}a u Lije{we, 10. Veqova Vida za Vu~etu Jankovi}a u Lije{we, 11. Veqova Stana za Jefta Bulatovi}a u Smailagi}a Poqe, 12. Veqova Jela za Kojadina Markovi}a u Gorwu Mora~u, 13. Veqova Ruìca za Marka Simonovi}a u Osretke, 14. Veqova Jelisavka za Miqana Radovi}a u Bare, 15. Veqova Miruna za Gavrila Ma{kovi}a u Osretke, 16. Veqova ]irjana za Tomicu Stevanovi}a u Osretke, 17. Veqova Granica za Rado{a Ma{kovi}a u Osretke, 18. Novi~ina Vukosava za Stevana Stevanovi}a u Osretke, 19. Novi~ina Stojana za \ukana Jovanovi}a u Osretke, 20. Novi~ina Mi{na za Radivoja Milo{evi}a u Osretke, 21. Novi~ina Stanu{a za Joksima Bjeli}a u Osretke. Razveli se. 22. Radovanova Jagoda za Novaka [}epanovi}a u Kola{in, 23. Bogi}eva Qubica za Mila Stevanovi}a u Osretke, 24. Bogi}eva k}er (~ije ime nije poznato) za Mirka Krgovi}a u Poqa, 25. Milisavqeva Mi{na za Milutina-]ila Jovanovi}a u Osretke, 26. Dukina (Markova) Sava za Vuka{ina Tripkovi}a u \u|evinu, 27. Ne|eqkova Anica za Andriju Milo{evi}a u Osretke, 28. ]irova Zorka za Rada Kqaji}a u Ra{ko, 29. ]irova Marija za Blaà Jovanovi}a u Osretke, 30. Perkova An|elija za Bogdana Rako~evi}a u Trebaqevo, 31. Radosavqeva Solumija za Milutina Boji}a u Gorwu Mora~u,

79 ANANIJE SIMONOVI}

32. Radosavqeva Sovija za Vlajka Simonovi}a u Osretke, 33. Sekulova Kata za Nikolu Miki}a u Boan, 34. Sekulova Zorka za Radowu [ukovi}a u Miosku, 35. Sekulova Agatina za Batri}a Ma{kovi}a u Osretke, 36. \or|ijeva Saveta za Janka Ma{kovi}a u Osretke, 37. Peri{ina Kosa za Ivana Laki}evi}a u Bare, 38. Peri{ina Koviqka za \ura Ma{kovi}a u Osretke, 39. Gajova Anica-Mawa za Kostadina Bukili}a u Osretke, 40. \or|ijeva Milka za Mila Jovanovi}a u Osretke, 41. Radulova Mijojka-Mi{na za Velimira Milo{evi}a u Osretke, 42. Radulova Bosiqka-Bosa za Miliju Lu~i}a u Osretke, 43. Milovanova Stanisava za Stevana Bukili}a u Osretke,

Odive Ma{kovi}a udate poslije 1945. godine; 1. U Rovca 5, 2. u @upu 1, 3. u Boan1, 4. u Osretke16, 5. u Ku~e1, 6. u Beograd3, 7. u Gorwu Mora~u6, 8. u [vajcarsku1, 9. u Crkvinu1, 10. u Srbiju 4, 11. u Bare 1, 12. u Titograd6, 13. u Bjelopavli}e1, 14. u Qe{kopoqe1, 15. u Kola{in1, 16. u Vasojevi}e1, 17. u Pe}1 18. u Danilovgrad1, 19. u Ro`aje1 Svega:53 Razvedena jedna odiva.

80 OSRECI I OSRE^ANI

7. Milo{evi}i: Milo{evi}i su dobili prezime po Milo{u Tripkovu. Milo{ je imao brata Lazara, po kojemu se prozivaju Lazarevi}i. Daqa geneza ide:Tripko-Milutin-Pavi}-Matija{- Pejo-Stanoje-Radowa-Bale-Vu~eta-Lazo-Niko-Brato-Stevan- Vuk-Grgur-\uro-Vuk Brankovi} (S.Dobri~anin: "Dowa Mora~a", str. 62.). Milo{evi}i imaju 10 pasova od Milutina, a osam od Milo{a. Milo{ je imao sinove: Stevana, Peka, Milisava, Bori{u i Rista. Od wih je nastalo dosta veliko bratstvo. Milo{evi}i su ìvjeli u Zakriqu, Potkriqa~ama, Vrtima, Ravancima, Ostru`wu, u Gorwoj Qutoj i u Zagracu (znad Po`we). Peko Milo{ev je ìvio u Potkriqa~ama, u savardaku i imao sedam sinova. Risto i Bori{a su imali ku}u u Zagracu (iznad Po`we), a brvna su joj bila od bijelog jasena (lu~kojasen). Wihova je bila i ômovi} Lazina, gdje su zimili stoku, a po~etkom septembra su tu zdizali i provodili po petnaestak dana, dok ne posijeku i sa|enu po 10-12 listova. Stoku bi javili u pa{u do Ropu{nice. Poslije oslobo|ewa Lipova, 1858. godine, u Lipovo su odselili Joksim i Savi} Pekovi i Milinko Stevanov, a poslije 1878. godine, u Trebaqevo Milija Stevanov, a u Planu Milivoje Pekov, Radule Lazarev i Perko Bori{in, gdje i sada ìve wihovi potomci. U Ameriku je davno odselio Perko Milijin, a ne zna se ima li potomaka. U Srbiju je odselio Du{an Jovanov i tamo uzeo prezime Jovanovi} po Jovanu Milisavqevu. Kasnije se iselio i Jovan Lazarev, koji je imao sinove: Miomira, Stra{imira, Draga i Sretena, ali se ne zna ni gdje su se odselili ni gdje sada ìve wihovi potomci. Od starijih Milo{evi}a najpoznatiji su Milinko i Milija Stevanovi. Milinko je bio komandir osreda~ke ~ete i postao je ~uven u ratovima od 1876. do 1878. godine u bojevima sa Turcima na Vu~jem Dolu, Dugi, Petnom Brdu, opsadi Nik{i}a, kao i u bojevima oko Kola{ina (Poqa, [titarica i dr.). I wegov sin Milo{ je bio oficir crnogorske vojske. Najmla|i sin Stevanov, Milija ubraja se me|u najhrabrije i najboqe mora~ke junake. Poslije 1878. godine preselio se u Trebaqevo i sve do oslobo|ewa [titarice 1886. godine bio strah i

81 ANANIJE SIMONOVI} trepet za potarske Turke. Na wegovom spomeniku u [titarici je zapisano da je posjekao osamnaest turskih begova. U to vrijeme je Milija bio upravnik (komandir) crnogorske karaule na Velikom Prepranu, tada{woj granici izme|u Crne Gore i Turske. Te{ko je rawen 1885. godine, u sukobu sa Turcima, kada je poku{ao da posije~e i devetnaestu tursku glavu. Puni{a Perkov je bio u~iteq u Manastiru od 1905. godine. U novije vrijeme poznati su Blaò Milo{ev, u~iteq, koji je strijeqan od ~etnika 1942. godine, Strahimir Andrijin i Ranko Bogdanov, maturant, koji su bili ~lanovi KPJ, organizatori ustanka, a poginuli su kao borci NOV Jugoslavije. Velimir Andrijin je bio nosilac Partizanske spomenice 1941. godine. U bratstvu Milo{evi}a sada ima vi{e intelektualaca raznih struka. @ene Milo{evi}a udate do 1941. godine: 5. pas: 1. Milijina Pauna, ne zna se odakle je bila. Milija je oteo Paunu na saboru u Manastiru Mora~a. 2. Pavi}eva Ilinka, k}er Boà Ma{kovi}a iz Osredaka, 3. Maksimova Zagorka od Krgovi}a iz Poqa, 4. Milivojeva prva èna Lucija od Popovi}a iz Kola{ina, 5. Milivojeva druga èna Todorica, k}er Perka Vujisi}a iz Prekobr|a, 6. Nikolina Kadu{a, k}er Krsta Bjeli}a iz Osredaka, 7. Lazareva Stanija, k}er Teodora Tapu{kovi}a iz Cerovice, 8. Perkova Milosava, k}er Dmitra Ma{kovi}a iz Osredaka, 9. Petrova prva èna Butra, k}er Pavla Jovanovi}a iz Osredaka, 10. Petrova druga èna Mirjana, k}er Mili}a Ma{kovi}a iz Osredaka, 6. pas: 11. Petkova An|elija od Bjeli}a iz Osredaka, 12. Jovanova Ilinka od Vujisi}a iz Lipova, 13. @ena Mirkova (ime nepoznato) od Vukovi}a iz [titarice, 14. Andrijina Anica, k}er Ne|eqka Ma{kovi}a iz Osredaka, 15. Petrova Stanija, k}er Milete Drqevi}a iz Ravni. Ponovo se udala za Vukosava Stankovi}a,

82 OSRECI I OSRE^ANI

16. Bogdanova Simona, k}er Pauna Simonovi}a iz Jasenove, 17. Nikolina Stanija, k}er Tome Bjeli}a iz Osredaka, 18. Radulova Miruna, k}er Perka Jovanovi}a iz Osredaka, 19. Blagojeva [ajka od Kovijani}a iz \u|evine, 20. Spasojeva Stevanija od Ilin~i}a iz V.Dubokoga, 21. Boòva Stamena od Bazovi}a iz Lipova, 22. Radivojeva prva èna Mi{na, k}er Novice Ma{kovi}a iz Osredaka, 23. Radivojeva druga èna Stakna, k}er Pavi}a Rako~evi}a iz Rai~evina, 24. Radivojeva tre}a èna Jela, k}er Pavla-Muja Bukili}a iz Po`we, 25. \urova Anica, k}er Radisava Ili}a iz Plane, 26. Arsenijeva Milica, k}er Sima Tripkovi}a iz \u|evine (Luge), 27. Milisavqeva Milosava od Vujisi}a iz Prekobr|a, 28. Miletina Novka, k}er Perute Bulatovi}a iz Sm.Poqa, 29. Ristova Jovana od Davidovi}a iz Qe{anske nahije 7. pas: 30. Vukova Stojana, ne zna se odakle je bila, 31. Milijina Zorka, od Risti}a iz Poqa, 32. Milinkova Jelka, od Risti}a iz Poqa, 33. Velimirova Mi{na-Mijojka, k}er Radula Ma{kovi}a iz Osredaka, 34. Vladova Qubica, k}er Milo{a Radovi}a iz Bara, 35. Uro{eva Saveta od Rexi}a iz Plane, 36. Mihailova Anica, k}er Jovana To{kovi}a iz Jasenove, 37. Aleksina Mara, k}er Mijaila Jovanovi}a iz Osredaka, 38. Zarijina Jovana, k}er Vidaka Jovanovi}a iz Osredaka, 39. Blaòva Stojana, k}erka Vu~ete Doì}a iz Vrujaca, 40. Milijina Vukosava, od Ilin~i}a iz Lipova, 41. Ivanova Mileva, od [ukovi}a iz Mioske. 42. Mihailova Zorka, k}er Petra Ve{ovi}a iz Lijeve Rijeke. 43. Milisavqeva Qubica iz Tu{iwe 44. Radovanova Mileva iz Poqa 45. Milo{eva Stanojka, ne zna se odakle je bila

@ene Milo{evi}a, udate poslije 1945. godine:

1. iz Osredaka7,

83 ANANIJE SIMONOVI}

2. iz Prekobr|a1, 3. iz Kola{ina4, 4. iz \u|evine1, 5. iz Nik{i}a1, 6. iz Gorwe Mora~e4, 7. iz Titograda1, 8. iz Rovaca2, 9. iz Makedonije1, 10. iz Bosne1, 11. iz Cetiwa1, 12. iz @upe1, 13. nepoznato2, Svega:27

Odive Milo{evi}a udate prije 1941. godine: 1. Milosava Milijina za Vuka{ina Tapu{kovi}a u [titaricu, 2. Ilinka Milijina za Ne|eqka Raoni}a u Gojakovi}e, 3. Vukosava Petkova za Vuka Maxgaqa u Ravnu Rijeku, 4. Stanka-Talica Jovanova za \or|ija Rako~evi}a u [titaricu, 5. Jelisavka (Zorka) Jovanova za Vuka Janketi}a u Qevi{ta, 6. Jelica Jovanova za Uro{a Bo{kovi}a u [titaricu, a poslije wegove pogibije za Janka Vlaovi}a u [titaricu, 7. Gospava Nikolina za Radosava Tapu{kovi}a u Cerovicu, Vratila se u rod i umrla, 8. Stakna Pavi}eva za Dragutina Vukovi}a u [titaricu. Posva|ala se sa muèm i 20 godina 9. ìvjela u rodu sa sinom Jago{em. Kad je Dragutin umro, vratila se na wegovo imawe. 10. Jelena Pavi}eva za Iliju Braunovi}a (Kewova) u Prekobr|e, 11. Ruìca Pavi}eva za Filipa [}epanovi}a u Seli{ta kod Kola{ina, 12. Kruna Petrova za Mirka Simonovi}a u Osretke, 13. Vida Petrova za Radovana [ukovi}a u Lipovo, 14. Mijojka Simeunova za Peri{u Ma{kovi}a u Osretke, 15. Marija Simeunova za [}epanovi}a u Rovca,

84 OSRECI I OSRE^ANI

16. Vukosava Spasojeva za Savu Peri{i}a u Lije{we, 17. Jelisavka Spasojeva za Milo{a Boji}a u Gorwu Mora~u, 18. Milijana Spasojeva za Milosava Jovanovi}a u Osretke, 19. Stakna Arsenijeva za Savu Stevanovi}a u Osretke, 20. Dmitra Arsenijeva za Nikolu Do`i}a u Vrujca, 21. Petrana Arsenijeva za Radivoja-Raka Bukili}a u Osretke, 22. Milka Radulova za Dra{kovi}a u \u|evinu, 23. Aleksija Radulova za Radovana ]etkovi}a u Ra{ko, 24. Vojka Radulova za Radovana ]etkovi}a u Ra{ko, 25. Sava Blagojeva za Jova Kqaji}a u Ra{ko, 26. Kosa Bo`ova za Radosava Rako~evi}a u Prekobr|e, 27. Anica Radivojeva za Ma{ana Bulatovi}a u Cerovicu, 28. Danica Miletina za Filipa Ma{kovi}a u Osretke,

Razvedena jedna odiva.

Odive Milo{evi}a udate poslije 1945. godine:

1. u Osretke9, 2. u @upu1, 3. u Kola{in5, 4. u Titograd4, 5. u \u|evinu1, 6. u Srbiju1, 7. u Nik{i}1, 8. u Skrbu{u1, Svega: 23

8. Stankovi}i: Stankovi}i su prezime dobili po Stanku Milutinovom. Stanko je imao bra}u: Tripka, Stevana (Stevanovi}i), Ma{ka (Ma{kovi}i) i Savu, koji nije imao potomaka. Tripko je imao Lazara (Lazarevi}i) i Milo{a (Milo{evi}i). Daqa geneza Stankovi}a ide: Milutin-Pavi}-Matija{- Pejo-Stanoje--Radowa-Bale-Vu~eta-Lazo-Niko-Brato-Stevan- Vuk-Grgur-\uro-Vuk Brankovi} (S. Dobri~anin: "Dowa Mora~a", str. 62.).

85 ANANIJE SIMONOVI}

Iako ima devet pasova od Stanka, a deset od Milutina, bratstvo Stankovi}a je ostalo najmawe po broju potomaka u odnosu na druga osreda~ka bratstva. Tek u {estom pasu je imalo sedam mu{kih glava, a u ostalim pasovima se taj broj drasti~no smawivao, tako da ih sada ima svega 3-4. êtiri sina Noveqina: Stanko, Marko, Matija i Milutin nijesu imali potomaka. Stankovi}i su ìvjeli u Ravnome i odatle su, poslije Prvog svjetskog rata, odselili u Pe}, osim Vukosava, koji je poginuo 1941. godine, a ni on nije ostavio potomke. Poznat je bio Miqan Bogdanov, koji je ìvio u Pe}i, po qudskom odnosu prema svim Osre~anima, koji su kod wega dolazili, kao i wegov sin Blaò Miqanov, advokat u Pe}i. Ranko Aleksin je bio wekar, a Vukosav Blaòv je advokat. @ene Stankovi}a, udate do 1941. godine: 5. pas: 1. Bogdanova Staka, ne zna se odakle je bila, 6. pas: 2. Miqanova Vidosava, ne zna se odakle je bila, 3. Vukosavqeva Stanija, k}er Milete Drqevi}a iz Ravni, 4. Aleksina Milica, k}er Koste Bijeli}a iz Gorwe Mora~e, 5. Markova Ilinka, k}er Zavi{e Tomi}a iz Gorwe Mora~e.

Odive Stankovi}a, udate prije 1941. godine: 1. Bogdanova Plana za Bla`a Jokovi}a u Lije{we.

Po{to su svi Stankovi}i, osim Vukosava, odselili iz Osredaka poslije 1920. godine, nemamo podataka o suprugama i odivama Stankovi}a poslije 1945. godine.

9. Stevanovi}i: Stevanovi}i su dobili prezime po Stevanu Milutinovom. Stevan je imao bra}u: Tripka, Ma{ka (Ma{kovi}i), Stanka (Stankovi}i) i Savu, koji nije imao potomaka. Od Tripka su Lazarevi}i i Milo{evi}i. Daqa geneza Stevanovi}a ide: Milutin-Pavi}-Matija{- Pejo-Stanoje-Radowa-Bale-Vu~eta-Lazo-Brato-Stevan-Vuk-

86 OSRECI I OSRE^ANI

Grgur-\uro-Vuk Brankovi} (S. Dobri~anin: "Dowa Mora~a", str. 62.). Stevanovi}i imaju 11 pasova od Milutina, a deset od Stevana, ali se brojno nijesu mnogo pove}avali. I Stevanovi}i su se davno po~eli iseqavati u druge krajeve. Ivanovi sinovi Lazar i Radisav su odselili u Ameriku i o wihovim potomcima se ne zna. Radisav je u Americi strijeqan zbog neke krivice. I Mijajlov sin Simo je negdje odselio oko 1830. godine, ali se ne zna gdje. Prema nekim podacima, Stevan Milutinov je, poslije vi{e godina provedenih u Osrecima, odselio negdje u Srbiju, najvjerovatnije u uì~ki kraj (dolina Rzava na obroncima Zlatibora). U Osrecima je ostao samo jedan Stevanov sin, Novak, a nekoliko drugih sinova je po{lo sa Stevanom. Sada u tome kraju, kako se procjewuje, ima oko 200 Stevanovi}a, dok ih je u Osrecima do sada bilo svega 103. Me|utim, te{ko je vjerovati da se Milutinov sin Stevan odselio iz Osredaka oko 1820 godine, kako pi{e u jednom listu (ako se o wemu radi), u kojem je objavqena reportaà o skupu ovih Stevanovi}a, 23. juna 1984. godine. Tu se kaè, da se Stevan doselio u selo Vrane iz Mora~e, sa desetogodi{wim sinom Josipom. Me|utim, Stevanov otac Milutin Pavi}ev, doselio se u Osretke, kao zrio ~ovjek, oko 1720. godine. Prema tome, Stevan nije mogao imati sina koji je ro|en 1803. godine. U Osrecima je ìvio Stevanov sin Novak, od kojeg su sada{wi Stevanovi}i. Iz doline Mora~e se iselilo, u to doba, mnogo qudi prema Srbiji, pa je mogu}e da je me|u wima bio i neki drugi Stevan, a ne Stevan Milutinov. No, sada je te{ko utvrditi {ta je ta~no, pogotovo {to se Stevanovi potomci iz Srbije nijesu do sada interesovali za svoje srodnike u Mora~i i za svoje porijeklo. Prije nekoliko godina se interesovao izvjesni Mihailo Radojev Stevanovi}, geograf, koji je tvrdio da su wegovi preci ìvjeli na \ur|evini u Osrecima. Na \ur|evini je ìvio Radoje Stankov, ali Mihailo ne moè biti sin toga Radoja ve} nekoga Radoja iz kasnijeg doba, ako su to isti Stevanovi}i. Jedan Stevanovi}, Dragoje Mijajlov, se razbolio, kao zrio ~ovjek, od te{ke psihi~ke bolesti, {to se tada smatralo vrlo opasnim, pa je takav bolesnik morao biti izolovan (izdvojen) od porodice. Zato se i nazivao "izdvojenik" ili "odvojenik".

87 ANANIJE SIMONOVI}

Tako je i Dragoje dugo sam ìvio u savardaku ispod Korunine glave (glavice) na Zaku~nici. I sada se poznaje mjesto gdje je bio wegov savardak, u kojemu je i umro. Sahrawen je negdje van seoskog grobqa. Stevanovi}i su ìvjeli u Rupama, Ostru`wu i na Zaku~nici, ali su imali imovinu i u drugim djelovima sela. Tako je jedna livada u Kru{evqu bila svojina Ilije Veqova, koju su kupili Simonovi}i poslije 1910. godine. Poslije 1920. godine sinovi Milosavqevi: Novak, Mili}, Miro i Stojan su odselili u Qe{nicu kod Bijelog Poqa. Najpoznatiji Stevanovi}i su Milosav Veqov, barjaktar Bratono{kog bataqona, koji je poginuo na Glasincu, 1914. godine. Barjak je naslijedio wegov najstariji sin Mili}. Zatim, Petko Veqov, oficir u crnogorskoj u jugoslovenskoj vojsci i Aleksandar Petkov koji je kao student umro 1938. godine, a sahrawen je u Manastiru Mora~i. Miro je bio poznat kao dobar u~iteq. Iz novijeg vremena poznati su i sinovi Savini: Simo i Mojsije, studenti i komunisti. Simo se utopio u rijeci Qubqanici u Qubqani, a Mojsije je poginuo u [paniji kao oficir {panske republikanske armije 1938. godine. Sada gotovo svi Stevanovi}i ìve van Osredaka, a imaju vi{e intelektualaca raznih struka. @ene Stevanovi}a, udate do 1941. godine: 5. pas: 1. Veqova Meduna, k}er Axije Bulatovi}a iz Cerovice, 6. pas: 1. Ivanova Ruà, od Kqaji}a iz Ra{ka, 2. Ilijina prva èna, Bula, ne zna se odakle je bila, 3. Ilijina druga èna Dmitra od [ukovi}a iz Mioske, 4. Petkova Veru{a, k}er Novaka Milo{eva Popovi}a iz Ku~a, 5. Milosavqeva Petrana k}er Rista Bjeli}a iz Osredaka, 6. Miladinova Ruìca, k}er ]ira [ukovi}a iz Mioske, 7. Stevanova Vukosava, k}er Novice Ma{kovi}a iz Osredaka, 8. Dragova Stana, ne zna se odakle je bila, 9. Mikova Qubica, ne zna se odakle je bila, 10. Jovanovoj èni se ne zna ni ime ni porijeklo, 11. Milosavqeva Petrana, k}erka Rista Bjeli}a iz Osredaka.

88 OSRECI I OSRE^ANI

7. pas: 12. Mileva Qubica, k}er Bogi}a Ma{kovi}a iz Osredaka, 13. Savina prva èna Stakna, k}er Arsenija Milo{evi}a iz Osredaka, 14. Savina druga èna Grana od Jokovi}a iz Lije{wa, 15. Tomi~ina ]irjana, k}er Veqa Ma{kovi}a iz Osredaka, 16. Mitrova Pava od Rako~evi}a iz Rai~evina, 17. Mili}eva Rosa od Rubeì}a iz [titarice, 18. Novakova Novka od Tomovi}a iz Poqa. 19. Mirova Marija od Cari~i}a iz Berana, 20. Stojanova Darinka od [ukovi}a iz Lipova.

@ene Stevanovi}a, udate poslije 1945. godine:

1. iz Osredaka4, 2. iz Kola{ina1, 3. iz Titograda1, 4. iz \u|evine1, 5. iz Crkvine1, 6. iz [vedske3, 7. iz Podbi{}a1, 8. iz Gorwe Mora~e2, 9. iz Qiga1, 10. iz Nik{i}a1, 11. iz Vasojevi}a1, 12. iz Pri{tine1, 13. iz Rovaca1, Svega: 19

Razvedena tri braka. Odive Stevanovi}a udate do 1941. godine: 1. Milosava Dragova za Milosava Ma{kovi}a u Osretke, 2. Stanija Mikova za Mali{u Lu~i}a u Osretke, 3. Marija Veqova za Mu{iku [ukovi}a u Miosku, 4. Jaglika Veqova za Milisava Jovanovi}a u Osretke, 3. Steva Savina za Radosava Boji}a u Gorwu Mora~u, 4. Agatina (Gana) Savina za [}epana Jankovi}a u Ravni, 5. Kata Savina za Joksima Bukili}a u Po`wu. Razvedeni,

89 ANANIJE SIMONOVI}

Odive Stevanovi}a udate poslije 1945. godine:

1. u Cetiwe1, 2. u Osretke3, 3. u Titograd3, 4. u Gorwu Mora~u2, 5. u Boan1, 6. u Lipovo1, 7. u Pipere1, 8. u Kola{in2, 9. u Srbiju1, 10. u Mojkovac1, Svega: 16

Razvedene dvije odive.

10. Porodice drugih bratstava Kao {to je ranije re~eno, u Osrecima su, pored Osre~ana, ìvjele i po jedna ili dvije porodice iz bratstava: Bukili}a, Simonovi}a, Medenica, Bulatovi}a, Boji}a, Rnkovi}a, Zori}a, Kqaji}a, a od prije nekoliko godina i jedna porodica Tomi}. a) Bukili}i: Oko 1904. godine Ma{kovi}i su zaprodavali imawe Pavi}a Be}ova u Ora{ju (u Kamenoj Gori), a Dràva Kru{evqe. Dragi{a Mira{ev Bukili} je pregledao oba imawa, pa se odlu~io za sun~anu Kamenu Goru, zbog toga {to u wegovoj Po`wi zimi gotovo i ne ogrijava sunce. Poslije je wegov sin Kostadin oformio porodicu i tu ìvio do kraja ìvota. Sada wegovi potomci ìve u Americi, Zagrebu i Podgorici, a u Kamenoj Gori nema niko. Poslije Prvog svjetskog rata i Lazarevi}i su zaprodavali svoje veliko imawe u Gorwoj Qutoj, po{to su odselili u Kola{in, a neki jo{ ranije u Lipovo. Imawe je kupio Radivoje-Rako Milutinov Bukili} iz Po`we. Tada je ve} imao ~etiri odrasla sina: Murata (Radosava), Stevana, Radomira i Ma{ana koji su se poènili i imali brojne porodice. Dugo su ìvjeli u zajednici, dràli su dosta stoke i obra|ivali veliko imawe. Oko 1938. godine su se podijelili i

90 OSRECI I OSREÂNI od tada ìvjeli odvojeno. Rako je ostao da ìvi zajedno sa Stevanom. Od Raka je postalo brojno potomstvo od 63 mu{ke glave, a bilo je dosta i odiva. U Gorwu Qutu se naselio i Radisav Mujov Bukili} iz Po`we, u ku}u jednoga od Lazarevi}a i uzeo imawe pod zakup, gdje je ìvio sve do smrti, a ostala mu je druga èna Qubica, rodom od Radojevi}a iz Ocke Gore. U Qutu, u Wegalice, 1953. godine, se doselio Branko Petkov Bukili} iz Po`we i kupio imawe Zarije, Rada i Vojislava Jovanovi}a i izgradio novu ku}u. I Miqan Vladimirov (Tujov) Bukili} je 1954. godine doselio iz Po`we u Gorwu Qutu, na imawe koje je wegov djed Radosav davno kupio od Lazara Bori{ina Milo{evi}a.

@ene Bukili}a, udate do 1941. godine:

1. Radivojeva-Rakova Keja od Rakovi}a iz Gorwe Mora~e, 2. Radivojeva druga `ena Petrana, k}er Arsenija Bjeli}a iz Osredaka, 3. Radosavqeva-Muratova Marica od Bulatovi}a iz Lije{wa, 4. Stevanova Stanisava, k}er Milovana N. Ma{kovi}a iz Osredaka, 5. Radomirova Zorka, k}er Milisava Jovanovi}a iz Osredaka, 6. Ma{anova Milica, k}er Radovana To{kovi}a iz Jasenove, 7. Kostadinova Anica, k}er Gaja Ma{kovi}a iz Osredaka.

@ene Bukili}a udate poslije 1945. godine:

1. iz Rovaca6, 2. iz Bosne2, 3. iz Osredaka8, 4. iz Srbije1, 5. iz Lijeve Rijeke1, 6. iz Cetiwa2, 7. iz Pe}i1, 8. iz Bijelog Poqa1, 9. iz Gorwe Mora~e6,

91 ANANIJE SIMONOVI}

10. iz Pive3, 11. iz Titograda3, 12. iz Bjelopavli}a2, 13. iz Vojvodine2, 14. iz Qe{anske Nahije 2, 15. iz Trebaqeva1, 16. iz Amerike1, 17. iz Zagreba1, 18. iz Pqevaqa 1.

Svega: 44

Razvedena ~etiri braka.

Odive Bukili}a udate poslije 1945. godine:

1. u Gorwu Mora~u6, 2. u Nik{i}2, 3. u Boan1, 4. u Osretke5, 5. u Ra{ko2, 6. u Bijelo Poqe1, 7. u Srbiju2, 8. u Jasenovu1, 9. u Rovca1, 10. u Kola{in4, 11. u Novi Sad1, 12. u Zetu1, 13. u Bratno`i}e1, 14. u Titograd1,

Svega: 29

Razvedena jedna odiva. b) Simonovi}i: Godine 1904. Dr`ava je "zaprodavala" imawe Milana Radosavqeva Glavi~anina u Kru{evqu, po{to je Milan uzeo neke pare svome kumu popu Mini}u iz Veqega Dubokoga. To se

92 OSRECI I OSREÂNI doznalo tako {to je Milan ìvio vrlo siroma{no u savardaku, ali je po~eo da kupuje i koqe neku junad. Tada slijepi Vule Milutinov Jovanovi} kaè da treba utvrditi odakle Milanu te pare. Na seoskom skupu Milan sve prizna, pa ga kmet Bogi} Mili}ev odvede i zatvori u izbu, ali ga uve~e pu{ti da pobjegne. Nikada se nije vratio. Na oglas o prodaji imawa javi se Vasilije Tripkov Simonovi} iz Jasenove sa sinovima: Markom, Milovanom, Jovanom i Mirkom da imawe kupe. Ali, morali su ~ekati {est mjeseci dok se ne vidi da li }e se javiti kao kupac neki Osre~anin, jer bi on imao prednost. Po{to se niko nije javio, plemenski kapetan Krsto Boji} odlu~i da se imawe proda Simonovi}ima za 350 fiorina. Za te pare se moglo kupiti oko 20 dobrih volova. Vasilijevi sinovi odmah zapo~nu izgradwu ku}e i kr~ewe imawa, pa 1907. godine usele u novu ku}u. @ivjeli su u zajednici do 1913. godine, a tada se podijele, pa Milovan, sa porodicom, odseli na Jelovicu (u Ockoj Gori), Jovan napravi novu ku}u, a Marko i Mirko nastave da ìve u zajednici sve do smrti. Imali su dosta dobro imawe, jer su stalno kupovali livade, sjekli {umu i pravili nove livade, a dràli su i dosta stoke, ali su i mnogo radili. Ina~e, Simonovi}i poti~u od [}epana Hercegovca, koji se u Jasenovu doselio prije oko 400 godina iz sela Jasenice u Popovom poqu. Po tome je, prema predawu, nova [}epanova postojbina, dobila ime Jasenova. Me|utim po turskom popisu iz 1477. godine, kao {to je ranije re~eno, ovo selo se i tada zvalo Jasenova. Od [}epana do najmla|eg wegovog potomstva, ima 13- 14 pasova, a o wegovom naseqewu u Jasenovu ima vi{e legendi: 1. Jedna brojna hercegova~ka porodica je bjeàla iz nekih razloga prema Turskoj. Zano}ila je u manastirskim konacima kod kalu|era, a ujutro poranila da nastavi preko Crkvine. U toj ùrbi porodica zaboravi maloga [}epana u slami, na kojoj su prespavali. Kad se [}epan probudio, bilo je kasno da ide za svojima, koji su ve} bili odmakli prema Kola{inu. Kalu|eri [}epana zadrè da ih sluì. Kad je odrastao, oènio se i nastanio na Potkutwicu ispod Brda jasenovskog. 2. Jedna velika hercegova~ka porodica se doselila od Nik{i}a i nastanila na Potkutwicu ispod Brda jasenovskog. [}epan je imao samo majku, jer mu je otac ve}

93 ANANIJE SIMONOVI}

bio umro ili poginuo. Tada porodica odlu~i da [}epana po{aqe u Manastir, da kalu|erima ~uva telad i goveda. Kao dijete nosio je raskrojenu "|udu" (vrsta odje}e, sli~na haqini), kao i druga djeca. Kad bi [}epan ~u~nuo, vidjela mu se "ona rabota", pa su mu ène, dok su muzle krave, ~esto govorile: "Qukaj (odbij), Kuro, tele!", i tako mu ostane nadimak "Kurowa". Jasenovcima su do skoro govorili: "Vi poti~ete od [}epana Kurowe". Kad su [}epanovoj porodici nekakvi pqa~ka{i pokrali zlato, koje je stare{ina porodice su{io na suncu, porodica zakqu~i da tu vi{e ne moè ìvjeti. Da li zbog brzine zaborave na [}epana ili ga namjerno ostave kod kalu|era, ne zna se. Kad je [}epan odrastao, naselio se u Jasenovu. 3. Kad je pomenuta porodica na putu iz Manastira prema Kola{inu izi{la na Po~ivala (na vrh Vrujaca), tu se odmori, pa [}epana savlada san od umora. Kad su krenuli daqe, [}epan ostane spavaju}i, a to niko ne primijeti. Poslije kra}eg vremena, [}epan se probudi, vidi da je sam, ugleda doqe Manastir i vrati se kod kalu|era. Po{to je odrastao, oènio se i nastanio u Jasenovu, a o svojoj porodici nikad ni{ta nije saznao, niti se ona za wega interesovala. [}epan je imao brojno potomstvo: sina Radosava, Radosav Jovana (Joju), a Jovan Iliju, Radoja i Simona, od kojih su postala jasenovska bratstva Ili}i, Radojevi}i i Simonovi}i. Ilija je imao sinove Puni{u, [}epana i Laketu, a Laketa sinove Radowu i Radula, od kojih su postali Radowi}i i Radulovi}i.

Simonovi}i od Simona imaju 11 pasova i do sada ih je bilo 239, a 68 Simonovi}a nijesu imali mu{kih potomaka. Simonovi}i su `ivjeli u Jasenovoj sve do 1879. godine kada su po~ela masovna iseqavawa Mora~ana u Kola{in i okolinu i u Toplicu u Srbiji, a poslije 1912. godine u [ahovi}e i druge krajeve Jugoslavije. Simonovi}i su od 1809-1916 godine imali barjaktare: Mijajla i Miletu Bajove, Tripka Miletina, \or|ija Tripkova i Pavla \or|ijeva. Vi{e Simonovi}a je poginulo u bojevima od 1809. godine: na Limu, Meterizima, Lipovu, Mojkovcu i drugim boji{tima. Bratstvo Simonovi}a je imalo osam popova i jednog igumana, koji su uglavnom slu`bovali u Manastiru Mora~i,

94 OSRECI I OSRE^ANI me|u kojima su najpoznatiji: pop Andrija Radivojev, iguman Novak-Nikifor Mali{in, pop Ma{an Lazarev i protojerej Jago{ Lazarev, pukovnik JNA i vije}nik AVNOJ-a. Vjerovatno je ovo i uticalo da piscu ovih redova kum Jakov Kovijani} iz \u|evine na|ene ime Ananije, pretpostavqaju}i da }e "i ovo dijete biti svje{teno lice". Kum je, vjerovatno, znao da je u Manastiru oko 1800. godine, boravio iguman Ananije (Rade) Simonovi} iz Nik{i}a, sa dvadesetak porodica-Trebje{ana, koji su odatle odselili u Qevi{ta, a poslije 3-4 godine oti{li u Rusiju. U Drugom svjetskom ratu, kao borci NOR-a, poginuli su prof. Luka Paunov (jedna {kola u Nik{i}u po wemu nosi ime), Milan Ma{anov, Milinko Mikov, Vladimir i Svetozar Markovi, Vladimir Sekulov, Manojle Milovanov, Milorad Stankov, a kao ~etnici: Laki} Perov, Bla`o Milev i Milorad i Bajo Pavlovi. Simonovi}i su imali {est nosilaca Partizanske spomenice 1941. Najpoznatiji Simonovi}i u Osrecima su Laki} Milovanov, kao organizator ustanka 1941. godine i sekretar ratnog i poratnog Sreskog komiteta KPJ, odnosno SKJ i Vladimir Markov, kao komandir Osreda~ke partizanske ~ete 1941-1942. godine. Sada imaju vi{e intelektualaca. @ene Simonovi}a, doseqenih u Osretke 1904. godine, udate do 1941. godine:

1. Markova Ru`ica, k}er Veqa Ma{kovi}a iz Osredaka, 2. Milovanova Gospava, k}er @ivka [ukovi}a iz Mioske, 3. Jovanova Miqa od Milo{evi}a iz Mate{eva, 4. Mirkova Kruna, k}er Petra Milo{evi}a iz Osredaka, 5. Vlajkova Sovija, k}er Radosava Ma{kovi}a iz Osredaka, 6. Laki}eva Jelena od Pi`urica iz Pe}i, razvedeni, 7. Manojleva Mileva, k}er Ivana Boji}a iz Pe}i,

@ene Simonovi}a, udate poslije 1945. godine:

1. iz Jasenove1, 2. iz Gorwe Mora~e2, 3. iz Kola{ina3, 4. iz Slovenije3,

95 ANANIJE SIMONOVI}

5. iz Svetozareva1, 6. iz Osredaka1, 7. iz Titograda2, 8. iz Crmnice2, 9. iz Ni{a1, 10. iz Vojvodine1, 11. iz Cetiwa1, 12. iz [titarice1,

Svega:19

Razveden jedna brak.

Odive Simonovi}a udate do 1941. godine:

1. Plana Vasilijeva za Pavla Bukili}a u Lije{we, 2. Petru{a Vasilijeva za Joka Radovi}a u Veqe Duboko, 3. Ikonija Markova za Gavrila Mujovi}a u Gorwu Mora~u, 4. Sovija Markova za Zariju Ma{kovi}a u Osretke, 5. Qubica Milovanova za Quba Boji}a u Lipovo. Razvedena,

Odive Simonovi}a udate poslije 1945. godine:

1. u Jasenovu1, 2. u Kola{in1, 3. u Titograd2, 4. u Cetiwe1, 5. u Osretke2, 6. u Pe}1, 7. u Kraqevo1, 8. u ^a~ak1, Svega:10

Razvedena jedna odiva. v) Medenice: Na Brod je doselio Milo{ Miletin Medenica oko 1900. godine, ali se odselio u Metohiju 1930. godine. Ponovo se

96 OSRECI I OSREÂNI vratio na Brod 1941. godine, gdje i sada ìvi wegov unuk Vojislav sa porodicom. Oko 1930. godine na Nikonovac se doselio Radomir Mijajlov Medenica sa Crkvine, gdje je do tada ìvio pop Niko Simonovi}. Imao je dobro imawe, u svojini crkve, ali je kasnije postalo wegovo. Poslije rata, 1969. godine, Radomirov sin Reqa-Veselin je izgradio novu ku}u, u kojoj i sada ìvi.

@ene Medenica udate do 1941. godine:

1. Miletina \ur|a od Bulatovi}a iz Lipova, 2. Milo{eva Milosava od Kne`evi}a iz [aranaca, 3. Laki}eva Milica, k}er Ilije Bulatovi}a iz Lipova, 4. Radomirova Spasa od Vlahovi}a iz Re~ina.

@ene Medenica, udate poslije 1945. godine:

1. iz Ravni1, 2. iz Pqevaqa1, 3. iz Trebaqeva1, 4. iz Osredaka1,

Svega:4

Odive Medenice udate poslije 1945. godine:

1. u Rovca2, 2. u Osretke2, 3. u Lipovo1, 4. u Pe}1, 5. u Titograd1,

Svega:7 g) Bulatovi}i: Na Lokvini je `ivio Radisav Ne|eqkov Bulatovi}, a povremeno i wegov otac Ne|eqko u svom savardaku. Poslije rata, Radisavqeva `ena Stana, sa sinom Bogoqubom, je

97 ANANIJE SIMONOVI} preselila na Ro{ca, na imawe svoga roda, a Ne|eqko je umro, tako da sada na Lokvini nema ni wihovih savardaka. Stevan Bulatovi} iz Cerovice je, poslije rata, dugo godina bio u~iteq u Osrecima i u Manastiru Mora~i, pa je na Brodu kupio plac i izgradio ku}u 1959. godine, gdje je, do skoro, ìvjela wegova druga èna Darinka. Sada tu, povremeno, dolaze wegovi sinovi. d) Boji}i: Prije Drugog svjetskog rata na Brodu, na crkovnom imawu, je ìvio Ivan Boji} iz Gorwe Mora~e. I on se selio u Metohiju 1922. godine, ali se porodica vratila 1941. godine, kada se zaratilo. @ivjeli su na Brodu do 1945. godine, pa su ponovo odselili u Metohiju, a u wihovoj ku}i ostala Ivanova svastika Milosava Kqaji}, rodom od [ukovi}a. Na Brodu je umrla, a na wenom imawu ìvi unuka od k}eri Milice, Rada koja se udavala za Tripkovi}a na Vo~je, ali se razvela.

|) Rnkovi}i i Zori}i: Simo Bori{in Rnkovi} je doselio u Ostru`we iz Gorwe Mora~e, na imawe Mila Stevanovi}a 1922. godine, kada se oènio sa Milevom k}erkom Milicom. Na Milevom imawu je prethodno ìvio i Milovan Bulatovi} iz Cerovice od 1918. do 1922. godine, koji se ènio sa Milicom. Imali su jednoga sina. Milovan je u Ostru`we doveo ~itavu porodicu: roditeqe, bra}u i sestre. Izdizali su u Rupu{nicu, gdje je sada livada Danila Lu~i}a. Milovan je 1922. godine otpratio porodicu u Metohiju, gdje su dobili zemqu kao i mnogi Crnogorci. Tamo je do{ao u sukob sa Arnautima ([iptarima) i poginuo i on i wegov otac. Ubrzo mu je umro i mali sin, pa se Milica ponovo udala za Sima, koji je iz prvoga braka doveo k}er Zorku (@u}u).

@ene Rnkovi}a udate poslije 1945. godine:

1. iz Gorwe Mora~e1, 2. iz Osredaka1, 3. iz Zagar~a1.

98 OSRECI I OSRE^ANI

Svega:3 e) Kqaji}i: Na imawu Blagoja Milo{evi}a, u Gorwoj Qutoj, sada ìvi wegov unuk od k}eri Save, Mom~ilo Jovov Kqaji}, koji je dugo godina bio u~iteq u Qutoj. Ima sina Draèna sa Milijanom, ro|enom Stevanovi}, sa kojom se razveo. Mom~ilo je imao brata Momira-Qubi{u, koji je kao vojnik, poginuo nesre}nim slu~ajem. Ima sina Jova. Na Brodu je poslije rata ìvjela Milosava Kqaji}, rodom od [ukovi}a. Imala je k}er Milicu, koja se udala za Jovana Radulovi}a iz Lije{wa i sa wim imala k}er Radu, ali se razvela i vratila na Brod. Rada se udavala za Lolu Tripkovi}a i imala dvoje djece, pa se i ona razvela i vratila na Brod, tako da sada u Osrecima ìvi i jedna porodica Tripkovi}a.

`) Tomi}i: U Korawoj Wivi je, na dijelu imawa Vasa Ma{kovi}a, prije nekoliko godina, izgradio ku}u Vasov zet Milojica Tomi}, rodom iz Lije{wa, odnosno iz Gorwe Mora~e. Osreda~ke odive, kao {to se iz navedenih podataka vidi, vi{e su se udavale van Osredaka nego u Osretke, vjerovatno zbog te{kih uslova ìvota. Bile su, uglavnom, vrijedne i dobre ène-supruge i majke. Osre~ani su se, u ranija vremena, uglavnom, ènili djevojkama iz Osredaka, i iz sela Dowe Mora~e (Ravni, Prekobr|e, \u|evina, Mioska, Bare i dr.) i plemena Rovca i Gorwa Mora~a, rje|e iz drugih krajeva. Tako su oko 270 èna Osre~ana, rodom bile iz oko 40 sela, ukqu~uju}i i Rovca i Gorwu Mora~u. Me|utim, poslije 1945. godine, Osre~ani su se, uglavnom, ènili iz mjesta gdje su ìvjeli i radili od \ev|elije do Triglava, a neki i iz drugih dràva. Tako su oko 300 osreda~kih èna, rodom iz preko 60 mjesta, ali opet najvi{e iz Osredaka, Rovaca i Gorwe Mora~e. To se odnosi i na osreda~ke odive. Wih oko 150 udatih do 1941. godine, najvi{e su se udavavle u Osretke, Rovca i Gorwu Mora~u, a ostale u oko 30 drugih mjesta. Poslije 1945. godine udalo se

99 ANANIJE SIMONOVI}

oko 210 odiva, u oko 40 mjesta, opet najvi{e u Osretke, Gorwu Mora~u i Kola{in, a u mawem broju u druge, udaqenije krajeve Jugoslavije. Nema ta~nih podataka o neudatim osreda~kim odivama, a koliko se zna, bilo ih je veoma malo. Sada u svim osreda~kim bratstvima nema vi{e od 20 djevojaka starijih od 20 godina, pa i one, izuzev 3-4, `ive u gradovima.

1. @ene Osre~ana udate do 1941. godine

i i Svega Lu~i}i Bjeli}i Bukili}i Medenice Glavi~ani Ma{kovi}i Jovanovi}i Milo{evi} Lazarevi}i Stankovi}i Stevanovi} Simonovi}i

Rovca 2 8 2 1 13 2 2 1 31 Lipovo 2 3 1 2 8 G. Mora~a 3 1 1 1 4 1 2 1 14 Kola{in 1 1 1 3 L. Rijeka 1 1 Osreci 2 8 1 3 19 13 6 4 3 59 Plana 1 2 3 Q. Nahija 1 1 Pri{tina 1 1 Ravni 2 1 2 2 2 1 1 11 Trebaqev 1 1 o Boan 1 2 1 4 [titaric 1 1 1 3 a Berane 1 1 [aranci 1 1 2 Sm. Poqe 2 1 1 4 Piperi 1 1 2 Mioska 1 1 1 1 2 1 7 [ahovi}i 1 1 \u|evina 2 1 3 2 2 10 Bakovi}i 2 2

100 OSRECI I OSRE^ANI

i i Svega Lu~i}i Bjeli}i Bukili}i Medenice Glavi~ani Ma{kovi}i Jovanovi}i Milo{evi} Lazarevi}i Stankovi}i Stevanovi} Simonovi}i

Vrujca 1 1 1 1 4 Blatina 1 2 2 Mate{evo 1 1 1 3 Ra{ko 1 1 2 1 5 Srbija 2 2 Prekobr|e 9 1 4 2 16 Jasenova 1 5 2 1 9 Poqa 1 4 1 6 Re~ine 1 1 1 1 4 Rai~evine 2 1 1 4 Nik{i} 1 1 Tara 1 1 2 Bare 4 1 1 3 1 10 Ku~i 1 1 Pe} 2 2 Hercegovi 1 1 na Seli{ta 1 1 Jasikovic 1 1 a Dulovine 1 1 Babqak 1 1 Nepoznato 4 1 4 1 2 6 3 2 4 27 Razvedeno 2 1 2 3 1 9 Svega 23 7 51 16 13 73 45 5 21 7 7 4 272

2. @ene Osre~ana udate poslije 1945. godine

i }i }i }i }i }i i}i i}i Svega Lu~i}i Bjeli}i Jovanovi Ma{kovi Milo{ev Glavi~an Lazarevi Stankovi Stevanov Bukili}i Rnkovi}i Simonovi Medenice

101 ANANIJE SIMONOVI}

i }i }i }i }i }i i}i i}i Svega Lu~i}i Bjeli}i Jovanovi Ma{kovi Milo{ev Glavi~an Lazarevi Stankovi Stevanov Bukili}i Rnkovi}i Simonovi Medenice Jasenova 2 1 1 2 1 7 Srbija 1 1 2 1 5 Rovca 8 1 1 4 2 1 6 23 Zagreb 1 1 2 4 Ra{ko 1 2 3 Crmnica 2 2 1 1 Osreci 2 5 2 7 4 8 1 1 1 59 1 7 Pqevqa 1 1 1 1 1 5 Piperi 2 2 4 Vojvodina 5 2 1 8 Titograd 1 1 1 4 1 1 3 2 14 Kola{in 1 4 1 7 4 1 3 21 \u|evina 1 1 1 1 4 Amerika 1 1 Wema~ka 1 1 Metohija 1 1 Crkvine 1 1 G. Mora~a 3 8 5 4 2 6 2 2 32 Trebaqev 1 1 2 o Lijeva 1 1 2 Rijeka Lipovo 1 1 2 Zeta 1 1 2 Nik{i} 5 1 1 7 Komani 3 3 Mioska 1 4 5 Beograd 5 2 7 Slovenija 2 3 5 H. Novi 1 1 Podbi{}e 1 1 Q. Nahija 1 2 3

102 OSRECI I OSRE^ANI

i }i }i }i }i }i i}i i}i Svega Lu~i}i Bjeli}i Jovanovi Ma{kovi Milo{ev Glavi~an Lazarevi Stankovi Stevanov Bukili}i Rnkovi}i Simonovi Medenice Cetiwe 1 1 1 2 1 6 [vedska 3 3 Vrujca 1 1 Poqa 1 1 Bosna 1 2 3 Ravni 1 1 2 Slavonija 1 1 2 Bjelopavl 1 1 1 2 1 6 i}i Bijelo 1 1 2 1 5 Poqe Ku~i 1 2 3 Re~ine 1 1 Prekobr| 2 1 3 e Ni{ 2 1 3 Svetozare 1 1 2 vo Australij 1 1 a Piva 3 3 Toma{evo 1 1 Qig 1 1 P. 1 1 Bistrica @upa 1 1 Pri{tina 1 1 2 Pe} 1 1 2 Poqska 1 1 [titaric 1 1 a Makedonij 1 1 2 a

103 ANANIJE SIMONOVI}

i }i }i }i }i }i i}i i}i Svega Lu~i}i Bjeli}i Jovanovi Ma{kovi Milo{ev Glavi~an Lazarevi Stankovi Stevanov Bukili}i Rnkovi}i Simonovi Medenice Hrvatska 2 2 Ivangrad 1 1 2 Lika 1 1 Nepoznato 6 1 7 Razveden 1 1 4 5 3 4 1 1 20 o 2 1 5 1 8 2 1 4 1 Svega 6 4 304 7 6 0 0 2 7 9 4 9

3. Odive Osre~ana udate do 1941. godine

i i i i }i }i }i Svega Lu~i}i Bjeli}i Simonovi Jovanovi} Ma{kovi} Milo{evi Glavi~ani Lazarevi} Stankovi} Stevanovi Rovca 2 5 4 4 1 2 18 [titaric 1 4 5 a G. Mora~a 1 2 2 1 3 2 2 1 14 Lipovo 1 5 1 1 8 B.Poqe 1 1 1 3 Osreci 7 1 10 3 24 6 3 1 55 Jasenova 1 2 3 Kosjeri} 1 1 Rai~evin 1 1 e Podgoric 2 2 a Re~ine 1 1 Berane 1 1 P.Bistri 2 2

104 OSRECI I OSRE^ANI

i i i i }i }i }i Svega Lu~i}i Bjeli}i Simonovi Jovanovi} Ma{kovi} Milo{evi Glavi~ani Lazarevi} Stankovi} Stevanovi ca Danilovg 1 1 rad [ahovi}i 1 1 U`ice 1 1 Plana 1 1 Vel. 1 1 Plana Ravni 1 1 2 Ra{ko 1 1 1 2 5 Boan 1 1 Prekobr| 1 2 3 e Tara 1 1 Andrijev 1 1 ica Sm. Poqe 1 1 Bare 2 2 Kola{in 1 1 2 Sarajevo 1 1 Poqa 1 1 2 \u|evina 1 1 1 1 4 Vrujca 1 1 2 Trebaqe 1 2 3 vo @upa 1 1 Piperi 1 1 Mioska 1 1 2 Nepoznat 3 3 o Razveden 1 1 1 1 1 5 o Svega 13 4 30 18 8 43 27 1 7 5 15

105 ANANIJE SIMONOVI}

i i i i }i }i }i Svega Lu~i}i Bjeli}i Simonovi Jovanovi} Ma{kovi} Milo{evi Glavi~ani Lazarevi} Stankovi} Stevanovi 6

4. Odive Osre~ana udate poslije 1945. godine

i }i }i }i }i }i i}i i}i Svega Lu~i}i Bjeli}i Jovanovi Ma{kovi Milo{ev Glavi~an Lazarevi Stankovi Stevanov Bukili}i Simonovi Medenice Bare 1 1 2 Pe} 1 1 1 1 4 Osreci 3 1 6 1 16 9 3 5 2 2 48 Titograd 1 1 4 6 4 3 1 2 1 23 Beograd 4 3 7 Kola{in 3 2 1 5 2 4 1 18 G. Mora~a 2 5 6 2 6 21 Nik{i} 2 2 1 1 2 8 Zeta 3 1 2 1 7 Cetiwe 1 2 1 1 5 Rovca 2 2 1 5 1 2 13 Re~ine 1 1 2 Danilovgr 1 1 1 3 ad Jasenova 1 1 1 1 4 Mojkovac 1 1 Plav 1 1 Herceg 1 1 Novi Lipovo 1 1 1 1 4 [vajcarsk 1 1 2 a

106 OSRECI I OSRE^ANI

\u|evina 1 1 2 Mioska 1 1 B. Poqe 1 2 Boan 2 1 1 1 5 @upa 1 1 2 Ku~i 1 1 Crkvina 1 1 Srbija 1 4 1 1 2 2 11 Bjelopavl 1 1 ov. Qe{kopo 1 1 qe Vasojevi} 1 1 i Skrbu{a 1 Piperi 1 1 1 2 Bratono` 1 2 i}i Bosna 1 1 Ro`aje 1 1 Komani 1 1 Plana 1 1 Prekobr|e 2 2 Kula 1 1 Ra{ko 1 2 3 Novi Sad 1 1 Razvedeno 1 1 3 1 2 1 1 10 Svega 11 17 43 9 53 23 16 29 10 7 218

Osreda~ka bratstva, kao {to je ranije re~eno, su se razli~ito brojno pove}avala od naseqewa u Osretke do sada: Bjeli}i: Od Bjele ima 11 pasova. Sporo su se brojno pove}avali. Do sada je bilo 120 mu{kih nasqednika. Nasqednike nijesu imali 17 Bjeli}a. Glavi~ani: Od Milovana ima 9 pasova, jer raniji preci nijesu poznati, iako su najstariji stanovnici Osredaka. Veoma sporo su se brojno pove}avali. Do sada je bilo svega 42 mu{karca. Sve do petog pasa od Milovana, Glavi~ani su imali samo po jednoga sina. Nasqednike nije imalo 7 Glavi~ana.

107 ANANIJE SIMONOVI}

Jovanovi}i: Od Jovana ima 10 pasova. Brojno su se dosta brzo pove}avali. Do sada ih je bilo 294. Naseqednike nijesu imali 59 Jovanovi}a. Lazarevi}i: Od Milutina imaju 11 pasova, a od Lazara 9. Sporo su se brojno pove}avali. Imali su 58 mu{kih glava, a nasqednike nijesu imali 17 Lazarevi}a. Lu~i}i: Imali su 8 pasova od Stane, majke Lukine, odnosno 7 pasova od Luke. Sporo su se brojno pove}avali. Do sada ih je bilo svega 57. Nasqednike nije imalo 10 Lu~i}a. Ma{kovi}i: To je najbrojnije osreda~ko bratstvo. Imaju 11 pasova od Milutina, a 10 od Ma{ka. Bilo ih je 389, a potomke nijesu imali 78 Ma{kovi}a. U ovaj broj je ura~unato i 16 Savi}a u Srbiji od Jovana Radisavqeva. Milo{evi}i: Imali su 10 pasova od Milutina, a 9 od Milo{a. I oni su se dosta brzo brojno pove}avali. Bilo ih je 209, a nasqednike nije imalo 48 Milo{evi}a. Stankovi}i: Imaju 9 pasova od Stanka. Sporo su se brojno pove}avali. Do sada ih je bilo samo 20, {to zna~i da su bili najmawe osreda~ko bratstvo. Nasqednike nije imalo 7 Stankovi}a. Stevanovi}i: Imaju 11 pasova od Milutina ili 10 od Stevana. Do sada ih je bilo 105, a nasqednike nije imalo 13 Stevanovi}a.

108 OSRECI I OSRE^ANI

Iz ovoga pregleda se mo`e zakqu~iti da je do sada, po bratstvima, bilo Osre~ana:

od Milovana 1. 42 Glavi~anina od Milutina 2. Pavi}eva: Bjeli}a 120 Lazarevi}a 58 Ma{kovi}a 389 Milo{evi}a 210 Stankovi}a 20 Stevanovi}a 105 3. od Jovana Stevanova: Jovanovi}a 294 Lu~i}a 57 4. ostala bratstva: Bukili}a 84 Simonovi}a 41 Medenica 15 Rnkovi}a (i 10 Zori}a) Svega: 1.445

Za Bulatovi}e, Kqaji}e, Tomi}e i Tripkovi}e nije pravqena geneza, po{to imaju samo po jednu porodicu. U ovaj broj, naravno, nijesu ura~unati potomci onih Osre~ana koji su, prije 1941. godine, odselili u razne krajeve Srbije i u druge dr`ave, dok su potomci svih ostalih Osre~ana, koji su `ivjeli u Osrecima i u Crnoj Gori, obuhva}eni ovim podacima. Izuzetak su Jovanovi}i, koji su nekada odselili u Sjerogo{te, a kasnije u Ameriku i Australiju. Za wihove potomke postoje podaci, {to se vidi iz geneze bratstva. Kao {to se vidi bilo je dosta Osre~ana, koji nijesu imali mu{kih potomaka:

1. Bjeli}i 17

109 ANANIJE SIMONOVI}

2. Glavi~ani 7 Jovanovi} 3. 59 i Lazarevi} 4. 17 i 5. Lu~i}i 10 Ma{kovi} 6. 78 i Milo{evi 7. 49 }i Stankovi} 8. 7 i Stevanovi 9. 13 }i 10. Bukili}i 8 Simonovi 11. 6 }i 12. Medenice 1 Svega 272

Od ovih 272 Osre~ana, nasqednike nijesu imali oni koji su umirali kao djeca ili veoma mladi, oni koji su ginuli u ratovima i na drugi na~in kao neoèweni i oni koji su se ènili, ali u braku nijesu imali mu{ke djece. Od 35 Osre~ana, koji su poginuli u ratovima do 1918. godine, wih 24 nijesu bili oèweni, a od 45 poginulih u Drugom svjetskom ratu, wih 22 nijesu bili oèweni.

110 OSRECI I OSRE^ANI

Brakovi u Osrecima

@ene Osre~ana su, uglavnom, bile radne i vrijedne. Izdràvale su velike napore u te{kim osreda~kim uslovima ìvota, naro~ito za vrijeme ratnih godina, kada su svi sposobni mu{karci morali biti odsutni od svojih ku}a i porodica. Brakovi Osre~ana su bili dosta stabilni, tako da nije bilo ve}ih bra~nih sva|a, razmirica i razvoda. Od brakova sklopqenih do 1941. godine, koliko se zna, razvedeno je svega 9, a od brakova sklopqenih poslije 1945. godine razvedeno je 20. Osreda~ki rekorder, po broju èna je Vuka{in Zorkin Zori}, koji je, po wegovom kazivawu, dovodio osam èna. Sa tri ène je imao ukupno ~etvoro djece, a vjen~avao se samo sa prvom, Zorom, rodom od Dragovi}a iz Gorwe Mora~e. Sa sada{wom ènom Stojkom Kati} iz Bosankse Dubice, ìvi 17 godina. Zanimqivo je da se u Osrecima po~etkom dvadesetog vijeka pojavquju slu~ajevi sklapawa braka unutar bratstva Ma{kovi}a {to su dozvoqavale i crkvene i svjetovne vlasti, jer se radilo o srodnicima daqim od tre}eg stepena srodstva, ali toga nije bilo u drugim Osreda~kim bratstvima. Me|utim sli~nih slu~ajeva je bilo u drugim mora~kim i rova~kim bratstvima kao {to su Bulatovi}i, Vlahovi}i, Rako~evi}i, Medenice i druga. Dakle, u bratstvu Ma{kovi}a, do sada je bilo osam brakova i to: 1. Gajo Gruji~in se oènio Mirunom Veqovom, oko 1904. godine i oti{ao preko Tare, u Tursku. Gajo je imao prvu ènu Jagliku, k}er Gavrila Bo{kovi}a iz \u|evine. Imali su sina Rada i k}er Anicu-Mawu. Gajo i Miruna su se vratili u Osretke poslije Jaglikine smrti.

111 ANANIJE SIMONOVI}

2. Rado{ Novi~in se oènio Granicom, najmla|om k}erkom Veqovom oko 1926. godine. Imali su sina Drago{a, koji je stradao kao dijete 1933. godine. 3. Janko Milutinov se oènio Savetom \or|ijevom. Imali su dva sina i k}er. 4. Batri} \or|ijev se oènio Agom Sekulovom. Imali su sina i dvije k}eri. 5. \uro Gajov se oènio Koviqkom Peri{inom. Imali su ~etiri sina i ~etiri k}eri. 6. Uro{ Milijin se oènio Jasnom Milovanovom. Imali su petoro djece. 7. Veqko \or|ijev se oènio Spasom Radowinom, po{to se razveo od Stanke, rodom od Laki}evi}a. Imali su troje djece. 8. Vlastimir Radulov se oènio Ki}om Vladimirovom. Imaju k}er. U Osrecima je, kao i u drugim selima u dolini Mora~e, i u drugim krajevima bilo i vanbra~ne djece, naj~e{}e, kao rezultat obe}awa mu{karaca da }e se oèniti sa djevojkom sa kojom ima qubavne odnose. Tako je oko 1900. godine Bojana Milanova Jovanovi} rodila vanbra~nog sina, koji je dobio ime Jovo. Po{to ga otac nije priznao, a Qu}ani su znali ko je bio, majka je Jovu dala prezime Bojani}, po svome imenu. Jovov otac se oènio drugom djevojkom, ali sa wom nije imao djece. Isto tako je i Stana Mirkova Ma{kovi} imala sina sa dobrim Osre~aninom, koji ga, tako|e, nije priznao niti se sa Stanom htio oèniti. Oènio se sa drugom djevojkom, sa kojom je imao samo k}er i tako se istraìo. Sin im se zvao Stevan Ma{kovi}, a zvali su ga i Tuwo. I{ao je u {kolu u Manastir pod tim prezimenom. Stana i Stevan su odselili 1920. godine i nastanili se u Gajtanu, u Toplici. Tada je Stevan imao oko 16 godina. U Srbiji se oènio i imao ~etiri sina, koji su uzeli prezime Markovi}, ali nijesu poznata wihova imena ni da li imaju potomke i gdje sada ìve. Stanija Blagova Lu~i} je imala vanbra~nu k}er Stanu koju nije priznao vanbra~ni otac. Poslije Prvog svjetskog rata je poginuo, a ubrzo su mu umrla i tri maloqetna sina. Stana se udala za Marinka Ma{kovi}a i imala brojni porod. Poslije 1922. godine u Osrecima je ro|eno desetoro vanbra~ne djece: ~etiri djevoj~ice i {est dje~aka. Sva ova

112 OSRECI I OSRE^ANI djeca su uzela prezime majke osim Vuka{ina Zori}a. Vuka{in- Mako je uzeo prezime Zori} po majci Zorki-@u}i Simovoj Rnkovi}. Za ostalu djecu se znalo ko im je otac, ali to, zvani~no, nije utvr|ivano, iako je bilo nekih su|ewa. U genezu bratstava sam uveo mu{karce, a umjesto imena oca upisao sam ime majke.

113 ANANIJE SIMONOVI}

Doma}instva u Osrecima 1941. godine (kako sam ih zapamtio)

Osre~ane sam po~eo upoznavati kao dijete, najprije one koji su izdizali u Ropu{nicu i one koji su dolazili kod nas na slavu, a kasnije i ostale. Najvi{e Osre~ana na jednom mjestu sam vidio na Petrov dan 1933. godine, kada su donosili krstove u Ravno. Kasnije, do 1941. godine, sam upoznao gotovo sve Osre~ane, a naro~ito one najstarije. Ovdje }u, ukratko, opisati doma}instva u Osrecima, onako kako sam ih zapamtio iz toga doba, po mjestima gdje su ìvjeli, po~ev od Broda do Wegalica. Vjerovatno }e neki podaci biti nepotpuni, a neki i neta~ni, ali to nijesam namjerno u~inio: 1. Bjeli} Milana Vladimir je ìvio na Brodu. Majka mu je bila od Ili~kovi}a, iz Pipera. Imao je dva sina, a wegovu prvu ènu ne znam, jer je ranije umrla. Ponovo se oènio Savom Bulatovi} iz Smailagi}a Poqa. @ivjeli su u staroj Ma{ovoj (|edovoj) ku}i, pokrivenoj slamom. Dràli su malo ovaca, vi{e koza i nekoliko govedi. Nijesu izdizali u Ropu{nicu. 2. Bjeli} Ma{a Vojislav je ìvio zajedno sa sinovcem Vladimirom, ali im je imovina bila podijeqena. Zavr{io je dva razreda gimnazije, ali nije imao nikakve slu`be. 3. Medenica Mijajla Radomir i Spasa. @ivjeli su na Nikonovcu, na crkovnom imawu, u staroj ku}i pokrivenoj slamom. Ku}a je imala oxak, sobu i izbu. Tada su imali 3-4 djece, a dràli su dosta stoke i imali dobro imawe, pa su i ìvjeli dosta dobro. Izdizali su na Bjelasicu. Sa wima je ìvjela bolesna Radomirova sestra Jelena i wen sin Vaso. 4. Bjeli} Savi}a Milija i èna Stanu{a, k}er Nova Bulatovi}a iz Smailagi}a Poqa. @ivjeli su u maloj

114 OSRECI I OSRE^ANI

~akmari, pokrivenoj slamom, na Brodu, ondje gdje se skre}e uz [pirovac. Imala je oxak i sobu. Nijesu imali djece. Dràli su po nekoliko koza. Nijesu izdizali u planinu. 5. Jovanovi} Be{a Milovan i Jelisava od Radovi}a. Imali su petoro djece. @ivjeli su u Debelom Lugu, u ku}i brvnari, dosta dobroj za one prilike. Dràli su ovce, koze, goveda i kowa. Izdizali su u Kotla, u savardak, a u Ropu{nici su imali kolibu, po{to su kupili livadu od Paja Vuleva. Zapamtio sam i Milovanovog oca Be{a, koji je bio slijep, ali je, pred smrt, progledao. Milovan je bio crkvewak, a Batri} je u~io u sredwoj {koli i na fakultetu. 6. Jovanovi} Be{a \ukan i Stojana od Ma{kovi}a. Imali su {estoro djece, a ìvjeli su u Debelom Lugu, u savardaku. Dràli su koze i goveda, a pred rat i ovce, Tada su napravili kolibu u Kotlima, gdje su izdizali nekoliko godina. 7. Bjeli} Savi}a Radule i Vida od Vukovi}a iz [titarice. Nijesu imali djece. @ivjeli su na Rosovom Lazu, u staroj ku}i, brvnari, pokrivenoj slamom. Imala je oxak, sobu i izbu. Dràli su vi{e stoke i izdizali u Ropu{nicu, u savardak. Pla}ali su nadni~are za obradu imawa. 8. Ma{kovi} Milutina Janko i Saveta od Ma{kovi}a. @ivjeli su u Crninama, u ku}i ~akmari, pokrivenoj slamom. Imali su dva sina. Dràli su po malo koza, kravu i neku ovcu. Nijesu izdizali. 9. Lu~i} Mali{e Marko i Borika od Vlahovi}a. Imali su ~etvoro djece. @ivjeli su na Veqoj Wivi, u ku}i od kamena, pokrivenoj slamom. Imala je oxak, sobu i izbu. Imali su dobro imawe, a dràli su i dosta stoke. Pla}ali su nadni~are za rad na imawu. Izdizali su u Ropu{nicu. 10. Lu~i} Mali{e Stanija. Imala je sina Ra{a i k}er Gordanu, mentalno zaostale. @ivjeli su na Veqoj Wivi, u savardaku, u te{kim uslovima. Ra{o je i{ao na rad po selu pod nadnicu. Dràli su koze i prodavali prasad. Nijesu izdizali u Ropu{nicu.

115 ANANIJE SIMONOVI}

11. Bulatovi} Ne|eqka Radisav i Stana od Radulovi}a. Imali su sina Bogoquba, a ìvjeli su u savardaku na Lokvini. Dràli su samo koze. 12. Ma{kovi} Sekule Milorad i Ikonija od Jovanovi}a. Nijesu imali djece. @ivjeli su na Kova~i}oj Wivi, u ku}i brvnari pokrivenoj daskom. Imala je oxak, dvije sobe i izbu. Sa wima su ìvjeli Miloradova bra}a Savo, Marijan i Vojislav. Savo je radio negdje na strani kao radnik, a Vojislav u~io u Pe}i i Beogradu. Marijan se oènio pred rat Novkom od ]etkovi}a iz Boana i imali su sina Mitra. Milorad je bio majstor za ku}e, drveno posu|e i alat. Dràli su dosta stoke i imali dobro imawe za one prilike. Redovno su izdizali, a u Ropu{nici su imali kolibu i savardak. 13. Ma{kovi} Ne|eqka Vaso i Miruna od Bulatovi}a iz Rovaca.Imali su dva sina i ~etiri k}eri. @ivjeli su u Korawoj Wivi u, ku}i brvnari pokrivenoj slamom. Imala je oxak, sobu i izbu. Dràli su dosta stoke i redovno izdizali u Ropu{nicu, gdje su imali kolibu. 14. Ma{kovi} Gavrila Luka i Cmiqana od Ili}a iz Jasenove. Imali su dvije k}eri. @ivjeli su u Ockoj Gori u Cmiqaninom rodu do 1938. godine, kada su kupili imawe Veqa Boòva, Lukinoga |eda po majci u Korawoj Wivi. Ku}a je bila brvnara, pokrivena slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Dràli su po malo stoke, ali nijesu izdizali. Cmiqana je umrla u jesen 1940. godine. 15. Jovanovi} Vula Jole i Qubica od To{kovi}a sa Roàca. Imali su tri sina i k}er. @ivjeli su na Prìni u ku}i brvnari, pokrivenoj slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Dràli su vi{e stoke i redovno izdizali u Ropu{nicu, u savardak. Jole je vi{e puta bio seoski kmet, pravi~an i objektivan. Bio je majstor za drveno posu|e. Pred rat je Qubica umrla, pa se Jole ponovo oènio Lucijom, od Popovi}a iz Pipera. Imali su dvije k}eri. 16. Jovanovi} Vula Bo{ko i Gospava od Vujisi}a iz Prekobr|a.Imali su tri sina i tri k}eri. @ivjeli su u Ravnome, u ku}i brvnari, pokrivenoj slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Dràli su vi{e stoke i izdizali u

116 OSRECI I OSRE^ANI

savardak u Ropu{nici, a pred rat su popravili i staju u Kotlima. 17. Jovanovi} Markova Milka. Mu` joj je poginuo 1933. godine padom sa oraha. Imali su dva sina i dvije k}eri. @ivjeli su u Ravnome, u brvnari pokrivenoj slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Dràli su ne{to stoke i redovno izdizali u Ropu{nicu, u savardak. 18. Ma{kovi} \or|ija Batri} i Aga od Ma{kovi}a. Imali su jednoga sina i dvije k}eri. @ivjeli su u Ravnome, u staroj ku}i pokrivenoj slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Dràli su po malo stoke, pa nijesu izdizali. Batri}ev brat Milojica je bio àndarm, pa je ne{to pomagao. 19. Ma{kovi} Perka Joveta. @enio se 1924. godine iz Dubokoga, ali to nije bilo milo wegovoj bra}i, pa mu je èna pobjegla, ali im je zapalila novu nezavr{enu ku}u. @ivio je sam u zajedni~koj ku}i u Ravnome. 20. Ma{kovi} Grujice Gavrilo. Imao je prvu ènu Jagliku od Bo{kovi}a i sina Rada i k}er Anicu (Mawu). Ponovo se oènio Mirunom Veqovom Ma{kovi}, ali je ne pamtim, po{to je umrla negdje 1934. godine. Imali su pet sinova i jednu k}er. @ivjeli su na Biqezi, u ku}i brvnari, pokrivenoj slamom. Imala je oxak, sobu, izbu i }iler. \uro se oènio uo~i rata, Koviqkom Peri{inom. Dràli su ovce, koze i goveda, a povremeno i kowa. Redovno su izdizali na Korita, gdje su imali jednu od najboqih koliba u Ropu{nici. Imali su uvijek jabuka, kru{aka i drugoga vo}a. Ispred rata su imali dva velika vola, Mrkowu i Galowu, sa kojima je mogao raditi jedan ~ovjek (orati, vu}i sijeno, drva i drugo), jer su bili gotovo dresirani. Na wima su Osre~ani, uo~i rata, izvukli dvije velike jelove grede iz Jasenovog Dola na Poqane za {kolu u Manastiru. 21. Ma{kovi} Milosava Milutin i Jela. Imali su sina Branka. @ivjeli su na Kusome Brijegu, u savardaku, a dràli su samo po nekoliko koza. Nijesu izdizali. 22. Glavi~anin Mila Simona od Bulatovi}a iz Smailagi}a Poqa. Bila je udovica i veoma stara. @ivjela je u Karo{evinama sa porodicom \urovom u staroj brvnari, pokrivenoj slamom. Ku}a je imala oxak, sobu i izbu, ali

117 ANANIJE SIMONOVI}

je bila jedna od najve}ih u selu, a i na sredini sela, pa su u woj stalno odràvani sjednici. \urova èna Mawa je bila od Kqaji}a iz Ra{ka. Imali su ~etiri sina i tri k}eri. Dràli su, uglavnom, koze, a rijetko po kravu. Nijesu izdizali. 23. Jovanovi} Milivoja Mijailo i Milosava od \ur|i}a iz \u|evine. @ivjeli su u Vrtima u ku}i brvnari, pokrivenoj slamom. Imali su sina i k}er. Dràli su ovce, goveda i koze i stalno izdizali u Ropu{nicu, u savardak. Sin Milosav se oènio Milijanom Milo{evi} sa Zakriqa, ali nijesu imali djece, a Mara se udala za Aleksu Milo{evi}a. Milosava je postila sva ~etiri posta i svaki petak i srijedu u godini, ali se, pred rat, ubila u staroj ku}i na \ur|evini. Tada je umro i Mijailo. 24. Jovanovi} Miluna Zlatana od Rako~evi}a iz Prekobr|a. Mu` joj je poginuo u Prvom svjetskom ratu. Imali su sina i k}er. @ivjeli su u Vrtima u ku}i brvnari, pokrivenoj slamom. Sin Miro se oènio Qeposavom od Rako~evi}a iz Prekobr|a. Imali su k}er. Dràli su ovce, koze i goveda i izdizali u Ropu{nicu, u kolibu. 25. Jovanovi} Vidaka Bula, od Gruji}a iz Prekobr|a. Mu` joj je umro poslije Prvog svjetskog rata. Imali su dva sina i k}er. @ivjeli su u Vrtima, u savardaku. Dràli su koze i malo ovaca i kravu. Sin Jovan se oènio Bosiqkom Braunovi} i imao sina Veselina. Izdizali su u Dolinu, u savardak. 26. Jovanovi} \oke Petru{a od Tripkovi}a iz \u|evine. Mu` joj je poginuo u Prvom svjetskom ratu. Imali su sina i k}er. @ivjeli su u Vrtima u ku}i brvnari, pokrivenoj slamom. Imala je oxak, sobu i izbu. Blaò se oènio Marijom Ma{kovi} iz Kamene Gore. Rodilo im se vi{e djece, ali su odmah umirala. Kasnije su imali 2-3 k}eri. Dràli su koze i kravu, a redovno su izdizali. Petru{a je znala da {ije na ma{ini, pa je dobro zara|ivala. Pu{ila je duvan. Blaò je bio majstor za drveno posu|e i za alat. @ivjeli su osredwe, iako nijesu imali veliko imawe.

118 OSRECI I OSRE^ANI

27. Jovanovi} Milivoja Milutin (]ile) i Mi{na od Ma{kovi}a, su ìvjeli u Vrtima, u savardaku. Imali su ~etiri sina i k}er. Dràli su, uglavnom, koze, pa nijesu izdizali. Pred rat su ìvjeli, kra}e vrijeme, u ku}i Mihaila Milo{evi}a, pa kada im je dao otkaz, po~eli su sa izgradwom ku}e, koju su pred sam rat zavr{ili. Sin Vojin je bio ranije u najmu, a kasnije kuvar kod àndarma, a nau~io je i da {ije na ma{ini. Po~eli su da kupuju po malo imawa i da pove}avaju broj stoke i tako da se izvla~e iz siroma{tine. Drugi sin, Vukale je bio vrijedan radnik i majstor za ku}e, kre~ane, vodenice, alat i drugo. 28. Milo{evi} Milete Novka od Bulatovi}a iz Smailagi}a Poqa. Mu` joj je umro 1923. godine od srca. Imali su dvije k}eri. @ivjeli su u Vrtima, u ku}i brvnari, pokrivenoj slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Dràle su ovce, koze i goveda i izdizale u Ropu{nicu, u savardak. Imawe je bilo dosta dobro, a seqaci su im mnogo pomagali putem moba i na drugi na~in. Pred rat se Danica udala za Filipa Ma{kovi}a, ali se brzo razboqela i umrla. Qubica se udavala za Manojla Bjeli}a, ali se brzo vratila. 29. Ma{kovi} Bogi}a Milovan i Anica od Drqevi}a iz @iraka. @ivjeli su u Podravawu, u ku}i brvnari, pokrivenoj slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Imali su dva sina i tri k}eri. Sin Mili} je bio pravnik i radio je u Zenici. K}er Milka je imala sina Vladimira-Toka. Dràli su po malo ovaca, koza i govedi. Povremeno su izdizali u Ropu{nicu, u savardak. 30. Ma{kovi} Marka (Duke) Radule i Milena od Jovanovi}a iz Ostru`wa. Imali su dvije k}eri, koje su ve} bile udate. @ivjeli su u Kova~evcu, u ku}i od kamena, pokrivenoj slamom. Imala je dvije sobe i veliki oxak, koji je bio nad izbom. U woj je ~esto odràvan seoski sjednik preko zime. Imali su dobro imawe, a dràli su i dosta stoke. Na imawu su radili nadni~ari, a o stoci su radile najamnice. Izdizali su u Ropu{nicu, u savardak. Wihove su bile Trebeìne, ali su ih pred rat prodali Lu~i}ima. Bili su veoma

119 ANANIJE SIMONOVI}

gostoprimni, a wihova ku}a je sluìla i kao ~ekaonica za seqake koji ~ekaju red u vodenici. 31. Stankovi} Bogdana Vukosav i Stanija od Drqevi}a iz Ravni.Imali su k}er. @ivjeli su u Ravnome, u ku}i brvnari, pokrivenoj slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Dràli su goveda, a Vukosav je imao penziju, pa su dosta dobro ìvjeli. Imawe su mu radili nadni~ari. Nije izdizao u Ropu{nicu. Stanija je umrla u proqe}e 1940. godine. 32. Milo{evi} Boà Stamena, rodom iz Prekobr|a. Imala je sina Vlada i k}er, koja se ranije udala. Vlado se oènio Qubicom od Radovi}a iz Bara i imali sina Milisava, koji je umro kao dijete 1938. godine. @ivjeli su u Potkriqa~ama u ku}i brvnari, pokrivenoj slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Imali su dobro imawe. Wihovi su bili Lomovi u Ropu{nici, ali su ih prodali Mijajlu Ma{kovi}u i od tada nijesu izdizali. Qeto su provodili na Podima, gdje su imali kolibu, a dràli su ovce, koze i goveda. 33. Milo{evi} Pavi}a Andrija i Anica od Ma{kovi}a iz Korawe Wive. @ivjeli su u Zakriqu, u staroj ku}i brvnari, pokrivenoj slamom, zajedno sa bratom Bogdanom, u kojoj su imali po jednu sobu. Ispod soba je izba. Imali su i pomo}nu zgradu od kamena, pokrivenu daskom, kao kuhiwu, gdje su provodili ve}i dio dana. Imali su ~etiri sina i k}er. Sin Velimir se oènio Mijojkom Ma{kovi}, pa su do rata imali tri sina i dvije k}eri. Andrija je bio kurir u Kola{inu, pa je rijetko dolazio u Zakriqe. Dràli su vi{e stoke, a izdizali su u Kotla, u kolibu, a kasnije u Ropu{nicu, u savardak. U Zakriqu je ra|ala p{enica, pa su uvijek imali poga~e. Anica je bila jedna tiha, vrijedna èna, pa`qiva prema svoj djeci, pa smo je zato voqeli. Imala je sina Vojina, koji je bolestan ro|en, zbog ~ega je mnogo patila. 34. Milo{evi} Pavi}a Bogdan i Simona od Simonovi}a iz Ocke Gore. Imali su sina Ranka, sredwo{kolca. Sa wima je bila i Bogdanova sestra Boàna. @ivjeli su u Zakriqu u zajedni~koj ku}i sa Andrijom, a imali su i pomo}nu ku}u-kuhiwu. Dràli su po malo stoke, ali

120 OSRECI I OSRE^ANI

veoma dobrog kvaliteta i redovno izdizali na Poqane ili u Ropu{nicu, ali nijesu imali svoju kolibu ili savardak. 35. Milo{evi} Maksima Nikola i Stanija od Bjeli}a. Imali su sina Milotija. @ivjeli su u Zakriqu u ku}i brvnari, pokrivenoj slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Sa wima je bila i Nikolina sestra Jela, ali je pred rat oti{la negdje u Sanxak. Dràli su stoku i stalno izdizali, najprije u Lomove, a kad su kupili livadu i savardak od Jovana Bjeli}a, onda na svoju livadu. Dràli su najamnike, ali je i Stanija dosta sama ~uvala stoku. Nikola je vi{e puta bio seoski kmet, pravi~an i pametan. 36. Milo{evi} Spasoja Stevanija. Mu` joj je poginuo u ratu. Imala je sina Zariju i k}er Milijanu, koja se udala za Milosava Jovanovi}a. Zarija se oènio Jovanom od Jovanovi}a iz Vrta. Bio je nesposoban od noge. @ivjeli su u Zakriqu, u ku}i brvnari, pokrivenoj slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Dràli su koze i po neku ovcu. Nijesu izdizali. 37. Bjeli} Rado{a Toma i Milosava iz Cerovice. To mu je bila druga èna i sa wom imao sina Jovana. Jovan se oènio Katom Glavi~anin i sa wom imao do rata, sina i k}er. @ivjeli su u Zakriqu, u ku}i brvnari, pokrivenoj slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Dràli su dosta stoke i redovno izdizali, dok su imali svoju livadu i svoj savardak, a kad su livadu prodali onda kod suponika, a naj~e{}e sa Markom Simonovi}em. Za prodatu livadu kupili su polovinu Boìninog Krio~a, gdje su imali i ku}u. Dobro su ìvjeli. 38. Bjeli} Ne|jeqka Petar. Prva èna mu je ranije umrla, pa se ponovo oènio Qubicom iz Pipera. Imao je sinove Dragi{u i Tadi{u. Dragi{a je imao ènu Jelicu od Medenica, a nijesu imali djece. Imali su u Zakriqu kulu od kamena, pokrivenu slamom, a imala je 2-3 mawe sobe, a u prizemqu izbu. Dràli su dosta stoke i imali veliko imawe, a naro~ito livade, slabog kvaliteta (Jovawa Kr{, Lipa, ]etkov Laz i dr.). Dugo su jeseni ostajali sa ovcama pod pe}inom u Lipi, pa bi, po velikom snijegu, uz velike napore, jedva dojavili stoku

121 ANANIJE SIMONOVI}

u Zakriqe. Dràli su i najamnike: Toma{a Todorovi}a, Ne|a Klobu~ara i dr. 39. Bjeli} Joskima Jovana. Mu` joj je umro u Prvom svjetskom ratu, kao brajaktar. Imali su sina Radomira, u~iteqa, koji je imao ènu Milku od Doì}a iz Vrujaca. Imali su dva sina i k}er. @ivjeli su u Zakriqu, u ku}i od kamena, pokrivenoj slamom, sa tri sobe i izbom u prizemqu. Dràli su ovce, koze, goveda i kowa. Radili su im nadni~ari. Ne pamtim kad su izdizali, ali je postojao wihov savardak, u koji smo zatvarali goveda. Radomir je svakog dana vodio kowa Zekana, da bi, u povratku, jahao. @ivjeli su, relativno, dobro. Samo su Joza i Olga imali cipele me|u 80 |aka u Manastiru. Radomir je pred rat pripadao JRZ, a oko 1928. godine bio je ~lan KPJ. 40. Glavi~anin Mila Rado{ i Boàna Rnkovi} iz Po`we su ìvjeli u ku}i Jovana (Tome) Bjeli}a na Krio~u, jer nijesu imali ni savardaka ni ku}e. Imali su 4-5-oro djece, dràli su po nekoliko koza, a rijetko kravu, a imawe im je bilo veoma slabo. Rado{ je bio posluìteq u {koli u Manastiru, a Boàna je mnogo prela vunu drugim ènama i tako ne{to zara|ivala. Nijesu izdizali u Ropu{nicu. 41. Simonovi} Jovana Miqa od Milo{evi}a iz Mate{eva. Mu` joj je poginuo 1924. godine od finansa u Jasenovoj. Imala je sina Mili}a i k}er Milku. @ivjeli su u Kru{evqu, u novoj ku}i, koju su izgradili 1936. godine. Wihovu staru ku}u sru{io je snije`ni urav 1929. godine. Od tada su ìvjeli zajedno sa porodicama Marka i Mirka, Miqinih djevera. Dràli su ovce, koze i po jednu kravu i vola. Izdizali su u Kotla i u Ropu{nicu uvijek zajedno. Miqa je bila udovica Boìne Glavi~anina prije nego se udala za Jovana. Imala je dvije k}eri, koje je dovela u Kru{evqe - Dragiwu i Katu, koje su se udale iz Kru{evqa. 42. Simonovi} Vasilija Marko i Ruìca od Ma{kovi}a iz Korawe Wive. @ivjeli su u Kru{evqu, zajedno sa bratom Mirkom i Krunom od Milo{evi}a iz Vrta. Marko je imao tri odrasla sina i dvije k}eri, koje su bile udate, a Mirko dva sina i dvije k}eri. Markov

122 OSRECI I OSRE^ANI

sin Vlajko se oènio Sovijom Ma{kovi} iz Qute, a imali su k}er. Drugi Markov sin Vladimir bio je oficir avijacije u Novom Sadu. Tako je u porodici tada bilo 13 ~lanova. Imali su veliku ku}u brvnaru, pokrivenu slamom, sa oxakom, velikom sobom i izbom. Uz ku}u su bile dodatne prostorije-kamara, ajat, izbica i kowu{nica. Dràli su dosta stoke-ovaca, koza, govedi i kowa. Imali su, za one prilike, veliko imawe: u Jasenovoj, u Kru{evqu, livade u Stubicama, Pragovima i u Ropu{nici, paqevine u Po~ivalima i âklima itd. Izdizali su u Kotla, u kolibu, i u Ropu{nicu, u savardak, a 1938. godine su izgradili kolibu. Dosta su radili, pa su relativno dobro i ìvjeli. Radili su i tu|e wive i livade pod napolicu ili pod travninu. 43. Ma{kovi} Novice Mijajlo i Milica od Bukili}a iz Po`we. Nijesu imali djece. Do 1938. godine bio je ìv Mijajlov otac Novica. @ivjeli su u Kamenoj Gori, u velikoj ku}i od kamena, pokrivenoj slamom, sa tri sobe i izbom. Sa wima je ìvio i brat Rado{ do 1938. godine, pa su se podijelili. Dràli su dosta stoke: ovce, koze, goveda, kowa i redovno su izdizali u Ropu{nicu. Dràli su najamnike dok su pristasala Rado{eva djeca, a na imawu su im ~esto radili nadni~ari. Mijajlo je bio dobar radnik i majstor, ali je bio strog za du`nike i nadni~are. I Milica je bila velika radnica i doma}ica sve dok je ostarala. Sva djeca iz Kamene Gore su je zvala "Mama". Imali su veliko imawe - Groca, Gnoji{ta, Ropu{nica. 44. Ma{kovi} Novice Rado{ i Jelena od Lu~i}a, su imali 3-4 djece, a ìvjeli su u Kamenoj Gori u istoj ku}i sa Mijajlom, a podijelili su se 1938, ali su se i daqe dobro slagali. Rado{ je ranije bio oèwen Granicom Veqovom Ma{kovi}. Imali su k}er i sina, koji je umro kao dijete, a umrla je i Granica 1931. godine. Tada se Rado{ ponovo oènio, a Mijajlo usvojio wegovu k}er. 45. Ma{kovi} ]ira Vasilija od [}epanovi}a iz Dulovina kod Kola{ina. Mu` joj je poginuo u ratu. Imali su dva sina i dvije k}eri, koje su se bile udale. Sin Zarija se oènio Sovijom Simonovi} i imali troje djece. Sin

123 ANANIJE SIMONOVI}

Vukota je umro kao momak 1936. godine. @ivjeli su u Kamenoj Gori, u velikoj ku}i ~akmari, pokrivenoj slamom, sa oxakom, dvije sobe i izbom. Jedna soba nikada nije dovr{ena. U wihovoj ku}i su ~esto odràvani sjednici. Dràli su ovce, koze i goveda u skromnom broju i uvijek izdizali, ali nijesu imali ni savardaka ni kolibe, pa su supa{ili (zajedno izdizali), naj~e{}e sa nama. 46. Bukili} Mira{a Dragi{a se u Kamenu Goru doselio iz Po`we oko 1904. godine. Imao je sina Kostadina, koji se oènio Anicom Ma{kovi}. Imali su 4-5 djece, a ìvjeli su u ku}i brvnari, pokrivenoj slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Dràli su dosta stoke i izdizali u Ropu{nicu. 47. Milo{evi} Lazara Radivoje i Stakna od Rako~evi}a iz Rai~evina. Imali su dva sina i dvije k}eri. Stakna je umrla 1935, pa se Radivoje ponovo oènio Jelom Bukili}. Sin Milo{ je umro kao vojnik 1937. godine. Uro{ se oènio Savetom Rexi} iz Plane i imali dva sina. @ivjeli su u Rado{evom Trapu, u ku}i brvnari, pokrivenoj slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Dràli su vi{e stoke, ali nijesu izdizali, jer nijesu imali livade u Ropu{nici. Imawe im je bilo dosta dobro, pa su ìvjeli pristojno. 48. Ma{kovi} Milisava Mira{ i Miruna od Bulatovi}a iz Cerovice su imali sina i dvije k}eri. @ivjeli su u Kamenoj Gori, u savardaku. Dràli su, uglavnom, koze, pa nijesu izdizali u Ropu{nicu. Miruna je mnogo radila kod drugih porodica pod nadnicu. 49. Lu~i} Nikole Luka i Jovana od Jankovi}a iz Ravni, imali su ~etiri sina i ~etiri k}eri. Dvije k}eri su ve} bile udate, a sin Milija se oènio Bosom Ma{kovi}. Imali su ~etvoro djece. Milija je bio upravnik po{te u Manastiru. @ivjeli su u Ravancima, u ku}i ~akmari, pokrivenoj slamom, dosta dobroj za one prilike, sa oxakom, sobom i izbom. Dràli su dosta stoke i izdizali u Katuni{ta, u savardak. Oko 1938. godine su kupili Trebeìne i napravili kolibu. @ivjeli su dosta dobro, ali su dosta i radili. Imali su dosta imawa: u Ravancima, Gnoji{tima, Ropu{nici.

124 OSRECI I OSRE^ANI

50. Ma{kovi} Dragoja Peri{a i Mijojka od Milo{evi}a. Imali su tri sina i dvije k}eri. Kosa se ve} bila udala, a sin Filip se oènio i odijelio negdje ispred rata. @ivjeli su u Ravancima, u ku}i ~akmari, pokrivenoj slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Pred rat se udala i druga k}er. Dràli su vi{e stoke i izdizali u Jasenov Do, u kolibu, koja je imala izbu, jedina u Ropu{nici. Peri{a je bio dobar majstor i za izgradwu ku}a, ali je wegova ostala vrlo slaba. On je potvrdio poslovicu: "Majstoru ku}a bez vrata". @ivjeli su, prosje~no, dobro. 51. Ma{kovi} Peri{e Filip i Danica od Milo{evi}a su se odijelili 1939. godine, ali su ìvjeli u Ravancima, u istoj ku}i sa Peri{om. Danica se odmah razboqela i umrla. 52. Milo{evi} Petra Milisav i Milosava su imali dva sina. Aleksa se oènio Marom od Jovanovi}a i imali sina. @ivjeli su u Ravancima, u ku}i ~akmari, pokrivenoj slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Dràli su ne{to stoke, a imali su imawe i savardak u Starom Selu, gdje su ìvjeli preko qeta. 53. Jovanovi} Mi{eqe Milisav i Jaglika su ìvjeli u Ostru{wu, u ku}i brvnari, pokrivenoj slamom. K}eri su im se ranije udale, pa su ìvjeli sami, dràli su malo stoke i ve} su bili ostarali. 54. Jovanovi} Perka Mijajlo i Petrana su imali dva sina. @ivjeli su u Ostru`wu, u staroj ku}i brvnari, pokrivenoj slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Dràli su, uglavnom, koze, a nijesu izdizali. 55. Rnkovi} Bori{e Simo i Milica od Stevanovi}a su imali sina, a k}er je doveo iz prvog braka. @ivjeli su u Ostru`wu, u dobroj, kamenoj ku}i, pokrivenoj slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Simo je do{ao iz Gorwe Mora~e kad se oènio Milicom, k}erkom Mila Stevanovi}a. Naslijedio je dobro imawe, a dràli su dosta stoke, ali nijesu izdizali. Simo je bio omiqen kom{ija. Radili su mu i nadni~ari na imawu. Volio je da se {ali, pa i na svoj ra~un. 56. Milo{evi} Simeuna Radule i Miruna od Jovanovi}a su imali tri sina i tri k}eri. Dvije k}eri su se ve} bile

125 ANANIJE SIMONOVI}

udale. Imali su u Ostru`wu ku}u ~akmaru, pokrivenu slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Imali su imawe i ku}u i u Siri{wacima, gdje su ìvjeli qeti. Dràli su dosta stoke i pristojno ìvjeli. 57. Stevanovi} Veqa Miladin i Ruìca od [ukovi}a su imali dva sina i dvije k}eri. Miladin je bio gluvo- nijem od ro|ewa, ali je ìvio i radio kao i svi drugi qudi. @ivjeli su u Ostru`wu, u ku}i brvnari, pokrivenoj slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Izdizali su na Vu~je ili u Ropu{nicu, u kolibu. Dràli su koze i goveda, a mawe ovce. 58. Stevanovi} Ilije Dmitra od [ukovi}a iz Mioske. Mu` joj je umro oko 1928. godine. @ivjeli su u Ostru`wu, u ku}i brvnari, sa oxakom, sobom i izbom. Imali su tri sina. Dràli su ne{to stoke. Rijetko su izdizali do 1938. godine, a od tada su izdizali u savrdak Save Stevanovi}a u Ropu{nici. 59. Jovanovi} Milinka Bojo je ìvio na Liporavni u staroj ku}i, pokrivenoj slamom. Ne znam mu ènu. Imao je dva sina i dvije k}eri. Sin Mirko je imao ènu Stanisavu od Dra{kovi}a iz \u|evine i tri sina. Dràli su vi{e stoke i izdizali na Pale`, u savardak. 60. Jovanovi} Milinka Miro i Milica od Bulatovi}a su imali sina i k}er. Miro je bio bolestan od noge. @ivjeli su na Liporavni, u ku}i brvnari, pokrivenoj slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Dràli su vi{e stoke, a izdizali su na Pale`, u kolibu. Dosta dobro su ìvjeli. 61. Ma{kovi} Grujice Milija. Ne znam mu ènu. Imali su dva sina i dvije k}eri, a ìvjeli su u Dowoj Qutoj, u istoj ku}i sa bratom Radowom. Ku}a je bila pokrivena slamom, a imala je oxak, sobu i izbu. Dràli su vi{e stoke i izdizali u Katun, u kolibu. Dosta pristojno su ìvjeli. 62. Ma{kovi} Grujice Radowa i Sara od Kqaji}a su imali dva sina i dvije k}eri, a ìvjeli su u Dowoj Qutoj, u zajedni~koj ku}i sa bratom Milijom, ali su imali polovinu ku}e. Dràli su vi{e stoke i izdizali u Katun. @ivjeli su relativno dobro.

126 OSRECI I OSRE^ANI

63. Ma{kovi} Petra \or|ije i Ruìca od Axi}a iz Trebaqeva su imali dva sina i k}er, koja se bila udala. @ivjeli su u Dowoj Qutoj, u ku}i brvnari, pokrivenoj slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Dràli su vi{e stoke i izdizali u Katun. \or|ije je i{ao u Ameriku u zaradu. Kad se vratio po~eo je da odvra}a narod da ne posti, da ne ide u crkvu i da ne svetkuje, pa su ga proglasili, gotovo, ludim. O wemu ima vi{e {aqivih pri~a ovim povodom. 64. Jovanovi} Vasilija Milo{ i Vukosava od Medenica iz Ravni, imali su tri sina i tri k}eri. Imali su u Dowoj Qutoj ne{to boqu ku}u, jer je Milo{ bio dobar radnik i majstor. Umro je mlad 1938. godine. Dràli su vi{e stoke i imali dosta dobro imawe, ali su po~eli da siroma{e poslije Milo{eve smrti. 65. Ma{kovi} Novaka Milovan i Novka su imali ~etiri sina i k}er. Imali su u Dowoj Qutoj ku}u brvnaru, pokrivenu slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Dràli su dosta stoke i izdizali na Strane u kolibu. Umali su dobro imawe i bili su me|u imu}nijim porodicama u Osrecima. Sin Mile se oènio Zorkom od Vujisi}a, a imali su dvije k}eri. 66. Ma{kovi} Perka Savi} i Stana su imali dosta dobro imawe u Osrecima i Qutoj. Imali su ~etiri sina i dvije k}eri. @ivjeli su u novoj ku}i Dowoj Qutoj, zajedno sa bratom Stevanom. Dràli su dosta stoke i izdizali na Podove (u Katun). 67. Ma{kovi} Perka Stevan i Miruna imali su tri sina i dvije k}eri. @ivjeli su u Dowoj Qutoj, u istoj ku}i sa Savi}em, ali su bili podijeqeni. I oni su dràli vi{e stoke, ali ne{to mawe nego Savi}. Izdizali su, tako|e, na Podove. 68. Ma{kovi} Gavrila Rade i Mileva od Radovi}a iz Bara su najprije ìvjeli u savardaku na Tele}oj Wivi. Dràli su samo nekoliko koza. Pred rat kupili su ku}u Mihaila Ma{kovi}a na Brijegu, u Studeni~kom Potoku, koji je umro 1938. godine. Imali su dva sina. Dràli su po nekoliko koza i kravu. Nijesu izdizali u planinu. 69. Milo{evi} Dmitra Arsenije i Milica od Tripkovi}a iz \u|evine, koja je ranije umrla.Imali su ku}u brvnaru

127 ANANIJE SIMONOVI}

u Vrtima, pokrivenu slamom, sa oxakom, sobom i izbom, a imali su ku}u i u Starom Selu (u Gorwoj Qutoj). Wegov sin Mihailo je imao ènu Anicu od To{kovi}a iz Ocke Gore i jednog sina. Imali su dobro imawe, dràli su vi{e stoke, ali nijesu izdizali u planinu. Po pola godine su ìvjeli u Vrtima, a drugu polovinu u Qutoj. Pred rat se Anica ubila iz pi{toqa i umrla. Dosta dobro su ìvjeli. 70. Ma{kovi} Mirka Radosav i Grana od Bukili}a iz Po`we, imali su dva sina (~etvorica su im umrli kao djeca) i ~etiri k}eri. Jedna se udala ranije, a jedna 1937. godine. Sa wima je zajedno ìvio i brat Savo sa ènom Ilinkom. Podijelili su se 1938. godine. Imali su u Studeni~kom Potoku dosta veliku ku}u, pokrivenu slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Dràli su dosta stoke i redovno izdizali u Katun. Pripadali su imu}nijim porodicama u selu, ali su dosta i radili. 71. Ma{kovi} Mirka Savo i Ilinka od Jovanovi}a iz Wegalica su 1938. godine po~eli graditi novu ku}u na mjestu gdje se ranije nalazila ku}a Savovog |eda Mijaila. Nova ku}a je imala izbu, oxak i tri sobe, a pokrivena je {indrom. Imali su tri sina i dvije k}eri. Dràli su ne{to stoke i izdizali u Katun u novu kolibu 72. Bjeli} Rado{a Arsenije je ìvio u Toplom Potoku, ali o wemu malo znam. Imao je ~etiri sina, ali su dvojica kolonizirani u Metohiju. 73. Jovanovi} Mali{e Zarija i Qubica od Bulatovi}a iz Cerovice su imali malu djecu, a ìvjeli su u Wegalicama, u zajedni~koj ku}i sa ostalom bra}om, ali ne znam detaqnije o wima. Pred rat su Rade i Vojislav odselili u Bakovi}e. 74. Jovanovi} Mali{e Mile i Milka od Ma{kovi}a su imali ~etiri sina i dvije k}eri. @ivjeli su u Wegalicama, u zajedni~koj ku}i, a dràli su ne{to stoke. Izdizali su u Katun, u kolibu. 75. Milo{evi} Simeuna Blagoje i [ajka od Kovijani}a iz \u|evine su imali samo k}er. @ivjeli su u Gorwoj Qutoj, u ku}i brvnari, pokrivenoj slamom, sa oxakom, sobom i izbom. Dràli su vi{e stoke i kowa, a

128 OSRECI I OSRE^ANI

povremeno su izdizali, ali u tu|u kolibu ili savardak. Imali su dobro imawe i dosta dobro su ìvjeli. Uo~i rata Blagoje je po~eo da gradi crkvu na osreda~kom grobqu i za godinu-dvije dosta potro{io, ali je nije zavr{io. 76. Stevanovi} Jovana Sava i Stakna od Milo{evi}a su imali dva sina i k}er. Sve troje su izgubili na neobi~an na~in: Simo se utopio, Katu je ubio Joksim Bukili}, a Mojsije je poginuo u [paniji. Odmah iza toga je umrla i Stakna, pa se Sava ponovo oènio mladom Granom Jokovi} iz Lije{wa. Tada mu se rodila k}er, a Sava umro. Ina~e, su ìvjeli na Zaku~nici, u staroj ku}i, a dràli su ne{to stoke. Izdizali su na svoju livadu, na Kuk, gdje su imali kolibu. 77. Bukuli} Milutina Radivoje-Rako je bio me|u najbogatijim Osre~anima. Doselio je u Gorwu Qutu oko 1920. godine na imawe Lazarevi}a. Ne znam mu prvu ènu, a ponovo se oènio Petranom Arsenijevom kad se podijelio sa sinovima. Dràli su dosta stoke, najvi{e u selu. I stari Rako je stalno ~uvao ovce u planini do snijega. Dobro im je bilo i imawe, ali su dosta radili, jer su bili brojna porodica. Kad su se podijelili Rako je ostao da ìvi zajedno sa sinom Stevanom u staroj ku}i, a ostali sinovi su napravili nove ku}e. Stevan se oènio Stanisavom Ma{kovi}, a imali su, do rata, 4-5 djece. 78. Bukili} Radivoja Murat-Radosav i Marica su napravili novu ku}u od kamena, u Gorwoj Qutoj. Imali su tri sina i tri k}eri. Dràli su vi{e stoke, ali nijesu vi{e bili bogati. 79. Bukili} Radivoja Radomir i Zorka od Jovanovi}a iz Ostru`wa su, poslije podjele, izgradili u Gorwoj Qutoj dobru ku}u od kamena i pokrili je daskom. Imali su dva sina i dvije k}eri. I oni su dràli stoku, ali su slabije ìvjeli nego dok su bili u zajednici. 80. Bukili} Radivoja Ma{an i Milica od To{kovi}a s Roàca su, tako|e u Gorwoj Qutoj, napravili novu, dobru ku}u. Imali su petori-{estoro djece sinova, dràli su ne{to stoke, a izdizali su u Ropu{nicu, u

129 ANANIJE SIMONOVI}

Katuni{ta, u savardak, jer su naslijedili livadu To{kovi}a. 81. Bukili} Muja Radisav i Staka su doselili u Gorwu Qutu, tako|e, iz Po`we na imawe Lazarevi}a, koje su uzeli pod zakup. Bili su ve} ostarali, a u Po`wi je ostao wihov sin Milan sa porodicom. Ku}a im je bila stara. Prema tome, doma}instava je u Osrecima 1941. godine, bilo:

Bjeli}a...... 8 Bulatovi}a...... 1 Bukili}a...... 6 Glavi~ana...... 2 Jovanovi}a...... 17 Lu~i}a...... 3 Ma{kovi}a...... 25 Medenica...... 1 Milo{evi}a...... 11 Rnkovi}a...... 1 Simonovi}a...... 2 Stankovi}a...... 1 Stevanovi}a...... 3

Svega:...... 81

Ako se uzme da je svako doma}instvo imalo, prosje~no, ne{to vi{e od pet ~lanova (stari qudi su govorili ~eqadi ili roba), onda se moè smatrati da je u Osrecima ìvjelo od 400 do 420 stanovnika. Bilo je porodica sa dva ~lana, ali i porodica sa 10 do 13 ~lanova. Povremeno su u Osrecima ìvjeli Ne|eqko Bulatovi} i Filip Ili}, ali se oni nijesu smatrali Osre~anima, po{to su imali ku}e u Jasenovi i tamo, prete`no, ìvjeli. Od 1935. do 1941. godine u selu nije bilo novih ku}a, ali je bilo nekoliko zapo~etih, a nezavr{enih (kao ku}a Aleksandra Stevanovi}a u Rupama, dvije ku}e Milorada Ma{kovi}a u Korawoj Wivi), jer niko nije imao para za gradwu ku}e, iako su mnogi ìvjeli u starim i dotrajalim ku}ama, a neki i u savardacima. Samo su Savo Ma{kovi}, Murat, Radomir

130 OSRECI I OSREÂNI i Ma{an Bukili}i i Milutin-]ile Jovanovi}, od 1938. do 1941. godine, napravili ku}e od kamena i pokrili ih bukovom daskom ({indrom), ali ih nijesu do kraja zavr{ili. Gotovo sve druge su, kao {to je ranije re~eno, imale krovove od slame. U Osrecima je ìvjelo jo{ nekoliko porodica, neke do 1922, a neke do 1938. godine: 1. Ivan Boji} je ìvio na Brodu, na crkovnom imawu, do 1922. godine, kada je odselio u Metohiju. Wegova familija se vratila na Brod 1941. godine i tu provela rat. 2. Milo{ Miletin Medenica je, tako|e, ìvio na Brodu do 1930. godine, pa je i on odselio u Metohiju. Imao je imawe i u Lugama, tako|e crkovno. Imawe u Lugama je preuzeo Ilija Tripkovi}, a imawe na Brodu Anica Jakovova Ili} iz Jasenove, s tim da imawe vrate ako se Milo{ vrati na Brod. Kad je Milo{ do{ao 1941. godine, Anica mu je vratila imawe, a Ilija je, u me|uvremenu, izgradio ku}u u Lugama i zadrào imawe. Milo{ je kasnije izgradio novu ku}u. 3. Pop Nikola-Niko Simonovi} je ìvio na Nikonovcu, na crkovnom imawu do 1928. godine, kada je odselio u Kola{in, a na imawe se doselio Radomir Medenica. 4. Pajo Vulev Jovanovi} i Ikonija od Doì}a iz Vrujaca su ìvjeli na Prìni, u savardaku do 1935. godine, kada su prodali livadu u Ropu{nici i Lazinu u ]epalu i odselili u Srkbu{u, gdje su kupili novo imawe. Dio imawa u Ravnome su zadràli i obra|ivali do smrti. 5. Gospava Veqova Ma{kovi} je ìvjela u Korawoj Wivi do 1936. godine, a wena k}er ]irjana, koja je bila udata za Tomicu Stevanovi}a, do 1938. godine. ]irjana se vratila u rod po{to se wen mu` nije vratio iz Amerike. Dràle su po malo stoke, a imale su dobro imawe i u Qutoj i u Osrecima. Izdizale su u Ropu{nicu, uglavnom sa Simonovi}ima, jer im je Marko bio zet. Imale su svoj savardak u Dolini, u Ropu{nici. 6. Mihailo i Stanojka Ma{kovi} su ìvjeli na Brijegu, u Studeni~kom potoku, do 1938. godine. Nijesu imali djece. Po{to su umrli, wihovo imawe je kupio Rade Gajov Ma{kovi} i preselio iz Tele}e Wive.

131 ANANIJE SIMONOVI}

7. Aleksandar Petkov Stevanovi} je bio student. Nije imao porodice, a ìvio je u Podgorici. Po~eo je izgradwu ku}e u Rupama oko 1936, ali je nije zavr{io. Umro je 1938. godine. U Osrecima je 1941. godine bilo 81 porodica. Me|utim, Osre~ana je bilo bar jo{ toliko u raznim drugim krajevima, koji su, po~ev od 1862. godine, zbog te{kog i siroma{nog ìvota, napu{tali Osretke i traìli boqe uslove ìvota. Tako je ~itavo bratstvo Lazarevi}a prodalo imovinu u Gorwoj Qutoj Bukili}ima i preselilo u Lipovo, a kasnije i u razne krajeve Jugoslavije. Isto tako je odselilo vi{e porodica iz bratstava Milo{evi}a, Jovanovi}a, Ma{kovi}a, Stankovi}a, Stevanovi}a, Bjeli}a i Lu~i}a u razne krajeve Jugoslavije, pa i u druge dràve i kontinente. Najmasovnija iseqavawa iz Crne Gore su vr{ena od 1879 do 1912. godine. U Srbiju se odselilo od 1879-1892. godine 22.298 porodica, a u pe~albu (po Evropi i Americi) 25.888 uglavnom mladih qudi (D. \okovi}: "Kraq Nikola i finansijski problemi Crne Gore tokom wegove vladavine") Ve}ina tih "Amerikanaca" se vratila iz patriotskih razloga da bi u~estvovali u balkanskim i u Prvom svjetskom ratu.

132 OSRECI I OSRE^ANI

Doma}instva u Osrecima sada

Kad je nastavqena izgradwa Jadranskog puta kroz Platije prema Mora~i, Kola{inu i daqe, gotovo svi sposobni Osre~ani su stupili u stalni radni odnos kod preduze}a, koja su radila na ovome putu, a najvi{e kod Vojne po{te i Op{te-gra|evinskog preduze}a. Glavni radovi kroz Rovca i Mora~u po~eli su 1957. i 1958. godine, a dosta Osre~ana je radilo i od 1955. godine kroz Platije. Radnici su po~eli dobro zara|ivati, pa su, postepeno, zanemarivali rad na svojim imawima. Od tada se, naglo, smawuje i broj stoke i interes mladih za ìvot na selu. Kad je put zavr{en, 1962. godine, vi{e Osre~ana je radilo na wegovom odràvawu kao putari, a omladina je masovnije krenula u {kole u Titogradu, Nik{i}u i drugim gradovima. Oni koji su tih godina zavr{ili {kolovawe, ostajali su u gradovima, stvarali porodice, dobijali stanove ili gradili svoje ku}e, a u selo dolazili samo vikendom ili na godi{wi odmor. Uskoro je po~eo rad na izgradwi pruge Beograd-Bar, pa je i tamo radilo dosta Osre~ana, sve do wenog zavr{etaka 1976. godine. Na tim radovima je ve}ina radnika iz Osredaka ostvarila pravo na penziju, a neki i na stanove u gradovima, pa su rad na imovini nastavili kao penzioneri. Bilo je vi{e zapo{qenih na Ekonomiji na Vo~ju, u Motelu, u {kolama itd. Me|utim, godine starosti i zdravstveno stawe nije im omogu}avalo da obavqaju te{ke radove na selu. Zato je broj porodica koje stalno ìve u selu i broj wihovih ~lanova sveden na sada{we stawe: 1. Bjeli} Milan-Mujo, penzoner,5 ~lanova, 2. Tripkovi} Rada, radnica,3 ~lana, 3. Medenica Vojislav, penzioner,2 ~lana, 4. Medenica Reqa, radnik,6 ~lanova, 5. Jovanovi} Marica, penzioner,1 ~lan, 6. Ma{kovi} Milka, penzoner,2 ~lana, 7. Ma{kovi} Aga, penzioner,1 ~lan,

133 ANANIJE SIMONOVI}

8. Jovanovi} Vojimir, penzioner,2 ~lana, 9. Jovanovi} Tihomir, penzioner,2 ~lana, 10. Ma{kovi} Sava,"1 ~lan, 11. "@eqko, radnik6 ~lanova, 12. "Senka, penzioner,1 ~lan, 13. "Koviqka (\urova),penz.1 ~lan, 14. "Milka (Vekova),penz.1 ~lan, 15. "Jelka, penzioner,5 ~lanova, 16. Glavi~anin Labud, penzioner,8 ~anova, 17. "Rajko,"2 ~lana, 18. "Branislav, radnik,3 ~lana, 19. "Zdravko, penzioner,2 ~lana, 20. Jovanovi} Vukale, zemqoradnik,4 ~lana, 21. Lu~i} Danilo, penzioner,2 ~lana, 22. Ma{kovi} Stanka-]ika, penzioner,1 ~lan, 23. Bjeli} Dragoslav, penzioner,4 ~lana, 24. Bjeli} Darinka, doma}ica,1 ~lan, 25. Bjeli} Krsto, penzioner,4 ~lana, 26. Bjeli} Spasa, penzioner,2 ~lana, 27. Simonovi} Vlajko, penzioner,2 ~lana, 28. Milo{evi} Quba, penzioner,1 ~lan, 29. Ma{kovi} Mileva, penzioner,1 ~lan, 30. Ma{kovi} Radisav, penzioner,3 ~lana, 31. Lu~i} Novak, penzioner,2 ~lana, 32. Lu~i} Milena, penzioner,1 ~lan, 33. Lu~i} Bo`o, zemqoradnik,2 ~lana, 34. Milo{evi} Mara, doma}ica,1 ~lan, 35. Ma{kovi} Stojan, penzioner,2 ~lana, 36. Ma{kovi} Koviqka (Reqina),penz.1 ~lan, 37. Milo{evi} Jelena, penzioner,4 ~lana, 38. Milo{evi} Qubo, zemqoradnik,2 ~lana, 39. Milo{evi} Mileva, penzioner,1 ~lan, 40. Lu~i} Bosa, doma}ica,1 ~lan, 41. Jovanovi} Mili~ko, zemqoradnik2 ~lana, 42. Rnkovi} Borivoje,"3 ~lana, 43. Rnkovi} Zorka-@u}a, doma}ica,1 ~lan, 44. Stevanovi} Mijat, penzioner,2 ~lana, 45. Ma{kovi} Vukota, zemqoradnik,1 ~lan, 46. Bukili} Branko,"2 ~lana, 47. Bjeli} Nikola, penzioner,4 ~lana,

134 OSRECI I OSRE^ANI

48. Ma{kovi} Sreten, zemqoradnik2 ~lana, 49. Ma{kovi} Ilinka, doma}ica,1 ~lna, 50. Jovanovi} Vu~i}, zemqoradnik,2 ~lana, 51. Jovanovi} Vuki}, penzioner,2 ~lana, 52. Ma{kovi} Jezidmir,"3 ~lana, 53. Ma{kovi} Branislav,"6 ~lanova, 54. Ma{kovi} Batri},"2 ~lana, 55. Ma{kovi} Savka, doma}ica,1 ~lan, 56. Jovanovi} Milica, doma}ica,1 ~lan, 57. Bukili} Veselin, radnik,9 ~lanova, 58. Bukili} Stevka, penzioner,2 ~lana, 59. Bukili} Bogi}, zemqoradnik,2 ~lana, 60. Bukili} Miqan,"2 ~lana, 61. Bukili} Milija,"3 ~lana, 62. Bukili} Bo`ana, doma}ica,2 ~lana, 63. Ma{kovi} Stanka, doma}ica,1 ~lan, 64. Stevanovi} Manojle, penzioner,2 ~lana.

To zna~i da sada doma}instava u Osrexima ima:

Bjeli}a...... 6 Bukili}a...... 7 Glavi~ana...... 4 Jovanovi}a...... 8 Lu~i}a...... 5 Ma{kovi}a...... 21 Medenica ...... 2 Milo{evi}a...... 5 Rnkovi}a ...... 2 Simonovi}a...... 1 Stevanovi}a...... 2 Tripkovi}a...... 1

Svega:...... 64,

ili 17 doma}instava mawe, nego 1941. godine.

Iz ovih podataka se vidi da sada u Osrecima i Qutoj ima ukupno 154 stanovnika ili oko 37% od broja stanovnika koliko ih je bilo 1941. godine. Tome treba dodati da su sada{wi

135 ANANIJE SIMONOVI} stanovnici, uglavnom, stari i nesposobni za teè fizi~ke poslove, koje traì ìvot u selu. Zbog toga, a i zbog drugih razloga, drasti~no se smawio i broj stoke u selu u odnosu na 1941. godinu. Sada nema ni 50 ovaca, 20 koza i do 65 krava. Iz toga se najboqe moè zakqu~iti kakav je sada ìvot ovih qudi, po{to sve svoje potrebe moraju obezbje|ivati u gradu. Iz istih razloga je opao i interes mla|ih Osre~ana, koji ìve u drugim mjestima, da dolaze i da rade za vrijeme slobodnog vremena, a posebno preko qeta, kao {to su to ~inili do prije desetak godina. Tada su imali {ta i da donesu roditeqima i mla|im najbliìm srodnicima iz grada, ali i da odnesu svojim uìm porodicama u gradu. Sada od svega toga nema ni{ta. Pro{loga qeta je u Osrecima bilo mawe "gra|ana" nego ikada ranije, a tako }e, izgleda, biti i ubudu}e.

136 OSRECI I OSRE^ANI

Osre~ani koji su radili na dr`avnim poslovima, a porodice im `ivjele u Osrecima

Ovdje }e biti govora o Osre~anima koji su stalno `ivjeli u Osrecima i radili na dr`avnim poslovima, pa tako ostvarili pravo na penziju (ili wihove porodice): 1. Bjeli} Milana Vladimir, radio kod Zem. zadruge i Motela u Manastiru Mora~i, 2. Bjeli} Vladimira Milan, radio kod Motela u Manastiru Mora~i, 3. Medenica Laki}a Vojislav, radio na izgradwi puta i pruge, 4. Jovanovi} \ukana Josif, radio na Ekonomiji na Vo~ju, 5. Jovanovi} \ukana Vu~ko, radio na putu, 6. Jovanovi} Marka Vido, radio kao poreznik, 7. Ma{kovi} Gaja \uro, radio na putu, 8. Ma{kovi} Gaja Velimir-Veko, radio kod Motela i Zem. zadruge Manastir Mora~a, 9. Ma{kovi} Gaja Luka, radio na putu, 10. Ma{kovi} Milutina Branko, radio kod Osn. {kole Manastir Mora~a, 11. Ma{kovi} Milovana Milka, radila kod Osnovne {kole Manastir Mora~a, 12. Glavi~anin \ura Labud, radio na putu, pruzi i ekonomiji na Vo~ju, 13. Glavi~anin \ura Zdravko, radio na putu i pruzi, 14. Glavi~anin Rado{a Rajko, radio na putu i pruzi, 15. Glavi~anin Rado{a Gojko, radio na putu i pruzi, 16. Lu~i} Marka Danilo, radio u Zem. zadruzi i "Veletrgovini" Kola{in, 17. Jovanovi} Milutina Vojin, radio na putu i kao kuvar, 18. Jovanovi} Vidaka Bogi}, radio na putu,

137 ANANIJE SIMONOVI}

19. Jovanovi} \oke Blaò, radio kao mati~ar i kao blagajnik kodV.P. u Poqima, 20. Ma{kovi} Novice Rado{, radio na sje~i {ume, 21. Simonovi} Marka Vlajko, radio na vi{e objekata i na putu, 22. Milo{evi} Uro{a Lazar, radio na pruzi i putu, 23. Ma{kovi} Mira{a Radisav, radio na putu i pruzi, 24. Stevanovi} Ilije êdislav, radio u miliciji i Zem. zadruzi Manastir Mora~a, 25. Milo{evi} Andrije Tripko, MJ. kanc. Manastir Mora~a, 26. Bjeli} Petra Tadi{a, èqezara "B. Kidri~", Nik{i}, 27. Bjeli} Radomira Krsto, "R. Daki}", Titograd, 28. Bjeli} Jovana Dragoslav, "Slovenijaceste" i "Mostogradwa", 29. Jovanovi} Bo{ka Vojimir, {kola u Qutoj i Osrecima, 30. Lu~i} Milije Novak, radio na putu i pruzi, 31. Lu~i} Luke Boìdar, radio na putu, 32. Ma{kovi} Peri{e Stojan, radio na putu, 33. ""Reqa, Preduze}e za puteve, 34. Milo{evi} Radula Manojle, radio na putu, 35. 35. ""Drago, " " 36. 36. Stevanovi} Miladina Mijat, " " 37. ""Milovan, radio na pruzi, 38. "Ilije Manojle, radio na putu i pruzi, 39. Jovanovi} Be{a Milovan, radio u Op{tini Manastir Mora~a, 40. Bjeli} Milutina Mili}, radio na putu i pruzi 41. Bjeli} Milutina Rado{, radio na putu i pruzi, 42. Jovanovi} Boja Milosav, radio na putu i pruzi, 43. Ma{kovi} \or|ija Gojko, radio na putu, 44. Ma{kovi} Stevana Batri}-Rade, radio na putu, 45. ""Kojadin," 46. "Savi}a Jezdimir," 47. ""Branislav-Turo" 48. Milo{evi} Mare ]iro, Kombinat aluminijuma. 49. Jovanovi} Bo{ka Tihomir, [kola u Osrecima, 50. Jovanovi} Milo{a Vuki}, [kola u Qutoj.

138 OSRECI I OSRE^ANI

Osre~ani koji su radili van Osredaka i ostvarili penziju:

1. Glavi~anin \ura Milovan, trgovac, Kola{in, 2. Jovanovi} Milutina Laki}, oficir JNA, Zagreb, 3. Ma{kovi} Sekule Marijan, "Spomenica 1941" Beograd, 4. Milo{evi} Andrije Velimir, "Spomenica 1941", Titograd, 5. Ma{kovi} Milovana Mom~ilo, RSUP, Titograd, 6. Simonovi} Jovana Mili}, Stud. dom, Nik{i}, 7. Simonovi} Mirka Vu~i}, oficir JNA, Kraw, 8. Simonovi} Mirka Ananija, Odbor sreza i Op{tine, Kola{in, Izvr{no vije}e i RO SUBNOR-a, Titograd 9. Jovanovi} Milovana Batri}, "Spomenica 1941", Uprava civ. vazd, UNESKO, Beograd, 10. Simonovi} Milovana Laki}, "Spomenica 1941", Sreski kom. KPJ, Izvr{no Vije}e Crne Gore, DOZ, Titograd, 11. Milo{evi} Nikole Milotije, Sreski odbor NF, SNO, Skup{tina Crne Gore - Titograd, 12. Jovanovi} Milo{a Vuka, radnik VP, Titograd, 13. Jovanovi} Marka Veli{a, "Neimar,", Beograd, 14. Ma{kovi} Stevana Rajko, podoficir JNA, Titograd, 15. "Radosava Bo`idar, oficir JNA, Beograd, 16. "Sava Komnen, PTT, Titograd, 17. Jovanovi} Mira @arko, oficir JNA, Titograd, 18. Ma{kovi} Radowe Vukman, OGP, Titograd, 19. "Milovana Milika, PTT, Toma{evo, 20. Milo{evi} Mihaila Luka, {kola Nik{i}, Vojni otsjek, Titograd, 21. Jovanovi} Jola Dimitrije, `eqezara "B. Kidri~", Nik{i}, 22. ""Dra{ko, put i pruga, Jasenova,

139 ANANIJE SIMONOVI}

23. ""Du{an, "Slovenija ceste", Qubqana, 24. "\ukana Momir, milicionar, Kraqevo, 25. Simonovi} Mirka \uka, Uprava zgrada, Titograd, 26. Bukili} Stevana Drago, `eq. "B. Kidri~", Nik{i}, 27. Milo{evi} Velimira Milivoje, Kom. pred. Kola{in, 28. ""Milinko, KP dom, Spu`, Titograd, 29. Ma{kovi} Milke Vladimir, Dom zdravqa, Kola{in, 30. Simonovi} Vlajka Vladeta, "Vatrostalna", Titograd, 31. Ma{kovi} Rado{a Zoran, SUP Kola{in, 32. Bukili} Kostadina Aleksandar, OGP, Amerika, 33. Lu~i} Milije Miomir, Kombinat aluminijuma, Titograd, 34. Jovanovi} Mila Tatomir, "Crna Gora", Nik{i}, 35. ""Drago, OGP, Titograd, 36. Ma{kovi} Milovana Milun, Zem. zadruga Toma{evo, 37. Bukili} Stevana Dragomir, Kombinat aluminijuma Titograd, 38. " Darko " 39. "Stevana Dragutin, Kombinat aluminijuma, Titograd, 40. Glavi~anin Rado{a ]etko, Geodetski zavod, Titograd 41. Jovanovi} Jovana Veselin, "Radoje Daki}", Titograd, 42. Milo{evi} Velimira Vukan, Motel Manastir Mora~a, 43. Milo{evi} Vukana Dragiwa,""" 44. Jovanovi} Mila Qubomir, OGP, Titograd, 45. Jeleni} Jelene Vaso, Zagreb 46. Bukili} Murata Milutin, Bosna

140 OSRECI I OSRE^ANI

Osre~ani koji nijesu radili na dr`avnim poslovima:

1. Glavi~anin Mila Rado{, radio kao {kolski poslu`iteq, ali nije ispunio uslove za penziju, 2. Jovanovi} Milutina Vukale, 3. Jovanovi} Mijajla Mili~ko, 4. Rnkovi} Sima Borivoje, 5. Milo{evi} Radula Qubo, 6. Jovanovi} Milinka Miro, 7. Jovanovi} Boja Mirko, 8. Bjeli} Radomira Joksim, 9. Ma{kovi} Milije Uro{, 10. Jovanovi} Milo{a Vu~i}, 11. Ma{kovi} Savi}a Vladimir, 12. "Radosava Sreten, 13. "\or|ija Veqko, 14. "Radowe Vukota, 15. Lu~i} Luke Bo`o, 16. Bukili} Petka Branko, 17. Bukili} Radomira Radoman, 18. Bukili} Ma{ana Slobodan, 19. Bukili} Vladimira (Tuja) Miqan, 20. Zori} Zorke Vuka{in.

141 ANANIJE SIMONOVI}

Osre~ani koji `ive i rade van Osredaka

Veliki broj Osre~ana sada rade i `ive u raznim krajevima Jugoslavije, a i u drugim zemqama, a imaju porodicu:

1. Bjeli}i: 1. Bjeli} Vladimirov Srdan u Wema~koj, 2. " Jovanov Qubislav u Beogradu, 3. " Krstov Vladan u Podgorici, 4. " Krstov Dragomir" 5. " Joksimov Zoran" 6. " Rado{ev Radivoje" 7. " Rado{ev Radule" 8. " Radomirova Stojka" 9. " Ilijina Draga" 10. " Milutinov Milija u Kola{inu, 11. " Milijin Slavoqub" 12. " Ilijin Toma{" 13. " Ilijin Milija u Beogradu, 14. " Milijin Uro{ u [vajcarskoj, 15. " Ilijin Milosav u Beogradu, 16. " Ilijin Savi} u Novom Sadu, 17. " Milanov Manojle u Vojvodini, 18. " Manojlev Milivoje" 19. " Manojlev Mijat " 20. " Manojlev Ma{o" 21. " Vladimirov Ni{a u Wema~koj, 22. " Milovanov Milomir u Mojkovcu, 23. " Joksimova Roza u Podgorici;

2. Glavi~ani: 1. Glavi~anin Rado{a Bojica u Kola{inu, 2. "Boji~in Rado{ u Kola{inu 3. "Rado{ev Radojica u Danilovgradu,

142 OSRECI I OSRE^ANI

4. "Zdravkov Budimir u Podgorici, 5. "Milovanov Dejan u Kola{inu, 6. "Milovanov Ratko u Kola{inu, 7. "Labudov Veselin u Podgorici, 8. "Branislavqev Svetislav u Podgorici, 9. "\urov Branislavlav u Manstiru Mora~i.

3. Jovanovi}i: 1. Jovanovi} Josifov Radovan u Kola{inu, 2. ""Obrad, u Kola{inu, 3. "Vu~kov Goran u Podgorici, 4. "Vidov Svetomir, u Podgorici, 5. "Bo{kov Puni{a u Nik{i}u, 6. "Veli{in Igor u Beogradu, 7. "Dra{kov Mla|en u Pri{tini, 8. "Du{anov @eqko u Qubqani, 9. "Mirov Vuk u Kola{inu, 10. "Vukalov Milivoje u Kola{inu, 11. "Vukalov Milika u Kola{inu, 12. "Vukalov Miodrag u Podgorici, 13. "Bogi}ev Dragan u Podgorici, 14. "Bogi}ev Qubislav u Podgorici, 15. "Mili~kov Jovo u Podgorici, 16. "Mili~kov Vlado u Podgorici, 17. "Mili~kov Milika u Beogradu, 18. "Tatomirov Radovan u Nik{i}u, 19. "Tatomirov Ratko u Nik{i}u, 20. "Milev Vuksan u Podgorici, 21. "Milev Qubomir u Nik{i}u, 22. "Dragov Milisav u Nik{i}u, 23. "Dragov Radoslav u Novom Sadu, 24. "Milev Stojan na Zlatiboru, 25. "Vuksanov Milenko u Podgorici, 26. "Vukin Veselin u Titigradu, 27. "Vu~i}ev Novo u Wema~koj, 28. "Vu~i}ev Slavko u Podgorici, 29. "Vu~i}ev Jovan u Podgorici, 30. "Qepavin Be}ir u Podgorici, 31. "Vojimirov Vule u Podgorici, 32. "Pajov Milutin u Krawu,

143 ANANIJE SIMONOVI}

33. "Pajov Qubomir u Somboru, 34. "Radev Momir u Beogradu, 35. "Vojislavqev Momir u Beogradu, 36. "Vojislavqev Miodrag u Beogradu, 37. "Bla`ova An|a u Podgorici, 38. "@arkov @eqko u Podgorici, 39. "Mirkov Du{an u Podgorici, 40. "Mirkov Milan u Podgorici, 41. "Batri}ev Pavle u Beogradu, 42. "Dimitrijev Dmitar u Nik{i}u, 43. "Dimitrijev Jole u Nik{i}u; 44. "Milo{ev Vuki} u Manastiru Mora~i.

4. Lazarevi}i: Kao {to je ranije re~eno Lazarevi}i su davno odselili iz Osredaka, pa o wima ovdje ne mo`emo govoriti;

5. Lu~i}i: 1. Lu~i} Danilov Milun u Podgorici, 2. " Danilov Milo"" 3. " Bo`idarov Miliniko" 4. " Bo`idarov Svetislav" 5. " Dragi{in Blagoje u Beogradu, 6. " Dragov Nikola u Beogradu, 7. " Dragov Veselin u Beogradu;

6. Ma{kovi}i: 1. Ma{kovi} Mom~ilov Danilo u Podgorici, 2. "Vladimirov Mi{ko-Borislav u Podgorici, 3. "\urov Qubislav u Wema~koj, 4. "\urov Jak{a u Manastiru Mora~i, 5. "Ratkova Stanka u Podgorici, 6. "Ratkov Qubi{a u Podgorici, 7. "Qubislavqev Sr|an u Beogradu, 8. "Brankov Milivoje u Podgorici, 9. "Lukin Slobodan u Skopqu, 10. "Lukin Srdan u Podgorici, 11. "Lukin Darko-Bato u Pqevqima, 12. "Lukin Drago u Podgorici, 13. "Marijanov Dmitar u Novom Sadu,

144 OSRECI I OSRE^ANI

14. "Dmitrov Zoran u Novom Sadu, 15. "Radulov Grgur u Podgorici, 16. "Radulov Vlastimir u Podgorici, 17. "Rado{ev Milenko u Cirihu, 18. "Milenkov Ivan u Cirihu, 19. "Milenkov Velibor u Cirihu, 20. "Rado{ev Novica u Beogradu, 21. "Zoranov @eqko u Kola{inu, 22. "Zarijin Spasoje u Podgorici, 23. "Reqin Vinko u Podgorici, 24. "Stojanov Pero u Podgorici, 25. "Bosiqkin Dragoqub u Beogradu, 26. "Sretenov Du{ko u Kola{inu, 27. "Sretenov ^aslav u Podgorici, 28. "Savov Tripko u Podgorici, 29. "Savov Tihomir u Australiji, 30. "Tripkov Dejan u Ni{u, 31. "Komnenov Mirko u Podgorici, 32. "Veqkov Radun u Podgorici, 33. "Veqkov Miodrag u Podgorici, 34. "Gojkov Dragoje u Podgorici, 35. "Brankov Mojsije u Kola{inu, 36. "Vukmanov Danko u Podgorici, 37. "Milikin Zoran u Toma{evu, 38. "Milikin Slavoqub u Mojkovcu, 39. "Milikin Dejan u Toma{evu, 40. "Vukotin Slavoqub u Podgorici, 41. "Vukotin Velizar u Podgorici, 42. "Kojadinov Predrag u Kola{inu, 43. "Kojadinov Zoran u Kola{inu, 44. "Jezdimirov Jugoslav u Podgorici, 45. "Batri}ev Radmilo u Podgorici, 46. "Batri}ev Ranko u Podgorici, 47. "Radev Vladimir u Aran|elovcu, 48. "Ilijin Goran u Beogradu, 49. "Uro{ev Momir u Danilovgradu, 50. "Ma{anov Novak u Podgorici, 51. "Ma{anov Bla`o u Podgorici, 52. "Ma{anov Neboj{a u Podgorici, 53. "Ma{anov Sa{a u Podgorici,

145 ANANIJE SIMONOVI}

54. "Miqanov Veqko u Pe}i;

7. Milo{evi}i: 1. Milo{evi} Velimirov Peko u Nik{i}u, 2. ""\oko u Beogradu, 3. ""Milija u Podgorici, 4. "Zarijin Milan u Zrewaninu, 5. "Zarijin Slobodan (Spasoje) u Zrewaninu, 6. "Slobodanov Dragan u Zrewaninu, 7. "Lazarev Perko u Podgorici, 8. "Miodragova-Batova Vera u Kola{inu, 9. "Qubov Milajko u Podgorici, 10. "Qubov Milenko u Podgorici, 11. "Manojlev Radovan u Podgorici, 12. "Manojlev Rade u Podgorici, 13. "Manojlev Vaso u Podgorici, 14. "Lukin Miodrag-Miko u Podgorici, 15. "Lukin Du{ko u Podgorici, 16. "Milivojev Du{ko u Kola{inu, 17. "Lukina Mawa u Podgorici, 18. "Milotijeva Mira u Podgorici, 19. "Tripkova Savka u Kola{inu.

Veliki broj Milo{evi}a su ranije odselili u okolinu Kola{ina i u druge krajeve, pa sada nema dovoqno podataka koliko ima porodi~nih qudi, a koliko neo`ewinih momaka starijih preko 20 godina (vidi genezu bratstva).

8.Stankovi}i: Kao {to je ranije re~eno Stankovi}a nema u Osrecima od 1941. godine, a malo ih ima i u drugim krajevima, svega 3-4 porodice.

9.Stevanovi}i: 1. Stevanovi} Mijatov Veqko u Manastiru Mora~i, 2. "êdislavqev Dragomir-Dragi} u Podgorici, 3. "êdislavqev Mileta u Podgorici, 4. "êdislavqev Milan u Manastiru Mora~i, 5. "Manojlev Radomir u [vedskoj, 6. "Radomirov Dejan u [vedskoj,

146 OSRECI I OSRE^ANI

7. "Manojlev Radovan u [vedskoj, 8. "Milivojev @eqko u Podgorici, 9. "Milivojeva Milica u Podgorici, 10. "Milovanov Rajko u Podgorici, 11. "Milovanov Dragan u Podgorici, 12. "Milovanov Batri}-Ba}o u Americi, 13. "Milovanov Miladin-Mi}o u Podgorici;

10. Bukili}i: 1. Bukili} Aleksandrov Mijo u Podgorici, 2. "Aleksandrov Dragan u Podgorici, 3. "Kostadinov \or|ije u Zagrebu, 4. "Kostadinov Novo u Zagrebu, 5. "Milomirov Radosav u Ju`noj Africi, 6. "Milomirov Goran u Podgorici, 7. "Milijin Radivoje u Srbiji, 8. "Milijin Milivoje u Podgorici, 9. "Milijin Mileta u Podgorici, 10. "Radomirov Rade u Novom Sadu, 11. "Ma{anov Bogdan u Titelu, 12. "Ma{anov Ratko u Podgorici, 13. "Ma{anov Radoje u Podgorici, 14. "Stevanov Dragoman u Podgorici, 15. "Stevanov Dragan u Podgorici, 16. "Draganov Sre}ko u Podgorici, 17. "Stevanov Danilo u Podgorici, 18. "Dragutinov Veseqko u Podgorici, 19. "Zoranova Mira u Beogradu, 20. "Dragutinov Velizar u Podgorici, 21. "Dragov Miodrag u Nik{i}u, 22. "Dragova Anka u Nik{i}u, 23. "Darkova Slavka u Podgorici, 24. "Miqanov Radosav u Danilovgradu, 25. "Miqanov Ra{ko u Danilovgradu, 26. "Brankov Darko u Wema~koj, 27. "Bogi}ev Slavko u Podgorici;

11. Simonovi}i: 1. Simonovi} Mili}ev Martin u Kola{inu, 2. "Vu~i}ev Veseqko u Londonu,

147 ANANIJE SIMONOVI}

3. "Vu~i}ev Vinko u Krawu, 4. "Vlajkov Budimir u Podgorici, 5. "Vlajkov Velizar u Ni{u, 6. "Vlajkov Slavko u Podgorici, 7. "Vlajkov Vuksan u Podgorici, 8. "Vlajkov Jugoslav u Kola{inu, 9. "Ananijev Vladan u Podgorici, 10. "Ananijev Vladimir-Bato u Podgorici, 11. "Vladetin Dra`en u Podgorici, 12. "Laki}ev Milovan u Podgorici, 13. "Borivojev Slavenko u Podgorici;

12. Bulatovi}i: 1. Bulatovi} Stevanov Rajko u Beogradu, 2. "Stevanov Borislav-@ujo u Beogradu, 3. "Stevanov Radoslav-Mi{ko u Podgorici, 4. "Rankova Danica u Beogradu;

13. Rnkovi}i: 1. Rnkovi} Borivojev Milorad u Podgorici, 14.Medenice: 1. Medenica Vojislavqev Luka u Kola{inu, 2. " Vojislavqev Zoran u Kola{inu, 3. Jeleni} Vasov Miodrag u Zagrebu, 4. Medenica Radomirov Veselin-Reqa u Manstiru Mora~a;

15.Kqaji}i: 1. Kqaji} Jovov Mom~ilo u Kola{inu, 2. Kqaji} Momirova Bo`idarka u Podgorici;

Dakle, sada ima 220 Osre~ana koji `ive i rade van Osredaka. Ovo su, uglavnom, mla|e porodice, koje prosje~no, imaju po dvoje djece, odnosno po ~etiri ~lana porodice, {to zna~i da ukupno ima oko 860 ~lanova. Ovom broju treba dodati oko 100 ~lanova porodica penzionera, koji `ive van Osredaka (42) i 154 stalna stanovnika Osredaka, {to ukupno iznosi 1.114 Osre~ana. Treba imati u vidu da je nekoliko porodica odselilo poslije 1945. godine u druge krajeve: Manojle Bjeli}

148 OSRECI I OSRE^ANI u Vojvodinu, Milun i Milika Ma{kovi}i u Toma{evo, Milorad M. Ma{kovi} i Branko Ma{kovi} u okolinu Kola{ina itd, ali su i ~lanovi wihovih porodica ovdje ura~unati.

149 ANANIJE SIMONOVI}

Osre~ani stariji od 20 godina, neo`eweni

U Osrecima i van Osredaka ima ve}i broj neo`ewenih osreda~kih momaka. Me|u wima ima i onih sa 40 ili vi{e godina, {to govori da se qudi dosta te{ko odlu~uju na stvarawe porodice. To sada, svakako, nije ni lako zbog op{te politi~ke i ekonomske situacije, jer za svadbu, opremu doma}instva i drugo {to uz svadbu ide, treba obezbijediti znatna sredstva, a to sada nije lako. Evo wihovih imena: 1. Bjeli}i: 1. Bjeli} Joksimov Risto, Cetiwe, 2. ""Dragan, Osreci, 3. "Krstov Martin, Osreci, 4. "Qubislavqev Goran, Beograd, 5. "Ilijin Rodoqub, Podgorica, 6. "Ilijin Qubislav, Podgorica, 7. "Ilijin Velibor, Podgorica, 8. "Blagojev Milivoje, Podgorica, 9. "Blagojev Mido, Podgorica, 10. "Nikolin @eqko, Podgorica, 11. "Nikolin Milosav, Osreci, 12. "Mili}ev Milan, Osreci, 13. "Tadi{in Tomo, Osreci, 14. "Milijin Milutin, Kola{in, 15. "Milijin Dragoqub, Kola{in, 16. "Nikolin Bo`idar, Podgorica;

2. Glavi~ani: 1. Glavi~anin Zdravkov Boban, Osreci, 2. "]etkov Zvonko, Podgorica, 3. "Radoji~in Danilo, Danilovgrad;

3. Jovanovi}i: 1. Jovanovi} Milivojev Veqo, Kola{in

150 OSRECI I OSRE^ANI

2. "Miodragov Vukosav, Podgorica, 3. "Miodragov Vukman, Podgorica, 4. "Vidov Vukomir, Podgorica, 5. "Dra{kov An|elko, Podgorica, 6. "Vu~kov Jovan, Podgorica, 7. "Draganov Milan, Podgorica, 8. "Qubislavqev Veqko, Podgorica, 9. "Veselinov Predrag, Podgorica, 10. "Veselinov Dejan, Podgorica, 11. "Tihomirov Slavenko, Kola{in, 12. "Tihomirv Radenko, Nik{i}, 13. "Vukin Vaso, Podgorica, 14. "Vuki}ev Milo{, Podgorica, 15. "Novov Neboj{a, Wema~ka, 16. "Novov Danijel, Wema~ka, 17. "Du{anov An|elko, Podgorica, 18. "Slavkov Slobodan, Podgorica, 19. "Vuksanov Boban, Podgorica, 20. "Puni{in Boris, Nik{i}, 21. "Puni{in Bo{ko, Nik{i}, 22. "Qubov Jovica, Sombor, 23. "Momirov Milan, Kraqevo, 24. "Vukov Zoran, Kola{in;

4. Lazarevi}i: nema podataka

5. Lu~i}i: 1. Lu~i} Bo`idarov Predrag, Beograd, 1. " " Nenad, Beograd, 2. " Novakov Milo{, Podgorica 3. " Blagojev @eqko, Podgorica;

6. Ma{kovi}i: 1. Ma{kovi} Radulov Vlatko, Osreci, 2. "Jak{in Aleksandar, Podgorica, 3. "Jak{in Ranko, Manastir Mora~a, 4. "Radisavqev Radmilo, Podgorica, 5. "Radisavqev Radoje, Osreci, 6. "Novakov Ivica, Beograd, 7. "Stojanov Ra{ko, Osreci,

151 ANANIJE SIMONOVI}

8. "Reqin Ma{ko, Nik{i}, 9. "Borislavqev Dra`en, Podgorica, 10. "Radev Branislav, Mora~ka Bistrica, 11. "Jezdimirov Sre}ko, Osreci, 12. "Branislavqev Dejan, Osreci, 13. "Jezdimirov Dragan, Podgorica, 14. "Rajkov Sa{a, Podgorica, 15. "Milunov Milivoje, Toma{evo, 16. "Milunov Budimir, Toma{evo, 17. "Brankov Vinko, Kola{in, 18. "Milikin Bo{ko, Toma{evo, 19. "Tihomirov Majkol, Australija, 20. "Spasojev Boris, Cirih, 21. "Miqanov Janko, Pe}, 22. "Milivojev Milutin, Podgorica, 23. "Milivojev Dragoqub, Podgorica, 24. "Vladimirov Milan, Aran|elovac, 25. " Vladimirov (Tokov) Dragan, Kola{in, 26. "Srdanov Veselin, Podgorica;

7. Milo{evi}i: 1. Milo{evi} Milivojev Dra`en, Kola{in, 2. "Milinkov Ogwen, Podgorica, 3. "Milinkov Goran, Podgorica, 4. "]irov Dragoqub, Osreci, 5. "]irov Dragomir, Osreci, 6. "]irov Dragoman, Osreci, 7. "Milotijev Dragomir, Pariz, 8. "Milotijev Milo{, Podgorica, 9. "Pekov Andrija, Nik{i}, 10. "Milanov Aleksandar-Sa{a, Zrewanin, 11. "Lazarev Rade, Podgorica;

8. Stankovi}i: nema podataka;

9. Stevanovi}i: 1. Stevanovi} Radomirov Danijel, [vedska, 2. Stevanovi} Milivojev Obrad, Podgorica;

10. Bukili}i:

152 OSRECI I OSRE^ANI

1. Bukili} Radomanov Zdravko, Osreci, 2. ""Zdravomir, De~ani, 3. "Milomirov Milenko, Beograd, 4. "Milomirov Mrdeqa, Podgorica, 5. "Milijin Dobrivoje, Nik{i}, 6. "Milijin Svetozar, Osreci, 7. "Dragutinov Velibor, Podgorica, 8. "Draganov Sa{a, Podgorica, 9. "Danilov @eqko, Podgorica, 10. "Milutinov \uro, Podgorica, 11. "Dragomirov Jugoslav, Podgorica, 12. "Radojev @eqko, Wema~ka, 13. "Radojev Ma{an, Wema~ka, 14. "Danilov Mladen, Podgorica, 15. "Novov @eqko, Zagreb, 16. "Novov Zlatko, Zagreb, 17. "Aleksandrov Dimitrije, Podgorica, 18. "Dragomanov Sreten, Podgorica;

11. Simonovi}i: 1. Simonovi} Mili}ev Miqan, Nik{i}, 2. "Milovanov Darko, Podgorica, 3. "Milovanov Miro, Podgorica, 4. "Velizarov Igor, Ni{;

12. Rnkovi}i: 1. Rnkovi} Borivojev Mile, Kola{in, 2. Rnkovi} Borivojev Miqan, Osreci, 3. Zori} Vuka{inov Goran, Podgorica, 4. Zori} Vuka{inov Dra`en, Podgorica;

13 .Medenice: 1. Medenica Veselinov-Reqin Obrad, Podgorica, 2. Medenica Veselinov-Reqin Radomir, Podgorica;

14. Kqaji}i: 1. Kqaji} Mom~ilov Dra`en, Podgorica, 2. Kqaji} Momirov-Qubi{in Jovo, Podgorica; Ukupno: 116

153 ANANIJE SIMONOVI}

Sada{wa kvalifikaciona struktura Osre~ana

Nema podataka o {kolskoj spremi potomaka Osre~ana koji su iz Osredaka odselili prije 1941.g, mada ima vi{e wih koji su postali intelektualci: Velimir-Mi{o Ma{kovi} iz Plane, diplomirani pravnik, Vukosav Stankovi} iz Pe}i, diplomirani pravnik-advokat, Vuko Ma{kovi}, qekar i wegov brat Veqko, profesor, iz Smailagi}a Poqa, Drago Milo{evi}, profesor iz Plane, Milutin Jovanovi}, elektroinìwer iz Skrbu{e, Milivoje Lazarevi}, elektroinìwer i Jovan Lazarevi}, gra|evinski inìwer iz Kola{ina i dr. Sada, od oko 270 mla|ih i sposobnih za rad imaju kvalifikaciju: 1. sa osmogodi{wom {kolom64, 2. sa sredwom {kolom (gimnazijom, sredwa ekonomska, ma{inska, ma{inbravarska, trgovinska, tehni~ka, ugostiteqska, medicinska,u~iteqska) 123, 3. Nià vojna {kola2, 4. Voza~i motornih vozila5, 5. Milicionari3, 6. Studenti7, 7. Vi{a {kola15, 8. Diplomirani pravinici9, 9. Doktori prava1, 10. Qekari2, 11. Profesori8, 12. Diplomirani ekonomisti2, 13. Vojna akademija1, 14. Ma{inski inìweri2, 15. Elektroinìweri4, 16. Pogonski inìweri1, 17. Ostala zanimawa20 Svega269

154 OSRECI I OSRE^ANI

Od ovoga broja je 99 `enskih i 170 mu{kih. Od 99 djevojaka, mawi broj wih su se udale van Osredaka, a one koje su zavr{ile samo osnovnu {kolu, nijesu obuhva}ene ovim pregledom. Od 64 mu{karaca i djevojaka, koji su zavr{ili osmogodi{wu {kolu, ve}ina je stekla neku kvalifikaciju uz rad u preduze}ima, ali o tome nema ta~nih podataka (zidari, voza~i, moleri i drugi). Vi{e Osre~ana imaju supruge sa strane (van Osredaka) koje, uglavnom, imaju obrazovawe i stru~ne kvalifikacije, a me|u wima ima qekara, ekonomista, pravnika, profesora, in`iwera i drugih, ali to nije utvr|ivano, po{to takvih podataka nema.

155 ANANIJE SIMONOVI}

Tre}i dio

156 OSRECI I OSRE^ANI

Na~in i uslovi `ivota

Imaju}i u vidu geografski poloàj, klimu i veli~inu sela Osredaka, moè se, sa sigurno{}u, zakqu~iti da je ìvot Osre~ana bio veoma teàk, oskudan i gotovo iscrpquju}i. Moè se pretpostaviti koliko je trebalo uloìti rada i znoja da se izgradi ku}a za boravak porodice, za obezbje|ewe dovoqno obradive zemqe (wive, livade, pa{waka), zatim puteva, mostova, suvota za stoku itd. Od toga je zavisilo koliko je porodica mogla dràti sitne i krupne stoke da bi imala dovoqno sto~nih proizvoda. Uz sve te napore trebalo je, vrlo ~esto, ostavqati porodicu i, sa ostalim seqacima, i}i u rat sa turskim i drugim osvaja~ima, koji su ~esto napadali na Mora~u i od Kola{ina i od Hercegovine, a jo{ ~e{}e i na Crnu Goru. Bilo je mnogo i oruànih sukoba sa okolnim plemenima u vezi sa kori{}ewem planinskih ispa{a, vodopoja, pqa~ke imovine. O te{kim uslovima ìvota, gladi, opasnosti od Turaka i okolnih plemena govori i pismo vojvode Mine Radovi}a Petru Prvom 1817. godine: "... donosimo veliku pla~ od obje Mora~e i Uskokah da nikako nije ve} mogu}e ovamo ìvovati ni u na{a ova mjesta stajati; jedna je velika napast me|usobna: ja~i na neja~ega i {to ne pitaju te odu u tursku zemqu, te Turke biju i varaju preko ovoliko zla {to se zimus u~ini; drugo, napast od Brdah, a tre}e, Tur~ina zovemo i {to ne misli; gladna godina kao i svud {to je dospjela, kako }e vi kazati i otac Teodosije (Jovanovi}-Kokotovi}, Osre~anin - A.S.), kojega {qemo od svega tri imenovana zbora. Turci zovu i jo{te qep{e govore; crno to zvawe, a gore predavawe, kako {to je i od prije bilo, dok smo {wima bili wihovi poslu{nici, pa nam {wima bilo naopako...". Zbog svega toga je sporo dolazilo do pove}awa broja stanovnika i stvarawa novih doma}instava. Bilo je mnogo pogibija u tim sukobima, a i od raznih nepogoda. Mnogo djece i

157 ANANIJE SIMONOVI} mladih qudi je umiralo od raznih, naj~e{}e, nepoznatih oboqewa i epidemija, po{to nije bilo uslova za bilo kakvu organizovanu zdravstvenu za{titu stanovni{tva. Mnogima ni imena nijesu zapam}ena. Veoma malo ili nimalo su pomagale razne vra~are, nadriqekari i gatari. Uslovi stanovawa, udaqenost od gradova, nepostojawe puteva, neprekidni rad oko obrade zemqe, oko stoke, pripreme sto~ne hrane, ubirawa qetine i mnogo drugih poslova, iziskivalo je od seqaka mnogo napora. Gotovo sve ku}e u selu su bile vrlo stare (izuzev onih koje su izgra|ene pred sami Drugi svjetski rat), od slabog materijala, od brvana, od ~akme, pokrivene raànom ili p{eni~nom slamom. Zajedni~ko za sve stare ku}e je {to su imale po dvoja ulaznih vrata, izbu za stoku, a iznad izbe po jednu sobu za porodicu. Drugi dio ku}e se zvao oxak sa ogwi{tem na sredini. Zidovi izbe su bili od grubog, netesanog, kamena, ozidani kao suvozidina ili sa malterom od zemqe crvenice i kre~a. Ku}e su, obi~no, gra|ene na vrhu imawa, kako ne bi zauzimale ravniju i kvalitetniju obradivu zemqu. One su svojim gorwim dijelom bile ukopane u zemqu. Zid sa dowe strane oxaka je, naj~e{}e, od ~akme, a to je pregrada izme|u sobe i oxaka. U nekim ku}ama nije bilo sobe. Kao pregrada je sluìo obi~ni plot od grawa. U polovinu ku}e je zatvarana stoka, naj~e{}e koze, a u drugoj polovini, oko ogwi{ta, je spavala, sjedjela ili ne{to radila porodica. Nikakvog poda nije bilo. Mnogi qudi koji su ìvjeli u takvim uslovima sada ne èle da priznaju takvu istinu, iako to nije ni{ta uvredqivo. Niko ne treba da se stidi {to je vi{e bio bos nego obuven, ~esto bio gladan, slabo odjeven. Nije za to kriv niko, pa ni roditeqi. Tako je ìvjela ogromna ve}ina naroda, i mla|ih i starijih. Ako je ku}a brvnara, tri strane sobe su, naj~e{}e, od debelih hrastovih brvana, a ako je ku}a ~akmara, onda je od ~akme (~esti vertikalni hrastovi stubovi, pokovani horizontalnim jasenovim poluoblicama pru}a debqine oko ~etiri centimetra, sa obje strane). Sve to je omalterisano malterom od zemqe i kre~a debqine do 4 cm. Brvna za ku}u su bila od dubovine (hrastovine), {irine od 20 do 30 cm, a debqine 8-10 cm, tesana sjekirom ili {egana velikim {egama (natra) qudskom snagom, a duga~ka prema

158 OSRECI I OSREÂNI duìni strane ku}e. Brvna su postavqana horizontalno, a na wihove ivice je stavqana ma{ina (mahovina) sa drve}a ili kamewa, kako izme|u wih ne bi prolazila hladno}a ili toplota. Krajevi brvana su usijecani sa obje strane (}ert) i tako pri~vr{}ivana za brvno doti~ne strane ku}e, pod uglom od 90 stepeni. U staro vrijeme nije bilo metalnih ~ivija (eksera) za zakivawe drvenih djelova ku}e, ve} su ti djelovi pri~vr{}ivani drvenim, naj~e{}e drenovim, klinovima (pijavicama). I sada postoje te ku}e, koje su kasnije popravqane i uz upotrebu eksera: Blaà Jovanovi}a, Novke Milo{evi}, Zarije Milo{evi}a (koja je ranije bila vlasni{tvo Arsenija Milo{evi}a) i Puja Jovanovi}a (sada je pojata). Za izgradwu ku}e je trebalo obezbijediti velike koli~ine raznog gra|evinskog materijala, a to je zavisilo od veli~ine ku}e. Za ku}u od kamena: kamen, kre~ (klak), zemqa crvenica, grede drvene (vjen~anice), grede za pod (patos) i tavan, rogove, kosnike, daske za pod i tavan, baskije (debele letve - neotesane), ako je krov od slame, slama raàna ili p{eni~na u snopovima, jasenovo pru}e, vrbovo pru}e, tesane mulare za kqu~eve za {qeme, daske za vrata, direke, prag i dovratnik, baglame-{arke, letavicu, rukohvat, direke za prozore, letve za telere, staklo, materijal za spoqne kalpake na prozorima i dr. Seqaci su veoma te{ko pripremali i nabavqali ovaj gra|evinski materijal, a naro~ito klak (kre~). Zato je o tome potrebno ne{to vi{e re}i. Samo brojnije porodice su same mogle "sagoreti kla~inu (kre~anu)", jer to izizkuje veliki posao, napor i tro{ak. I takvim porodicama su kom{ije i ro|aci pomagali. Zato su ~esto, kla~ine zajedni~ki gorele porodice iz pojedinih zaseoka, pa dijelile klak. Za kla~inu je trebalo na}i pogodno mjesto, gdje ima dosta kamena - kre~waka i {ume. Samo se od kre~waka moè proizvesti dobar klak. Najprije je kopana izba (rupa), kru`nog oblika, pre~nika od 4-6 lakata (3-4,5 m). Lakat je bila mjera za veli~inu kla~ine. Izba mora biti duboka oko 3 m. Sa dna izbe se morao prokopati kanal za vazduh, koji }e strujawem pospje{ivati vatru u kla~ini. Kroz taj kanal je izgrtan vi{ak àra i pepela. Onda se izba ozida krupnim kamenom pri ~emu se mora voditi ra~una da zid bude dovoqno tvrd. Na toj osnovi

159 ANANIJE SIMONOVI} se dodatno ozida volat (kupola), tako|e veoma pa`qivo da se ne bi uru{ila pod teìnom kamena, kojim }e se kla~ina "tovariti", do visine 3-4 m, u zavisnosti od veli~ine kla~ine. Na povr{ini zemqe, na najpogodnijem mjestu, se ostave vrata (otvor) kroz koji se ubacuje grawe i drva za vrijeme gorewa kla~ine. Okolo se oplete tvrdi plot sa debelim koqem do iste visine, a prostor od oko 20 cm, izme|u plota i ozidane ko{uqice (nare|anog kamena) od sitnog kamena, puni se tvrdom zemqom crvenicom ili ilova~om, da se ne bi plot zapalio i zbog toga kla~ina sru{ila prije nego {to sagori. U sredinu kla~ine tovari se ne{to krupniji kamen, a prema plotu sve sitniji, do veli~ine oraha. Na vrh kla~ine, u centar se stavqa jedan ve}i kamen (oko 3-4 kg), koji se zove "kokot". Za gorewe kla~ine mora se pripremiti dosta drva, suvih ili sirovih, ~ak i do 70 m3. Potpaqivawe kla~ine je vrlo rizi~no jer se to vr{i unutar izbe, pa je opasno da se onaj ko potpaquje ne ugu{i od dima, koji se te{ko probija kroz natrpani kamen. Zato se potpaqivawe vr{ilo slamom i suvim grawem, a onda se kroz otvor sve vi{e ubacuje grawe, dok se vatra ne razgori. Tada se stalno ubacuju sve krupnija drva, pa i balvani, pomo}u nakomica (duga~ko ra~vasto drvo), po{to se ~ovjek ne moè pribliìti vratima od velike vru}ine. Kada se u raspaqenu kre~anu ubaci balvan, on se u trenu pretvara u buktiwu i nestaje. Zato je za gorewe kla~ine potrebno vi{e qudi da izdrè tempo ubacivawa drva. Gorewe kla~ine traje od 6-10 "~ela" (3-5 dana). Tada se ~itav kamen u kla~ini zaàri i iz wega se izvija visoki modri plamen. Kada se onaj kamen na vrhu (kokot) po~ne raspadati, onda se zna da je kla~ina sagorela. Hla|ewe traje oko 15 dana, a onda se "ìvi" klak u vidu grumewa i praha odnosi na le|ima ili na kowima da se "zagasi" vodom. Zato se blizu mjesta gdje se gradi ku}a ili neki drugi objekat iskopa jedan ili vi{e "kla~unara" (rupa) u kojima se ìvi klak razmu}uje vodom. Prilikom zaga{ivawa, stvara se visoka temperatura, pa ta mje{avina stalno kqu~a. Poslije 24 sata ili vi{e, ona kre~na voda se zgusne u klak. Ako je kamen bio kvalitetan, klak je bijel kao snijeg, a masan kao skorup. Ako, slu~ajno, u toku rada popusti volat ili sagori plot na kla~ini, kla~ina se sru{i i propada ~itav posao. To se rijetko doga|alo, jer se o tome mnogo brinulo. Kla~ine su

160 OSRECI I OSREÂNI gorene gotovo u svim zaseocima Osredaka, a najvi{e u Rastocima pored Jelovca, u visini Poda. Najboqe ku}e u Osrecima, oko 1920. godine, bile su: Miladina i Mila Stevanovi}a, Marka Simonovi}a, Sekule Ma{kovi}a, Veqa Ma{kovi}a, Petra Bjeli}a i dr. U ku}e se ulazilo direktno na oxak, a odatle u sobu. Iznad sobe i oxaka je bio tavan, popo|en daskom ili pleten od pru}a, za dràwe kukuruza, oraha, mesa, luka i drugoga. Neke ku}e su imale i dodatne prostorije: ajat, }iler, kamaru, magazu itd, koje su sluìle za smje{taj mrsa, poku}stva, no}nih haqina, odijela, rakije, badweva itd. Posteqe su, u ranije vrijeme, bile zajedni~ke za svu porodicu. Odvojeno su spavala samo stara i bolesna ~eqad. Spavalo se na oxaku, na zemqi pored ogwi{ta. Kao prostirka je sluìla paprat, sijeno, slama, {uma i sl. i to pokriveno vunenim powavama ili prostira~ima. Kao zajedni~ki pokriva~, upotrebqavala se powava. Pod glavu je svako ~eqade stavqalo svoju odje}u. Tek kasnije su porodice spavale u sobi, na podu. Kreveti su se pojavili vrlo kasno, i to najprije na oxaku. Stubovi kreveta su bili pobijeni u zemqu, {to zna~i da se krevet nije mogao premje{tati. Kasnije u sobi su, obi~no, bila po dva drvena kreveta, sa slamaricama, napuwenim kukuruznom ciminom, powavama, {aricima (prostira~ima), a to je sve bilo od vune. Tu je bila i limena vuruna (furuna, pe}) za loèwe vatre u zimskom periodu, oko koje se, preko no}i, su{ila obu}a (~arape, naglavci, obojci, gete i dr.) i djelovi odje}e, ako su se preko dana okvasili od ki{e ili od snijega, pa nekoliko stolica sa i bez naslowa~a. Na jednom od duvara (zidova) nalazio se rav (vrsta malog otvorenog kredenca), na ~ije se police stavqaju pqatovi (tawiri), uìce (ka{ike), piruni (viqu{ke), - ako ih ima i neke sitnije stvari. Dugo vremena su ka{ike bile drvene. Na drugom duvaru nalazila se gasna (petroleumska) lampa (svit) za osvjetqavawe sobe preko no}i. U ku}ama, ~ije su doma}ice tkale, preko zime je stajala natra za tkawe sukna, powava, {arika i drugih vunenih tkanina. Na oxaku se nalazila neka zatvorena ili otvorena polica za dràwe hqeba (qeba), posu|a i drugih sitnijih stvari, neki badaw za {qive ili za drewine, drvena, okrugla trpeza, koja se unosila u sobu za svaki obrok. Oxak nije imao drvenoga poda, nego samo

161 ANANIJE SIMONOVI} zemqu. Kada je vrijeme bilo toplo porodica je boravila na oxaku, a kada je hladno, onda u sobi. Od tavana prema ogwi{tu, na sredini oxaka, visile su verige (debqi lanac, sinxir, vla~eg ili specijalno skovane verige, sa kukom na kraju, na koju se stavqalo vrijeslo (drà~) kotla, bronzina, lame (matare). Na ogwi{tu se kuvala hrana u bakarnom ili mesinganom kotlu. U posebnom kotlu je kuvana (varena) varenika. Neke porodice su kad se ojagwe ovce na oxak uvodile kowa, ako su ga imale, jer je kowu{nica bila potrebna za zatvarawe jagwadi, koja su no}u lu~ena (odvajana). Kowu je svake ve~eri metan (stavqan) naramak (breme) bukove brsti da jede, po{to kow, pogotovu stariji, ne lijeè kao druge ìvotiwe. Dok ~eqad u sobi spavaju, kow ~itavu no} rda (pregriza) bukove grane. Ogwi{te se nalazilo na sredini oxaka ili na sredini savardaka ili kolibe. Ogwi{te je kru`nog oblika, pre~nika 80-100 cm. Sa obje strane su stavqani prijekladi (dva ve}a vertikalna kamena, visine oko 30 cm, da bi se na wih oslawale glavwe, debqi trupci). Oko ogwi{ta je stavqan red kamewa na koje se oslawaju drva i da se ne bi rasturao pepeo po oxaku. U ogwi{tu se nalazila ravna kamena plo~a na kojoj je pe~en hqeb. Do pojave sa~a i saksije (metalni poklopci) hqeb je pokrivan, preko qeta, listovima bqu{tura, ~emerike, smrdqike, loze, tikve, lopura i sl., a po li{}u je stavqana supraìca-èravica ( topli pepeo sa sitnim àrom). Onda se loìla malo ja~a vatra da se hqeb ispe~e. Kad nema li{}a hqeb je pokrivan samo pepelom, pa kad se ispe~e morao se strugati nekim ve}im noèm. Ogwi{te je sluìlo starijim mu{karcima i za lije~ewe kostoboqe ili upale plu}a, bolova u predjelu bubrega i sl. Oboqeli bi legao na neku prostirku (pustinu, suvu ov~iju koù, neku tkanu vunenu polu) ispred ogwi{ta, okrenutih golih le|a prema dobro naloènoj vatri. Od toplote se oboqeli preznojavao , a po le|ima su mu izlazili crveni kolutovi -"vrke" i "kneèvi", kako se u narodu govorilo. Takvo lije~ewe je obavqano, najvi{e u toku hladnoga perioda, uglavnom uspje{no. Bolovi bi prestajali za kra}e, a ~e{}e i za duè vrijeme, sve do slijede}e jeseni ili zime. To su radili i stariji ~obani koji su u jesen ostajali u planini sa ovcama. Po tome je bio poznat Pavi} Pekov Milo{evi}, o kojem je ostala pri~a kako su ga jednom na

162 OSRECI I OSRE^ANI

Poqanama lelekali ~obani dok je leào pored vatre, zbog ~ega, za malo nijesu bili ka`weni od seqaka i od seoskoga kmeta. Uo~i Drugog svjetskog rata osam osreda~kih porodica su ìvjele u savardacima: Milutin Ma{kovi}, Radisav Bulatovi}, Nedjeqko Bulatovi}, Stanija Lu~i}, Bula Jovanovi}, \ukan Jovanovi}, Milutin-]ile Jovanovi} i Mira{ Ma{kovi}. Rado{ Glavi~anin nije imao ni savardaka, ve} je ìvio u ku}i Jovana Bjeli}a na Krio~u. Kasnije, sve do 1958. godine, ìvio je, kra}e vrijeme, u vi{e ku}a: kod Novke Milo{evi}, u ku}i Nikole Milo{evi}a i Mili}a Simovnovi}a. Kra}e vrijeme je ìvio u svom savardaku na Krio~u. Vlajko Simonovi} je zapamtio da su, poslije Prvog svjetskog rata, u savardacima ìvjeli i ovi Osre~ani: Milutin Ma{kovi} u Crninama, Savi} Ma{kovi} u Ravnome, Jaglika Pirina Milo{evi} u Potkriqa~ama, Savi} Ma{kovi} u Qutoj, Marica Perkova Jovanovi} u Qutoj, Blagota Perkov Jovanovi} u Qutoj, Milutin Bjeli} u Toplom Potoku, Mali{a Jovanovi} u Wegalicama i Arsenije Milo{evi} u Gorwoj Qutoj. Milovan Arsenijev Bjeli} je, poslije 1954. godine, ìvio u savardaku u Toplom Potoku, dok je odselio u Kola{in. Savardak (neko ga je zvao i dubirog) je ~udna gra|evina. Po{to ih sada, gotovo nema, potrebno ga je detaqnije opisati: Wegova osnova je kru`nog oblika, pre~nika od pet do sedam metara. Okolo je zid visine do jednog metra. Sa zida su postavqene oblice (matine, suro`nice) bukove ili hrastove, pre~nika oko 10 centimetara, duìne od {est do osam metara, u zavisnosti od veli~ine savardaka. U vrhu su suro`nice sastavqene u kupu, a na jednom ili dva mjesta su, horizontalno, prepletene, jasenovim ili bukovim pru}em, debelim do ~etiri centimetra. Na tu kupu stavqane su neotesane, duga~ke, bukove ili hrastove daske (pro{tine ili vrqike). Krov na savardaku je bio od mr{ene (poslije vr{idbe) p{eni~ne ili raàne slame, od paprati ili od bukovih grana sa li{}em. Na "boqim" savardacima krov je bio od slame u snopovima, pod{ivene kao na ku}ama. Sve to je bilo dobro pritisnuto oblicama (matinama) da ne bi rasturio vjetar. Savardak je imao samo jedna vrata, a nije imao prozora. Ispod dovratka je imao dva mawa otvora, kako bi mogao izlaziti dim sa ogwi{ta, koje se

163 ANANIJE SIMONOVI} nalazilo na sredini savardaka kao i na sredini oxaka u ku}i. Ni poda drvenoga nije bilo. Iznad ogwi{ta, u suènom dijelu, bio je tavan od dasaka ili od pru}a, o kojem su visile verige. Okolo je bilo nekoliko polica od dasaka za dràwe posu|a i drugih najnu`nijih stvari i po jedan ili dva drvena kreveta. Neki su bili pokretni, a ~esto i nepokretni, sa nogama (stubovima) pobijenim u zemqu. Za zagrijavawe i za kuvawe je sluìlo ogwi{te, na kojem je vatra gotovo uvijek gorela. Kad je vrijeme bilo smutno, pod niskim vazdu{nim pritiskom, u savardaku je bio pravi pakao od dima, koji je te{ko izlazio iz savardaka. Zato su sve vunene stvari, posteqina i drugo, brzo postajale ùte, tako da se nijesu mogle oprati da dobiju raniju, bijelu boju. I krovovi na ku}ama su bili od slame, ali od slame u snopovima, pri~vr{}eni (pod{iveni) jasenovim i vrbovim pru}em. To je bilo dosta tvrdo i rijetko se de{avalo da ih vjetar o{teti. [qeme (vrh krova) je bilo pritisnuto sa obje strane sa po nekoliko ukr{tenih oblica (kqu~eva). U nekim ku}ama su ìvjele po dvije podijeqene porodice (Andrija i Bogdan Milo{evi}i, Milija i Radowa Ma{kovi}i), a u nekim nepodijeqene (Marko i Mirko Simonovi}i, Mijajlo i Rado{ Ma{kovi}i, Radosav i Savo Ma{kovi}i i sinovi Raka Bukili}a - Murat, Stevan, Radomir i Ma{an). Svi su se oni, pred rat, podijelili, osim Simonovi}a. Mijajlo i Rado{ su nastavili da ìve u istoj ku}i, a ostali su napravili posebne ku}e: Savo, Murat, Ma{an i Radomir. Ove su porodice tada bile i najbogatije u selu, ako se o bogatstvu, u onim prilikama, moè govoriti. Imali su najvi{e radne snage, najvi{e zemqe i najvi{e stoke, pa samim tim i najvi{e prihode. Ima vi{e pojmova iz seqa~kog ìvota, koji se zaboravqaju, pa sada ni obrazovani qudi ne znaju wihovo zna~ewe. Ti pojmovi se odnose na stanovawe, na rad oko stoke, na rad doma}ica, na alat zemqoradnika i majstora itd. U vezi stanovawa postoje ovi pojmovi: ku}a, ku}erina, vi}erina, zindan, vrzlina, ku}erak, ku}ica, suvota, staja, megara, pojata, savardak, izba, koliba, naslon, katava, mqekar, doksat, ajat, izbica, kamara, }iler i dr. Glavna hrana seoskog stanovni{tva i svakoga osreda~kog doma}instva bio je kukuruzni (urmetinovi) hqeb i ka~amak, krompirov (kumpijerov) ka~amak, krompir, kupus, pasuq (grag) i

164 OSRECI I OSREÂNI mqe~ni proizvodi (sir, skorup, mlijeko, varenika, urda, tvrdi sir) i meso. Sve do 1945. godine, svi odrasli ~lanovi porodice jeli su iz zajedni~koga "sana" (suda), a djeca iz pove}eg "san~i}a' (tawira), }ase ili vagana. U mnogim porodicama nije bilo dovoqno ka{ika, ve} su se, obi~no, dvoje ~ewadi naizmjeni~no sluìla sa jednom ka{ikom. To se zvalo polagawe (polaù se). Dugo su u upotrebi bile drvene ka{ike, a ksnije su se pojavile metalne, najprije tamne (aluminijske)), a zatim od svjetlijeg metala. U vi{e porodica, hrane nije bilo dovoqno. Neke, sa svoga imawa, nijesu imale kukuruza ni do Dmitrova dne (8. novembra), pa su morale da ga kupuju. Po{to nijesu imale nikakvih drugih prihoda, morale su prodavati stoku: jarad, jagwad, telad, a ~esto i ovce, koze ili goveda i tako stalno smawivale broj stoke i daqe siroma{ile. Da bi mawe kupovale, ve} od kraja avgusta su "usijecale" kukuruz iz svoje wive, su{ile ga na suncu i mqele u vodenici da bi se prehranile. Zbog toga im je brzo nestajalo za zimu, pa su opet morale kupovati. @ito je bilo skupo, a para nije bilo. Zato su morali pozajmqivati, i{li su na rad "pod nadnicu" kod imu}nijih porodica (Mijajla, Radula, Milovana Novakova Ma{kovi}a, Radomira Bjeli}a i drugih). Nadnica se pla}ala 12 do 15 onda{wih dinara, a dobro jare se moglo prodati za 15 dinara. Za vrijeme vladavine kwaza i kraqa Nikole, Rusija je vi{e puta, a naro~ito, za vrijeme "gladnih godina" Crnoj Gori slala pomo} u ìtu, naj~e{}e u kukuruzu, koje je iskrcavano u Kotoru. Nije poznato kako je to ìto transportovano u udaqene krajeve Crne Gore, dok nijesu izgra|eni kolski putevi, osim qudskom i kowskom snagom. @ito su narodu dijelili plemenski kapetani, prema broju ~eqadi i to na "va|evinu" (na veresiju do odre|enog roka, uz kamatu). Mjera za podjelu je bila "star"(60 kg) ili "baga{" (15 kg). U novije doba, pojmovi star i baga{ su nestali, a kao mjera za ìto, pasuq, {qive, drewine i druge sli~ne proizvode, upotrebqavana je "lama" (kanta), u kojoj se prodavao gas (petroleum), a teìla je 15 kg. Deset lama ìta je davalo tovar. I sijeno se u Mora~i i okolini mjeri u tovarima, a u nekim drugim krajevima Crne Gore bremenima (30 ili 40 kg). U to vrijeme, a i kasnije sve do 1941 godine, najeftinija je bila radna snaga. êsto su qudi bili prinu|eni da se preko

165 ANANIJE SIMONOVI} zime zaduùju pozajmquju}i novac uzimaju}i kowe da ne{to "pre}eraju" iz Kola{ina ili sa nekog drugog mjesta, uzimaju}i volove da uzoru wivu, uzimaju}i lisnik da posijeku list itd, a to su morali oduìti nadnicama. Nadnice su pla}ane i u naturi: krompirom, sirom, pasuqem, pa i tikvama za sviwe. Bilo je qudi, koji su za jedan dan, iznosili po 17 bremena sijena iz Ropu{nice na Poqane, na daqini vi{oj od jedan kilometar, za 17 kg tikava, i to bez hrane. To je neshvatqivo za qude koji su kasnije ro|eni, a pogotovo za one koji nijesu ìvjeli u selu i ne znaju kakav je to bio ìvot. Glavna pijaca Rov~ana i Mora~ana, sve do 1878. godine, bila je na Dobroj lazini, pored rije~ice P~iwe iza Crkvine, koja je kasnije nazvana Dobra voda, po hladnom, ali vodom dosta siroma{nom, izvoru na vrhu te lazine. Za vrijeme primirja sa kola{inskim Turcima, Mora~ani i Rov~ani su na Dobru lazinu nosili vo}e, sto~ne proizvode, tjerali sitnu i krupnu stoku i prodavali Turcima, a od wih kupovali ìto, so, cukar ({e}er), kavu i druge proizvode potrebne za svoje doma}instvo. êsto je dolazilo do sukoba izme|u Turaka i Crnogoraca na samom pazaru. Za vrijeme ve}ih sukoba i ratova sa Turcima niti je bilo prodaje ni kupovine. Tada su svi morali ìvjeti o onome {to imaju kod svoje ku}e i na svome imawu ili su i{li u kra|e i pqa~ke i kod svojih kom{ija i kod drugoplemenika, uz veliki rizik da izgube glavu. Bilo je i Osre~ana koji su tako poginuli. Poslije oslobo|ewa Kola{ina od Turaka, Mora~ani i Rov~ani su trgovali u Kola{inu, osim za vrijeme ratova. Rje|e su i{li i u Nik{i} i Podgoricu i tamo prodavali svoje proizvode i kupovali industrijsku robu za svoje potrebe. U to doba i sve do 1918. godine, narod u na{im krajevima je imao velike te{ko}e da obezbijedi kuhiwsku so za ~eqad i za stoku, s obzirom da se so mogla kupiti samo u Kotoru, a rje|e u Nik{i}u i u Pe}i. Zato su sposobni ~lanovi porodice, pa i ène, morali putovati pje{ke, preko Rovaca i daqe sve do Kotora, i obratno. Trebalo je uloìti mnogo napora da bi se iz Kotora u Mora~u, donijelo 20-30 kg. soli. Ostala je pri~a da je Seka Novice Simonovi}a, sa Dugoga Laza, koja je bila veoma sna`na i vrijedna, jednom prilikom donijela iz Kotora 40 oka( 60) kg soli, Na povratku je zano}ila u svom rodu u Rai~evinama i iste no}i rodila zdravo mu{ko dijete. Ujutro je donijela

166 OSRECI I OSREÂNI dijete na Dugi Laz i odmah se vratila da donese i onu vre}u soli. Ina~e, u narodu se za mr{ave i iznemogle qude govorilo: " [ta mu je, nijesu na wega }erali so iz Kotora"! U ratnim vremenima so se nije mogla nabaviti ni za ~eqad, ni za stoku, {to se veoma te{ko podnosilo. Za sve druge potrebe, narod se snalazio raznim zamjenama, ali za so, kao nu`nu ìvotnu potrebu jo{ nije prona|ena zamjena, bez obzir na napredak nauke. Nedostatak soli u qudskom organizmu ima lo{e posqedice po wegovo zdravqe, a i stoka mnogo slabije napreduje, ako joj se jednom nedjeqno ne daje so, ("ako se ne omrsi") , gubi mqe~nost, bu~no reaguje i tr~i za ~obanima. Mlije~ni proizvodi se moraju soliti, ina~e }e se pokvariti. P{eni~nog hqeba su imale samo one porodice koje su sijale p{enicu ({enicu) kao u Zakriqu, jer u drugim djelovima sela p{enica nije uspijevala. Neke porodice su imale p{enice ako su kr~ile {umu iznad sela. U tim paqevinama je p{enica uspijevala po jednu ili dvije godine (iznad Krio~a, Voznici, Po~ivala, Stubice, Kr{i, Sikovi, Lipa, Kolibi{ta, Trebeìne, Sirovi brijeg). Za slavu (krsno ime) kupovalo se po nekoliko kilograma, jer je p{enica bila mnogo skupqa od kukuruza. Neke porodice nijesu kupovale ni za slavu. Ni najbogatije porodice nijesu ìvjele u izobiqu, ve} su morale da {tede i da vode ra~una o svakom dinaru. Za vrijeme posta, zimi, je za ru~ak spreman ka~amak sa vodnicom (vino od {qiva po{to se ispe~e rakija) ili sa kisjelim kupusom i rasolom, a za ve~eru, naj~e{}e, posni pasuq. Preko qeta je bilo jo{ teè postiti, jeo se kukuruzni hleb sa lukom ili pasuqem i to je sve. Dobro je ako rodi vo}e. Za sve~aniji dan, u imu}nijim porodicama, kuvan je gotovac (cicvara), pita, priganice ili pekla poga~a, ako je bilo p{eni~nog bra{na. Poslije 1. avgusta je, ponekad, od ov~ije varenika pravqena gru{avina (jardum), {to se smatralo pravom poslasticom. Ina~e, zimi je stalno ili naj~e{}e, za ru~ak, kuvan ka~amak, krompirov ili od sama bra{na, osmo~en sirom i skorupom, a za ve~eru kupus ili pasuq sa suvim mesom ili slaninom, jer je uve~e porodica uvijek bila na okupu. Preko qeta je glavna hrana bila hqeb ili ka~amak sa mqe~nim proizvodima, a rje|e sa mesom. U ranije vrijeme seqaci nijesu gajili sviwe (krmad). Prva osreda~ka doma}ica, koja je, oko 1900. godine dràla sviwu, bila je Velika Zavi{ina Lu~i}. U to doba bilo je vi{e

167 ANANIJE SIMONOVI} porodica koje su samo za Boì} zaklale neko jare, pa polovinu pojedu, a polovinu ostave na tavan za mesne poklade (po~etkom velikih posta, krajem marta ili po~etkom aprila). Za sve~aniji dan ili kad se obavqaju teì radovi na imawu (kosidba, orawe, kopawe i sl.) ili na izgradwi ku}e ili do|e "stidni gost" klalo se neko jagwe ili jare, ako ve} nijesu bila prodata za ìto, obu}u, so ili duvan. Za vrijeme rada oko lista (sje~a i |enidba hrastovih grana za sto~nu hranu preko zime) ili kupqewa drewina, hrana je bila najgora, jer se nije imalo vremena za spremawe, iako su to bili najteì seqa~ki poslovi. Porodice sa vi{e stoke morale su sa|enuti najmawe 10 do 12 listova, pa listawe traje i do mjesec dana, od polovine avgusta do polovine septembra.. Poslije listawa dolazilo je kupqewe drewina, brawe {qiva, ako rode i ko ima, pa sje~a i komi{awe kukuruza, spremawe drva za zimu i za pe~ewe rakije, zagra|ivawe stogova sijena da ih stoka ne ara (jede) i, na kraju, pe~ewe rakije. U tome padne snijeg, odnosno do|e zima. Tada nastupaju drugi napori: no{ewe lista, no{ewe ili dovla~ewe sijena, rad o stoci, kresawe brsti, zna~i sve teè od teèg. Seqa~ka odje}a je bila vrlo oskudna i jadna. Za svakodnevnu upotrebu sva odje}a je bila od vune: veladun (kaput) i ga}e (pantalone) od debelog sukna, fawele (xemperi), ~arape, gete, zaviju{e ({al) i kapuqa~e pletene od vune, a naglavci od kostreti (dlaka od koze), a boqe stoje}e porodice su imale ve{ od "beza", a rje|e od "kamrika" (vrsta platna). Malobrojni imu}niji seqaci su imali sve~ano odijelo: zlatni ili svitni xamadan, dimije, dokoqene, ~izme ili pravqene opanke, a rje|e cipele (crevqe), crnogorsku kapu, pas (pojas) za oru`je (Milovan Bogi}ev, Peri{a Dragojev, Mijajlo Novi~in Ma{kovi}i, Milovan Be{ov Jovanovi}, Radivoje Lazarev Milo{evi}, Blagoje Simeunov Milo{evi} i drugi. Neki su imali i toke, du{anku, zeleni mu{ki zubun itd. Bogatije ène su imale: vezene svilene ko{uqe (sa o{vicom), sukwe, zubune, jakete, dolaktice, vel (fel), koret i srebrni }emer sa skupim ukrasima, koji se opasivao oko pojasa. Zlatno crnogorsko odijelo za mu{karca ili za ènu moglo se kupiti za dobroga vola. Ipak, to je za mnoge bio skup luksuz, pa su ga imali samo najbogatiji.

168 OSRECI I OSRE^ANI

Ve{ je pran u cije|u (vru}a voda sa pepelom), bez mnogo pera}eg sapuna. Cije|em su se i ~eqad kupala. Zbog slabe higijene bilo je dosta va{aka (u{iju), buva i stjenica (kimaka), a kao posqedica svega toga, ~esto su vladale epidemije zaraznih bolesti, a naj~e{}e svraba ({uge), koja se lako prenosila na druge. Vrlo te{ko se lije~ilo od te bolesti, a napadala je ruke, sjedala, pa i ~itavo tijelo. Zbog toga je trajala mjesecima, a nije ni bilo nekih efikasnih qekova. Kori{}ena je neka smrdqiva sumporna mast, koja je bila mnogo neprijatna, pa su oboqeli, ~esto, krili da su se i oni "osrabali". Ina~e, svrab se pojavqivala u vidu bubuqica i sitnih mjehuri}a, koje veoma jako svrbe. ê{awem noktima bolest se naglo {irila i dugo je trajala. Za opanke je, naj~e{}e, kori{}ena koà od govedi i ve}ih sviwa, a ispred rata su se pojavili u trgovini i tanki gumeni opanci. Opanci su pravqeni oputom (izrezana tanka nit od ov~ije ili kozje suve koè), a za sve~anije prilike bijelim {pagom (debqi pamu~ni konac). Kad je suvo vrijeme ovakvi opanci su dosta dobro sluìli, ali bi se brzo izdrli, pa bi i ~arape stradale. Tako prodrti opanci su krpqeni (prije~ani) preplitawem tih rupa pre~avinom, koja je pravqena (kao debqa traka) od starih ko`nih opanaka. To su se zvale trawe, a sluìle su do prve ki{e. Ako po~ne padati ki{a trawe su se morale odmah skinuti i staviti ispod pazuha da se ne okvase, ina~e bi se brzo raspale, a daqe se toga dana i{lo boso. Tada su stradala stopala i prsti od trwa, kamewa, a najopasnije je bilo od zmija. Mnogo djece je po ~itavo qeto i{lo boso, pa se nijesu pla{ila ni od zmija, po{to su im stopala bila mnogo tvrda. Trebalo je mnogo umje{nosti da se boso do|e iz Tali, iz Plani, iz Kotala do Ropu{nice bez ozleda od kamewa. U toku zime opanci su morali biti zdravi, ali su noge, ipak, poslije prvih koraka, bile mokre. Po snijegu su opanci od sviweske koè bili veoma klizavi zbog masno}e opanaka, pa je trebalo na stopala staviti neku gu`vu od pru}a ili navu}i neke stare ~arape. Po smrzlom snijegu moglo se sigurno i}i samo uz pomo} raznih govzdenih naprava sa malim {iqcima, koje su se zvale krap~e. Klizavi su bili i gumeni opanci. Gumeni opanci su no{eni i dugo poslije rata, sve do 1955. godine, a rje|e i kasnije kada su pravqeni od unutra{wih i spoqnih automobilskih guma. Opanci od spoqnih guma su bili veoma

169 ANANIJE SIMONOVI} trajni, nosili su se i po vi{e godina. Pravili su ih opan~ari- obu}ari u gradovima i prodavali, a i neki umje{niji seqaci su znali da ih naprave. Ovi opanci su kasnije zamijeweni gumenim ~izmama. Cipele su dugo bile "mislena imenica". Prije rata, u ~itavoj {koli u Manastiru samo su u~iteqeva djeca, Olga i Joksim, imali cipele, a od odraslih samo u~iteq Radomir Bjeli} i penzioner Vukosav Stankovi}. Kada su se poslije rata, pojavile prve cipele bile su znatno druga~ije od dana{wih. Duboke cipele su li~ile na vojni~ke, potkovane gvozdenim klincima, a na petama su imale gvozdeni okov koji se zvao "nal~e", da bi bile trajnije. Vrijedne i radne doma}ice, a naro~ito mla|e ène sa vi{e djece i odrasle djevojke, u zimskom periodu, ustajale su ve} oko ~etiri sata ujutru i dok svane, kod `mirkave lampe, krpile obu}u (~arape, naglavke, gete, rukavice) i odje}u, pravile opanke, prije~ale trawe, prele ili plele, jer su, preko dana, morale spremati hranu, donositi vodu i drva, a ~esto i da rade o stoci ili idu daleko od ku}e da donesu breme lista ili sijena. Zna~i, nikada nijesu imale dovoqno vremena da se naspavaju, pa ni preko zime. Mu{karci su, u tome, imali zna~ajnu prednost, jer nijesu morali tako rano ustajati. Ali, zato su to pla}ali u sezoni radova od aprila do novembra. Ina~e, sva porodica je veoma rano, u svanu}e, ustajala da radi mnogobrojne poslove. \aci su rano kretali u {kolu, s obzirom da do Manastira treba i}i vi{e od sat vremena, a ako je r|avo vrijeme, a naro~ito kad padne snijeg, i mnogo vi{e. Svaki ~lan porodice je imao zaduèwe: ~uvawe stoke, rad oko usjeva i sijena, rijetki odlazak u varo{, odlazak na sahrane, na slave i mnogo drugih poslova. Nikada nijesu imali pravoga odmora. Taman se zavr{i jedan posao, a stiè drugi i tako stalno u krug. U selu su, poslije 1935. godine, imali platu samo: Milojica Ma{kovi}, àndarm, Radomir Bjeli}, u~iteq, Vojin Jovanovi}, kuvar kod àndarma, Rado{ Glavi~anin, {kolski posluìteq, Andrija Milo{evi}, kurir u Poreskoj upravi, Milija Lu~i}, upravnik Po{te i Vukosav Stankovi}, penzioner. Na strani su bili: Savo Ma{kovi}, radnik, Mili} Ma{kovi}, pravnik, Vladimir Simonovi}, oficir i |aci ili studenti: Vojislav Ma{kovi}, Batri} Jovanovi} i Ranko

170 OSRECI I OSRE^ANI

Milo{evi}. Svi ostali su se bavili zemqoradwom i sto~arstvom i od toga ìvjeli i izdràvali porodice. U ranija vremena nije bilo uslova za zaradu van svoga mjesta i imawa. Ni dràva nije imala sredstava za investicije za izgradwu bilo kakvih objekata potrebnih narodu ili dràvi, jer je sve svoje prihode od stanovni{tva ili od povremene pomo}i od drugih dràva, najvi{e od Rusije, morala davati za izdràvawe i naoruàvawe svoje vojske i za izdràvawe brojne kraqevske porodice i sve ve}eg broja dràvnih ~inovnika: perjanika, kapetana, serdara, vojvoda, ministara i td. Prilikom izgradwe puta Podgorica-Mate{evo- Kola{in od 1902. do 1908.godine, svi sposobni mu{karci su morali da rade vi{e puta po mjesec dana u smjenama. Za nadnicu su dobijali kapu (crnogorsku) ìta-kukuruza, a morali su imati svoj alat i hranu. Zna~i, od kape kukuruza dobijenog za nadnicu morao je radnik da se hrani i da u{tedi za porodicu. Za nasipawe zemqom i {qunkom iza visokih potpornih zidova uz Vjeternik i Lijevu Rijeku, morali su koristiti svoje {iroke vunene pantalone (ga}e ili dimije), po{to nijesu imali nikakvog drugog na~ina da to urade (kolica, sanduci, ka{eti, korpe i sl.), tako da su, za kratko vrijeme, ostajali i bez pantalona. Za to nijesu dobijali nikakvu naknadu. Stru~ni radnik-zidar na izgradwi Carevog mosta kod Nik{i}a, dobijao je 4 kg ìta (furmetina), za rad "od zraka do mraka". (D \okovi}: "Kraq Nikola i finansijski problemi Crne Gore"). Zbog ovako te{kog rada i siroma{nog ìvota iz Osredaka je dosta qudi moralo i}i u druge zemqe i krajeve da bi ne{to zaradili i pove}ali imawa za opstanak porodice i, eventualno, obezbijedili bogatiji i lak{i ìvot. Najvi{e ih je i{lo u Ameriku od 1879. do 1912. godine, za vrijeme tzv. "zlatne groznice". Ve}i broj wih se vratio 1912. do 1914. godine da bi se borili protiv Turske i Austro-Ugarske, a neki se nijesu nikada vratili niti se o wima i wihovim potomcima ne{to zna.

U Ameriku su po{li, a nijesu se vratili: 1. Bjeli} Tomin Petar. Javio se 1941. godine iz Urugvaja. Tada je imao sinove ]irila i Metodija i od tada se o wima ni{ta ne zna.

171 ANANIJE SIMONOVI}

2. Ma{kovi} Nedjeqka Ota{, o kojemu se ni{ta ne zna od kada je oti{ao. 3. Glavi~anin Mila ]iro, o kojem se, tako|e, ni{ta ne zna. 4. Stevanovi} Ivana Radisav, koji je tamo strijeqan zbog neke krivice. 5. Stevanovi} Ilije Stevan, koji je kod ku}e ostavio ènu Vukosavu. Nikada se nije javio. 6. Stevanovi} Ivana Lazar, o kojemu se ni{ta ne zna. 7. Stevanovi} Jovana Tomica, koji je kod ku}e ostavio ènu ]irjanu. Nikada se nije javio. 8. Milo{evi} Arsenija Nedjeqko, koji se u Americi oènio i imao familiju, ali se o wima odavno ni{ta ne zna.

Na zaradu u Ameriku su i{li i, poslije 6-7 godina se vratili: 1. Bjeli} Nedjeqka Petar, 2. Milo{evi} Pavi}a Andrija, 3. Milo{evi} Simenuna Radule, 4. Milo{evi} Simenuna Spasoje, 5. Milo{evi} Simenuna Pero, 6. Ma{kovi} Radovana Sekule, 7. Ma{kovi} Radovana Dragi{a-Mu{o, 8. Ma{kovi} Grujice Gavrilo, 9. Ma{kovi} Duke Vidak, 10. Ma{kovi} Novice Mijajlo, 11. Ma{kovi} Grujice Milija, 12. Ma{kovi} Petra \or|ije, 13. Ma{kovi} Petra Dmitar, 14. Ma{kovi} Milivoja Spasoje, 15. Ma{kovi} Mu{ike Marko, 16. Ma{kovi} Mu{ike Sava, 17. Ma{kovi} Perka Mato, koji je ponovo i{ao u Ameriku i, poslije 50 godina, do{ao i umro u Osrecima, 18. Lu~i} Mali{e Ra{o, 19. Lu~i} Mali{e Mileta, do{ao na solunski front i poginuo 1918. godine, 20. Jovanovi} Pavla \oka, 21. Stevanovi} Jovana Sava, 22. Milo{evi} Petra Mileta, 23. Jovanovi} Bo`a Mrdeqa,

172 OSRECI I OSRE^ANI

24. Simonovi} Vasilija Jovan.

Niko od ovih qudi nije u Americi zaradio neko bogatstvo. Za put u Ameriku i natrag trebalo je dobro platiti, pa su svi morali te pare pozajmiti. Ono {to su zaradili morali su poslati familiji da vrati tu pozajmicu. Po{to su svi bili neuki i nekvalifikovani morali su u Americi obavqati te{ke poslove, slabo pla}ene, a neki nijesu bili ba{ {tedqivi, ra~unaju}i da }e u Americi dugo ostati, pa }e biti vremena da se zaradi. Me|utim, moralo se i}i u rat protiv Turaka, a zatim i protiv Austrije. Ono para {to su zaradili i u{tedjeli potro{ili su za putni tro{ak prilikom povratka. I oni {to su ne{to zaradili ili su te pare negdje sakrili, kao {to se pri~alo za Petra Bjeli}a, ili su za te pare kupovali lisnike, pa{wake, a gotovo niko nije ni dobru ku}u napravio. Samo je Mijajlo Ma{kovi} 1913. godine izgradio ku}u i pokrio je slamom, kao {to su bile pokrivene i sve druge ku}e u selu, jer je wegova familija, prije Mijajlovog odlaska u Ameriku, ìvjela u savardaku. Ina~e, smrtnost stanovnika Osredaka, a naro~ito djece, bila je velika. Malo je bilo porodica iz kojih nije umrlo ni jedno dijete. To je, u prvom redu, uslovqavala slaba ili nikakva higijena jo{ od ro|ewa, kada se ima u vidu da su se ène pora|ale u {umi, u savardacima, izbama i drugim nehigijenskim prostorijama, kada nije bilo qekara da pruè pomo} oboqelim ènama, qudima i djeci. I pisac ovih redova se rodio u savardaku, u koji su zatvarane ovce, udaqenom od ku}e oko 100 metara. Majka je ispred no}i, po{la sa burilom (bure za vodu), da donese vode sa obli`weg jaza. Dok se burilo punilo, dobila je poro|ajne bolove, u{la u savardak i sama se porodila. Mene je donijela u ku}u, a burilo ostavila. Kaù, da je moj stric Marko uve~e, gostima koji su do{li na slavu uo~i Sr|eva dana, rekao da mu je "no}as vo|e najmiliji gost, onaj koji se danas rodio". Dijete je, odmah po ro|ewu, povijano u vunene pelene, stavqano u drvenu kolijevku, u kojoj je, kao prostirka, bila p{eni~na slama. Povojem su djetetu vezane i noge i ruke, pa je bilo potpuno nepomi~no. U kolijevci je i hraweno (podajano), a prolazilo je i po vi{e dana da ga ne okupaju. Ako èna mora ne{to da radi, a mora, dijete strpa u kolijevku, ~vrsto ga povije i tako ostavi. Moglo je ono plakati do

173 ANANIJE SIMONOVI} iznemoglosti, a da se na wega niko ne okrene. @ene su govorile: "Neka pla~e, sla|e }e zaspati". I zaista, dijete bi plakalo sve dok ga umor i san ne savladaju i tada se umiri. Nije bio rijedak slu~aj da majka odnese kolijevku na livadu, u lisnik ili na wivu, priveè je na neko drvo da ne bi do{la zmija da ujede dijete, a ona plasti, prinosi list ili kopa. Niko ne zna koliko je djece umrlo, niti se znalo od ~ega boluju i kakve imaju bolove. Veliki ruski putopisac Rovinski, opisuju}i ìvot qudi u Crnoj Gori 1890. godine, ~udi se kako su ova crnogorska djeca ostajala u ìvotu. @ene su, uglavnom, nosile malu djecu u planinu i obratno ili kod qekara u Kola{in. Djecu do dvije-tri godine starosti majke su nosile u kolijevci, a stariju su prtile (vezale) na le|a, ~esto sa nekim drugim teretom (bra{no, krompir, vo}e i dr.). Za no{ewe takvog tereta i djece imale su "specijalnu" napravu, koja se zvala }edilo (par~e izatkanog, i{aranog sukna veli~ine 30 sa 50 cm (ili pribli`no toliko) ivicom op{iveno povrazima (kao debqi konop ispleten od vunene pre|e, tako|e sa vi{e boja). Povraz je pri~vr{}en za uglove toga par~eta sukna i sluì kao neki uprta~, koji se zaveè da bi ruke bile slobodne za pletewe, predewe i sli~no. Trebalo je dosta napora i znoja da se takav teret iznese iz Osredaka u Ropu{nicu, Kotla ili Katun. Ali, o tome nije niko mislio. Djetetu je bilo ugodno i toplo na maj~inim le|ima, a kad je hladno ili pada ki{a, onda je kori{}en neki ogrta~ od vune ili kostreti. U to vrijeme umirawem je vr{en prirodni odabir, jer su umirali oni najneotporniji na napore, na glad, na nehigijenu i na razne bolesti i epidemije. Tada nije bilo nikakvih vakcinisawa stanovni{tva protiv zaraznih bolesti, pa ni tek ro|ene djece. Svi qudi su bili prepu{teni samoodràwu. Najpoznatija epidemija, koja je zahvatila ~itav narod ovih krajeva, je ona iz 1917. i 1918. godine, poznata pod nazivom "{pawolka", po{to se najprije pojavila u [paniji. To je bila vrsta opasnog gripa od kojega su stradale ~itave porodice, a ~esto i bratstva i tako prekidane bratstveni~ke loze. Prvi stalni qekar u Kola{inu bio je Jovan Kuja~i}, a zatim Salih Strini} 1908. godine. Za vrijeme Kraqevine Jugoslavije od 1918. do 1941. godine, u srezu kola{inskom radio je samo po jedan qekar. Vi{e godina pred rat i do 1944.

174 OSRECI I OSREÂNI godine qekar je bio dr Mihailo Vuk~evi} iz Qe{anske Nahije, koji je bio vrijedan i kod naroda omiqen. Zbog slabih saobra}ajnih veza mnoge bolesnike nije bilo mogu}e prenijeti do bolnice, a seqaci, pa ni djeca, nijesu bili osigurani. Seqaci nijesu imali para da plate skupo lije~ewe, pa su bili prepu{teni svojoj sudbini. Zato, a i zbog uslova rada i ìvota, ìvotni vijek Osre~ana je bio veoma kratak. Qudi su vrlo rano izgledali stari. Imali su tamna, izborana lica, tanko tijelo, mr{ave udove, male glave. Rijetki su bili qudi stariji od 60 ili 70 godina, a izgledali su kao da imaju 80 ili 90.. Koliko se zna samo je Vule Milutinov Jovanovi} ìvio 95 godina. Me|utim, on je dosta mlad oslijepio, pa dugo godina nije mogao ni{ta fizi~ki raditi. Ina~e, kaù, bio je vrlo pametan i mnoge stvari je boqe "vidio" nego oni koji su bili zdravi. Dosta su bili stari kad su umrli i Mali{a Lu~i} i Ma{o Bjeli}, ali nije zapam}eno koliko su imali godina. Zapamtio sam Be{a Oki~ina Jovanovi}a i Novicu Be}ova Ma{kovi}a koji su umrli u 72. godini, a izgledali su mnogo stariji. Zbog te{kih uslova ìvota uvijek je bila visoka smrtnost Osre~ana. Od 1934. do 1997. godine u Osrecima je umrlo vi{e od 290 ~lanova porodica, koje su 1941. godine ìvjele u Osrecima. Me|u wima ima dosta djece i mla|ih qudi, naro~ito do 1950. godine. Samo za 5-6 godina umrlo je jedanaest Osre~ana mla|ih od 68 godina. Poslije rata, vi{e Osre~ana, su imali preko 80 godina, kada su umrli: Dragi{a Bukili} 90, Milo{ Medenica 103, Stanija Lu~i}, ro|ena Stevanovi} 80, Mirko Simonovi} 84, Milovan B. Ma{kovi} 96, Petar Bjeli} 85, \uro Glavi~anin 85, Radisav Bukili} 93, Radosav Ma{kovi} 88, Grana Ma{kovi}, ro|ena Bukili} 91, Milica Ma{kovi}, ro|ena Bukili} 85, Dragi{a Bjeli} 81, Kostadin Bukili} 94, Radomir Bukili} 95, Jelena Ma{kovi}, ro|ena Lu~i} 88, Jovana Lu~i}, ro|ena Jankovi} 88, Mawa Glavi~anin, ro|ena Kqaji} 85, Milijana Jovanovi}, ro|ena Milo{evi} 81, Velimir Milo{evi} 82, Vojin Jovanovi} 81, Novka Milo{evi}, ro|ena Bulatovi} 84, Luka Ma{kovi} 91, Jelica [i{ovi}, ro|ena Jovanovi} 85, Velimir-Veko Ma{kovi} 80, Vukale Jovanovi} 80 godina. Najvi{e ovih qudi su Bukili}i, ro|eni u Po`wi, gdje su uslovi ìvota najteì u dolini Mora~e. U toliko je ~udnije kako su

175 ANANIJE SIMONOVI} doìvjeli ovako duboku starost. Sada ima samo {est Osre~ana starijih od 80 godina i to: Rade Jovanovi} 91 godina, Vlajko Simonovi} 89, Mijojka Milo{evi}, ro|ena Ma{kovi} 86, Bosa Lu~i}, ro|ena Ma{kovi} 84, Sava Ma{kovi}, ro|ena Jovanovi} 81 i Vojislav Jovanovi} 86 godina. Kao {to je ranije re~eno, zdravstvena za{tita stanovni{tva u ovim krajevima, do rata 1941. godine, gotovo nije postojala. Tek po~etkom 1944. godine, kada je u Manastiru Mora~i boravio [tab Drugog udarnog korpusa NOV-e, oboqeli su mogli dobiti qekarsku pomo} od vojnih qekara bolnice u Manastiru, gdje su lije~eni raweni i oboqeli borci- partizani. Bolnica je bila smje{tena u manstirskim konacima sve do ofanzive avgusta 1944. godine, kada je evakuisana preko Javorja. Od polovine 1946. godine u Manastiru je radila Zdravstvena ambulanta za pruàwe najnu`nije zdravstvene za{tite stanovni{tvu. U ambulanti je, oko dvije godine, radila medicinska sestra Darinka Drqevi} iz Kola{ina. Od 1948. godine bolesnici su i{li u Kola{in. Qekari su samo u hitnim i veoma te{kim slu~ajevima obilazili bolesnike u selima, ali tek od 1953. godine, kada je bilo vi{e mladih qekara, koji su tek zavr{ili studije. Jedan od tih qekara, koji je i{ao i na skijama do Lije{wa i Dragovi}a Poqa, bio je Vladeta Lazovi} iz Ku~a, a u Kola{inu je radio od 1952. do 1954. godine. Do wegovog dolaska jedini qekar op{te prakse u Kola{inu je bio Wemac Horst. Sve teè bolesnike je upu}ivao u Titograd, a ~e{}e u Cetiwe, gdje je bila bolnica opremqenija i sa vi{e sposobnih qekara-specijalista, po{to je Cetiwe jo{ bilo sjedi{te crnogorske Vlade, PK KPJ i drugih republi~kih ustanova. U Kola{inu je, do 1950. godine, radio Sanatorijum za lije~ewe bolesnika oboqelih od tuberkuloze, ali u Sanatorijum drugi bolesnici nijesu upu}ivani zbog opasnosti od ove, tada zarazne, bolesti. Kao qekari, u Kola{inu su radili Maksim Popovi} iz Kola{ina i Bo{ko Rako~evi} iz Re~ina. Od 1955-1962. godine, u Kola{inu je radio mladi qekar Boò Vukovi} iz Lipova, koji je 1965. godine doktorirao i tako postao prvi i najmla|i doktor medicinskih nauka u Crnoj Gori poslije Drugog svjetskog rata. Tek poslije 9 godina su postali doktori i neki drugi qekari u Crnoj Gori. Doktor Vukovi} je bio vrijedan,

176 OSRECI I OSREÂNI pristupa~an i omiqen kod bolesnika i kod gra|ana, jer je qekarsku pomo} pruào svima kojima je bila potrebna. Prelaskom na rad kod Vojno-medicinskog centra u Titogradu, pa i poslije odlaska u penziju, nastavio je da lije~i sve Kola{ince, Rov~ane i Mora~ane, koji su mu se obratili i mnogima pomogao. Doktor Boò se bavi, povremeno, i pisawem i objavqivawem stru~nih radova u {tampi i stru~noj literaturi. U Manastiru Mora~i je otvorena Bolnica sa stalnim qekarom, tek 1956. godine, koja je radila u te{kim prostornim i kadrovskim uslovima. Bolnica je najprije bila smje{tena u nekoliko prostorija Konaka, desno od gorwih portenih vrata, u kojima su ranije bile u~ionice {kole. Prvi qekar je bio Svetozar Bulatovi} iz Lije{wa, a kasnije Todor Bulatovi} iz Rovaca, Dragoqub Medenica iz Kola{ina, Veselin Bo{kovi} iz \u|evine i Slavko Simonovi} iz Danilovgrada. Medicinske sestre su bile Sowa Vujisi}-Medenica, a kasnije Darinka Ma{kovi}-Perovi}. Kasnije je izgra|ena nova zgrada za ambulantu, koja je bila slabog kvaliteta, a kasnije je kori{}ena za kancelarije i za stanove, a za ambulantu je ponovo izgra|ena nova zgrada. Od tada su, povremeno, qekari dolazili jednom ili dva puta nedjeqno da pregledaju bolesnike, da daju upute za daqe preglede ili, lak{im bolesnicima, da daju qekove. Tada je zavr{en put Titograd- Kola{in, pa su bolesnici mogli lak{e i}i i u Kola{in i u Titograd radi daqeg lije~ewa. Znatnu pomo} u lije~ewu stanovni{tva iz doline Mora~e pruàli su i qekari Vojne po{te u Manastiru, dok su inìwerijske jedinice JNA gradile put od Platija do Kola{ina od 1955. do 1962. godine.

Zemqoradwa Osnovni vid zanimawa Osre~ana bila je zemqoradwa. U selu nije bilo dovoqno zemqe podesne za gajewe kukuruza (urmetina), krompira (kumpijera), p{enice, pa su morali kr~iti {ume. Prirodnih zaravni, tako|e, nije bilo dovoqno, pa su raznim podzidama i zidovima, zaravwivawima i na drugi na~in, stvarali mawe ili ve}e wive za obradu. Zemqa je slabog kvaliteta od III do VIII klase, strma sa dosta sitnog {qunka i {kriqca. U nekim djelovima sela debqina sloja

177 ANANIJE SIMONOVI} plodne zemqe je vrlo mala, pa se stalnom obradom brzo dolazi do tvrde, kamene podloge, koja se ne moè obra|ivati niti se na woj moè gajiti nikakav usjev. êsta su izoravawa krupnog kamena, {to oteàva obradu i umawuje prinose. Na sli~noj podlozi su i livade, naro~ito one u Ropu{nici i u Katunu. To se najboqe vidi u julu, ako vi{e dana ne padne ki{a, kada trava u nekim parcelama veoma brzo ùti i zrijeva, {to negativno uti~e i na kvalitet i na koli~inu sijena. I mnoge livade su stvarane kr~ewem {ume, gdje bi jednu ili dvije godine seqaci sijali p{enicu ili ra`. Sijala se i elda (heqda), ovas i je~am, ali u malim koli~inama. Kmet je mogao da odobri da zainteresovani seqaci, u planinskom predjelu Osredaka, posijeku {umu i da dvije godine posiju p{enicu, a da poslije to postane zajedni~ki pa{wak. Tako je Peri{a Dragojev Ma{kovi} sjekao {umu u Sirovom brijegu, iznad Vrela, i posijao p{enicu. Tako je ra|eno i ispod Vrujaske pe}i (pored Vrela), u Sjewacima, u Paleù itd. Orawe je vr{eno volovima, a u novije vrijeme i kowima, i to sa drvenim ralom. Nema uslova za orawe plugom zbog velikog nagiba i mnogo kamena u wivama. Vi{e porodica su dràle samo po jednoga vola, pa su onda "svatale" sa drugom porodicom da bi zajedno orale. Neke porodice su dràle i po tri vola, pa bi jednoga vola davale, u jesen, drugoj porodici da ga hrani (zimi), a u proqe}e da sa wim uzore svoju wivu, {to se zvalo "izor". Poslije orawa vo je vra}an vlasniku. Slamu od strnih ìta (p{enica, ra`) koristili su za pokrivawe ku}a, staja, savardaka i mawih pomo}nih zgrada. Pove}awem broja porodica i podjelom imovine na mu{ke naslednike dolazilo je do daqeg siroma{ewa, pa su opet morali osvajati nove prostore u Ostru`wu, Qutoj, sve do Wegalica ili seliti u druge krajeve ili dràve. Nikada Osre~ani nijesu imali dovoqno zemqe, koja bi im davala dovoqno poqoprivrednih proizvoda za potrebe porodice. Zato su morali, za ve}i dio godine, da kupuju ìto, a najvi{e kukuruz. Kupovinu su vr{ili na udaqenim pazarima: Kola{inu, Podgorici i Nik{i}u. Do tih pazara nije bilo nikakvih puteva osim pje{a~kih, pa su kupqeno ìto i druge potreb{tine, uglavnom, sami donosili. To je iziskivalo i mnogo truda i mnogo vremena, {to je i{lo na {tetu rada kod ku}e. Kori{}ewe tu|ih kowa za prenos (pregon) tih tereta je bilo

178 OSRECI I OSREÂNI skupo, obi~no u nadnicama, pa ni to nije bilo prihvatqivo za seqaka. Neposredno prije Drugog svjetskog rata samo nekoliko porodica nijesu morale kupovati ìto (Mijajlo i Radule Ma{kovi}i, Jole i Bo{ko Jovanovi}i, Marko Simonovi}, Radosav i Savo Ma{kovi}i i drugi), pod uslovom da je godina bila rodna. Glavni trgovci u Kola{inu su bili: Akan, Jefto i Vlado Mari}i, Savo Mila{inovi}, Staka Vukoji~i}, Vaso Bulatovi} (]a}i}), Radosav Ivezi}, Milan Divac i drugi. Kod wih su seqaci kupovali svu industrijsku robu, pa i ìto i bra{no. @ito su kupovali i na @itnom pazari{tu (sada{wi Trg boraca), koje su prodavali trgovci iz Pe}i ili seqaci iz Metohije, koje su dogonili (prenosili), uglavnom, na kowima. Kod wih su cijene bile ne{to niè nego kod kola{inskih trgovaca. Mnogi seqaci nijesu imali para da kupe ìto, pa su, ~esto, morali pozajmqivati (uzimati na zajam) kod imu}nijih seqaka, uz visoku kamatu (interes). Zato je Simo Rnkovi}, jednom, kad je ~uo u proqe}e kukavicu i sam "zapjevao": "A {to kuka{ kukavice tu`na, Kad nijesi Paju i Mijajlu du`na".

Seqaci su morali da kupuju mnoge metalne poqoprivredne alatke: raonike, sjekire, kosijere, motike, trnokope, krampove, lopate i druge i da popravqaju stare; da klepaju (tawe) da "preveù" (umjesto sada{weg varewa) slomqene djelove, da nade (dodaju) na istro{ene alatke itd. Ove alatke su se mogle kupiti ili popraviti samo kod kova~a, jer tada nije bilo fabrika koje su ih proizvodile. Kod kova~a su kupovali i dio opereme za ku}u: sa~, saksiju, ma{ice, oèg, santra~, verige za ogwi{te i drugo. Najpoznatiji kova~ u Kola{inu je bio Mi}a Matija{evi}, koji je imao kova~nicu u Paàwu. U Mora~i je bio davno neki kova~ Amet, koji je ìvio u Debelom Lugu. Kasnije je na [eguncu, na putu od Grla prema Vo~ju, ìvio kova~ Ibro Pepi}. On je radio sve do 1941. godine. Poslije rata kova~ je bio Ibrov pastorak Ba{o Popovi}, sin Milije Popovi}a-Pe}anina. Ba{o je ìvio na [eguncu, a kasnije je raskr~io o~ev lisnik ispod Crnina, napravio kova~nicu i ku}u ~akmaru i tu radio sve do 1980.godine. Ba{ov otac Milija i wegov brat Radisav su

179 ANANIJE SIMONOVI} nekada ìvjeli pod pe}inom na obali Mora~e, na osreda~koj strani, pa su zbog toga nazvani Pe}ani. Milija je umro 6. januara 1917. godine u logoru Ma|me|er, u Ma|arskoj. Imao je 35 godina, a sahrawen je u grobnici broj 1017. Radisav je ne{to kasnije na|en mrtav pod pe}inom. Kad je Novak Lu~i} 1979. godine gradio ku}u, kod Ba{a je kovao {tampove za minawe kamena. Vi{e {tampova mu se slomilo poslije prvih udaraca macom, prilikom bu{ewa rupa za minawe, pa ih je nosio kod Ba{a na popravku. Tada ga je Ba{o pitao: "Dohvata{ li o{tri dio {tampa prstom da vidi{ da li je dovoqno o{tar?" Kad je dobio potvrdan odgovor, Ba{o mu je rekao da to vi{e ne radi, pa mu se {tampovi ne}e roniti (lomiti), {to je neshvatqivo da taj dodir prsta moè biti uzrok lomqewa ~elika. Ali, tako je ispalo, kako Novak tvrdi. Za vrijeme izgradwe puta Titograd-Kola{in, na Brodu je radila kova~ka radionica za opravku alata radnika koji su radili na putu. U kova~nici je radio Boò Vujo{evi} sa Bio~a, koji je mnogo radio za potrebe seqaka, naro~ito Osre~ana, koji su mu bili kom{ije. Po zavr{etku puta, 1962. godine, Boò je postao rukovaoc utovariva~a kod Preduze}a za puteve na odràvawu puta kroz Mora~u. Dosta je Boò radio na popravci i ~i{}ewu seoskih puteva kroz Mora~u, pa i puta uz Osretke, koji je probijen 1972. godine. Boò je nekada radio za pare, a ~e{}e i bez para. Svojim kolegama iz Preduze}a Manojlu i Dragu Milo{evi}u i Stojanu Ma{kovi}u je pomagao da izgrade automobilski put do svojih ku}a. Kosidba je najnaporniji zemqoradni~ki rad. Dobar kosa~ moè biti samo ~ovjek koji je nau~io kositi dok je bio mlad, odnosno dok je bio dijete. To isto vaì i za pliva~a. Kosa~ koji kasnije po~ne kositi to radi samo snagom, uz mnogo znoja i napora. Za takvoga se kaè: "Dere ìvotom". Ali, ne moè biti dobar kosa~ ni onaj koji nema dobar kosa~ki pribor (alat): kosu, bile|iju (brus), kov (nakovaw i ~eki}). Kosa mora biti o{tra, tanka, laka, ni "quta" (tvrda) ni meka, da se lako otkiva (klepa) i da bude propisno nasa|ena na kosi{te (ni priseba ni oseba). Mnogo je va`no da kosa~ zna da dobro otkuje kosu, a to moè ako ima dobar nakovaw i ~eki}. Kad se kosa otkuje treba je namicati (o{triti) bile|ijom, koja, tako|e, mora biti dobrog kvaliteta. Ne vaqa ni meka, jer se brzo tro{i, a ne o{tri kosu, ni mnogo quta, jer brzo nosi otkov

180 OSRECI I OSRE^ANI

(o{tru ìcu) kose. Dobra kosa je èqa svih kosa~a, jer je dobrom kosom i lak{e kositi i vi{e se pokosi. Dobra kosa je uvijek bila skupa, vrijedna kao dobra ovca. Ko slomi dobru kosu zna da je {tetovao dobru ovcu. U ranije vrijeme kose su bile kovanice (kovane kod naro~itih majstora). ûvene su bile kose iz Mrkowi} Grada iz Bosne. Kasnije su se pojavile livene, fabri~ke kose. Naro~ito su bile dobre kose iz Slovenije, marke "Super-silver". I dobre bile|ije su bile uvijek skupe i te{ko ih je bilo nabaviti. Tek u novije doba dobavqane su iz Italije. Bile|iju kosa~ nosi u vodijeru (mawoj, dubokoj posudi od drveta, lima ili plastike). Ranije su bili samo od drveta. Vodijer se nosi o pojasu na kai{u ili obi~noj uzici. Neki kosa~i ga nose i na potkoqenici. U vodijeru se drì voda, jer se ne moè "namicati" suvom bile|ijom. O{trewe (namicawe) kose, u toku kosidbe, mora se vr{iti vrlo ~esto, poslije svakih 4-5 minuta, a otkivawe poslije 2-3 sata rada. Kose}i, kosac mora da pazi da mu zamasi budu jednoli~ni, da kosom ne zaka~i kamen, drvo ili neki drugi tvrdi predmet, ina~e }e o{tetiti ili slomiti kosu. Isto tako mora da pazi da travu pokosi do zemqe i da mu otkosi budu pravi, a sijeno lijepo sloèno. Slabe kosa~e svaki dobar doma}in izbjegava. Za jedan sat ko{ewa kosa~ zamahne oko 1.000 puta, {to je veoma naporno. Zato je kosa~ka nadnica uvijek najskupqa. U kosa~kim mobama, koje su nekada bile masovne i ~este, kosa~i (kosci) se nadme}u ko }e qep{e i vi{e pokositi, ko ima boqu kosu i bile|iju, ko ima qep{e i lak{e kosi{te i vodijer. Na svakoj mobi odre|uje se kozba{a-najboqi kosa~, koji ide prvi pred kosa~ima. Kad on stane da "nami~e" kosu to rade i ostali kosci. êsto boqi kosa~i natjeraju one ispred sebe, ako su slabiji, da ispadaju iz reda i da ostanu iza boqih kosa~a. Zato je u mobi veoma te{ko kositi, i ako je, uglavnom, veselo, ima pjesme i {aqivih pri~a. Za mobu, bez obzira {ta se radi, treba pripremiti dosta hrane i pi}a, a mora se zaklati i neko jagwe. Glavu od jagweta dobija kosba{a, a ple}a dva najboqa kosa~a. Ako moba radi neki drugi posao glavu dobija glavni majstor za taj posao. Jedan od najboqih osreda~kih kosa~a bio je Milutin Dragojev Ma{kovi}-Kri}anin (bio u sastavu me|unarodnih snaga na Kritu oko 1910. godine). On je, sa Ristom Janketi}em

181 ANANIJE SIMONOVI} iz Luga, svake godine i{ao u Bjelopavli}e da kose za pare. Oni su za jedan dan kosili po devet kosa - 18 rala livade. U Osrecima je kosidba livada trajala od po~etka juna (u dowem dijelu sela) do kraja jula (u Ropu{nici, Pale`u i Katunu), gotovo dva mjeseca dana. U selu je bilo veoma malo livada, pa su ko{ene i nove paqevine iznad Osredaka i Qute i livade na obroncima planine: Stubice, Pragovi, Gnoji{ta, Lipa, ]etkov laz, Pale`, Strane. Sve ove livade su bile lo{eg kvaliteta, osim Ropu{nice i Katuna, strme, gotovo nepristupa~ne, sa mnogo kamewa i {ikara, koje je bilo te{ko i pokositi i poplastiti, a naro~ito sijeno sa|enuti u sijena (stogove). I pored toga, qudi su se gotovo grabili da uzmu {to vi{e ovih livada da kose "pod napolicu" (polovina sijena pripada vlasniku livade) ili "pod travninu" (plati se vrijednost polovine sijena), kod vlasnika koji nemaju radne snage i vi{e stoke. Tako je ~esto ispadalo kao da je sijeno sa takvih livada dobijeno xabe. Polovinom jula je po~iwala kosidba i u Ropu{nici. Tada bi i doma}instva iz Kotala preseqavala u Ropu{nicu, gdje su imala kolibe ili savardake (Milovan Jovanovi}, Marko Simonovi}, Andrija Milo{evi}, Jovan Bjeli} i Zarija Ma{kovi}, a nekada i Bo{ko Jovanovi}, \ukan Jovanovi}, Manojle Stevanovi} i drugi. Rako Bukili} je tada selio u Doli, gdje su izdizali wegovi ro|aci iz Po`we i Lije{wa. Sijeno iz Ropu{nice je izno{eno ili izvla~eno na volovima na sjewak na Poqanama i tu |enuto u sijena (stogove). To je trajalo vi{e dana i tada je bilo veoma `ivo na putu od Ropu{nice do Poqana, u zavisnosti od broja radne snage u doma}instvima i koli~ine sijena. Jedni su nosili, drugi vukli sa volovima, tre}i tovarili na kowe, ~etvrti |enuli na sjewaku, peti spremali qeme`je i zavrovinu (bukovinu) itd. Bilo je i moba za pomo} inokosnim porodicama. Mobe su, nekada, organizovane i po mjese~ini, poslije sjednika omladine na Gorwem dolu ili na nekom drugom mjestu. Nekada vlasnik sijena, do ujutru, nije ni znao da mu je sijeno ve} izneseno na Poqane. Na sjewaku je svaki vlasnik imao stalno mjesto za svoje sijeno. Bilo je lijepo vidjeti toliko stogova (sijena) na jednom mjestu, a sjewak se dobro vidio i sa Crkvine. Sli~no je bilo i sa sijenom koje su imali seqaci iz Kamene Gore, Ravanaca i Ostru`wa, koje je preno{eno na sjewak u

182 OSRECI I OSRE^ANI

Gnoji{tima. Qu}ani su sijeno iz Katuna |enuli na svojim livadama. Svo to sijeno je zimi, po snijegu, u novije doba, odvla~eno na saonicama u selo, a ranije no{eno na le|ima. I za taj posao su ~esto organizovane mobe. Sto~na hrana ( list i sijeno), je zimi preno{ena sa velike udaqenosti po dva-tri sata hoda u jednom pravcu. Sijeno su donosili i iz Dowe i iz Gorwe Qute u Osretke. Veqo Boòv Ma{kovi} je donosio sijeno sa ûkqina u Qutoj u Lazine kod Grobqa, daleko oko 10 km. Mogao je donijeti po 30-40 kg, a to nije bilo dovoqno ni za jedan obrok za 30-40 ovaca. Sjutri dan je morao istim poslom u Qutu i tako sve dok ne potro{i ~itavo sijeno. Imali su i drugi Osre~ani u Qutoj livade, kao Radovan Ilijin Ma{kovi}, Petar i Arsenije Milo{evi}i, Lazar i Perko Milo{evi}i itd. Nekih dana bi se okupilo po 15-20 djevojaka i mladi}a da idu za sijeno i po snijegu i po kopnini. Nekada su sakupqali i mobe. I Vlajko Simonovi} je najmawe 5 puta i{ao u mobu svome |edu Vequ, kada su mu donoslili sijeno iz Qute. Zarija Milo{evi} je, iako nesposoban od noge, po{to mu je poginuo otac, donosio sijeno iz Siri{waka uz Vrelo i Ropu{nicu na Poqane, pa onda niz Brda do Zakriqa. Tada jo{ nije bilo saonica niti puta, da bi se s Poqana moglo vu}i sijeno. I list je dono{en iz udaqenih lisnika, uskim i zaraslim putinama, po ki{i i snijegu i po svakom vremenu, jer se stoka morala svakodnevno hraniti. Jedno breme lista je bilo jedva dovoqno za jedan obrok za 30-40 ovaca ili koza, a u wemu ima svega 7-8 kg. samoga lista. Kod spremawa hrane za stoku (kosidba i sje~a lista) najvi{e su upotrebqavani ovi pojmovi: nasaditi kosu, zatraviti, otkovati, klepati, namicati, otkos, raskos, kosba{a, grabuqe, vile, kov, nakovaw, ~eki}, bile|ija (bilegija) vodijer, plastiti, grabiti, plast, kapina, naviqak, plasa, trina, kolac, rozga, prostorina, podustor, podina, sijeno, stoìna, stog, |enuti, kotar, qemez, zavrovina, povr{iti, list, listati, kupiti, lisnik, brst, pqeva, slama, {evarina, graorina itd.

Sto~arstvo Sto~arstvo je drugi vid zanimawa Osre~ana. Bez vi{e stoke nije se mogao zamisliti malo pristojniji `ivot u selu.

183 ANANIJE SIMONOVI}

Najvi{e je gajeno ovaca, koza i govedi, a samo mali broj porodica je imao po jednog kowa. Magarad nijesu dràli prije rata. U selu je, pred rat, bilo oko 1.500 ovaca, oko 1.200 koza i oko 800 grla govedi. Najvi{e stoke su imali: Rako Bukili}, Mijajlo Ma{kovi}, Milovan N.Ma{kovi}, Marko Simonovi} i drugi. Kowe su imali: Radosav, Milovan Novakov, Radule, Mijajlo i Milorad Ma{kovi}i, Simo Rnkovi}, Blagoje, Radule i Velimir Milo{evi}i, Marko Simonovi} i Radomir Bjeli}. U selu je bilo veoma malo ispa{e za stoku, pa su ovce ostajale u planini do "mrtve jeseni", a nekada i do po~etka januara, u zavisnosti od toga kad padne ve}i snijeg. Koze su se hranile, uglavnom, {umom, a zimu su provodile, u lisnicima da bi brstile. Kada padne ve}i snijeg, naro~ito u viso~ijem dijelu sela, govedima i kozama je kresana (sje~ena) bukova brst (grane), kako bi im se mawe davala pripremqena hrana: hrastovi list, {evarina i sijeno. Ako je snijeg bio mali ili ga uop{te nije bilo, koze su dnevno prelazile i do 10 kilometara kroz lisnike da bi brstile. Kada ima vi{e koza tada su i{le toliko brzo da ih je ~obanin jedva stizao. Ovce su zimi boravile, uglavnom, na torinama. Sve dok bi se po~ele jagwiti (oko 1. marta) hrawene su hrastovim listom za ru~ak i za ve~eru, a za uìnu po malo sijena. Tek kad se ojagwe dobijale su jo{ po dva obroka sijena, da bi boqe zadojile i podigle jagwad. Najvi{e posla oko ovaca bilo je u toku wihovog jagwewa, obi~no u mjesecu martu. Trebalo ih je, preko no}i vi{e puta obilaziti, pa ako se na|e neka ojagwena, pogotovo ako je r|avo vrijeme, uvo|ena je sa jagwetom u sobu gdje spavaju ~eqad. Tu bi ostala dok se jagwe zadoji i osu{i. Najteè je bilo u proqe}e. Sijeno i list, gotovo nestanu, a trave jo{ nema. Livade su se morale zabraniti za pa{u oko 1. aprila da bi se pokosilo vi{e sijena, a na pa{wacima je trava sporo rasla da bi ovce mogle ne{to koristiti. Zato su ovce, sve do polovine maja, dan provodile u toru, uz veoma oskudnu hranu. Sli~no je bilo i sa govedima. Wima je, uglavnom, davana {evarina (suva kukuruzovina) osim kravama koje su se muzle ili su imale telad, kao i volovima za vrijeme orawa. Zato su doma}instva sa vi{e stoke, a naro~ito ~obani, jedva ~ekali da do|e vrijeme za izdig u planinu. U proqe}e je sitna stoka morala da javi (putuje) daleko u pa{u. Tako je Petar Bjeli},

184 OSRECI I OSREÂNI iako u starim godinama, javio u pa{u i po 70 ovaca i koza iz Zakriqa, iznad Krio~a, na Vratlo, preko Voznika u Jelovac, pa uz Po~ivala i Brackovinu do Lipe i ]etkovog laza, na daqinu preko 6 km, a uve~e istim putem natrag u Zakriqe. Mijajlo Ma{kovi} je drào i do 100 ovaca i koza, koje su, u proqe}e, javile iz Kamene Gore preko Pejina mramora, niz Grobqe na izvor Lu~i}a, pa putem preko Todorovog brijega niz Razdoqe do Groca i Ze~kula, a uve~e istim putem natrag. Sli~no je bilo sa stokom i drugih seqaka. Stoka je vi{e jela {umu, nego {to je pasla travu koje na ovom prostorima gotovo nije ni bilo. Da su ~itav dan zobale zob, dok dojave natrag ku}i, bile bi gladne. Zato nije ~udo {to je mqe~nost ovaca i koza bila vrlo slaba, pa doma}ice nijesu ni poku{avale da skupqaju mrs. To su mogle tek po{to izdignu u planinu, gdje je bilo vi{e trave. Oko datuma izdiga je, ~esto, dolazilo do sukoba i sva|a, jer su jedni traìli da se izdiè 15. juna, a drugi 28. juna ili ~ak i kasnije. U planini je bilo vi{e ispa{e, bar za prvi mjesec dana, a u Talima i ~itavo qeto. Ako je qeto su{no, onda je i trave u planini bilo mawe. êsta je bila slika u Ropu{nici da poslije "struge" (poslije 10 sati), ako je dan obla~an, buquci ovaca i koza najave preko Kotala prema Talima i da prve ulaze pod [tirnu pe}inu, a posqedwe kre}u iz Ropu{nice, obrazuju}i kolonu duù od 2 km. Po nekoliko mawih buquka je skretalo s Korita uz Male plani ili preko To~ila prema Prelijesu. Grupe ~obana, naj~a{}e djevojke, skupe se po ~etiri-pet i u takvom poretku idu uz pjesmu. Ispred no}i sve se to "sjazi" u Kotla, da bi, u odvojenim buqucima, stoka odjavila kolibama u Ropu{nicu. Zbog toga bi pa{a u Kotlima brzo nestajala, pa su goveda morala jesti bukovinu ili ostajati gladna. Sli~no je bilo i u Paleù i u Katunu, gdje su izdizali Qu}ani. Tali su vrlo strme, sa uskim stazama i za stoku i za qude izme|u pojedinih travnatih povr{ina, na kojima se napasala stoka, odvojene mno{tvom popre~nih ili uzdu`nih kamenih vijenaca (obru~ina). ôbani su ~esto pravili (zakopavali, podzi|ivali) `dreline (prolaze) uz mawe kamene obru~ine. êsto su se ovce satirale (survavale) u provaliju ili ih je ozqe|ivalo kamewe, koje su ovce ili koze pokretale, kre}u}i se po kamenitom i strmom pa{waku. Rijetko je pro{lo neko qeto da na taj na~in ne strada po nekoliko ovaca ve}ine doma}ina. To je, na neki

185 ANANIJE SIMONOVI} na~in, bio vid pla}awa pa{arine. âk su i koze, koje su vrlo spretne u takvim strmim prostorima, zaskakale (ulazile) u neke mawe zaravni za travom (iznad Vrela, u Duge i na druga mjesta), a onda se nijesu mogle vratiti istim putem. Tada su ~obani izlagali opasnosti svoj ìvot da bi spasili te koze iz zaskoka. Nekada su ih morali vezati, a drugi ~obani izvla~iti pomo}u duga~kih veza. Pet-{est godina ispred rata, kad nestane pa{a u Kotlima, Marko Simonovi} i Rako Bukili} su javili po 10-15 govedi u Tali (Ko{enice, ispod ]opa, u Pozidu) da pasu, po{to su napravili dio puta i podzidali nekoliko `drelina na Vla{kom kamenu, preko Ko{enica i na ulazu u Pozidu. Zbog velike strmine bilo je uvijek opasno da goveda stradaju, naro~ito kad je zemqa klizava (omazna) poslije ve}e ki{e ili kada je velika su{a. Zato su morali, ako se nebo po~ne obla~iti, brzo vratiti goveda u Kotla. Ina~e, Rakova i na{a porodica su uvijek bile u prijateqskim odnosima, a 1934. godine, kad je na{u kolibu sru{io snijeg (urav), bili smo suponici u Rakovoj kolibi. Vi{e godina se po neka Kostadinova krava satrla (survala) iz Ko{enica prema Dragi, po{to su, uglavnom, i{le bez ~obana u pa{u. Neki doma}ini, koji nijesu imali ~obana, su, po~etkom jula, svoju jagwad javili u @lijeb i tu ih ostavqali i po 20-30 dana. U @lijebu je bilo dosta mlade trave za pa{u, a gotovo ~itav dan ima hladovine, zbog takve konfiguracije terena. Me|utim, jagwad nijesu mnogo napredovala zato {to u @lijebu nema vode. De{avalo se i da se neko jagwe satre (surva) u provaliju pored Crvene grede, pa tako vlasnik pretrpi {tetu. U Talima i u Planima ima mnogo opasnosti i za ~obane i za stoku, kako od satirawa tako i od pokretnog kamewa. Tako je u Prijekoj gredi stradao Mijajlo Arsenijev Milo{evi}, kojega je ubio kamen ispod ovaca i bacio ga u provaliju. Na sli~an na~in je stradao, u jesen 1928. godine, i Petar Pavlov Simonovi} iz Ocke Gore, koji je po{ao da spasava nekoliko ovaca iz zaskoka na jasenovskoj strani Tali. Uz @lijeb na Laju{nici su mogli izi}i samo najhrabriji, jer je doqe provalija od oko 300 metara, tako da mnogo osreda~kih ~obana nijesu tuda prolazili. Preko Tali postoji vi{e mawih, paralelnih, kamenih obru~eva, koji se pruàju horizontalno, a na nekim

186 OSRECI I OSREÂNI mjestima, kao u Ko|em dolu, imaju kosi poloàj. Zato se taj dio zove Rebra. Interesantno je da u Talima od Potajske gore do Prelijesa nema izvora, osim jednog pod [tirnom pe}inom, veoma malog kapaciteta. Pretpostavqa se da voda ovdje dolazi iz Gorwega smeti{ta, gdje se dugo, preko qeta, zadràva smet snijega ili iz duboke jame-snije`nice iza vrha Tali na jasenovskoj strani, daleko od [tirne pe}ine oko 400-500 metara. Tu, pod [tirnom pe}inom su ~obani Jole Jovanovi} i Vlajko Simonovi}, oko 1925. godine, napravili u kamenu ve}u kamenicu gdje se skupqa voda, tako da mogu piti kad oèdne na qetnoj ègi. Kamenicu su zagra|ivali da iz we ovce i koze ne mogu popiti vodu. Nekoliko godina je tu bilo drveno korito za pojewe stoke, koje je napravio Rado{ Novi~in Ma{kovi} kod Drage, a iznio ga je zajedno sa Vlajkom Simonovi}em. Ni u Planima nema vode osim jednoga maloga izvora gotovo na vrhu Mraviwa~a, koji se uliva u prirodnu, otvorenu kamenicu, pa se voda od sunca brzo ugrije. Ali, kad nema druge, dobra je i ta topla voda. Za vrijeme toplih dana, u julu, gotovo sva sitna stoka je, poslije 10 sati (muè na strugu), javila na Vrela da bi pila vode i da planduje dok "podladi" sunce. Samo su mawa stada pojena na Koritima i tu plandovala. Iz Ropu{nice su stada (buquci) ovaca i koza javila progonom preko Glavice Mili}evi}a i izme|u doline Stevanovi}a i Doline Vu~kovi}a, pa daqe pored Lomova, a iz Kotala niz Dragu do izvora koji se zove Vrelo. I Qu}ani su stoku javili na pojilo i plandi{te u Dowi Topli potok. Sa Strana i Kuka su imali progon preko Zagvo`|a na Kr{ na dno Katuna, a odande putem kroz {umu ispod Katuna do plandi{ta, daleko oko dva kilometra. Oni iz Katuna su imali drugi, gorwi put do zajedni~kog pojila i plandi{ta. Kada se napiju vode i ovce i koze su same i{le na svoje plandi{te. Svaki buquk je imao svoje mjesto ispod velikih bukava. ôbani su sjedjeli, pjevali i zabavqali se na razne na~ine. Momci su svirali na sviralo (frulu) ili na diple (dvojnice) i takmi~ili se ~ije je svirawe boqe i qep{e. Ina~e su ~obani stalno, ~uvaju}i stoku, nosili sviralo i tako lak{e izdràvali samo}u. Neki momci su na plandi{tu, urezivali svoja imena ili monograme na koru bukava. Eno se i sada mogu pro~itati neka imena, koja su napisana prije 70 ili 100 godina.

187 ANANIJE SIMONOVI}

Djevojke su stalno nosile igle, osim kad je neki "svetac" i plele ~arape, xempere i druge odjevne predmete i pjevale same ili zajedno sa momcima. Kada "podladi" sunce, oko 15 sati, ~obani su pokretali stoku, ponovo je napojili i okretali uz planinu. Neki su i{li uz Sirovi brijeg prema Otkiva~i i Pozidi, drugi uz Sjewake prema Ko{enicama i Lastvama, tre}i uz Dragu i Prasarnicu prema Prelijesu, a Qu}ani uz Ma~kovwake i uz Bregove prema Talima. To se ponavqalo gotovo svakoga dana do kraja jula kada se mijewao na~in napasawa stoke. Naime, tada se prekidalo sa "struèwem" (jutarwim napasawem i muòm oko 10 sati), pa je stoka, poslije jutarwe muè, otvarana kasnije i ~itav dan ostajala na pa{i. Tada ve} i no}i postaju duè i hladnije, a i ki{e ~e{}e padaju, pa nije bilo potrebno da se stoka javi na Vrela. U godinama kada nema vukova, sitna stoka je mogla, od po~etka avgusta, da ide sama uz planinu. Za vrijeme qetwih oluja, koje su, ~esto, planinu zahvatale no}u, stoka se morala pu{tati iz torova i sklawati pod obli`we bukve ili u Dasjinu pe}inu (po Draguni Radovanovoj Ma{kovi}), na putu prema Koritima, u koju je moglo stati oko 200 ovaca i koza. Za ovo je kori{}ena i pe}ina Vulevi}a, koja je otvorena i mnogo mawa. I iz Kotala se stoka spasavala ispod bukava u Prasarnici i ispod malih pe}ina. Nekada je stoka tjerana i pod Crvenu gredu u Talima. U poznu jesen, neki ~obani nijesu u Ropu{nici imali koliba i savardaka za stoku pa su spra}ali (zatvarali) ovce u pe}inu u Lastvama, u koju je moglo stati oko 300 ovaca. U ovu pe}inu je najprije spratio koze Peri{a Dragojev Ma{kovi}, kad je bio mladi}. To je, otprilike, bilo oko 1890. godine. Nikada nije utvr|eno koliko je ova pe}ina duboka, jer su se primitivna sredstva za osvjetqewe (lu~, bakqa, fewer) gasila poslije 50 metara dubine. Prilaz pe}ini je bio vrlo uzak tako da su tom stazom mogle i}i samo po jedna ovca. U pe}ini je, poslije 30-40 godina kori{}ewa, bilo dosta ov~ijeg |ubreta, debqine oko 30-40 cm. Ispod pe}ine i ulazne staze je obru~ visine preko 20 metara. Poslije Drugog svjetskog rata ova pe}ina je mawe kori{}ena nego ranije. U Ropu{nici i u Katunu je sijeno dobro ra|alo po{to su livade, preko qeta, dobro |ubrene premje{tawem (pregra|ivawem) torova u kojima je stoka no}u boravila. Oko

188 OSRECI I OSREÂNI pregra|ivawa torova je bilo dosta posla, po{to su gra|eni od obi~nih kolaca i bukovih grana (gra|e). Oko 1935. godine neki seqaci su po~eli graditi torove od qesa (bukove letve visine oko dva metra), koji su bili bezbjedniji za stoku od vukova, a i brè su pregra|ivani. U jesen su qese stavqane u savardake ili kolibe da ne trunu, pa su mogle trajati i po 15 godina. Kod torova su gra|eni nasloni za spavawe ~obana da ne bi vuci napadali na tor. ê{}e su gra|ene katave (pluìne, pokretne ku}ice), koje su premje{tane kao i torovi i u wima spavali ~uvari torova, naj~e{}e stariji ~obani. Kod torova su vezani torni psi-ov~ari, naj~e{}e rase "vu~jak", kako bi lajawem na vrijeme najavili dolazak vukova. Goveda su, tako|e, vezana na livadu radi |ubrewa. Bilo je milina vidjeti Ropu{nicu prekrivenu plastovima (kapinama ) ili sa|enutim sijenom u koqe. Ropu{nicu je bilo lijepo vidjeti i u proqe}e kada procvjeta dokoqena (narcis, ruà), pa izgleda kao da je pao snijeg, a prijatni miris dokoqene gotovo opija. Isto tako je bila lijepa u septembru, kada se zaotavi, a veliki broj ovaca je, svakoga predve~erja, gotovo pokrije. Kako se no} primi~e ovce se same pribliùju svome toru u kojemu }e preno}iti. U svakom ve}em buquku bio je ovan- predvodnik (ugi~) i na wegovom vratu ~aktar (ve}e zvono). Svaki ~aktar je imao druk~iji zvuk, pa je wihov zajedni~ki odjek li~io na neki orkestar. U stadima je bilo bar po jedan priplodni ovan, koji su, ~esto, zapo~iwali me|usobnu kavgu sa ovnovima iz drugih stada. U tome, izgleda, ovnovi li~e na qude ili obrnuto. Bilo je vi{e slu~ajeva da, poslije sna`nog sudara glavama, jedan ovan ostane na mjestu mrtav, a bilo je, istina rje|e, da od sudara oba ovna padnu mrtvi. Negdje u qeto 1967. godine Vuksan Vlajkov Simonovi} i Mileta êdislavqev Stevanovi}, na smetu u Kotlima, zavade Vlajkovog ovna Viqu{ka i ovna Branka Ma{kovi}a. Tada ih izmaknu na dovoqno odstojawe i pu{te. Ovnovi se zalete velikom brzinom i od prvog sudara Brankov ovan padne mrtav. Vuksan i Mileta su se pravili da nijesu ni{ta krivi i tako se sve zavr{i. Poslije 5-6 dana, zavade Vuksan i Mileta Viqu{ka i ovna Dragi{e Bjeli}a na pa{waku u Me|e|oj dragi. I tu Dragi{in ovan padne mrtav poslije prvog sudara. Krajem septembra iste godine Viqu{ko je na isti na~in ubio ovna Dragoslava Bjeli}a na Pirevinama u Ropu{nici. Slijede}e,

189 ANANIJE SIMONOVI}

1968. godine Viqu{ka su zaklali prilikom izgradwe ku}e da ne bi i daqe ubijao druge ovnove, jer su wegovi rogovi bili zaviqu{eni i gotovo srasli, pa su bili opasniji od rogova koji su rasli prirodno. Bilo je i borbi volova, sa te{kim posqedicama. Zato su ~obani morali paziti da do ovakvih borbi ne dolazi. Svaka doma}a odrasla ìvotiwa je imala svoje ime - pa su se ~obani sa wima ~esto sva|ali, kleli ih, tjerali ih i namamqivali (vabili), obra}aju}i im se po imenu. Ovce su, naj~e{}e, imale imena: Kalu{a, Zrwa, Dokoqena, ûqa, @uja, Ja{terica, Bjeka, Listoka, Jarebica, Krsto~ela, Latinka, Gaqa, Bugarka, Mrka, Pramenka, Ruda, Mrko~ela itd, a ovnovi: Gaqak, koji je nosio ~aktar na vratu, a strièn je samo do polovine le|a, tako da je po vi{e godina nosio grivu na vratu i ple}kama. Nije mu strièn ni rep. Daqe su imali imena: Viqu{ko, Zrnaq, Bjeli~ko, Mrkaq, Kalu{ko,Rudaq, Brwa{ itd. ôbani-meraklije su ovnovima zapiwali (zaviqu{ivali) rogove dok su mali (dok su jagwad) pomo}u kanapa da bi im rasli uvis i da bi se zasvrdlili. Zato su takvi ovnovi dobijali ime Viqu{ko. Bilo je lijepih i krupnih ovnova, sa velikim prirodnim, kovrxavim rogovima, koji su se dobro tukli sa drugim ovnovima. Malo je bilo ovnova bez rogova ({u}aka), a bilo je dosta ovaca sa rogovima. Ovnovi, koji su nosili ~aktar, ako su bili pojavni (ako su i{li pred ovcama) gajeni su i do 12 godina, a me|u ovcama su se pona{ali kao pravi gazde i starje{ine. Ako bi se u "wegovo" stado umije{ale ovce iz drugoga stada, on bi izi{ao na stranu, nekoliko puta bleknuo i onda bi sve "wegove" ovce pre{le kod wega. Takav ovan ih je qeti navodio na najboqu pa{u i uve~e ih sam dovodio kod kolibe. Ovce su, uglavnom bile bijele, ali, u gotovo svakom ve}em buquku bilo je po nekoliko {arenih ili crnih ovaca, koje su se zvale "[ara" ili "Gaqa". A , i ovan koji nosi ~aktar je , naj~e{}e bio "Gaqak" ili "[arak". Tu je bilo malo i praznovjerja. Ako pored ovaca prolazi neka"vje{tica", o~i }e joj najprije "ugrabiti" gaqu, pa se ostalim ovcama ne}e ni{ta r|avo dogoditi. Ovce su tjerane rije~ima: "Is, javi, de", a ovnu sa ~aktarom je ~obanin govorio: "Arda, Gaqak" i on bi odmah krenuo pred ovcama. Neki ovnovi-predvodnici su u~eni da se vode pred ovcama ili im ~obanin samo vikne: "]i, odi, Gaqak" i on bi

190 OSRECI I OSREÂNI krenuo za ~obaninom, a ovce za wim. Ovce su se vabile (namamqivale) rije~ima koje je te{ko i napisati, a kamo li izgovoriti: "Tprusj, tptrusj" uz jak zvi`duk pomo}u jezika ili dva prsta, kada se stave u usta. Tada se ovce brzo skupe oko ~obanina, o~ekuju}i da }e im dati so ili, zimi, sijeno. Stoci je jednom nedjeqno davana so, ali ne u petak, jer se vjerovalo da bi zbog toga bilo {tete od vuka ili bi se neka satrla, slomila ili razboqela od neke bolesti. Zimi se so stoci davala iz karlica, a qeti se sipala na vi{e mjesta na pa{waku (solila). Pojedina~no su ovce mamqene (vabqene) rije~ima: "Bja, Kalu{a, Zrwo" itd, a jagwad sa "Tpruke jago". Koze su imale imena: Pisara, [tika, Viloroga, Baqa, Miloresa, @uka, Pojasica, Resa, Sokolica, Zeka, Jeloko{, Maliko{ i druga, a jar~evi: [tikoje, Bisjko, Srgoje, [utile, Perile, Vrawko, Goluban, [arko. Jarac je nosio na vratu ~akalicu (klepetu{u) ili zvono. Koze su ~obani tjerali rije~ima: "Isjke" (sa mekim s, kao {to se kod nas izgovara rije~ sjekira), a mamili su ih (vabili) sa "Ke}, ke}". Jarad su vabqena sa: "Tiki, jare". Krave su imale imena: Mrkuqa, Zekuqa, Jeluqa, Kituqa, [aruqa, Sivuqa, Divuqa, Krasuqa, Krstuqa, ]etuqa, Bjeluqa, a volovi: Mrkowa, Galowa, Jelowa, [arowa, Kitowa, Sivowa. Krave su tjerane sa rije~ima: "]uqe", a tele sa "Quke". Vabqene su sa: "Sjok Mrke, sjok Kite, sjok [are, a tele sa "Sjok kave" ili "Doj{ kave". Ako se goveda rasture po {umi, onda ih ~obani glasno vabe sa: "Doj{ Mrke, doj{ [are" ili sa "Ejs Mrkec". Kad krave prepoznaju glas ~obanina, obi~no se i one oglase rikom, pa ih ~obanin lak{e na|e. Ako je vrijeme toplo na goveda napadaju muve i obadovi, pa se ona brzo razbjeè po {umi. Ako neki ~obanin ho}e da se sa drugim ~obaninom na{ali, samo vikne: "Obad, obad" i to ponovi nekoliko puta i goveda se brzo razbjeè na sve strane. Tada ~obanin ima muke da ih opet sakupi. Kada se sa volovima ore, govori se: "Ojs, doq amo doqe", "Vi{e Mrke, vi{e" (da idu iznad brazde), a kod okretawa na kraju wive: "Jo~ ojst amo'sta". Volovi se zava|aju da se biju u planini rije~ima: "Vara bu, vara bu" i oni odmah po~nu da bu~u i da se pribliùju jedan drugom. Ako se pobodu (pobiju) mimo voqe ~obana, onda im se vi~e: "Ujstu, vuk ve zaklo". I kowi su imali imena: Dorat, Vranac, Mrkov, Zekan, Alat, Brwa{, Ba}ko, Alat, ]etaq, Putaq, Doru{a, Brwa,

191 ANANIJE SIMONOVI}

Zeku{a, Lasta i druga. Na kowa se vikalo: "]pro Zekane", a vabqen je rije~ima: "Wa, Ze~ko, wa". Sve do 1924. godine niko u Osrecima nije koristio volove i kowe za izvla~ewe sijena iz Ropu{nice na Poqane. Kaù da je prve saonice za vu~u sijena na volovima napravio Mirko Simonovi}, po{to je do{ao iz ropstva. Ina~e su volovi cijelo qeto bili besposleni, a qudi se mu~ili. Tada su po~eli tovariti i kowe sijenom i na neki na~in, bar malo, olak{ali sebi ìvot. Gotovo svaka porodica je dràla po jednu sviwu (godi{wu ili "pile") za zimnicu. U godi{woj je moglo biti do 150 kg, a u "piletu" do 100 kg mesa. U blizini svake kolibe gra|en je tele~ar (mala staja, ku}ara) za telad i krmedar (jo{ mawa ku}ara, u koju ~ovjek nije mogao u}i) za krmad (jedno, najvi{e dvoje). Tu im je bilo korito za sipawe hrane, naj~e{}e kuvana trava-me}a (kopriva, {tir, ~aplijez) tikva, jabuke, krompir i drugo. Krmadima su stavqane brwu{ke (alkice od ìce) u }u{u (wu{ku), da ne mogu roviti (kopati, riti) pa{wak po Kotlima i livade u Ropu{nici. Krmad (sviwe), uglavnom nijesu imala imena, a tjerana su: "Ki{", a vabqena sa: "Gu} gudo, gu} gudo". Psi su imali imena: [arov, Zeqov, Baqov, Garov, [apov, @ujov i sli~no. Tjera se sa: "Mr{", a vabi sa: "Na, [arove". Ma~ke su tjerane sa: "Mac otole", a vabqene sa: "Misj maco" ili "Mac, mac". Koko{ka je tjerana sa: "I{", a vabqena sa: "]uk, koko". Sve doma}e ìvotiwe se javqaju glasovima kojima ne{to traè: da jedu, da piju vode, da im se da soli ili traè svoju mladun~ad. Ovca bleji, koza ve~i, gove~e ri~e, kow rè ili iwi~e, krme rok}e, pas laje ili vije (zavija), ma~ka mau~e, koko{ka kokoda~e. Naro~ito je glasna kada snese jaja (veseli se). Pijeto (pijevac) kukuri~e (pjeva). Ovce su, naro~ito, glasne kada im se, ujutru, pripu{taju jagwad, traè}i svoje jagwe, a i jagwad bleje dok ne na|u svoju majku. Ako je stado ve}e, stvori se velika galama (vreva).Ovce mogu da svojim pona{awem najave snijeg: halapqivo pasu, jedu i suvu travu i {umu i, kad uve~e u|u u suvotu, bleje. I pijetao moè da najavi promjenu vremena ako pjeva uve~e (u ve~ere). Koliko puta zapjeva toliko }e dana biti vrijeme r|avo, odnosno lijepo. I preko dana pijetlovi pjevaju, pogotovo ako

192 OSRECI I OSRE^ANI

~uju drugoga pijetla u selu. Gotovo se "nadpjevavaju" dok se ne umore. ûju se dosta daleko: iz Ravnoga u Kamenu Goru i na Biqegu. U stadu ovaca i koza morali su seqaci dràti ovnove i jar~eve za priplod (prazove), i vola (bika), kowa (pastuva) i krmka (vepra-nerasta). Priplodnu stoku su dràli samo imu}niji seqaci, koji su, ina~e, dràli vi{e stoke, pa su bikove, pastuve i veprove davali kom{ijama, naj~e{}e, besplatno da se i wihova stoka pari (osjemeni). Ovca se "mrka", koza "te~e", krava "vodi", kobila "pase", prasica (krma~a) "bukti", ku~ka i ma~ka se "}eraju". Ovca, koza i krma~a "nose" mladun~ad pet mjeseci, krava devet mjeseci, kobila 12 mjeseci, a ku~ka i ma~ka od tri do ~etiri mjeseca, jer wihovo parewe traje vi{e od 15 dana, pa se ta~no ne zna koliko nose mladun~ad. Stoka se u proqe}e mladi: ovca ojagwi, koza okozi (ojari), krava oteli, kobila o`drijebi, krma~a oprasi , ku~ka okuci ili o{teni, ma~ka omaci. Ovce, koze, krave i kobile, naj~e{}e omlade po jedno mladun~e, krma~a do 15 prasadi, ku~ka i ma~ka do petoro {tenadi, odnosno ma~adi. Ako su ovce i koze dobre i krupne davale su i po dvoje jagwadi ili jaradi, pogotovu kada je, poslije rata, vr{eno vje{ta~ko osjemewavawe. Krave se rijetko blizne, ali se de{ava. Ovce i koze su dràne do 12 godina, krave do 20, kowi do 30 godina. Kada vlasnik èli da prazovi, bik, pastuv, ne sluè za priplod onda se vr{i jalovqewe, asuqewe ({trojewe). Ovaj posao su stru~no radili samo veterinari, a neki seqaci su to radili primitivno, naj~e{}e, uspje{no {kopqewem britvom brija}om, jalovqewem (tu~ewem) specijalnom drvenom maqicom. To je najvi{e i uspje{no radio, Vlajko Simonovi}, a ranije je to radilo vi{e seqaka. Bilo je i uginu}a, ali rijetko, ako se poslije ovakve "operacije" stoka nahladi ili leì u blatu ili |ubretu. U{trojeni (kastrirani) ovnovi, jar~evi i volovi su nazivani: jalova{i, utuka{i, tovqenici. I krma~e (prasice) su {trojene ({kopqene) da se vi{e ne bukte, odnosno ne prase. To je mnogo komplikovan posao, pa je malo qudi to radilo. Bila je poznata, po tome, Vidna Milanova Bjeli}, koja je ìvjela na Brodu, a taj posao je napla}ivala. U vezi sa dràwem stoke ima dosta pojmova koji se veoma brzo gube i zaboravqaju, kao: tor, torina, ko~ak, jasli, obor,

193 ANANIJE SIMONOVI} ku}er, tele~ar, krmedar, kowu{nica, struga, katun, pojilo, korito, plandi{te, `drelina, zaskok, izimiti, dati na izor, izdi}i, zdi}i, ostri}i, vuna, jarina, kostret. Stoka je obolijevala od raznih bolesti: crnog pri{ta, ù}enice, utrobice, bijele na oku, papkare, metiqavosti, nadimawa, krvi, trovawa rosom, li{aja, {uge, sipqivosti, gutunara, si~ka (promak), vu~ca itd. U ranija vremena nije bilo veterinara, pa su ove bolesti seqaci i ~obani sami lije~ili davawem oboqeloj stoci razne qekovite trave. Ako ~obanin na ispa{i primijeti da se neka ovca ili koza ~esto "proteè", zove u pomo} drugoga ~obanina, uhvati oboqeli brav i sa otvorenom britvom, sje~ivom okrenutim prema gore, vr{i pokret od repa uz le|a prema glavi i govori: "Derem, derem, derem". Drugi ~obanin ga pita: "[ta to dere{" - "Derem àbu", "[to je dere{?" - "Derem, derem da je nije, da je bog ubije" i tako tri puta. Kad ìvotiwu pu{te, ako se strese, smatra se da je izlije~ena, mada se de{avalo da ve} istoga dana ugine. Vjerovalo se da je ìvotiwa dobila protezawe zato {to ju je presko~ila àba, iako àba u planini gotovo i nema, a sigurno je da je pojela neku otrovnu travu. Seqaci su imali lijek protiv ozqede (udara) kod ìvotiwa tupim predmetom (kad ovan udari rogovima ovcu ili ako ih udari neki ve}i kamen na pa{i) koji se zvao "ubojni kamen". To su bila dva kamena veli~ine sapuna, kafene (braon) boje. Da se napravi lijek trebalo je upotrijebiti pola litra varenike u kojoj se trqaju ta dva kamena. Kad varenika dobije boju bijele kave, to se daje ozlije|enoj ovci, kozi ili bilo kojoj drugoj ìvotiwi, da pije. To je bio dosta efikasan lijek. Nekada se taj "ubojni kamen" koristio i za lije~ewe ~eqadi, ako su udarena u le|a, butine ili u druge meke djelove tijela, pod uslovom da nema otvorene rane. Ubojni kamen je kupovan negdje u gradovima, ali nije poznato wegovo porijeklo i sastav. Mo`da bi se jo{ na{ao u nekoj Osreda~koj ku}i. Prvi veterinar u Kola{inu je bio Stanko Radovi} iz Bjelopavli}a od 1911. godine. U srezu kola{inskom, prije rata, radio je samo jedan veterinar, Rus Lebedinski, ali on nije zalazio u bespu}a kao {to su bila Rovca i Mora~e. Uz to veterinarske usluge su bile veoma skupe, pa seqaci nijesu mogli da ih plate.

194 OSRECI I OSRE^ANI

Planinke su upotrebqavale ove pojmove: varenika, mlijeko, jomuà, ov~avina, ko|avina, kravqavina, smok, bijeli mrs, meki sir, tvrdi sir, slani sir, skorup, pr{tevina, grijavina, gru{avina, povlaka, pjena, {tetqavina, burqavina, urda, surutka, maslo, stap, mla}enica, spla~ine, karlica, razqeva~, kaca, brkati karlice, siriti, siri{te, siri{wak, kupqewe, prozuknuti, plijes, zapragnuti, zakapiti, sakriti, kabo, }edilo, krs, debe, krug itd. Imali su ~obani mnogo kletvi za svoju stoku: "vuk ti ga popio", "slomila nogu", "slomila vrat", "ne muzla se", "udarilo ti u vime", "dabogda se ne vrnula" i mnogo drugih. Najoptere}eniji ~lanovi porodice bili su ~obani, naro~ito u porodicama koje su dràle vi{e stoke, Jo{ od pete ili {este godine djeca su, i mu{ka i ènska, imala velike obaveze. O igri i lijepom djetiwstvu nije moglo biti ni govora. Jo{ od ranog proqe}a djeca su morala i radnim i neradnim danom ustajati " u devet zora", {to zna~i veoma rano, da bi tjerala stoku u pa{u, najprije koze, a zatim i ovce i goveda. Kada jagwad i jarad odrastu, odlu~ivana (odvajana) su od majki i ~uvana odvojeno. ôbani su morali da paze da im stoku ne napadnu vuci, da se ne posatiru, da se dobro napasu, da nije èdna, da se koja ne izgubi, da ne po|e u tu|i buquk itd. Zato su preko dana, naro~ito kada se izdigne u planinu, morali po vi{e puta da ih broje, da bi utvrdili da li su im sve na okupu. Takvo jedno brojilo (suèwe na putu), nalazilo se iza Korita prema Kotlima. Ako ~obanin ustanovi da mu fali neka ovca ili koza, morao se vratiti i traìti je po pa{waku, kuda su se kretale u toku dana. To je bio teàk problem, jer ~obanin nije znao {ta }e sa ostalom stokom, pa je morao traìti pomo} od ostalih ~obana. êsto se de{avalo da izgubqenu ovcu ili kozu na|e mrtvu, ako je ujela zmija, ili se satrla, ili je ubio kamen. Ne zna se {ta je za ~obanina bilo gore, jer je uku}anima morao objasniti {ta je radio, te nije primijetio kad je nastupila {teta. ôbanin je morao imati ne{to o{tro (britvu ili britvulin) da bi bolesnom bravu mogao nakrvaviti (nasje}i oba uva), ako se otrovao od mlade trave, da bi uginulog brava (ako se satro ili ga je ubio kamen), preklao da iste~e krv, da se ne "mrcini". ôbani su ~esto, bili gladni, jer su preko dana, kod ku}e ili kod kolibe, morali na brzinu ne{to pojesti, a za uìnu su nosili po par~e hqeba i sira. Samo su ve~eravali sa

195 ANANIJE SIMONOVI} ostalim ~eqadima. De{avalo se da neka ovca ode u tu|i buquk, odatle u drugi, tre}i, traè}i svoj buquk, i tako dospije i do udaqenih katuna, kao {to su Doli, Kapa mora~ka itd. Tek se po pri~awu ~obana, saznavalo da u "Dolima ima ne~ija ovca", pa bi ~obanin kome nedostaje i{ao da je dovede. U me|uvremenu do takvog saznawa ~obanin je zagledao svaki `bun, vrta~u, jamu, da mu tu nije izgubqena ovca. ôbani su morali biti kod stoke po svakom vremenu, ~esto gladni, slabo odjeveni i obuveni. Niko nije brinuo kako im je. Zato mnogi nijesu voqeli da ~uvaju stoku, ve} su radije radili na imawu oko usjeva, sijena lista i drugoga. U "mrtvu" jesen, po{to se zdignu goveda i koze, kod ovaca bi ostajao odrasli ~lan porodice, naj~e{}e odrasli momak, koji bi posupa{io (zajedno stanovao) sa drugim ~obanima. Spavali su u jednoj kolibi, a ~esto zajedno i spremali hranu, obi~no na smjenu. Malo je bilo porodica koje preko qeta nebi pretrpjele neku {tetu u stoci: pojede vuk, ujede zmija, satre se, razboli se od raznih sto~nih bolesti, "ode od vimena" (dobije upalu vimena), itd. Neki doma}ini su to prihvatali kao normalno, pa se zbog toga nijesu nervirali, niti su galamili i vikali na ~obane, kao {to su bili Kostadin Bukili}, Rado{ Glavi~anin i drugi. Rado{ bi na primjer, kada mu kaù da je vuk zaklao neku ovcu ili kozu, i ako ih je uvijek malo imao, samo rekao: "U redu, sjine" sa naglaskom na rije~ "u redu". Drugi su, iako su imali vi{e stoke, uvijek vikali, qutili se, ispitivali ~obanina gdje je bio, {to nije pazio itd. Iz svega se moè zakqu~iti da je to bio teàk i mukotrpan posao. Vi{e imu}nijih, a "inokosnih" (malobrojnih) porodica iz Osredaka su , naro~ito, od proqe}a do jeseni, imali najamnike za rad oko stoke, a povremeno i za rad na imawu. Najamnici su bili djevojke ili momci iz brojnijih, a siroma{nijih porodica. Obi~no je otac ugovarao pod kojim }e uslovima wegovo dijete raditi kao najamnik. Visina naknade je odre|ivana, naj~e{}e, u hrani: ìtu, krompiru, mrsu, a vrlo rijetko u novcu. Tu hranu je koristila najamnikova porodica, a on se hranio kod gazde. Dogovarano je i {ta }e gazda kupiti najamniku od odje}e i obu}e, koji su najamnikovi poslovi itd. Najamnik nije bio osiguran kao radnici na dràvnim poslovima. Ako se razboli, lije~ewe je pla}ao roditeq. Poslije oslobo|ewa, 1945. godine, donesen je zakon da se svim najamnicima, koji dokaù da su

196 OSRECI I OSREÂNI bili u najmu, to vrijeme prizna u sta` za penziju, po{to se smatralo da je to bio vrlo teàk rad. Mnogi su ovo zloupotrijebili pa su, pomo}u svjedoka, "dokazali" da su u najmu proveli onoliko vremena koliko im je nedostajalo da bi ostvarili pravo na penziju. Takvih je bilo i u Osrecima, kao i u drugim krajevima. Bilo je vrijednih najamnika, koji su radili marqivo, kao {to bi radili kod svoje ku}e. Takav je bio Vojin ]ilev Jovanovi}, koji je kod Mijajla Ma{kovi}a i kod drugih gazda bio u najmu oko 10 godina. Mijajlo je, ina~e, promijenio dosta najamnika od 1913-1941. godine, koji su bili iz Osredaka, Rovaca i Gorwe Mora~e, sve dok nijesu dorasla djeca wegovog brata Rado{a, da mogu ~uvati stoku i raditi na imawu, koje se prostiralo od Kamene Gore do Groca i Ropu{nice. Najamnike koji su slabo radili, gazde su odmah otpu{tale i primale druge. Najamnike su, kra}e ili duè vrijeme, imali: Mile Stevanovi}, Sava Stevanovi}, Vule Jovanovi}, Mijajlo Ma{kovi}, Marko Simonovi}, Radule Ma{kovi}, Radule Bjeli}, Radomir Bjeli}, Petar Bjeli}, Jole Jovanovi}, Blagoje Milo{evi} i drugi. Najamnici su, povremeno, bili: Vojin, Vukosav i Vukale ]ilevi Jovanovi}i, Jovana Vidakova Jovanovi}, Boàna Vukajlova Ili} iz Jasenove, Miruna i Zorka Radosavqeve Bulatovi} iz Cerovice, Mileva Blagotina Bulatovi} iz Lije{wa, Kosa Krkovi} i Toma{ Todorovi} iz Gorwe Mora~e i dr. I u toku i poslije Drugog svjetskog rata je bilo najamnika, ali su 1948. godine zabraweni. Mogli su raditi, ali pod uslovima pod kojima se radili radnici u dru{tvenim presuze}ima. U ratnom i poratnom periodu, povremeno su najamnike imali: Radule Ma{kovi}, Nikola Milo{evi}, Mirko i Mili} Simonovi}i i drugi, a najmnici su bili: Duwa Kadi} i Milica Jekni} iz Gorwe Mora~e, Ma{an i Duwa Ma{kovi}i i Rajko Glavi~anin iz Osredaka, a mnogo kasnije je kod Milovana Bogi}eva Ma{kovi}a radila Stanu{a Gagova Bulatovi} iz Cerovice. Kao {to je ranije re~eno, krajem juna, seqaci su sa stokom "izdizali" u planinu. Prije Drugog svjetskog rata, nijesu izdizali zbog malog broja stoke, malobrojne radne snage i nemawa livade u Ropu{nici: Vladimir i Milija Bjeli}, \ukan Jovanovi}, \uro i Rado{ Glavi~ani, Milutin, Janko i Mira{

197 ANANIJE SIMONOVI}

Ma{kovi}i, Stanija Lu~i}, Radomir Bjeli}, Milutin-]ile Jovanovi}, Zarija, Stamena i Radivoje Milo{evi}i, Simo Rnkovi}, Mijajlo Jovanovi}, Dmitra Stevanovi}, Milisav i Mihailo Milo{evi}i i drugi. Tada su dràli mali broj stoke, najvi{e do 15 koza: Milija Bjeli}, Stanija Lu~i}, \ukan Jovanovi}, Janko, Milutin i Mira{ Ma{kovi}i, ]ile Jovanovi} i Stevanija Milo{evi}. U Ropu{nici su imali kolibe: Milovan Jovanovi}, Peri{a, Mijajlo, Gajo, Milorad i Vaso Ma{kovi}i i Miladin Stevanovi}, a u Kotlima Rako Bukili}, Marko Simonovi} i Andrija Milo{evi}. Kostadin Bukili} je negdje 1938. godine izgradio kolibu u Lomovima na neobi~an na~in: posjekao je ~etiri bukve i na wihove paweve stavio vjen~anice (grede) za krovnu konstrukciju. Pawevi su bili ta~no gdje treba, na ~etiri ugla (}o{ka). Kasnije je polako zidao zid, pa kad su pawevi istrulili, koliba se oslonila na taj zid. Sluìla je dugo poslije rata, ali je sada nema. Na tome mjestu je Vojimir Jovanovi} izgradio novu kolibu. Kad je porodica \ukana Jovanovi}a ekonomski oja~ala, napravili su 1939. godine kolibu u Kotlima, gdje su izdizali samo dvije godine dok se zaratilo. Svi ostali su imali u Ropu{nici savardake: Nikola Milo{evi}, Bo{ko Jovanovi}, Jole Jovanovi}, Milka Jovanovi}, Milosav Jovanovi}, Petru{a Jovanovi}, Bula Jovanovi}, Marko Simonovi}, Radule Ma{kovi}, Milovan Ma{kovi}, Milorad Ma{kovi}, Petar Bjeli}, Andrija Milo{evi}, Novka Milo{evi}, Ma{an Bukili}, Luka Lu~i}, Marko Lu~i}, Sava Stevanovi} i Radule Bjeli}, a u Kotlima Milovan Jovanovi} i Arsenije Bjeli}. I Vulevi}i su u Kotlima imali neku staju, sli~nu savardaku, ali u wu nijesu redovno izdizali. Godine 1938. Luka Lu~i} je sagradio kolibu u Trebeìnama, po{to je kupio livadu od Radula Ma{kovi}a, Marko Simonovi} u Paqu, na kupqenoj livadi pok. Gospave Ma{kovi} i Zlatana Jovanovi} na svojoj livadi na Stani~inom brijegu. Kolibe su imale kamene zidove, a krov od daske. Na kolibi su samo jedna vrata i po jedan mawi prozor. U novije vrijeme, umjesto zidova stavqaju se vertikalni stubovi (direci), na koje se stavqaju debqe grede-vjen~anice, kao

198 OSRECI I OSREÂNI oslonac rogova, odnosno krovne konstrukcije. Prostor izme|u direka se pokiva debqom daskom. Na sredini kolibe je ogwi{te, a pod je zemqani. Sada ima koliba, koje umjesto ogwi{ta, imaju {poret, emajlirani ili "bosanski", a u kolibi Vlajka Simonovi}a moderni kamin. Tamo gdje nema izvorske vode kao u Kotlima, kod svake kolibe je bilo veliko drveno korito, u koje su stavqane velike grudve snijega da se istope u vodu, koja se koristila za pi}e, kuvawe i prawe. Ova voda nije uvijek dobra, jer u woj ima prqav{tine, pa i crva. Kad se to primijeti, takva se voda ne upotrebqava za qude. U proqe}e su prodavana jagwad i jarad u Kola{inu ili u Nik{i}u, naj~e{}e po vrlo niskoj cijeni. Jare se prije rata prodavalo za 15 do 20 dinara, a toliko se mogla prodati samo koà, ali to seqak nije znao. Za prodatu stoku kupovana je so za stoku i za porodicu, gas (petroleum) za osvjetqewe, gumeni opanci i druge sitne potrept{ine, ali je najvi{e para tro{eno za kupovinu ìta, po{to je na imawu moglo roditi samo za nekoliko mjeseci. U novije vrijeme bogatije porodice su, u jesen, mogle da zakoqu vi{e komada sitne stoke: jarca, ovna, jalovu ovcu, a rje|e vola ili neko june, kako bi obezbijedile meso za zimu. Dosta stoke su davali doma}ini duvanxijama za duvan, po{to su gotovo svi mu{karci, a i po neka èna, pu{ili kotroban, jer je monopol bio vrlo skup. Svake jeseni su, kroz Mora~u, kriju}i se od finansa i àndarma, prolazile ve}e ili mawe grupe duvanxija iz okoline Podgorice sa vre}ama duvana, prodaju}i ga za stoku ili za pare. Za dobru ovcu se moglo kupiti 4 do 5 kg duvana, a za june 8 do 10 kg, pa bi duvanxije iz vi{e porodica odjavile po dobar buquk stoke. I za vrijeme Drugog svjetskog rata je sve ovo ra|eno gotovo na isti na~in, ali u smawenom obimu, po{to je broj stoke naglo smawen, a i mnogi mu{karci ginuli, umirali ili odlazili u razne vojske. Naravno, nije bilo vi{e onoga veseqa, sjednika, trgovine, ali se moralo ìvjeti uz pove}ane napore omladine, èna i staraca. Kao {to je ranije re~eno, jedno od glavnih zanimawa Osre~ana je bio rad u poqoprivredi. Sa takvim radom su nastavili i poslije rata. Broj stoke je naglo po~eo da raste, jer je stoka u ratu gotovo desetkovana. Uzimali su ~etnici, a i

199 ANANIJE SIMONOVI} partizani. Do po~etka 1949. godine doma}instva su se prili~no oporavila. Seqa~ka radna zadruga je u Osrecima osnovana po~etkom aprila 1949. godine i dobila ime "Savo Ma{kovi}". Upis je trajao nekoliko mjeseci, jer su neka doma}instva odugovla~ila sa upisom, pa je na wih vr{en jak pritisak. Sva doma}instva su u Zadrugu unijela najve}i dio imovine, ukqu~uju}i i stoku. Zadràla su po jednu kravu i malo zemqe kao oku}nicu za najnu`nije povr}e. Rad u zadruzi je bilo te{ko organizovati zbog udaqenosti ku}a i imawa, malog broja radnika, slabih klimatskih uslova, slabog raspoloèwa za kolektivni rad i ìvot itd. Prvi predsjednik Zadruge bio je Tripko Milo{evi}, a od aprila 1950. godine, Vlajko Simonovi}, kao iskusan seqak i radnik. Kwigovo|a je bio Reqa Ma{kovi}, a brigadiri za ratarstvo Dimitrije Jovanovi}, a zatim Manojle Stevanovi}, a za sto~arstvo Radomir Bukili}, a zatim Velimir-Veko Ma{kovi}. Zadruga je 1950. godinu zavr{ila uspje{no, a 1951. jo{ boqe. Doma}instva, koja su imala vi{e radne snage, bez obzira koliko su imovine unijela u Zadrugu, imala su vi{e trudodana (nadnica), pa su vi{e dobijala i gotovih proizvoda: ìta, povr}a, mrsa, rakije, vune i drugoga, a ona koja su mawe radila, bez obzira na uloènu imovinu, dobijala su veoma malo. To je bila osnovna mana tada{weg zadru`nog sistema. Zadruga je izgradila velike ov~arnike u Gorwoj Qutoj, Ostru`wu i Ropu{nici za smje{taj ovaca i krava. Glavni teret rada oko zadru`ne stoke podnijeli su ~obani i planinke i wihov brigadir. Izdizali su rano u proqe}e u Doli, pa se vra}ali u Kotla i Ropu{nicu, gdje su ostajali do kasne jeseni. Bilo je uginu}a ovaca i jagwadi i mnogo drugih te{ko}a. Osta}e u sje}awu 21. maj 1951. godine, kada je pao veliki snijeg do Mora~e, a zadru`ne ovce su ve} bile u Dolima. Tada su svi sposobni Osre~ani po{li da spasavaju ovce i ~obane. Gazili su snijeg visok do preko koqena i pravili prtinu, kako bi mogle pro}i ovce i jo{ veoma mala jagwad. Kad su bili od Boùrica prema Lokvama i Prelijesu, iz Lukawa êla se pokrenuo snije`ni urav i zagrnuo oko 15 ovaca i jagwadi i odnio prema Re~icama. Sre}om, snijeg je bio veoma mek (tzv. prqug), sve su ovce isplivale iz wega, a izgubilo se samo jedno jagwe. Tu je bilo vi{e stotina ovaca. Prve su izbijale na Prelijes, a posqedwe kretale od Boùrica, udaqene oko dva kilometra.

200 OSRECI I OSRE^ANI

Tako se, ipak, sve sre}no zavr{ilo. Ovce su nekoliko dana ostale u selu, pa opet vra}ene u planinu. U toku qeta 1949, 1950,1951 i 1952. godine bilo je vi{i planinki i ~obana, koji su se brinuli o ~uvawu stoke i o skupqawu sira i skorupa za potrebe Zadruge. Planinke su bile: Milka Vekova Ma{kovi}, Bosiqka Radosavqeva Ma{kovi}, Koviqka Radosavqeva Ma{kovi}, Savka \ukanova Jovanovi}, \uka Mirkova Simonovi}, Rosanda Savi}eva Ma{kovi} i Vidosava Milijina Ma{kovi}, a ~obani: Radomir Radivojev Bukili}-brigadir i Velimir-Veko Gajov Ma{kovi}- brigadir, Maga Bojova Jovanovi}, Stanka Radomirova Bukili}, Milu{a Stevanova Ma{kovi}, Stanka \ukanova Jovanovi}, \uka Mirkova Simonovi}, ]etko Rado{ev Glavi~anin, Draga Mirova Jovanovi}, Margita Lukina Ma{kovi}, Dra{ko Jolev Jovanovi}, Anka Milijina Lu~i}, Marija Muratova Bukili} i drugi. ôbani i planinke su veoma vrijedno radili , me|usobno se dobro slagali i veselili. Ve} krajem 1951. godine rukovodstvo Jugoslavije je utvrdilo da je kolektivizacija poqoprivrede u ovakvim krajevima, koja je izvr{ena pod pritiskom optu`bi u Rezoluciji IB-a, bila krupna gre{ka i da je time nane{ena velika {teta, i materijalna i politi~ka, ~itavoj zemqi, a posebno seoskim doma}instvima. Zato je odlu~eno da se, do kraja 1952. godine, sve seqa~ke radne zadruge, u nerazvijenim (pasivnim) krajevima, rasformiraju. To je u Osrecima u~iweno u qeto 1952. godine i sva nepokretna imovina vra}ena ranijim vlasnicima, a stoka i alat podijeqena prema uloènom broju i vrijednosti, naravno, umaweno za onoliko koliko je uni{teno, potro{eno ili rasprodato za potrebe zadruge i zadrugara. Tada je svako doma}instvo po~iwalo gotovo iz po~etka. Za nekoliko narednih godina doma}instva su ne{to napredovala, ali poqoprivreda u Osrecima nikada vi{e nije dostigla ono {to je bila 1948. godine, posebno u pogledu broja stoke. Tome je, naro~ito, doprinijelo naglo zapo{qavawe sposobne radne snage u dru{tvenu privredu i odlazak omladine (i mu{ke i ènske) na {kolovawe u sredwe i visoke {kole. U zimu 1953. godine usvojen je Zakon o zabrani dràwa koza, koje nijesu "sanske" rase. Razlog za to je za{tita vo}arstva i {uma, koje su tada intenzivno sa|ene na goletima u organizaciji {umskih gazdinstava i Organizacije gorana.

201 ANANIJE SIMONOVI}

Ina~e, koze koje su tada gajene, nijesu bile naro~ito mle~ne, trebalo ih je stalno ~uvati u {umi itd. Ipak, neki seqaci su oklijevali da se oslobode koza, jer su ih smatrali "sirotiwskom majkom". @ivot Osre~ana se naglo poboq{avao, iako se broj stoke smawivao, a time su smawivani i prinosi sa imawa, po{to vi{e nije bilo dovoqno stajskog |ubriva. Sve je to doprinijelo da se smawi interes qudi za obradu imawa. Wive su pretvarane u livade i pa{wake, prestala je sje~a listova. Posqedwi list u Osrecima je sa|enuo Vojimir Jovanovi} 1990. godine u Papratnoj wivi, ali mu je sagorio u {umskom poàru. Mnogo porodica je prestalo da izdiè, kolibe i savardaci su naglo propadali. Tako se do{lo na sada{we stawe, kada u Osrecima samo Danilo Lu~i} ima 10-15 ovaca, a mnoga doma}instva nemaju ni po jednu kravu. Sada u Ropu{nicu izdiù: Labud Glavi~anin, Vlajko Simonovi}, Jelka, Stojan, Koviqka i Radisav Ma{kovi}i, Borivoje Rnkovi}, Quba i Mileva Milo{evi}i, Boò, Danilo i Novak Lu~i}i, Vojimir i Tihomir Jovanovi}i, Branislav Glavi~anin i Milosava i Mijat Stevanovi}i, i to, uglavnom, sa po jednom ili najvi{e sa dvije krave. Iz Qute izdiù: Slobodan, Miqan i Milija Bukili}i i Sreten Ma{kovi}. Svi ostali qeto provode u selu, a tako je i u ostalim selima u Mora~i, a i u drugim krajevima, izuzev planinskih sela od Gorwe Mora~e do Pive.

Vo}arstvo Vo}arstvo u Osrecima je uvijek bilo nerazvijeno, iako za wegov razvoj postoje povoqni klimatski i drugi uslovi. U predratnom periodu, a i ranije, vo}arstvu nije poklawana gotovo nikakva pa`wa, jer se seqak vi{e bavio zemqoradwom i sto~arstvom. Stoka, a naro~ito koze, koje su uvijek bile brojne, nanosila je velike {tete zasa|enim vo}kama - {qivama, kru{kama, jabukama, xawama, drenovima i drugim. U Osrecima nije bilo velikih vo}waka. Svega na nekoliko imawa bilo je zasa|eno vi{e {qiva: u Ravnome, Kamenoj Gori, na Nikonovcu, u Ostru`wu i u Dowoj Qutoj. Sve ostalo je bilo gotovo bezna~ajno za neku znatniju proizvodwu. Osreda~ka klima najboqe odgovara {qivi po`ega~i, ali ni ona nije redovno ra|ala, pogotovu ako je rano proqe}e toplo pa

202 OSRECI I OSREÂNI prerano procvjeta. Dovoqna je jedna slana, jedan ja~i sjeverni vjetar, a o snijegu, koji u tim danima ~esto padne, da se i ne govori, pa da ~itav rod propadne. [qiva se gajila na ekstezivan na~in, o woj se malo radilo, nije okopavana i orezivana niti |ubrena. O prskawu hemikalijama protiv {qivinih oboqewa ne moè se ni govoriti. Seqacima je uvijek prva briga bila da imaju {to vi{e sijena. Sve ono {to je smetalo boqem rodu sijena, a to su vo}ke po livadama, smatrali su {tetnim za wihovo doma}instvo. Malo je slu~ajeva da je obra|ivana zemqa u {qiviku. [qiva poèga~a je podesna za proizvodwu rakije, za pekmez, za slatko i za su{ewe, a naro~ito za jelo. Samo male koli~ine su upotrebqavane za su{ewe na suncu ili za pekmez, a sve ostalo je i{lo za rakiju, iako je pekmez vrlo hranqiv i uvijek je mogao zamijeniti sir i skorup. Jabuke su, tako|e, dobro uspijevale u Osrecima, uglavnom doma}e sorte: petrova~e, iliwa~e, krstova~e, jesenke, tvrda~e i druge, ali sve u malom broju, po nekoliko stabala na ~itavom imawu. Qudi su bili èqni da uberu jabuku, naro~ito do polovine qeta. Najvi{e su ih imali Radule i Mijajlo Ma{kovi}i. Radule ih je nekih godina prodavao "pod napoli". Uspijevale su i kru{ke. Prije rata su bile najpoznatije sorte: sviwaru{a, batiwa~a, plo~anka, ùtac, ranica i mednica (viqemovka). Bila je poznata kru{ka (sviwaru{a) Veqa Boòva Ma{kovi}a kod izvora Vulevi}a u Ravnome, gdje je bilo stalno mjesto okupqawa Osre~ana na seosku Skup{tinu od ranog proqe}a do kasne jeseni. Poslije smrti Veqove i Gospavine 1938. godine rod kru{ke je dijeqen na devet djelova, koliko su imali k}eri, odnosno zetova. Posjekli su je Vulevi}i prije desetak godina, jer je bila ostarala i sklona padu. Te{ko je procijeniti koliko je imala godina, ali svakako nije mawe od 200. Sli~nu kru{ku je imao i Gajo Ma{kovi} na Biqezi. U ranije doba rijetki Osre~ani su na kowima ali i na le|ima nosili jabuke u Kola{in, Nik{i} ili Podgoricu ili na piperske katune i prodavali ih za pare ili za sir. Mirko Vasilijev Simonovi} je, ~esto, uzimao jabuke kod Radula Ma{kovi}a "pod napoli" i prodavao ih u Podgorici. Na put bi po{ao rano u subotu preko Rovaca, Trmawa i Pipera ili preko

203 ANANIJE SIMONOVI}

Puleti}a Lokve, [tavwa i Peleva Brijega, a vra}ao se u utorak, kasno uve~e. Orah je vo}ka koja, naj~e{}e, slobodno raste u prirodi, tamo gdje ga "izgubi" vjeverica ili ga slu~ajno baci qudska ruka. Ako nikne na mjestu gdje ne smeta wivi, livadi ili drugim vo}kama, onda je i ostavqan da tu raste, pa kakav bude. Ina~e, hladovina od oraha veoma smeta drugim vo}kama i usjevima. Rijetko su orasi sa|eni, jer je postojalo vjerovawe da }e onaj koji je posadio orah umrijeti kada orahovo stablo dostigne debqinu ~ovje~je butine. To je tako moglo i da bude, po{to orah raste veoma sporo zato {to mu najprije rastu ìle u zemqi, pa tek onda grane i stablo. U selu su bili najpoznatiji orasi Marka Lu~i}a ispod Presla, orasi Mihaila Milo{evi}a u Kru{evqu, ~etiri oraha Vasilijevi}a iznad ku}e, koji su bili stari vi{e od 200 godina, sa stablima pre~nika vi{e od metra i orasi Sima Rnkovi}a u Ostru`wu. Orasi su ~esto dobro ra|ali i dobro su se prodavali, pa je od wih bila dobra korist za porodicu. Drewine su, prije rata, bile glavna sirovina za proizvodwu rakije. Stablo drijena veoma sporo raste tamo gdje nikne i o wemu nije potreban nikakav rad, a plod daje gotovo svake godine. Najvi{e drenova su imali: Radivoje Milo{evi}, Mijajlo, Zarija i Radule Ma{kovi}i, Novka Milo{evi}, Gajo, Milutin i Milovan Ma{kovi}i, Vulevi}i i drugi. Vasilijevi}i su imali drenove na starevini u Jasenovoj. Kupqewe drewina je teàk i spor posao, po{to su veoma sitne, a drenovi, obi~no, rastu u strmim djelovima imawa i, naj~e{}e, obrastu {ikarama i trwem. Uz to, zrijevaju uz "me|udnevicu", u septembru, kada je vrijeme obi~no, toplo. Rakija "drewa" je veoma slabog kvaliteta, ali neki smatraju da je "qekovita". No, bila je dobra kad nema {qivovice. Osre~ani su uvijek voqeli alkohol, naro~ito rakiju, naravno ne svi. Neki u tome, ~esto, nijesu imali mjere. Takvih ima i sada. U narodu sam ~uo i na vi{e mjesta pro~itao dosta izreka o uìvawu alkoholnih pi}a, pamtio sam ih i biqeìo. Mislim da je korisno da ih ovdje navedem: "Prva ~a{a ~ast, druga slast, tre}a strast, a ~etvrta i vi{e, propast". " Ne po~iwi piti, ako se ne zna{ zaustaviti". "Vino pij iz male boce, a znawe iz velike".

204 OSRECI I OSRE^ANI

"Ne opija vino ~ovjeka, nego se on opija sam". "Kada vino dolazi na sto, odlaze tajne" "Savjete primaj uz vino, a upotrebqavaj uz vodu". "Vino i mudrace ~ini glupima, a rakija ubija". "Ko pijan ubija, bi}e trijezan obje{en". "U vodi je lako potonuti, u vinu jo{ lak{e". "Tvrditi da alkoholizam doprinosi genijalnosti, isto je {to i tvrditi da vi{e vidi onaj koji vidi dvostruko (pijanica)". "Pijanicu, pi}e najprije odvaja od dru{tva, a zatim od ìvota". "Pio sam da vas ne bih gledao, a sad vas vidim dvostruko, jao meni". "Ne prokliwi pi}e, prokliwi èqu za wim" "Pijanstvo je dobrovoqna ludost". "Pijanstvo je postepeno samoubistvo". "Voda za obraz, vino za du{u, rakija za pokoj". "Ko u pi}u utapa brige, nikad ih se ne}e rije{iti". "Kad namjerava{ piti, sjeti se kako izgleda pijan ~ovjek" "Kad u glavu u|e vi{e pi}a, ode razum". "Dobro vino i lijepa èna, to su dva najqep{a otrova. Zato budi oprezan". "Kada je u glavi alkohol, pamet je van glave". "[to trijezan misli, pijan govori". "Te{ko je zamisliti, kakva bi sre}na promjena nastala u na{em ìvotu, kad bi qudi prestali da se opijaju i truju rakijom, vinom i duvanom-opijumom. Pijani ne ~uva ni~iju ~ast, a najmawe svoju".

O {tetnosti alkohola ima jo{ mnogo izreka pametnih qudi, ali ja sam izabrao ove, u nadi da }e biti korisne. U Osrecima je, na nekoliko mjesta, uspje{no gajena vinova loza, neka bijela sorta, koja se nije morala prskati. U Prisoju ispod Sadova, na lijevoj obali Jelovca, nekada je bila zasa|ena loza, jer se to mjesto i zvalo Vinogradi. Ne zna se ko ih je gajio, koje su bile sorte i da li su davale rod. Vinogradi su, u novije vrijeme, bili u vlasni{tvu Vula Milutinova Jovanovi}a. Kad su se Vulevi sinovi podijelili, u Vinograde su zasadili {qive, koje su dugo godina davale dobar rod. Sada tu nema ni loza ni {qiva.

205 ANANIJE SIMONOVI}

Poznat je bio vinograd Milutina-]ila Jovanovi}a i Mijaila Jovanovi}a u Vrtima. Na zidovima dnom wiva u Zakriqu, a posebno kod Tome Bjeli}a i Nikole Milo{evi}a, zrijevalo je kvalitetno gro`|e iste sorte kao ono u Vrtima. Ista sorta loze je rasla i davala dobar rod na jasenu ispred ku}e Mijajla Ma{kovi}a. Na velikim cerovima, iznad ku}e Marka Lu~i}a, rasle su loze sorte "rozaklija". Svake godine su davale dobar rod, krupnih grozdova, koji su trajali do kasne jeseni. Bilo je loza i "ameri~ke" sorte, koje su dobro ra|ale, pa i na vi{oj nadomrskoj visini, ~ak i do 850 metara. U Kamenoj Gori se jedna lazina zvala Vinogradina. Ne zna se kada je tu rasla vinova loza kao ni za Vinograde Vulevi}a. Najpoznatiji vo}ar i kalemar u Osrecima bio je Mijajlo Ma{kovi}, koji je kalemio svaku divqaku, ~ak i u Gnoji{tima ili ih je donosio i sadio na imawe. Poslije rata vo}arstvu je poklawana prili~na pa`wa. Na Brodu je izgra|ena su{nica za {qive, ali je, poslije nekoliko godina rada, razru{ena. Po{to su zasadi {qiva uni{teni u ratu od wema~ke "kowice", morale su se saditi nove {qive. Na tome je dosta uradila SRZ "Savo Ma{kovi}", koja je zasadila {qivike u Ravnome, na Veqoj Wivi, u Kamenoj Gori, na Biqezi, u Ostru`wu, na \ur|evini. Ali, {qive i druge vo}ke su sadila i doma}instva. Na Vo~ju je, poslije rata, osnovan Rasadnik, a kasnije Ekonomija, gdje su se mogle kupiti razne sadnice, a me|u wima i sadnice {qive na podlozi xawe, {to se nije dobro pokazalo. Te {qive su svake godine cvjetale, ali nijesu davale roda, pa su morale biti izva|ene. Rasadnik je prodavao i sadnice {qiva sorte "stenlej", koje dobro ra|aju, ali nijesu kvalitetne kao "poèga~e". Ranije su stabla {qiva dostizala i 100 godina starosti, a sada ne mogu vi{e od 40-50 godina. U Ravnome, gdje je najkvalitetnija zemqa u Osrecima, {qivik zasa|en 1938. godine, poslije obilnijeg roda 1948, naro~ito 1961. godine, po~eo je naglo da se prosu{uje, pa je 1988. godine ~itav izva|en. To zna~i da su izdràle svega 50 godina. Sli~no je i sa drugim {qivovim zasadima u selu. Sada "poèga~i" prijeti opasnost od {qivine {arke, koja zahvata korijen stabla, {to dovodi do su{ewa. Najnovija sorta "vaqevka" nije se dobro pokazala, ali nije jo{ dovoqno ispitana. Pored ovih, u mawem broju se gaji "~a~anska rana", "~a~anska rodna" i wema~ka "rutge{tetner".

206 OSRECI I OSRE^ANI

Zahvaquju}i pomenutom Rasadniku na Vo~ju, druk~ijem odnosu seqaka, a najvi{e ukidawu koza 1953. godine, sada u Osrecima ima veliki broj jabukovih stabala raznih ranih i kasnih sorti: zlatni deli{es, crveni deli{es, jonatan, ~adel, melbo, ajdared, melroza, starkova i druge. Neke od ovih sorti zrijevaju prije nego stare petrova~e, koje stiù tek krajem jula. Osre~ani nijesu gajili mnogo kru{aka, mada su se u Rasadniku mogle nabaviti nove sorte: kalu|erka, santa marija, julska {arena, junsko zlato i druge. Samo pojedinci su sadili ovakve kru{ke. Od jabuka i kru{aka se moè dobiti veoma kvalitetna rakija, mo`da boqa i od loze, pod uslovom da nije mek{a od 50 stepeni. Posqedwih godina je vi{e porodica dobijalo prili~ne koli~ine takve rakije, po{to qudi nemaju naviku da jabuke i kru{ke nekome prodaju ili sami odvoze na pijacu. U Mora~i uspijevaju orasi, qe{nici, duwe, a mjestimi~no i smokve, kajsije, breskve i vinova loza. Od jagodastog vo}a uspijevaju pitome jagode, maline, ribizle i ameri~ke kupine. Prije dvadesetak godina mnogi seqaci su posjekli jo{ rodne orahe i prodali orahovinu. Od skoro se sade nove sorte oraha: tisa, {ampion, a naro~ito bugarska sorta "{einovo". Sada najboqe orahe imaju Luka Ma{kovi} i Borivoje Rnkovi}, koji im ra|aju gotovo svake godine i od toga imaju znatne koristi. Ve}i zasad mladih oraha ima Milivoje Jovanovi}, nastavnik iz Vrta, koji mu, poslije 15 godina, ve} daje pristojan rod. On je prvi Osre~anin, koji se amaterski uspje{no bavi kalemqewem oraha, i svake godine okalemi veliki broj raznih vo}aka za sebe ili za kom{ije i prijateqe. U radu oko vo}a provodi mnogo vremena, ali drugi sporo prihvataju wegove sugestije u vezi sa tim. I pisac ovih redova je, prije nekoliko godina, zasadio 30 komada oraha, ali vrlo sporo rastu. Xawe su qudi gajili tamo gdje niknu. Ranije su kori{}ene kao vo}e za qude ili sviwe, a sada se od xawa pe~e i rakija slabog kvaliteta. Drenovi su gotovo istraèni, tako da ih sada ima veoma malo, jer nema dovoqno radne snage. I od drewina se sada pe~e kvalitetnija rakija. Tihomir Jovanovi} i Rajko Glavi~anin sada peku najboqu drenovu rakiju. Od drewina je dobar sok i xem. Stari zasadi vinove loze su se istraìli, izgleda, zato {to loze nijesu prskane. Samo se odràla

207 ANANIJE SIMONOVI} amerikanka (hibridna loza). I daqe ra|a velika loza pred ku}om Zorana Ma{kovi}a. Ima ih i u drugim djelovima sela: Borivoje Rnkovi} i An|elija Jovanovi} od ovoga gro`|a proizvode i vino i rakiju. Ostale vo}ke: breskve, kajsije, murve, oskoru{e, tre{we, ar{lame i druge, gaje se po jedno ili dva stabla, pa nemaju ve}i zna~aj za doma}instvo, osim murava, koje redovno ra|aju. Koriste se za jelo, za sviwe i za rakiju, koja je veoma slabog kvaliteta. I pitomi qe{nici dobro uspijevaju. Pisac ovih redova je posadio desetak `bunova, koji ve} daju rod. Jagode, maline i kupine, tako|e, dobro uspijevaju. Ranije su ra|ale u novim paqevinama i kori{}ene su samo za jelo, a najvi{e su ih brali ~obani ~uvaju}i stoku. Od {umskih jagoda, malina i kupina je veoma kvalitetno slatko i sok. Po{to su stare paqevine ili obrasle {umom ili postale livade, sada je sve mawe ovog {umskog vo}a. Sada se gaje pitome (sortne) jagode, maline i kupine. Wihovi plodovi su mnogo krupniji, a jagode zrijevaju sve do jeseni. Maline i kupine (koje nemaju trwe) treba orezivati, |ubriti i okopavati. Pisac ovih redova ima mawe zasade ovoga vo}a, a imaju ih i neke kom{ije.

Povrtlarstvo U ranija vremena povr}u nije poklawana potrebna pa`wa, jer se nije znala korist od povr}a, a i rad oko gajewa povr}a bio je veliki. Uz to, na ve}ini imawa u Osrecima nije bilo vode za navodwavawe, {to je uslov za uspje{no gajewe povr}a. Iako je kumpijer (krompir) u Crnu Goru donio Petar Prvi Petrovi} tek oko 1780. godine, brzo je postao glavno povr}e, kojim su se hranili Crnogroci, pa su ga najvi{e i proizvodili, naro~ito u planinskim predjelima. I Osre~ani su dosta svojih imawa zasa|ivali krompirom, a dosta su ga gajili u svojim katunima: Katunu, Stranama, Ropu{nici, gdje je dobro uspijevao. Zanimqivo je da je krompir u Srbiju done{en 40 godina kasnije -1821. godine ( T. \or|evi}: "Iz Srbije kneza Milo{a" str. 4). Od ostalog povr}a najvi{e su gajili pasuq (grag) i kupus, a mawe boranije i luka. Pasuq su, uglavnom, sadili kroz kukuruz, a kupus u dobro o|ubrenom zemqi{tu. Krastavci su poznati tek

208 OSRECI I OSRE^ANI od 1936. godine, ali u malim koli~inama, po{to ne mogu uspijevati ako nema dosta vode, kao ni druge vrste povr}a. Poslije rata, a naro~ito od 1970. godine, sve vi{e je gajeno povr}e: paradajz (patlixan), paprika, cvekla, {argarepa, gra{ak, boranija i pasuq raznih sorti. Sve vi{e se gaji i ra{tan, koji spada u najhrawiviju zelen a koji je veoma ukusan, pod uslovom da ima suvoga mesa. Povr}e sada mnogo boqe uspijeva i zato {to je, gotovo, kod svake ku}e dovedena voda, pa se mo`e zalivati, kada ne pada dovoqno ki{e.

P~elarstvo P~elarstvom se bavilo malo Osre~ana. Samo nekoliko porodica su imale po par primitivnih ko{nica, naj~e{}e od dubovih (hrastovih) i lipovih stabala, a mawe od dasaka. Ko{nice su imali: Gajo i Mijajlo Ma{kovi}i, Toma i Petar Bjeli}i, a ostali su rijetko dràli po neku ko{nicu. Petar Bjeli} je, jedno vrijeme imao vi{e od 50 ko{nica. I Toma Bjeli} je tada drào p~ele, ali su se ~esto klale sa Petrovim p~elama. Po{to su Petrove bile uvijek brojnije i ja~e, kom{ije su mislile da Petar "ne{to zna" {to drugi ne znaju o p~elama. Gajewe p~ela iziskivalo je dosta strpqivoga rada. Treba ih preko zime prihrawivati, lije~iti, a qeti ~uvati kada se izlijeù nova jata. Naro~ito je te{ko lije~ewe p~ela, a na{i qudi nijesu u tome bili naro~ito vje{ti. Zato su, ~esto, propadali ~itavi p~eliwaci, {to je predstavqalo veliku {tetu za doma}instvo, jer je jedna ko{nica uvijek cijewena kao jedna ovca. U proqe}e i qeto, kada se p~ele "pu{taju" (izlijeù mlada jata) kod p~ela je uvijek morao biti po jedan sposoban ~lan porodice. Naro~ito je bilo "uzbudqivo" kada se p~ela "pu{ti". Trebalo je brzo pripremiti novu, ~istu ko{nicu, paziti da se jato ne uznemiri i ne "naquti", pri~ati joj neke pri~e, kao "pani mati blaga", zviùdkati itd, uz stalnu opasnost da ne izujeda ~uvara. Bilo je dosta slu~ajeva da jato pobjegne u {umu, jer se smatra da matica (glavna p~ela) unaprijed na|e "ku}u" za novo jato. Gubqewe jata je smatrano kao da je doma}in {tetovao ovcu. U uslovima kada je svaki radnik na imawu mnogo zna~io, ~uvawe p~ela je bilo mnogo skupo. Zato je p~elarstvo na selu stalno opadalo, bez obzira {to je med uvijek bio na cijeni kao i skorup. Tada se nije znalo

209 ANANIJE SIMONOVI} za ko{nice tipa "|erzonka", a i da se znalo ne bi se mogle kupovati, po{to su skupe.

Lov i ribolov Lovom se bavio mali broj Osre~ana, uglavnom mla|ih. Od divqa~i najvi{e je bilo lisica, ze~eva, kuna i jazavaca. Nekada je, vjerovatno, bilo i jelena, po kojima se zove Jeqewe brdo. Divqih sviwa nije bilo od 1922. godine do prije desetak godina, a medvjeda uop{te nije bilo. Vukova je bilo povremeno. Nekada je prolazilo i po deset godina da se ne pojave. Srne i divokoze su, najvi{e, boravile u Talima, a preko zime iznad Osredaka u mnogobrojnim pe}inama od Lukoga brda do Lije{wa. Pored Mora~e se mogla na}i po neka vidra, ~ije je krzno bilo mnogo skupo. Malo je bilo qudi koji su imali lova~ke pu{ke, pa su najvi{e lovili gvo`|ima (kqusama). Gvo`|a su postavqali na uskim {umskim putinama, kuda su o~ekivali da }e pro}i neka zvjerka. Rano ujutru gvo`|a su uklawana, kako ne bi nastradala neka doma}a ìvotiwa kada ide u pa{u. Najvi{e su, na ovaj na~in, lovili Milinko Lu~i}, Jole i \ukan Jovanovi}i, Rado{, Zarija, Stojan i Filip Ma{kovi}i, Mili~ko i Milorad Jovanovi}, Qubo i Bajo Milo{evi}i, êdislav, Mom~ilo i Milovan Stevanovi}i, Vlajko, Boìdar i Boò Lu~i}i, Savo, Veqko, Uro{ i Branko Ma{kovi}i i drugi. De{avalo se da neki lovci ukradu tu|a gvo`|a, jer su smatrali da }e im biti "nava~nija (sre}nija) nego svoja. Zbog toga je dolazilo do sva|a, a nekada i do tu~e. O tome su i pjesme pjevane. Krzno od lisice vrije|elo je kao ovca, od kune kao vo (naro~ito od zlatke), od zeca kao jare. Uz to, meso od zeca je vrlo ukusno. Krzno od vuka nije bilo na cijeni, ali je lovac dobijao i neku nagradu od dràve, po{to se vuk tretira kao {teto~ina. Nekih godina vukovi su seqacima ~inili veliku {tetu, kao 1938. godine, kada su Strahimiru Milo{evi}u zaklali 28 ovaca, koje su se, preko no}i, otvorile iz kolibe Vasove u Ropu{nici. Samo nekoliko ovaca je ostalo ìvo, a jedna je na|ena ~ak u Siri{wacima. Ali, prolazilo je i po nekoliko godina da se vukovi ne pojave, pa je stoka, preko qeta, mogla da ide uz planinu i bez ~obanina. Divqe sviwe su bile potpuno istraène oko 1922. godine i kasnije ih nije bilo. Stariji qudi su pri~ali da su

210 OSRECI I OSREÂNI osreda~ki ~obani, negdje oko 1910. godine (Vaso Ma{kovi}, Stevan Stevanovi}, Mihailo Milo{evi}, Drago i Mirko Simonovi}i, Milika i Petar Milo{evi}i), u Ropu{nici organizovali lov na divqe sviwe, koje su rovile po livadama u Paleù i u Stranama. Na Vrelu su ostavili Stevana Stevanovi}a, a ostali po{li prema Paleù i po~eli hajku. U me|uvremenu je iz Lije{wa nai{ao Milinko Milanov Jovanovi} i za~udi se {ta Stevan tu radi. U tom momentu niz paqevinu prema Vrelu je tr~ao veliki vepar. Stevan pruì Milinku pu{ku, a wemu ostane levorver. Tada oba opale i rane vepra, koji pojuri prema nekom velikom pawu, udari u wega, pa se oba sru{e. Dugo poslije toga, 1919. godine, \ukan Jovanovi} je u Kotlima, sa Brijega u Prasarnici, ubio vepra, koji je rovio u gorwem dijelu Kotala. Isto tako su \ukan i Jole Jovanovi}i, 1921. godine, po{li u lov i sa Gvozda (u Kotlima) ugledali vepra kako rovi u Vrta~ama. \ukan je nani{anio i na mjestu ga ubio. Od tada, gotovo 50 godina, nije bilo divqih sviwa u na{im krajevima. Posqedwih dvadesetak godina, u na{im krajevima, su se pojavile divqe sviwe i ~inile mnogo {tete livadama i usjevima. Vrlo te{ko se love, jer im je veoma te{ko pri}i. Rje|e su ih lovili pomo}u zamki od sajli. Obi~no se kre}u u ~oporima. Ovih dana je Jovan Vu~kov Jovanovi}, sa sinom Vu~i}a Tripkovi}a, ubio u Brackovini vepra od 130 kg, a prije ~etiri godine Ra{ko Miqanov Bukili} ubio je, iza Skorinog vrha, jednim metkom, dva vepra. Zatekao ih je u brlogu. Jedan je ostao na mjestu mrtav, a drugi, rawen, bjeào je do Jasenovog dola, pa je i on uginuo. Ra{ko je 1995. godine, jednoga dana, ubio u Suboti{tima, tri vuka. Poslije rata u Talima je bilo dosta srna i divokoza, ali su ih krivolovci nemilosrdno uni{tavali, tako da ih sada, gotovo, nema. Prije desetak godina, u na{im krajevima, su se pojavili medvjedi, ali u malom broju. Rijetko su se lovci usu|ivali da ih love. Ipak, prije nekoliko godina, Manojle Stevanovi} je ubio jednoga u Gnoji{tima. Poslije dvije godine i Veselin Bukili} je ubio jednoga u Sikovima. U wemu je bilo oko 250 kg. Ina~e, o lovcima ima mnogo istinitih i {aqivih pri~a. Tako su Branislav Glavi~anin i Tihomir Jovanovi} lovili zeca u Korawoj Wivi. Imali su pu{ke, a zec je tr~ao putem od jednoga

211 ANANIJE SIMONOVI} do drugoga i, na kraju, protr~ao Branu izme|u nogu i "zdravo i veselo" pobjegao uz Kusi brijeg. Brano je to poslije ovako opisivao: "Bjeì zec ispred mene putem i ja opalim prema wemu i vi~em: "Eto ga tamo Tiho." Tihomir opali iz pu{ke, ali ga ne ubije, nego se zec ponovo vrati k mene. Tada ja opet opalim, ali u brdo. Opet vi~em: "Eto ga tamo Tiho". Puca opet Tihomir i ja mislim da je zec ve} gotov. Ali vidim zeca pravo k meni. Zbunim se i on mi protr~i izme|u nogu i pobjeè. Da nijesam imao pu{ku mogao sam ga lako uhvatiti." Ribolovom se bavilo malo Osre~ana i to samo mla|i, koji su ìvjeli bliè Mora~i i Gorwoqu}ani. Lovili su, uglavnom, pastrmku, koja je vrlo kvalitetna, naro~ito u Vrelu, najvi{e na prut i u vr{u. Bilo je pojedinaca koji su lovili ribu dinamitom, ali je bilo i ozbiqnih povreda.

Doma}a radinost U Osrecima je uvijek bilo po nekoliko samoukih majstora za gradwu ku}a, pojata, koliba, savardaka, kre~ana i drugih gra|evina, kao i za izradu drvenih sudova (posuda) i drvenih alatki za rad u poqoprivredi. Najstariji zapam}eni osreda~ki majstor bio je Milun Lukin Lu~i}. Za to postoji dokaz. Kad je Dragomir Stevanov Bukili} sru{io staru ku}u Raka Bukili}a, koja je do 1920. godine bila Lazarevi}a, na jednom brvnu je na{ao ovaj kratki zapis: "I nadmajstor Milun Lu~i}", {to zna~i da je Milun bio ne{to vi{e i od majstora. Tu ku}u pregradio je 1876. godine "neimar" Aleksa Kneèvi}, {to je zapisano na pragu sobe. Smatra se da je to bila prva soba u seoskoj ku}i u Osrecima. Negdje u to doba ìvio je i Boìna Radosavqev Glavi~anin, koji je, tako|e, bio majstor. Ne{to kasnije su majstori za ku}e bili Mali{a Milunov Lu~i} i Sekule Radovanov Ma{kovi}. Mali{a je ozidao prve kamene ku}e (kule) u Osrecima, kao {to su bile Petra Bjeli}a u Zakriqu, Duke Ma{kovi}a u Kova~evcu i Mali{ina u Veqoj Wivi, Vasilija Jovanovi}a, Arsenija Milo{evi}a i Simeuna Milo{evi}a u Qutoj. Izgradwu ku}e Petra Bjeli}a Mali{a je pogodio "pod |uturu" (sada se to zove "Kqu~ u ruke"). Kad je dizao rogove na ku}u, pomagali su mu kom{ije i prijateqi iz sela, a Petar sa

212 OSRECI I OSREÂNI familijom je kupio i |enuo list vi{e Zakriqa. Kad je Mali{a vidio da nije ni{ta zaradio na Petrovoj ku}i (imao je vi{e rashoda od iznosa sredstava pogo|enog za rad na ku}i), onako qut je nekoliko puta udario ~eki}em u zid ku}e i ne{to rekao. Nije zapam}eno {ta je rekao, ali, svakako, nije rekao ni{ta povoqno za vlasnika ku}e. Bio je obi~aj da se doma}in prema majstoru pa`qivo pona{a, da ga dobro hrani i da ga ne naquti. Bilo je vi{e slu~ajeva da majstor ne "alali" (ne ~estita) doma}inu ku}u i da mu ne zahvali, ako prema wemu nije bio pa`qiv. Mali{a je zidao ku}e i u drugim selima, kao u Barama Niki}u, Savi i Novici Radovi}ima, a zidao je i zgradu Na~elstva na Trgu u Kola{inu, u kojoj je sada muzej. Ku}u Joksima Bjeli}a u Zakriqu je zidao Petko Tomi} iz Gorwe Mora~e. To je bio veoma teàk posao, s obzirom da nije bilo dovoqno kvalitetnog kamena niti cimenta i pijeska. Kao vezivni materijal kori{}ena je zemqa crvenica i kre~, koji su proizvodili sami seqaci u kre~anama (kla~inama). Za vrijeme Kraqevine Jugoslavije majstori su bili: Peri{a, Mijajlo i Milorad Ma{kovi}i i Ma{an Bukili}. Peri{a je zidao ku}u Mijajla Ma{kovi}a i Radomira Bukili}a, a Ma{an ku}u Murata Bukili}a i svoju. Milorad je zidao ku}u Petka Stevanovi}a u Rupama i ]ila Jovanovi}a u Vrtima. Majstori za izradu drvenih sudova su bili: Jole, Vukale i Blaò Jovanovi}i i Mijajlo i Milorad Ma{kovi}i. Oni su izra|ivali badweve, kace, `banove, karlice, burila, debad, kablove za muù, siri{wake i drugo. Razne poqoprivredne alatke: rala, jarmove, amove, saonice, vile, grabuqe, drqa~e, qese za torove, natre za tkawe, pre{lice, kosi{ta, trpeze, stolice i druge predmete za ku}ne potrebe, pored gore pomenutih, izra|ivali su i Mirko i Vlajko Simonovi}i. Majstori su morali imati dobar alat. Davno se reklo: "Bez alata nema zanata". Mnoge alatke su bile vrlo neobi~ne po obliku, a imaju i ~udne nazive: sjekira, bradva, tesla, blawa (kopa~ica i ravna), {araman, {ege (testere: {egac, ru~na, konopara, bokara, natra), duba~, skobla, savita tesla, utorwak, klije{ta (kowska, ru~na-kombinirke), kopitwak, svrdo, burgija, prosijek, ~eki} (kora}), glijeto, visak, metar, {kvadra (ugaonik), {esta ({estar), maca, maq, }uskija ({tanga), {tamp i drugo.

213 ANANIJE SIMONOVI}

Neke sudove (kotlove, kazane, kante, {erpe i drugo) su popravqali, a neke i kalaisali, Gabeqi (Romi, Cigani, êrgari) koji su, povremeno, naj~e{}e od proqe}a do jeseni, dolazili u ove krajeve. @ivjeli su pod êrgama, na Brodu, na Vo~ju, i drugim mjestima. Oni su i prodavali seqacima svoje proizvode. Sli~ne predmete su, poslije rata, prodavali i Vlasi, koje je narod zvao Karavlasi, a kupovali. vunu i druge proizvode. Zanimqivo je da se nije desilo da ovi majstori svoga posla naprave bilo kakvu neprijatnost seqacima. Neki su se ~ak i sprijateqili sa pojedinim Osre~anima. Jedan od takvih je, u novije vrijeme, i Sait Sejdovi}, radnik Kombinata aluminijuma, koji u slobodnom vremenu, radi i ove poslove i kaè da ne moè bez wih. Posqedwi put je bio u Osrecima negdje 1990. godine. U selu je dugo godina jedini kroja~ ({najder) bila udovica Petru{a \okina Jovanovi} iz Vrta, rodom od Tripkovi}a iz \u|evine. Najvi{e je {ila mu{ka odijela od vunenog sukna, koje su same ène tkale na natri. To je radila gotovo do kraja ìvota 1963. godine, a imala je od toga zna~ajne prihode. Vi{e starijih èna: Milica Mijajlova Ma{kovi}, Milena Radulova Ma{kovi}, Ruìca Markova Simonovi}, Anica Andrijina Milo{evi}, Miruna Radulova Milo{evi}, Grana Radosavqeva Ma{kovi}, Sara Radowina Ma{kovi}, Novka Milovanova Ma{kovi}, Miruna Sekulova Ma{kovi} i druge su, u zimskim mjesecima, tkale na natri sukno, powave, prostira~e (irame ili {arike), slamarice, kla{we za ènske sukwe (xupe), pelene, cjedila za vareniku itd. Na taj na~in su obezbje|ivale materijal za mu{ka odijela, posteqinu za doma}instvo, ~esto i za porodice kom{ija i ro|aka. Posteqina se spremala i za pr}iju (miraz, opremu) za odive koje su stasale za udaju. Priprema vunene pre|e (osnove i potke) iziskivala je veliki rad po~ev od prawa, ~e{qawa, grebenawa, predewa, snovawa, navijawa na vratilo, uvo|ewa u brdo (dio natre) do tkawa i vaqawa u vaqalici. Sve to je trebalo zavr{iti od vremena striè vune sa ovaca do kraja zime. U ranije vrijeme, kad je bilo dosta jarine (vune od jagwadi), ~e{qawe jarine (razbijewe) su obavqali posebni zanatlije, koji su se zvali drndari. Drndarov alat se zvao drnda, a sastojao se od neke ìce (rje|e kanapa), a pravila se i

214 OSRECI I OSREÂNI od jagwe}eg tankog crijeva, dva stubi}a i drvene maqice. @ica se zategne preko ta dva stubi}a i zaveè za neke stubove, pa se po woj udara maqicom. Ispod ìce se stavi jarina, koju ìca vibracijom zahvata i tako je razbije (iz~e{qa). Jedan od posqedwih drndara u na{im krajevima oko 1938. godine, bio je Vuksan Stani{in Bulatovi} iz Ibrije. Rade}i, Vuksan je pjevao: "Drn, drc, kakva je|a, takva pre|a", {to zna~i da mu doma}ica spremi dobar ru~ak, pa }e joj i jarina biti boqe is~e{qana. Tek poslije rata su se pojavile elektir~ne ma{ine za ~e{qawe vune i jarine, koje su se zvale vunovla~are, najprije u Kola{inu, a kasnije, oko 1963. godine, i u Mora~i. Vi{e godina (dok je bilo vune) je takva vunovla~ara radila u pojati Vladimira Bjeli}a na Brodu, a vlasnik je bio neki Simonovi} iz Velike, op{tina Plav. To je bila velika pomo} rabotnicama (ènama koje su radile na izradi odje}e i drugih predmeta od vune), koje su, i bez toga, imale mnogo poslova u porodici. Sada nema ni ovaca, ni vune, ni rabotnica, ni vunovla~ara. Mnogo vune su oprele ènama Mawa \urova i Boàna Rado{eva Glavi~anin za pare ili za hranu, a svoje vune, gotovo nikada, nijesu imale. Sve djevojke su, ~uvaju}i stoku, stalno plele xempere (fawele), ~arape, gete, naglavke, rukavice, marame, a neke i sukwe i dowe mu{ke ga}e, za potrebe doma}instva, a lijepe, bijele, ~arape i za, eventualne, svatovske darove, ako se budu udale. ârape su se zvale prema na~inu pletewa: jednoì~ne, dvoì~ne, pucare, kosjera~e, ~ela~e, pera~e, cvjeta~e, kru{ka~e, {qiva~e itd. I udate mlade ène su, pored rada oko mrsa i podizawa djece, radile na imawu, donosile drva i vodu, plele, tkale, kuvale hranu za porodicu, ~istile ku}u, prale odje}u i ve{ (ako ga je bilo), ~iwele (pravile) opanke i obavqale mnogo drugih poslova. I poslije rata je bilo vi{e Osre~ana koji su se bavili majstorskim poslovima. Najpoznatiji su: Branko Bukili}, Rado{ Bjeli}, Qubo Milo{evi}, Vukale Jovanovi}, Labud Glavi~anin, Dra{ko Jovanovi} i drugi. Labud Glavi~anin je sam ili zajedno sa drugim majstorima, radio na izgradwi ili rekonstrukciji 19 ku}a u Osrecima. Neki su se vi{e bavili zidawem, a neki radovima sa drvetom: postavqawe krovne konstrukcije, pokrivawe daskom,

215 ANANIJE SIMONOVI} gradwa ku}a ~akmara, pokrivawe lesonitom i crijepom itd. Labud Glavi~anin je imao tek 18 godina kada je gradio, gotovo sam, ku}u ~akmaru, u kojoj sada ìvi wegov brat Branislav. Po{to je pozvan u vojsku prije nego je ku}u zavr{io (1950. godine), dasku su iscijepali \uro Ma{kovi} i êdislav Stevanovi}, a pokrivali su je Mirko Simonovi} i Dimitrije Jovanovi}. U poslijeratno vrijeme, pogotovu poslije izgradwe puteva kroz Mora~u, bilo je mnogo lak{e graditi ku}e, jer je sve vi{e kori{}en cimenat, pijesak, betonski i pe~eni blokovi, dosta eksera, savremeniji alati, ugra|ivana je fabri~ka stolarija itd. Kroja~kim zanatom dugo godina se bavio samouki kroja~ Vojin ]ilev Jovanovi}. On je, kao mladi}, dosta godina proveo u najmu kod Mijajla Ma{kovi}a i drugih gazda, a kasnije bio kuvar kod àndarma na Zagracu. U toku rata, kad nije bio u vojsci, izra|ivao je razne odjevne predmete od sukna, a poslije rata i od kupovnih materijala. Tim poslom se bavio i kada je radio na izgradwi puta uz Mora~u i po{to je penzionisan. Zahvaquju}i tome, imao je zna~ajne dopunske prihode uz zaradu i uz penziju i time pomagao porodici u kupovini imawa i {kolovawu djece wegovoga brata Vukala. Od mla|ih èna, koje su tkale predmete za ku}u od vune najpoznatije su Qubica Vojinova Jovanovi}, koja je godinama prela i tkala, Sovija Vlajkova Simonovi}, koja i sada ~uva svoju natru, Milosava Milovanova Stevanovi} i druge. Izradom stolarije i drugih predmeta od drveta sada se bave Milivoje Jovanovi}, Budo Simonovi} i Jak{a Ma{kovi}, ali samo u slobodnom vremenu, po{to rade na dràvnom poslu. Od starijih ovim poslom se jo{ bave samo Branko Bukili} i Qubo Milo{evi}. Sada su najpoznatiji majstori za izradu gusala iz Osredaka Milinko Velimirov Milo{evi} i Vuka{in Zori}. Ranije se ovim poslom, u Osrecima, nije niko bavio. Polovinom 1990. godine sinovi pokojnog Milovana Stevanovi}a, su se sjetili da bi bilo unosno otvarawe kafane na Jadranskom putu kod izvora ispod Crnina i nazovu je dosta atraktivnim imenom "Po~inak". Kafana je, zahvaquju}i kvalitetnoj ponudi i dobroj usluzi, ubrzo postala stjeci{te, kako doma}ih Osre~ana i Mora~ana , tako i velikog broja turista koji qeti putuju na more,{to se odrazilo i na

216 OSRECI I OSREÂNI pristojne prihode vlasnika. Kako je posao dobro krenuo, od wega koristi imaju ~ak i wihovi najbliì ro|aci. Nakon par godina, kafana je pro{irena, a ima izgleda i za daqe pro{irewe. U kafani radi 10 radnika u tri smjene, od kojih osmoro iz Osredaka. Cjelukupnim poslom najvi{e rukovodi Rajko Stevanovi}, koji je svojim zaposlenim uveo, neki svoj, dosta socijalan sistem pona{awa: Radnici su osigurani , ako to èle, ali im je tada plata mawa nego da nijesu osigurani; Radnici ne smiju traìti pozajmice kod drugih lica, ve} samo kod wega, naravno bez kamate; Radnici su obavezni da pruè pomo} na Rajkov teret, licima kojima treba pomo} zbog saobra}ajnog udesa, iznenadne bolesti, nestanka novca i td. Takvi prolaznici, mogu dobiti besplatan obrok, pa i mawu pozajmicu novca; Ako neko od poznatih kom{ija nema novca za autobusku kartu do Podgorice ili Kola{ina, toliko novca mogu dobiti od osobqa kafane. Rajko sve ovo obja{wava time {to je, dok je bio mlad, bio siroma{an i dobro zna {ta zna~i kad ~ovjek do|e u te{ku situaciju.

Vodenice U ìvotu sela zna~ajnu ulogu su imale i vodenice, u kojima su seqaci mqeli kukuruz, p{enicu, je~am, ra`, a u gladnim godinama i oklasine i lipovu koru. Vodenica je dosta komplikovana gra|evina, a ima vi{e djelova sa interesantnim nazivima. Vodenice su gra|ene na potocima koji su bili bogatiji vodom, barem polovinu godine. Za vodenicu je potrebno na}i, u dolini potoka, pristupa~no mjesto gdje mogu prilaziti kowi sa mlivom (tovarom ìta), gdje se moè jazom zahvatiti dovoqna koli~ina vode sa potoka i gdje postoji dovoqna visinska razlika da se postavi "bukva" iz koje se koristi snaga vode za okretawe vodeni~kog kola i mlina. Vodenica se gradi u dva nivoa. Izba se zida kamenom, a gorwi dio od debelih bukovih ili hrastovih brvana. U izbu se postavqa vodeni~ko kolo sa perajima, u koja udara snaàn mlaz vode iz cipuna vodeni~ke bukve. Kolo se sastoji od trupine, u koju su ~vrsto (u krug) usa|ena drvena peraja, ~iji su spoqni krajevi spojeni kru`nim obru~em (drvenim ili gvozdenim). Kolo se oslawa na vodoravno ~vrsto drvo koje se

217 ANANIJE SIMONOVI} zove mrtvica. Jedan kraj mrtvice se oslawa na ~vrstu podlogu (ve}i kamen ili plo~a), a drugi kraj je spojen, pod pravim uglom, sa uspravnim debqim drvetom, koje se zove podiza~. Podiza~ je, na gorwem kraju, koji prolazi kroz pod vodenice, probijen, gdje se stavqa vodoravni zaglavak prema potrebi. Na sredinu mrtvice se postavqa postavak (debqa metalna plo~a) sa rupom na sredini, na koji se oslawa postanac (vertikalno gvo`|e usa|eno u centar trupine kola). Oba ova gvo`|a se zovu gvo`|ija. Vertikalni produètak kola do gorwaka (gorweg mlina) zove se pre{lica, u koju je vertikalno usa|eno ~etvrtasto gvo`|e, koje prolazi kroz pod vodenice, trupinu u mlin dowak. Ovo gvo`|e je dobro stegnuto metalnim obru~em da se ne okre}e u pre{lici. Na to vertikalno gvo`|e se postavqa jedno vodoravno par~e ~etvrtastog gvo`|a, koje je probijeno na sredini. Otvor ima oblik pravougaonika. Ovo gvo`|e upada u `qeb mlina gorwaka sa wegove dowe strane i tako ga okre}e vodeni~ko kolo. Na gorwem nivou vodenice, na pod od debelih dasaka, se postavqaju dvije debele, ~etvrtaste trupine (hrastove ili orahove), visine oko 70 cm. U trupine se ukopa udubqewe u koje se utapa mlin dowak. Trupine se pri~vr{}uju jedna za drugu i za pod vodenice gafama (klamfama) ili drugim okovom da se ne bi pokretale za vrijeme rada kola i mlina. Gorwa povr{ina dowaka mora biti ravna sa povr{inom trupina. Mlin dowak je na sredini probijen za prolaz onoga gvo`|a iz pre{lice kola. Taj otvor se zove tuoca, ali pored toga gvo`|a ne mogu propadati zrna ìta. Ispred dowaka i trupina, prema ulaznim vratima vodenice, gradi se mawi sanduk, koji se zove mu~nica (od rije~i "muka", {to na staroslovenskom jeziku zna~i bra{no, a i u srpskom jeziku se ova rije~ javqa kao provincijalizam) od debqih dasaka u koju pada samqeveno bra{no ispod gorweg mlina. Na dowak se stavqa gorwak (gorwi mlin), koji na sredini ima ve}i otvor, koji se zove okno, gdje pada ìto iz ko{a. Gorwak se oslawa na ono popre~no (vodoravno) gvo`|e nasa|eno na pre{licu, a ono se vidi u oknu. Pored toga gvo`|a upada ìto izme|u mlinova da se meqe.

218 OSRECI I OSRE^ANI

Oko gorwaka se stavqaju dvije polukru`ne debqe daske, okla~nice, da se bra{no ne bi rasipalo oko mlina, ve} da pada u mu~nicu kroz otvor na predwem spoju okla~nica. Iznad mlinova se, na posebne stubove, stavqa ko{ (sanduk od dasaka) u koji moè stati oko 50 kgr. ìta. Ko{ je u dowem dijelu suèn, a ima otvor za ispadawe ìta, koji se zove korice. Na dowi dio ko{a stavqa se (naj~e{}e objesi) pokretno par~e drveta, koje se zove ~aktalo. âktalo dodiruje gorwu povr{inu gorwaka, pa se okretawem mlina trese i ko{ da bi ìto ispadalo u okno u potrebnoj koli~ini. U ovaj otvor (korica) se stavqa jedan kraj vodoravnog drveta, koje se zove vreteno, a drugim krajem se vreteno oslawa na predwu ivicu mu~nice, koje, tako|e, ima ~aktalo. Pomo}u toga vretena se odre|uje koliko }e ìta padati u okno. Ako gorwi mlin potpuno nalegne na dowi onda se ìto ne moè mqeti, ve} se okno napuni i ìto rasipa po vodenici. Zato se pomo}u onoga podiza~a podiè i kolo i gorwi mlin da bi se postiglo dovoqno razmaka izme|u mlinova. Ako ìto nije dovoqno suvo mlinovi se "podlijepe" i opet se ne moè mqeti, pa do|e do prosipawa. Zato se mqevewe mora stalno nadgledati. Mlinovi moraju biti od vrlo tvrdog kamena, koji se radom vrlo sporo tro{e, kako kamena pra{ina ne bi padala u bra{no. Takvog kamena nije bilo u na{im krajevima, ve} su mlinovi jo{ odavno nabavqani i dovoèni, sigurno veoma te{ko, iz nekoga kamenoloma na Kosovu. Zato su takvi mlinovi nazivani "kosovci", a bili su veoma skupi. Rje|e su dobavqani iz Bukovice kod [avnika, ali su oni bili slabiji. Poseban problem prilikom izgradwe vodenice bio je kako prona}i odgovaraju}u bukvu, kroz koju voda pada na vodeni~ko kolo. Bukva je {upqe stablo debele stogodi{we ili jo{ starije bukve, duìne oko osam metara. Otvor kroz stablo se morao, specijalnim alatom, pro{iriti i ugla~ati da se kroz wega moè provu}i ~ovjek. [to je bukva duà i {ira, snaga vode je ve}a. Najteè je bilo bukvu dovu}i iz osojnika (iz {ume) negdje iz Brackovine, Jedine bukve, Sikova itd, koju su svojom snagom, pomo}u veza i poluga, dovla~ili svi sposobni qudi iz zaseoka ili iz sela niz strme i nepristupa~ne poto~ine, uskim putinama, kroz gustu {umu. Jednom se desilo da se bukva, zbog teìne i strmog terena, ispod Jeqeweg brda, otrgla i

219 ANANIJE SIMONOVI} odletjela prema Mora~i i, naravno, razbila. Tada se morala traìti, pripremiti i dovu}i druga. Bukva je ugra|ivana sa gorwe strane vodenice, {to vi{e uspravno i obzi|ivana kamenom i zemqom da bi duè trajala. Dowi otvor bukve se morao suziti (redukovati) sa dva ve}a, kru`no izdubqnena drveta duìne oko 40 cm, koje se zove kabo, a u kabo se, opet, ugra|uje cipun, tako|e od dva polukru`no izdubqena drveta, sa mawim otvorom. Dotok vode mora biti ve}i nego {to moè pro}i kroz cipun, pa je bukva morala uvijek biti puna do vrha. Vi{ak vode oti~e pored bukve i vodenice. Na gorwi otvor bukve stavqa se mreà od ìce da u bukvu ne ulazi {uma ili predmeti koji ne mogu pro}i kroz cipun. Ako se to desi bukva se za~epi, pa treba mnogo truda da se izvr{i ot~epqewe (mora se vaditi cipun i kabo). U novije vrijeme bukve su gra|ene montaòm betonskih cijevi odgovaraju}ih dimenzija, a i vodeni~ko kolo se izra|uje od gvo`|a, pa su i bukva i kolo mnogo trajniji. Kad se vodenica propisno napravi u bukvu se pu{ta voda iz vodeni~kog jaza i po~iwe mqevewe. Kad treba prekinuti rad vodenice na gorwi otvor bukve se stavqa poklopac (neka ve}a plo~a ili daska), pa voda te~e pored vodenice. Rad vodenice se moè zaustaviti a da se ne izlazi iz we tako {to se kroz pod vodenice, tamo iza ko{a i mlinova, spu{ta ko~nica (neka debqa daska) na mlaz iz cipuna, kojom se spre~ava da voda udara u peraja, pa se kolo i mlin gorwak vi{e ne okre}u. Ako ima dosta vode da se bukva napuni, onda se gorwi mlin veoma brzo okre}e, pa se kaè da mlin "vitli". Kad se mlinovi potpuno zaravne od dugog rada, onda se gorwak podiè i na oba mlina se vr{i posijek posebnom ~eli~nom alatkom koja li~i na ve}i ~eki}, o{trih krajeva, koja se zove sje~ivica. Wom se u ravnim povr{inama mlinova usijecaju (prave) sitne rupice, u koje upadaju zrna ìta. Poslije posijeka oko 3-4 kgr. bra{na nije za qudsku upotrebu, jer u wemu ima dosta zrnaca i pra{ine od mlinova. Vodenice su radile i no}u, jer seqaci nijesu imali vremena da idu u vodenicu dawu zbog drugih poslova. U uglu vodenice je loèna vatra da se vlasnik ìta moè grijati. Vatra se loì na neku ve}u plo~u, a i brvna su za{ti}ena na tom dijelu plo~ama da se vodenica ne bi zapalila. Ali se de{avalo da se, po obavqenom poslu, vatra ne ugasi potpuno,

220 OSRECI I OSREÂNI pa vodenica sagori. Tako je, poslije rata, sagorela i vodenica Simonovi}a u Jelovcu, pa su morali graditi drugu. De{avalo se da se pla{qivijem ~ovjeku, dok vodenica radi, od odsjaja vatre, kloparawa kola i mlina, pri~iwavalo da oko vodenice ska~u i vi~u neki qudi, pa su mislili da su to |avoli. Zato su takvi qudi izbjegavali da mequ preko no}i. Kad se zavr{i mqevewe, bra{no iz mu~nice se sipa u vre}u drvenom lopaticom, a bra{no koje se nalazi izme|u okla~nica i gorweg mlina (okoli{), se skupqa perom (krilom od koko{ke). Kao {to se vidi oko mqevewa ìta ima mnogo posla, a ako do|e do nekog kvara u vodenici, mqevewe se prekida dok se na|e majstor da to popravi. Sad ima samo nekoliko qudi u Osrecima koji znaju raditi ove poslove: Vlajko Simonovi}, Qubo Milo{evi}, Dra{ko Jovanovi}, Labud Glav~anin, Branko Bukili} i drugi. U Osrecima, na potoku Jelovcu, od davnina su radile seoske redovni~ke vodenice, i to: Dowa vodenica, ispod Kova~evca, bila je zajedni~ka za ~itavo selo. Imala je te{ke mlinove i mogla je samqeti dosta ìta. Gorwa ili Milo{evi}a vodenica (oko 200 m. uzvodno od Dowe vodenice) je sluìla samo Milo{evi}ima. Vr}anska vodenica, na putu Vrta-Kamena Gora, koju su gradili Lazar Bori{in Milo{evi} i Milivoje Ra{ov Jovanovi}, sluìla je samo Vr}anima. Kada su Lazar i Milivoje ostarali, nijesu mogli da je popravqaju, pa su u woj dali dio i Mijajlu Ma{kovi}u, pod uslovom da je on popravqa, po{to je bio majstor. Ove tri seoske vodenice su bile redovni~ke, {to zna~i da ih mogu koristiti samo oni seqaci koji su u~estovavali u wihovoj izgradwi, ali samo pod uslovom da mequ po redu dolaska u vodenicu. Nekada se stvarao veliki red pomeqara, pa su ~ekali po vi{e sati. Zato su od ku}e kretali prije zore da bi uhvatili red. Zbog toga se govori: "Red kao u vodenici" ili "Naloga kao u vodenici". Oni koji su i{li da mequ u dvije dowe vodenice, da bi se ogrijali najvi{e su boravili u ku}i Radula Ma{kovi}a, koja je najblià ovim vodenicama. Tu su uvijek bili po~a{}eni kavom i rakijom, a ~esto i ru~kom ili

221 ANANIJE SIMONOVI} ve~erom, jer su Radule i wegova èna Milena bili mnogo gostoprimni. Vodenice na Jelovcu su mogle mqeti samo kada ima dosta vode, u toku jeseni, zime i ranog proqe}a. Osre~ani su, preko qeta, ìto mqeli u vodenici na Mora~i, u Kloko~evom lugu, koju su izgradili poslije Prvog svjetskog rata. Do we se dolazilo strmim putem niz Jeqewe brdo. Svake zime Mora~a je odnosila "glavu" od jaza, kojim se zahvata voda sa rijeke. U proqe}e se morao graditi novi jaz, uz velike napore. Ako bi Mora~a "ustala" (poslije ve}e ki{e) u toku qeta, opet bi odnijela dio jaza, pa se moralo opet raditi. Simo Rnkovi} je imao svoju vodenicu na potoku Sopot, koja je radila kao i vodenice na Jelovcu. Na Vrelu, u Gorwoj Qutoj, su odavno radile bar po dvije vodenice, koje su gradili Lazarevi}i, a poslije naslijedili Bukili}i. Ove vodenice su radile i qeti, ako Bukili}i i Blagoje Milo{evi} ne koriste vodu za natapawe (kropqewe) imawa. Bukili}i nijesu pravili smetwu ni seqacima iz drugih sela, pa ni Osre~anima da samequ svoje mlivo. Gruji~i}i su imali svoju vodenicu na Vrelu blizu wegovog u{}a u Mora~u, koja nije radila qeti, po{to Vrelo, u dowem toku, presu{uje. Takve vodenice su imali i Radosav Ma{kovi} na Studeni~kom potoku i Bjeli}i i Jo{ovi}i (Jovanovi}i) na Toplom potoku. Osreda~ke vodenice su i poslije rata dosta dobro sluìle redovnicima, kao i prije rata. Simonovi}i su u Jelovcu, u visini Kru{evqa, napravili svoju vodenicu. Jedna im je sagorela, pa su kupili druge mlinove i napravili novu, koja im i sada sluì. Radi i vr}anska vodenica, kao i one u Gorwoj Qutoj. Odavno ne rade Dowa, Milo{evi}a ni ona na Mora~i, jer nema ni kukuruza ni seqaka-pomeqara. Ako neko preko qeta, nabavi kukuruz, mora ga nositi ili u Manastir ili u Gorwu Qutu.

Zabavni ìvot O zabavnom ìvotu u ranijim vremenima u Osrecima je te{ko govoriti, s obzirom na uslove ìvota u kojima su stanovnici ìvjeli i radili. Svakodnevni te{ki rad na

222 OSRECI I OSREÂNI imawu i oko stoke, siroma{tvo u odijevawu i oskudna ishrana negativno su uticali na masovniji zabavni ìvot. U zimskom vremenu seqaci su se okupqali, obi~no subotom uve~e ili uo~i nekoga drugoga praznika, u nekoj prostranijoj seoskoj ku}i na sijelo (sjednik). Naj~e{}e je sjednik odràvan u ku}i Mila Glavi~anina, u Karo{evinama, zbog toga {to se ku}a nalazila gotovo na sredini sela. Kasnije su sjednici odràvani i u ku}ama: Zarije, Mijajla, Radula, Savi}a i Gaja Ma{kovi}a, a rje|e u ku}i Boà Milo{evi}a, Zlatane Jovanovi} i Tome Bjeli}a. Po jednom godi{we sjedjelo se i u ku}i Simonovi}a na Kru{evqu. U Qutoj se sjedjelo u ku}i Gruji~i}a, Milovana Novakova, Radosava Ma{kovi}a i Milo{a Jovanovi}a. Stariji qudi su sjedjeli na oxaku oko ogwi{ta, a mladi u sobi. Na oxaku se igrao prsten "pod kape" (a i pod ~arape), a igra~i su se dijelili u dva dru{tva. Trebalo je mnogo vje{tine da se prsten sakrije, a da drugo dru{tvo ne primijeti gdje je prsten ostavqen. Ako neko od igra~a pogodi pod kojo je kapom (od svih 10) prsten, onda se kaè da je "i{}ilio" (pogodio). Kome je to uspijevalo vi{e puta, postajao je poularniji igra~ i za wegu su se grabili ostali igra~i. Broj "koza" je iznosio onoliko koliko je ostalo nepodignutih kapa poslije nalaèwa prstena. Kada ostanu samo dvije kape od ukupno deset, onda se poga|a pod kojom je kapom prsten. Ako dru{tvo, koje poga|a gdje je prsten, uzme za sebe kapu sa prstenom, onda ono ima pravo da krije, a ono drugo da traì prsten. Dru{tvo koje prije nabroji 100 "koza" je, u ovoj igri, pobjednik, pa odre|uje kazne za pripadnike protivni~kog dru{tva. To se zove karet. Neki moraju da ve~e, drugi da bleje, tre}e garave tigawem po licu itd, a niko nema pravo da se quti. Stari qudi su na sjednicima pri~ali razne {aqive i istinite pri~e, doìvqaje u ratovima, u ropstvu, u svatovima itd. Omladina je u sobi pjevala, igrala razna kola i izvodila razne {ale. Najvi{e se igralo Crnogorsko kolo, zatim razna srbijanska kola: "kukuwe{", "~a~ak", "maglice", "u Vuki}a Brankovi}a", "Kalomper" itd. êsto se pjevala pjesma "[eta Novak Debeqevi}, po pazaru carevome". Plana Bogdanova Stankovi} je bila velika igra~ica u tim kolima, koja je, ~esto, ona vodila. êsto je pjevala:

223 ANANIJE SIMONOVI}

"Igrala bih, igrala, Kad bih qeba imala, A jo{ boqe sko~ila, Kad bih sirom smo~ila".

Na sijelima (sjednicima), na saborima i drugim veselim skupovima uvijek se najprije "kretalo" crnogorsko kolo. U ranija vremena, po~ev od dolaska na vlast Kraqa Nikole, u crnogorskom kolu je najprije pjevana pjesma mora~kog plemena, koju je, kao i za druga plemena u Crnoj Gori, spjevao kraq Nikola. Pjesma glasi: "Nad Mora~om |e uska~e Skok bijeli Svetigore Tu je }aba Mora~ana, Mora~ana i Rov~ana. Tu se kupe, boga mole Du{manima da odole. Tu se Mina vojevoda Zakle crkvi i oltaru I vladici svetom Petru Crnogorskom gospodaru. Da on Turke kola{inske Podnositi vi{e ne}e. Pa savardak drugi peri Qevi{kije na vrh strana".

Drugi dio pjesme se odnosi na vojvodu Minu Radovi}a, koji je ubio svoga usvojioca Hasan-bega Meki}a iz Kola{ina na brdu Pastirici u Barama 1798. godine. Mina se ve} bio nastanio u Qevi{ta i tamo `ivio do smrti. Po wemu su se wegovi potomci prozvali Vojvodi}i. Zatim su pjevane i druge rodoqubive pjesme kao: "Crnogorsko kolo slavno, Kretalo se jo{ odavno. Hvatajte se bjele ruke, Svaku sre}u prihvatile, Ponajvi{e |evojaka. Ko ne stio kolu do}i Ne stio mu bog pomo}i. Sko~io mu ~ir na nogu

224 OSRECI I OSRE^ANI

A ~irica pod koqeno" itd.

U crnogorskom kolu pjevala se i ova pjesma: "Oj svijetla majska zoro Majko na{a Crna Goro, Sinovi smo tvog stijewa I ~uvari tvoje ~asti I seqa~kog tvog po{tewa. Volimo vas brda tvrda I stravi~ne va{e klance Koji nikad ne pozna{e Sramotnoga ropstva lance. Lov}en nam je oltar sveti, U wega smo vjerovali Sa wime se ponosili I vazda mu vjerni bili".

Na svakome sjedniku, stari i dobri guslari otpjevali bi po neku guslarsku pjesmu, {to su, sa velikom pa`wom, slu{ali i stari i mladi. Najboqi guslari u Osrecima su bili: Jovan Bogi}ev Ma{kovi}, Pavi} Pekov Milo{evi}, Nikola Maksimov Milo{evi} i Milutin Milosavqev Ma{kovi}, a od mla|ih Velimir i Strahimir Andrijini Milo{evi}i i Jovan Vidakov Jovanovi}. Tako|e su bili dobri guslari i Velimirovi sinovi Milinko i Peko. Pavi} je bio nepismen, ali je uvijek mogao da otpjeva pjesmu koju je prvi put ~uo od drugoga guslara. Govorio je da zna toliko pjesama da ih za tri dana ne bi mogao sve ispjevati. Velika je {teta {to te pjesme nije niko zapisao.Od "stranaca", koji su u Osretke dolazili iz drugih sela, dobri guslari su bili Bogi} Baki} iz Vrujaca i Joksim Bukili} iz Po`we, a od mla|ih Ilija Bijeli}, Bo{ko Vuja~i} i Milojica Rnkovi}. Ako se sjednik odr`ava povodom `enidbe nekoga Osre~anina, onda je nevjesta stajala pored guslara (dvorela ga), a kad zavr{i pjevawe, morala ga je poqubiti u ruku. Svake zime je bar jednom sjednik organizovan u Kru{evqu, u ku}i Vasilijevi}a (Simonovi}a). Ku}a je bila dosta velika za one prilike, pa su dolazili i Jasenovci i Ockogorani. Soba je imala dvoja vrata, pa je crnogorsko kolo igralo i u sobi i na oxaku, a istovremeno su igrala po dva para igra~a: jedan par u

225 ANANIJE SIMONOVI} sobi, a drugi na oxaku. U kolo su se hvatali i stari i mladi. Kada se sjednik zavr{i, jedni su odlazili niz Vrta, drugi preko Krio~a, a tre}i prema Vratlu, sa upaqenim lu~evima i "ma{alama" (vrsta bakqi za osvetqavawe od suvoga drveta sa tavana). Jo{ ako je bio pao veliki snijeg, {to se ~esto de{avalo, sve je to bilo vrlo zanimqivo i zabavno. Bilo je na tim sjednicima i sva|a, kao ona 1938. godine, u ku}i Zarije Ma{kovi}a. Igraju}i prsten "pod kape", Milutin Ma{kovi} je Bo{ku Jovanovi}u, koji je uporno tvrdio da se prsten nalazi pod odre|enom kapom, rekao "laè{". Bo{ko se nije mnogo mislio, ve} muwevito Milutinu "opalio" {amar, od kojega je pao sa stolice. Tada se stvorila velika sva|a, pa je prijetila opasnost da do|e do velike tu~e. Na jednu stranu su se odvojili Ma{kovi}i, a na drugu Jovanovi}i, pa su se po~eli nadgorwavati uz onaj cklad (strmen) do ku}e Kostadinove. Pametni qudi iz drugih bratstava su ih jedva smirili, ali od daqeg sjednika te no}i nije bilo ni{ta. Poslije nedjequ-dvije sve je izgledalo kao da se ni{ta nije desilo. Osre~ani su se, u ranije doba, okupqali na poklade (po~etak velikih posta, po~etkom aprila, a nekada i ranije) da se provesele i pripreme za "veliki post" od 49 dana. To se zvalo poklade. Ako je vrijeme bilo povoqno, slavilo se na nekoj livadi, kao {to je bila Dowa \ur|evina, Ravno, Kamena Gora. Godine 1935. je, prvi put u Osrecima, na livadi Kostadina Bukili}a, u Kamenoj Gori, izveden "Gorski vijenac". Glumci su bili Mihailo i Velimir Milo{evi}i, Marijan i Vukota Ma{kovi}i, Vlajko Simonovi}, Jole Jovanovi}, Petko Bulatovi} i drugi. Jole je igrao ulogu Vladike Danila, kaù, vrlo uspje{no. Igrali su se razne igre, a najpopularnija je bila "poklada" (ma{kara) Qudi su obla~ili razne stare i pocijepane djelove odje}e. Svi su donosili dosta hrane (mesa, priganica, pite, sira itd), jer mnogi takvu hranu ne}e jesti do pri~e{}a - Vaskrsa. Posqedwa takva "zabava" odràna je na Dowoj \ur|evini 1935. godine. Od tada je taj obi~aj napu{ten, a jo{ ga pamte samo stariji Osre~ani. U Qutoj je bilo mawe stanovnika, pa su se rje|e sakupqali na sjednike. Kada su se organizovali neki zna~ajniji skupovi, onda su i Qu}ani dolazili u Osretke.

226 OSRECI I OSRE^ANI

Preko qeta su sjednici odràvani dawu, neradnim danom, naj~e{}e u Ropu{nici, na Dolu Vasilijevi}a, na Komunici i u Dolini kod izvora. Igralo se crnogorsko kolo, zatim igre: "klisa", "barjaka", "plovke", "severa~a", bacawe kamena s ramena, skakawe u daq itd. Najmasovniji su bili sjednici 12. jula (Petrov dan) i 2. avgusta (Ilin dan), kada su dolazili gosti iz sela i iz Katuna. Poslije sjednika i{lo se na ru~ak, koji je morao biti boqi nego obi~nih dana (jagwe}e i jare}e meso, gotovac, pita, gru{avina itd), na koji su pozivani gosti (ro|aci i prijateqi), koji nijesu imali svojih porodica u Ropu{nici. Djeca su, ~uvaju}i stoku, ~itavo qeto igrala klisa, barjaka, guxe i dr. Ovakvi sjednici odràvani su sve do 1941. godine, kada su do{le ratne brige i te{ko}e. O zabavnom ìvotu, u toku rata, ne moè biti ni govora, naro~ito do jeseni 1943. godine, zbog gladi, pogibija, zatvarawa, odlaska u razne vojske itd. Tek krajem 1943. godine po~elo je ~esto okupqawe svih odraslih stanovnika na konferencije povodom raznih zadataka i aktivnosti za potrebe NOP-a: lokalnih radnih akcija, prenosa rawenika, municije, prikupqawa hrane, odje}e i obu}e za vojsku i siroma{ne itd. Po zavr{enoj konferenciji nastavqana je igranka. Pjevale su se nove pjesme, partizanske, igrala se kola, a kao najnovije "Kozara~ko kolo", kakvo se igralo na Kozari. Sve ove konferencije i igranke odràvane su, najvi{e, u ku}i Savi}a Ma{kovi}a u Ravnome, koja je tada bila prazna, a sada je nema, a rje|e u ku}i Radula Ma{kovi}a. Kasnije je u ku}i Savi}evoj, jedno vrijeme, bila {kola, ali su konferencije i sjednici i daqe odràvane u toj ku}i, sve do izgadwe Doma na \ur|evini 1954. godine. Dom je napravqen od razru{enog ov~arnika u Ostru`wu, po{to je Zadruga rasformirana. Krov za ovaj ov~arnik je bio lu~evi (borovi), a donijeli su ga zadrugari sa Pilane u Ra{ku preko Ra{kova Luga, uz Grani~ki potok na Koweve.

Po~ev od kraja 1943. godine, u kolu su pjevane nove, partizanske, pjesme, ali na po~etku, uvijek ove: "Kreni kolo da krenemo, Da Staqina pomenemo, Ko i Tita silnog vo|u Nek drugovi kolu do|u".

227 ANANIJE SIMONOVI}

I opet onu staru: "Nad Mora~om |e uska~e..." Mnogo se tada, i dugo kasnije, pjevala pjesma o Sutjesci i Savi Kova~evi}u, koji je poginuo, kao komandant Tre}e divizije NOV, 13. juna 1943. godine na Sutjesci, sa 7.350 boraca, koji su poginuli u Petoj neprijateqskoj ofanzivi od 15. maja do 15. juna te godine: "Kraj Sutjeske hladne vode, Barjak ~asti i slobode, Lepr{a se iznad glave, Komandanta druga Save. A okolo guja quta Opasala po tri puta. Fa{isti~ke crne ~ete, Obru~ ste`u i prijete. Al' je Sava heroj pravi, Na ~elo se vojske stavi, Pa povika iz sveg glasa Zelengoru zatalasa: "Naprijed, bra}o partizani, Borci moji odabrani" itd.

Ove pjesme su pjevane sve do 1989. godine, a od tada su, povremeno, a sve mawe, pjevane neke druge, nove pjesme. Sada vi{e igranki i pjesme, gotovo i nema. Dakle, od 1954. godine Osre~ani su se uvijek okupqali u Domu, organizovali kolektivni (zajedni~ki) do~ek Nove godine, odr`avali skupove, konferencije, sastanke i igranke (sjednike), ispra}ali regrute, a rijetko dvoreli i ispra}ali umrle. Naro~ito su bile ~este i dobro posje}ene igranke za vrijeme izgradwe Jadranskoga puta od 1957. do 1962. godine, na koje su masovno dolazili i radnici Vojnog naseqa u Manastiru, koji su bili rodom iz raznih krajeva Crne Gore i Jugoslavije. Oni su se uvijek pristojno pona{ali, a dobro su i do~ekivani od Osre~ana. Mnogi se i sada rado sje}aju da su dolazili u Osretke na igranke i da su bili qudski do~ekani. Neki su se tada i o`enili iz Osredaka. Na tim igrankama glavni harmonika{i, na usnoj harmonici (muzici), ili na sviralu, bili su Lazar Uro{ev Milo{evi}, Branislav \urov Glavi~anin i

228 OSRECI I OSRE^ANI

Milan Vladimirov Bjeli}, koji su ovaj posao uvijek dobro obavqali. Dru{tveni dom je temeqno renoviran 1982. godine. U odboru za izgradwu bili su: Boò Lukin Lu~i}, Jak{a \urov Ma{kovi}, Radovan Josifov Jovanovi}, Milivoje Velimirov Milo{evi} i Branislav \urov Glavi~anin. Stari dom, koji je izgra|en 1954. godine, sru{en je akcijom u proqe}e 1982. godine i na istom mjestu izgra|en novi od tvrdog materijala. Sredstva za izgradwu je obezbijedila Skup{tina op{tine Kola{in i Osre~ani svojim uplatama. Dom su gradili Branko i Janko Bukili}i iz Po`we, a lamperiju, u unutra{nosti Doma, su postavqali Jak{a Ma{kovi} i Radovan Jovanovi}. Me|utim, poslije izgradwe novog Doma, wegovo kori{}ewe je naglo smaweno, po{to su gotovo svi mladi qudi po{li u gradove, pa od tada, Dom sluì, uglavnom, za sprovo|ewe izbora. U wemu je, od tada, odràno samo nekoliko sastanaka maweg broja qudi. U prvim godinama poslije rata vladalo je izuzetno i, do sada, nevi|eno raspoloèwe kod gotovo ~itavog naroda, i kod mladih i kod starih. Bez obzira na velike napore u radu i kod ku}e i na zajedni~kim akcijama, siroma{tvo i u hrani i u odijevawu, omladina je masovno dolazila na takve igranke i ostajala do kasno u no}. Te{ko je sada opisati kako se sva omladina iz Osredaka i ~itave Mora~e, daleke 1946, 1947. pa sve do 1954. godine, okupqala u Manastiru i u manastirskoj porti, osvijetqenom elektrikom sa centrale na Vrelu (ispod Manastira), koju je konstruisao i wom rukovodio samouki seqak iz \u|evine Mile Danilovi} jo{ 1944. godine. Crnogorsko kolo je zahvatalo ~itavu portu od gorwih do dowih portenih vrata, a u sredini kola istovremeno je igralo "crnogorski" i po deset ili vi{e parova. Ali, nije se igralo samo crnogorsko kolo, ve} i razna kola iz Srbije, pa i neka iz Makedonije, koja smo nau~ili od makedonskih partizana, koji su, kra}e vrijeme, na po~etku 1945. godine, boravili u Manastiru. Ova srbijanska kola smo igrali uz pjesmu ili uz "muziku" pomo}u ~e{qa za kosu. Za to je bio pravi "majstor" Milorad-Murat Laki}evi} iz Bara. Tada je omladina po~ela igrati i razne plesove, kao i "Kozara~ko kolo", koje su ~esto igrali partizani kad su do{li iz Bosne 1943. godine. Prvi harmonika{, koji je svirao razna kola i plesove, 1947. i 1948.

229 ANANIJE SIMONOVI} godine, bio je Milivoje Medenica, omladinac iz Ravni. Naravno, ovakva sijela i igranke su odràvana po lijepom vremenu, u rano proqe}e i u jesen. U manastirskoj porti su odràvani i veliki narodni zborovi i mitinzi. Kao govornica (tribina) sluìo je postament na vrhu kamenih stepenica na ulazu u {kolu (koje vi{e nema) ili balkon kule [undi}a, blizu dowih portenih vrata. U porti je formirano vi{e omladinskih radnih brigada, koje su odlazile niz Platije na prugu Nik{i}-Titograd. Poslije 1948. godine opet se mijewa po~etna pjesma u crnogorskom kolu, pa se, umjesto Staqina, pomiwe Tito: "Kreni kolo da krenemo Druga Tita spomenemo. Drug je Tito silan vo|a Sru{i krunu Kara|or|a. Sru{i krunu, sru{i kraqa I sve ono {to ne vaqa", itd.

Ina~e, Manastir je vjekovima bio centar okupqawa svih Mora~ana, a godi{we po dva puta (u proqe}e, o Vasrksu i 28. avgusta, na Gospo|in dan), kada je mnogo qudi, a naro~ito omladine, iz mnogih krajeva Crne Gore od Podgorice (kasnije Titograda) i Nik{i}a do Berana i @abqaka, dolazilo pje{ke i na putu ostajali i po vi{e dana. Poslije rata Vaskrs je zamijewen praznikom rada - Prvim majem. Na saborima se igralo i pjevalo, upoznavali se mladi, bilo je vjeridbi i ènidbi, odnosno udaje, a i{lo se i u crkvu, pogotovo na Vaskrs. I to je bio vid zabave. Od 1946. godine Osre~ani su se, svake godine, okupqali na Ropu{nici 13. jula, koji je od tada bio dràvni praznik. Uo~i praznika omladina je na Skorinom vrhu palila veliku vatru, a tako je radila i omladina iz drugih sela Mora~e i drugih krajeva da bi obiqeìla dan ustanka naroda Crne Gore 1941. Poslije rata narod je i{ao na sabor u Manastir 1. maja, na Zelene bregove 2. avgusta (Ilin dan) i 28. avgusta (Gospo|in dan) tako|e u Manastir. Naro~ito je bilo "zabavno" i}i na Zelene bregove. Iz Ropu{nice se moralo krenuti odmah iza pono}i i pje{a~iti preko 35 kilometara bespu}em preko \avoqih plo~a, Utlice, Krsca i Kapetanovog jezera. Tu se

230 OSRECI I OSREÂNI okupqala omladina od Nik{i}a, [avnika, Mora~a, Rovaca. êsto se de{avalo da ve} oko podne padne qetwa olujna ki{a, ~esto sa vjetrom i gradom, i rasturi sabor. Onda se moralo istim putem, po velikoj rosi, a i hladno}i, bosi, gladni, do}i kolibama. Stizalo se i do pola no}i. Ali, idu}e godine opet se i{lo, uvijek sa nadom da }e biti boqe "nego pro{le godine". Me|utim, u novije vrijeme, ~ak i od 1970. godine, postepeno se smawivao broj omladine na ovakvim saborima i igrankama, jer su svuda po okolnim selima izgra|eni domovi i druge prostorije za okupqawe omladine. Ve} deset-petnaest godina i igranke po selima su prestale, bar u Dowoj Mora~i, a i u drugim krajevima, jer je omladina po{la u gradove, gdje je imala mnogo vi{e mogu}nosti za neke druge, savremenije, vidove zabave i razonode: kafi}i, televizija, bioskop, pozori{te itd. Pjesma u crnogorskom kolu je izvo|ena na posebnoj melodiji, karakteristi~noj za Mora~u, koju je te{ko opisati. Po{to se sada rijetko "kre}e" crnogorsko kolo, gubi se i ta prepoznatqiva melodija. Najpoznatiji pjeva~i te melodije u Osrecima su bili: Vlajko Simonovi}, Reqa Ma{kovi}, Manojle Stevanovi}, Branislav i Rajko Glavi~ani, Milinko Milo{evi} i drugi. Ako se ta melodija na nekoj kaseti (magnetofonskoj ili televiziskoj) ne zabiqeì, prijeti opasnost da se potpuno izgubi, {to bi bila velika {teta. U novoj bioskopskoj sali, u zgradi [kole "Mojsije Stevanovi}", gotovo svake no}i su prikazivani filmovi, naro~ito poslije 1957. godine i kasnije, sve do 1980. godine. Ina~e, prve filmske predstave u dolini Mora~e su organizovane u qeto 1953. godine. Po{to nije bilo puteva za automobile, filmska aparatura je preno{ena na kowu, a predstave davane napoqu. Bioskopsko platno stavqano je na fasadu neke zgrade, po{to nije bilo ve}ih prostorija za takve potrebe. Prva takva predstava u Osrecima data je kod [kole u Ravnome. Do{li su svi pokretni stanovnici, bez obzira na godine, i malo i veliko. Ve}ina wih je tada prvi put vidjela film, naro~ito djeca i starije ène. Filmsko platno je stavqeno na fasadu, sa dowe strane zgrade, a "publika" je posjedala po dvori{tu. Prikazivan je partizanski film "Barba @vane". Filmski operater je objasnio gledaocima {ta film prikazuje. Kad je po~ela projekcija filma, mnogi su se

231 ANANIJE SIMONOVI}

~udili kako se qudi "kre}u" po strmoj fasadi zgrade. Naro~ito je bilo uzbudqivo kad se pojavila scena sa Barba @vanom, koji je tjerao desetak volova da {to prije pre|e preko èqezni~ke pruge, da ga ne bi uhvatili Wemci. Neki gledaoci iz prvih redova su krenuli da bjeè, na ne~iji povik "bjeìte", misle}i da }e ih volovi pogaziti. Tada je operater prekinuo predstavu dok se gledaoci ne umire, obja{wavaju}i im da nema opasnosti ako sjede na svojim mjestima. Dugo se kasnije pri~alo o toj predstavi, {ta su vidjeli, kako je to mogu}e itd, raspituju}i se kada }e ponovo mo}i da gledaju neki novi film. Ta ekipa je obi{la i sva sela u dolini Mora~e: Rovca, Dowa i Gorwa Mora~a. Svuda je bilo veliko interesovawe i sli~nih reagovawa kao u Osrecima. Slijede}e 1954. godine organizovani su u mjesnim centrima doma}i~ki te~ajevi (kursevi) za omladinke, na kojima su obu~avane doma}instvu: kuvawe, prawe, peglawe, podizawe djece, li~na higijena, prva medicinska pomo}, spremawe namirnica za zimu, kuvawe pekmeza i slatkoga od vo}a, spremawe kola~a i td. Za te kurseve je vladalo veliko interesovawe kod ènske omladine, koja se, ubrzo, udajom ili zapo{qavawe, gotovo sva preselila u gradove. Svadbe su bile i obi~aj i vrsta zabave, jer je na svadbama uvijek bilo dosta pjesme, {ale i igre. Svadbe su, u na{im krajevima, bile, uglavnom, sli~ne, sa veoma malim razlikama u primjeni obi~aja. U ranija vremena, u prosidbu nevjeste se, uglavnom, i{lo po dogovoru mladenaca ili budu}ih prijateqa, ali je bilo slu~ajeva da se djevojka traì i ako se budu}i supru`nici i ne poznaju. Zato se de{avalo da ili roditeqi ne odobre vjeridbu k}eri za toga mladi}a ili djevojka odbije da se za wega uda. Onda bi prosci odmah ili poslije kra}eg vremena, po{li da traè neku drugu nevjestu, a neuspjelu prosidbu su dràli u tajnosti. Ali, gotovo, nikada nije bilo sigurno da }e do}i do vjeridbe. Zato su kao prosci, obi~no bili otac mladoèwe, brat ili najbliì ro|ak mladoèwe i mladoèwa. Sve dok se ne isprosi nevjesta, weni roditeqi (doma}ini) ne ~a{}avaju prosce, ~ak ni sa ~a{om rakije. Isto tako ni prosci ne nose nikakvo pi}e. Prilikom prosidbe, u prvim razgovorima, pri~aju se neke {aqive pri~e, kao: "ûli smo da imate neku |evoj~icu za udaju,

232 OSRECI I OSREÂNI a mi imamo neko dijete, koje bi se oènilo, pa smo do{li... itd". Kad se pre|e na ozbiqnu pri~u, ako se djevojkini roditeqi ne protive, zove se djevojka iz druge sobe ili neke prostorije, gdje se bila sklonila, da kaè da li joj se momak dopada i da li }e se udati za wega. Ako ona prihvati, ako da pristanak, onda joj mladoèwa daje odre|eni iznos para (dinara) kao obiqe`je i garanciju da je ispro{ena za wega. Tada se "ugovara" da li }e biti svatova i koliko, kada }e biti svadba, {ta od ruva (ruha, odijela) treba da kupi svekar, da li }e kupovati vezenu svilenu ko{uqu, zlatne dolaktice, zubun, vel (vel - vrsta marame za nevjestu), cipele, jaketu, }emer itd. êsto su nevjestu prosci dovodili "sa ugovora" iste no}i, bez bilo kakvih svadbenih obi~aja i tro{kova. Odmah poslije prosidbe, mladenci, sa po jednim najbliìm ro|akom, idu kod popa "na zapisnik", koji utvr|uje da li dobrovoqno stupaju u brak, ima li izme|u wih krvnoga srodstva i drugih smetwi za stupawe u brak. Ako je mladence, kao djecu, krstio isti kum, pop nije odobravao sklapawe takvoga braka. Bilo je takvih slu~ajeva i u Osrecima. Ako se ugovori vi{e svatova, obi~no od 15 do 20, {to zavisi od imovinskog stawa oba roditeqa, onda se u svatove zovu najbliì ro|aci i prijateqi, a i vi|eniji seqaci. Otac mladoèwe odre|uje staroga svata, a to je neko od najbliìh ro|aka, po mogu}nosti bogatiji. Prije dana odre|enog za svadbu, neko od rodbine mladoèwe odnosi djevoja~ko, nevjesta~ko ruvo (odje}u) u djevoja~ki rod. Kada se odrede svi svatovi, ako je nevjesta daleko i svatovi moraju kod prijateqa preno}iti, svi se okupqaju kod staroga svata na ru~ak. Stari svat, na ru~ku, odre|uje kuma, dva djevera (brat i ro|ak mladoèwe), barjaktara (zet mladoèwin), vojvodu, prvjence (dva momka, koji znaju dobro da nazdravqaju), cau{e (~au{e - koko{are) koji treba, na polasku svatova sa nevjestom, da uhvate prijateqevog pijetla, en|ibulu (sestru ili ro|aku mladoèwe) i nakow~e (dijete od 6 do 10 godina) koje }e nevjesta da unese u ku}u kad do|e sa svatovima. Ostali svatovi se, u {ali, nazivaju "nabiguzice", {to zna~i idu samo da jedu. Poslije ru~ka kod staroga svata, svatovi, uz pjesmu i pucawe iz vatrenog oru`ja, najvi{e iz levora, odlaze u selo nevjeste. Svatovi nose, na kowu, zaklanoga dobroga brava

233 ANANIJE SIMONOVI}

(ovna ili jalovu ovcu), p{eni~ni hleb (kola~) i demi`anu (ve}u bocu) rakije, kao svatovski "tajin" (ru~ak). Kad do|u u selo prijateqa, do~ekuju ih prijateqevi kom{ije i ro|aci i odvode po jednoga svata svojim ku}ama na spavawe. Svi doma}ini se trude da svoga gosta {to boqe ugoste. Uve~e se, obi~no, organizuje zajedni~ki sjednik u tome selu. Rano ujutru svatovi se iskupqaju na mjestu koje je odredio stari svat, pa pjevaju}i i pucaju}i, kre}u prema ku}i nevjeste. Najvi{e se pjevala pjesma, i to po nekoliko puta, koja po~iwe: "Po|osmo li, po|osmo, jawe moje, jawe, \e rekosmo do|osmo, jawe moje, jawe, Tu djevojku na|osmo, jawe moje, jawe" itd.

Prvjenci idu ispred svatova da jave prijateqima da su svatovi ve} blizu wihove ku}e i da }e brzo do}i. Tada pred doma}inovu ku}u izlaze svi wegovi ro|aci, koji su do{li na pratwu nevjeste, a djevojke pjevaju: "Jeste li se, oj, svati pomorili" itd, po~ne pozdravqawe, qubqewe, pitawe za zdravqe i kako su svatovi pro{li u putu. Odmah posjedaju oko punih stolova sa hranom i pi}em. Doma}ini stalno nazdravqaju svatovima po ~inovima, a kad neko nazdravi |everima, uvijek se jave drugi svatovi, a ne pravi djeveri. Na svatovskoj trpezi ima svega dosta, a na sredini je glavni pe~ak, obi~no pe~eni ovan sa velikim rogovima, a u usta mu je stavqena crvena jabuka. Kad po~ne ru~ak, doma}in ku}e ili neki sna`niji ro|ak treba jednim zamahom noà da otkine glavu sa pe~ka. Glava se daje, obi~no, starom svatu kao najglavnijem prijatequ. Zatim se odsijeku ple}ke i daju dvojici cijewenih svatova. Ako ima vi{e pe~aka onda se ple}ke dijele po zna~aju i ugledu svatova. Odatle je ostala izreka: "Glava glavi, ple}a aramba{i, a fukara moè i rebara". Bilo je zbog podjele ple}ki qutwe i zamjerke za{to je data tome, a ne drugome. Tada su dolazili do izraàja qudi koji su znali da "gledaju u ple}e". Pred po~etak ru~ka stari svat o{tro zapovijedi djeverima da idu za nevjestu, koja se nalazi u nekoj drugoj prostoriji. Tu se stvori najvi{e pjesme, vike, zadirkivawa, {ale. Djevojke kao ne daju nevjestu |everima dok je "ne plate". Obi~no, |everi, na po~etku bace neki sitni novac, ali |evojke traè "zlato za zlato". Tek kad |everi daju "dovoqno" para, nevjesta dolazi me|u svatove, ali se sa svatovima ne pozdravqa, iako ih, mo`da, ne poznaje.

234 OSRECI I OSRE^ANI

Ve} tada djevojke "kite" svatove cvije}em, a nevjestina majka dijeli svatovima darove. Ako je porodica bogatija svatovi dobijaju ko{uqe i vunene ~arape, a ako je siroma{nija, onda samo ~arape. U svakom slu~aju barjaktar dobija ko{uqu da je stavi na barjak (zastavu). Na svim svadbama najvi{e je pjevana ova pjesma: Vrela voda na valove, O javore, zelen bore, Kad je vrela kuj se |ela, O javore, zelen bore, Popili je morni kowi, O javore, zelen bore. \e su bili te su 'morni, O javore, zelen bore. I{li momku za |evojku, O javore, zelen bore. Je li kakva ta |evojka, O javore, zelen bore. Jes' visoka ko jelika, O javore, zelen bore. A lijepa ko jabuka, O javore, zelen bore.

Po{to svatovi ru~aju i popiju "sikter" kavu, koju pla}aju kao i cvije}e, nevjestin otac odrì "govor", savjetuju}i k}erku kako treba da bude dobra i u domovini kao {to je bila u rodu itd. Na o{tru "komandu" staroga svata, svatovi ustaju, pa nastaje pozdravqawe sa prijateqima. Prilikom odlaska od ku}e, djeveri paze da se nevjesta ne bi okrenula na pozive wene bra}e i kom{ija, "kako wena djeca ne bi li~ila na uj~evinu". âu{i, pri polasku, hvataju pijetla i odnose. Svi doma}ini, na putu od nevjestinog roda do domovine pored ~ijih ku}a svatovi prolaze, ako nijesu u kakvoj zava|i sa doma}inom svatova (ocem mladoèwe), iznose bocu rakije sa jabukom na grli}u, koja se zove zdravica. Kad on glasno vikne: "Ko mi je zdrav?", onaj svat koji prvi odgovori: "Ja, s druìnom", prihvata zdravicu i dodaje svim svatovima da popiju po gutqaj rakije. Jabuka se daje nevjesti. Svatovi nude

235 ANANIJE SIMONOVI} kom{iju, koji je iznio zdravicu, da popije iz wihove boce, koje imaju svi. Kad prolaze pored ku}e, koja je u àlosti-koroti za umrlim ili poginulim ~lanovima porodice, svatovi saviju barjak (zastavu) oko kopqa i prestanu pjevati dok takvu ku}u pro|u. Kada se pribliè ku}i doma}ina, opet prvijenci idu naprijed da jave svadbarima da }e svatovi brzo do}i. Svadbari izlaze pred ku}u, predaju nevjesti nakow~e da ga unese u ku}u "da rodi mu{ko dijete", zatim je sreta svekrva (majka ili mama) i zaove (seke ili seje), kako }e ih ubudu}e zvati. Tu se nastavqa veseqe do duboko u no}, opet sa punom trpezom, pjeva se, igra, pije i jede. Opet se ponavqa postupak sa glavom pe~ka i ple}kama kao i kod prijateqa. Svadbari, ~lanovi porodica svatova, a i drugi koji su pozvani na svadbu, donose pe~ke (ovcu, ovna, dobro jagwe), pitu, priganice, sir, kola~e i po bocu rakije. Bilo je dosta slu~ajeva da neki kom{ije i ro|aci odbiju da do|u na svadbu, po{to nijesu pozvani u svatove, jer su to smatrali nekom vrstom uvrede {to se i za wih nije na{lo mjesto me|u svatovima. Na pitawe {to nijesu do{li na svadbu, neki su odgovarali: "Nije mi ravna glava da mogu nositi tepsiju s pitom", misle}i na to {to ène tako nose tepsije. Sa svatovima nije i{ao mladoèwa, ve} je ostajao kod ku}e da pomaè oko pripreme svadbe (koqe stoku, sprema pi}e, donosi drva i obavqa druge poslove). Djeveri (iz {ale) nijesu dozvoqavali mladoèwi da se pribliì nevjesti. Ve~era i veseqe traju do poslije pono}i, pa se onda ide na spavawe. Svatovi idu svojim ku}ama, a ako su im ku}e daleko, ostaju kod kom{ija, pa ujutru ponovo do|u na svadbu. Nevjesta prvu no} spava sa djeverima, a u posledwe vrijeme sa zaovom. Kada se zavr{i ru~ak i popije "sikter", kava, svatovi se pripreme za odlazak. Tada nevjesta svakome svatu poliva vodu da opere ruke i daje pe{kir da ih obri{e, a svat joj daje pare, obi~no u vrijednosti dara koji je dobio. To se zvala polijevna. Kad se sve to zavr{i svi su odlazili svojim ku}ama. Svadbe su se, obi~no, zavr{avale sa veseqem i zadovoqstvom svih u~esnika, pogotovo ako su roditeqi i ostala rodbina mladoèwina bili zadovoqni snahom i ako se

236 OSRECI I OSREÂNI niko nije opio ili sva|ao. Ali, bilo je i svadbi koje su se r|avo, pa ~ak i tragi~no, zavr{avale. Jedna od takvih je zapam}ena kada se udavala Stanisava Milovana Ma{kovi}a iz Qute za Stevana Bukili}a, 1929. godine, kada je, pucaju}i iz crnogorskog levora, poginuo Miladin Arsenijev Bjeli} i rawen u ruku Milo{ Vasilijev Jovanovi}. Bilo je i slu~ajeva, istina rijetkih, da se nevjesta, poslije vjeridbe, predomisli ako joj se javi boqi ili bogatiji momak, pa "baci" primqene pare. To je bila velika uvreda za porodicu i bratstvo mladoèwe, pa se iz toga stvarala velika sva|a i sukobi. U svatove se, naj~e{}e, i{lo pje{ke, jer nije bilo dovoqno kowa u selu za ve}i broj svatova. Qudi su, ina~e, nerado davali svoje kowe svatovima zbog nepa`we i napora kojima su kowi izlagani na r|avim seoskim putevima. Ali, ako se za nevjestu i{lo daleko kao u okolinu Kola{ina, u Gorwu Mora~u, u Rovca itd, onda su svatovi imali kowe. Morali su imati i kowa za "tajin" svatova i kowa za nevjestu. U takvim svatovima je bilo i smije{nih scena, koje su sluìle za uveseqavawe svatova i svadbara. Poslije nekoliko dana najblià rodbina nevjeste (otac, majka, brat, sestra) idu u "pode" kod novih prijateqa, odnesu "pr}iju" ili "miraz" i da se boqe upoznaju i vide gdje }e k}erka provesti drugi dio ìvota. Tada, obi~no, nevjesta sa wima odlazi na nekoliko dana u rod, pa se opet vrati svojoj novoj ku}i. Poslije rata je bilo sve mawe ovakvih svadbi. Kad su izgra|eni putevi kroz mora~ka sela svatovi vi{e nijesu i{li ni pje{ke niti na kowima, niti su i{li na konak kod prijateqa, ve} su se vozili automibilima, a svadbe su se zavr{avale za jedan dan i kod nevjestinoga roda i kod mladoèwine ku}e. Ne obavqaju se svi oni stari obi~aji, ne idu prosci dok se mladi sami ne obe}aju jedno drugome, oni sami odlu~uju ho}e li stupiti u brak, a ne roditeqi, nema pogodbi {ta }e ko kupiti, nema ~au{a, prvjenaca, a rje|e i nakow~eta i en|ibule itd. I pored toga {to ima dosta novih i velikih ku}a, svadbe se, naj~e{}e, obavqaju u kafanama ili hotelima. Sa svatovima za djevojku-nevjestu ide i mladoèwa, a ~e{}e sve to zavr{e mladoèwa, wegov brat i dva svjedoka. Sada se mawe i puca iz

237 ANANIJE SIMONOVI} vatrenog oru`ja, jer je, u novije vrijeme, bilo mnogo nesre}nih slu~ajeva od zalutalih metaka, nepa`we i dr. pa se veseqe pretvaralo u àlost i nesre}u. Odmah poslije svadbe (poslije nekoliko dana), mladenci odlaze na vjen~awe, ako to nije bilo mogu}e u~initi na dan svadbe. Vjen~awe je, do 1946. godine obavqano u crkvi po posebnom vjerskom ceremonijalu, uz prisustvo kuma. Poslije 1946. godine mladenci su bili obavezni da najprije brak sklope kod mati~ara u mjesnoj kancelariji ili u Op{tini, kao kod dràvnog organa, u prisustvu dva svjedoka, odnosno kuma mladoèwe i kuma nevjeste, a poslije toga su se mogli vjen~ati i u crkvi po crkvenim propisima. Zna~i, mnogi svadbeni obi~aji se vi{e ne primjewuju. êsto se svadba provede zajedno i za rodbinu i za domovinu nevjeste. Nema klasi~nih svatovskih darova, nema svatovskih ~inova, osim kumova i djevera. Svadba, obi~no, traje jedan dan. Ima dosta novih brakova bez ikakvih svatova i svadbe. Dogovore se mladenci, pozovu dva kuma, sklope brak, po|u negdje na zajedni~ki ru~ak i to je sve. Poslije toga imaju zajedni~ki ru~ak kod mladoèwinoga oca, na koji do|e i najblià rodbina nevjeste (poodi) i sve je gotovo. To je moderno i ekonomski korisnije nego kad se pravi velika svadba.

Religioznost naroda U staro vrijeme i Osre~ani su, kao i drugi stanovnici na{ih krajeva, bili religiozni i praznovjerni. Vjerovali su u Boga, Hrista, razne svece (va`nije i mawe va`ne), |avole, an|ele, vile, zmajeve, vje{tice, vampire, zduva~e, gatare itd. U Planima ima jedna prirodna pe}ina (ili duboka jama) koja se zove Vilinska jama. Vjerovalo se da tu ìve vile. Ima i jedna pri~a kako su osreda~ki lovci slu{ali iz Kotala kako se dozivaju iz Plani u Tali vile Svilokosa i Zlatokosa i traè svoga jarca [tikoja, kojega su lovci toga dana ubili. Vjerovali su qudi u an|ele, koji su imali svoja imena, ali vi{e u |avole ili vragove. I vlasti i crkva su batinama "istjerivali" |avola iz tijela neke bolesne djevojke ili mla|e ène, koja bi psihi~ki, odnosno nervno oboqela.

238 OSRECI I OSRE^ANI

Vjerovalo se da se |avoli najvi{e javqaju u obliku ~ovjeka. ôbani su ih prepoznavali po tome kako su im okrenuta stopala. Ako im vide "naprijed pete, a pozadi prste", dobro ga oèè (udare) ugarkom sa ogwi{ta ili nekom batinom, ali samo jednom. Vjerovalo se ako ga udare vi{e puta, |avo bi se izlije~io i duè ostao prisutan. Kad od takvog udarca |avo pobjegne, drugi |avoli mu se rugaju:"Oho, ne bio i}i. Rekosmo li ti da }e te ~obani nadmudriti". \avo se boji psa Garova. Kad bi qudi "pod zarok" (opkladu) negdje no}u odlazili vodili su i psa i onda "hrabro" pozivali:"îk |avole, izi|i na megdan", a iz mraka bi ~uli odgovor: "Moli Boga za Garova tvoga". Tada bi, sa strahom, ùrili ku}i. Qudi koji su prisiqavali bolesnoga da kaè jesu li s wim |avoli, sa isukanim noèm su govorili: "Kazuj |avole ili }u ti glavu odsje}i", udaraju}i ga nekom batinom, Kad ga dobro zaboli bolesni "prizna" da je s wim U~kuq Podrepovi}, Mara Faraona i drugi, a onaj ko rukovodi mu~ewem, na jednom par~etu drveta, za svako ime, napravi rabo{ (zarez) i na kraju to drvo baci u vatru, a oboqeli ozdravi. Dobri~anin navodi da zna ~ovjeka koji je tako izlije~en. ("Dowa Mora~a", str. 133- 134.). I u Osrecima je zapam}en jedan sli~an slu~aj. An|elija Ne|eqkova Bjeli}, sestra Petrova, je negdje oko 1880. godine oti{la u Tali da traì svoju stoku. Oti{la je dosta kasno i u Talima je uhvatio mrak. Po{to se nije vratila do no}i, po~eli su kom{ije iz Ropu{nice da je dozivaju. Tek poslije vi{e poku{aja odazvala se negdje iz Lastava. Tada je krenulo vi{e odraslih qudi, koji su se zatekli u Ropu{nici, da je traè. Kad su joj se pribliìli, krenula je da bjeì uz Lastve, po ~emu su zakqu~ili da se sa wom ne{to desilo. Na sto muka su je uhvatili i doveli u Ropu{nicu. Tu se iskupio ~itav katun. Po~eli su je ispitivati. Primjewivali su i batine, polivali je hladnom vodom i prinosili joj vatru do o~iju. Kad su je na neki na~in smirili, po~ela je da pri~a da joj se, jo{ dok je i{la preko Korita, pri~iwavalo da pored we idu neki ~udni qudi, a u Talima su oni isti qudi oko we igrali i pjevali. Kada neko zove iz Ropu{nice oni jo{ vi{e zagalame. Samo su se umirivali kada zove Jovan Stevanovi} i kaù joj da se odazove. Tako su je i dozvali i doznali gdje se nalazi. To joj se desilo jo{ jednom prije nego se udala u [titaricu. I po{to se

239 ANANIJE SIMONOVI} udala imala je dva takva napada, a poslije je ozdravila i rodila vi{e djece. Ovo je pri~ao Gajo Gruji~in Ma{kovi}, koji je zapamtio kad se to sa An|elijom dogodilo. Gajo je umro oko 1946. godine u 75. godini ìvota, {to zna~i da je ro|en oko 1870. godine. Tako se moè zakqu~iti da se ovo dogodilo oko 1880. godine. Najduè se zadràlo vjerovawe u vje{tice. Obi~no se mislilo da su vje{tice starije ène, koje imaju grubqi lik. I protiv wih su upotrebqavana gruba sredstva prinude da priznaju da su vje{tice. To se pomiwe i u Gorskom vijencu (Kaùj baba, jesi li vje{tica?). êsto se vjerovalo, ako umre neko dijete od nepoznate bolesti da ga je "urekla" neka baba, ili ako ugine najboqa ovca, koza, krava. Zato se protiv vje{tica, odnosno protiv "uroka" stavqala neka "sigurna" za{tita kao: crveni konac, par~e tisovog (svetog) drveta, ~esma bijelog luka itd. Vjerovalo se da vje{tice, 14. marta (o mar~u) ja{u na vratila (od natre) i dolaze da otvaraju staje sa stokom da bi stoci nanijele neko zlo. Zato su te no}i pred staje vezani psi, kako se vje{tica ne bi mogla pribliìti staji. To je ra|eno sve do 1941. godine. Protiv "zlih o~iju" i "uroka" (protiv vje{tica) su "pomagale" neke ène u selu koje su znale da "gaskaju". Za gaskawe je potrebna voda i usijane ì{ke (àr). Voda mora biti svjeà, sa tri ili vi{e izvora. Dok se stavqaju ì{ke u vodu izgovaraju se ove rije~i: "U uroka dva oka, jedno vodeno, a drugo ogweno. Pr{te oko vodeno te istuli ogweno". Ili: "Urok sjedi na polici, uro~ica na stolici. Urok uri~e, uro~ica razri~e, uh ti, uro~e, u o~i". @i{ka koja ja~e zacvr~i otkriva onoga na koga pada sumwa da je uro~io. Kad se to zavr{i, onom vodom okupaju ureknutoga bolesnika i daju mu da pije od te vode. Preostala voda se sipa na psa ili ma~ku. Ako se stresu, (a moraju se stresti) zna~i da je lijek uspio. Bilo je vi{e qudi i èna, koji su znali da "zavar~uju" od ujeda zmije, od upale vimena kod ovaca, koza, krava, pa i èna- porodiqa. Kod zavar~ivawa "qekar" kruì {akom, sa sastavqenim kaìprstom i malim prstom preko sredweg i domalog prsta i {ap}e: "Rogobor ru~ak, rogobor ve~era. Ujstu bi~e umet~e. Ujstu jarma{u, ujstu. Kami ti za ru~ak. Ujstu. Kami ti za ve~eru". Ili: "Bje` pogani od pogani, tu ti mjesta nije, tu ti ku}e nije. Ajde kuj zna{, bjeì kuj zna{: preko devet

240 OSRECI I OSREÂNI breìna, preko devet luìna. Nit ti tamo upori{ta ni ovamo povrati{ta". Kod zavar~ivawa od ujeda zmije izgovarane su rije~i: "Rep ujela, rep ponijela" i to vi{e puta iz jednoga du{ka, dok se "qekar" ne umori. Kad povu~e vazduh, nastavqa: "Zela zemqu poqubila, za ràn kola~, za zle ène, za dobroga ~ovjeka. Izlazi Marija, zove te kadija". Ili: "Rogobor ve~era, rogobor posteqa. A {to si je, gujo, jela od teb' ve}u, od teb' è{}u trista i tri puta" itd. (S.Dobri~anin - "Dowa Mora~a). Jednoj èni iz Osredaka sam pro~itao ove rije~i, ali nije ni potvrdila, niti odricala, a i ona je zavar~ivala. U dnevniku Vuksana Mini}a iz Pipera, koji je vodio u ratnom zarobqeni{tvu, zapisao je 24. februara 1945. godine, da mu je pri~ao p.pukovnik \uro Vukoti} kako je Petru{a Arsova, ro|ena u Ku~ima, zavar~ivala od ujeda zmije i izgovarala ove rije~i:"Zla}ena, kra{ena, pogovor ve~era, zmija zemqu qubi, s koga je qubi, sa zlog ~ovjeka, sa zle ène i sa zle zmije. Ràni kola~ na kloko~evi kolac, da je bog ubije". Ovo se tri puta izgovara iz jednog du{ka, a prije toga se bolesnoj ìvotiwi stavi u usta neka travka. Petru{a nije nikome kazala kako se to radi, jer se smatralo da bi time izgubila svoju mo} lije~ewa. Tako su radile i ène u Osrecima i Mora~i pa sada malo èna znaju da zavar~uju. Jo{ ~udnije je lije~ewe od "smetnutog èluca" ili "razvijenog pupka". "Qekar", naj~e{}e èna, mora znati ime bolesnika i imena wegovih roditeqa i kuma, U neki sud (tawir ili tigaw) se sipa ~a{a vode (vrele). â{a se poklopi i po~iwe {aptawe i prekliwawe neba i zemqe i svih duhovnih sila da spasu bolesnika, uz stalno okretawe ~a{e. Ako se sva voda skupi pod ~a{u, "qekar" je zadovoqan, jer je postigao uspjeh. Do sada nije zabiqeèno {ta ovaj "qekar" izgovara. Jednom sam i ja probao da izvedem ovaj eksperiment u prisustvu ~ovjeka koji je vjerovao da je "qekar" od èluca. Ni{ta nijesam pri~ao, samo sam okretao ~a{u. I na wegovo veliko iznena|ewe, sva se voda skupila pod ~a{u. Tada se on "razo~arao" u wegovu sposobnost i obdarenost. Za ovo imam svjedoka - wegovu k}erku. U narodu se vjerovalo da se po neki mrtvac moè povampiriti i ~initi pakost svojim "neprijateqima", koju nije mogao ostvariti dok je bio ìv. Vampir ne moè pre}i preko

241 ANANIJE SIMONOVI} vode ako nema mosta, a qudi ga mogu ubiti samo glogovim kocem. Stariji qudi su "gledali" (gatali) u ple}e od brava (jagweta, jareta, ovce, koze) i "sa sigurno{}u" mogli da "vide" ho}e li biti rata, ima li bolesti u ku}i, ho}e li neko iz ku}e brzo umrijeti, dali }e u ku}i biti "kolijevke", da li }e godina biti rodna itd. Znakovi u ple}u odnosili su se na vlasnika brava, a ne na onoga u ~ijoj je ku}i brav zaklan i skuvan ili ispe~en. Ple}e se na svadbi ili na slavi davalo uglednom gostu, ali ne najglavnijem, jer wemu pripada glava. Kad gost svrne (skine) meso sa ple}a, kost se daje onome ko zna da "gleda" u wu. U narodu se vjerovalo da su neki qudi "zduva~i" i da imaju mo} da drugome svojim "~inima" moè nanijeti {tetu. Vjerovalo se da jedan p~elar moè da "u~ini" da wegove p~ele, bez obzira na daqinu, mogu da uni{te p~ele nekoga wegovoga "neprijateqa". Dobri~anin navodi ime neke ]iprane Boà Petrova iz Ulice (Prekobr|e), ~ije su p~ele napadnute od p~ela nekoga Tur~ina sa Babqaka. ]iprana je svojom mo}i zarobila te tu|e p~ele i prisilila ih da woj skupqaju med. Tada Tur~in do|e sa svojom ènom kod ]iprane i Boà i zamoli ih da mu oslobode wegove p~ele. Oni na to pristanu, pod uslovom da idu ku}i i da se ne osvr}u za sobom dok do|u kod svoje ku}e na Babqak. ]iprana pu{ti tu|i roj p~ela, koji stigne Tur~ina iza Crkvine. Bula se okrene da vidi {ta to tako jako zuji iza we i na mjestu umre. To mjesto se od tada zove Bulin grob, a u novije vrijeme Bulin most. Neki seqaci su znali da spravqaju razne meleme od biqaka za lije~ewe lak{ih ozqeda kao {to su: posjekotine, sagorijev, udar tvrdim predmetom itd, ili da dlaè (namje{taju) slomqene udove (ruku, nogu, kqu~nu kost) kod qudi ili kod stoke. U tome je bio najpoznatiji Mijajlo Novi~in Ma{kovi}. On je znao i da sakupi vi{e zmija na jedno mjesto, pa kad da neki znak, one se brzo razi|u. Nije ih ubijao. Svaki ~obanin je nosio u xepu ne{to o{tro (britvu, perorez, britvulin) da bi mogao nakrvaviti ovci, kozi, jagwetu, ako se u toku dana razboli, nasijecawem oba uva (pu{tawe krvi). To se ~esto de{avalo kada stoka pase mladu travu ili pojede neku

242 OSRECI I OSREÂNI travku od koje dobije nadimawe. Ako se na vrijeme nakrvavi nadimawe prolazi, u protivnom dolazi do uginu}a. Do skoro je narod vjerovao da ne treba qutiti glavnoga majstora koji nekome gradi ku}u, da bi na kraju "alalio" (poèlio dobro porodici koja }e u novoj ku}i ìvjeti). Obi~no se mislilo da }e iz porodice neko umrijeti po useqewu u novu ku}u. Da se to ne bi desilo, prilikom postavqawa kamena temeqca, trebalo je zaklati pijetla, jare ili jagwe i taj kamen okrvaviti. Pojedina~nih slu~ajeva je bilo da neko iz porodice umre nakon useqewa, i ako je "prine{ena `rtva". I neki majstori su imali te{ku narav. Kod pogodbe o gradwi ku}e, uglavnom, bi odredili vi{u cijenu na ra~un toga {to gazda ne bi bio obavezan da mu pomaè u radu niti da ga hrani, {to se zvalo" pod |uturu", a u novije vrijeme "kqu~ u ruke", ali je kasnije èlio da mu gazda i pomaè i da ga hrani. Ako to gazda ne bi radio, na kraju bi majstor rekao neku nepovoqnu rije~, ne bi "alalio", a neki bi izgovorio i neku kletvu, {to je, psihi~ki opter}ivalo gazdu i wegovu porodicu. U narodu su se mogle ~uti mnoge kletve. Mnoge su jezive, naro~ito kad majka kune svoju djecu zbog neposlu{nosti i kad je mnogo "quta", a ne pomi{qa kako bi se pona{ala da se nekome djetetu, poslije takve kletve, ne{to r|avo desi. Sva je sre}a {to se kletve ne ostvaruju. Evo neke kletve: • Zmija te zapunula (ujela), • Majka ti u mrtve o~i pogledala, • Po{o na zli put, • Puklo ti zgibenije, • Stanska te r|a ubila, • Puk'o ti slom, • Zemqa ti kosti izmetala, • Udarilo ti u bubrege, • Pas ti se mesa napotezo, • Usta ti se za vrat okrenula, • Ustrijelilo te, • Muwa te sprìla, • Grom te ubio, • Slomio vrat, • O~i ti ispale, • \e }e{, nausje~enije,

243 ANANIJE SIMONOVI}

• Usje~enije ti bilo, • Voda te odnijela, • Ajde, ne vidio se, • Strva ti se ne znalo, • Modra te strijela razmodrela, • Trag ti se utro ko {arenim kowima, • Zagrmio ti grom u {qeme, • Kamewe te }eralo, • Na{o te jad, • Pe~ila te zmija u nos, • Polokala ti `ivina mladost, • Do{o ti najad sveti Ilija (ili neki drugi "svetac"), • Udarac te udario, • Puklo ti zgibenije, • Guba te razgubala, pa nagrdan odio da te narod prstom pokazuje, • @ivina ti utrobice rastrgla, • Rana te uranila.

Qudi u na{im krajevima, pa i u Osrecima, se mnogo zakliwu da nijesu ne{to uradili, da su uradili, da }e uraditi ili da ne}e uraditi, mada mnogi ne govore istinu i ne ispune zakletvu. Na primjer: • Nijesam, ~asti mi, • Jesam, `ivota mi, • @ivota mi o~ina (maj~ina, brata mi), • Tako mi Boga, • Svetoga mi Petra, (Ilije, \or|a i drugih svetaca), • Slave mi, • Bog me ubio, ako sam, • Obraza mi, o}u, • Razgubao se ako nijesam. • Ima i vulgarnih, psova~kih: J... mi oca, ako sam, Izio g...., ako sam itd. Svje{tenici su u ranija vremena imali veliki ugled kod naroda, pa su imali i veliki uticaj na vjernike. Crnogorski vladike i ni`i crkveni glavari dugo su, kroz istoriju Crne Gore, bili veoma popularni, jer obi~ni, nepismeni, narod nije

244 OSRECI I OSREÂNI znao su{tinu i ciq religioznog u~ewa. Viala de Somijer, francuski pukovnik i komandant Boke, pisao je o svom boravku u Crnoj Gori 1812. godine. U razgovoru sa Petrom Prvim Petrovi}em, pitao ga je za{to u toku svoje duge vladavine, nije otvorio ni jednu {kolu za obrazovawe svojih podanika, a svuda po Crnoj Gori podiè crkve. Vladika mu je odgovorio da je "mnogo lak{e vladati nepismenim narodom". U narodu se, ipak, s vremena na vrijeme, pri~alo da ovaj ili onaj sve{tenik ili kalu|er ne primjewuje sve ono {to propovijeda vjernicima. U narodu se moglo ~uti: "Slu{aj popa {ta govori, ali ne radi ono {to on radi". âk su neki popovi po Crnoj gori, pozajmqivali pare siroma{nim seqacima- vjernicima, uz zelena{ku kamatu i tako se bogatili...... Sve sve{teni~ke ku}e u Crnoj Gori onoga doba (za vrijeme kraqa Nikole) bile su, po pravilu, imu}ne. (D.\okovi}: "Kraq Nikola i finansijski problemi Crne Gore tokom qegove vladavine") Bilo je slu~ajeva da se i pop raspopi ili kalu|er raskalu|eri iz objetkivnih ili iz subjektivnih razloga. Kalu|er Novo Bulatovi} iz Mrtvoga Dubokoga (Rovca) bio je ugledan i cijewen Rov~anin. Imao je brata, koji je umro kao momak. Tada Rov~ani i najbliì ro|aci ubijede Nova da se raskalu|eri i oèni kako mu se ne bi ugasilo ogwi{te, tj. da ostane bez naslednika. Poslije duèg suprotstavqawa, Novo, ipak, pristane da se oèni, ali nije bradu obrijao. Oènio se Makicom (ne zna se dali joj je bilo takvo pravo ime) k}erkom Mijaila Radunova Ma{kovi}a iz Osredaka i sa wom imao pet sinova i tri k}eri. Poslije 1878. godine wegova se porodica preselila u Poqe Smailagi}a, gdje i sada ìvi Novovo brojno potomstvo. Wegova je k}erka bila Simona, èna Mila Glavi~anina i Stanu{a, èna Milije Bjeli}a, a unuke Novka Miletina Milo{evi} i Sava Vladimirova Bjeli}. Poslije Prvog svjetskog rata je po~ela da slabi religioznost naroda u na{im krajevima. Sve mawe vjernika je i{lo na pri~est, sve mawe je qudi postilo iako su to crkveni glavari propovijedali. Tome je doprinosilo i pona{awe nekih sve{tenih lica, a i pove}ani broj pismenih mla|ih qudi. I neki povratnici iz "bijelog svijeta" su odvra}ali narod od obavqawa religioznih obreda. U Osrecima se u tome isticao

245 ANANIJE SIMONOVI}

\or|ije Ma{kovi}, koji je u Americi proveo vi{e godina i vidio {ta rade kulturni narodi. Ali, bilo je u selu i fanatika, koji su "svetkovali" svaki crkveni praznik, postili sve poste i svaki petak i srijedu. Poznata je Milosava Mijailova Jovanovi}, rodom od \ur|i}a iz \u|evine, koja se tako pona{ala, ali se razboqela i izvr{ila samoubistvo. Gotovo svi Osre~ani su slavili krsno ime, Bo`i}, Vaskrs i svetkovali vi{e vjerskih praznika. Osre~ani su, na Petrov dan, 12. jula, nosili krstove kroz selo, ~esto kroz kukuruze i druge usjeve. Jedne godine su ih nosili preko Poqana, niz Ropu{nicu, niz Qutu i uve~e ih vratili u Manastir. Lako su se uvjerili da im to nije mnogo pomoglo, jer je ta godina bila izuzetno nerodna. Posqedwi put su krstove donosili u Ravno 1933. godine, ali bez Qu}ana, po{to su se, u proqe}e te godine grdno posva|ali zbog izdiga, o ~emu }e biti posebno rije~i. Pri~alo se, kada krstove nose kroz kukuruze, koji su u to doba dosta odrasli, da su neki nosioci namjerno gazili usjev, da bi doma}inu u~inili {to vi{e {tete. Zato kasnije vlasnici nijesu dozvoqavali da im litija prolazi kroz wive. Ni popovi se nijesu, uvijek, brinuli da vjernici slijepo vjeruju wihovim propovijedima. Vi{e qudi je znalo da, naprimjer, ni pop iz obli`weg sela, koji je, ina~e, bio dobar ~ovjek, ne posti, ve} kad krene da pri~e{}uje narod, doru~kuje pr`ene slanine i jaja, kako bi, poslije pri~e{}a, mogao da pije rakiju sa svojim prijateqima u obli`wem anu (kafani). Osre~ani su slavili svetoga Nikolu, 19. decembra, izuzev nekoliko porodica, koje su se kasnije doselile u Osretke i imale svoju slavu. Bio je veliki posao da se obezbijedi potrebna posna hrana (riba, uqe i drugo), koje nije bilo u dovoqnim koli~inama u na{im krajevima. Ni za ostale "posne" dane nije bilo lako obezbijediti hranu za porodicu, pa su ~eqad vi{e bila gladna nego sita. Zato je vi{e porodica, postepeno, napu{talo ovaj obi~aj, a po~etkom Drugog svjetskog rata to je bilo masovnije. Od zavr{etka rata, 1945. godine, najve}i broj porodica je prestao da posti, da slavi, da ide u crkvu, da se vjen~ava po crkvenim propisima itd, tako da sada u Osrecima nema mnogo vjernika. Istina, od pojave stranaka, neki biv{i "nevjernici" i "komunisti" su po~eli nabavqati crkvene kalendare, svetkovati, pa i postiti, ali se to za

246 OSRECI I OSREÂNI ve}inu Osre~ana ne moè re}i. Vi{e je kalu|er Kirilo Rai~evi}, za vrijeme svoga osmogodi{weg slu`bovawa u Manastiru, odvratio vjernika od crkve nego svi partijski radnici u Mora~i. Poznato je kako je Kirilo, kad neko priloì pare, govorio, bacaju}i novac uvis: "Ove {to su Bo`je, oti}i }e gore, a ove {to padnu su za mene". Naravno, sve nov~anice padnu, pa Kirilo zadovoqno poziva vjernike da idu u Motel da ih potro{e za pi}e. Ili, kada mu se obrati neka èna, slobodnije odjevena, kratkih rukava ili sa ve}im dekolteom, da li smije tako odjevena u crkvu, on joj odgovori: "[to golija, meni i Bogu milija". Poslije Drugog svjetskog rata sve vi{e qudi je napu{talo zaostale vjerske i druge obi~aje. Gotovo je prestalo vjen~avawe mladenaca i kr{tavawe djece u crkvi, ve} je to obavqano kod mati~ara u Mjesnoj kancelariji ili u Op{tini. Samo je nekoliko porodica stalno obavqalo sve ove obi~aje. Vlast nije zabrawivala vr{ewe ovih obreda, ali su qudi, a naro~ito omladina, kroz obrazovawe i kontakte sa drugim qudima, dolazili do saznawa koje zastupa nauka u vezi sa religijom. Sada u nekim sredinama vjerovawe u boànska bi}a, u zagrobni ìvot i mogu}nost vaskrsewa, u raj i pakao, ponovo zauzima maha, najvi{e pod uticajem crkve. To je sada vi{e postala moda nego stvarno vjerovawe, pa, ~esto, prelazi u banalnost. Mnogi mladi qudi, i mu{ki i ènski, koji nose krst, ne idu u crkvu, ne poste i ne vr{e vjerske obrede. Smawio se broj i onih koji vjeruju u an|ele, |avole, vile, vje{tice i drugo u odnosu na predratno vrijeme. Mnogi ne znaju ni kako treba da se krste, niti se krste.

Grobqa i sahrane U Osrecima, na vi{e mjesta, ima tragova grobqa. Ostaci starih grobova mogu se vidjeti na Macurskoj glavici (na dno Krio~a), pa se to mjesto zove i Macursko grobqe. U nekom daqem ranijem vremenu osreda~ko grobqe je bilo u Jelovcu, na dno Zauglina. Te{ko je utvrditi za{to su tada{wi stanovnici Osredaka za grobqe izabrali ovo mjesto, koje, preko zime, gotovo i ne ogrijava sunce, ili ga ogrijava samo nekoliko sati dnevno. Tu i sada ima tragova grobova. Jedan grob se nalazio na samom putu od Vrta prema Rado{evom

247 ANANIJE SIMONOVI}

Trapu, za koji se govorilo da je u wega sahrawen neki Rade s verigama, a vjerovatno je to bio neki gvozdeni okov u koji je Rade bio okovan zbog neke krivice. Osreda~ko grobqe je bilo i u Prisoju, na lijevoj obali Jelovca. Na vi{e mramora u ovom grobqu se i sada moè pro~itati ko je tu sahrawen. Najvi{e se pomiwu Milo{evi}i. U ovo grobqe posqedwi je sahrawen Spasoje Veqov Stevanovi}, oko 1850. godine. Ima tragova grobqa (velikih plo~a i mramorja) i na Premackom brdu i na Jeqewem brdu, ali se ne moè procijeniti kada je u ta grobqa vr{eno sahrawivawe umrlih, niti se zna koji je to narod bio. Jedna livada u Ostru`wu zove se Grobqe, ali je taj prostor odavno pretovren u livadu, tako da nema nikakvih tragova grobqa. Neki obli`wi seqaci su odatle odvla~ili kamen za ku}e koje su gradili. Jedna lazina izme|u Ostru`wa i Todorovg brijega zove se Crkvina. Po nekom predawu, tu je nekada bila neka bogomoqa i grobqe oko we, ali nema nikavih tragova, koji bi to potvrdili. Ipak, prilikom izgradwe puta preko Ravanaca i Ostru`wa, u Proqe}e 1997. godine , na ovom mjestu su iskopane dvije velike obra|ene kamene plo~e za koje se, sa sigurno{}u, moè re}i da su od neke grobnice. Jedna, ve}a je od nekog crvenog kamena, kakav se moè na}i samo ispod êline, na desnoj obali Mora~e. Te{ko je utvrditi kako je plo~u takvih dimenzija bilo mogu}e donijeti nepristupa~nim terenom kakav je ispod êline. Ima tragova grobqa i na Prevoji, kosi iznad Ostru`wa, izme|u Podlaza~ja i Jedine bukve, ali se ne zna kada je tu vr{eno sahrawivawe i ko je sahrawivan. Grobqe se nalazilo u Starom Selu, u Gorwoj Qutoj, gdje je sada ku}a Miqana Bukili}a. Kada je Miqan zakopavao temeq za ku}u na{ao je qudski kostur. Tada se mislilo da su to kosti Milosave Radovanove Lazarevi}, koja je oko 1860. godine, pretrpjela napad Turaka, kada su joj zaplijenili ovce u Suboti{tima, a wu, gotovo golu i bosu, vratili sa Utlice. Ona je tako, po snijegu, do{la u Qutu i premela se (premrzla se), tako da su joj se ruke i noge po~ele raspadati. Kasnije je postala potpuno nesposobna zbog deformisanih nogu i ruku. Wena porodica i kom{ije su smatrali da je oboqela od gube (neizqe~ive bolesti), pa su je izdvojili u neki savardak. Dugo

248 OSRECI I OSREÂNI godina je tako ìvjela, a niko nije smio da joj pri|e. Hranu su joj donosili do ulaza u savardak i tu ostavqali. Kad je umrla sahrawena je van grobqa. Sada nije sigurno da su na|ene kosti Milosavine, po{to su i na drugom mjestu, u blizini, na|ene i druge qudske kosti, {to potvr|uje da je tu bilo grobqe, ali se ne zna ~ije je bilo i kada. Jo{ jedna livada, iznad Ledinaka, u Gorwoj Qutoj, se zove Grobqe. Ni tu nema tragova grobova, jer se livada odavno obra|uje kao i druge okolne livade. Sada{we osreda~ko grobqe je na Brdu, koje se nekada zvalo Umer Lekin (Leke Bojova Bjeli}a). U ovo grobqe prvi je sahrawen Laki} Stankov Stankovi} oko 1850. godine, kada je prestalo sahrawivawe u Prisoju pored Jelovca, zna~i prije oko 150 godina. Sve do 1938. godine sahrawivawe je vr{eno daleko niz Brdo, u obi~ne grobove-rake. U tom dijelu grobqa ima samo nekoliko porodi~nih grobnica ili tzv. zatvorenih grobova, u koje se ne moè vi{e vr{iti sahrawivawe. Ulaz u grobqe je tada bio kod porodi~ne grobnice Joksima Bjeli}a. Po{to je grobqe postalo tijesno i nije vi{e bilo mjesta za sahrawivawe, Stankovi}i su dali dio svoje imovine 1938. godine za pro{irewe grobqa. Grob se, obi~no, kopa po dva ipo metra duìne i oko 90 cm {irine, a u dubinu najmawe jedan metar. Dok jedni kopaju grob, drugi pribavqaju kamen za podzidu i potreban broj plo~a za prijeklop i mramorje. Kad se grob iskopa do potrebne dubine, pristupa se podzi|ivawu dna groba sa sve ~etiri strane do 10 cm visine. Kada se sanduk sa umrlim spu{ti na onaj zid u grobu, podzi|uje se oko sanduka sa sve ~etiri strane do visine sanduka. Tada se preko sanduka stavqaju plo~e-preklopnice, koje se oslawaju na zid. Zemqa se sipa do povr{ine grobqa, a onda se stavqaju duga~ke plo~e (lebrnice) i ve}i mramor vi{e glave umrloga, a mawi iznad nogu. Izme|u toga okvira od plo~a, stavqa se busewe, kako bi se grob zalivadio. Na mramoru iznad glave se ispisuje ime umrloga i datum smrti ili se pored mramora stavqa drveni krst ili piramida sa najnu`nijim podacima o umrlome. Mrtva~ke kov~ege-sanduke raniji su pravili seoski stolari, a u novije vrijeme se kupuju u gradovima. Zahvaquju}i izgradwi puta, Osre~ani su lak{e mogli da opravqaju stare i grade nove ku}e, kao i porodi~ne grobnice. Gotovo nema porodice koja nema grobnicu. Od 1965. godine

249 ANANIJE SIMONOVI} napravqeno je mnogo grobnica. Grobqe je postalo tijesno, pa su naslednici Radula Bjeli}a dali dio imovine za pro{irewe grobqa. Tako je obezbije|en dovoqan prostor za ove potrebe. Grobqe se dosta dobro odràva, a na wemu nema skupih i rasko{nih spomenika kao na nekim drugim grobqima. Osre~ani su, u tome, bili skromniji i nijesu se me|usobno nadmetali. Prvi spomenik na osreda~kom grobqu podigao je Veqo Boòv Ma{kovi}, umrlom sinu jedincu Milo{u, oko 1910. godine. Spomenik je gradio Vidak Veqov Radulovi} iz Ocke Gore, samouki majstor za klesawe spomenika od kamena. Kamen za spomenik mora biti kompaktan, bez vena i poroznosti, pa se moè na}i samo na nekoliko udaqenih mjesta u okolini. Ovaj spomenik je ra|en u Grabini, u Gorwem Zagracu (Jasenova). Kad je zavr{en, moba je pomogla da se spomenik prevu~e (preveze) preko Jasenove, pomo}u volovske zaprege, gdje su se volovi mogli upregnuti. Morali su ga izvu}i na Brdo jasenovsko, pa preko Roàca i Zakriqa do grobqa. Za svaki dio spomenika su pravqene naro~ite saonice, prema veli~ini dijela. Drugi spomenik je naru~ila Stakna Ivana Mira{eva Jovanovi}a svome muù Ivanu, koji je umro kao vojnik kod âjni~a. I ovaj spomenik je gradio Vidak Veqov poslije 1918. godine, i to od kamena ispod Jasenovog Dola u Ropu{nici (Pasji zub). Za rad je dobio livadu u Stani~inom brijegu, koja je sada Zdravka Glavi~anina. Vidak nije nikada ìvio na ovoj livadi, ve} je prodao Petru Bjeli}u. I Mali{a Lu~i} je izradio spomenik Milu Stevanovi}u, koji je, tako|e, umro kao vojnik, a Mile mu je bio {ura. Za rad je dobio livadu u Ropu{nici, koja je sada Danila Lu~i}a. Mirjana Milo{evi} je ugovorila izradu kamenog spomenika svome sinu Mileti, koji je umro 1923. godine, sa Vojinom Bako~em-Ku~em iz Ku~a. U ~ast pogodbe Mirjana je pozvala na ve~eru nekoliko kom{ija, a me|u wima i Marka Simonovi}a. Za ve~eru je bilo pripremqeno dosta mesa, sira, gotovca, krompira, a na kraju, kisjeloga mlijeka. Tada joj Vojin - majstor, re~e: "Dok radim na spomeniku za hranu mi donosite samo kisjeloga mlijeka, jer to najvi{e volim". Tada mu Mirjana odgovori: "Meni niko nije radio samo o mlijeku, pa ne}e{ ni ti. Od na{e pogodbe nema ni{ta". Tako razbatale pogodbu, pa Mirjana na|e Vidaka Veqova, te joj on izradi spomenik, tako|e u Ropu{nici. Vidak Pavlov Jovanovi} je sa Vidakom

250 OSRECI I OSRE^ANI

Radulovi}em pogodio izradu spomenika sinu ]irku, koji je umro kao dijete. Svi ovi spomenici su, po djelovima, dovu~eni na osreda~ko grobqe mobom, uz pomo} volova i qudskom snagom. I put od Jasenovog Dola do Grobqa su morali popravqati. Na Poqane su ih izvukli sa volovima, a odande qudi, pomo}u vunenih veza, po{to jo{ nije bilo konopa kao sada. Ipak su sa sobom vodili po dva para (jarma) volova da bi im mogli pomo}i na ravnim djelovima puta, kao {to je Vraw~em kr{em, Vratlom i iznad Krio~a, sve do Brajinih laza. Vidak Radulovi} je i Jasenovcima izradio vi{e spomenika od kamena iz Grabine. Do 1941. godine spomenike su izradili, od betona, Vukosav Stankovi}, Radomir Bjeli} i Radule Ma{kovi}. Poslije 1945. godine najprije je spomenik izradio Vaso Ne|eqkov Ma{kovi} sinovima Boìdaru i @arku, koji su umrli od tifusa 1944. godine. Ne{to kasnije spomenik je izradio i Mom~ilo Ma{kovi}, a 1965. godine su Vlajko, Mili} Vu~i} i Ananije Simonovi}i izradili zajedni~ku porodi~nu grobnicu. Poslije izgradwe puta od Grla do Grobqa, 1972. godine, gotovo svako, osreda~ko doma}instvo je izradilo porodi~ne grobnice i spomenike. Sada nema grobnicu samo jedno doma}instvo. Vi{e porodi~nih grobnica su ozidali samouku zidari Blaò i Vukale Jovanovi}i, Labud Glavi~anin, Qubo Milo{evi} i drugi, a stru~ni dio posla (izlivawe betonskih plo~a, teraco-plo~a i plo~a za zatvarawe grobnica) radili su Boò Vujo{evi} iz Bio~a, \oko [ukovi} iz Mioske i dr. Piramide sa ugra|ivawem fotografija i klesawe slova izra|ivali su profesnionalni majstori-kamenoresci iz Titograda, Nik{i}a, Bijelog Poqa itd. Najvi{e piramida je izra|eno od poznatog jablani~kog mermera, koji je uvijek bio dosta skup, ali i postojan i dugotrajan. Samo nekoliko spomenika je izra|eno od druge vrste mermera (bijele ili sive boje) iz nekog drugog majdana. Prvi kameni spomenik na qu}anskom Grobqu na Jablanu, izra|en je Mrdeqi Jovanovi}u poslije 1920. godine, a poslije 1945. godine, prvi spomenik od betona-cimenta izradio je Vukman Ma{kovi} svojim roditeqima. Kasnije je izra|eno vi{e modernih spomenika i grobnica na ovom groboqu.

251 ANANIJE SIMONOVI}

Na grobqu u Osrecima je Blagoje Simenunov Milo{evi}, 1939. godine, po~eo izgradwu crkve. Mnogi wegovi kom{ije i ro|aci su to primili sa velikom rezervom, a vi{e wih su smatrali da je to nepametno. Blagoje je uloìo mnogo sredstava i rada, ali nije uspio da crkvu zavr{i zbog rata i te{kih uslova rada. Po bespu}u je bilo te{ko i skupo pribaviti potrebni materijal: kamen, kre~, pijesak i drugo. Kamen je dovla~io od Zakriqa, Jelovca i Vrta na volovskim zapregama. Kre~anu je gorio u Jelovcu, na Plo~ama, a pijesak je dovla~io sa Mora~e ili na kowima li na volovskim saonicama. U tome je po~eo rat i gotovo onemogu}io daqi rad. U 1942. godini je nastavio rad, ali za kratko, pa sada stoji kao zidina. Blagoje je umro 1947. godine, pa je sahrawen u unutra{wost crkve. Qu}ani imaju svoje grobqe na brijegu Jablan, ali malo porodica imaju grobnice, pa se sahrane vr{e u obi~ne grobnice- rake. Nekoliko porodica je izgradilo grobnice preko puta Quta-Po`wa, pa sada grobqe ima dva dijela, {to je rijetkost u na{im krajevima. Grobovi i grobnice su veoma zbijeni, pa, gotovo, nema mjesta za nova sahrawivawa. Prije desetak godina, Radomir Bukili} je na svojoj livadi, na desnoj obali Vrela, ispod puta prema Osrecima, napravio porodi~nu grobnicu gdje su sahraweni Radoman i Radomir. To je jedina porodi~na grobnica na usamqenom mjestu u Osrecima. @albe i sahrane u Osrecima su obavqane kao i u drugim selima u Mora~i i Rovcima. Do kwaza Danila, 1850. godine, obi~aj je bio da se za umrlim ili poginulim, naro~ito mla|im mu{karcem, ili za jedincem, ène, sestre, snahe, a naro~ito majke udaraju stisnutim {akama u grudi, grebu se po licu i raspli}u kosu, a neke su i sjekle kosu. Mu{karci su se udarali revolverima po ~elu, a neki i pesnicama. Kwaz Danilo je taj obi~aj zabrawivao, ali se to i kasnije radilo, ali mawe. Na àlbi se àlbenicima davala rakija, mawe kava i drugo pi}e, a preko no}i meso i hqeb. Ujutro je i daqe sluèna rakija, meso i hleb svim àlbenicima (tada nije bilo sokova i cigareta). Kad se sa umrlim krene prema grobqu, tovarena je rakija u burilima, na kowe i tjerana na grobqe. Po zavr{enoj sahrani, svi àlbenici posjedaju da piju. Oni koji imaju posla kod ku}e ranije odlaze, a qubiteqi "kapqice" ostaju duè. Neke porodice su nosile i hranu na grobqe. Negdje 1938.

252 OSRECI I OSREÂNI godine, Osre~ani su na skup{tini slo`no odlu~ili da prekinu obi~aj sluèwa pi}a i hrane na grobqu. To je jedna od rijetkih odluka koju su svi prihvatili i po{tovali. Kako tada, tako i sada. Od tada se àlbenicima sluì samo pi}e kod ku}e umrloga, a poslije rata i sokovi i cigarete. Kad su àlbenici prilazili ku}i umrloga izdvajao se mu{karac, koji zna da "lele~e". Kad on, iz glasa, nabroji sve dobre osobine umrloga i wegovih ranije umrlih ili poginulih najbliìh srodnika, svi mu{karci, koji stoje iza wega, zajedni~ki "lele~u". Tako su, do skoro, radili Ra{~ani. Po nekada iz jedne grupe àlbenika ima i po 2-3 leleka~a. Kad su àlbenici dolazili iz drugoga plemena (Rovaca ili Gorwe Mora~e) i kad wihov leleka~ zavr{i sa lelekawem, onda je neki leleka~ iz Mora~e izlazio pred drugoplemenike i lelekao sve poznatije umrle i poginule iz wihovog plemena. To se sada ne praktikuje, a mawe ima i leleka~a i lelekawa. Dobri leleka~i u Osrecima su bili: Mihailo Arsenijev Milo{evi}, Milutin Milosavqev Ma{kovi}, Nikola Maksimov Milo{evi} i Dragi{a Bjeli}, a od mla|ih, koji i sada dobro lele~e, Vu~i} Milo{ev Jovanovi}. Vu~i} je lelekao mnoge umrle i poginule Osre~ane i Mora~ane, a lelekao je i u Gorwoj Mora~i, Kola{inu, Nik{i}u i drugim mjestima. Svojim prodornim glasom i te~nim i ta~nim nabrajawem vrlina umrloga privla~io je pa`wu svih àlbenika. Prema mnogim drugim leleka~ima, a naro~ito onima koji su se pojavili u skorije vrijeme, àlbenici nemaju takav odnos, s pravom, jer oni nemaju dara, nemaju glasa, kakav ima Vu~i}. Budo Simonovi} je zapisao djelove Vu~i}evog lelekawa, kada su umrli Tripko, Luka i Simona Milo{evi}i, a odnosi se na Tripkovu bra}u Ranka i Strahimira: "O, lele mene, Ranko i Strahimire, Mladi momci, hrabri proleteri, Koji u va{im mladim danima, Poslu{aste Tita i Partiju, Proletersku {kolu najmiliju, I slu{aste vi u mlade dane, I za pro{le borbe i megdane, O juna{tvu i {panskome ratu, O Mojsiju, Veqku i Mijatu,

253 ANANIJE SIMONOVI}

Kako su se juna~ki borili, Crnogorci s wima se zorili, Pa ste i vi, sa pu{kom u ruci, Na boji{tu re{avali stvari, Svome ste se odu`ili rodu, U svakome boju za slobodu."

Luku Milo{evi}a je lelekao 1989. godine i, pored ostalog rekao, govore}i o bratstvu Milo{evi}a: "Po ~etiri iz po jedne ku}e va{e, Nestalo je, hrabro u bomba{e, Tu nestanka i za pleme dosta, Ranku ku}a zatvorena osta, Pa i va{e juna~ke odive, Ra|ale su sokolove sive, Mojsije je u [paniju po{o, Ku}i vi{e nikad nije do{o, Juna~ki je pao na boji{te, A pusto mu ostade ogwi{te, Stime onda i {to je najcrwe, Poraste mu na ogwi{te trwe, A na mjesto kwiga i ormara, Izi|o{e zmije iz duvara, Sru{i mu se ku}a, bez nikoga, Imovina pre|e na drugoga, Juna~ko je srce u wemu kucalo, A maj~ino srce ispucalo, Imala je i drugijeh jada, [to je, tu`nu, na|e iznenada, Woj su bili izbrojani dani, Kad joj Simo osta u Qubqani, Otac Sava na grob mu je po{o, I taman je ku}i svojoj do{o, Sa groba mu, kamen je uzeo, I ku}i ga, u Qutu donio, Mjesto sina i od sina dara, Da s kamenom otac razgovara."

Simona Bogdanova Milo{evi} je umrla 1. aprila 1990. godine. Imala je 95. godina. I za toliki vijek je premnogo {ta

254 OSRECI I OSREÂNI je sve preturila preko glave. Samo iz svoga najblièga roda Boòvi}a (Simonovi}a) je ispratila petnaestoro nosila (umrlih i poginulih), a toliko i iz domovine Milo{evi}a. Vu~i} je Simonu lelekao 2. aprila na Zakriqu: "O, lele mene, danas, Pred ovom qudskom, juna~kom, temeqitom i plemenitom ku}om, Za tvojom, Simona, glavom, Vi{e za navijek nestanulom, Lele, Simona, Dugovjeka starice, Gostoprimna doma}ice, Qudska i juna~ka èno, Qudska i juna~ka odivo, k}eri i sestro, Lele mene, Simona, Za tvojijem dugotrajnim, neprebolnim, na srcu, ranama, Zbog nestanka u tvom juna~kom rodu i domu, Lele, Ranko, Za tvojom mladom glavom, Hrabri ratni~e, Ku}e tvoje quti utreni~e, Lele, mene, Strahimire, Lele, mene, Bogdane, Lele, mene, Andrija, Lele, mene, Tripko i Velimire, Lele, mene, ~eto qudi, êto hrabrih ratnika, Nestanulih iz va{e juna~ke ku}e i rasadnika, Lele, mene Simona, Crna ~avko, danas sre}na majko, Tamo }e te sresti tvoj jedinac Ranko, I na}i }e{ tvoga di~nog brata, Profesora Luku, Za onakvim i lele i kuku, Zato }u te zamoliti vo|e, Reci Luki neka amo do|e, I nek zovne sa sobom sestri}a, A bili su u qutome boju, I branili domovinu svoju,

255 ANANIJE SIMONOVI}

Neka oni po|u do granice, Jer su bili tvrde uzdanice, Oni zakon dobro razumiju, Britkom sabqom manuti umiju, A |e do|u ~vrsti komunisti, Pawkaro{i ne}e biti isti, Ni skidati sa zidova slike, Ni tra`iti druge republike, Zar vranovi i sad ho}e mesa, Kao nekad {to su kod Kupresa, Lele, mene, mnogobrojni i nenabrojni, Iz va{e ku}e i va{ega bratstva."

[teta je {to nije zabiqeèno vi{e wegovih lelekawa, kad su umirali ili ginuli mnogi drugi mladi i dobri kom{ije i plemenici. Kad zavr{e sa lelekawem, àlbenici prilaze, najprije mu{karci, poklone se i (ranije) prekrste nad odrom i izjavquju sau~e{}e, izgovaraju}i rije~i: "Falaj bogu". Na to im ~lanovi porodice odgovaraju: "No kome, no bogu". U novije vrijeme se àlbenici sve mawe krste, a ove rije~i su zamijewene rije~ima: "U~estvujem u àlosti" ili "Primite sau~e{}e", a oàlo{}eni odgovaraju sa: "Hvala" ili "Mnogo hvala". Prilikom prilaska ku}i ve}eg broja àlbenika, neki mu{karci i ène su tuèli, naizmjeni~no, iz glasa. Dobro su tuèli na ovaj na~in: Nikola Maksimov Milo{evi}, Velimir Andrijin Milo{evi}, Vlajko Markov Simonovi}, Jasenovci Rado{, Grujica i Dragutin Ili}i, a iz Rai~evina Josif Rako~evi}. Sada tako tuì samo Mijat Miladinov Stevanovi}. U novije vrijeme je sve mawe leleka~a i tu`balica, a o umrlom je neko od prijateqa, kom{ija ili predstavnika vlasti ili organizacija, kojoj je umrli pripadao, drào opro{tajni govor, u kojem bi istakao vrline i ìvotni put umrloga. Ranije, mo`da do 1930. godine de{avalo se da na Vaskrs, poslije pri~e{}a, ène tuìlice izi|u na Gorwi vrt, iznad Manastira, i po~nu da tuè svoje najbliè , koji su umrli u protekloj godini. Oko wih se okupqao narod, pa bi se tako sabor pretvorio u àlbu, gotovo kao, kada su ti umrli

256 OSRECI I OSREÂNI sahrawivani. U novije vrijeme ovaj obi~aj je zaboravqen, pa se na saboru samo igralo i pjevalo. U ranije vrijeme bio je obi~aj da, poslije smrti mla|eg ~ovjeka, a posebno jedinca, u selu niko ne pjeva za tri godine. Tako je bilo kada je, oko 1900. godine, umro iznenada Milo{ Veqov Ma{kovi}, jedinac me|u devet sestara, a bio je stasao za ènidbu. Pred kraj tre}e godine, u Prijekoj gredi, pogine Mijajlo Arsenijev Milo{evi}, tako|e momak, pa se àlost produì jo{ za tri godine. U novije vrijeme je takav obi~aj nestao. Najbliì ro|aci i familija "korotuju" godinu dana i nose crninu, a ostali u selu nemaju tu obavezu. U Drugom svjetskom ratu nije se "korotovalo", naro~ito u partizanskim porodicama, jer je narodni borbeni moral uzdizan pjesmom: "Na{a borba zahtijeva Kad se gine da se pjeva".

êsto su i majke poginulih boraca traìle od omladine da ne korotuje, ve} da pjeva i da se i daqe bori za pobjedu i slobodu, govore}i: "Svadbe i borbe nema bez mesa" ili "Nema slobode bez krvi i `rtava". Simoni Bogdanovoj Milo{evi} poginuli su brat, profesor Luka Simonovi}, mu` Bogdan i jedinac sin Ranko, maturant. Kad su do{li partizani iz Bosne, Simona se ukqu~ila u odbor AF@ (Antifa{isti~kog fronta èna) i do oslobo|ewa, a i kasnije, radila da ène i narod {to vi{e pomognu NOB-i i obnovi zemqe. Rijetko ko joj je mogao vidjeti suze. Dràla se hrabro sve do smrti, u dubokoj starosti. Takvih je bilo dosta i u Mora~i i u drugim krajevima Crne Gore. Poslije 1950. godine, bio je obi~aj ili moda prilagawa velikog broja vijenaca na odar pokojnika. Tu je bilo pretjerivawa i "nadmetawa" ko }e kupiti ve}i i skupqi vijenac kao dokaz àlosti za umrlim. To je, ~esto, stvaralo probleme porodici umrloga kada je trebalo vi{e desetina vijenaca prenijeti od ku}e do grobqa. Vijenci su stavqani na grob ili na grobnicu umrloga, ali bi vjetar za nekoliko dana sve to rasturio po grobqu. Mnoge porodice su u ~ituqama u novinama ili u plakatama, apelovale da se vijenci ne prilaù. Sada se pre{lo na skupe bukete cvije}a, pa neke porodice mole da se ne prilaè ni cvije}e, ali to nema velikog efekta.

257 ANANIJE SIMONOVI}

U Osrecima je bilo vi{e dobrih tuìlica kao {to su: Milica-Nela Nedjeqkova Ma{kovi}, rodom od Jankovi}a iz Lije{wa, Miruna Gajova Ma{kovi}, k}er Veqa Ma{kovi}a, Stakna Savina Stevanovi}, rodom od Milo{evi}a, Anica Mihailova Milo{evi}, rodom od To{kovi}a iz Ocke Gore (ona je tuèla i iz glasa prilikom dolaska na àlbu), Miruna Milinkova Jovanovi}, rodom od Bulatovi}a iz Cerovice, Anica Milovanova Ma{kovi}, rodom od Drqevi}a iz @iraka, Mijojka Peri{ina Ma{kovi}, rodom od Milo{evi}a, Jelka Mihailova Milo{evi}, rodom od ôguri}a iz Plane, a od mla|ih Milka Milovanova Ma{kovi} i Milosava Milovanova Stevanovi}, rodom od Jovanovi}a. Milkine tu`balice su snimqene u nekim filmovima iz NOB-e ili su objavqene u kwigama. Poznate su bile, kao tuìlilice i Ruìca \or|ijeva \urkovi} sa Dugoga Laza, rodom od Rabrenovi}a iz Poqske Bistrice i Bosiqka J. Kovijani} iz \u|evine. Ovdje }e biti navedene dvije tu`balice koje su zapisane i u ranijem i u novijem vremenu. Tuìlica Bosiqka J. Kovijani}, na godi{wem pomenu Aleksandra Petkova Stevanovi}a, 28. avgusta 1939. godine, u Manstiru Mora~i, ovako je tuèla: "Do{li smo ti u pohode Sa srcima punim bola, Da vidimo dom ti vje~ni, Nado crna, Aleksandre, Dal' miruje{ kao mnogi Kraj na{ega Manastira, Koji danas pomen drì Prole}elim vjekovima, Kroz koje je ostario, Mnoge slave proslavio, Od postanka wegovoga, Kroz sve borbe po Mora~i. Pa i danas slu`bu sluè, Pobo`ni mu sve{tenici, I molitve nebu {aqu, S jevan|eqem iz oltara, A, nad wima odjekuje, K'o uvijek, u pojawu, Sa svodova crkva stara.

258 OSRECI I OSRE^ANI

Zvona zvone, slo`no je~e, Sve Mora~om odlijeè, Reklo bi se ne{to ùde: Da li mladost iz pro{losti, Ili àle mrtve qude, Pa im eto, tako smjelo, Danas vr{e opijelo. Tom' naprotiv, ispred crkve U porti se pjesme ore, Mladi momci i djevojke U kola se pohvatali. Svi igraju i pjevaju Dok se wina srca bliè, S vrelom krvqu poskakuju, Pa na pro{lost i ne misle, Ve} dan grabe od mladosti. A nama je, crna tugo, To veseqe bez radosti. I skoro bi precrknula, Iskraj tebe, majka tvoja, Ba{ rad' toga od àlosti. Danas eto, ti nijesi, Ko ranije me|u nama, da je ma ~im obraduje{. Nema tvoje mlade glave, Da pogleda oko sebe, Niti nogu, niti ruku, Nit osmjeha na usnama, I pogleda iz o~iju, Nit' i~ega od ìvota, Da bi majci nadu dao, E }e{ jednom ustanuti, Iz mra~noga tvoga groba, I voditi zetsko kolo, K'o sad drugi vrsnici ti, Na{ cvijetu u svijetu, Te si rano uvenuo. Otac te je ostavio, Prije ravnih deset qeta, Da o tebi brigu brine,

259 ANANIJE SIMONOVI}

Majka tvoja àlosnica, A on ode na taj svijet, Kao mnogi, pr'je vremena, Izranavqen, izmrcvaren Naporima, ratovima, Za sve jade crnim ropstvom, Kroz logore po svijetu, Kad nas [vabe posvoji{e, i zlo svako me|u nama sa poganstvom unije{e. Ne}e Petko sa druìnom, {to s wim ode na taj svijet, Komandovat, nikad vi{e S na{om vojskom i oru`jem, Kao {to su u bitkama oko Skadra i Graovca, Vi{egrada i Glasinca, Pa Javora i Mojkovca, Niti daqe s drugovima, Zasluènu slavu nosit, Nit ordewe s grbovima, I ako su mnoge ~ete, Ve} odavno zemqi pre{le, [to su pale u borbama, S Bregalnice do granice Vi{e slavnog Sarajeva. Majka te je Aleksandre, S te{ko}ama {kolovala, U dalekom Biogradu, Da bi tamo k'o i drugi bavio se naukama, I s tim majci, uzor bio, K'o u svemu me|u bra}om I s tobom se podi~ila I u ku}i i plemenu. Sandro dragi, sre}i nado, [to si majci izmaknula, Za svakada, iznenada. Jedinac si majci bio I otide bez povratka,

260 OSRECI I OSRE^ANI

Ocu svome u sretawe, Kad se niko nad'o nije, A ostavi majku crnu Da te vje~no oplakuje Svojom suzom i àlo{}u Na ovome studnom grobu, Grle}i ga mjesto sina, Dok od bola ne precrkne, Rad sudbine àlostivne, Koja joj je zanavijek Dragu sre}u oduzela, Sva sa tobom, Aleksandre. (Radun \. Tripkovi}: " Posmrtni obi~aji i mora~ke àlopojke"-str. 32-34.)

Milka Ma{kovi} je, na grobu brata Mili}a, koji je poginuo u Bosni kao partizan 1942. godine i prenesen na Brezu kod Kola{ina 1955. godine, ovako tuèla: "O Mili}u, mio brate, Jesi li se odmorio Od te{koga ratovawa? Jesi l' rane izvidao? Nije zemqa vidarica, No je zemqa zla tamnica. Tu moma~ka mladost vene, Tu qepota sva ugine, kuku sestri. E, divan li sestri bje{e, Kad bi do{o na skupove Sa mladijem studentima, Sve ih stasom nadvisio I qepotom ukrasio Blagim srcem ublaìo. Ja sam ti se uèqela, èqo brate, Bole sestru rane tvoje, Bole sestru muke tvoje I drugova tvojih zornih. Vi nijeste ratovali Ni godinu ni ~etiri,

261 ANANIJE SIMONOVI}

No i dvadest i ~etiri. Vi ste borbu zapo~eli Davno, prije {panskog rata, Uz Mojsija i Mijata. Muka ste se namu~ili Od pendreka i kundaka, Od tamnica zloglasnijeh. Na muke vas izmu~i{e al' vam ni{ta ne mogo{e. Kad ustanak podigoste, Kad na Pqevqa polaza{te: Da su gorske vile stale pa gledale, Ne bi momke probirale, Al' vas probra crna zemqa. prosti jadi od krvnika, Al' ne prosto od ~etnika, Od ~etnika izdajnika. Grad Kola{in pritisko{e, Sud krvavi zavrgo{e. Ej, vi gore i planine, Vi nijeste {to ste bile, U krv ste se pretvorile, Mu~ili{ta i streli{ta, I krvava razboji{ta. \e god gorska ni~e trava, Tu moma~ka trune glava. O Bistrice, prokletnice, A |e su nam sokolovi? \e je Budo Tomovi}u? Di~ni vo|a omladine, \e je Bajo Sekuli}u? \e je Laki} An|eli}u? \e je Luka Simonovi}? I oko wih mladi momci, Mladi momci, biranici. Ej, proklete Kraqske Bare, \e je Vukman, zorna glava Sa biranim drugovima? Tu su u krv ogreznuli,

262 OSRECI I OSRE^ANI

Pa u snijeg zamrznuli. Ne poznaje majka sina, ne poznaje sestra brata. O Lubnice, iskopnice, [to nam momke ne sa~uva. Tu ih ìve pohvata{e, U konope poveza{e. Pa plotunom strijeqa{e. Niti jednog ni dvojicu, No ~etrdest mladih glava. Pa krvava Drcka voda, Mlade momke dovedo{e, Pa ih vodi primako{e. Kad ih dobro pofrontili, Mitraqeze namjestili, Al' se momci pogleda{e: Zle konopce pokida{e, Pa u vodu poskaka{e, ali voda srca nema, No je pusta maovita, Baca momke na maove, Udara ih o valove, Izbacuje na bregove, \e ih majke na}i ne}e. Pa prokleta Lu~ka Gora, Mlade momke dovedo{e, U goru ih posakri{e. Ne {}e{e ih strijeqati, No uz jele priveza{e. Da s' gavrani zalije}u, Da im ìve o~i piju, Da bi muke è{}e bile. Pa àlosna ravna Breza, Okiti se grobovima, Tu su momke dovodili, Iz zatvora zloglasnoga. U okove, okovane, Na grobove otvorene. Jo{ bih, jadna, pomenula, Tri ujaka, tri junaka,

263 ANANIJE SIMONOVI}

Tri junaka Drqevi}a. I èstoke wine muke, Prelamane tri put ruke. Rebra su im polomqena, Na no` o~i izva|ene, Kad ih tako nagrdi{e, U Mr~avu zavedo{e, Na muke ih umori{e. Traìle ih tu`ne sestre, Traìle ih mjesec dana. Al' ih na}i ne mogo{e Dok je crni vran graknuo. E, u jad ih naodile, Ruku nema, o~i nema. Te{ko nama kukaju}i, Na planine gledaju}i.

(Vukoman Xakovi}: "Crnogorske narodne tu`balice"-str. 105.)

Zanimqivo je da su tuìlice bile uglavnom nepismene, ali su ipak imale sposobnost da spjevaju stihove izuztno sna`nog i lirskog sadràja, koji su kod àlbenika izazivali duboke emocije.

Manastir Mora~a Manastir Mora~a je od svoga postanka 1252. godine bio narodno svetili{te, kulturno i politi~ko sredi{te, uto~i{te slobodara i vatromet nade i slobode. Bio je centar za okupqawe radi zbora i dogovora, naro~ito br|anskih plemena. Tu su ~iweni dogovori prvaka Mora~ke nahije o svakom narodnom poslu i o svakom poduhvatu narodnih ~eta sve do posledweg Drugog svjetskog rata, u kojem su boravili {tabovi i komande krupnih jedinica Narodnooslobodila~ke vojske Jugoslavije. Mora~ka nahija je sve do 1865. godine obuhvatala podru~je Rovaca, Gorwe i Dowe Mora~e, Uskoka i Drobwaka. Mora~ki manastir je izgradio kraq Stefan, sin Vukana Nemawinog. Kad je Stefan do{ao u Mora~u, kazali su mu

264 OSRECI I OSRE^ANI

Danilovi}i da svake no}i vide, u lugu preko Mora~e, koji se prema turskom popisu iz 1477. godine zvao Pirgi{te (od gr~ke rije~i "pirg" {to zna~i "kula koja se u sredwem veku gradila uz manastire opkoqene zidinama"- Enciklopedija Prosvete II, str.297), da na jednoj kru{ci gori svije}a. Tu je ve} postojala sada{wa Nikoqska crkva, za koju se ne zna ni ko je izgradio ni kada je izgra|ena. [ira okolina crkve bio je lug obrastao {umom, vlasni{tvo popa Sava Tomi}a. Na mjestu sada{weg manastira je bilo neko staro grobqe, {to se vidi i po plo~ama ve}e dimenzije u unutra{wosti crkve. Kada je 1935. i 1936. godine ure|ivana manastirska porta i kopan kanal za odvod vode sa tada izgra|ene ~esme, iskopavane su qudske kosti. Kraq Stefan je otkupio imovinu i popa Tomi}a naselio u Gorwu Mora~u, a lug o~istio i po~eo da gradi hram. Po legendi, kamen (sigu) za Manastir je donesen iz Tu{iwe (kod [avnika) po sistemu "ruka-ruci". Hqebovi za radnike u kamenolomu u Tu{iwi stizali su topli iz Manastira, gdje su pe~eni. Kada je bilo preneseno dosta kamena, dato je nare|ewe da se posao zavr{i. Zate~eni kamen u tome lancu qudi je ostavqen na putu, pa je tih kamenih blokova (sige) bilo do skoro niz Gorwu Mora~u. Takvog kamena nema nigdje na podru~ju sjeverne Crne Gore osim u Tu{iwi, pa se, s pravom, pretpostavqa da je na ovaj na~in prenesen do Manastira. O po~etku rada na Manastiru ima vi{e legendi. Kao najinteresantnija je sa~uvana ona kada je kraq Stefan dao kramp svome sestri}u Ni{i (ili Nik{i) Ilijanovom iz Grbqa (Boka Kotorska), da udari u zemqu i kaè: "Pomozi boè kraqu i kraqevom koqenu", a Ni{a izgovarao "Ni{i i Ni{inom koqenu". Kad je i tre}i put to ponovio, kraq mu re~e: "Moè biti da je to voqa bo`ja", pa tako Ni{a ostade Kraqev nasqednik. Ne{to kasnije, oko 1350. godine, pojavio se Nik{a, osniva~ Nik{i}a, koji je druga istorijska li~nost. Po jednoj varijanti Nik{i} je osnovao isti onaj Ni{a koji je zakopavao temeq Manastira, a grad se zvao Ni{i}. Na Lukavici, gdje je Ni{a, navodno, poginuo 1389. godine od Leke, sina bana Ugrena (kada je bio krenuo na Kosovo) zato {to je wegovog oca (Ugrena) ubio Ni{in sin Gojak u @upi nik{i}koj, pa pobjegao u Rovca,

265 ANANIJE SIMONOVI} podignut je spomenik, koji se zove Ni{in kiqan. (Stevan Popovi}: "Rovca i Rov~ani", str.385.). Konaci oko Manastira Mora~e gra|eni su mnogo kasnije. Tako je Aksentije [undi}, arhimandrit, izgradio kulu [undi}a, lijevo od dowih portenih vrata, a iguman Teodosije Jovanovi}-Kokotovi} (umro 1831.) je izgradio kulu Kokotovi}a (do ma|upnice), arhimandrit Dimitrije Radojevi} je izgradio zgradu za {kolu, koja je otvorena 1854. godine, a pop Mitar Golovi} kulu Golovi}a, lijevo od gorwih portenih vrata, poslije 1840. godine. Sve ove zgrade su bile pokrivene kamenom plo~om. Kroz dugu istoriju Manastira Mora~e pomiwe se vi{e sve{tenih lica, koja su radila u Manastiru ili bila upraviteqi: 1. Pop Nikodim (1444. god.) 2. Iguman Toma (1574.) 3. Iguman Mojsije (1578.) 4. Jeromonasi Luka i Gerasim (1617.) 5. Iguman Makarije (1617.g) 6. Iguman Antonije (1639.), obnoviteq Nikoqske crkve 7. Iguman Luka Ravwanin (1645.) 8. Proiguman Atanasije (1665.) 9. Iguman Neofit (1673.) 10. Duhovnik Avesalom (1673.g) 11. Jeromonah Isaije (1673-1713.) 12. Jeromonah Teodosije (1673 - 1713.) 13. Duhovnik Jeftimije (1713.) 14. Iguman Mihailo (1712-1713.) 15. Iguman Danilo (1723.) 16. Iguman Josif (1742.) 17. Iguman Nikodim Dulovi} (1795) 18. Arhimandrit Aksentije [undi} (1790-1826.) 19. Iguman Ananije (Rade) Simonovi} iz Nik{i}a (1798.) 20. Iguman Teodosije Jovanovi}-Kokotovi} iz Osredaka (1815-1831.) 21. Arhimandrit Dimitrije Radojevi} iz Jasenove (1831- 1864.) 22. Jeromonah Nikodim \ur|i} (1834.) 23. Pop Mitar Golovi} (1840-1850.) 24. Jeromonah Visarion Qubi{a (1864.)

266 OSRECI I OSRE^ANI

25. Arhimandrit Mitrofan Ban (1864-1880.) 26. Pop Andrija Simonovi} (1864-1872.) 27. Iguman Golovi} 28. Jeromonah Nikadim \urovi} (1871.) 29. Pop Petar Simonovi} (1892.) 30. Iguman Nikifor (Novak) Simonovi} (1900-1903.) 31. Arhimandrit Mihailo Do`i} (1891.) 32. Pop Nikola-Niko Simonovi} (do 1930.) 33. Pop Ma{an Simonovi} (do 1934.) 34. Pop Marko Kusovac (do 1936.) 35. Arhimandrit Miron (Milun) Medenica (do 1940.) 36. Iguman Gavrilo Dabi} (do 1941.) 37. Proto Mirko Simonovi} (1941-1957.) 38. Iguman Ilarion Milatovi} (1941-1942.) 39. Pop Milovan Kujovi} (do 1945.) 40. Jeromonah Petar (Radosav) Obrenovi} (do 1947.) 41. Jeromonah Kirilo (Krsto) Rai~evi} (1957-1965.) 42. Jeromonah Stefan (1965-1972.) 43. Protosin|el Maksimilijan Bikicki (1972-1981.) 44. Jeromonah Rafailo (Rade) Kalik (1981-sada)

Krov Manastira Mora~e je, kroz vjekove, vi{e puta mijewan i popravqan. Olovni krov, koji je postavqen 1252. godine, Turci su skinuli 1504. godine i pretopili ga za municiju, pa je Manastir 70 godina bio bez krova. Tada su uni{tene ili znatno o{te}ene manastirske freske, koje su predstavqale veliku umjetni~ku i istorisku vrijednost. Iguman Toma i rova~ki knez Vuki} Vu~eti} su, uz pomo} Mehmed-pa{e Sokolovi}a, po porijeklu Srbina iz Bosne, koji je tada bio Veliki vezir u Carigradu i wegovog brata Makarija, pe}kog patrijarha, 1574. godine, izvr{ili opravku Manastira, stavili novi krov i obnovili dio manastirskih fresaka. U Trono{kom qetopisu pomiwe se da je prvu opravku Manastira izvr{io kraq Milutin. Od tada do igumana Tome (1574.) nema pomena o opravkama niti o wegovim nastojateqima sve do popa Nikodima 1444. godine. Godine 1712-1713. se pomiwe prepokrivawe crkve za doba igumana Mihaila. Tako|e je i 1742. godine izvr{ena u Manastiru neka obnova i prepokrivawe crkve za vrijeme igumana Josifa.

267 ANANIJE SIMONOVI}

Poslije pohare Manastira 1813. godine, crkva je pokrivena 1817. i 1818. godine, za vrijeme arhimandrita Aksentija [undi}a i igumana Teodosija Jovanovi}a- Kokotovi}a, a prekrivawe 1891-1893. godine je izvr{eno o tro{ku kwaza Nikole Petrovi}a, za vrijeme arhimandrita Mihaila Doì}a. Tada je na Manastir stavqen drveni-lu~evi krov od klisa (daske sli~ne parketu, ali ne{to duè, a stavqale su se u vi{e slojeva). Klis za krov su donijeli qudi pje{ke iz Dobrilovine, u dolini Tare. Po{to se iz lu~evine (borovine) katran (smola) brzo istopi od Sunca, lu~evina brzo trune, pa je kratkotrajna. Taj krov je sluìo sve do 1935. godine, kada su obje crkve (i Nikoqska) pokrivene bakrom, pod upravom arhimandrita Mirona Medenice, a krov od kamenih plo~a na konacima zamijewen }eramidom i crijepom. Glavni majstor je bio Lasica, rodom od Nik{i}a. Prilikom wema~kog bombardovawa Mora~e, maja 1943. godine, jedna bomba je pala na manastirsko kube, ali nije eksplodirala, kao ni mnoge druge koje su pale u okolinu Manastira. Kada je u Manastiru boravio [tab Drugog udarnog korpusa NOV-a, u proqe}e 1944. godine, pozvan je majstor iz Kola{ina da opravi krov. Kada je Manastir prekrivan 1990. godine, ispod staroga krova je na|eno par~e lima, na kojemu je pisalo: "Po nare|ewu Peka Dap~evi}a, komandanta Drugogo udarnog korpusa, izvr{io sam opravku krova Manastira Mora~e, aprila 1944. godine. Miha Lojpur, limar iz Kola{ina". U neposrednoj blizini Manastira izvire dosta jako vrelo, koje nikada ne presu{uje. Vrelo te~e iza manastirskih konaka, koje je narod zvao "grad", vjerovatno zato, {to je to red vi{e spojenih ku}a: kule [undi}a, kule Kokotovi}a, Ma|upnice i kule Golovi}a. Rovinski je zapisao da vrelo poti~e "od jezera, koje je udaqeno oko 2 km zapadno od Manstira", {to zna~i da je povjerovao ne~ijoj pri~i. Me|utim, vrelo poti~e od re~ice Ibre{tice, koja te~e od Ocke Gore izme|u sela Ibrije i Jasenove, od koje jedan dio uvire u ve}i ponor. Kad se na Vrelu smawi koli~ina vode, pregra|ivawem Ibre{tice na mjestu gdje se nalazi ponor, odmah se vrelo pove}a. Dio Vrela se survavava niz vodopad Svetigora u Mora~u, visine 36 metara, a drugi dio se koristi za pokretawe vodeni~kog kola na manastirskoj vodenici i vaqalici. Bukve za Manstirsku vodenicu i vaqalicu izra|ivane su od po ~etiri {iroke i

268 OSRECI I OSREÂNI duga~ke daske, okovane gvozdenim obru~evima, tako da voda nije mogla prolaziti na spojeve dasaka. Ne zna se kad su vodenica i vaqalica izgra|ene, a svakakao je to bilo davno. Za meqavu ìta se uzimao ujam, a vaqawe sukna je napla}ivano u novcu, pa je Manastir od toga imao zna~ajne prihode. Vodenicom i vaqalicom je, u novije doba, dugo godina rukovao Radojica Radev Radowi} iz Jasenove, koji je i obra|ivao dobar dio manastirskog imawa. Poslije wegove smrti vodenica radi samo povremeno, a rad vaqalice je odavno prestao, po{to vi{e nema vrijednih mora~kih tkaqa, niti sukna i powava za vaqawe. U manastirskim konacima su dugo vremena bile kancelarije plemenskih kapetana, na~elnika Nahije mora~ke, predsjednika op{tine, predsjednika mjesnog odbora, kancelarije organa uprave op{tine, u~ionice Osnovne i osmogodi{we {kole, bolnica, stanica milicije, fotografska radwa Petra Blaòva Radojevi}a iz Lije{wa itd.

[kola i obrazovawe Prva osnovna {kola u Manastiru Mora~i je otvorena, za vrijeme vladavine kwaza Danila, 1854. godine. Zgradu za {kolu i u~iteqski stan je izgradio arhimandrit Dimitrije Radojevi}, na prostoru izme|u crkve i kule Golovi}a, u manastirskoj porti. Imala je niski podrum, prizemqe i sprat. Bila je pokrivena kamenim plo~ama, kao i ostale zgrade manastirskog konaka. Taj krov je zamijewen 1935. do 1937. godine, krovom od }eramide i crijepa. Tada je u porti izgra|ena ~esma sa teku}om vodom sa obli`weg Vrela i postavqene velike bakarne ~a{e, na debelim lancima, koje i sada slu`e za tu namjenu. Zgrada {kole je sagorela aprila 1952. godine, a 1954. je sru{ena do temeqa i prostor o~i{}en. Prvi u~iteq u {koli bio je jeromonah Simeun Damjanovi} iz Jasenove. Na tome poslu je ostao samo godinu-dvije, a onda je, po kazni, premje{ten u De~ane. Postojala je sumwa da je do{ao u sukob sa vojvodom Novicom Cerovi}em koji ga je opawkao kod kwaza Danila da |acima govori protiv vladavine novoga crnogorskog vladara. Na mjesto u~iteqa postavqen je Novi~in sin Peri{a, koji je ubrzo umro u Beogradu na {kolovawu, a zamijenio ga je drugi Novi~in sin \uro, koji je,

269 ANANIJE SIMONOVI} kasnije, postao vojvoda i predsjednik Velikog suda na Cetiwu. Nije pomogla ni "molbenica naroda mora~kog i rova~kog" kojom su traìli 1863. godine od kwaza Nikole da vrati Simeuna u Manastir, "da nam ga, Gospodaru, oprostite, da sjedi u tvoju ku}u i tvoj narod. Ako, Gospodaru, ode iz na{e zemqe, svakoga }e{ Rov~anina i Mora~anina zaplakati. Mi ga, Gospodaru, vas narod, ùdimo i kumimo Va{u svjetlost, da ga po{aqete u Manastir. I mi, vas narod Va{u svijetlu desnicu qubimo. Va{e pokorne sluge, vas narod rova~ki i mora~ki". Ipak, molbenica nije imala dejstva kod Gospodara, jer je za u~iteqe trebalo zadràti sinove Novice Cerovi}a, koji je tada ìvio u Manastiru. Simeun je do smrti ostao u De~anima i tamo je sahrawen. Na po~etku rada {kole bilo je svega 12 u~enika, a radila je veoma kratko, jer su nastupili novi ratovi 1857. i 1858. godine i veoma te{ke prilike za Mora~u, Brda i Crnu Goru. Kasnije je radila samo za vrijeme kratkotrajnih primirja. Tek 1869. godine moglo se misliti o {kolama i prosvje}ivawu naroda. Tada je otvorena Bogoslovija i @enski institut na Cetiwu, a 1870. godine je otvoreno 30 {kola u Crnoj Gori, pa i {kola u Mora~i. Prvi u~iteq nove {kole bio je Mitrofan Ban, jeromonah, kasnije mitropolit cetiwski. Poslije dvije godine, {kola je postala ~etvororazredna, a Banu je pomagao u~iteq Jago{ Nikoli} iz Bjelopavli}a. [kolske 1873/74. godine |aci iz Osredaka su bili: Prvi razred: 1. Peri{a Ma{kovi}, 2. Sava Lazarevi}, 3. Perko Milo{evi}, 4. Milu{a Lazarevi}, 5. Mile Pejovi}, 6. Milija Pejovi}, 7. Milovan Jo{anovi}.

Drugi razred: 1. Novak Ma{kovi}, 2. Tripko Ma{kovi}, 3. Ne|eqko Jovanovi}.

Tre}i razred:

270 OSRECI I OSRE^ANI

1. Mira{ Bjeli}, 2. Petar Rube`i}, 3. Zavi{a Lu~i}, 4. Dragi{a Pejovi}.

^etrvti razred: 1. Radovan Bazovi}.

Ne zna se ko su bili Pejovi}i: Mile, Milija i Dragi{a, po{to toga bratstva nije bilo u Osrecima. Moè se pretpostaviti da su u Osrecima samo stanovali dok su i{li u {kolu. Tih imena nema ni u jednom osreda~kom bratstvu iz toga doba. Me|utim, Plana Bogdanova Stankovi} je govorila nekome od Jovanovi}a, dok se igralo u kolu: "Vi ste muaxeri (izbjeglice), a mi smo Pejovi}i", vjerovatno misle}i na Peja Stanojeva, pretka Osre~ana. Milovan Jo{anovi}, koji se pomiwe kao |ak prvog razreda, je Milovan Radosavqev Glavi~anin, praunuk Jo{ana Milovanovog, sada najdaqe poznatog rodona~elnika Glavi~ana. Ni Radovan Bazovi} nije Osre~anin, a ìvio je u Kito{evinama, na crkvenom imawu. Kito{evine su uvijek pripadale Jasenovi, kao i Plavi~ine, jer je granica izme|u Jasenove i Osredaka uvijek bio Jagodin potok, mada su nekada bile svojina Glavi~ana iz Osredaka. Godine 1874. Nikoli}a je zamijenio u~iteq Ne{o Zekovi} iz Pipera i ostao u Manastiru samo godinu dana. Nastupawem novoga rata 1876. godine, sve {kole su prestale sa radom, a |aci i u~iteqi su postali borci za slobodu. Poslije zavr{teka rata i Berlinskog mirovnog kongresa 1878. godine, u Manastiru se ponovo otvara {kola 1879. godine, sa u~iteqem Mitrofanom Banom. Wegovi u~enici su kasnije preuzeli svu vlast u plemenu mora~kom. Te godine je Mitrofan oti{ao iz Mora~e i ostavio najqep{e uspomene i kao u~iteq i kao sve{tenik i diplomata i junak u odbrani Mora~e i u~esnik u pregovorima sa kola{inskim Turcima oko razgrani~ewa zauzetih teritorija oko Kola{ina i, na kraju, oko predaje Kola{ina Crnoj Gori. Ban je, sve do kraja ìvota, odràvao kontakte sa Mora~anima i pomagao im u svakoj prilici, a i oni wega su voqeli i po{tovali.

271 ANANIJE SIMONOVI}

[kola je nastavila sa radom, nekada sa jednim, a nekada sa dva u~iteqa, ovim redom: 1. Savo Bo`ovi} iz Pipera, 2. Mitar Ivanovi} iz Cetiwa, 3. Pop Joko Gojni} iz Crmnice, 4. Nikola Dap~evi} iz Qubotiwa, 5. Milun Medenica iz Mora~e, docnije arhimandrit Miron, starje{ina Manastira do 1940. godine, 6. Mitar Iveli} iz Boke Kotorske, 7. Luka Ka`i} iz Qe{anske Nahije, 8. Stanko Markovi} iz Pipera, 9. Andrija Jovi}evi} iz Rijeke Crnojevi}a, 10. [piro Kalu|erovi} iz ]ekli}a - Cetiwe, 11. Luka Axi} iz Kosijera - Cetiwe 12. Obrad Popovi} iz Gusiwa, kasnije proto u Skopqu, 13. Novak (Nikifor) Simonovi}, jeromonah iz Jasenove, docnije arhimandrit cetiwski, 14. Ma{an Simonovi}, sve{tenik iz Mora~e, 15. Savo Medenica iz Mora~e. 16. Nikola Jovanovi} iz Rovaca

(Sekule Dobri~anin: "Dowa Mora~a", str.210.).

Profesor Stevan Rako~evi} ka`e da su u~iteqi u Manastiru Mora~i, do 1905 godine, bili i Stevo Brkovi} iz Pipera, Luka Hani} (a, ne Axi} iz Kosijera), Stanko Markovi} iz Pipera i Nikola (Niko) Simonovi}, svje{tenik iz Dowe Mora~e ("Manstir Mora~a 1252-1952", str. 12.). Od 1905. godine u {koli su radili u~iteqi Mira{ Radovi} iz Mora~e i Puni{a Milo{evi} iz Plane kod Kola{ina, ina~e Osre~anin. [kola u Manastiru Mora~i je, u tom periodu, imala slijede}i broj |aka: - 1883. godine - 50, - 1884. godine - 28, - 1885. godine - 89, - 1886. godine - 68, - 1887. godine - 41, - 1888. godine - 41, - 1889. godine - 26,

272 OSRECI I OSRE^ANI

- 1890. godine - 34, - 1891. godine - 30, - 1892. godine - 60, - 1893. godine - 63, - 1894. godine - 52, - 1895. godine - 57, - 1896. godine - nema podataka, - 1897. godine - 61, - 1898. godine - 94, od toga 3 djevojke, - 1899. godine - 86, od toga 3 djevojke, - 1900. godine - 76, od toga 2 djevojke, - 1901. godine - 63, - 1902. godine - 51, - 1903. godine - 72, od toga 15 djevojaka, - 1904. godine - 107, od toga 1 djevojka, - 1905. godine - 108, od toga 1 djevojka, - 1906. godine - 93, - 1907. godine - 117, od toga 2 djevojke, - 1908. godine - 123, od toga 6 djevojaka, - 1909. godine - 125.

Prve djevojke iz Osredaka, koje su i{le u {kolu 1908. do 1910. godine, bile su sestre Jelisavka i Granica Veqove Ma{kovi}, koje su zavr{ile samo dva razreda. Rad {kole je prekidan u ratovima od 1912. do 1918. godine. Okupacijom 1916. godine Austrija je u {kole uvela uxbenike napisane latinicom, a |aci su u~ili samo ~itawe i pisawe na }irilici. Tada su mnoge seoske djevojke same nau~ile da pi{u latinicom, uz svoju bra}u, |ake. Izme|u dva rata od 1918. do 1941. godine, broj u~enika je bio u stalnom porastu. Prvi u~iteqi su bili Mira{ Radovi}, Milivoje Bazovi}, Radomir [}epanovi} i \or|ije \urkovi}, sin Jovana \urkovi}a-Pipera, koji je `ivio na Dugom Lazu, na crkovnom imawu. \or|ije je 1921. godine premje{ten u Ra{kovi Lug, gdje je ostao do 1924. godine, kada je premje{ten u Nik{i}. U~iteq u Manastiru je bio Noveqa Tripkovi} iz \u|evine, koji je, po kazni, zbog opozicionog stava prema re`imu, premje{ten 1921. godine u Ra{kovi Lug. Kasnije je u~iteq u Manastiru bio i Radomir Bjeli} iz Osredaka, a pred rat, 1938. godine, po kazni je u Manastir premje{tena

273 ANANIJE SIMONOVI} u~iteqica Zorka Topalovi} iz Ni{a. Bila je zatvarana zbog u~e{}a u komunisti~kom pokretu. U ratu su je uhvatili Wemci, kao partizanku i objesili u Ni{u. Jednoj od ni{kih ulica dato je weno ime. Kad je {kola u Manastiru nastavila rad 1918. godine, u {kolu su i{le i dvije k}eri Mi{ura Bjeli}a, Mileva i Milena iz Osredaka i zavr{ile ~etiri razreda. I iz drugih mora~kih sela u {kolu su i{le po jedna ili dvije djevojke, ali je malo wih zavr{ilo ~etiri razreda. Kasnije, 1927. i 1928. godine, iz Qute su i{le u {kolu u Ra{kov Lug djevojke: Sava Blagojeva Milo{evi}, Kata Savina Stevanovi}, Sovija Radosavqeva, Jelika Radowina i Kosa Milijina Ma{kovi}. Samo je Sava zavr{ila osnovnu {kolu i pred rat bila daktilograf u Sudu u Kola{inu. Ostale su zavr{ile samo po jedan ili dva razreda. Zbog porasta broja |aka i slabih uslova za rad u staroj zgradi {kole u Manastiru, 1938. godine je pokrenuta akcija za izgradwu nove {kole na mjestu gdje se sada nalazi Osnovna {kola "Mojsije Stevanovi}", a u izgradwi su u~estvovali stanovnici sela iz kojih su djeca bila u~enici ove {kole: Vrujca, Vo~je, \u|evina, Osreci i Jasenova. Do rata je zgrada ozidana i stavqena krovna konstrukcija. Zemqi{te za {kolu, koje je pripadalo Manastiru, dao je upraviteq Manastira Miron Medenica. Od u~ila, sve do Drugog svjetskog rata, u~enici prvog razreda, imali su samo tablicu od kamena i bukvar. Tablica je imala drveni okvir, kao uokvirena slika. Sa jedne strane je imala vodoravne uske i {iroke linije za pisawe malih i velikih slova, a sa druge strane sitne kvadrate za brojeve. Uz tablicu je bio sun|er za brisawe, pri~vr{}en kanapom. Slova i brojevi su ispisivani kamenom pisaqkom (par~e kamena- {kriqca u obliku olovke), koje smo nalazili u Brajinim lazima ili u ^ioca, na lijevoj obali Mora~e. Rijetki su bili |aci sa kupovnom pisaqkom. Tablica je no{ena u pletiva~i (torbi) izatkanoj i iz{aranoj od konaca razne boje, sa ostalim kwigama,. ^esto se de{avalo da se tablica slomi ili od pada |aka ili mu je, u igri, |aci namjerno slome. Tada se mora kupovati druga, a ni batine ne izostanu, jer je tablica bila skupa, oko 15 dinara.

274 OSRECI I OSRE^ANI

U prvom razredu u~io se ra~un do 20, pisala se pisana i {tampana slova, ali dugo prije toga samo linije, "kose tanke i uspravne debele", ~itawe iz bukvara i vjeronauka. Tek u slijede}im razredima su dolazili drugi predmeti: zemqopis, istorija i dr. U u~ionici je bila samo tabla i geografska karta na zidu i drvene klupe za |ake, i stolica i katedra za u~iteqa. U~iteqi su bili mnogo grubi prema |acima. êsto su ih ka`wavali fizi~kim kaznama zbog slabog u~ewa i zbog nediscipline. Uvijek je na stolu, u u~ionici, stajao vrbovi prut, kojim je u~iteq udarao po otvorenim {akama, {to je bilo veoma bolno. Udarali su prutom i po glavi. Neki u~iteqi su glasno vikali, psovali, vukli za kosu i u{i, pa su |aci, ~esto i zbog toga, napu{tali {kolovawe. \aci su ka`wavani i kle~awem na koqenima odre|eno vrijeme u uglu u~ionice, {to je bilo veoma bolno. Godine 1938. u~iteq Radomir Bjeli} je, po optu`bi koleginice Zorke Topalovi} da smo, u wegovom odsustvu, bili nedisciplinovani i da je nijesmo slu{ali, kaznio te{kim batinama sve wegove |ake, osim Danila Lu~i}a. Kad smo ujutro do{li u {kolu, nije dozvolio da sjedamo u klupe, nego da se pore|amo pored zida u~ionice. Na katedri se ve} nalazio snop vrbovog pru}a. Bez mnogo obja{wewa po~eo je nemilosrdno {ibati sve nas redom po otvorenim dlanovima. Svi smo plakali i prije nego {to je na nas do{ao red kad smo vidjeli da niko ne dobija mawe od 30 udaraca. Kad je snop pru}a istro{en, sluìteq Rado{ je, po u~iteqevom nare|ewu, donio novi snop. Ali, bilo je hrabrih i izdr`qivih. Spasoje Ne|jeqkov Ili} iz Jasenove je dobio 105 udaraca, a nije se zaplakao, a u~iteq je htio da i on pla~e. Kad se sve to zavr{ilo, niko od nas nije mislio na nastavu. Samo smo duvali u zaàrene dlanove da bi ih ohladili, kako bi nas mawe boqeli. Taj dan smo svi zapamtili do kraja ìvota. Nekada su |ake ka`wavali i "zatvorom", koji se sastojao u tome da, poslije nastave, |ak ostane sat ili dva sam u u~ionici. [kolski sluìteq je bio zaduèn da |ak izdrì tu kaznu. To su bile ~udne "pedago{ke mjere", koje su vi{e {tetile nego koristile i |acima i roditeqima i u~iteqima. Takve mjere nijesu primjewivane ili su ih primjewivali rijetki u~iteqi poslije Drugog svjetskog rata, a to je, najvi{e,

275 ANANIJE SIMONOVI} zavisilo od op{te kulutre, stru~nosti i razumijevawa tih vaspita~a. Zbog neredovnog rada {kole do 1918. godine Osre~ani su, uglavnom, bili nepismeni, odnosno neobrazovani. Zna se da je oko 1900. godine osreda~ki kmet bio Bogi} Mili}ev Ma{kovi} i da je bio nepismen. Ako je kmet, kao najugledniji i najpametniji ~ovjek u selu, bio nepismen onda se mo`e procijeniti koliko je drugih qudi bilo pismeno. Poslije Prvog svjetskog rata {kolu su poha|ali dosta odrasli mu{karci i sticali osnovno obrazovawe, a redovni |aci su obuhva}eni {kolovawem tek od 1920. godine. Tada je otvorena i {kola u Ra{kovom Lugu, u koju su i{la djeca iz sela Ra{ka, Mioske i Qute. Od 1937. godine u {kolu su iz Osredaka i{le djevojke: Bo`idarka Vukosavqeva Stankovi}, Darinka Markova Lu~i} i Dragica Milovanova Jovanovi}. Kasnije su, po jednu ili dvije godine, u {kolu i{le: Milka [ukovi}, Savojka Ma{kovi} i \uka Simonovi}, jer su uslovi za {kolovawe bili veoma te{ki: udaqenost {kole, siroma{tvo, obaveze oko ~uvawa stoke i drugo. Zato su i djevojke i mu{karci, ~esto, prekidali {kolovawe. Prvi gimnazijalci iz Osredaka, poslije Prvog svjetskog rata, su bili: 1921. godine Vlajko Simonovi}, a kasnije Milojica Jovanovi}, Simo i Mojsije Stevanovi}i, a jo{ kasnije Mili} Ma{kovi}, Batri} Jovanovi}, Vojislav Ma{kovi}, Vojislav Bjeli} i Ranko Milo{evi}. Vlajko i Vojislav Bjeli} su zavr{ili samo po dva razreda gimnazije, a ostali su postali studenti. [koleske 1938/39. osnovnu {kolu su zavr{ili Tripko Milo{evi} i Dimitrije Jovanovi} i upisali se u gimnaziju, kao i {kolske 1939/40,. godine Veli{a i Vojimir Jovanovi}i, Ananije Simonovi} i Luka Milo{evi}. Rat je prekinuo rad svih {kola, pa i gimnazije u Kola{inu. U toku Drugog svjetskog rata {kola u Manastiru je radila povremeno, a u~iteqi su bili Noka{ Medenica iz Ravni i Antonije Vuksanovi} iz Krwe Jele. Redovan rad {kole po~eo je {kolske 1944/45. godine, a u~iteq je bila Milka Jankova To{kovi} iz Kola{ina. [kolske 1945/46. u~iteq je bio Jezdimir Radovi} iz Bara.

276 OSRECI I OSRE^ANI

[kolske 1946/47. godine u Manastiru je otvorena Sedmogodi{wa {kola, {to gra|ani nijesu dobro prihvatili, nemaju}i povjerewa u kvalitetno obrazovawe, pa su svoju djecu {kolovali u Kola{inu. Prva generacija u~enika u novoj {koli brojila je svega 28 |aka, a |aci od prvog do ~etvrtog razreda i{li su u seoske {kole koje su bile otvorene prve godine iza rata: Vo~je, Osreci, Jasenova, Quta, Ra{ko, Mioska, Crkvina, Ravni, Bare, Ulica. Iz Osredaka su u Sedmogodi{wu {kolu upisani: 1. Bukili} Kostadina \or|ije, 2. Jovanovi} Milo{a Vuka, 3. Jovanovi} Jola Du{an, 4. Jovanovi} Bo{ka Puni{a, 5. Ma{kovi} Radosava Bo`idar, 6. Milo{evi} Velimira Vukan i 7. Milo{evi} Velimira Milivoje.

Ve} {kolske 1947/48. godine u [koli je bilo dva odjeqewa, jer su se upisivali novi |aci, koji su zavr{avali ~etvrti razred u osnovnim {kolama. Prvi polamaturanti (sa sedmogodi{wom {kolom) iz ove [kole izi{li su juna 1949. godine. Od tada se naglo pove}ava i broj u~enika i broj nastavnika. [kolske 1951/52. [kola postaje osmogodi{wa. Tada je u po`aru uni{tena stara zgrada [kole u manastirskoj porti, koju je izgradio arhimandrit Dimitrije Radojevi} 1854. godine, pa je Narodni odbor sreza kola{inskog odlu~io da se dogradi nova zgrada i pro{iri tako da ima moderne i prostrane u~ionice, kabinete i kancelarije, a od starog dijela zgrade da se uredi bioskopska sala. Glavni zidarski majstor bio je Nika Bukili} iz Lije{wa. Radovi na {koli su zavr{eni 1954. godine, pa od tada [kola ima sve razrede od prvog do osmog. Godine 1958. [kola dobija ime {panskog borca i komuniste Mojsija Stevanovi}a iz Osredaka. Do 1955. godine sve seoske {kole, pa i {kola u Osrecima, su bile samostalne, a wihovim radom je rukovodio organ uprave za prosvjetu i kulturu sreza, a od 1955. godine, kada je srez ukinut, organ uprave op{tine, a finansirane su iz buxeta Odbora sreza, a zatim iz buxeta Op{tine. Tada (1955.) [kola dobija naziv Osnovna i postaje mati~na za ~etvororazredne seoske {kole u Barama, Vo~ju, Qutoj, Osrecima, Jasenovoj,

277 ANANIJE SIMONOVI}

Ravnima, Ra{ku i Ulici. [kola u Jasenovoj je prestala sa radom 1961. godine. Poslije 1966. godine dolazi do naglog smawewa broja u~enika u svim seoskim {kolama, pa i u [koli u Manastiru zbog odlaska seoskog stanovni{tva u gradove, gdje su uslovi `ivota bili neuporedivo boqi nego na selu. Broj u~enika od osnivawa Sedmogodi{we {kole, svake desete godine, izgleda ovako: {kolske 1946/47. - 28 u~enika, 1956/57. - 141 u~enika, 1966/67. - 361 u~enika, 1976/77. - 150 u~enika, 1986/87. - 129 u~enika, 1993/94. - 86 u~enika.

U ovom periodu, u ovoj {koli, je radilo preko 130 prosvjetnih radnika iz raznih krajeva Crne Gore, a me|u wima i ~etiri profesora. Direktori {kole su bili: 1. Medenica Batri} iz @iraka (Crkvine), 2. Radunovi} Dimitrije iz Brskuta, 3. ]etkovi} Velimir iz Bakovi}a - Kola{in, 4. Rako~evi} T.Petar iz Trebaqeva, Kola{in, 5. Vlahovi} Drago iz Rovaca, 6. Radovi} Radosav iz Bara, 7. Bulatovi} Vladimir iz Cerovice i 8. Ma{kovi} Jak{a iz Osredaka.

Poslije Drugog svjetskog rata opismewavawu i obrazovawu naroda posve}ena je najve}a pa`wa, koja je, u onim prilikama, bila mogu}a. Gotovo u svim selima su otvorene osnovne {kole: u Osrecima, Jasenovoj, Qutoj, Barama, Ra{ku, Crkvini, Ravnima itd. Svaka {kola je osnovala analfabetske te~ajeve za odrasle mu{karce i `ene, koji su bili nepismeni. Svi su morali nau~iti da ~itaju i pi{u, a naro~ito omladina. I na radnim akcijama svaka brigada je morala organizovati ovakav te~aj. Nije malo slu~ajeva da su se sa radne akcije vra}ali omladinci, a vi{e omladinke, koji su nau~ili i ~itati i pisati. Tamo je i u tom pogledu uvedeno takmi~ewe kao i za

278 OSRECI I OSREÂNI radni u~inak (prevezeno kolica, postavqeno {ina, postavqeno pragova itd.). Prva {kola u Osrecima otvorena je na Zakriqu, u ku}i Radomira Bjeli}a, u zimu 1945. godine. Prvi u~iteq je bio Noka{ Medenica, a prvi |aci: Vukan i Milivoje Milo{evi}i, Dragoslav Bjeli}, Zoran i An|elija Ma{kovi}i, Stanisava Glavi~anin, Vu~ko Jovanovi}, Milinko Milo{evi}, \or|ije Bukili}, Puni{a Jovanovi}, Rajko i Labud Glavi~ani i drugi. U jesen 1945. godine [kola je nastavila rad u Ravnome, u ku}i Savi}a Ma{kovi}a, a u~iteqica je bila Dobrila \urkovi}. \aci su bili: Prvi razred: Novo Bukili}, Milenko Ma{kovi}, Dragiwa Jovanovi}, Nevenka Simonovi}, ]etko Glavi~anin i Du{an Jovanovi}. Drugi razred: Zoran i An|elija Ma{kovi}i, Milinko Milo{evi}, Stanisava Glavi~anin, Dragoslav Bjeli}, Vu~ko Jovanovi} i Vladimir-Toko Ma{kovi}. Tre}i razred: Vukan i Milivoje Milo{evi}i, Labud i Rajko Glavi~ani. êtvrti razred: \or|ije Bukili} i Puni{a Jovanovi}. Vjerovatno je bilo jo{ |aka, koji su te {kolske godine bili u~enici, ali nije bilo mogu}e znati wihova imena. [kolske 1948/49. [kola je premje{tena u Kova~evac, u ku}u Radula Ma{kovi}a i tu radila dvije {kolske godine. Kada je SRZ "Savo Ma{kovi}", 1950. godine, popravila ku}u Stevana Ma{kovi}a u Ravnome za svoju kancelariju i magacin, [kola je premje{tena u tu zgradu, u kojoj je radila sve do 1990. godine, kada je ukinuta zbog malog broja |aka. Sada nekoliko |aka iz Osredaka idu u {kolu u Manastiru. Od rata {kolovawem su obuhva}ena i mu{ka i ènska djeca, a wihov broj se kretao do 35 u~enika. U Osrecima su kao u~iteqi radili kra}e ili duè vrijeme ovim redom: Noka{ Medenica, Dobrila \urkovi}, Qubomir Jankovi}, Branko Doì}, Drago Mujovi}, Antonije Vuksanovi}, Veqko Boji}, Danica Kqaji}, Stevan Bulatovi}, Vojimir Jovanovi}, Svjetlana Bukili} i Mira Ju{kovi}. Ve} {kolske 1947/48. uvedeno je obavezno osmogod{we {kolovawe, pa su iz Osredaka, uglavnom, mu{karci nastavqali {kolovawe u Manastiru Mora~i, ali je bilo i djevojaka.

279 ANANIJE SIMONOVI}

Prvi poslijeratni gimnazijalci iz Osredaka su bili: Veli{a, Dimitrije i Vojimir Jovanovi}i, Luka Milo{evi}, Danilo Lu~i} i Ananije Simonovi}, koji su prvi razred zavr{ili 1940, odnosno 1941. godine. Sredwu {kolu su zavr{ili 1949. i 1950. godine: Veli{a gimnaziju, a Vojimir i Luka u~iteqsku {kolu. Ne{to kasnije sredwu {kolu (ekonomsku) je zavr{io i Ananije Simonovi}, a 1960. godine su zavr{ili Vi{u upravnu {kolu Milotije Milo{evi} i Ananije Simonovi}, a Luka Milo{evi} i Puni{a Jovanovi} su zavr{ili Vi{u pedago{ku {kolu. Prve djevojke, koje su zavr{ile osmogodi{we {kolovawe bile su: Darinka Batri}eva Ma{kovi} i Jovanka Mirova Jovanovi}. One su 1958. godine zavr{ile i sredwe {kole. Jovanka je 1961. godine zavr{ila i Vi{u pedago{ku {kolu. Prva djevojka iz Osredaka, koja je zavr{ila fakultet je Veselinka Vidova Jovanovi}. [kolovawem u sredwim, vi{im i visokim {kolama, u poslijeratnom periodu, obuhva}ena je gotovo sva omladina iz sela. Neki su zavr{ili stru~ne {kole za rad u privredi, drugi za prosvjetne radnike, tre}i za oficire ili podoficire JNA, kao pravnici, ekonomisti, in`iweri, geometri, qekari itd. Kao {to je ranije re~eno, |aci iz Qute su i{li u {kolu u Ra{kovi Lug sve do 1943. godine. U~iteqi u ovoj {koli, od 1920. do 1943. godine su bili, du`e ili kra}e vrijeme: \or|ije \urkovi} sa Dugoga Laza, Radovan Radulovi} iz Komana, Spasoje Jovanovi} iz Bjelopavli}a, Noveqa Tripkovi} iz \u|evine, Rajko @. Radovi} iz Kola{ina, Persida Jovanovi}, Veqko Popovi} iz Bjelopavli}a, Darinka T. [ukovi} iz Mioske i Radoje Krgovi} iz [titarice. Noveqa Tripkovi} i Rajko Radovi} su bili u opoziciji prema monarhisti~koj vlasti, pa su bili otpu{teni s posla. Zbog toga su |aci izgubili {kolsku 1930/31. godinu i morali da ponavqaju razrede, kao i {kolske 1933/34. godine. \aci su, uglavnom, bili mu{karci, a ako je neka djevoj~ica i po~ela i}i u {kolu, brzo je napu{tala {kolu iz istih razloga kao i one iz drugih mora~kih sela. U to vrijeme iz Qute nije bilo sredwo{kolaca i studenata osim Sima i Mojsija Stevanovi}a i Milojice Jovanovi}a, koji je umro veoma mlad.

280 OSRECI I OSRE^ANI

Po~etkom 1945. godine |aci iz Qute su i{li u {kolu u Ra{ko, po{to je {kola u Ra{kovom Lugu, u ratu, maja 1943. godine, zapaqena od okupatorske vojske. [kola u Ra{ku je bila u ku}i Veqa Kqaji}a, a u~iteq je bio Ristan Kqaji}. \aci iz Qute su bili: Rajko, Boìdar i Komnen Ma{kovi}i, @arko i Vuka Jovanovi}i, Drago, Milija, Radoman i Dragi} Bukili}i i drugi. U jesen 1945. godine {kola je otvorena u Qutoj, u ku}i Gojka i Milovana Ma{kovi}a. Bilo je oko 30 |aka, ali je sada te{ko utvrditi u kojim su razredima bili: Nikola Bjeli}, @arko Jovanovi}, Drago Bukili}, Komnen Ma{kovi}, Vuka Jovanovi}, Rajko i Boìdar Ma{kovi}i i drugi. Ve} 1947. godine, |aci koji su zavr{ili ~etvrti razred, upisali su se u Sedmogodi{wu, pa u Osmogodi{wu {kolu u Manastiru. Po{to nijesu mogli i}i iz Qute, svi su stanovali po okolnim selima: Osrecima, Vo~ju, \u|evini itd. Boìdar je stanovao kod Vasilijevi}a u Kru{evqu, kao i Dragoqub kasnije, Vuka kod Vida Jovanovi}a, a kasnije u \u|evini, pa kod Milovana Stevanovi}a u Rupe, Komnen i Tripko kod Savete Milo{evi}, Rajko kod Jaglike Jovanovi}, u Ostru`we, a kasnije kod Jovete Ma{kovi}a u Ravno, @arko kod Mili~ka Jovanovi}a, u Ostru`we, pa kod Milovana Stevanovi}a i kratko vrijeme kod Mijojke Ma{kovi} u Ravanca itd. Iz ovih podataka se vidi koliko je bilo te{ko organizovati {kolovawe djece u onom, siroma{nom i oskudnom vremenu i koliko su djeca imala te{ko}a u privikavawu na takve uslove stanovawa, ishrane i u~ewa. Od 1945. do 1953. godine u Qutoj su radili ovi u~iteqi: Sava Kqaji}, Noka{ Medenica, Manojle Rako~evi}, Miladin Bulatovi} i Senka Radovi}. [kolske 1953/54. godine, [kola je ponovo premje{tena u popravqenu zgradu u Ra{kovi Lug i radila tri godine (sa |acima iz Qute), a u~iteqi su bili: Jovan Drqevi}, Sreten Piùrica, Nikola Toma{evi} i wegova èna Darinka [ukovi}-Toma{evi}. [kola je ponovo vra}ena u Qutu {kolske 1956/57, u ku}u Gojka i Milovana Ma{kovi}a, u kojoj je {kola radila i do 1953. godine. U~iteqi su bili: Dragomir Be}irovi} i Vojimir Jovanovi}.

281 ANANIJE SIMONOVI}

[kolske 1960/61. godine u Qutoj je zavr{ena izgradwa nove {kole, a u~iteqi su bili: Velimir-Veqo Simonovi}, Manojle Rako~evi}, Ranko Ra{~anin, Ranko S.Bulatovi}, Risto Vukovi}, Milan Bulatovi}, Veqko Bukili} i Mom~ilo Kqaji}. Interesantno je da je Ranko Bulatovi} stalno dolazio na posao od ku}e s Broda, daleko preko dva sata hoda. [kola je prestala sa radom 1988. godine zbog malog broja |aka. Sada |aci idu u {kolu u Manastir autobusom od mosta ispod Qute. Sada iz Qute i Osredaka ima vi{e fakultetski obrazovanih mladih qudi i èna: Vaso Jeleni}, Martin, Vuksan i Jugoslav Simonovi}i, Puni{a Jovanovi}, Miko, Milo{ i Dragica Milo{evi}i i Ratko Bukili}, dipl. pravnici, Novica Ma{kovi}, Rade Bukili}, Radoslav-Mi{ko Bulatovi} i Darko Simonovi}, elektro-inìweri, Predrag i Nenad Lu~i}i, ma{inski inìweri, Dragomir Milo{evi} i Veselinka Jovanovi}, qekari, Dragomir Ma{kovi} (umro), Budo Simonovi}, Puni{a Jovanovi} i wegov sin Boris, profesori kwièvnosti, Jovanka Ma{kovi} i Luka Medenica, dipl. ekonomisti, Veseqsko Simonovi} i @ana Glavi~anin, profesori engl. jezika, Pavle Jovanovi}, doktor prava i univerzitetski profesor za uporedno pravo, Dragomir-Dragi} Stevanovi}, profesor fizi~ke kulture, Zvonko Glavi~anin, profesor marksizma i dr. Vi{u pedago{ku {kolu su zavr{ili: Peko Milo{evi}, Kosa Stevanovi}, Vuk, Jovanka, Milivoje, Qiqana, Mirjana i Milanka Jovanovi}i, Jak{a Ma{kovi}, Dragan Bukili} i drugi. Sigurno je da ima jo{ osreda~kih intelektualaca, koji ìve van Osredaka, odnosno van Crne Gore, ali o wima nema podataka.

Sporovi i sva|e Osre~ani su se dosta me|usobno sva|ali i tu`eli kod organa vlasti i sudova, pa i do najnovijih dana, oko puteva, progona, potre ({tete koju u~ini stoka), me|a{a, a najvi{e zbog granica izme|u sela i planine i datuma izdiga. Prije oko 150 godina Osre~ani su imali neki veliki spor, ali nije zapam}eno zbog ~ega, a podijelili su se, teritorijalno, na dvije grupe. Granica im je bila potok Jelovac, bez obrzira na bratstva. Do{lo je i do oru`anog sukoba. Kad je neko s

282 OSRECI I OSRE^ANI

\ur|evine pucao na one u Kamenoj Gori Milisav Savin Ma{kovi} je vikao iz glasa da mu se "popi{a u pra{nik" (mjesto na pu{ci gdje se stavqao barut). Ne zna se koliko je ovaj "rat" trajao i kako se zavr{io. Nekada davno Osre~ani su imali kao svoju planinu Gradi{ta iznad Svrka (Gorwa Mora~a). Ko im je tu planinu dao i kada nije poznato. Tali su bile podijeqene, pa su Osre~ani u Talima kosili sijeno. To se mo`e zakqu~iti i po nazivima nekih djelova Tali: Ko{enice, Otkiva~e, Sjewaci itd. Ropu{nica je tada bila pod gustom bukovom {umom, a mawi katun sa savardacima i kolibama bio je u Kotlima. Jednoga 28. avgusta (na Gospo|in dan) preko Osredaka je i{ao na sabor u Manastir neki gorwomora~ki knez (kmet) ili vojvoda, po imenu Pejo, i da bi se pokazao junakom i da bi potcijenio Osre~ane i Jasenovce, zapjeva koliko ga grlo slu`i: "Oj, tako me osreda~ka pu{ka ne ubila, Jasenovska sabqa ne posjekla."

ûju to Osre~ani i u Manastiru kaù Jasenovcima, pa se dogovore da ubiju Peja za tu uvredu. Zasjedu mu naprave na pove}em brdu u sredini Osredaka, koje se sada zove Pejin mramor. Kad se Pejo, ispred no}i, vra}ao prema Gorwoj Mora~i, jer drugoga puta nije bilo, tu ga ubiju. Odmah iza toga Gorwomora~ani zatraè da im Osre~ani za Pejovu glavu daju Gradi{ta ili }e Peja platiti glavom nekoga vi|enijega Osre~anina. Nemaju}i drugoga izlaza Osre~ani pristanu da daju Gradi{ta, pa se dogovore da Tali pretvore u zajedni~ki pa{wak, a {umu u Ropu{nici podijele, posijeku, naprave livade i na wima izgrade kolibe. Sli~no urade i sa {umom u Paleù i u Katunu. Tako su zavr{ili taj spor sa Gorwomora~anima. Najve}u sva|u su Osre~ani imali 1933. godine. Na seoskoj skup{tini, odrànoj "Pod Kru{kom", u Ravnome, zajedno su odlu~ili da izdignu u planinu 28. juna (na Vidov dan). Me|utim, jednoj grupi seqaka to nije odgovaralo, pa zatraè od kmeta Milovana Bogi}eva Ma{kovi}a da tu odluku izmijeni i izdig odloì za sedam dana. Kmet zakaè skup{tinu u Vrtima. Tu je bilo sva|e, pa Milovan napusti skup i po|e ku}i. Nekoliko porodica iz Qute: Radosav, Savi} i Milovan Novakov Ma{kovi}i, Mile, Zarija, Bojo i Miro Jovanovi}i,

283 ANANIJE SIMONOVI} izdignu, kako je na skupu odlu~eno. Tada Mijajlo Ma{kovi} i ve}ina Osre~ana, pa i oni koji vi{e godina nijesu izdizali, po|u uz Obratni brijeg i preko Sikova, u Tali da "kazne" Qu}ane, ina~e svoje ro|ake. Sa wima nijesu i{li kmet Milovan, Milutin-]ile Jovanovi} i Marko i Mirko Simonovi}i. U Talima su na{li stoku i ~obane i odvojili 20 ovaca da tjeraju u Osretke. Za to su brzo saznali doma}ini i planinke u Katunu, pa su odmah do{li u Tali. @ustro su se posva|ali sa Mijajlom i wegovim dru{tvom. Bilo je tu krupnih psovki i prijetwi, ali su Osre~ani "uspjeli" da pobjegnu sa plijenom prema Ropu{nici. Sjutri dan su poslali kurira u Kola{in da pita organe vlasti da li mogu tako "kazniti" nedisciplinovane kom{ije i ro|ake. Tamo im je advokat Blagota Seli} rekao da su Qu}ani pravilno postupili, jer su izdigli kako je odlu~eno na seoskoj skup{tini, a da je rok za izdig u planine odredio davno kraq Nikola. Tada su morali vratiti zaplijewenu stoku vlasnicima. Ipak su odredili komisiju sa predsjednikom op{tine Okicom Ili}em da procijeni {tetu koju su Qu}ani sa stokom napravili u Talima. Kad su do{li u Katun niko ih nije ponudio nekom ~a{}u, i ako su Qu}ani bili poznati po gostoprimstvu. Okica se, ipak, tome ~udio. Procijewenu {tetu niko nije platio, znaju}i da za to nema nikakvog osnova. Od tada Qu}ani i Osre~ani nikada nijesu bili u velikoj slozi i qubavi kao ranije. Te godine Qu}ani sa Osre~anima, ~ak ni krstove nijesu nosili kao ranijih godina. O tom doga|aju seoski pjesnici su spjevali pjesmu koja se dugo pamtila u selu. Nigdje u okolini se nije nikada desio takav slu~aj da se kom{ije, ro|aci i prijateqi tako posva|aju zbog tako bezna~ajne stvari. Neki seqaci nijesu dozvoqavali svojim kom{ijama da pu{taju svoju stoku u wihove lisnike. Tako su 1938. godine Radivoje i Mihailo Milo{evi}i uveli "nezer" (zabranu drugima da koriste wihove lisnike i obavezu da oni ne}e koristiti tu|e), ali nijesu dugo izdr`ali. Nekima je izgledalo da kom{ija premje{ta me|a{e na wihovu {tetu, naj~e{}e kad se radi o naoravawu wiva, kada se ckladovi ispod wiva svake godine pove}avaju. Mnogo su se seqaci sva|ali zbog potre ({tete), koju stoka u~ini na tu|em

284 OSRECI I OSREÂNI imawu. Rijetko su se mogli sami sporazumjeti o visini naknade. Sva|ali su se Osre~ani i zbog raznih prolaza, puteva, bosonoìca, progona za stoku u drugih razloga. Sva|e kod Osre~ana su bile vrlo grube i sa velikom srxbom. Te{ko su psovali i vrije|ali jedan drugoga, upu}uju}i najpogrdnije rije~i: "Lupeù od lupeà, ku~ko od ku~ke, laòve, laè{ ko ni{ta ~oek, ni{tavilo, fuweru, sva{to~iwo, ne}e{ da j.... oca, j.... ti oca", a onaj drugi odgovara: "Ne, no ja tebe i oca i majku" itd. Bio je jedan, koji je uvijek upu}ivao rije~i: "Lupeù", da ne bi onaj drugi to wemu rekao, jer je zaista bio lupe`. Zbog takvih te{kih sva|a, pa i izme|u bra}e i najbliìh ro|aka, dolazilo je do tragi~nih posqedica. U jednoj takvoj sva|i, prije 25 godina, poginula su dva mla|a ~ovjeka, a jedan te{ko rawen, a u drugoj sva|i izme|u bra}e jedan je ubijen. Povodom neke sva|e Osre~ana, po sje}awu Velimira Milo{evi}a, Milosav-Bejo Mijatov (ûbrov) Ma{kovi} je rekao: "Nema Osre~ana odovle do Veribanka, a Zakriqana ni mimo Veribanka" (grad u dràvi Mi~igen -SAD u kojem je Bejo, vjerovatno, boravio) U Osrecima nije bilo mnogo kra|a, jer je uvo|ewem kazne "{ibqikawem", u doba kwaza Danila, ovaj porok Crnogoraca gotovo iz~ezao. I sada se, u nekim krajevima Crne Gore, pamte qudi kojima je udarano "25 po turu". Jedan Osre~anin je, sa ostalim osreda~kim ~obanima, u mrtvu jesen, bio sa stokom na Siwavini. Stalno je uzimao, kriju}i, skorup iz debeta Vu~ete Lazarevi}a. Kad su ga uhvatili, ~obani ga "osude" da zakoqe dvisku da zajedno pojedu, pa ne}e nikome o tome pri~ati. Ali on ne pristane, jer "ne smije od oca zaklati dvisku", nego da ga kazne, po obi~aju, pa kaè: "Guzica jela, guzica neka plati". Tako je i bilo. Ipak, negje poslije 1930. godine u Osrecima se ~e{}e de{avalo da nekome nestanu sitnije stvari: sjekira, kramp, trnokop, veza, motika i sli~no. Niko nije znao ko bi to mogao uzeti. Mini Simonovi}u je tada neko odnio s Poqana jelovu stoìnu za sijeno, koju je Mina donio iz Potajske gore. Jedne zime, 1938. ili 1939. godine, Zarija Ma{kovi} je, prate}i trag kune po snijegu, otkrio jednu mawu pe}inu, gotovo u sredini sela, i pod wom na{ao mnogo tih stvari, koje su seqacima nestajale, ali nije znao sigurno ko ih je tu ostavio. U proqe}e 1940. godine nestala je Vladu Milo{evi}u jedna vre}a vune. To se brzo

285 ANANIJE SIMONOVI} pro~ulo po selu, pa su po~ele javne prijetwe da }e se izvr{iti pretres svih ku}a dok se vuna ne na|e. Poslije 5-6 dana vre}a je na|ena pred Vladovom ku}om, {to zna~i da se lupe` upla{io da }e biti otkriven. Tada je ispjevana pjesma, koja ovako po~iwe: "Oj, Osreci oko xade (put koji je izgra|en 1938.g.) U vama se vuna krade".

Iako se broj stanovnika u Selu znatno smawio posqedwih dvadestak godina, me|usobni odnosi nijesu najboqi. I daqe se neki kom{ije sva|aju zbog sitnih i gotovo nezna~ajnih stvari. Op{ti utisak je da su Osre~ani, za qude sa strane, prividno, ìvjeli slo`no, ali, stvarno, izme|u wih nije bilo prave sloge i kom{ijske qubavi,. êsto su se me|usobno ogovarali, bili zavidni i qubomorni. Najsitnija neslagawa i razli~iti interesi su dovodili do sukoba i sporova. Odnosi Osre~ana sa susjednim selima bili su uglavnom korektni i prijateqski, a naro~ito sa stanovnicima Jasenove. Bilo je, dodu{e, qutwe nekih jasenovskih èna-planinki zbog prelaska osreda~ke ìvotiwe u Ko{enice iza Prelijesa i obrnuto ako koze Jasenovaca prejave u Duge, na osreda~koj strani, ali to nije imalo teìh posqedica. U selu su se uvijek dobro slagali. Jasenovci su ~esto dolazili u Osretke na sjednike i druga veseqa i na àlbe i sahrane, a tako su i{li i Osre~ani u Jasenovu. Jasenovci su zapamtili veliku pomo} Osre~ana kad je poginuo (satro se) u Talima Petar Pavlov Simonovi}, u jesen 1928. godine. Tada su svi Osre~ani i{li u Suboti{ta, i zajedno sa Bukili}ima iz Po`we, pomogli da se Petrovo tijelo spu{ti iz visoke lastve, gdje se bilo ustavilo. Pomogli su da se, po snijegu i ki{i, donese u Ocku Goru i sahrani u Jasenovu. Tu su bili Bukili}i: Radosav, Ludo, Vejzo, Kostadin, Petar, Joksim, Petko i Miladin. Najvi{e umje{tnosti i hrabrosti su pokazali Kostadin i Joksim, sa kojima su se Simonovi}i pokumili i sprijateqili u znak zahvalnosti za takvu, nesebi~nu pomo}. Izme|u Jasenovaca i Osre~ana od davnina ima vi{e rodbinskih veza (udaja, ènidbi, kumstava itd). Do sada su 16 Osre~ana imali ène iz Jasenove, a sedam Jasenovaca su se oènili iz Osredaka. Moè se re}i da ti odnosi mogu sluìti za primjer drugim selima u Mora~i. Sli~ne odnose Osre~ani su

286 OSRECI I OSRE^ANI imali i sa kom{ijama iz drugih sela: \u|evine, Ra{ka, Po`we itd.

Organi vlasti Do dolaska kwaza Danila na crnogorski presto, u Crnoj Gori su, uglavnom, kao organi vlasti, bili poznati knezovi (seoski kmetovi), kao Radule i Ra{ko Radovi}i u Barama, Puren Tapu{kov Bulatovi} u Cerovici, Radovan Jankovi} u Lije{wu itd. Nije poznato ko je tada bio knez (kmet) u Osrecima, a svakako je morao postojati. Od 1853. godine, kada je kwaz Danilo zavr{io popis vojske, kra}e vrijeme su sudili "dese~ari garde" (S. Dobri~anin, "Dowa Mora~a", str. 33). Nekoliko godina poslije toga glavni sudije u selu su bili seoski kmetovi, a stariji od kmetova bio je plemenski kapetan. Vlast je primjewivala o{tre kazne prema prestupnicima i to materijalne (globa) i fizi~ke ({ipkawe i vezawe). Globa je izricana u novcu ili u stoci. Krivac je bio du`an da sudu zakoqe jalovu ovcu ili dvisku (mladu nejagwenu ovcu). Za kra|e i druga prqava djela kwaz Danilo je uveo {ipkawe, po 25 udaraca (ili {est i devetnaest) {tapom ili batinom po turu (po debelom mesu). Kazna je izvr{avana javno, pred okupqenim narodom. U Manastiru je (u porti) postojao veliki kamen, dva metra dug, na koji su potrbu{ke obarani i {ipkani krivci. Mnogima je taj kamen, "po grdilu" ostao upam}en. Serdar Risto Ra{ovi}, kao plemenski kapetan, je kasnije naredio da se taj kamen, kao simbol srama i poni`ewa izbaci iz manastirske porte. Ali, takve o{tre mjere su zna~ajno doprinijele da prestanu masovne kra|e tu|e stoke i druge imovine, koje su, prije kwaza Danila, bile uobi~ajeni na~in opstanka mnogih porodica, bez obzira {to su takve kra|e bile uzrok pogibija i krvnih osveta izme|u kom{ija, plemenika i drugoplemenika. U Mora~i dugo nijesu dozvoqavali lopovima da se kunu u crkvi da nijesu ukrali ono {to im se stavqa na teret. Kada im je ipak dozvoqeno zakliwawe, u narodu se o tome pjevala pjesma: "Veseli se ajdukova majko, Pozva{e ti sina na zakletvu, Ajduk krade, a kune se krivo".

287 ANANIJE SIMONOVI}

No, bilo je i grubog iznu|ivawa priznawa: vezawem obje ruke, prijetwom da }e "vaditi maziju" (usijano gvo`|e iz vrele vode) ili batinawem "kesom duvanskom punom kremena" (kamewa). Najpoznatiji po strogosti bio je kapetan Smajo Spasojev Radulovi} iz Komana, koji je sudio Rov~anima i Mora~anima. Kada je arhimandrit Dimitrije Radojevi} podizao most na Mrtvici 1858. godine jedne no}i je ostavio kowa u zaseoku Goja~evina u Me|urije~ju. Uve~e do|u momci iz Me|urije~ja i Cerovice i ukradu kowa i iste no}i pre|u granicu i prodaju ga kola{inskim Turcima. Smajo je oktrio da je u kra|i u~estvovao i Mira{, sin ~uvenoga Purena Tapu{kova Bulatovi}a. Mira{a je osudio na smrt, privezao ga za drvo (vrbu) kod Vrela na Svetigori i pozvao Purena da ga svojom rukom mu{keta (ubije). Puren je to prihvatio, ali ne po Smajovom nare|ewu, ve} zato {to mu je sin obrukao ~asno ime i ugled me|u Rov~anima i Mora~anima. Kwaz Danilo je naredio da se strijeqa Atanasko Ivanov Medenica iz Ravni za to {to je od crnogorske kape, koju je Danilo propisao, napravio }esu (kesu) za duvan. Dolaskom kwaza Nikole na vlast 1860. godine ublaèn je strogi Danilov reìm, a pravi~nost je uzimala sve vi{e maha. Godine 1870. za okru`nog na~elnika Mora~ko-Rova~ke nahije, sa sjedi{tem u Manastiru Mora~i, postavqen je Ba{o Tokov Boòvi} iz Pipera (1830-1902), koji je bio na~elnik i za vrijeme napada Turaka na Mora~u 1877. godine. Kad je oslobo|en Kola{in, Ba{o je postao na~elnik Okruga Kola{in i na toj du`nosti ostao sve do 1882. godine, kada je po{ao za piperskog komandira. Zamijenio ga je Todor Miqanov Vukovi} iz Vasojevi}a. Godine 1882. od podru~ja Kola{ina formiran je srez kola{inski sa ~etiri plemenske kapetanije: 1. Kapetanija Mali{e Krgu{i}a (Poqa), sa 202 ku}e; 2. Kapetanija Vula Radivojeva Bulatovi}a (Trebaqevo, Re~ine i Lipovo); sa 254 ku}e; 3. Kapetanija Milo{a Vlahovi}a (Rovca) sa 547 ku}a; 4. Kapetanija Mrdeqe Radovi}a (Dowa i Gorwa Mora~a i Kola{in) sa 1.061 ku}om.

288 OSRECI I OSRE^ANI

Dowomora~ka kapetanija je imala 16 op}ina (sela). Zanimqivo je da je ovoj Kapetaniji pripadao Kola{in, sa dvije op}ine: Kola{insko naseqe I, sa 80 ku}a i Kola{insko naseqe II, sa 80 ku}a, u kojima su pomo}nici kmetova bili Milivoje Radovanov Lazarevi} i Bego Bo`ov Lazarevi}, a u op}ini Lipovo Sava Xajov Lazarevi}, Osre~ani. Zanimqivo je da ni u to vrijeme (1882. godine) jo{ se pored imena qudi, nijesu pisala prezimena, ve} samo ime oca, isto kao i za vrijeme turskog popisa 1477. godine. Tako je od 148 kmetova i wihovih pomo}nika, u ~etiri kapetanije i 30 op}ina u srezu Kola{inskom, 118 imena upisano sa imenom oca (bez prezimena), a 30 sa prezimenom ( Milovan Mu{o [}epanovi}: "[kole u kola{inskom kraju", str. 55 i 59). Osreda~ka op}ina (kmetija) je imala 65 ku}a, a kmet je bio [ole Radovanov Lazarevi}, a wegovi pomo}nici: Simeun Pekov Milo{evi}, Bogi} Mili}ev Ma{kovi} i Peri{a Dmitrov Ma{kovi}. (Milovan-Mu{o [}epanovi}: "[kole u kola{inskom kraju", str.57-58). Osreda~ka kmetija je pripadala gorwomora~koj kapetaniji, a plemenski kapetan je bio Krsto Boji} iz Gorwe Mora~e. Od zavr{etka rata Osreci su pripadali op{tini Dowa Mora~a, a ~eta, kao formacija, vi{e nije postojala. Kapetanske kancelarije su, sve do 1906. godine, bile vrlo primitivne, smje{tene u privatnim kapetanskim ili pisarevim ku}ama. Od 1906. godine sjedi{te kapetana je bilo u jednome od konaka u manastirskoj porti. Tako je narod prestao da ide kapetanovoj ili pisarevoj ku}i. Prvi izbori u samostalnoj Crnoj Gori su sprovedeni 1906. godine. Tada je za poslanika u kola{inskom Okrugu izabran Janko To{kovi}, u~iteq iz Kola{ina, rodom iz Jasenove. On je tada, sa 38 poslanika, osnovao Narodnu stranku (kluba{a), koja je bila opozicija Stranci prava (prava{a), koja je bila na strani kraqa Nikole. Izbori su ponovqeni 1907, a redovni su odr`ani 1911. godine. To{kovi} je stalno biran za poslanika. Sa svojom strankom stalno se suprotstvqao politici kraqa Nikole. U toku okupacije od 1916. do 1918. godine, austrijski okupator je u Mora~i, kao i u ~itavoj Crnoj gori, imao svoju

289 ANANIJE SIMONOVI} vlast, koju je ostvarivao preko vojne posade, predsjednika op{tine i na~elnika. Starije{ina vojne posade zvao se vakmajstor. Zapam}en je mora~ki vakmajstor êh Divokije. Nije bio strog prema gra|anima, a povremeno je sara|ivao sa mora~kim komitima, koji su se nalazili u {umi i {titio ih od potjera. Za vrijeme svoga slu`bovawa u Mora~i oènio se sestrom poznatoga komite Bo{ka Bojovi}a iz Durmitora. Kad se rat zavr{io ènu je ostavio kod Mijata Perova Simonovi}a u Jasenovoj. Poslije tri godine do{ao je za wu, ali je jedna grupa Jasenovaca htjela da ga ubije. Za{titio ga je jasenovski kmet Krsto Radojevi}, pa su zdravo oti{li u ê{ku. Za vrijeme okupacije predsjednik dowomora~ke op{tine bio je Krsto Radojevi} iz Ocke Gore. Stalno je odràvao vezu sa komitima, zajedno sa vakmajstorom Divokijem. Prilikom internirawa Mora~ana u ropstvo, u proqe}e 1916. godine, Krsto je pomogao mnogim Mora~anima da izbjegnu internaciju, a gdje je bilo vi{e bra}e, omogu}io im je da se dogovore ko }e od wih i}i u ropstvo, a ko ostati kod ku}e. Kratko vrijeme pred kraj rata Krsta je, na du`nosti predsjednika, zamijenio Savo Medenica iz Popove Wive. Kad se rat zavr{io Savo je ubijen u svojoj ku}i, ali nije utvr|eno ko ga je ubio. Na~elnik u Manastiru Mora~i, za Rovca i dvije Mora~e, bio je Radoje Rako~evi} iz Rai~evina, koji je bio veoma strog prema gra|anima. Po zavr{etku rata 1918. godine svu vlast je imao na~elnik Dowe Mora~e, Rovaca i Gorwe Mora~e, sa sjedi{tem u Manastiru. Tada je osnovana i @andarmerijska stanica. Za na~elnika je postavqen Gavro Axi} iz Lijeve Rijeke. Poznata je wegova grubost prema Rov~anima i Mora~anima, tako da se nije razlikovao od na~elnika iz doba okupacije. Axi} je bio jo{ stroìji poslije pobune Rov~ana i nekih drugih crnogorskih plemena protiv ujediwewa Crne Gore i Srbije. Gavru su se najvi{e suprotstvqali pop Ma{an Simonovi} iz \u|evine i Radule-Vejzo Bukili} iz Po`we. O tome postoji vi{e zapam}enih pri~a iz toga doba. Pri~ali su stariji qudi da se Gavro, kad je odlazio iz Mora~e na drugu du`nost, negdje 1924. godine, pozdravio samo sa Ma{anom i Vejzom, iako su, ~itavo vrijeme wegovog na~elnikovawa, bili wegovi stalni i otvoreni protivnici.

290 OSRECI I OSRE^ANI

Poslije Prvog svjetskog rata, 1919. godine, ponovo je formiran Srez kola{inski, koji je imao osam op{tina i 70 naseqa. Prema popisu iz 1931. godine, Srez je imao 19.160 stanovnika i 3.706 ku}a. Dowomora~ka op{tina je tada imala 3.146 stanovnika, deset naseqa i 592 ku}e. Prvi predsjednik op{tine bio je Laki} Janketi} s Vo~ja. Od 1918. do 1941. godine predsjednici op{tine u Dowoj Mora~i su bili: Laki} Janketi} iz \u|evine, Nikola \ur|i} iz \u|evine, Tomo Medenica iz Ravni, Okica Ili} iz Jasenove, Milo{ Laki}evi} iz Bara, Veko Radovi} iz Bara i Milosav Baki} iz Crkvine. Djelovo|e u Op{tini (kao kasnije sekretari) bili su Spasoje Radovi} iz Bara, a zatim Mihailo ]irovi}, tako|e iz Bara, a pisar Laki} Perovi} iz Jasikovice. Kancelarije Op{tine su bile u manastirskim konacima, blizu sada{we ~esme, a tri-~etiri godine pred rat Op{tina je bila premje{tena u ku}u Mirka Tripkovi}a na Vo~je. @andarmi su stalno patrolirali po okolnim selima, traìli oru`je, duvan kotroban, koji pu{a~i nijesu smjeli kupovati i pu{iti, ve} samo "dràvni monopol". U jesen su presretali duvanxije iz okoline Podgorice, koji su, po grupama, donosili i prodavali seqacima velike koli~ine duvana u listovima, a rje|e izrezani duvan. @andarmima su pomagali i finansi koji su, povremeno, dolazili iz Kola{ina, a bili su mnogo stroìji od àndarma. Od pojave opozicije 1935. godine àndarmi su poo{trili kontrolu sela da bi otkrili okupqawe opozicione omladine, koja je sve vi{e prihvatala komunisti~ke ideje. Dolazili su na seoske sabore i skupove i kontrolisali {ta se govori o reìmu, pretresali ku}e koje su bile sumwive da imaju oru`je, a ~esto su pretresali i gra|ane. Bilo je dovoqno da kod pu{a~a na|u kutiju ili }esu kotrobana ili kalup kartica (za zavijewe cigara) da protiv wega podnesu prijavu i da bude strogo ka`wen. Seqaci nijesu smjeli saditi ni pitomi ni divqi (krxu) duvan. Sve {to bi na{li àndarmi bi odmah uni{tili, a vlasnika kaznili visokom nov~anom kaznom. Godine 1930. i 1931. na Zagracu je izgra|ena zgrada za àndarmerijsku stanicu (kasarna), koja je poru{ena poslije Drugog svjetskog rata, po{to je bila van upotrebe. @andarmi su, uglavnom, bili stranci, a najvi{e ih je bilo iz Bosne i

291 ANANIJE SIMONOVI}

Hercegovine. Ostali su zapam}eni komandiri Stanice Milo{ Kosanovi}, Ivan Zelenika i Petar Dujmovi}. U ranija vremena, sve do Drugog svjetskog rata, Osre~ani su se okupqali na seosku Skup{tinu radi odlu~ivawa o va`nim seoskim poslovima. Ako je vrijeme bilo toplo Skup{tina je odràvana neradnim danom, naj~e{}e nedjeqom, kada se ne radi na imawima. Stalno mjesto za odràvawe Skup{tine je odre|eno veoma davno, ali se ne zna kada. Dovoqno je bilo da kmet saop{ti da }e se u nedjequ odràti Skup{tina, a svaki odrasli Osre~anin je znao da treba i}i pod Kru{ku, kod izvora Vulevi}a u Ravnome. Kasnije je to nazvano "Veqova kru{ka" (Veqa Boòva Ma{kovi}a). Vrlo rijetko je Skup{tina odràvana i kod izvora, na putu Ostru`we-Ravanca, da bi se i Qu}anima u~inila olak{ica. U zimskom vremenu Skup{tina je odràvana u ve}im ku}ama podesnim za to, po mogu}nosti u sredini sela. To su, naj~e{}e, bile ku}e Mila Glavi~anina i Duke Ma{kovi}a. Na Skup{tini je odlu~ivano o kuluku, vremenu za izdig u planinu, granici izme|u sela i planine, opravci ili izgradwi vodenica, puteva, mostova, vodopoja, o prikupqawu pomo}i za siroma{ne porodice, o mobama, potrama ({teta od stoke), sporovima izme|u kom{ija, o progonima za stoku, bosonoìcama, a saop{tavana su i razna nare|ewa organa vlasti. Kmetovi su postojali sve do 1941. godine, a sa prekidima i do 1943. godine. U to vrijeme je bilo malo pismenih qudi. Plemenski kapetani i seoski kmetovi (knezovi) su imali svoje pisare koji, tako|e, nijesu bili {kolovani, ve} uglavnom samouki. Kapetani i kmetovi su sudili na osnovu logi~kog razmi{qawa i obi~aja, po{to nije bilo nikakvih zakona ili drugih dràvnih propisa sve do Kwaza Danila i Kwaza Nikole. No, i za vrijeme wihove vladavine je bilo malo propisa. Poznat je bio plemenski kapetan Vule Radivojev Bulatovi}, kapetan za Re~ine i okolinu Kola{ina, iako je bio nepismen. Nepismen je bio i osreda~ki kmet Bogi} Mili}ev Ma{kovi}, ali je imao dobroga pisara \oku Pavlova Jovanovi}a, pa je ostao zapam}en kao boqi osreda~ki kmet. Ono {to je tada presudio plemenski kapetan ili seoski kmet nije se vi{e moglo preina~iti, niti je ko pokretao ponovni spor, jer se u narodu govorilo: "Ovo je presudio Mrdeqa Veqov "(Radovi}), ili " ovo je presudio

292 OSRECI I OSREÂNI kapetan Boò Ne{kov" (Lazarevi}) ili " Ovako je presudio kmet Bogi} Mili}ev" (Ma{kovi}) itd. Krupnije sporove su re{avali plemenski kapetani, od kada Mora~a pripada Crnoj Gori. Poznati su mora~ki kapetani Mrdeqa Radovi} iz Bara, Boò Lazarevi} iz Osredaka, Stevan \ur|i} iz \u|evine i serdari Mileta, Puro i Risto Ra{ovi}i iz Vrujaca. Mawe sporove i poslove obavqali su i re{avali seoski kmetovi. Na odluke kmetova i plemenskih kapetana Crnogorci su se àlili Crnogorskom senatu ili Gospodaru. Kwazu-Kraqu Nikoli su pisali mnogi wegovi podanici i traìli od wega pomo}, ali im je on vrlo rijetko izlazio u susret. Poslije 1918. godine u Osrecima kmetovi su bili: Milovan Novakov Ma{kovi}, Milovan Bogi}ev Ma{kovi}, Jole Vulev Jovanovi}, Zarija ]irov Ma{kovi}, a najposlije od 1935. godine, Nikola Maksimov Milo{evi}. Krajem 1945. godine, 11. novembra, sprovedeni su izbori za organe narodne vlasti od mjesnih odbora do poslanika Skup{tine Jugoslavije. Osreci i Jasenova su birali Mjesni narodni odbor, koji se nalazio u ku}i Milorada Ma{kovi}a, na Kova~i}oj Wivi. Predsjednik je bio Sekule Simonovi}, iz Jasenove, potpredsjednik Mom~ilo Ma{kovi} i sekretar Blaò Jovanovi} iz Osredaka. Poslije rata su ~esto vr{ene reorganizacije organa vlasti. Sredinom 1946. godine ukinut je Mjesni narodni odbor u Osrecima, kao i drugi mawi mjesni odbori, a formiran Mjesni odbor Dowa Mora~a, sa svim selima, osim Crkvine i Lugova, koja su pripala kola{inskoj op{tini. Prekobr|e je imalo svoj Odbor. Za predsjednika Mjesnog narodnog odbora Dowe Mora~e izabran je Mijajlo Radovi} iz Bara, za potpredsjednika Mom~ilo Ma{kovi} iz Osredaka, a za sekretara Milija Danilovi} iz \u|evine. Kurir je bio Radisav Ma{kovi} iz Osredaka. Poslije pogibije Mijajla Radovi}a, u jesen 1946. godine, za predsjednika je izabran Mom~ilo Ma{kovi}. Kasnije su predsjednici Dowomora~kog mjesnog narodnog odbora bili ovim redom: 1. Boò Kujovi} iz Mioske, 2. Dimitrije Kujovi} iz Mioske,

293 ANANIJE SIMONOVI}

3. Milotije Milo{evi} iz Osredaka, 4. Branislav-Mi{o Laki}evi} iz Bara, 5. Jovo ]irovi} iz Bara, 6. Mili} Simonovi} iz Osredaka, 7. Risto Medenica iz Crkvine, 8. Velimir Tripkovi} iz \u|evine.

Sekretar Mjesnog narodnog odbora od 1948. do 1951. godine bio je Puni{a Ja}imi} iz \u|evine, nosilac "Spomenice 1941". U proqe}e 1952. godine ukinuti su mjesni narodni odbori i osnovana op{tina Dowa Mora~a. Za predsjednika je izabran Radun Baki} iz Vrujaca, nosilac "Spomenice 1941", a u qeto 1952. godine za sekretara je postavqen Ananije Simonovi}, koji je, poslije dva mjeseca, postavqen za sekretara Narodnog odbora sreza kola{inskoga. Tada je predsjednik Narodnog odbora sreza bio Vlado Lazarevi}, Osre~anin. Srez kola{inski je ukinut avgusta 1955. godine, a ukinute su i op{tine u Rovcima i Gorwoj Mora~i, koje su pripojene op{tini Dowa Mora~a. Predsjednik je i daqe ostao Radun Baki}, a za sekretara je postavqen Miro Perovi} iz Jasikovice. Po{to je ukinut srez, za predsjednika kola{inske op{tine izabran je Vlado Lazarevi}, dotada{wi predsjednik Odbora sreza. Za sekretara op{tine je, 1957. godine, postavqen Ananije Simonovi}, koji je na toj du`nosti ostao do 1. novembra 1961. godine, kada je pre{ao na rad u Izvr{no vije}e Crne Gore. Wega je na ovoj du`nosti zamijenio Milotije Milo{evi}. ^itavo vrijeme od 1945. do 1960. godine, kancelarije Mjesnog narodnog odbora i Op{tine Dowe Mora~e, nalazile su se u manastirskoj porti, u konacima, za koje je bila osposobqena i kula Golovi}a. U proqe}e 1960. godine ukinuta je i op{tina Dowa Mora~a i pripojena op{tini Kola{in. Za predsjednika je izabran Peri{a ]ori}, rodom iz Podbi{}a, raniji sekretar OK SK Crne Gore u Kola{inu. U Rovcima, Gorwoj i Dowoj Mora~i su otvorene mjesne kancelarije za obavqawe najnu`nijih poslova: naplata poreza, vo|ewe mati~nih kwiga i dr.

294 OSRECI I OSRE^ANI

Za {efa Mjesne kancelarije u Manastiru Mora~i postavqen je Tripko Milo{evi}, a za mati~ara Blaò Jovanovi}. Wih je kasnije zamijenio Tomo ]etkovi} iz Ra{ka. Poslije Peri{e ]ori}a, predsjednici op{tine Kola{in su bili: 1. Rajko Raosavqevi} iz Lipova, 2. Dragan Vujisi} iz Drijenka, 3. Savo An|eli} iz Trebaqeva, 4. Predrag Vlahovi} iz Drpa, 5. Dragi{a Doì} iz Vrujaca, 6. Dragomir Dulovi} iz Trnovice, 7. Grujo ôguri} iz Vojkovi}a, 8. Dragoqub Medenica iz O}ibe, 9. Mileta Bulatovi} iz Kola{ina.

Od 1945. do 1966. godine iz Osredaka su bili seoski odbornici u sastavu Skup{tine op{tine Dowa Mora~a i op{tine Kola{in, ovim redom: 1. Vlajko Simonovi}, 2. Reqa Ma{kovi}, 3. Manojle Stevanovi}, 4. Vojimir Jovanovi}, 5. Bo`o Lu~i}, 6. Mom~ilo Kqaji} i 7. Ra{ko Ma{kovi}.

Poslije oslobo|ewa 1945. godine, rasformirana je posadna ~eta pri Komandi mjesta u Dowoj Mora~i i osnovana Stanica narodne milicije, koja je imala zadatak da odr`ava red i da {titi organe vlasti od eventualnih napada ostataka ~etnika, koji su se krili u {umama, pe}inama, zemunicama i drugim skrovitim mjestima u ~itavoj Crnoj Gori, pa i u Mora~i. Stanica milicije je postojala i u Dragovi}a Poqu, koja je ukinuta, kao i op{tina, 1955. godine, a Stanica milicije u Manastiru Mora~i je ukinuta 1965. godine. Stanica je bila smje{tena u kuli [undi}a, lijevo od dowih portenih vrata. Komandiri stanice su bili: 1. Radomir Danilovi} iz @abqaka, 2. Andrija \urovi} iz Bjelopavli}a, 3. Jovan Kilibarda iz Nik{i}a,

295 ANANIJE SIMONOVI}

4. Branko @arkovi} iz Pive, 5. Branko Medojevi} iz Mojkovca, 6. Peko Bobi~i} iz Bjelopavli}a.

Po~etkom jula 1947. godine, nestao je Milorad Sekulov Ma{kovi} iz Korawe Wive. Vi{e dana su ga traìli svi odrasli Osre~ani. Poslije 15 dana na{la ga je Steva [ukovi} iz Mioske na kosi iznad Blataca, na Crkvini. Tada je u {umi bilo mawih grupa ~etnika, pa se sumwalo da su ga oni ubili. Kasnije je Marijan, Miloradov brat, podnosio tu`be protiv svih Osre~ana-~lanova KPJ: Laki}a, Vlajka i Vu~i}a Simonovi}a, Milotija i Tripka Milo{evi}a, Luke i Veka Ma{kovi}a, Blaà \. Jovanovi}a i drugih, tvrde}i da su ga oni ubili. Me|utim, organi pravosu|a nijesu utvrdili ko ga je ubio i zbog ~ega, a postoji vi{e re{ewa o odbijawu Marijanovih tu`bi kao neosnovanih i nedokazanih Juna 1948. godine, grupa ~etnika je poku{ala da uhvati Milotija Nikolina Milo{evi}a u Dubravi iznad Rupa. Uspio je da se istrgne iz ruku jednoga ~etnika, da opali dva-tri metka iz pi{toqa i da pobjegne prema Manastiru. Za to smo svjedoci Manojle Stevanovi}, koji je toga jutra pra{io (okopavao) kukuruz u Dolu, u Rupama i ja. Poslije Drugog svjetskog rata predratne seoske skup{tine su zamijewene zborovima bira~a, konferencijama SSRN (Socijalisti~kog zaveza radnog naroda), u koji su bili ukqu~eni svi punoqetni gra|ani, i sastancima aktiva ili osnovnih organizacija narodne omladine, a do kraja 1948. godine i sastancima aktiva SKOJ-a (Saveza komunisti~ke omladine Jugoslavije). Naravno, u svemu tome je najva`niju ulogu imala partijska }elija, a od 1950. godine, osnovna partijska organizacija (OPO) KPJ, odnosno Saveza komunista. Na svim tim sastancima i konferencijama su razmatrana sva va`na pitawa iz ìvota i rada od sela i preduze}a do Federacije. Bilo je tu i otvorene kritike i konkretnih zahtjeva i predloga, bez obzira na sada{we tvrdwe da je to bilo "doba jednoumqa". Naravno, kad je zemqa bila u pitawu, kao od 1948. do 1953. godine, bilo je mawe demokratije, a vi{e discipline i odgovornosti, pa i odricawa. O mnogim stvarima se nije moglo ni diskutovati, ve} su se mjere i lokalne i republi~ke i savezne vlasti morale sprovoditi.

296 OSRECI I OSRE^ANI

Me|utim, kasnije, kad se Jugoslavija oslobodila od pritiska i sa Istoka i sa Zapada, u vlasti je u~estvovalo dosta gra|ana, rade}i u raznim organima i organizacijama. Ima dosta qudi koji sada tvrde da nikada nije bilo slobodnih izbora, da nije bilo vi{e kandidata, da su kandidati odre|ivani negdje daleko od gra|ana i bira~a, a to sve nije ta~no. Na zborovima bira~a, po izbornim jedinicama, su podno{eni izvje{taji o jednogodi{wem ili vi{egodi{wem radu skup{tine op{tine, o uvo|ewu samodoprinosa, o lokalnim akcijama, kandidovani odbornici i poslanici, i to uvijek vi{e nego {to se bira itd. Prema tome, mislim da je tada bilo vi{e neposredne demokratije nego sada, kada nema ni zbora bira~a, ni konferencija SSRN i omladine. U Osrecima su zborovi bira~a i svi sastanci i konferencije, prije izgradwe dru{tvenog doma, odràvane u {koli ili u ve}im ku}ama, a od 1954. godine u Domu na \ur|evini, koji su uvijek bili dobro posje}eni od gra|ana. Sada se sve svodi na strana~ke skupove ili promocije, na kojima se vi{e govori o drugim strankama nego o svojoj, kandidovawe vr{i neko van znawa i u~e{}a gra|ana i ne glasaju se li~nosti ve} stranke, pa bira~i ne mogu znati ko je wihov odbornik ili poslanik. U ustanovama i preduze}ima je, poslije rata, radilo dosta ~inovnika, administratora, a mawe stru~waka, jer ih, sve tamo do 1960. godine, nije bilo dovoqno. U mawim preduze}ima, u seoskim i mawe razvijenim op{tinama svi administrativni i ra~unski poslovi su obavqani ru~no, a pisalo se, uglavnom, mastilom. Sva prepiska, izvje{taji i drugo pisani su u dva primjerka. Rijetke su bile pisa}e i ra~unske ma{ine, a malo je bilo i ~inovnika-slu`benika koji su na takvim ma{inama znali raditi. Tek od pedesetih godina se administracija po~ela modernizovati osposobqavawem daktilografa, kwigovo|a i drugih ra~unskih radnika na specijalnim kursevima i u {kolama. Postepeno sve vi{e je dolazilo iz sredwih stru~nih {kola i gimnazija, vi{ih {kola i fakulteta, ekonomista, u~iteqa, nastavnika, profesora, pravnika, inìwera, qekara i qudi drugih profesija. Najprije su se pojavile mehani~ke pisa}e i ra~unske ma{ine, a zatim elektri~ne, {to je bio veliki napredak, pa su poslovi obavqani i brè i kvalitetnije nego ranije. Sada se oti{lo

297 ANANIJE SIMONOVI} jo{ daqe pojavom ra~unskih centara i kompjutera. Ranije je nepostojawe ovih sredstava nadokna|ivano efektnim, disciplinovanim i odgovornim radom slu`benika i wihovih stru~nih rukovodilaca. Sada su ~inovnici mnogo leèrniji u radu, svoje propuste pravdaju malim platama i niskim ìvotnim standardom, pa su ~esti birokratski postpupci i neodgovoran rad. Gra|anima se daju obe}awa, za koja je i onaj ko ih daje, siguran da ne}e biti izvr{ena. Seqaci u Mora~i su, od vremena pripadnosti Crnoj Gori pla}ali dràvnu daciju (porez) u novcu za potrebe dràve, a kasnije i za prosvjetne, kulturne i druge potrebe, kao i za izgradwu objekata. Vid poreza je zavisio od dràvnog ure|ewa. Tako je, u odre|enim periodima, porez pla}an na povr{inu imovine, na broj stoke (pa i na pse), zatim na ukupne prihode koje porodica ostvari u toku godine itd, {to je bilo vrlo komplikovano (komisijske procjene, li~ni odnosi, izgbjegavawe prikazivawa pravog stawa itd). Od uvo|ewa katastra zemqi{ta, prije 40-ak godina, porez se pla}a samo na nepokretnu imovinu prema klasi zemqe (oranica, livada, vo}wak, {uma, pa{wak). U odre|enim periodima, porez je bio vrlo visok, {to je optere}ivalo i onako siroma{nog seqaka. Tako je bilo i za vrijeme monarhije Kar|or|evi}a. Po{to je poginuo kraq Aleksandar 1934. godine (u Francusku je oti{ao preko Crne Gore), u pjesmi, koja je ispjevana tim povodom se, pored ostalog kaè: "Kaù da je bio, po prilici, Obe}ao Banu i Vladici, Kad se otud, iz svijeta vrne Da }e naqe}' preko Gore Crne, Umawi}e poreze i danke I pomo}i umorne seqake...... "

Me|utim, od umawewa poreza nije bilo ni{ta, jer se politi~ka situacija pogor{avala i pribli`avao rat, pa su porezi iz godine u godinu pove}avani. Ina~e, jo{ u davna vremena u Crnoj Gori je uveden novac kao sredstvo pla}awa i sredstvo pomo}u kojeg se trgovalo. U opticaju je bilo vi{e vrsta metalnog novca: talijeri, dukati- zlatnici, fiorini-forinti, perperi, dinari, lire i drugi.

298 OSRECI I OSRE^ANI

U doba vladavine Vladike Danila od 1697-1735. godine, kao novac se pomiwe: cekin, gro{, lira i maxarija. Od 1800. godine, cirkuli{e austrijski dupli dukat (cekin), koji sadr`i dva talijera. Rusi su 1822. godine davali godi{wu pomo} Crnoj Gori od 1.000 dukata, a Petru Prvom penziju od 300 dukata (zlatnika) godi{we. Petar Prvi Petrovi} je 1797. godine obe}ao 100 talijera Mini Radovi}u ako ubije Asan-bega Meki}a. Iz toga se vidi sa su talijeri imali veliku vrijednost. Od 1906 godine postojao je i crnogorski kovani novac, od nikla ili bronze, koji se zvao perper, a ~etiri perpera su vrijedjela kao jedan fiorin. Dinar se u Crnoj Gori pomiwe jo{ od Du{anovog carstva, u Doba Petra Prvog i Petra Drugog i ponovo od 1918. godine. Dukat je bio turski, engleski i italijanski, a franak i gulden(forinta) francuski. Austrijski fiorin poti~e od 1844. godine, a wegovi djelovi su bili gro{, cvancika i kruna. Fiorin se dijelio na dvije krune, na ~etiri gro{a, na {est {estica ili na 100 krajcera ili nov~i}a. Fiorin je kasnije zamijewen krunom. Zlatni perun je bio u prometu od 1.871.g, a vrijedio je 2 talijera. Oko 1900. godine ovca je vrijedjela od pet do deset fiorina, dobar vo od 30 do 35 fiorina itd. Dolaskom na{ih qudi iz Amerike done{en je ameri~ki dolar, koji je bio mnogo vredniji od fiorina. Iz toga doba se pomiwe kao novac solat i pleta, koji su imali malu vrijednost. ^esto se za nekoga govorilo: "Ne vaqa plete" ili "Ne vaqa solta". U toku okupacije od 1916. do 1918. godine, Austrija nije uvodila drugi novac, ve} je u opticaju i daqe bio fiorin. Od 1918. godine uveden je jugoslovenski dinar, dosta velike vrijednosti. Dijelio se na ~etiri krune (po 25 para). Dobra ovca sa jagwetom je vrijedjela oko 100 dinara, a dobar vo oko 900 dinara. Plata u~iteqa je iznosila oko 900 dinara mjese~no. Godine 1941, prilikom kapitulacije Jugoslavije, vrijednost dinara je naglo opala, a do{lo je i do paqewa novca u blizini Nik{i}a. Tada su seqaci masovno prodavali stoku i dobijali velike koli~ine dinara, misle}i da }e se obogatiti. O tome je snimqen poznati film "Zle pare". Ubrzo su Italijani zamijenili dinare lirama, i to u bescjewe, pa su seqaci sve {tetovali.

299 ANANIJE SIMONOVI}

Poslije oslobo|ewe 1945. godine, ponovo je uveden jugoslovenski dinar. Prosje~na plata je iznosila oko 1.500 dinara mjese~no. Dinar je dugo godina bio stabilan, sve do 1965. godine, kada su po~ele devalvacije, revalvacije, inflacije, pove}awe cijena, brisawe nula u nov~anom sistemu i progla{avawe "novih" dinara itd. Naro~ito veliki pad vrijednostij dinar doìvqava od 1987. godine, kada inflacija nezadrìvo raste: - 1987. godine - 117%, - 1988. godine - 195%, - 1989. godine - 1.269%, - 1990. godine - 593%, - 1991. godine - 121%, - 1992. godine - 9.237%, - 1993. godine - hiperinflacija, koja se ne moè broj~ano iskazati. Jedan litar uqa se pla}ao 470.000.000.000 (da, da, ~etiri stotina i sedamdeset milijardi) dinara. Plata ili penzija je bila 1-2 marke, - 1994. godine - od februara 0%, - 1995. godine - 120%, - 1996. godine - 58%.

Kako }e se daqe kretati inflacija i cijene te{ko je predvidjeti. U 1993. godini je {tampano vi{e od 20 raznih nov~anica, sve ve}a od ve}e, a sve mawe vrijednosti. Najve}a je bila ona od 500 milijardi dinara ili jedna marka. Po~etkom 1994. godine je izvr{ena zamjena starih dinara za nove u vrijednosti jedan dinar, jedna wema~ka marka. Tada je ~itav jugoslovenski prostor bio pokriven dilerima za trgovinu markama, a prije toga su Jezdimir Vasiqevi} i Dafina Milanovi}, uz znawe najvi{ih dràvnih organa, opqa~kali sve devize koje su se na{le kod lekovjernoga naroda, nadaju}i se da }e dobiti veliku kamatu i tako se obogatiti. To je bio jo{ jedan dokaz da je teorija i propaganda jedno, a ìvot drugo. Ve} krajem 1994. godine vrijednost dinara je pala na 3,5 za jednu marku. Taj odnos je zvani~no zadràn i sada.

300 OSRECI I OSRE^ANI

Nesre}ni slu~ajevi U Osrecima je bilo mnogo te{kih i veoma neobi~nih nesre}nih slu~ajeva, u kojima su stradali i mladi i stariji stanovnici. To su, naj~e{}e, uslovqavali te{ki uslovi ìvota, neznawe, nepa`wa i drugo, a bilo je stradawa i od vi{e (prirodne) sile. Zapam}eno je vi{e nesre}enih slu~ajeva, koji su se de{avali u ranija vremena: Miro Mijatov (ûbrov) Ma{kovi} je, kao dijete, prije 1900. godine, ~uvao koze ispod Premackog brda i pao u Mora~u. To mjesto je nazvano Mirov mramor. Veqo Mijatov Stevanovi} se smrzao u Barama Bojovi}a, prije Balkanskoga rata. Vra}ao se iz Nik{i}a i nosio neke potreb{tine za ku}u (za slavu), uhvatila ga snije`na oluja i tako se smrzao. Do Veqega Dubokoga su ga donijeli Veqedubo~ani i poru~ili Osre~anima da do|u za wega. Te{ko je i zamisliti uz kakve je napore, po velikom snijegu, done{en u Osretke. Pri~alo se da se Veqo, umoran i znojav, sklonio u neki savardak i poku{ao da zapali vatru, ali u tome nije uspio. Kada ga je hladno}a savladala, samo se smijao i rukama stezao torbu sa stvarima i tako umro. Iako je to bila tragi~na smrt dobrog Osre~anina, kasnije su se, neki mla|i qudi, podsmijavali Veqovim potomcima kako se smrzao sa vre}om soli, iako nije nosio ni kilograma soli. To je uvijek bilo neshvatqivo, pa i sada. Marko Nikolin Milo{evi}, kao petnaestogodi{wak, se objesio prije 1900. godine, i to zbog banalne stvari. Wegova starija tri brata i sestra Gospava su Marka optuìli da je sakrio kutiju-tabakeru sa duvanom. Po{to o kutiji nije ni{ta znao bra}a ga izbiju. Tada on po|e putem od Lasca prema Guvnini i objesi se o nekoj bukvi gatwikom iz ga}a (pantalona). Tek tada je Gospava priznala da je ona sakrila kutiju, ali to je za Marka bilo kasno. Boìna Nikolin Milo{evi} je, oko 1900. godine, po{to se objesio wegov brat Marko, poginuo kod ku}e Veqa Ma{kovi}a u Lazinama - Biqega. Veqo je bio pripremio gra|u da gradi novu ku}u, ali mu je smetala velika, dvokraka, tre{wa. Veqo je molio Boìnu da je posije~e, pa }e mu platiti, {to Boìna prihvati. Ali ne prihvati Veqov predlog da tre{wu posije~e

301 ANANIJE SIMONOVI} po deblu, ve} se popne na dva-tri metra visine i posije~e samo krak, koji se nadnio nad ku}u. Tada krak zaka~i Boìnu i granama ga povrijedi. Umro je poslije 3-4 dana. Tada je Veqo odnio gra|u u Korawu Wivu i tu podigao ku}u, u kojoj sada ìvi Luka Ma{kovi}. Milo{ Veqov Ma{kovi} je, iznenada, umro po~etkom 1904. godine, jedinac me|u devet sestara. Imao je oko 25 godina. Bio je djever u svatovima \or|ija Bogi}eva Ma{kovi}a, koji se oènio Milenom Rajovom Laki}evi} iz Bara. Uve~e je do{ao umoran, zaspao, dobio glavoboqu i ujutru umro od mo`danog udara. I Jovica Tomin Bjeli} je umro na sli~an na~in oko 1905. godine. Mijajlo Arsenijev Milo{evi} je poginuo 1907. godine u Prijekoj gredi, u Planima. Imao je oko 18 godina. ûvao je ovce i sjedio na nekom kamenu iznad duboke provalije. Prema wemu je poletio neki kamen, koji su pokrenule ovce i on se prenuo (lecnuo), ne misle}i da je ispod wega ambis i tako poginuo. To su vidjeli neki ~obani iz Plani i po~eli da dozivaju. U Kotlima je bio Mirko Simonovi}, koji ga je mrtvoga donio do Korita, gdje se okupio ~itav katun. Oko 1910. godine nestala je Milu{a Blagova Lu~i}, ve} odrasla djevojka. Bila je mnogo lijepa i dobra. Jednoga dana je oti{la da ~uva koze i uve~e se nije vratila. Nestala je kao da je u zemqu propala. Nikada se nije saznala wena sudbina. Pri~alo se u selu da je toga dana sa wome sjedio na Ravnome brijegu (iznad Kamene Gore), tako|e, lijepi momak Milo{evi} sa kojim se "gledala", ali to nije ni potvr|eno ni demantovano. Tada nije bilo mogu}nosti da se utvrdi pravi uzrok Milu{inog nestanka. Godine 1911. ubila se Vukosava Stevanova Stevanovi}, k}er Novice Ma{kovi}a. Stevan, Vukosavin mu`, je oko 1908. godine isprosio (vjerio) sestru ]irka Kqaji}a iz Ra{ka. Bili su oboje lijepi. Neka wena tetka se nije slagala da se lijepa bratanica uda za Stevana i stalno je, zbog toga, klela. Uo~i svadbe nevjesta poludi i umre. U Osrecima su se spremali brojni svatovi da idu za wu, ali dobiju glas da je umrla. Tada svi po|u na sahranu i oni je odnesu na grobqe. Poslije kra}eg vremena Stevan se oèni Vukosavom, ali Mijajlo, Vukosavin brat, joj to nije odobravao. U jesen 1910. godine Stevan po|e u

302 OSRECI I OSRE^ANI

Ameriku za vrijeme "zlatne groznice", a Vukosava ostane u drugom stawu. Ubrzo iza toga stigne glas da je brod sa putnicima za Ameriku imao brodolom i da su poginuli svi putnici. Tu vijest saop{te i Vukosavi u Ropu{nici, pa krene u selo. U Obratnom brijegu sretne brata Mijajla i upita ga da li je vijest o brodolomu ta~na, ali on ne htjedne sa wom razgovarati, ve} joj samo re~e: "Eto ti ga sad, neka ga ribe jedu", zaobi|e je i priduì prema Ropu{nici. Vukosava ode ku}i i svekru Iliji sve ispri~a. Ilija, jadan i utu~en, izi|e na ]ulav (glavica kraj ku}e, daleko oko 100 metara), a Vukosava uzme wegov pi{toq i ubije se na doksatu pred ku}om. Po{to je Vukosava sahrawena, do{la je vijest da brod nije potopqen niti je neko stradao. Stevan se nikada nije vratio u Crnu Goru, a u Americi se oènio i imao k}er. Janko Vasilijev Jovanovi} je poginuo 1917. godine od Arnauta u Rugovu, na putu u Pe} da ne{to trguje. Mirko Mijailov Ma{kovi} je poginuo, tako|e u Rugovu, 1923. godine od Arnauta. I on je i{ao u Pe} da ne{to kupi. Jovan Vasilijev Simonovi} je 1924. godine poginuo u Jasenovi. Uz wegovu livadu su i{li dva-tri finansa i na wegovo pitawe: "Za{to gospodo, gazite sirotiwska imawa", jedan od finansa je okrenuo pu{ku i ubio ga. Kasnije je utvr|eno da je finans bio pijan, ali nije ni{ta odgovarao. Samo je premje{ten na slu`bu u drugo mjesto. Savica Mira{eva Ma{kovi}, djevoj~ica od 4-5 godina se utopila u Sopot 1926. godine. Bila je sama kod savardaka i oti{la preko Pejina mramora, niz Grobqe i si{la kod izvora Lu~i}a. Na neobja{wiv na~in je pala u kotlovar potoka Sopota ispod puta. Svuda su je traìli oko 15 dana, a onda je Jaglika Milisavqeva Jovanovi} primijetila da u dubokome viru ima neki predmet. Uzela je neki srg (veliki prut) i dohvatila do onoga predmeta. Tada je voda izbacila Savi~in le{ na povr{inu. Sumwalo se da je Savicu morao neko odvesti na toliku daqinu, ali su Peri{a i Mijajlo Ma{kovi}i i drugi uticali da se to smiri. Vukosav Milutinov-]ilev Jovanovi} je poginuo u Rai~evinama, gdje je bio u najmu kod nekoga Rako~evi}a. Pojaho je kowa, koji ga je bacio i od toga pada je poginuo, a bio je mladi} od 15 godina.

303 ANANIJE SIMONOVI}

Miladin Arsenijev Bjeli} je poginuo januara 1929. godine. Toga dana se ènio Stevan Bukili} Stanisavom Milovanovom Ma{kovi} iz Qute. Kad su svatovi oti{li uz ]eli{te, dozivali su Miladina i ostale i pucali, a Miladin im je odgovarao. U tome mu se primakao Milo{ Vasilijev Jovanovi} i traìo mu pi{toq da i on puca. Jakali su se (otimali) oko pi{toqa i tada pi{toq opali i Miladin na mjestu pogine. Daqe nije bilo ni svadbe ni veseqa, nego se veseqa pretvori u tugu i àlost. Milojica Milinkov Jovanovi} je 1930. godine izvr{io samoubistvo u Qutoj. Bio je vojno lice. Poslije 23 dana je umro, a sahrawen je u kola{insko grobqe. Simo Savin Stevanovi} je oti{ao na studije u Qubqanu oko 1930. godine. Odmah je pristupio revolucionarnom studentskom pokretu. Godine 1933. je do{ao glas wegovim roditeqima da se Simo utopio u rijeci Qubqanici. Izgleda da je Simo dobio neki zadatak od svoje partije, koji nije mogao izvr{iti, pa je zbog toga izvr{io samoubistvo. Marko Vulev Jovanovi} je poginuo u jesen 1933. godine u Ravnome, padom sa oraha. Mili~ko Gajov Ma{kovi} je poginuo od pu{ke u ku}i Luke Lu~i}a u Ravancima 1934. godine. U ku}i je bilo vi{e lica, ali nije utvr|eno kako je poginuo. Imao je oko 18 godina. U qeto 1934. godine smrtno je stradao Drago{ Rado{ev Ma{kovi}, koji je imao 4-5 godina. Pao je u veliki kotao pun vrele varenike. Ubrzo je podlegao od te{kih opekotina. Katu Savinu Stevanovi} je, 1935. godine, ubio Joksim Bukili} iz Po`we. Kata se bila udala za Joksima, ali se brzo vratila u rod. Joksim joj je ìvoj odsjekao nos, pa je ubio iz pu{ke. Bio je osu|en na zatvor vi{e godina. Milosava Mijailova Jovanovi}, rodom od \ur|i}a iz \u|evine, ubila se 1938. godine u staroj ku}i na Dowoj \ur|evini. Boìdar-Bojo Kostadinov Bukili} je stradao od pi{toqa 1938. godine. Imao je 12-13 godine. Granu Savinu Stevanovi} je, u jesen 1940. godine, zaklao Milisav Milisavqev Milo{evi}. Anica Mihailova Milo{evi}, rodom od To{kovi}a iz Ocke Gore, ubila se iz pi{toqa u Vrtima 1940. godine.

304 OSRECI I OSRE^ANI

Aleksu Milisavqeva Milo{evi}a ubio je @arko Jokovi} iz Lije{wa, maja 1941. godine, za osvetu {to je Radowa, Aleksin brat, ubio wegovu sestru Granu Stevanovi}. Boìdar Radomirov Medenica poginuo je od wema~kog bombardovawa na Nikonovcu po~etkom maja 1943. godine. Imao je 14 godina. Boò Zarijin Jovanovi} je poginuo igraju}i se bombom ili pu{kom u Planoj, u jesen 1943. godine. Imao je 6-7 godina. Novka Marijanova Ma{kovi}, rodom od ]etkovi}a iz Boana, poginula je od pu{ke u ku}i na Kova~i}oj Wivi, u jesen 1943. godine. Poslije Drugog svjetskog rata poginulo je, nesre}nim slu~ajem vi{e Osre~ana, a najvi{e u saobra}aju: Rado{ Novi~in Ma{kovi} je poginuo u jesen 1952. godine na sje~i {ume u Mu{ovi}a Rijeci. \uro Gajov Ma{kovi} je poginuo u jesen 1955. godine u Platijama na izgradwi puta Titograd-Kola{in. Zorka Borivojeva Rnkovi} se objesila u proqe}e 1968. godine. Momir Milevin Ma{kovi} je poginuo od automobila na putu prema Manastiru Mora~i, u qeto 1969. godine. Boìna Aleksin Milo{evi} se objesio u proqe}e 1969. godine. Milovan Miladinov Stevanovi} je poginuo na radu, na pruzi Beograd-Bar u Seli{tima kod Kola{ina 1970. godine. Bogi} Vidakov Jovanovi} je poginuo od automobila, na radu kao putar, 1971. godine, Miro Milinkov Jovanovi} je poginuo na povratku iz Dragovi}a Poqa padom u provaliju, 1970. godine. Lazar Uro{ev Milo{evi} je poginuo u saobra}ajnoj nesre}i u Debelom Lugu, 1971. godine. Qubica Miletina Milo{evi} se objesila u proqe}e 1972. godine. Vladimir Savi}ev Ma{kovi} je poginuo u porodi~noj sva|i u Qutoj, 1972. godine. Todor Stevanov Ma{kovi} je poginuo u porodi~noj sva|i u Qutoj, 1972. godine. Reqa Peri{in Ma{kovi} poginuo na radu u Lever Tari 1973.godine,

305 ANANIJE SIMONOVI}

Gojko \or|ijev Ma{kovi} poginuo na radu kod Titograda, od automobila 1974. godine. Momir-Qubi{a Jovov Kqaji} je poginuo u saobra}aju kod Pe}i kao vojnik JNA 1974. godine. Du{anka Danilova Lu~i}, rodom od Baki}a, povrije|ena je u Debelom Lugu od kamiona. Poslije neuspjelog lije~ewa, izvr{ila je samoubistvo, baciv{i se pod voz 1975. godine. Budimir Mom~ilov Ma{kovi} je izvr{io samoubistvo 1978. godine. Blaò \okin Jovanovi} je poginuo od automobila u Titogradu 1979. godine. Vu~ko \ukanov Jovanovi} je poginuo u ku}i od zemqanog urva, u jesen 1979. godine. Danica Vu~kova Jovanovi}, ro|ena Boji}, poginula u ku}i od zemqanog urva u jesen 1979. godine. Sowa Vu~kova Jovanovi} poginula u ku}i od zemqanog urva u jesen 1979. godine. Ilija Mirov Bjeli} je poginuo u porodi~noj sva|i, u Wegalicama 1980. godine. Dragutin Stevanov Bukili} je poginuo od automobila kod Kombinata aluminijuma 1980. godine. Milosav Bojov Jovanovi} je poginuo na radu kod Spuà od èqezni~ke kompozicije 1980. godine. Drago Stevanov Bukili} je izvr{io samoubistvo u Nik{i}u 1982. godine. Borislav Filipov Ma{kovi} je umro na radnom mjestu u Titogradu 1985. godine. Stanisava Mirkova Jovanovi} je poginula padom u provaliju u Qutoj 1985. godine. Miodrag Mili}ev Bjeli} je poginuo u saobra}ajnoj nesre}i na radu kod Cetiwa 1987. godine. ]iro Marin Milo{evi} je poginuo od automobila kod Kombinata aluminijuma 1988. godine. Mili} Milutinov Bjeli} se utopio u Taru 1988. godine. Novak Ma{anov Ma{kovi} je poginuo od udara struje preko betonske mje{talice kod Beograda 1988. godine. Aleksandar Vukin Jovanovi} je poginuo u saobra}ajnoj nesre}i u \u|evini 1989. godine. Milosav Nikolin Bjeli} je poginuo na radu u Kombinatu aluminijuma 1989. godine.

306 OSRECI I OSRE^ANI

Dragan Brankov Bukili} je poginuo padom u Mora~u, u Me|urije~ju, pod nerazja{wenim okolnostima 1991. godine. Radoman Radomirov Bukili} je poginuo od udara struje u Qutoj 1994. godine. Darko Stevanov Bukili} je izvr{io samoubistvo u Titogradu 1994. godine. Radule Zarijin Jovanovi} je poginuo u Moskvi 1995. godine. Zoran Milutinov Bukili} je poginuo u Beogradu 1995. godine. Milija-Pujo Velimirov Milo{evi} je poginuo u saobra}ajnoj nesre}i oktobra 1996. godine u Rijeci piperskoj. Prema tome: 1. Poginulo u saobra}aju13 2. Poginulo na radu5 3. Samoubistva 7 4. Poginulo od struje2 5. Ubistva5 6. Ostalo7 Svega:39

307 ANANIJE SIMONOVI}

^etvrti dio

308 OSRECI I OSRE^ANI

Osre~ani u ranijim ratovima

Osre~ani su, kao i drugi Mora~ani i Crnogorci, u~estvovali u svim ratovima protiv Turaka i Austrijanaca i, naravno, mnogo ginuli. Borili su se u borbama od Bara do Sarajeva, od \akovice i Skadra do Vu~jeg Dola i Rijeke Crnojevi}a. I{li su i na Bregalnicu 1913. godine u borbu protiv Bugara. Naro~ito ~este sukobe su imali sa kola{inskim Turcima oko Crkvine i Vu~ja i sa Nik{i}anima oko Javorja i Trebije{a. Takav jedan sukob su Mora~ani imali 30. jula 1795. godine sa nik{i}kim Turcima, koje je doveo Paun Rnkovi} da bi se osvetio svome stricu, Radoju sa kojim je bio u zavadi. Turci popale sela, opqa~kaju stoku i krenu prema Nik{i}u. Tada ih napadnu Mora~ani ispod Vragodola, preotmu stoku i posijeku 37 turskih glava, a rawenih je bilo mnogo vi{e na obje strane. O tome boju postoji pjesma u Ogledalu srpskom, u kojoj se kaè: "Kalauzi Hrnkovi} Paune, Te Turcima rasputice kaè" Jedan od prvih zabiqeènih, ve}ih sukoba Mora~ana sa Turcima, bila je velika borba na Lopatama, u Lijevoj Rijeci, septembra 1796. godine protiv jake turske vojske od 3.000 vojnika, koja je krenula prema Podgorici da pomogne Mahmut- pa{i Bu{atliji u Bjelopavli}ima. Crnogoraca je bilo samo 685, od kojih je poginulo 40, a rawenih je bilo mnogo vi{e. Nijesu poznati turski gubici, ali su bili razbijeni i vra}eni prema Kola{inu, Plavu i Gusiwu. U oltaru, u Manastiru je ostao ovaj zapis: "Tada se pobi{e Mora~ani i Rov~ani i Uskoci s vojskom na Lopate, i tu bi sila bruke, septembrija 25. dan 1796". Tih dana je bila i borba na Krusima, kada je poginuo Mahmut-pa{a Bu{atlija i preko 3.500 Turaka. Od tada su, prakti~no, Rovca i Mora~a priznavali vlast Cetiwa i u svakoj opasnosti traìli pomo} od Crne Gore kao dràve, bez obzira {to se, u istoriografiji Crne Gore, smatra da su Rovca i

309 ANANIJE SIMONOVI}

Mora~a pripojeni Crnoj Gori tek poslije bitke na Mora~i 1820. godine. Turci su napadali na Gorwu Mora~u i 1797. godine, ali su razbijeni i vra}eni preko Javorja i prema Kola{inu. Petar Prvi je obe}ao Mini Radovi}u, koji se ve} bio preselio u Qevi{ta, 100 talijera ako ubije Hasan-bega Meki}a, zapovjednika Kola{ina. U Manastiru je skovana zavjera da Mina ubije Hasan-bega, svoga poo~ima. Bio je rijedak slu~aj da Turci usvoje ili posine nekoga odrasloga Crnogorca kao {to je Hasan-beg Meki} posinio Minu Radovi}a. Do toga je do{lo tako {to je Minin otac, mora~ki knez Radule, koji je tada ìvio u Qevi{tima, ubio prvaka kola{inskih Turaka Murata \ur|evi}a. Da bi osvetili Murata Turci ubiju kneza Radula 1794. godine, a wegovog drugog sina Jovana, 1797. godine. Tada je do{lo do nekog pomirewa izme|u Mora~ana i Kola{inaca, pa se Hasan-beg Meki} oèni k}erkom novoga kneza Mora~e Ra{ka, brata Radulova, koja se zvala An|elija (kod Dobri~anina Draguna, str. 78.), koja je dobila ime Hajkuna. Tada Hasanbeg posini Minu, izvaweg {uru. U~iteq Tadi{a Rako~evi}, u kwizi "O Dowoj Mora~i" kaè da se Draguna udala za Mujagu, sina Asan-bega (str. 25), a Andrija Jovi}evi} navodi da se An|elija udala za kola{inskog dizdara, ali mu ne pomiwe ime ( "Istorija Mora~e do 1820. godine", str. 21). O pogibiji Radula i Jovana Radovi}a u Manastiru je ostao zapis: "Arhimandrit Auksentije ([undi}) pri|e iz Rusije 1794. i bi pe~alan, na|e veliku àlost, Radula kneza ubita od Turaka 1794. Jovan prekrasni sin Radulov osiroti svu Mora~u, 1797. godine na vjeru mca januara. Izdade ga prokleti Marijan Pe{i}, da ga je anatema". Na putu iz Bara prema Manastiru, po no}i, Mina ubije Hasan-bega, 1798. godine, kada je bio do{ao da kupi hara~ po Mora~i, koja duè vremena Turcima nije pla}ala hara~. Hasan-begovu glavu, Mina sa drugim glavarima, odnese na Cetiwe, a desetak Ravwana, sa Turcima, odnesu u Kola{in Hasan-begovo obezglavqeno tijelo. Turci zatvore Ravwane da ih sjutri dan posijeku i osvete Hasan-bega, ali im An|elija, (Draguna), preko no}i otvori zatvor, pa Ravwani pobjegnu u Mora~u.

310 OSRECI I OSRE^ANI

Poslije toga Petar Prvi je prekliwao Rov~ane i Mora~ane da zbog hara~a ne dolaze u sukob sa Turcima. To je podràvao i iguman Aksentije [undi} 1806. godine, pla{e}i se da }e Turci "razuriti" Rovca i Mora~e. Ali, Mora~ani i Rov~ani su i daqe bili neposlu{ni i prema mitropolitu Petru Prvom i prema Turcima, pa 1809. godine {aqu vi{e od 70 biranih ratnika u susret Kara|or|u na Pe{ter. Od Kara|or|a su dobili vi{e barjaka i odlikovawa i vratili se u Mora~u, sa oko 230 ostalih Crnogoraca koji su sa wima i{li. U povratku su, na Limu, vodili borbu sa Turcima, u kojoj je poginulo nekoliko Crnogoraca, a me|u wima i barjaktar Mijajlo Simonovi} iz Jasenove. Tada je sa Crnogorcima u Mora~u do{ao jedan bataqon Kara|or|eve vojske (Mora~ani su ih nazvali [ijaci), koji je u Mora~i ostao do 1.812. godine. Od wjih su Mora~ani nau~ili pjesme: "Vrela voda na valove, oj javore, zelen bore" i "Poqem se vije, oj zor delija". [ijaci su se u Srbiju vratili preko stare Crne i morem do Soluna, jer nijesu mogli preko turske teritorije (A. Jovi}evi}). Ni prijetwe Sulejman-pa{e Skopqaka, bosanskog vezira, koji se 1810. godine àli Petru Prvome na neposlu`nost Rov~ana i Mora~ana, nijesu doprinijeli da se Mora~ani i Rov~ani pokore Turcima. Do napada na Mora~u do{lo je po nare|ewu Xelaludin-pa{e, novog bosanskog vezira, 17. septembra 1820. godine. Turskom vojskom, koja je bila sedam puta ve}a od crnogorske, komandovao je Deliba{a, zapovjednik Nik{i}a. Borba je vo|ena ~itavi dan, ali su Turci pretrpjeli poraz, jer su Mora~anima do{li u pomo} Pje{ivci, Bjelopavli}i i Rov~ani. Turaka je bilo oko 7.000 (na drugom mjestu se kaè 12.000), a Crnogoraca oko 1.000. Podaci o broju poginulih Turaka kre}u se od 332 do 3.000, a Crnogoraca samo 11. U Manastiru je zapisano: "Da se zna kada pogibe Deliba{a u Mora~i sa svom vojskom, septembra 17. 1820." Tada su Crnogorci pjevali: "Zakleli se Turci na poga~u Da vi{e ne}e udarati na Mora~u".

Od tada su se Mora~ani potpuno vezali za Cetiwe i Petra Prvoga, kao {to su to uradili Rov~ani poslije 1796. godine, ali su o tome obavijestili Mitropolita Petra Prvog tek

311 ANANIJE SIMONOVI} poslije odrànog skupa svih glavara 8. oktobra 1827. godine. Tada su ga priznali za svoga gospodara, kao i wegov sud. Dolaskom Petra Drugog Petrovi}a-Wego{a na crnogorski prijesto, 1830. godine, u Crnoj Gori se pojavquju nesloga i sukobi me|u plemenima. To su Turci jedva do~ekali, pa su poja~ali pritisak na Crnu Goru u Brda, naro~ito prema Drobwacima. Na Wego{evu inicijativu, u Manastiru Mora~i, plemenski glavari Rovaca, Mora~e i Uskoka (Novica Cerovi}, [ujo Karaxi}, Radovan Rexi}, arhimandrit Dimitrije Radojevi}, Radovan Jankovi} i drugi) odlu~e da ubiju Smail- agu êngi}a, pa to ubrzo i urade na Mqeti~ku iznad [avnika, septembra 1840. godine. U toj borbi su u~estvovali Rov~ani, Mora~ani, Piperi, Uskoci i Drobwaci. Ni poslije ubistva Smail-age, Turci nijesu prestali da napadaju Crnu Goru oko Nik{i}a, Drobwake, oko Kola{ina, êva, u Crmnici itd, i da ubijaju i koqu crnogorsko stanovni{tvo i da pale i uni{tavaju svu wihovu imovinu. Negdje tih godina, ili ne{to ranije, jedna neudata Osre~anka po imenu Koja~a je, na vjeru, odvela desetak Osre~ana i Mora~ana u Kola{in, koje su Turci odmah posjekli. Spasio se samo Milovan Ilijin Bjeli} na prevaru. To je pomoglo ostalim Mora~anima da se ne odazovu pozivu Turaka da do|u u Kola{in na neke pregovore. Poslije ove prevare i mnogo drugih ubistava koje su kola{inski Turci (Mora~ani su ih zvali "Pijuci") izvr{ili, okupe se mora~ki glavari i dogovore da osvete svoje poginule. U pjesmi "Pogibija Pijuka", na Vu~ju 1841. godine, o tome se kaè: "Kad kalu|er (Dimitrije Radojevi}) jade izjadao, Rije~ re~e Filipovi} Juko (Juko Filipov Radojevi}): "A znate li, bra}o Mora~ani, Kad otide Bojo od Bjeli}a, I s wim Vu~i} od Milo{evi}a, Otido{e Kola{inu gradu, A Pijuci, nevjerni hajduci, Na vjeru su oba pogubili..."

Dakle, na ovom skupu su nabrojana sva nedjela Turaka - Pijuka, pa je odlu~eno da se Pijuci pozovu na Vu~je radi rje{avawa izvjesnih sporova oko pasi{ta i da se, na prevaru, svi pobiju i ako to nije vite{ki. Ali kad mogu tako raditi

312 OSRECI I OSRE^ANI

Turci mogu i Crnogorci. Do|u Turci, a do|u i Mora~ani i pobiju sve Pijuke. O tome je i pjesma ispjevana, ali je guslari nijesu ~esto pjevali, jer je osveta izvedena metodama turskim, koje se ne sla`u sa duhom herojstva. Kad je nastupila gladna i nerodna 1846. i 1847. godina, glavari vi{e crnogorskih plemena (Rov~ani, Mora~ani, Piperi, Ku~i, Bratono`i}i, Vasojevi}i, Crmni~ani i drugi) po{li su u Skadar kod Vezira Osman-pa{e Skopqaka i molili za pomo} u hrani, a on im obe}a svaku pomo} i nagradu pod uslovom da ne priznaju vlast Petra Drugog Petrovi}a-Wego{a. Neki Crmni~ani su ~ak, u~estvovali u borbi protiv Crne Gore zajedno sa Turcima (Vuk Karaxi}: "O Crnoj Gori", str. 369). Wego{ je ovaj doga|aj, u pjesmi "Kula \uri{i}a" ovako opisao: "Izdado{e Rovca i Mora~e, Izdado{e Rovca svakolika, Do Purena Tapu{kova kneza, I serdara s bratom Radovanom, Do jednoga Nedi} Radivoja, Do serdara Vlahovi} Pavi}a, I mom~eta Petra Lu~inoga."

Rov~ani ovo nijesu priznavali, ve} su dokazali da izdajstva nije bilo i ako je u Skadar i{lo nekoliko Rov~ana da vide {ta Vezir ho}e, a vratili su se bez darova i hrane. Pritisak Turaka na crnogorska plemena nastavqa se i za vrijeme kwaza Danila od 1851. do 1860. godine. Uz to, ~este su nerodne godine, koje dovode u pitawe opstanak naroda. Naro~ito te{ko stawe je bilo u Rovcima, Mora~i i Uskocima, kojima je prijetila opasnost od uni{tewa. Pavel Apolonovi~- Rovinski je u svojim zapisima zapisao da je Manastir tih godina pru`ao uto~i{te narodu, po{to je imao velika dobra. U takvim prilikama kalu|eri su du` porte prostirali vaqano sukno u vi{e redova, oko kojih bi posjedao narod, a kalu|eri bi, iz velikih kazana, dijelili ka~amak i po malo sira. Tako se radilo u vi{e smjena dok se nahrani sav prisutni narod. Ponekad bi se dijelilo i meso. Tada je upraviteq Manastira bio Dimitrije Radojevi}, arhimandrit, rodom iz Jasenove. Kwaz Danilo, januara 1854. godine {aqe u Vasojevi}e Jola Pileti}a sa 400 Rov~ana, Mora~ana i Bratono`i}a da za{tite Vasojevi}e od turskog zuluma. Mora~ane su predvodili

313 ANANIJE SIMONOVI}

Milisav Mi[nin Vujisi} i Mrdeqa Radovi}. Do{li su Crnogorci i iz drugih plemena, a tu su bili i Vasojevi}i sa Miqanom Vukovim. U sukobu sa Turcima, na [eremetu kod Plava, Pileti}eva vojska je pretrpjela poraz i imala 120 mrtvih i vi{e stotina rawenih vojnika, a Vasojevi}i 8 mrtvih. U toj borbi poginulo je vi{e Mora~ana, a me|u wima i Osre~ana i Jasenovaca, ali nijesu poznata wihova imena. Ni kwaz Danilo nije jednoglasno i bez potresa primqen za gospodara Crne Gore. Naro~ito su se wegovim dràvnim mjerama suprotstavqali Ku~i, protiv kojih je kwaz Danilo naredio o{tru vojnu akciju 1856. godine pod nazivom "Druga razura Ku~a", ili "Druga poara Ku~a", da bi obezbijedio jedinstvo dràve i jedinstvo naroda i plemena, a onemogu}io samovoqu pojedinaca i separatisti~ke te`we plemenskih glavara. Da bi disciplinovao i Mora~ane, postavio je za plemenskog kapetana perjani~kog stare{inu Smaja Spasojeva Radulovi}a iz Komana, koji je zaveo teror: tukao je i zatvarao qude i po tome ostao zapam}en do dana{weg doba. êsto se, i sada, za nekoga ko je strog prema pot~iwenima, kaè: "Kao Smajo Spasojev". Ve} februara 1858. godine kwaz Danilo poziva sva brdska plemena u borbu protiv Turaka na Grahovcu. Crnogorci su se listom odazvali i 14. maja 1858. godine, poslije èstoke borbe, izvojevali pobjedu nad Turcima, koja je podigla ugled Crne Gore i kwaza Danila kod velikih sila i Evrope. Turci su imali oko 6.000 mrtvih i rawenih, a me|u wima i Kadri-pa{u i Feriz-pa{u, dok su Crnogorci imali oko 2.000 mrtvih i rawenih. Poslije ove bitke Crna Gora je dobila nove teritorije: Grahovo, dio Drobwaka, dio Vasojevi}a, polovinu Ku~a i Bawana, @upu Nik{i}ku, Gorwe Lipovo i Re~ine kod Kola{ina. Kola{inski Turci se sa ovim nijesu mirili, ve} su i daqe napadali okolna sela, kao i Vasojevi}e. Tada se u Manastiru sastanu Miqan Vukov i Novica Cerovi} i sa Dimitrijem Radojevi}em se dogovore da napadnu Kola{in, iako je kwaz Danilo sklopio mir sa Turcima, da bi se izvr{ilo razgrani~ewe izme|u novih, dobijenih teritorija. Napad na Kola{in izvr{en je 28. jula 1858. godine, a u wemu su u~estvovali Rov~ani, Mora~ani, Drobwaci, Uskoci, Ku~i, Bratonoì}i i Vasojevi}i. U borbi je u~estvovao i arhimandrit Dimitrije Radojevi}. Za kratko vrijeme Kola{in

314 OSRECI I OSREÂNI je bio razoren, uzet je veliki plijen i zarobqeno mnogo muslimanskog ìvqa, koje je ubrzo vra}eno iz Mora~e. Ali, napada~i su imali i dosta gubitaka - oko 220 mrtvih i 70 rawenih. Zbog ovoga napada prijetila je opasnost da zarate Turska i Crna Gora, ali se sve smirilo zato {to je kwaz Danilo "uzeo ~inove Novici Cerovi}u i Miqanu Vukovu". Ipak ih je uskoro pomilovao, iako se Novica privremeno naselio u Boku. Ve} 1861, odmah poslije smrti kwaza Danila, Novica Cerovi} je, sa Mora~anima i Drobwacima, udario na Dedagu êngi}a (sin Smail-agin) iz Gacka, koji je, sa 6.000 vojnika, poku{ao da pokori Pivu i Drobwak. U borbi su Turci poraèni, a imali su 500 mrtvih, a Novica 100 mrtvih i rawenih. Poslije ovoga uspjeha, Novica sa ovom vojskom, ide na Poqa kola{inska. Mora~ani i Rov~ani su ubili 90 Turaka, a izgubili osam svojih boraca, dok su Drobwaci, po{to su im Turci pruìli jak otpor, napustili borbu. [aranci su pretrpjeli velike gubitke od 200 poginulih. Vojska Cerovi}a je imala 250 mrtvih i rawenih (na drugom mjestu se pomiwe 60), a turska 270. U Mora~kom Manastiru stoji zapis: "Da se zna kad udri{e Mora~ani na Podbi{}e i kada se razori{e i posjeko{e Turaka u {ancu 25, izda{e ih Drobwaci, izdalo ih qeto i godina, 1861. mjeseca septembrija". Mora~ani su bili u~esnici i u borbi sa 35.000 Turaka Omer-pa{e Latasa, aprila 1862. godine, koji je htio da pokori Crnu Goru. Crnogorci su na Presjeci imali velike gubitke od 300 do 600 mrtvih i rawenih. Me|utim, u Vasojevi}ima, kod Rude{a, 19. aprila, Turci su pretrpjeli poraz sa oko 2.000 mrtvih, a Crnogorci su imali 130 mrtvih. Turci, koji su se kretali preko Bawana prema Nik{i}u, Ostrogu i Bjelopavli}ima, pod komandom Dervi{-pa{e, prodrli su u Bjelopavli}e, gdje ih je do~ekao vojvoda Mirko Petrovi} sa 10.000 vojnika. U toj vojsci su bili i Rov~ani, Mora~ani i Bratonoì}i, koji su se istakli hrabro{}u u borbi kod Spuà. Turci su prodrli do Rijeke Crnojevi}a, ali se na Meterizima razvila ogor~ena borba, najteà u crnogorskoj istoriji. U toj borbi je poginulo mnogo Rov~ana i Mora~ana, ali im se ne znaju imena. Ukupni gubici iznose: 2.000 poginulih i 6.600 izba~enih iz stroja (1.500 umrlih rawenika) sa crnogorske strane i oko 21.000 mrtvih, rawenih i nestalih sa turske strane. Crna Gora

315 ANANIJE SIMONOVI} je bila potpuno opusto{ena. Poslije ove bitke nastupio je mir, iako su Turci vr{ili ~este ispade na crnogorsku teritoriju u okolini gradova u kojima su se nalazili. Tako je bilo i oko Kola{ina. Zbog jedne obi~ne ~arke na Blatini do{lo je do napada Miralaja Salih-bega na Lipovo 30. septembra 1872. godine sa 3.000 vojnika. U Lipovu se zateklo malo Lipovaca, ali su se oduprli napada~ima do dolaska oko 600 Rov~ana i Mora~ana preko Vu~ja. Sukob je brzo zavr{en. Turci su vra}eni preko granice. Izgubili su tri barjaka i drugu ratnu spremu, imali su 20 mrtvih i 150 rawenih, a Rov~ani i Mora~ani 7 mrtvih i 15 rawenih, a me|u wima i pop Andrija Simonovi} iz Jasenove. Wemu je kraq Nikola podigao spomenik na mjestu pogibije, na kojemu pi{e: "Naredbom wegovog viso~anstva kraqa i gospodara Crne Gore, Nikole I podiè se ovaj spomenik popu Andriji Simonovi}u, koji hrabro pogibe u borbi sa Turcima 1872. godine". Ina~e, od 1871. godine Osreda~ka ~eta je pripadala Gorwomora~kom batalionu (bataqonu), ~iji su "komandijeri" bili: Luka Mijatovi}, a u balkanskim i Prvom svjetskom ratu, \uro Pekovi} Poslije ove bitke duè vremena su re{avani sporovi sa Turcima, ali je zajedni~ka komisija utvrdila da su za sukob u Lipovu krivi Turci. Ipak, sukobi su se i daqe de{avali u okolini Kola{ina: na Vu~ju, Vlado{u, Drpama, Bistrici, Lipovu, [titarici itd. Zbog stalnog turskog nasiqa i krvavih obra~una na granicama, Crna Gora je ponovo objavila rat Turskoj 30. juna 1876. godine. Kao {to je ranije re~eno, do ovoga rata, ne znaju se imena poginulih Osre~ana. Muktar-pa{a je, u Hercegovini, imao 46.000 vojnika, albanska vojska je imala 56.000, a posade u Beranama, Kola{inu i drugim gradovima oko 5.500 vojnika. Sva ta sila je krenula protiv 40 bataqona crnogorske vojske. Kraq Nikola je odveo u Hercegovinu 28 bataqona, Boù Petrovi}u je ostalo u Bjelopavli}ima {est bataqona, a ostalo su podijelili Ma{o \urovi} u Crmnici i Miqan Vukov Ve{ovi} u Vasojevi}ima. Prvi sukobi sa Muktar-pa{om su bili neuspje{ni, sa 50 mrtvih Crnogoraca. Me|utim, na Vu~jem Dolu su se sredili Jole Pileti} sa Piperima, Bratonoì}ima, Rov~anima, Mora~anima i Vasojevi}ima, Peko Pavlovi} sa Hercegovcima, Bajo

316 OSRECI I OSRE^ANI

Bo{kovi} sa Bjelopavli}ima i Petar Vukoti} sa Katuwanima, Crmni~anima i Rije~anima. Frontalni napad je po~eo kada je Peko Pavlovi} namamio Turke u vu~edolsku kotlinu 28. jula 1876. godine. Turci su se zbunili od iznenadnog napada Crnogoraca sa svih strana, izgubili su prisebnost i krenuli u pani~no bjekstvo. Poginulo je oko 6.000 (4.000) Turaka, poginuo je i Selim-pa{a, a Osman-pa{a je zarobqen. Crnogorci su imali 150 mrtvih i rawenih. I Mora~ani i Rov~ani su se istakli hrabro{}u u ovoj te{koj borbi i imali vi{e poginulih. Te{ke borbe su vo|ene i oko Spu`a, gdje su preba~eni Mora~ani i Rov~ani sa Vu~jeg Dola, i u Ku~ima, gdje je bilo te{kih gubitaka. Turska je, sredinom 1877. godine odlu~ila da opet napadne Crnu Goru sa oko 60.000 vojnika. Samo od Berana i Kola{ina prema Mora~i je krenulo 12.000 vojnika, pod komandom Mehmeda Ali-pa{e. Crna Gora je imala samo 44 bataqona, sa oko 30.000 vojnika. Te{ke borbe su vo|ene u Dugi, na Presjeci, Petwem brdu, Planinici i Ostrogu, gdje su se nalazili Rov~ani i Mora~ani. Turske snage su imale 6.900 mrtvih i 8.600 rawenih, a Crnogorci 600 poginulih i 1.750 rawenih. Tada su se Crnogorci povukli u Zagara~, a Turci prodrli u Spu`. Nema podataka o gubicima Mora~kog bataqona, ali su, svakako, bili veliki, kao i u drugim bataqonima. Mehmed Ali-pa{a je napadao sa 5.000 (na drugom mjestu sa 12.000) vojnika od Berana preko Kola{ina u pravcu Mora~e i Podgorice. Sa Crkvine Turci su i{li u tri kolone: 1. Niz Vrujca - Ali-beg Gusiwac, 2. Preko Ravni i \u|evine - Salih pa{a, 3. Sredinom - preko Popove Wive - Mehmed Ali-pa{a.

U Mora~i se nalazio jedan bataqon od 400 starijih qudi sa Mitrofanom Banom, igumanom Manstira Mora~e, jer su Mora~ki i Rova~ki bataqoni po{li u Dugu i Bjelopavli}e u odbranu Crne Gore, kao {to je ve} re~eno. Tri bataqona Vasojevi}a, sa Miqanom Vukovim nalazili su se na Mate{evu i brzo su se prebacili preko Ostrvice u Doli Ravawske i zauzeli polo`aje. Bataqon Uskoka i [aranaca nalazio se na Vratlu, na Siwavini, koji je usiqenim mar{em krenuo preko Javorja i Gorwe Mora~e u pravcu

317 ANANIJE SIMONOVI}

Crkvine. Kad su Turci zapalili Vrujca, Mora~ani su brzo, gotovo trkom si{li niz Bare i \u|evinu. Mitrofan nije mogao koristiti kowa, pa ga je ostavio u Ravnima, ali mu ga je doveo kod Gradine vojnik ]iro Obrenovi} iz Jasenove. Mitrofan je ùrio da u Manastir do|e prije Turaka, koji su ve} bili stigli do Vo~ja, a ispred wega su se na{li @ivko \okov Rako~evi} i barjaktar \or|ije Tripkov Simonovi}. Oni su mu branili da se izlaè pogledu Turaka, koji su otvarali vatru prema Manastiru. U tom vremenu dva-tri mladi}a od 12 do 14 godina su stajali pored zvonika, pa im Mitrofan naredi "da zvone u sva zvona". Tada je Mitrofan, sa vodopada Svetigora, nare|ivao vojsci, koja se pribliàvala mostu na Mora~i, da se vrati prema Dugom Lazu u susret Turcima. Kada su Turci ~uli zvona i vatru sa svih strana zbunili su se i po~eli da odstupaju. Borba je vo|ena oko dva sata (25. jula 1877. godine). Uve~e su se Turci povukli prema Kola{inu. Uskoci i [aranci nijesu stigli da se ukqu~e u borbu, jer su do{li samo do Koweva Laza, a Vasojevi}i su odigrali zna~ajnu ulogu jer su Turke napadali sa lijevog boka, pa su se Turci pla{ili da im Crnogorci ne presijeku otstupnicu na Crkvini. O tome boju Ban Mitrofan je javio mitropolitu Ilarionu na Cetiwe: "U pro{lu subotu, 12. ovog m. (po s.k) izido{e Turci vi{e Mora~e. U nedjequ, 13. o.m. s najve}im juri{em potr~a{e niz Mora~u. Na{e mora~ke vojske ovdje bje{e samo jedan bataqon, no do|e v. Miqan i Pero Joka{ev s vojskom. Turska vojska velika bje{e 20.000, a na{a prema woj tako mala da joj ne smjedo{e stati na ~elo. Pustismo ih niz Mora~u, jer druk~ije nema{e lijeka i opali{e tri sela do samoga Manastira. Do samog mosta pod Manastir i sa sjeverne strane Manastira sa~eka ih vojska mora~ka, a oni (Turci) do{li bjehu na samu vodu Mora~u pod Manastir. Junaci mora~ki svi ovde kod ove svete obiteqi pregli bjehu umrijeti. Wihove ku}e u plamenu buktijahu, a ~eqad im i djeca pla~u}i, bjeìjahu, no oni se na to ni jedan ne obazirahu, no svi bjehu oko crkve pali kao p~ele oko svoje ku}ice. Ja sam kroz to od jednoga do drugoga {anca kao pomamqen tr~ao i na svakome mjestu ~uo sam glas od vojnika, |e jedan drugoga prekliwe da crkvu ne ostave nego kod we svi da poginu. U toj àlosnoj muci Turcima sa jedne strane na vrh Mora~e udari vojvoda Miqan a sa druge Perko Joka{ev.

318 OSRECI I OSRE^ANI

Turci tijem nenadanijem sa strane udarcem, blagodare}i Bogu, upla{i{e se i ostavi{e Manastir pa pobjego{e. I tako preosve{. Gospodine danas ve}e nego ikada sre}an sam {to Vam s neopisatom rado{}u javiti mogu da je ovaj Manastir jedinom svemo}nom pomo}u promisla bo`ijeg i juna~kim pregnu}em spasen. Na{a malena no juna~ka vojska preko 1.000 glava posije~e. Boj trajao do no}i. Uteko{e iz Mora~e u Kola{in. Od 400 Mora~ana na mrtvo pogibo{e 23 a rawenih ima oko 40..." U Mora~i, 15/6 877. Najponizniji sluga, Mitrofan Banovi}, iguman

Docnije je utvr|eno da je bilo mrtvih i rawenih Turaka oko 2.000, a Crnogoraca 45 mrtvih. Iz Osredaka su u toj borbi, poginuli: 1. Ma{kovi} Mijaila Tripko, 2. Lazarevi} Milovana Milovan-Xajo. 3. Lu~i} [}epana Drago

U spisku poginulih, koji stoji uokviren u Manastiru, upisana su wihova imena. Pri~ao je moj stric Marko, koji je tada imao 7-8 godina, da je zapamtio ovaj napad Turaka na Mora~u, kada su Vo~jani, Vruj~ani, Barani, \u|evci, Osre~ani i Jasenovci, sa djecom, ènama i stokom krenuli da bjeè prema Ropu{nici. Naravno, mladi i sposobni qudi su bili oti{li u Hercegovinu ili u bataqon koji se zatekao u Mora~i, pa je bjeàla, uglavnom, neja~. Tada je bio zakr~en put od Zakriqa do Poqana. îtav taj zbjeg je na putu zano}io, a kada su ~uli da je borba prestala i da su Turci odstupili, zbjeg se vratio svojim ku}ama. Turski planovi ni ovoga puta se nijesu ostvarili, a Turci su se povukli na istok da brane svoje teritorije od Rusa. Poslije te{kih borbi, u kojima je u~estvovao i Mora~ki bataqon, zauzet je Nik{i} 8. septembra 1877. godine. Odmah iza toga crnogorske snage su pokrenute prema Baru, da bi Crna Gora dobila izlaz na more. Rov~ani i Mora~ani su uloìli ogromne napore da svojom snagom prevuku crnogorsku

319 ANANIJE SIMONOVI} artiqeriju preko besputnog Sutormana. Borbe oko Bara su bile veoma te{ke i dugotrajne. Uspje{no su zavr{ene tek 10. januara 1878, kada je zauzet Bar. Poslije Berlinskog kongresa 1878. godine, na kojemu je priznata samostalnost Crne Gore kao dràve, kwaz Nikola je vr{io dodjelu zemqe svojim vojnicima i oficirima u novooslobo|enim krajevima. Odmah je do{lo do sukoba i sva|a izme|u Rov~ana i Mora~ana, jer su se Rov~ani bunili {to su dobili Re~ine, a Mora~ani Lipovo, gdje je boqa zemqa nego u Re~inama, a i konfiguracija ~itave okoline je povoqnija nego u Re~inama. Bilo je nepravilnosti i kod podjele zemqe, pa su dolazile razne komisije za re{avawe tih àlbi. Tada su po~ela masovna iseqavawa Mora~ana i Rov~ana, pa i Osre~ana: Ma{kovi}a, Jovanovi}a, Lazarevi}a, Milo{evi}a, koji su se naselili u Smailagi}a Poqe, Planu, Sjerogo{te i Lipovo, a i u Srbiju. Poslije Berlinskog kongresa do 1912. godine je, uglavnom vladao mir, iako je bilo sukoba sa Turcima na novim granicama prema Mojkovcu i Sanxaku. Gra|eni su novi putevi kroz Crnu Goru, kao od Podgorice prema Kola{inu i Andrijevici, od Podgorice prema Nik{i}u itd. Seqaci su obnavqali svoje ku}e ili gradili nove, gajili stoku, pro{irivali imawa. Srbija i Crna Gora su oktobra 1912. godine objavile novi rat Turskoj, koji je nazvan Balkanskim. Crna Gora je tada imala oko 33.000 vojnika. Mora~ani i Rov~ani su u{li u sastav Isto~nog odreda pod komandom serdara Janka Vukoti}a i po{li preko Sanxaka prema âkoru, Pe}i i \akovici. Kad su zauzeli te nove teritorije, Odred je upu}en preko zavijane i ledom okovane Bogi}evice prema Skadru. Skadar je branilo 24.000 turskih redovnih vojnika i 5.000 ba{ibozuka. Borbe su po~ele 22. januara 1913. godine, a zavr{ile se tek 23. aprila 1913, kada su Crnogorci, po odluci velikih sila, morali napustiti Skadar, iako je za vi{e od tri mjeseca te{kih borbi za wegovo oslobo|ewe, poginulo, umrlo i raweno oko 10.000 oficira i vojnika, a samo iz kola{inske brigade je izba~eno iz stroja oko 500 boraca, a poginulo je 5 oficira i 98 podoficira i vojnika. Tek {to je zavr{en ovaj, moglo bi se re}i, uzaludni rat, {to se Skadra ti~e, do{lo je do spora izme|u Srbije i Bugarske oko podjele teritorija oslobo|enih od Turaka. Kao

320 OSRECI I OSRE^ANI pomo} srpskoj vojsci upu}ena je Crnogorska divizija pod komandom Janka Vukoti}a, 16. juna 1913. godine. To je nazvan Drugi balkanski rat. Crnogorci su stupili u borbu na Bregalnici 17. jula 1913. godine. Bugari su pretrpjeli poraz, pa je uspostavqeno primirje i mir u Bukure{tu 10. avgusta 1913. godine. Kola{inska brigada je u ovim borbama imala 12 poginulih i 10 rawenih, ali su neke druge brigade imale mnogo vi{e gubitaka. Odred je imao 224 mrtva i 719 rawenih. Prema tome, Crnogorci su, u oba balkanska rata, imali 3.060 mrtvih i 8.321 rawenih oficira, podoficira i vojnika. Divizija se vratila iz Kosovske Mitrovice u Kola{in pje{ke 2. septembra 1913. godine. Za nepunu godinu dana po~eo je Prvi svjetski rat, poslije ubistva Frawa Ferdinanda u Sarajevu 28. juna 1914. godine od strane Gavrila Principa. Crna Gora je bila iscrpqena balkanskim ratovima (12.500 mrtvih i rawenih), ali je morala prite}i u pomo} Srbiji. Avgusta 1914. godine Crna Gora je imala svega 35.000 vojnika prema 75.000 austrijskih, dobro naoru`anih i opremqenih vojnika. Po~etkom Prvog svjetskog rata po~eo je i pokret me|u jugoslovenskim iseqenicima u Sjevernoj i Ju`noj Americi za u~e{}e u ratu na strani Srbije i Crne Gore. Me|u iseqenicima je tada stvorena Jugoslovenska narodna odbrana, koja je za sve vrijeme rata, novcem i propagandom pomagala Jugoslovenski otpor. Zbog oskudice u brodskom prostoru saveznici nijesu dozvolili prevoz dobrovoqaca, ali je ipak, za prve dvije godine, wih oko 150 do{lo u Srbiju, gdje su ukqu~eni u srpske jedinice. Oni koji su stigli u Crnu Goru ukqu~eni su u ve} formirane dobrovoqa~ke bataqone susjednih pokrajina. Pored ovih, krenula su 1915. godine iz Amerike preko Kanade, za Crnu Goru tri transporta Crnogoraca, Hercegovaca, Bokeqa i Li~ana. Jedan od transporata (480 qudi) nai{ao je 24. decembra na minu u zalivu San \ovani di Medova (u Albaniji) i potonuo. Spaseno je samo 180 qudi. Druga dva su, kasnije, iskrcana u Solunu. Pojedinci i grupe stizali su i drugim putevima u Crnu Goru. (Vojna enciklopedija, kwiga 2. str. 561). Na Solunski front su do{li i Mileta i Ra{o Mali{ini Lu~i}i iz Osredaka. Mileta je poginuo u borbama na Kajmak~alanu, a Ra{o se po zavr{etku rata vratio ku}i.

321 ANANIJE SIMONOVI}

Sanxa~ka vojska, kojoj je pripadala i Kola{inska brigada, usmjerena je prema Drini, Glasincu, Romaniji i Sarajevu. U kwizi "Mojkova~ka operacija 1915-1916" str. 129/130 objavqen je nepotpun spisak Druge ~ete (Osreda~ke) Gorwomora~kog bataqona na dan 5. septembra 1914. godine, na brdu Bivolica na Drini koja je imala ovaj sastav: Vodnici 1. Lazarevi} Mile, komandir ~ete 2 Bjeli} Ma{o, 3. Jovanovi} Be{o, 4. Ma{kovi} Spasoje, 5. Milo{evi} Blagoje,

Poluvodnici 1. Bjeli} Radule 2. Bukili} Novak, 3. Jovanovi} Mijailo, 4. Jovanovi} Radule 5. Ma{kovi} Sekule, 6. Ma{kovi} Milija, 7. Milo{evi} Petar, 8. Milo{evi} Peri{a, 9. Stevanovi} Mile,

Barjaktar 1. Ma{kovi} Jovan,

Truba~ 1. Lu~i} Zavi{a,

Vojnici 1 Bjeli} Milija, 1. Bjeli} Toma, 2. Bjeli} Arsenije, 3. Bjeli} Radomir, 4. Bukili} Radisav, 5. Bukili} Rado{, 6. Bukili} Radivoje, 7. Bukili} Milosav, 8. Bukili} Mijat,

322 OSRECI I OSRE^ANI

9. Bukili} Petko, 10. Bukili} Radivoje, 11. Bukili} Radule, 12. Bukili} Peri{a, 13. Jovanovi} Mali{a, 14. Jovanovi} Milun, 15. Jovanovi} Milovan, 16. Jovanovi} \ukan, 17. Jovanovi} Marko, 18. Jovanovi} Bo{ko, 19. Jovanovi} Jole, 20. Jovanovi} Milutin, 21. Jovanovi} (Perka) Vidak, 22. Jovanovi} Teodor, 23. Jovanovi} Milinko, 24. Jovanovi} Milisav, 25. Jovanovi} Milovan, 26. Jovanovi} Janko, 27. Jovanovi} Bojo, 28. Jovanovi} Blagota, 29. Jovanovi} Ivan, 30. Jovanovi} Mijajlo, 31. Lazarevi} Milan, 32. Lazarevi} Jovan, 33. Lazarevi} Vu~eta, 34. Lu~i} Marko, 35. Lu~i} Luka, 36. Lu~i} Mali{a, 37. Ma{kovi} Milutin, 38. Ma{kovi} Mijajlo, 39. Ma{kovi} Milovan, 40. Ma{kovi} Peri{a, 41. Ma{kovi} Zarija, 42. Ma{kovi} Mira{, 43. Ma{kovi} Marinko, 44. Ma{kovi} Joveta, 45. Ma{kovi} Petar, 46. Ma{kovi} B. Milovan, 47. Ma{kovi} Mikailo, 48. Ma{kovi} Gavrilo,

323 ANANIJE SIMONOVI}

49. Ma{kovi} Radosav, 50. Ma{kovi} Savi}, 51. Ma{kovi} \or|ije, 52. Ma{kovi} Stevan, 53. Ma{kovi} Mitar, 54. Ma{kovi} Mirko, 55. Ma{kovi} Novak, 56. Milo{evi} Arsenije, 57. Milo{evi} Radule, 58. Milo{evi} Milivoje, 59. Milo{evi} Spasoje, 60. Milo{evi} Bo`o, 61. Milo{evi} Nikola, 62. Milo{evi} Bogdan, 63. Stankovi} Aleksa, 64. Stankovi} Vukosav, 65. Stankovi} Stanko, 66. Stevanovi} Sava, 67. Stevanovi} Ilija, 68. Stevanovi} Dmitar.

Kao {to se vidi, osreda~koj ~eti su pripadali i Bukili}i iz sela Po`wa, koje je uvijek pripadalo Gorwoj Mora~i. U spisku ~ete nema imena Osre~ana, koji su umrli dok su bili na polo`ajima na Drini, kao:

1. Bjeli} Joksim, barjaktar, 2 Jovanovi} \oka, 3 Jovanovi} Ma{an, 4 Jovanovi} \uro, 5 Ma{kovi} ]iro, 6 Ma{kovi} M. Radojica.

U spisku nema imena Osre~ana koji su tih dana poginuli u borbama: 1 Jovanovi} Peri{a, 2. Jovanovi} Radivoje, 3. Ma{kovi} M. Dragi{a 4. Ma{kovi} \or|ije,

324 OSRECI I OSRE^ANI

5. Ma{kovi} Vuko, 6. Ma{kovi} Janko, 7. Ma{kovi} Milinko, 8. Ma{kovi} Marko, 9. Ma{kovi} Radoje, 10. Ma{kovi} R. Dragi{a, 11. Milo{evi} Milika, 12. Stevanovi} Milosav.

U spisku nema imena \ura Glavi~anina, koji je tih dana bio rawen i nalazio se u bolnici u Gora`du. Kasnije je pri~ao da se na polo`aju, pored wega nalazio Dragi{a M. Ma{kovi}, koji je poginuo u momentu \urovog rawavawa. Isto tako u spisku nema imena vi{e Osre~ana koji su, poslije kapitulacije Crne Gore, internirani u logore u Austriji i Slova~koj: 1. Bjeli} Milan, 2 Jovanovi} Nika, 3 Jovanovi} Puni{a, 4 Jovanovi} Mirko, 5 Lazarevi} Spasoje, 6 Lu~i} Milinko, 7 Lu~i} Tadi{a, 8 Ma{kovi} Sava, 9 Ma{kovi} Radowa, 10 Ma{kovi} Radule, 11 Ma{kovi} Radovan, 12 Milo{evi} Andrija, 13 Milo{evi} Mihailo, 14 Milo{evi} Mileta, 15 Milo{evi} Ilija, 16 Stankovi} Miqan, 17 Stevanovi} Mijat, 18 Stevanovi} Vu~eta.

Mo`e se sa sigurno{}u pretpostaviti da su i ovi Osre~ani pripadali svojoj ~eti, pa ili nijesu bili jo{ mobilisani, ili su se toga dana, kada je pravqen spisak, nalazili na drugim polo`ajima, u bolnicama ili u sastavu neke druge ~ete. Po sje}awu Vlajka Simonovi}a, svi su oni bili vojnici Osreda~ke ~ete, pa su, kao takvi, i internirani.

325 ANANIJE SIMONOVI}

Sanxa~ka vojska je vodila vi{ednevne borbe oko Pala sve do periferije Sarajeva i oslobodila Rogaticu 17. septembra. Ve} od 6. oktobra po~eli su koncetri~ni napadi neprijateqa na Sanxa~ku vojsku od 13.500 vojnika na Sokocu i okolini, sve do 22. oktobra, kada je nare|eno odstupawe preko Drine. U tim borbama poginulo je i raweno 1.270 vojnika i oficira. Sanxa~ka vojska se daqe povla~ila, pod borbom, preko Javora prema Mojkovcu, usporavaju}i nastupawe Austrijanaca. îtavo ovo vrijeme nije bilo dovoqno sadejstva sa srpskom vojskom, ~iji {tabovi ne èle zajedni~ke borbe sa Crnogorcima protiv Austrijanaca. Takvim povla~ewem Sanxa~ka vojska je 22. decembra posjela poloàje iznad Mojkovca. Uskoro, 23/24. decembra su vo|ene te{ke borbe na ~itavoj liniji fronta. Crnogorci su napade i protivnapade izvodili juri{em za juri{em da bi odbili neprijateqa i da bi ga povratili na ranije poloàje. Najteè borbe su vo|ene 6. i 7. januara 1916. godine, kada su se ve} posledwe jedinice Srpske vojske povukle od Andrijevice prema Podgorici. Razvr{je je bilo glavno popri{te borbe, jer je neprijateq imao ciq da osvoji dolinu Tare, Kola{in i Mate{evo, kako bi sprije~io odstupnicu Srpskoj vojsci. Ali, i pored ogromnih `rtava i krvave borbe, neprijateq u tome nije uspio. U ovim borbama Crnogorci su imali 224 mrtva i vi{e stotina rawenih vojnika, a neprijateq oko 2.000 mrtvih i rawenih. Od toga su, samo u borbama kod Mojkovca 6. i 7. januara, crnogorski gubici iznosili 164 poginula i 281 rawenih, a austrougarski 112 poginulih i 350 rawenih. I Mora~ani, pa i Osre~ani, su imali dosta mrtvih, kao i sve druge brigade. Kapitulacija Crnogorske vojske je potpisana 21. januara 1916. godine, kada je kraq Nikola oti{ao iz Crne Gore, a wegova vojska se razi{la ku}ama. Ipak, oko 3.000 Crnogoraca se, sa raznih strana, okupilo na Krfu, ali se srpsko rukovodstvo suprotstavqalo zahtjevu da ostanu kao samostalna crnogorska jedinica. Ipak su Crnogorci istrajali u tom svom zahtjevu. Me|utim, u prvoj borbi, na najteèm otsjeku Kajmak~alana, za jedan dan, poginulo je dvije tre}ine boraca ove jedinice, a preìvjelih oko 1.000 vojnika su vra}eni u logor, u Solun, po{to i daqe nijesu htjeli da se ukqu~e u

326 OSRECI I OSRE^ANI srpske jedinice. U logoru su ih ~uvali senegalski vojnici, pa su Crnogorci tu i do~ekali kraj rata. Poslije kapitulacije Crne Gore, po~etkom januara 1916. godine, svi vojnici su predali oru`je okupatoru i raspu{teni ku}ama. Ve} u proqe}e 1916, poslije poku{aja hap{ewa generala Ve{ovi}a i pogibije jednog austrijskog oficira, okupator je naredio da svi sposobni vojnici do|u u Kola{in, {to su i uradili. Tada je, osim mawih izuzetaka, okupator internirao sve Osre~ane, kao i sve Mora~ane i Crnogorce. Sprovedeni su pje{ke od Kola{ina do Kotora, a odatle brodovima za Austriju, Ma|arsku i Slova~ku. U ropstvo su iz Osredaka internirani: 1 Glavi~anin Mila \uro, 2. Bjeli} Ma{a Milan, 3. Jovanovi} Perka Blagota, 4. Jovanovi} Perka Vidak, 5. Jovanovi} Be{a Nika, 6. Jovanovi} Zajka Milun, 7. Jovanovi} Perka Puni{a, 8. Jovanovi} Be{a Milovan, 9. Jovanovi} Milana Milinko, 10. Jovanovi} Milana Bojo, 11. Jovanovi} Mi{eqe Teodor, 12. Jovanovi} Vula Jole, 13. Jovanovi} Vula Marko, 14. Jovanovi} Zajka Mirko, 15. Lazarevi} [ola Spasoje, 16. Lazarevi} [ola Mile 17. Lazarevi} Jovana Milan, 18. Lu~i} Mali{e Marko 19. Lu~i} Vuka{ina Milinko, 20. Lu~i} Blaga Tadi{a, 21. Ma{kovi} Perka Savi}, 22. Ma{kovi} Perka Stevan, 23. Ma{kovi} Perka Joveta, 24. Ma{kovi} Mu{ike Sava, 25. Ma{kovi} Petra Dmitar, 26. Ma{kovi} Petra \or|ije, 27. Ma{kovi} Dragoja Peri{a, 28. Ma{kovi} Dragoja Radovan,

327 ANANIJE SIMONOVI}

29. Ma{kovi} Bogi}a Milovan, 30. Ma{kovi} Bogi}a Jovan, 31. Ma{kovi} Milosava Milutin, 32. Ma{kovi} Grujice Gavrilo, 33. Ma{kovi} Grujice Radowa, 34. Ma{kovi} Duke Radule, 35. Ma{kovi} Mirka Radosav, 36. Milo{evi} Petra Ilija, 37. Milo{evi} Petra Mileta, 38. Milo{evi} Pavi}a Andrija, 39. Milo{evi} Pavi}a Petar, 40. Milo{evi} Arsenija Mihailo, 41. Milo{evi} Simeuna Blagoje, 42. Milo{evi} Simeuna Radule, 43. Milo{evi} Maksima Nikola, 44. Simonovi} Vasilija Jovan, 45. Simonovi} Vasilija Mirko, 46. Stankovi} Bogdana Miqan, 47. Stevanovi} Draga Mijat, 48. Stevanovi} Ilije Vu~eta.

U ropstvu su bili jo{ neki Osre~ani, koji su se ranije odselili iz Osredaka, ali o tome nema podataka. Kao {to je ranije re~eno internirci su sprovedeni pje{ke od Kola{ina do Kotora. Prilikom prolaska niz Wegu{e, Ilija Petrov Milo{evi} je uspio da sjedne pored jednoga radnika koji je tukao {oder (kamen za nasipawe puta), a da to sprovodnici kolone ne primijete. Vratio se u Osretke i krio kra}e vrijeme pod Draguninu pe}inu u Jelovcu. Tada po{aqe sestru Krunu u Kola{in kod ro|aka Mili}a Milo{evi}a, koji je bio neki ~inovnik kod austrijske komande, da mu obezbijedi neku objavu, kako bi se mogao prijaviti. Mili} re~e da se slobodno prijavi i da mu se ne}e ni{ta r|avo desiti, pa Ilija do|e ku}i. Za nekoliko dana do|e patrola i odvede ga u Kola{in. Ka`u da je Ilija tada rekao: "Ako me interniraju, nikada me Mora~a ne}e vi|eti". Tako je i bilo. Niko ne zna u koji je logor odveden i gdje je nestao. Mnogo godina poslije rata pri~ao je neki Kola{inac da je Iliju vidio 1928. godine u nekom ma|arskom gradu u dru{tvu sa nekom damom, da je bio

328 OSRECI I OSREÂNI moderno odjeven, sa ma{nom i {e{irom, ali mu se nije smio javiti. Mo`da je to izmi{qena pri~a radi Ilijine porodice da im se da neka nada da je ostao ìv. Mala je vjerovatno}a da se ne bi bar javio, ako je ostao u ìvotu. No, sve je mogu}e. Po{to su crnogorski vojnici internirani u ropstvo, sredinom 1916. godine, porodice su ostale bez radne snage, pa imawa nije imao ko obra|ivati. Ina~e je ta godina bila veoma nerodna, pa je po~etkom 1917. zavladala u narodu prava glad. U okupaciji nijesu radile ni pijace i pazari, na kojima bi se moglo ne{to prodati ili kupiti. Cijene su drasti~no porasle, a para nije bilo. Tada je narod morao da jede razne hranqive trave (koprivu, {tir, srijemu{u, ù}anicu i druge) i da pravi hqeb od lipove kore, od oklasina ({i{arki od kukuruza), od glogiwa itd. Bilo je od gladi dosta smrtnih slu~ajeva. Narodni pjesnik Radovan Be}irovi} je, u pjesmi "Glad u Crnoj Gori", pored ostalog, rekao: "Kilo hqeba dvadeset dinara, A nema{e sirotiwa para, I nema{e ni|e da zaradi U nesre}noj austrijskoj vladi" ...... "Pla~u |eca, dodijale muke, Sklopi majci oko vrata ruke, Pa je kume "Daj nam hqeba, majko, Ne moèmo vi{e ìvjet 'vako" Gleda majka, ne zna {ta da radi, Vidi |ecu |e joj mru od gladi" ...... "Za dva qeba i lubinu ov~u ôvjek dava ogwi{te i plo~u, Sve prodade od velike gladi Jo{ mu nema ni pola ~eqadi. Zakop'o je svako u grobnicu, Sve jedu}i travu ù}enicu" ...... "Kopriva je mnogoga spasila, I zato se ona oglasila, Bez we mnogi, mor'o je nestati Pa je treba na oltar metati, Te sluìti na woj letur|iju

329 ANANIJE SIMONOVI}

Neka narod pamti Austriju"...... "@ivi mrtvom zavi|a{e tada, Blago wemu, kad u zemqu pada".

U tako te{koj situaciji do{lo je jo{ jedno zlo na narod, zavladala je epidemija te{koga, do tada nepoznatoga, gripa koji je nazvan "{pawolka" zato {to je do{ao iz [panije. Bolest je zahvatila ~itave porodice, a te{ka i visoka temperatura je, za kratko vrijeme, iscrpqivala qudski organizam. U narodu se pronijela pri~a da se bolesnicima ne smije davati nikakva te~nost, a naro~ito voda, {to je za mnoge bilo kobno, jer su, zbog pomawkawa te~nosti u organizmu, umirali u velikim mukama. Tako su umirale ~itave porodice i prekidale svoju biolo{ku lozu. U takvoj situaciji, ~esto, nije bilo sposobnih qudi da mogu, na vrijeme, sahraniti umrle, {to je doprinosilo daqem {irewu zaraze na zdrave ~lanove porodice ili na kom{ije. Tek dolaskom interniraca iz logora, krajem 1918. godine, koji su u ropstvu vidjeli da se oboqelima daje dosta vode i druge te~nosti, spaseno je mnogo oboqelih od sigurne smrti. Bilo je vi{e slu~ajeva da preìvjeli bolesnici izgube mo} govora (onijeme) ili ostanu sa govornim manama i nesposobni za ìvot i rad. Zato su te dvije godine u narodu ostale poznate kao "{vapske godine" (glad, teror, bolest). Za vrijeme [vabe i u Mora~i su se pojavili komiti. Jedni, pod rukovodstvom Be}a Vlahovi}a, borili su se protiv okupatora, ali se nijesu mnogo ogla{avali. Vi{e su se krili da ne bi pali u ropstvo. Prema narodu su bili pa`qivi i nijesu ni{ta od hrane sami uzimali, osim ono {to su im seqaci sami davali. Drugi, pod rukovodstvom Svetozara Radovi}a iz Bara, vi{e su bili komiti da bi, u gladnoj godini, lak{e preìvjeli. Bili su grubi prema stanovni{tvu. Prisiqavali su pojedine porodice da im spremaju dobru hranu, da im koqu jagwad, iako seqaci nijesu imali ni za svoju porodicu. U komitskom pokretu su bili aktivni i neki Osre~ani iz Lipova: Milija Milo{evi}, Blaò Milo{evi}, Panto Milo{evi}, Sava Lazarevi}, Jago{ Lazarevi}, Jovo Lazarevi}, Svetozar Lazarevi} i drugi. Ovi komiti su u~estvovali u osloba|awu od okupatora Kola{ina, [avnika, Bijelog Poqa,

330 OSRECI I OSRE^ANI

Andrijevice i drugih gradova, prije dolaska regularnih trupa iz Srbije. Crnogorci, pa i Mora~ani, su ropstvo proveli u pet logora u Slova~koj i Ma|arskoj, koje su tada pripadale Austriji: Neìder, Boldogason, Ma|me|er, Kartjan i Grosac, u kojima je bilo 9.333 logora{a. U tim logorima je umrlo mnogo interniraca. Samo u logoru Ma|me|er (u Ma|arskoj) umrlo je oko 5.500 interniraca iz Srbije i 474 iz Crne Gore, koji su sahraweni u 2.182 grobnice. Od 474 umrlih Crnogoraca ima 15 Mora~ana, a me|u wima je i Mijat Dragov Stevanovi} iz Osredaka, ro|en 1881, umro 15. 02. 1916, a sahrawen u grobnici broj 892. Mnogi su radili po selima kod seqaka: orali, kopali, radili o stoci, {to im je znatno pomoglo da preìve, jer je reìm rada bio mnogo blaì nego na dràvnim radili{tima i poslovima. Mnogi su nau~ili da rade razne poslove, {to im je koristilo po dolasku ku}ama. Poslije zavr{etka rata i oslobo|ewa Crne Gore 11. novembra 1918. godine, logora{i su dolazili ku}ama na razne na~ine. Neki su iz Beograda do Mora~e putovali pje{ke 12 dana (Mirko Simonovi} i drugi), a neki su stradali u toku putovawa od raznih pqa~ka{a i razbojnika. Iz ropstva se nije vratilo deset Osre~ana, od 48, koliko ih je internirano. Neki su umrli u logorima, a neki su poginuli u putu prilikom povratka ili prosto nestali, da im se nije znao nikakav trag. U balkanskim i Prvom svjetskom ratu ìvot su izgubili: 1. Bjeli} Ma{a Milan, umro u ropsrtvu, 2. Bjeli} Krsta Joksim, umro kao vojnik 3. Jovanovi} @ivka \uro, poginuo, 4. Jovanovi} Mira{a Ivan, umro kao vojnik, 5. Jovanovi} Be{a Ma{an, umro kao vojnik, 6. Jovanovi} Boà Peri{a, poginuo, 7. Jovanovi} Vasilija Radivoje, poginuo, 8. Jovanovi} Pavla \oka, umro kao vojnik, 9. Jovanovi} Perka Blagota, umro u ropstvu, 10. Jovanovi} Perka Vidak, umro u ropstvu, 11. Jovanovi} Be{a Nika, umro u ropstvu, 12. Jovanovi} Zajka Milun, poginuo na putu iz ropstva, 13. Jovanovi} Perka Puni{a, umro u ropstvu, 14. Lazarevi} Jovana Milan, umro u ropstvu, 15. Lazarevi} [ola Mile, umro u ropstvu,

331 ANANIJE SIMONOVI}

16. Lu~i} Mali{e Mileta, poginuo, 17. Ma{kovi} Mu{ike Sava, umro u ropstvu, 18. Ma{kovi} Mirka Dragi{a, poginuo, 19. Ma{kovi} Mirka Radoje, poginuo, 20. Ma{kovi} Mirka Radojica, poginuo, 21. Ma{kovi} Bogi}a \or|ije, poginuo 22. Ma{kovi} Stani{e Vuko, poginuo 23. Ma{kovi} Milosava Janko, poginuo, 24. Ma{kovi} Mu{ike Milinko, poginuo, 25. Ma{kovi} Mu{ika Marko, poginuo, 26. Ma{kovi} Milo{a ]iro, umro kao vojnik, 27. Ma{kovi} Radovana Dragi{a, poginuo, 28. Milo{evi} Petra Ilija, nestao, 29. Milo{evi} Nikole Milika, poginuo, 30. Milo{evi} Simeuna Spasoje, poginuo, 31. Stankovi} Bogdana Aleksa, poginuo, 32. Stevanovi} Draga Mijat, umro u ropstvu, 33. Stevanovi} Nika Mile, umro kao vojnik, 34. Stevanovi} Ivana Dmitar, umro kao vojnik, 35. Stevanovi} Veqa Milosav, poginuo,

Kao {to se vidi, u ratovima od 1912. do 1918. godine, poginulo je ili umrlo u vojsci i u ropstvu 35 mla|ih i sposobnih Osre~ana, {to predstavqa veliki gubitak za ovoliko selo. U kwizi "Kola{in" nema imena poginulih Osre~ana: Lu~i}a Mali{e Milete, Bjeli}a Ma{a Milana, Ma{kovi}a Mu{ike Save, Ma{kovi}a Mirka Radoja, Stankovi}a Bogdana Alekse i Stevanovi}a Ivana Dmitra, {to zna~i da su podaci u toj kwizi nepotpuni. U kwizi se pomiwe, kao poginuli, Ma{kovi} P.Ilija. Me|utim, u genezi bratstva Ma{kovi}a nema imena Ilija iz toga perioda. Postojao je Milo{evi} Petra Ilija, koji je nestao u ropstvu od 1916. do 1918. godine, pa se moè pretpostaviti da je do{lo do gre{ke u prezimenu Za vrijeme svih ratova, koje je vodila Crna Gora sa Turcima i drugim napada~ima na wenu teritoriju, ène su imale veliku ulogu. Podizale su djecu, dràle stoku, kosile, orale, nosile bremena i obavqale sve poslove dok su mu{karci bili u vojsci. Uz to, ~esto su i{le da obi|u svoje

332 OSRECI I OSREÂNI muève, o~eve, |evere ili bra}u na borbenim poloàjima od Vu~jeg Dola do Drine, Pe}i i Bara, da bi im odnijele kakvu preobuku, ne{to hrane, a posebno obu}u (opanke, ~arape, rukavice, xempere), po{to dràva nije mogla da obezbijedi vojnicima potrebnu vojni~ku opremu. @ene su bile vrlo hrabre i izdr`qive i mu{ki su podnosile sve te te{ko}e. Kad je èna barjaktara \or|ija Simonovi}a, Bulica, k}er Boà Ne{kova Lazarevi}a iz Qute, i{la da obi|e muà "pod Bar", nije mu kazala da im je desetogodi{wi sin Pavi} poginuo nesre}nim slu~ajem, ~uvaju}i koze iza Vu~ja i da ga je sama donijela u Jasenovu i sahranila. Kad je \or|ije do{ao ku}i i pitao gdje je Pavi}, tek tada mu je kazala {ta se desilo. To je uradila da bi muà po{tedjela od bola i àlosti za poginulim sinom, a ako i on pogine, da ne sazna za tu nesre}u. Nije poznato da je bilo sli~nih primjera na drugim prostorima u to doba.

333 ANANIJE SIMONOVI}

@ivot u Osrecima izme|u dva svjetska rata

Poslije zavr{etka Prvog svjetskog rata 1918. godine preìvjeli Osre~ani su po~eli obnavqati svoja doma}instva, neoèweni su stvarali porodice i organizovali ìvot u novoj dràvi, Kraqevini Srba, Hrvata i Slovenaca, po{to su izgubili svoju dràvu Crnu Goru. Tada je Crnogorska skup{tina, pod pritiskom Kara|or|evi}a i Nikole Pa{i}a, donijela odluku o prisajediwewu Crne Gore Srbiji. Novi, monarhisti~ki, reìm je ve} 1919. godine pokazao kakav }e imati odnos prema Crnogorcima, primjewuju}i najsurovije mjere prema protivnicima ujediwewa. To su najboqe osjetili Rov~ani, gdje je pokret za samostalnu Crnu Goru bio jak. Ubijeno je 20 "pobuwenika", 36 je osu|eno na robiju u Zenici, silovano je 30 èna, zatvoreno u Kola{in 450 èna, djece i staraca, zapaqeno 45 ku}a i opqa~kana sva stoka i druga imovina. Tako je bilo i u drugim krajevima Crne Gore: Cetiwu, Nik{i}u, Crmnici i drugim mjestima. U toj kaznenoj ekspediciji u~estovali su i Mora~ani, pa i Osre~ani, ali komandant mora~kog bataqona Milo{ Medenica nije dozvolio da se Mora~ani isti~u u sprovo|ewu tih o{trih mjera, s obzirom na susjedstvo sa Rov~anima i mnogobrojne krvne veze izme|u vi{e mora~kih i rova~kih bratstava i porodica. Za vrijeme kaznene ekspedicije u Rovcima i u Mora~i su se nalazile mawe grupe odmetnika, protivnika ujediwewa. Tako su se Vaso Janketi} iz Luga (\u|evina) i Mijat Bulatovi} iz Rovaca, u qeto 1919. godine, krili kod Plane Bogdanove Stankovi} u Katuni{tima, u Ropu{nici. Kad su Osre~ani saznali za wih, jedne no}i, wih desetak opkole Planin savardak, ubiju Vasa i Mijata, a Planu te{ko rane i zapale savardak. U proqe}e idu}e godine (4. aprila), odmetnici su, iz osvete za Vasa i Mijata, ubili Petra Pavi}eva Milo{evi}a u Zakriqu. O tome se u izvje{taju Na~elnika Kola{inskog okruga o napadu odmetnika na selo Osretke, od 4. aprila 1920.

334 OSRECI I OSREÂNI godine, kaè: "Na~elnik sreza Mora~kog, aktom pov. Br. 55 javqa: Danas izme|u...... pet sati popodne napali su odmetnici selo Osretke, zaselak Zakriqe i ubili su Petra Milo{evi}a iz istog sela. Pucawe pu{aka i borba jo{ traje. Ovo je mesto udaqeno od sreske kancelarije samo jedan sat. Svoju ustani~ku akciju izgleda ta~no je, da su odmetnici po svojem sre|enom planu otpo~eli. Odmetnici blokirali su Osretke, jer ih po izvje{taju koji sam dobio ima dosta veliki broj. âst mi je dostaviti ovo Komandantu radi znawa i nadle`nosti. Za Poverenika Vlade, sekretar" Posqedwi odmetnici iz sreza Kola{inskog, Rado{ i Drago Bulatovi}i, poginuli su 9. marta 1929. godine u selu Ravni od àndarma iz Manastira Mora~e, pod komandom narednika Dujmovi}a. Odmetnici su do zadweg momenta, pruàli ìlav otpor iz zapaqene ku}e nekoga \uki}a, otvaraju}i vatru na ~etrnaest àndarma koji su ih opkolili. Kad vi{e nijesu mogli ostati u ku}i od vatre, krenuli su da bjeè, ali su oba poginuli od àndarmerijskog plotuna (Dr [erbo Rastoder: "Crnogorska buna i odmetni~ki pokret 1918- 1929 godine"). U novoj monarhisti~koj dràvi nije bilo prava i sloboda ni onoliko koliko je bilo u Crnoj Gori za vrijeme dugogodi{we vladavine kraqa Nikole Prvog Petrovi}a. Po{to je na prvim slobodnim izborima 1921. godine veliki broj glasova i poslani~kih mjesta dobila tek osnovana Komunisti~ka partija Jugoslavije, kraq Aleksandar je objavio "Obznanu", pohapsio veliki broj komunista i zabranio rad ove Partije. Poznato je da je u Petrovcu na Moru op{tinsku vlast dobila KPJ, ali su izbori poni{teni, a op{tinska vlast raspu{tena. Od tada se Petrovac nezvani~no zove "Crvena komuna", pa je sve od 1945. godine do sada proslavqan ovaj zna~ajan doga|aj. Sli~no je bilo i u mnogim drugim mjestima u Jugoslaviji. I pored zabrane, KPJ je sve vi{e ja~ala i sticala ugled kod naroda, a time i vr{ila jak uticaj, naro~ito na omladinu i radni~ku klasu. Zbog toga je kraq Aleksandar 1929. godine proglasio vojnu diktaturu, a sve komuniste je policija pohapsila i istaknutije ~lanove osudila na dugogodi{wu robiju. Iz Osredaka je u ovom periodu jedini ~lan KPJ bio u~iteq Radomir Bjeli}, ali je 1928. godine iskqu~en. Tek od 1934. godine, u srezu kola{inskom su organizovane }elije i

335 ANANIJE SIMONOVI} komitet KPJ (Podbi{}e, Mora~a, Kola{in). Tada su politi~ku aktivnost na liniji KPJ po~eli dva osreda~ka studenta, Mijat Ma{kovi} iz Plane i Mojsije Stevanovi} iz Osredaka. Desetog aprila 1934. godine, na Pravnom fakultetu u Beogradu, odràn je zbor naprednih studenata i obrazovan Akcioni odbor, ~iji je prvi predsjednik bio Mojsije Stevanovi}. Taj Akcioni odbor je sve do Drugog svjetskog rata rukovodio svim akcijama progresivnih studentskih udruèwa na Beogradskom univerzitetu protiv monarhisti~kog sistema. U 1937. godini Mojsije i Mijat su bili delegati Akcionog odbora u Studentskom mirovnom odboru, ali su ubrzo po{li u [paniju. Jedan od inicijatora za osnivawe Studentskog kulturnog dru{tva na Univerzitetu, po~etkom 1937. godine, bio je Mojsije Stevanovi}. Jo{ u qeto 1934. godine, Mijat i Mojsije su bili ~lanovi Mjesnog komiteta KPJ za Kola{in. Godine 1936. osnovana je }elija KPJ u Lipovu, ~iji je sekretar bio Rado{ Ma{kovi}, Osre~anin. Tada je u Crnoj Gori bilo samo 420 ~lanova KPJ, a u Jugoslaviji 2.200. Prve demonstracije seqaka 1936. godine protiv kola{inskih trgovaca, koji su otkupqivali cjelokupno ìto na pijaci, pa ga seqacima prodavali po vi{im cijenama, organizovali su Rado{ i Novica Ma{kovi}i. Na zboru u Kola{inu, 16. marta 1936. godine, protiv reìma, pred oko 200 u~esnika, govorio je Rado{ Ma{kovi}, ~lan MK KPJ. Krajem februara 1936. otkriven je rad nekih partijskih organicija, pa je u Dubrovnik, u logor, odvedeno 16 komunista, a me|u wima i Novica Ma{kovi}, a Rado{ je po{ao u ilegalstvo. Mojsije i Mijat su po{li u [paniju juna 1937. godine. Mijat je ubrzo postao poru~nik {panske republikanske vojske, a poginuo je kao komandir ~ete. Pomen mu je odràn u Planoj 31. oktobra 1937. godine. Mojsije je poginuo 3. aprila 1938. kao kapetan na araganskom frontu. Imao je du`nost na~elnika {taba grupe bataqona. @alba mu je odràna 3. jula 1938. godine na Zaku~nici, kojoj je prisustvovalo oko 2.000 qudi iz svih krajeva Crne Gore, a porodica je dobila oko 170 telegrama iz svih krajeva svijeta. Na àlbi-pomenu Mojsiju Stevanovi}u lelekao je i Branko Ra{ovi} iz Vrujaca i tom prilikom, pored ostalog , rekao: O, lele nama, Mojsije, Di~ni sine crnogorskih kr{a,

336 OSRECI I OSRE^ANI

Tvrdo i neustra{ivo ~elo, Pred bezobzirnom navalom, Krvoèdnih fa{isti~kih hordi. Dokazani juna~e i poborni~e, Za narodna prava, za mir, slobodu i ravnopravnost, Za prava obespravqenih radnika I hqeb siroma{nih seqaka. ( Budo Simonovi}: "Mijat i Mojsije" str. 197) Mojsije je nekoliko puta pisao iz [panije roditeqima. U jednom pismu navodi razloge za odlazak u [paniju. "Prvo, da sam na slobodi prvi put od kako sam se rodio. Drugo, ja sam ubije|en da svojim radom, svojom borbom, pomaèm svoj narod, koji jo{ i danas stewe pod jarmom buròazije". Ranije 1933. godine poginuo je u Qubqani Mojsijev brat Simo, koji je, tako|e, bio ukqu~en u rad naprednog studentskog pokreta. O odlasku Mijata i Mojsija u [paniju pjevane su pjesme na sijelima i skupovima omladine. Jedna verzija ove pjesme glasi: "Zapjevajmo glasovito Nek odjekne gromovito. Spomenimo tri studenta Iz mla|anog ovog svjeta. [to odo{e u [paniju Da se tamo hrabro biju. [to odo{e preko mora Da ih èli Crna Gora. Oti{o je sivi ti}u Drug Mijate Ma{kovi}u. Stevanovi} s wim Mojsije Nad wima se slava vije. I Vlahovi} Veqko s wima Da se bore s fa{istima."

Poslije wihove pogibije i Veqkovog rawavawa pjesma ima ne{to druga~iji sadràj, ali sna`no podiè narodni moral i ugled komunista. O Mijatu i Mojsiju je objavqeno vi{e sje}awa wihovih drugova i saboraca, vi{e zapisa i uspomena. Uslovi ìvota u selu su se sporo ili se gotovo nijesu mijewali. I nove generacije su obavqale sve poslove na isti na~in kao i ranije generacije. Uslovi stanovawa su ostali kao i sve drugo. Industrijska roba je bila skupa, a poqoprivredni

337 ANANIJE SIMONOVI} proizvodi, osim ìta, jeftini. Za 100 kg ìta trebalo je dati najboqu ovcu sa jagwetom. Tekstil, opanci, cipele i drugo je bilo veoma skupo. Cipele za dijete od 12 godina ko{tale su 120 dinara, a ovca 100 dinara. Sprovedeno je vi{e izbora u novoj dràvi i to: tajni: 1920, 1923, 1925. i 1927. i javni: 1931, 1935. i 1938. godine. Nova dràva se nije mnogo brinula o izgradwi puteva, {kola, bolnica i drugih objekata, koji bi omogu}ili boqi i udobniji ìvot seqaka. Osre~ani su i daqe i{li pje{ke na pazare u Kola{in, Podgoricu ili Nik{i} da bi prodali ne{to od stoke ili kupili ne{to za doma}instvo. Postepeno se pove}avao broj sitne i krupne stoke u doma}instvima, ali ~este nerodne godine su doprinosile da se taj broj brzo smawi, pa ponovo ispo~etka. Op{te stawe u zemqi i dosta teàk ìvot seqaka doprinijeli su postepenom ukqu~ivawu i obi~nih qudi u politiku. I Osre~ani su se po~eli baviti politikom negdje od 1934. godine, a naro~ito pred izbore 1938. godine, kada su se stariji opredijelili za proreìmsku Jugoslovensku radikalnu zajednicu Nikole Pa{i}a (JRZ), a mla|i, pod uticajem KPJ, za Udruènu opoziciju (kojoj je pripadala i KPJ). Politi~ke prilike u svijetu, a posebno u Evropi, su bile takve da se moglo lako zakqu~iti da }e uskoro biti rata. Najpoznatiji jerezovci su bili: Vukosav Stankovi}, Radomir Bjeli}, Mijajlo, Peri{a, Milovan Novakov i Radule Ma{kovi}i, Marko Lu~i} i drugi, a pripadnici opozicije Strahimir Milo{evi}, ~lan KPJ, Milorad Ma{kovi}, Bogdan, Velimir i Vlado Milo{evi}i, Vlajko Lu~i}, Mihailo Milo{evi} i drugi. Me|u pripadnicima opozicije najstariji je bio Milutin Milosavqev Ma{kovi}. Izgledao je veoma star, a tada je imao oko 70 godina. Kada bi Milutin dolazio na sjednik svi bi ustali, a neko bi viknuo: "@ivio vo|a omladine Milutin Ma{kovi}", svi bi povikali "@ivio". To je Milutinu veoma godilo, pa bi, zadovoqjan, otpozdravqao: "Tako, sjinovi moji" i sjeo na u~iweno mjesto. Na strani opozicije, razumije se, bili su i |aci i studenti, koji su qeti dolazili na ferije: Vojislav i Mili} Ma{kovi}i, Batri} Jovanovi} i Ranko Milo{evi}. U rad opozicije se, gotovo na ilegalan na~in, u toku qeta, ukqu~ivao i profesor Luka Simonovi}, koji je radio u Kikindi i Novom Sadu, a svako qeto provodio na

338 OSRECI I OSRE^ANI

Poqanama. Ovi mladi qudi su ~esto okupqali omladinu na sijela, donosili literaturu i {irili komunisti~ke ideje. Iako sam bio maloqetan, zapamtio sam kada je, u qeto 1940. godine, grupa ~obana na Prelijesu ~itala jednu bro{uru (kwi`icu), koja se zvala "Lewin seoskoj sirotiwi". Kasnije, kada sam odrastao, detaqnije sam se upoznao sa sadr`inom ove bro{ure, jer smo je prou~avali na teorijskim sastancima aktiva SKOJ-a.

339 ANANIJE SIMONOVI}

Osre~ani u Drugom svjetskom ratu

Ovdje }e biti govora, uglavnom, o Osre~anima, koji su 1941. godine stalno ìvjeli u Osrecima, kako su se pona{ali, kojim su vojnim formacijama pripadali i koliko ih je u ratu poginulo. Ali, moraju se pomenuti i neki Osre~ani, ~iji su preci ranije odselili iz Osredaka, s obzirom na wihovu ulogu u Drugom svjetskom ratu. Ovo zbog toga {to, objektivno, nije mogu}e ta~no utvrditi koliko je Osre~ana, koji su ìvjeli u raznim krajevima Jugoslavije, u~estvovalo u ratu i na kojoj strani. Ve} od jeseni 1940. godine vr{ene su prireme za rat, jer je izvr{ena op{ta mobilizacija svih sposobnih vojnika. Odmah poslije 27. marta 1941. godine, kada je general Simovi} izvr{io vojni udar i poni{tio potpis Trojnog pakta, do{lo je, 6. aprila do napada Wema~ke na Jugoslaviju. Poslije 11 dana gotovo bezna~ajnog otpora Jugoslovenske vojske, Jugoslavija je kapitulirala. Kraq Petar Drugi i Vlada su pobjegli van zemqe, a ogromna ve}ina vojske zarobqena i odvedena u wema~ke logore. Tih dana gotovo svi Osre~ani su do{li ku}ama, pa i oni koji su bili u dràvnoj slu`bi ili u {kolama i na studijama. Tada su iz Metohije, kao izbjeglice, doselile porodice: 1. Marinka Milisavqeva Ma{kovi}, koja se naselila u Groca, u savardak Mijajla Ma{kovi}a; 2. Milovana Arsenijeva Bjeli}a, koja se naselila u ku}u Radula Bjeli}a na Rosov Laz; 3. Milutina Arsenijeva Bjeli}a, koja se naselila kod ro|aka u Topli Potok; 4. Laki}a i Manojla Milovanova Simonovi}a, koja se naselila kod ro|aka u Kru{evqe, pa kra}e vrijeme u Ocku Goru, u ku}u Mirka Ili}a, pa onda u ku}u Save Stevanovi}a na Zaku~nicu;

340 OSRECI I OSRE^ANI

5. Ivana Boji}a i wegove svastike Milosave Kqaji}, koja se naselila u wihovu staru ku}u na Brodu i 6. Milo{a Miletina Medenice, koja se naselila u svoju staru ku}u na Brodu.

Od vojnika nijesu se vratili Jovan, Milosav i Bogi} Jovanovi}i, Milun Ma{kovi} i Dragutin Bjeli}. Kasnije se doznalo da su Jovan, Milosav i Dragutin poginuli na Skadarskom frontu, a da su Bogi} i Milun zarobqeni i internirani u Wema~ku. Proqe}e je u selu bilo veoma ìvo, radilo se na imawima i oko stoke. Doseqenim porodicama data je minimalna pomo} u hrani, stoci, alatu i posu|u, ali je to bilo nedovoqno za normalan ìvot. Malobrojni komunisti i SKOJ-evci su tajno radili na pripremi qudi, a posebno onih iz Udruène opozicije, za ustanak protiv okupatora. Italijani su uspostavili svoju vlast i rasporedili svoje posade (miliciju) od biv{ih àndarma i finansa, a u gradovima od crnoko{uqa{a-àndarma fa{ista. Zamijenili su jugoslovenske dinare italijanskim lirama i traìli da svi gra|ani-vojnici predaju oru`je. Ali KPJ nije mirno ~ekala. Organizovala je prikupqawe oru`ja i hrane, obu~avawe omladine rukovawu oru`jem, pruàwu prve medicinske pomo}i itd. Pu{ka se mogla prodati ili kupiti za dobru kravu. Po~ela je propaganda da nije sve izgubqeno, da }e pomo}i veliki Sovjetski savez, da Wema~ka ne moè pobijediti ~itavi svijet, a da tome treba da doprinesu svi narodi Jugoslavije, a u prvom redu omladina. To je dalo zna~ajne rezultate. Do 13. jula 1941. godine, u srezu kola{inskom, formirano je 27 partizanskih odreda sa po 20-30 boraca. Osreda~ko-jasenovski odred imao je 25 boraca, u kojem su politi~ki rukovodioci bili Vojislav, Savo i Mili} Ma{kovi}i, Batri} Jovanovi}, Laki} Simonovi} i Strahimir Milo{evi}. Vojni~ki rukovodioci su bili rezervni i aktivni oficiri, a u osreda~ko-jasenovskom odredu Vladimir M. Simonovi}, poru~nik avijacije. Napad Wema~ke na SSSR, 22. juna, ubrzao je pripreme za ustanak, pa je, poslije proglasa Politbiroa CK KPJ od 4. jula, ustanak najprije po~eo u Srbiji 7. jula, u Crnoj Gori 13. jula, u

341 ANANIJE SIMONOVI}

Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Sloveniji krajem jula i u Makedoniji 11. oktobra 1941. godine. Naro~ito masovan ustanak, mo`e se re}i svenarodni, bio je u Crnoj Gori, u kojemu je u~estvovalo vi{e od 30.000 ustanika, koji su, za nekoliko, dana zauzeli sve mawe gradove u Crnoj Gori. Napad na Italijane u srezu kola{inskom izveden je 14. jula na Vrlostupu (na putu izme|u Kola{ina i Mojkovca), a 15. jula je razoru`ana @andarmerijska stanica u Manastiru Mora~i (Zagradac), 16. jula u Lije{wu, a masovni napad na Kola{in 16, 17. i 18. jula, u kojem je u~estovovalo oko 1.500 do 2.000 qudi. Kola{in je zauzet 18. jula, pa odmah napu{ten po pogre{noj direktivi Pokrajinskog komiteta. Ponovo je zauzet 20. jula, da bi 21. jula bio izabran Prvi Sreski narodnooslobodila~ki odbor, ~iji je prvi predsjednik bio Vladimir Milev Lazarevi}, {ef Poreske uprave u Kola{inu, rodom Osre~anin. Dvadeset drugog jula formiran je Dowomora~ki bataqon od 180 boraca ~iji je komandant bio Milo{ Radovi}, pravnik i rezervni oficir, a lice za vezu sa narodom (politi~ki komesar) bio je Vojislav Ma{kovi}, student iz Osredaka. Bataqon je upu}en prema Podgorici, ali se vratio na Ra{kovo guvno i vodio borbe sa Italijanima 2. do 4. avugsta, a tada se povukao u Mora~u. Italijani su ponovo zauzeli Kola{in 8. avgusta. [tab bataqona je kra}e vrijeme boravio u Osrecima, u ku}i Stevanovi}a u Rupama. To je bilo vrijeme kratkotrajnog slabqena aktivnosti ustanika, a krajem jula 1941. godine su se pojavili razni protivnici NOP-a. Italijani su zaprijetili drasti~nim mjerama protiv ustanika i naroda uop{te (zatvarawe, internacija u logore, konfiskacija i potupno uni{tewe imovine i dr.). Kao rezultat takve propagande i zastra{ivawa, protivnici NOP-a su organizovali zbor Mora~ana u Ora{ju (Luge) krajem avgusta i za predsjednika op{tine izabrali Vukosava Stankovi}a, penzionera iz Osredaka. Na zboru je odlu~eno da {to vi{e Mora~ana, pod hitno, predaju oru`je Italijanima, a da se, istovremeno, Italijanima predaju i spiskovi onih koji ne predaju oru`je. Bilo je, na zboru, predloga da predsjednik bude Mijajlo Ma{kovi} ili Radomir Bjeli}, ali oni to nijesu htjeli prihvatiti ni pod koju cijenu. Ve} drugi ili tre}i dan iza toga, okupilo se 70 Mora~ana koji su, sa predsjednikom op{tine i

342 OSRECI I OSREÂNI oru`jem, po{li u Kola{in. Italijani su ih odveli na Sto~no pazari{te (na Lugu pored Paàwa) da tamo predaju pu{ke. Poslije nekoliko dana, na sastanku partijske }elije u Mora~i, gdje je bio prisutan i delegat PK KPJ za Crnu Goru Savo Brkovi}, u okviru analize politi~kog stawa u Mora~i, istaknuto je i pona{awe predsjednika op{tine Stankovi}a. Brkovi} je samo upitao: Moète li udesiti da on sjutra ne stigne u kancelariju". Naravno, ujutru ga je sa~ekala partizanka patrola - zasjeda na Brdu nikonova~kom i ubila ga, po{to je bio krenuo prema Manastiru da obavqa predsjedni~ke poslove. Moè se, sa sigurno{}u, smatrati da je to jedna od prvih `rtava revolucionarnih organa NOP-a u srezu kola{inskom, a mo`da i u Crnoj Gori. Tih dana (po~etkom septembra) odràn je zbor Rov~ana u Me|urije~ju, na kojem je govorio Nikola Jovanovi}, biv{i poslanik JRZ, pozivaju}i Rov~ane da ne u~estvuju u borbi protiv Italijana, jer "velikoj italijanskoj sili niko ni{ta ne moè". Zbog takvog govora i Nikola je uskoro ubijen iz zasjede. U toku septembra i oktobra KPJ je preduzela intenzivne aktivnosti na okupqawu ustanika u jedinice NOP-a: ~ete, bataqone i odrede na teritorijalnom prinicpu. Tada je ponovo formirana osreda~ka ~eta, ~iji je komandir bio Vladimir M. Simonovi}, a vodnici Mihailo Milo{evi} i Jole Jovanovi}. Tih dana izabran je i Op{tinski NO odbor u sastavu: Vuko Radowi}, predsjednik, Laki} Simonovi}, sekretar i Velimir Milo{evi}, potpredsjednik i ekonom i ~lanovi: Milosav Radovi}, Svetozar Ma{anov Simonovi}, Vuka Ra{ovi}, Miro Jankovi}, Radomir Perovi}, Jovan Rako~evi}, Risto [ukovi} i Zarija Kqaji}. Odbor se starao o miru i redu, o snabdijevawu neobezbije|enih porodica, o mobilizaciji boraca, o ishrani vojske itd. Protivnici NOP-a u Mora~i su se primirili, poslije ubistva Stankovi}a i Jovanovi}a, sve do januara 1942. godine. Novoformirane jedinice vr{ile su napade na okupatora u dolini Tare: oko Mate{eva, Lipovu, Trebaqevu, Mojkovcu. Komesar Mora~kog bataqona, koji je imao oko 450 boraca, bio je Vojislav Ma{kovi}, a komandant Luka Simonovi}, profesor iz Jasenove. Bataqon je imao {est ~eta, a me|u wima i Osreda~ka. Polovinom novembra Vojislav Ma{kovi} je imenovan za komesara Komskog odreda. Krajem oktobra Batri}

343 ANANIJE SIMONOVI}

Jovanovi} je izabran za delegata za Pokrajinsku konferenciju Crnogorske narodne omladine. Od sredine jeseni 1941. godine vr{ene su intenzivne pripreme za napad partizana na Pqevqa, a zatim da ta krupna jedinica crnogorskih boraca, koja bi zauzela Pqevqa, po|e u susret partizanskim jedinicama, koje su se povla~ile iz Srbije preko Zlatibora prema Rudom. Me|u 3.600 crnogorskih partizana, bili su i Osre~ani: Batri} Jovanovi}, Savo S. Ma{kovi}, Strahimir Milo{evi}, Svetozar M. Simonovi}, Radomir Medenica, Jole Jovanovi}, Mili} Ma{kovi}, ^edislav Stevanovi} i Bogdan Milo{evi}. Iz Mora~e je bilo 110 boraca, a za komandira ~ete odre|en je Mijat Laki}evi}, za zamjenika komandira Savo S. Ma{kovi}, za komesara Strahimir Milo{evi}, a za zamjenika komesara Batri} Jovanovi}. Poslije neuspjelog napada na Pqevqa, u Prvu proletersku brigadu su stupili Savo S. Ma{kovi} i Batri} Jovanovi}. Po~etkom januara vo|ene su borbe oko Kola{ina, pa je Kola{in ponovo oslobo|en 5. januara 1942. godine. Poslije toga, partizanske jedinice su dr`ale veliku slobodnu teritoruju prema Beranama, Bijelom Poqu, Lijevoj Rijeci itd. Ve} u to vrijeme su postojale brojne ~etni~ke jedinice, koje su krenule iz Zaostra kod Berana, u borbu protiv snaga NOP-a. Uz pomo} Italijana po~ele su da zauzimaju teritoriju Vasojevi}a. U Barama Kraqskim su ~etnici 20. januara ubili 34 i zarobili 100 partizana. Najvi{e poginulih partizana bili su rodom iz okoline Kola{ina. Isto tako 23./24. januara 1942. godine ~etnici su u Lubnicama, u Vasojevi}ima, u borbi ubili 15, a zarobili 27 partizana i odmah ih strijeqali. Tu su strijeqani: Milo Radulovi}, teolog (pop) iz Lije{wa, Novak Laketi} iz Gorwe Mora~e, Branko Vlahovi} iz Rovaca i jo{ 24 borca, rodom iz Gorwe Mora~e i Rovaca. Tih dana, u vrlo te{kim vremenskim uslovima, bez hrane, oru`ja i odje}e, vo|ene su te{ke borbe u dolini Tare, Brskutu, Lijevoj Rijeci, Ku~ima, oko Mojkovca i {irom Crne Gore, u kojima su partizani trpjeli velike gubitke. Karakteristi~an je slu~aj, koji se desio u Brskutu, kada su pripadnici brskutske partizanske ~ete, na prepad, ubili svoje rukovodioce komandira Iliju Mila~i}a i komesara Marka Biquri}a, profesora i odmah svi pre{li u ~etnike. Sli~nih slu~ajeva je bilo i u drugim

344 OSRECI I OSREÂNI mjestima. êtnici su imali neograni~enu pomo} od Italijana, a na wihovu stranu je pre{lo mnogo intelektualaca i oficira. êtnici su zauzeli Kola{in 23. februara 1942. godine i nastavili daqe borbe sa partizanima prema Lipovu, Mora~i, Prekobr|u. Tako su 20. marta napali partizanske poloàje na Crkvini. U toj borbi je poginulo 30 partizana, a me|u wima Budo Tomovi}, rukovodilac Crnogorske omladine i ~lan Glavnog {taba, Bajo Sekuli}, ~lan Glavnog {taba, Luka Simonovi}, politi~ki komesar Dowomora~kog bataqona, a iz Osredaka su poginuli: Mile i Janko Ma{kovi}i, Svetozar M. Simonovi} i Radisav Bulatovi}. Tih dana vo|ene su borbe i u Prekobr|u, Rovcima, oko Mojkovca i uz Lipovo. [estog aprila ~etnici su zauzeli Manastir Mora~u, a Osretke 7. aprila. Komandant ~etni~kog bataqona, \uro Kovijani} izvje{tava vi{i {tab da su "~etnici iz Kraqskog ~etni~kog bataqona, 8. aprila pqa~kali Osretke, oduzimaju}i stoku, ìto, kajmak, sir i druge namirnice". Posebno su se drsko pona{ali ~etnici \or|ija La{i}a i Leke Vujisi}a prema partizanskim porodicama, pqa~kaju}i sve {to su mogli ponijeti. U periodu od januara do po~etka marta revolucionarni organi NOP-a u Crnoj Gori (partijske }elije i prijeki sudovi) su osudili na smrt vi{e kriminalaca, lopova, austrijskih {pijuna, italijanskih saradnika i {pijuna, èna koje su u ku}e primale italijanske oficire i uglednih qudi, koji su svojim uticajem odvra}ali narod od u~e{}a u NOP-u. Bilo je tu svakako i pretjerivawa i li~nih obra~una, ali je bilo dosta i opravdanih ubijawa, s obzirom da nije bilo uslova za redovna su|ewa, zatvore itd. Ubijawe qudi za sitne gre{ke ili na la`ne dostave (a toga je u Crnoj Gori bilo) napravilo je mnogo politi~ke {tete Narodnooslobodila~kom pokretu. Dosta ~lanova porodica, iz kojih je neko ubijen, postali su aktivni saradnici okupatora i stupili u ~etni~ke redove, nastoje}i da osvete svoje najbliè. Te gre{ke su, u politi~koj terminologiji, nazvane "lijevim gre{kama". Vi{e odgovornih partijskih rukovodilaca iz Crne Gore iz toga doba je uzeto na odgovornost, a neki su i ka`weni smjewivawem sa partijskih ili komandnih poloàja. Takvu ocjenu "lijevih gre{aka" dao je i Peti kongres KPJ, jula 1948. godine.

345 ANANIJE SIMONOVI}

Po~etkom januara 1942. godine uhap{en je, na konferenciji u Ravnome, Radowa Milisavqev Milo{evi}, koji je, u jesen 1940. godine, zaklao mladu udovicu Save Stevanovi}a, Granu, na Zaku~nici. Sa wom je do{ao u sukob zbog nekih Mojsijevih kwiga, koje mu je obe}ala, ako joj pripremi drva za zimu. Po{to to nije uradio do{lo je do sva|e, pa je Radowa preklao po vratu, a onda joj nanio vi{e uboda no`em po tijelu. Bio je osu|en i rat ga je zatekao u zatvoru u Podgorici. Poslije kapitulacije do{ao je ku}i i nije se mnogo pojavqivao sve do ove konferencije. Na putu za Manastir, iako je bio svezan, sko~io je sa mosta na potoku Skudla, na ulazu u Manastir, i pobjegao. Kratko vrijeme se krio i ~uvao koze, pa ga je jedna patrola na{la u Razdoqu i ubila iz zasjede. Tu je bio i sahrawen, ali je u proqe}e, kad su do{li ~etnici, prenesen i sahrawen u grobqe. Ista patrola je pretresla ku}u i uhapsila Radowinu majku Milosavu i sprovela u Manastir, gdje je iste ve~eri ubijena. Po{to je Radowa, na zvjerski na~in, ubio Granu, rodom od Jokovi}a iz Lije{wa, Granin brat @arko je, u maju 1941. godine, ubio Radowinog brata Aleksu, na putu za Nik{i}, u mjestu Grabidoli. Da bi se osvetila Jokovi}ima, Milosava je odlu~ila da im zapali ku}u. Po{to nije znala koja je wihova ku}a, po ne~ijem uputstvu, po{la je u Lije{we po no}i i zapalila dvije ku}e Jankovi}a. Zbog te krivice, a i da ne bi zapalila jo{ ne~iju ku}u poslije Radowine pogibije, odlu~eno je da se i ona ubije. I ona je sahrawena u osreda~ko grobqe u qeto 1942. godine. Po~etkom marta 1942. godine upu}ena je jedna partizanska patrola da uhapsi Miliju Lu~i}a, koji je prije rata bio upravnik Po{te u Manastiru Mora~i. Patrola je opkolila ku}u, ali je Milija, kad je osjetio patrolu, sko~io kroz prozor i pobjegao ka rijeci Mora~i. Pregazio je Mora~u i preno}io kod kom{ije Milosava Danilovi}a u Viwici, a sjutra dan je pobjegao u Prekobr|e i prikqu~io se ~etnicima Leke Vujisi}a. Po{to Miliju nijesu na{li u ku}i, patrola je uhapsila Milijinog oca Luku i brata Vlajka, i odvela ih u Manastir, gdje su iste no}i ubijeni. Ina~e, kada je, u jesen 1940. godine, uhap{en jedan broj komunista i sproveden u koncetracioni logor u Smederevskoj Palanci, uhap{en je i Milija, iako nije bio ~lan Partije. Poslije kapitulacije Jugoslavije do{ao je

346 OSRECI I OSREÂNI ku}i. Bavio se doma}im poslovima, ali je, povremeno, u~estvovao u akcijama, koje je izvodila osreda~ka partizanska ~eta. Wihova imovina je konfiskovana za potrebe NOP-a. Luka i Vlajko su preneseni i sahraweni u grobqe u Osrecima u proqe}e 1942. godine. Kada su ~etnici zauzeli Osretke, Milija je postavqen za komandira ~etni~ke ~ete, u koju su se brzo ukqu~ili svi Osre~ani, koji nijesu odstupili kao partizani u Bosnu. Bilo je Osre~ana, koji su u~estvovali u likvidaciji protivnika NOP-a u Manastiru i Kola{inu, ali im to nije smetalo da postanu aktivni ~etnici. Neki od wih su odstupili sa Wemcima krajem 1944. godine ili su ranije poginuli u borbama sa partizanima. Dakle, ~etnici su u Osretke do{li 8. aprila 1942. godine i razmjestili se po selu: êta Vujisi}a (iz Prekobr|a) u Zakriqe, êta iz Sela i Petrove Ravni (iz Prekobr|a) u Kru{evqe, u dvije ku}e Simonovi}a, êta Barana i \u|evaca (iz Mora~e) - u Vrta, Ravno i Kamenu Goru. Istovremeno su dolazile razne patrole da pretresaju ku}e i traè partizansku arhivu. Toga 8. aprila od Zakriqa se pojavila duga kolona ~etnika i do{la u Kru{evqe. Samo su neki imali duè brade. Razletjeli su se po na{oj ku}i i wenoj okolini, a jedna grupa je poùrila na tor da izaberu 4-5 ovaca da zakoqu. Ekonom ~ete, Stanoje Rako~evi} imao je muke sa svojim vojnicima oko odabirawa ovaca za klawe. Jedni su tvrdili da je "debqa ova", a drugi da je "debqa ona", a zna se da u aprilu nije "debela" ni jedna. Neki stariji Prekobr|ani su, u ranijim ratovima, bili u istoj ~eti sa Jasenovcima, pa i sa mojim ocem i stricem, ali su se pravili kao da ih ne poznaju. Odmah su Mirka (mog oca) poslali u Kola{in da, na kowu, dotjera so za wihove potrebe. U Kola{inu ga je prepoznao jedan Vujisi} sa Skrbu{e, u ~ijoj je ku}i, u toku zime, bila partizanska posada. Mirko je tada dva-tri puta i{ao da zamijeni pok. Svetozara (svog sinovca) po nedjequ dana. Vujisi} ga je odveo u zatvor, gdje je ostao do kraja jula, kada je jedva ìv do{ao ku}i. Odmah po dolasku ~ete, do|e i jedan visoki Vujisi} sa svojom patrolom. Razgledao je ku}u, pa je na ravu (u sobi) na{ao kwigu-pjesmaricu "Ogledalo srpsko", na kojoj je bio potpis pok. Svetozara. Strpqivo je prelistao i stavio u svoj ranac kao da

347 ANANIJE SIMONOVI} je na{ao svoju, bez obzira {to sam ga gledao. Istoga dana do{ao je i komandant bataqona \uro Kovijani}, koji je od nas traìo da kaèmo gdje je partizanska arhiva. Naravno, niko od nas nije ni{ta znao o nekoj arhivi. \uro je u svojoj pratwi imao i jednoga svoga kom{iju, koji nije imao {ake na jednoj ruci, a predstavio ga je kao "xelata". Kad nije dobio povoqan odgovor, \uro je naredio "xelatu" da priprijeti Soviji Vlajkovoj (Simonovi}), koja je bila pred poro|ajem, da }e je tu}i ako ne kaè za arhivu. "Xelat" je primahivao onom rukom bez {ake kao da }e je tu}i, ali je nije udarao. Po{to to zastra{ivawe nije dalo nikakve rezultate, oti{li su nezadovoqni. Dan ili dva iza toga, do{ao je kapetan Ne|eqko Mirovi}, rodom iz Lipova. Imao je dugu bradu, oficirsko odijelo, opasa~e, pi{toq, {ubaru sa velikom kokardom. I on je traìo arhivu. Na{ao me podaleko od ku}e kod ono ovaca {to je jo{ ostalo i poveo me uz Kleke do Kraqeve vode i prisiqavao da kaèm gdje je arhiva. Izvadio je i pi{toq da me upla{i, a onda je uzeo prut i nekoliko puta me udario po vratu, prijete}i da }e me tu}i. Niti sam plakao niti sam se pla{io. Samo sam odgovarao da ne znam ni za kakavu arhivu. Onda me odveo preko nekih kleka iznad Poda. Kad je moja strina Ruìca, koju sam od ro|ewa zvao "Majkom", vidjela da me nema kod ovaca, a i kapetan se izgubio, po~ela je da me doziva. Kad sam joj se odazvao gore iz Kleka, daleko oko 500 metara, tr~e}i je krenula prema nama, psuju}i {to joj padne na pamet. Tek tada sam po~eo da pla~em od straha da }e je ~etnik tu}i. Odvojio sam se od wega i potr~ao prema Majci da je zaustavim da ga ne psuje. Nije se osvrtala ni na moj pla~ ni na moje molbe da se smiri, ve} je nastavila, gotovo se ne kontroli{u}i. Kad su se sreli govorila mu je: "[to dirate |ecu i ène, nikakva vojsko? Vo|e je [vaba dolazila, pa to nije radila. [to dira{ dijete, kojemu je majka qetos umrla, a sada ste mu zatvorili oca, nikakva vojsko. Tako nikada ne}ete dobiti rat, nikakva vojsko", pa ga pqunu u lice. On joj je samo govorio: "Neka stara, smiri se stara, neka stara", bri{u}i lice. Jo{ je ona pri~ala dok smo se vra}ali ku}i. Tada Mirovi} ode prema Vrtima. êtnici su u selu ostali devet dana, koje su proveli u pqa~kawu imovine partizanskih porodica, sklowenu u trapovima, {upqinama drve}a, pe}inama, kre~anama i na druga skrovita mjesta, udaqena od ku}a i po vi{e stotina metara,

348 OSRECI I OSREÂNI nadaju}i se da }e tako bar ne{to sa~uvati za porodicu, {to bi im pomoglo na onako gladnoj godini. No, to je bio uzaludan trud, jer nije ostalo ni jedne stope sela Osredaka, a posebno okoline ku}a tih porodica, gdje ~etnici nijesu do{li i, sa noèvima na pu{kama, pretraìli. Neki Prekobr|ani su doveli i sinove uzrasta od 10 do 15 godina da se hrane i da, pred ve~e, kad im o~evi do|u "sa terena", ne{to odnesu ku}i, pa da se sjutri dan vrate. Meso za vojsku su obezbje|ivali klawem ovaca i govedi ovih porodica, a od imu}nijih su, po vi{e puta, uzimali po 10 do 20 ovaca i koza, krave, volove, junad, za potrebe drugih ~etni~kih jedinica. Sve {to se moglo odnijeti, popiti ili pojesti, uzeli su, pa ~ak i ka{ike. Kako su se veselili kad prona|u `ban sa rakijom, kantu masti, kacu skorupa, ìto ili bilo {to drugo. Iz ku}e Milovana Bogi}eva Ma{kovi}a odnijeli su vi{e kwiga Mojsija Stevanovi}a, koje je Milovan, kao starateq Grane Savine Stevanovi}, donio da bi ih sa~uvao. Poslije devet dana takvoga "ratovawa" ~etnici su po{li prema Gorwoj Mora~i i odveli na{ega posqedweg vola. Ku}a je ostala potpuno prazna, kao da je kroz wu pro{ao tajfun, bez hrane, pa smo, kao i druge ~etiri-pet porodica u selu, morali spas od gladi traìti guqewem lipove kore, brawem koprive, jedu}i samo vareniku, sir i mlijeko. Hqeb smo pekli od lipove kore ili od oklasina. Sve ostale porodice su po~ele dobijati trebovawe od Italijana: kukuruz, situ, makarone, {e}er, so, konzerve i drugo. Kasnije su najaktivniji osreda~ki ~etnici dobijali i platu. Sje}am se da im je u julu mjesecu plata dijeqena na Dolu, u Ropu{nici. Ove primjere sam naveo da se vidi kakva je to vojska bila. Nije ni znala za{to se bori i kako se prave vojske bore. To je bila vojska bez morala, bez discipline i reda, halapqiva, pjana, raspasana, spremna da sluì tu|ina- okupatora za pare, za oru`je, za hranu. Za to je ostala poznata kao "konzerva{i" i "makarona{i", jer su im Italijani najvi{e davali konzervi i makarona. Iz Osredaka su, kao partizani, u Bosnu po{li: Andrija, Bogdan, Velimir, Strahimir i Ranko Milo{evi}i, Vojislav, Milorad, Marijan i Mili} Ma{kovi}i, Vojislav Bjeli} i Laki} i Vladimir M. Simonovi}i. U novembru su, kao {to je ve}

349 ANANIJE SIMONOVI} re~eno, u Prvu proletersku, po{li Batri} Jovanovi} i Savo S. Ma{kovi}. êtnici su u Osrecima odmah uspostavili svoju vlast. Za glavnog kmeta postavqen je Nikola Milo{evi}, kao iskusan i dosta objetkivan ~ovjek. On se te du`nosti prihvatio samo pod uslovom da mu ~etnici ne mobili{u jedinca sina Milotija, koji je ba{ tih dana primqen za ~lana SKOJ-a. Nikola je to, otprilike, znao, pa nije Milotiju branio da stalno iznosi iz ku}e hranu partizanima, koji su kasnije vra}eni u pozadinu, na ilegalni rad. Osreda~ki ~etnici su po{li, sa ostalim ~etnicima, da gone partizane uz Gorwu Mora~u, 17. aprila i stigli do Javorja. Poslije tri-~etiri dana partizani su izvr{ili snaàn protiv udar i vratili ~etnike do Osredaka, Ra{ka i Mioske. U toj borbi je poginuo Vuko Radowi} iz Ocke Gore, kojega su ~etnici mobilisali, po{to je do 8. aprila bio predsjednik Op{tinskog NO odbora. Nije sigurno da je poginuo u borbi sa partizanima, ve} se sumwalo da ga je ubio neko od ~etnika. Kada su se ~etnici vratili u Kamenu Goru doveli su onoga na{ega otetog vola, da zakoqu za ru~ak. Vi{e wih se zagonilo da ga ubiju sjekirom, kao {to se volovi biju, ali on nije dao da mu se pribliè. Rikao je, ga|ao nogama kao kow, pa su ga morali ubiti iz pu{aka. To se dobro moglo vidjeti iz Vrta, Kru{evqa i od Ravnoga, jer su ga klali na livadi iznad ku}e Mijajlove. Poslije tri-~etiri dana ponovo su po{li preko Javorja, a mobilisali su i neke sposobne vojnike iz partizanskih porodica, kojima nijesu dali oru`je, ve} su opsluìvali komoru, brinuli se o hrani itd. Mora~ki i osreda~ki ~etnici su se, uz Gorwu Mora~u, preko Drobwaka i Pive, pona{ali kao i svi ostali ~etnici, a naj~e{}e su se predstavqali kao Vasojevi}i. Ina~e je Vasojevi}e ve} bio "ubio" glas da su "veliki pqa~ka{i". Me|utim, nijesu ni svi ~etnici bili takvi. Od 70 Prekobr|ana bilo je wih pet-{est (Gavro Braunovi}, Milo{ Rako~evi}, Mile Rako~evi}, Dmitar Popovi}, Stanoje Rako~evi} i dr.), koji su se qudski pona{ali. U ~eti koja je bila na Kru{evqu bio je i jedan Vasojevi}, po imenu Marko Axi} iz Lijeve Rijeke, koji je, kao vlasnik pu{komitraqeza, pridodat toj jedinici, radi boqe ubojnosti ~ete u borbi. On je po ~itav dan sjedio u ku}i, dok ostali

350 OSRECI I OSREÂNI pretraùju sve do Brackovine, [ipa, Vraw~a kr{a i donose ono {to su na{li. Na pitawe mojega strica Marka: "Za{to i ti, Axi}u, ne ide{ sa wima?", on odgovara: "Neka se vidi da i Vasojevi} moè biti po{ten". Raspitivao sam se poslije rata za wega, pa sam doznao da je otstupio sa Wemcima zajedno sa bratom Ma{anom, koji je bio veliki ~etnik i po karakteru druk~iji od Marka. Poginuo je negdje preko Bosne, {to mi je iskreno ào. Poslije odlaska partizana u Bosnu osreda~ki ~etnici su se vratili ku}ama. Kontrolisali su kretawe partizanskih familija i traìli osreda~ke ilegalce, koji su vra}eni na politi~ki rad u pozadini: Laki}a i Vladimira Simonovi}e, Milorada Ma{kovi}a i Vojislava Bjeli}a. Prijetili su porodicama ovih ilegalaca da }e im ku}e biti popaqene, porodice zatvorene i internirane u logore, a imovina konfiskovana i uni{tena. To je imalo izvjesnog efekta, jer su se Milorad i Vojislav ve} po~etkom jula po~eli kolebati da se prijave. I na Vladimira je vr{en pritisak od porodice da se prijavi, u prvom redu {to je Mirko bio u zatvoru, pa nema izgleda da ostane ìv. Bilo je nekih obe}awa od Gaja Radovi}a da Vladimir ne bi bio ubijen, iako je prekr{io zakletvu kraqu, ve} bi bio osu|en na vremensku kaznu. Laki} i Vladimir su se tome o{tro suprotstavqali, ali su Milorad i Vojislav ipak odlu~ili da se prijave, a Vladimir je rekao: "Dobro, prijavi}u se, ali sigurno znam da }u biti strijeqan". Zna~i, svjesno se `rtvovao za porodicu i strica. Oti{ao je u no} smrknutog lica, ali hrabrog dràwa, a mi uplakani ostadosmo u ku}i. Tako smo se s wim rastali. Sjutri dan su wih trojica po{li u Komandu mjesta. Odmah su ih sproveli u Kola{in. Vladimira su zatvorili, a Milorada i Vojislava pustili ku}i, iako su ~etnici znali da su ~lanovi KPJ. Koliko je wih osu|eno na smrt i strijeqano na Brezi i na drugim mjestima samo za to {to su ~lanovi Partije. Kako i za{to su ih pu{tili ostala je tajna, a i pod sumwom, s obzirom da su tri Miloradova brata u Bosni bili na visokim funkcijama u NOV- ci. Vladimir je osu|en na smrt i strijeqan 8. septembra na Brezi. Osreda~ki ~etnici su i daqe aktivni. Interesuju se kod koga dolaze mora~ki gerilci: Laki} Simonovi}, Mijat Laki}evi}, Panto i Mijajalo Perovi}i, Radun i Bogi} Baki}i,

351 ANANIJE SIMONOVI}

Bajo Danilovi} i drugi. To je ~esto komentarisao i Radomir Bjeli}, jedini intelektualac, biv{i ~lan KPJ, koji je bio idejno vezan za ~etni~ki pokret i imao ugled kod ~etni~kih komandanata i funkcionera. Postojalo je mi{qewe da je on intervenisao za Vojislava i Milorada. Jedne no}i, u septembru, grupa ilegalaca do|e kod Radomira Bjeli}a u Zakriqe. U prvi momenat se upla{io, ali su ga brzo umirili. Traìli su samo da im spremi ne{to za ve~eru. Pristali su na ka~amak i vareniku, po{to, kako je rekao, nema ni{ta drugo. Kad su odlazili zahvalili su mu na ve~eri i upozorili ga da se vi{e ne interesuje kod koga dolaze, jer }e oni tada pustiti glas da su dolazili i kod wega. Tako se Radomir primirio, nije nosio oru`je niti je i{ao u akcije, ali pod uticajem propagande, nije sa~ekao partizane u jesen 1943. godine, ve} je pobjegao u wema~ki blok i otstupio sa Wemcima 1944. godine. Bilo je Osre~ana aktivnih u ~etni~kom pokretu. U stalnim ~etnicima Pavla \uri{i}a, od polovine 1942. do aprila 1943. godine, iz Osredaka, su bili samo Rade Gajov i Milojica \or|ijev Ma{kovi}i, biv{i àndarmi i Milutin Arsenijev i Mileta Milutinov Bjeli}i, izbjeglice iz Metohije. Krajem jula 1942. godine jedna patrola je iz zasjede, u Gajevima, pucala u Laki}a Simonovi}a. Mislili su da su ga ubili, i ako ga, u pomr~ini, nijesu mogli ni vidjeti. On je pro{ao, ~ak i bez rane, primirio se dok oni odu, pa i on po{ao svojim putem. Od tada je bio mnogo oprezniji kada je prolazio kroz Osretke. Wegovu familiju, koja je ìvjela na Zaku~nici, ~esto su zlostavqali i na wu vr{ili pritisak da prizna kada Laki} dolazi i sa kim. Wegovog {estogodi{weg sina Bora su ~esto mu~ili i prinosili mu o~i k vatri da im pri~a o ocu, {to je na dijete imalo te{ke psihi~ke posqedice. Me|utim, tu familiju su neke kom{ije i pomagale: Mihailo Milo{evi}, Ma{an Bukili} i drugi, razumije se, krajwe obazrivo da o tome drugi ne saznaju. Krajem jeseni 1942. godine, Osre~ani su bili jo{ mobilniji i aktivniji kao ~etnici. Zna~ajna je uloga osreda~ke ~ete u hvatawu partizana-ilegalaca Baja Danilovi}a i Mura To{i}a u Bijelim stijenama, 24. novembra 1942. godine. êta je bila raspore|ena od Jeqeweg brda do Razdoqa, da bi pomogla ~etni~kom bataqonu Ne|eqka Mirovi}a i \ura Kovijani}a,

352 OSRECI I OSREÂNI koji je otkrio Mura, Baja i Laki}a Simonovi}a u Bijelim stijenama. Osre~ani su sa svoga poloàja obavje{tavali ~etnike na drugoj obali Mora~e kuda se kre}u partizani, govore}i im: "Eto ih desno, eto ih lijevo, bjeè k Mora~i, ne vidimo gdje se izgubi onaj tre}i" itd. Muro i Bajo su stvarno pobjegli prema Mora~i i sklonili se u neku pe}inu, obraslu br{qanom. Neki od Osre~ana su i pucali na wih. Tada su sa wima po~eli pregovore o predaji, garantuju}i im da im se ne}e ni{ta lo{e desiti. U pregovorima je u~estvovao i ~etni~ki komandir Milija Lu~i}, po{to mu je Bajo bio kom{ija, a Bajov otac ga je spasio marta te, 1942. godine. Komandant bataqona je odobrio da dva uhva}ena partizana odvedu Osre~ani na konak u Osretke. Bajo i Muro su, pod straòm, preno}ili u ku}i Mijajla Ma{kovi}a, a sjutri dan su sprovedeni u Komandu mjesta u Manastir. Milija Lu~i}, Vlado Milo{evi} i Rado{ Ma{kovi} su se spremali da idu u Kola{in kod \or|ija Lazarevi}a i interveni{u za Baja Danilovi}a. Iste no}i su dolazile tri patrole da vode Baja i Mura u komandu, ali Milija nije dao. Ipak su ih ujutru odveli u \u|evinu na saslu{awe. Izgleda da su na saslu{awu pri~ali kod kojih su ~etnika dolazili. Tada su, 1. decembra, povedeni prema Kola{inu, ali su strijeqani iza Crkvine, kako ne bi i u Kola{inu kazali kod koga su dolazili. Eno im spomenik na mjestu strijeqawa. Po{to je Laki} ostao sam, tr~e}i ispred ~etnika, upao je u neku rupu punu {ume, koja ga je prekrila do glave. U~inilo mu se da je najboqe da se tu zadrì, po{to se bliìla no}. Osre~ani su ga izgubili iz vida, pa nijesu vi{e mogli kazivati kuda se kre}e. Jedna grupa ~etnika je pro{la blizu pored wega niz neki bre{~i}, ostavqaju}i ga van obru~a. Neko je od wih rekao: "Nije ovamo". U tome je po~eo padati mrak, pa su ~etnici naloìli vatre i tako osvanuli, misle}i da je Laki} ostao u wihovom obru~u. Kada su se umirili, on je polako, na rukama i koqenima, otpuzao nekoliko desetina metara dok se od wih dovoqno odmakao da bi mogao ustati i oti}i. Tu je bila staza kojom je i prije prolazio, pa je do{ao kod ku}e Batri}a [ukovi}a, oprezno mu se javio, i on ga je iste no}i otpratio do Bistrice Mora~ke. êtnici su ujutru, ve} od zore, po~eli da pucaju i da galame, ali od Laki}a ni traga. Tada su oti{li u Bare, gdje su, 25. novembra uve~e opkolili grupu ilegalaca i

353 ANANIJE SIMONOVI} ubili Mijata Laki}evi}a, ranijeg komandanta partizanskog bataqona. U naredbi komandanta aktivnog ~etni~kog bataqona Leke Vujisi}a kaè se da su "1. i 3. ~eta êtvrtog bataqona, sa djelovima \u|evske i Osreda~ke ~ete Dowomora~kog ~etni~kog bataqona prona{li, pohvatali i pobili partizane To{i}a, Danilovi}a i Laki}evi}a". Dvadeset sedmog novembra 1942. godine uve~e, gorwomora~ki ~etnici su, na prevaru, u ku}i Dragovi}a, uhvatili Dragutina-Maku Jankovi}a iz Krwe Jele i Ratka Dragovi}a iz Dragovi}a Poqa, komuniste i ilegalce. Svezali su ih i poveli niza [ume, pre{li preko mosta ispod Qute i na po~etku puta ispod Liporavni ih strijeqali. U svojim zabiqe{kama o gerili Laki} Simonovi} je zapisao da je te no}i, u Bistrici Mora~koj, ~uo pucwavu iz pravca Qute. Kasnije je saznao {ta se desilo sa wegovim drugovima- pozadinskim politi~kim radnicima. Gorwomora~ki ~etnici su htjeli da prikaù da su Maku i Ratka ubili ~etnici iz Qute (Osre~ani). Kad su wihove porodice saznale da su Maka i Ratko poginuli, sahranili su ih na Lugu, blizu Mora~e, kod mosta pod Qutu. Kasnije su ih prenijeli u grobqe u Dragovi}a Poqu, ali su ~etni~ke vlasti naredile da se izvade iz grobqa i sahrane van grobqa, na mjestu zvanom Kapati}, blizu ku}e Ratkove. Tek poslije oslobo|ewa 1945. godine wihovi posmrti ostaci su, ~etvrti put, sahraweni i to Ratko u Dragovi}a Poqu, a Maka u Krwoj Jeli. Poslije oslobo|ewa je sprovedena istraga i utvr|en na~in ubistva ovih ilegalaca, pa je jedan Dragovi}, koji ih je izdao, osu|en na kaznu zatvora od dvadeset godina . Januara 1943. godine ~etni~ke snage iz Sreza kola{inskog, pod komandom Pavla \uri{i}a, po{le su na Muslimane u Sanxak. Tamo su i{li i Osre~ani. Tada su, za nekoliko dana, pobili oko 12.000 muslimanskog ìvqa (èna, djece i staraca) i potpuno uni{tili oko 40 sela oko Fo~e, Pqevaqa i Bijelog Poqa. O tome postoji originalni izvje{taj Pavla \uri{i}a Draì Mihailovi}u od 3. februara 1943. godine. Osre~ani su o tome "vojevawu" nerado pri~ali, osim kada su bili pripiti. Na dvorewu Mirune Vasove Ma{kovi}, negdje 1964. ili 1965. godine, neki su po~eli da pri~aju o tome, ali smo ih prekinuli da tu svoju sramotu nikada ne pomiwu. I nijesu.

354 OSRECI I OSRE^ANI

Po~etkom februara iste godine ponovo je izvr{ena mobilizacija svih sposobnih ~etnika, a i partizanskih simpatizera, da idu na partizane u Bosnu, po{to su Wemci po~eli êtvrtu ofanzivu. Osre~ani su se sakupili u Ravno, ali nije do{ao Dragi{a Bjeli}, iako je imao veliku bradu i prestavqao se kao veliki ~etnik. Odmah je za wega po{la patrola, koja ga je, na silu, dovela u Ravno. Iz Kola{ina su vra}eni: Vlajko Simonovi} zbog bolesti od noge, Mili} Simonovi} za to {to ìvi sam, Sreten Ma{kovi} kao maloqetan i Manojle Simonovi} za to {to u wega nijesu imali povjerewa, da mu daju oru`je. Iz Kola{ina su po{li italijanskim kamionima sa pjesmom i velikim veseqem, dobro naoruàni, obu~eni i najedeni, smatraju}i da }e sa partizanima lako izi}i na kraj. Me|utim, na Neretvi su bili potpuno razbijeni, pa su brè do{li nazad pje{ke nego {to su tamo stigli kamionima. Imali su mnogo mrtvih i rawenih. Od Osre~ana nijesu se vratili: Rade Ma{kovi}, Uro{ Milo{evi} i Miro Jovanovi}. Rado{ Glavi~anin je bio zarobqen. Na{li su ga partizani skrivenog pored neke krqe i odveli u {tab, ali ga je tamo prepoznao proto Jago{ Simonovi}, kasnije vije}nik AVNOJ-a. Rado{ je kasnije pri~ao: "Skukav~io se ja ispred neke kancelarije, kad do|e proto Jago{. Zagleda se u nas, pa iznena|en, upita: "Jesi li ti to, Rado{u, majka ti kukala?" Ja slegoh ramenima i samo prokamenih: "Eto, Proto, i mene mobilisali" i ne smijem vi{e ni{ta izgovoriti. Pro|e on i, za nekoliko minuta, izlazi sa nekom ceduqicom u ruci. "Evo ti, Rado{u, ova objava. Pokazuj je dok pro|e{ na{e, a onda je pocijepaj i idi u Mora~u i kaì na{im ro|acima i prijateqima da }emo mi tamo brzo do}i". Tako je Rado{ i uradio. Sve nam je ovako ispri~ao prvo jutro po dolasku ku}i na Krio~e. êtni~ki zatvor u Kola{inu osnovan je 23. februara 1942. godine, odmah po zauze}u Kola{ina od strane ~etnika. Prvi zatvorenici su bili 103 zarobqena partizanska boraca u Barama Kraqskim 20. januara i oko 100 zatvorenika iz srezova Andrijevica i Berane. Od tada do 14. maja 1943. godine kroz ovaj zatvor je pro{lo preko 700 boraca, simpatizera NOP-a i wihovih porodica.Krajem 1942. godine uhap{ene su Novka Marijanova Ma{kovi}, Desa Vasova Ma{kovi} i Boàna Markovi} (Piperka) i zadràne oko dva mjeseca u zatvoru u

355 ANANIJE SIMONOVI}

Kola{inu, navodno, zbog saradwe sa partizanima. U ~etni~kom zatvoru u Kola{inu bili su i Osre~ani iz Plane, Kola{ina i Smailagi}a Poqa: Ma{kovi} Novica, strijeqan na Brezi, Ma{kovi} Milena-Xala, Ma{kovi} Velimir-Mi{o, Ma{kovi} R. Vuko, Milo{evi} Jevrem, Milo{evi} Milija, Milo{evi} Mirko, Milo{evi} M. Vojislav, Milo{evi} Milka, Milo{evi} Miruna, Milo{evi} Milica, Milo{evi} Jeta i Milo{evi} Ivan. Po{to u zatvoru nije bilo dovoqno mjesta za ovoliko zatvorenika, kao zatvor su sluìle kasarne na Brezi i zgrada Na~elstva, u kojoj je sada muzej. Iz ~etni~kog zatvora je strijeqano preko 120 komunista i rodoquba, naj~e{}e samo zbog toga {to su se borili protiv Italijana, {to su bili ~lanovi KPJ, {to su u~estovali na Skup{tini rodoquba u Ostrogu, a oficiri zato {to su prekr{ili zakletvu koju su dali kraqu. Najvi{e zatvorenika je strijeqano na Brezi (oko 80), zatim u okolini Kola{ina (Mr~ava, Streli~ki kr{, Lu~ka gora, Boan, Biogradska gora itd.). Prvi su na Brezi strijeqani Spasoje Piùrica, zemqoradnik iz Lipova i Ne|o Viktorovi}, {umski radnik iz Bosne, a ìvio je u Poqskoj Bistrici. êtnici su veliki broj zatvorenika predali Italijanima, a tako su radili i ~etnici iz drugih krajeva Crne Gore. Samo 26. aprila 1943. godine, u 15 italijanskih kamiona, transportovano je, pod jakom ~etni~kom straòm, 313 èna, djece, staraca i boraca i na bloku kod Smokovca (na ulazu u Podgoricu) predato Italijanima, koji su ih odvezli u logor u Bar. Odatle su neki internirani u vi{e logora u Italiji, a wih 29 su, juna 1943. godine, strijeqali u Cetiwu i Andrijevici, za odmazdu za poginule Italijane u borbama sa partizanima na Javorku iznad Nik{i}a. Tada je strijeqano jo{ 151 logora{ u Nik{i}u, Podgorici i Beranama. Dok su ~etnici bili u Hercegovini, do{la je ~etni~ka patrola, iz Kola{ina, 8. februara 1943. godine, pod vo|stvom Rada Boàni}a i uhapsila Vlajka i Manojla Simonovi}e iz Osredaka i Petra Simonovi}a iz Jasenove i sprovela ih u ~etni~ki zatvor u Kola{inu. Petar je interniran u logor u Baru i u Italiju, a Vlajko i Manojle, 14. maja u Gr~ku. Vlajko je pobjegao juna 1944. u gr~ke partizane, da bi u Mora~u do{ao tek 17. decembra 1944. godine, jer je oko tri mjeseca bio sa Makedonskim partizanima. Manojle je, polovinom 1944. godine,

356 OSRECI I OSREÂNI poginuo od bombardovawa na Sajmi{tu u Beogradu, na putu u neki logor u Wema~koj. Osreda~ki ~etnici su izbjegli razoruàwe i internaciju, koju su Wemci izvr{ili 14. maja u Kola{inu, kada su razoruàli 2.500 ~etnika, a toliko upotrijebili za prenos ratnog materijala preko Siwavine i Pive u tek zapo~etoj Petoj ofanzivi. Tada se govorilo da su ih "osamarili", po{to su imali specijalne naprave za stavqawe na le|a kod no{ewa tereta. Tih dana su partizani prodrli niz dolinu Mora~e do Bio~a, ali su se morali brzo vratiti pod pritiskom novih, odmornih wema~kih snaga. Partizani su samo nekoliko dana boravili u Osrecima i Mora~i, ali nijesu imali vremena za uspostavqawe svoje vlasti, ve} su morali opet odstupati preko Javorja i Drobwaka. Borbe su vodili samo jedan dan na padinama Vu~ja, pa se povukli preko Kowevog Laza k Javorju. Tada smo saznali da su u êtvrtoj ofanzivi poginuli Andrija Milo{evi} i wegov sin Strahimir. Tih dana osreda~ki ~etnci su se sklonili u {umu, jer se nijesu smjeli pojavqivati od partizana, ali su u {umi ostali i kad su do{li Wemci, sve dok su logorovali u Osrecima i dok su pro{le wihove brojne kolone uz Rovca, Tusticu, preko Ropu{nice, uz Qutu i Katun preko Potajske gore i uz Po`wu i Dragovi}a Poqe prema Kapi i Javorju. Kod ku}a su Wemci zatekli samo Milorada Ma{kovi}a i Zdravka Glavi~anina, a u Qutoj Radosava i Sava Mirkova Ma{kovi}a i Vojislava Jovanovi}a koje su odveli. Milorad, Zdravko, Radosav i Vojislav su se brzo vratili, a Savo je odveden u Wema~ku, odakle je, poslije rata, oti{ao u Australiju, gdje i sada ìvi. Wemci su u Osrecima logorovali nekoliko dana i postavili predstraù na Poqane, u kolibu Mine Simonovi}a. Regularne wema~ke jednice nijesu pqa~kale, osim pripadnika "Princ Eugen" divizije, a to su bili folksdoj~eri ili [iptari sa Kosova i Metohije. Oni su se pona{ali kao i ~etnici, ako su smjeli od Wemaca. Uzimali su ìto od seqaka i davali ga mazgama. Dok su Wemci logorovali u Osrecima, mazge su potpuno uni{tile stabla vo}aka na Rosuqi, Ravnome, Vrtima, Kamenoj Gori i Ostru`wu. Prolaskom Wemaca sve se smirilo. Partizani su odstupili, a ~etnici potpuno obezglavqeni, jer je wihov {tab u Kola{inu, sa Pavlem \uri{i}em, interniran i razoruàn.

357 ANANIJE SIMONOVI}

Zato se nijesu ìvi ~uli nekoliko mjeseci. Ta ~uvena Peta ofanziva je trajala od 15. maja do 15. juna. U tom periodu vo|ene su krvave i neprekidne borbe izme|u 127.000 svjeìh, odmornih, naoruànih, pomagani avijacijom, wema~kih, italijanskih i ~etni~kih jedinica, sa jedne, i 22.148 gladnih, bosih i golih, od rana i tifusa iscrpqenih partizana, sa druge strane. Od toga broja bilo je 19.265 mu{karaca i 2.883 ène. U ovaj broj partizana spada i oko 3.500 te{kih rawenika i tufusara, za koje je bila zaduèna Tre}a divizija Save Kova~evi}a. Te male partizanske snage su bile opkoqene sa svih strana neprijateqem, koji je, uz svu ratnu opremu, imao i pse traga~e, pomo}u kojih su lak{e pronalazili zbjegove naroda, rawenike u pe}inama i mawe jedinice u dubokim, {umom obraslim, rje~nim dolinama i kawonima Tare, Pive, Komarnice Sutjeske. Pjesma o tome kaè: "A okolo guja quta, Opasala po tri puta".

Ipak, proboj svih tih obru~a izvr{en je 13. juna. Gotovo svi rawenici su poubijani na Tjenti{tu, na obali Sutjeske, gdje je 1958. godine podignut monumentalni spomenik sa kosturnicom, u koju je sahraweno 3.033 borca i rukovodioca, a ukupno je, u tim borbama od Kola{ina do Zelengore, poginulo 7.543 partizana (6.946 mu{karaca i 597 `ena, od kojih 352 bolni~arke (Viktor Ku~an: "Borci Sutjeske"-str. 33), a me|u wima i Sava Kova~evi}, dr. Simo Milo{evi}, pjesnik Ivan- Goran Kova~i} i mnogi drugi. Na podru~jima gdje su vo|ene borbe stradao je i ~itavi narod: starci, `ene, djeca. Samo u Pivi je tih dana ubijeno, na zvjerski na~in (paqeno u kolibama i ku}ama i strijeqano) oko 1.500 stanovnika Pive. Ipak, glavnina snaga NOV-e, sa Vrhovnim {tabom, je uspjela da se probije preko Zelengore i ponovo prodre u Bosnu, gdje su, do kraja avgusta, ponovo oja~ale i krenule u protivofanzivu i osloba|awe novih teritorija prema Hercegovini i Crnoj Gori. Krajem juna, sa Sutjeske su do{li u Osretke Batri} Jovanovi}, Velimir Milo{evi}, Mileta Simonovi} i Tadi{a Lu~i}, sa jednim wegovim drugom. Bili su toliko iscrpqeni od gladi, borbi, tifusa i pje{a~ewa da ih ni uku}ani nijesu prepoznali. Mileta se smjestio kod ro|aka u Kru{evqe, a Tadi{a kod wegovih u Ravanca. Tih dana je u Mora~u vra}ena i

358 OSRECI I OSREÂNI grupa ilegalaca, uglavnom, oni koji su i do tada bili u pozadini. Oni su odmah po~eli da rade sa omladinom i narodom. Prvi aktiv SKOJ-a (Savez komunisti~ke omladine Jugoslavije) osnovan je 10. jula 1943. godine na Stani~inom brijegu, u Ropu{nici, koji su sa~iwavali: Milotije Milo{evi}, Mom~ilo Ma{kovi} i Veqko i Neboj{a Jovanovi}i. Sastanku je prisustvovao Batri} Jovanovi}, kao ve} iskusan politi~ki radnik i omladinski rukovodilac. Poslije mjesec dana u SKOJ su primqeni Tripko Milo{evi}, Boìdar Ma{kovi} i Rosa Jovanovi}. Polovinom avgusta 1943. godine po~eli su se ponovo aktivirati osreda~ki ~etnici, kao i oni oko Kola{ina, u Vasojevi}ima i u drugim krajevima Crne Gore. Na skupu u Ora{nom potoku ponovo su se upisivali u ~etnike, a Batri}a Jovanovi}a i Vojislava Bjeli}a su primorali da im predaju oru`je, koje je odnio kmet Nikola. Na predlog Mijajla Ma{kovi}a da oduzimawe oru`ja izvr{e ro|aci Vojislavqevi i Batri}evi, kako se u to ne bi mije{ali qudi iz drugih bratstava, ustao je Radomir Bjeli} i uzeo pu{ku od Vojislava, a \ukan Jovanovi} pi{toq od Batri}a. Za Batri}evu pu{ku je upu}en Batri}ev brat Neboj{a. Za to su saznali ilegalci, koji su se nalazili u Brijege iznad Vo~ja, pa su poru~ili da Batri}, bez odlagawa, do|e kod wih i to sa pu{kom. Tada je wegov brat Neboj{a, po no}i, po{ao kod Nikole, koji mu je dao Batri}evu pu{ku, pa je sjutri dan i Batri} po{ao u {umu. Na pomenutom zboru su Osre~ani vr{ili pritisak na Mili}a Simonovi}a da se upi{e u ~etnike, {to je on odbio. Tada je vi{e wih zagalamilo: "Kako ne}e, a u svojoj pojati drì partizana, koji se vratio sa Sutjeske?". Mili} se branio da to nije istina, jer ni on ne moè sam da ìvi, a kamo li da nekoga drì. Zato je Mileta uve~e morao da bjeì u Ocku Goru kod Mine Simonovi}a. Tih dana su Osre~ani imali ve}i sukob sa jednom partizanskom jedinicom oko Koweva, koja se povukla prema Qutoj, a Osre~ani oti{li kod izvora Lu~i}a u Ostru`wu na skup. Duè su ~ekali da do|u Bukili}i: Murat, Stevan i Radomir, koji su do{li sa zaka{wewem, ali su donijeli jednu pu{ku. Objasnili su da su razoruàli partizanskog kurira Nika Dragovi}a iz Gorwe Mora~e, ali su ga pustili da ide

359 ANANIJE SIMONOVI} ku}i. Da bi ga uhvatili, bacili su prema wemu italijansku ru~nu bombu i oma{kom, zapalili list Blagoja Milo{evi}a, koji je bio sa|enut na ivici puta. Niko je odmah stao i predao im pu{ku, a zatim oti{ao prema Gorwoj Mora~i. Po~etkom septembra, pod pritiskom jakih savezni~kih snaga, kapitulirala je Italija, {to je za NOV bilo od velikog zna~aja. Do{la je do novih slobodnih teritorija i novog oru`ja i druge ratne opreme, a naro~ito do velikih koli~ina hrane za vojsku i osiroma{eni narod. Nekoliko italijanskih divizija je pre{lo na stranu NOP-a i ukqu~ile se u Narodnooslobodila~ku vojsku, pod komandom Vrhovnog {taba. ^etnici su, tako, ostali bez svoga glavnog pomaga~a i snabdjeva~a hranom, platom i ratnom opremom, ali su ipak sredinom septembra znatno oja~ali. Tada je iz \u|evine do{la jedna grupa sa Veqkom Kovijani}em i na Brodu ubila Vojislava Bjeli}a i Milivoja Boji}a. Rajko Simonovi} iz Jasenove se spasio bjekstvom niz Brod prema Mora~i. Ve} tada su sve ~e{}e stizale vijesti da }e partizani brzo do}i iz Bosne. ^esto se mogao ~uti eho borbi od pravca Durmitora i Hercegovine. Tih dana pjevane su nove pjesme, tiho pa sve glasnije i slobodnije: "S Bjelasice pri~aj vilo, Svima nam je ~uti milo, Jesil' bila ovih dana, U blizini partizana, Mu~e li se po gorama, i ho}e li brzo k nama, Jer krvni~ki no` nas bode, Treba da nas oslobode, Ko od Baja Stani{i}a, Pavla, Quba i La{i}a, I ostalih izdajnika, [to su protiv boq{evika, Takvih muka, vilo, nije, Zapamtio narod prije. Odgovara bjela vila, Ja sam skoro kod wih bila, Sjedjela sam kraj logora, U planini Durmitora. Slu{ala sam ~as ~itawa,

360 OSRECI I OSRE^ANI

Lewinova vaspitawa. A najqep{e kod wih {to je, Kod wih nema rije~ "moje", Kod wih bje{e rije~ "na{e", To se meni dopada{e".

Ili pjesma o Peku i proleterima: "Ide Peko pro Jezera, Sa korpusom proletera, Kola{inu gradu leti, Ho}e Brezu da osveti. Hajde Peko, hajde rise, Crnoj Gori po`uri se", itd.

Krajem septembra su partizani prodrli preko Siwavine i vodili te{ke borbe sa ~etnicima oko Kola{ina, koji su ga uporno branili. Ipak, su ga partizani zauzeli 27. septembra. U toku oktobra Kola{in je vi{e puta prelazio iz ~etni~kih u partizanske ruke i obratno, da bi ga partizani kona~no oslobodili 5. novembra i uspostavili svoju vlast. U tim borbama su u~estvovale i neke italijanske i wema~ke jedinice. Bilo je dosta mrtvih i rawenih na obje strane. Tada su oslobo|ene Gorwa i Dowa Mora~a, Rovca, Prekobr|e i sve do Berana i na ~itavoj teritoriji uspostavqena nova narodna vlast. I Osre~ani su u~estvovali u odbrani Mora~e od partizana. Na jednu partizansku kolonu, koja se kretala preko Vo~ja, pucali su od Premackog brda. Partizani su, brzom akcijom nekoliko boraca, uspjeli da uhvate dva Osre~anina i da ih dovedu u ku}u Milovana Be{ova Jovanovi}a. ^etnici su, na razgovor sa partizanima, uputili staroga Vasa Ne|eqkova Ma{kovi}a, ujaka Velimira Milo{evi}a. Partizani su odlu~ili da dva zarobqena ~etnika povedu do na kraj Vo~ja. Ako ~etnici ne budu pucali na wih preko Vo~ja, zarobqenike }e odatle pustiti. Tako su i u~inili. U Milovanovoj ku}i se na{ao i Jovica Bulatovi}, u~iteq iz Rovaca, u~esnik NOR-a od 1941. godine, koji je bio sa Milijom Lu~i}em u Smederevskoj Palanci 1940. godine. Kad su Jovici kazali da im je Milija komandir, Jovica mu je napisao pismo i rekao mu: "Ovakve vi{e ne {aqi na partizane".

361 ANANIJE SIMONOVI}

U Osretke je, opet, stigla tu`na vijest da su u Petoj ofanzivi, na Sutjesci, poginuli Bogdan Milo{evi} i wegov jedinac sin Ranko, moma~ka dika i ponos cijelog sela. Tih dana su se po Crnoj Gori kretale ve}e ili mawe grupe italijanskih vojnika, poku{avaju}i da se probiju prema Primorju i Italiji. Takva jedna grupa od desetak vojnika je do{la od Nik{i}a, koji je jo{ bio u wema~kim rukama, preko Veqeg Dubokoga i krenula prema Kola{inu. Kad su iz Ocke Gore izi{li na Vratlo, izgleda da je neko na wih ne{to povikao, pa su, od straha, bacili pu{ke i po{li u kolibu Vlada Milo{evi}a na Podima i naloìli vatru. Tu ih je, pred ve~e, na{ao Mirko Simonovi} i doveo u selo. Neki su ostali po ku}ama kao radnici (Lu~jo, \ovani, Vir|ilije i dr.), a drugi su po{li u Komandu mjesta u \u|evinu. Sjutri dan smo, u {umi kod Vratla, na{li devet pu{aka, po{to smo razumjeli da su pobacali "fu}ile" (pu{ke). Sedam pu{aka smo predali, a dvije zadràli za na{e potrebe, koje smo nosili do oslobo|ewa. Za predsjednika Op{tinskog Narodnooslibodila~kog odbora u Dowoj Mora~i je, 10. novembra 1943. godine, izabran Boò Kujovi} iz Mioske, a zatim Milovan Jovanovi} iz Osredaka, a za sekretara Puni{a Ja}imi}, prvoborac sa Dugog Laza. Kao administrativni radnik u Odboru je radio Blaò \okin Jovanovi}, po{to je bio jedan od pismenijih Osre~ana u to vrijeme, osim {kolovanih. Ne{to kasnije za seoske odbornike su odre|eni Milorad i Velimir-Veko Ma{kovi}i iz Osredaka i Mihailo Milo{evi} iz Qute. Kasnije, 1944. godine, Mihaila je zamijenio Ma{an Bukili}, koji je vra}en iz brigade. Odmah poslije 10. novembra, u Narodnooslobodila~ku vojsku su stupili: 1. Jovanovi} Milutina Laki}, 2. " Milovana Neboj{a, 3. " Boja Manojle, 4. " \ukana Josif, 5. " Marka Vido, 6. Simonovi} Jovana Mili}, 7. " Mirka Vu~i}, 8. Bukili} Radivoja Ma{an, 9. Ma{kovi} Savi}a Velimir, 10. " \or|ija Gojko,

362 OSRECI I OSRE^ANI

11. Milo{evi} Nikole Milotije, 12. Glavi~anin \ura Zdravko, 13. Jeleni} Jelene Vaso.

U NOV su do kraja rata ostali: Laki} Jovanovi}, Vu~i} Simonovi} i Vaso Jeleni} i kasnije postali oficiri. U omladinsko rukovodstvo u Osrecima i Mora~i izabrani su Mom~ilo Ma{kovi}, Tripko Milo{evi} i Dragomir Boji}. U posadnu ~etu kod Komande mjesta u \u|evini su stupili: 1. Ma{kovi} Gaja \uro, 2. " ]ira Zarija, 3. " Gaja Luka, 4. " Peri{e Reqa, 5. Bjeli} Milana Vladimir, 6. " Milana Manojle, 7. Jovanovi} Milutina Vukale, 8. " Milutina Vojin, 9. Stevanovi} Ilije ^edislav.

I pored vi{e javnih poziva i apela Komande mjesta i organa vlasti da se svi ~etnici, koji nijesu po~inili zlo~ine, slobodno prijave i stupe u redove NOV, veliki broj Osre~ana je pobjegao u {umu ili u wema~ki blok u Nik{i}u.

U {umu su pobjegli:

1. Glavi~anin \ura Radosav, 2. Ma{kovi} Novice Rado{, 3. " Milije Uro{, 4. " Milije Branko, 5. " Milije Vukota, 6. " \or|ija Veqko, 7. " Milovana Milorad, 8. " Milovana Milika, 9. " Savi}a Vladimir, 10. " Radosava Sreten, 11. " Peri{e Filip 12. Jovanovi} Mali{e Mile, 13. "Mali{e Zarija, 14. Bukili} Radivoja Murat-Radosav,

363 ANANIJE SIMONOVI}

15. Jovanovi} Mali{e Vojislav, 16. " Radivoja Stevan, 17. " Radivoja Radomir, 18. Stevanovi} Ilije Mom~ilo, 19. Lu~i} Luke Bo`idar, 20. Stevanovi} Miladina Milovan, 21. Ma{kovi} \or|ija Batri}, 22. Jovanovi} Mijajla Mili~ko, 23. Milo{evi} Radula Manojle.

U wema~ki blok, u Nik{i}u, pobjegli su:

1. Ma{kovi} Peri{e Stojan, 2. Jovanovi} Mijajla Milorad, 3. Medenica Milo{a Laki}, 4. Ma{kovi} \or|ija Milojica, 5. Bjeli} Joksima Radomir, 6. " Arsenija Milutin, 7. " Milutina Rado{, 8. " Milutina Mileta, 9. " Milutina Mili}, 10. Milo{evi} Boà Vlado, 11. "Radula Bajo, 12. "Radula Qubo, 13. Lu~i} Luke Milija, 14. " Luke Boò. Krajem novembra 1943. godine, ta~nije 21., jedna partizanska jedinica je oti{la preko Ropu{nice, opkolila Lije{we i uhvatila mawu grupu qe{anskih ~etnika, koji su te no}i do{li na slavu kod svojih ku}a (Aran|elov dan). Me|u wima je bio i Filip Peri{in Ma{kovi}, po{to mu je u Lije{wu bila tazbina. Svi uhva}eni su mobilisani u NOV, ali su ubrzo, uglavno, svi ponovo pobjegli u {umu, pa i Filip. Dolaskom Nardnooslobodila~ke vojske iz Bosne i uspostavqawem nove vlasti, u jesen 1943. godine, po~eo je potpuno novi ìvot u Osrecima i u svim krajevima Crne Gore. Odràvane su konferencije i mladih i starih, organizovane akcije na spremawu drva, prenosu sto~ne hrane, za izradu i prikupqawe odje}e i obu}e za vojsku (~arape, rukavice, gete, xemperi, kapuqa~e, opanci idr.). Organizovani su

364 OSRECI I OSREÂNI analfabetski te~ajevi za opismewavawe svih nepismenih. Bilo je dosta posla za sve sposobne qude i ène. Radilo se na opravci puta prema Kola{inu, opravci seoskih puteva, prenosu hrane, municije, rawenika, sijena iz Trebije{a u Kola{in, ~i{}ewu snijega i dr. Jedna od najteìh radnih akcija, u to vrijeme, bila je na prenosu sijena iz Trebije{a u Kola{in za potrebe partizanske komande (ishranu velikog broja kowa, koji su kori{}eni za prenos topova i minobaca~a). Akcija je po~ela polovinom januara 1944. godine i trajala je pet dana: putovawe od Kola{ina i okolnih sela do Manastira Mora~e, drugi dan od Manastira do Veqega Dubokoga, tre}i dan do Trebije{a, vezawe bremena i povratak do Dubokoga, ~etvrti dan povratak do Manastira i peti dan povratak u Kola{in, i to po veoma visokom snijegu i po velikoj januarskoj hladno}i. Bremena su bila te{ka od 15 do 30 kg, u zavisnosti od snage nosioca. U akciju je i{la sva sposobna omladina, i mu{ka i ènska, tako da sada nije mogu}e navesti wihova imena, a da se neko ime ne izostavi. Takva akcija je izvedena i januara 1945. godine, opet za prenos sijena sa Trebije{a u Kola{in. Krajem februara 1945. godine, omladina je masovno u~estvovala na prenosu oko 170 premrzlih vojnih pitomaca iz Veqeg Dubokoga do Rijeke Piperske (blizu Bio~a). Sli~nih akcija je bilo i u okolini Kola{ina za prenos sijena iz Lu~ke gore i iz Potrka na Siwavini. Sada je te{ko shvatiti da se u takvoj situaciji organizuju takve akcije i omladina izlaè izuzetnim naporima, ali se mora znati da je to bio jedini na~in da se potrebne koli~ine sijena prenesu do Kola{ina i premrzli pitomci do Rijeke Piperske. I pored takvih napora, oskudice u hrani i odje}i, niskoj temperaturi, gotovo niko od akcija{a nije imao nikakve posqedice za zdravqe. Samo je Boìdar Vasov Ma{kovi}, poslije akcije na ~i{}ewu snijega uz Taru, decembra 1943. godine, obolio od tifusa i umro. Glavna radna snaga za radove u selu bili su stariji qudi, koji zbog starosti, nijesu mogli biti vojnici, a za poslove van sela omladina ro|ena od 1920. do 1927. godine. Tek polovinom 1944. godine, op{tim poslovima NOP-a, koji su iziskivali mawe fizi~ke napore (prikupqawe hrane, prenos obavje{tewa, prikupqawe

365 ANANIJE SIMONOVI} rekvizicije i dr.), obuhva}eni su i mladi}i ro|eni 1928. godine. U Osrecima je bilo oko 35 djevojaka i mladi}a, koji su obavqali sve ove poslove. Oni su uloìli mnogo napora u tim akcijama. Neki su ve} bili ~lanovi SKOJ-a, a neki su primqeni u toku 1944. ili 1945. godine, a to je trebalo zasluìti velikom aktivno{}u, disciplinom i odgovorno{}u, Omladina Osredaka ukqu~ena u omladinske radne akcije (ro|eni od 1920. do 1927. godine): 1. Ma{kovi} Milovana Mom~ilo, 2. Boji} Ivana Dragomir, 3. Milo{evi} Andrije Tripko, 4. Medenica Radomira Senka, 5. Jovanovi} Milovana Rosa, 6. Jovanovi} Milovana Dragica, 7. Jovanovi} \ukana Bulica, 8. " \ukana Savka, 9. Ma{kovi} Milovana Pija, 10. Jovanovi} Marka Jelisaveta, 11. " Bo{ka Mira, 12. " Jola Dimitrije (po{ao u posadu septembra 1944.), 13. Ma{kovi} Gaja Danica, 14. " Vasa Jelica, 15. " " Boìdar (umro decembra 1943.), 16. " " Desa, 17. Lu~i} Marka Bula, 18. Glavi~anin \ura Koviqka, 19. Simonovi} Mirka Milosava (udala se aprila 1945.), 20. " Jovana Milka (udala se oktobra 1944.), 21. Ma{kovi} Mira{a Radisav, 22. Lu~i} Luke Stanka, 23. Stevanovi} Miladina Darinka, 24. " "Mijat (po{ao u brigadu sept. 1944.), 25. Ma{kovi} Milije Vidosava, 26. " Milije Kosa, 27. " Radowe Jelika, 28. " Milovana Jasna, 29. " Savi}a Jezdimir, 30. Jovanovi} Milo{a Milosava, 31. Bukili} Murata [awa,

366 OSRECI I OSRE^ANI

32. " Radomira Desa, 33. " " Julka, 34. . Simonovi} Jovana Mili} (po dolasku iz brigade, februara 1944. godine). U toku 1944. godine, u ovu radnu jedinicu uqu~eni su omladinci ro|eni 1928. godine: 1. Lu~i} Marka Danilo, 2. Jovanovi} Marka Veli{a, 3. Milo{evi} Radula Drago, 4. Simonovi} Mirka Ananije, 5. Milo{evi} Mihaila Luka, 6. Bukili} Murata Milutin.

Po~etkom decembra 1943. godine do{le su vijesti o Drugom zasijedawu AVNOJ-a u Jajcu i o wegovim najva`nijim odlukama, ali je do{la i tu`na vijest da je na Glamo~kom Poqu poginuo Ivo-Lola Ribar, predsjednik omladine Jugoslavije i sekretar CK SKOJ-a. Tada je ve} bio umro od rana zadobijenih o borbama oko Kola{ina i wegov brat Jurica, ~lan Polit- odjela ^etvrte crnogorske proleterske brigade. Lola je ve} tada bio veoma popularan kod naroda i omladine, pa su o wemu i pjesme pjevane, kao: "Mila majko bi li mogla znati, Mogu li se mrtvi podizati, Mi bi na{eg podigli heroja, Druga Iva, sekretara SKOJ-a."

Tada smo prvi put ~uli da je Komandant Vrhovnog {taba NO vojske Jugoslavije Josip Broz Tito i da je progla{en za Mar{ala Jugoslavije, ali nijesmo znali ko je, odakle je, a to jo{ nijesu znali ni mnogi stari borci. Tek kasnije, u 1944. godini, smo saznali i o drugim rukovodiocima (\ilasu, Tempu, Milutinovi}u, Rankovi}u i drugima). U decembru su, u svim selima u Mora~i i u Crnoj Gori, organizovane pionirske ~ete, u koje su ukqu~ivana djeca od deset do petnaest godina, a wihov je zadatak bio da poma`u organima vlasti i omladini u prikupqawu hrane, odje}e, obu}e, rekvizicije i drugog, za potrebe NOB-e. U Osrecima je pionirska ~eta formirana u ku}i Mihaila Milo{evi}a, u Vrtima. Prisustvovao je neko od rukovodstva omladine, ali se

367 ANANIJE SIMONOVI} ne mogu sjetiti da li je to bio Milisav Laki}evi}, Mom~ilo Ma{kovi} ili Rajko Simonovi}. Za komandira ~ete je odre|en Ananije Simonovi}, a za komesara Danilo Lu~i}. Bilo je prisutno oko 25 pionira. Krajem 1943. godine iz brigade su pobjegli Josif i Vido Jovanovi}i i ostali u {umi do oslobo|ewa. U toku zime iz brigade je pobjegao Zdravko Glavi~anin i prikqu~io se grupi osreda~kih ~etnika, koji su se krili u {umi. Marta 1944. godine u Razdoqu je uhva}en Bo`idar Lu~i} i upu}en u brigadu. U borbama u Gorwem Polimqu je rawen. Odbio je da ide u Italiju, sa drugim rawenicima, na lije~ewe. Krajem jula iste godine pobjegao je iz brigade i prikqu~io se osreda~kim ~etnicima u {umi. Marta 1944. godine iz {ume su se prijavili Mom~ilo i Milovan Stevanovi}i, koji su upu}eni u brigadu. Sa wima je po{ao i Manojle Stevanovi}, ne{to mla|i od wih. Poslije mjesec-dva od Brodareva su se vratili i pobjegli u {umu. U proqe}e 1944. godine, ponovo je objavqena objava ili amnestija da se prijave ~etnici koji su pobjegli u {umu ili u blok, ali se na taj poziv nije niko od Osre~ana odazvao. Da bi se onemogu}ile porodice da im iznose hranu i druge potrebe, Komanda mjesta je neke porodice preselila u sredinu sela. Tako su Stanisava Stevanova i Marica Muratova Bukili} `ivjele u ku}i Vukosava Stankovi}a, Radosav Ma{kovi} u ku}i Milke Jovanovi}, Radule Milo{evi} u ku}i Bo{ka Jovanovi}a, Miladin Stevanovi} u ku}i \ura Glavi~anina itd. No, ni to nije pomoglo da se neko prijavi, pa su porodice, poslije mjesec dana, vra}ene svojim ku}ama. Tada su organizovane potjere za hvatawe ~etnika, u kojima su u~estvovali borci posadnih ~eta i tek formiranih jedinica KNOJ-a (Korpusa narodne odbrane Jugoslavije). U jednoj takvoj pretrazi {uma iznad Osredaka, u proqe}e 1944. godine, uhva}en je Mom~ilo Stevanovi} i istoga dana strijeqan u Jelovcu. Iza toga se prijavio Manojle Stevanovi}, koji je upu}en u brigadu u kojoj je ostao do kraja rata. Tih dana vr{ena je pretraga i Jasenove i Ocke Gore, pa je ispod Tustice poginuo Veqko Milovanov Jovanovi}, borac Posadne ~ete. Ubili su ga Mileta Radojevi} i wegovi sinovi Dragi{a i Mi}un {to su Mileta i Mi}un priznali na su|ewu u Kola{inu.

368 OSRECI I OSRE^ANI

U borbama vo|enim protiv Wemaca i ~etnika, u toku proqe}a 1944. godine, poginuli su kao partizani: Neboj{a Milovanov Jovanovi}, Manojle Bojov Jovanovi} i Velimir Savi}ev Ma{kovi}. Iz brigada su vra}eni u pozadinu zbog godina ili zbog bolesti: Ma{an Radivojev Bukili}, Gojko \or|ijev Ma{kovi}, Mili} Jovanov Simonovi}, Milotije Nikolin Milo{evi} (upu}en u Prekobr|e za omladinskog rukovodioca). U proqe}e 1944. godine, u Mora~i je formiran omladinski radni bataqon za izvo|ewe radnih akcija koji je dobio ime "Stahanov", po imenu poznatog ruskog komsomolca, koji je poslije Oktobarske revolucije organizovao "stahanovski pokret", za izgradwu Zemqe. Tada je omladina pjevala pjesmu: "Na{ bataqon ove zime, Za zasluge dobi ime".

U avgustu 1944. godine po~ela je nova wema~ka ofanziva protiv snaga NOP-a. Partizanske snage, organi vlasti, bolnice i pozadinske jedinice su odstupili preko Javorja. U borbe su se ukqu~ili i ~etnici iz wema~kog bloka iz Podgorice i Nik{i}a, a i oni iz {ume.Oko Kola{ina su vi{e dana vo|ene te{ke borbe, u kojima su poginuli osreda~ki ~etnici: Filip Peri{in Ma{kovi}, Milutin Arsenijev Bjeli} i Mileta Milutinov Bjeli}, a te{ko rawen Rado{ Milutinov Bjeli}. U Manastiru su ~etnici odràli veliki zbor, na kojem je govorio vojvoda Pavle \uri{i}. Postavqena je nova ~etni~ka vlast, a za predsjednika ~etni~ke op{tine postavqen Miqan Medenica iz Ravni. Sa zbora je Pavle \uri{i} sa svojim "Gvozdenim pukom", po{ao prema Gorwoj Mora~i, ispred same no}i. Toga dana je iz Potajske gore (iza Tali) jedna jaka partizanska ~eta, koja je vra}ena u pozadinu, krenula prema Crkvini i Vu~ju. Kada se ~eta, u samu no}, spu{tala niz Qutu ka mostu na Mora~i, ~ula je da uz [ume od Ra{kova Luga ide ja~a ~etni~ka vojska. Pred ~etom su bili Laki} Simonovi} i Mujo i Vlado [}eki}i, prvoborci iz Vasojevi}a. Da ne bi ~eta do{la u opasnost zbog male blizine preko rijeke, odlu~eno je da ~eta brzo pre|e most i izvr{i muwevit napad na ~etnike. êta je uspjela da izi|e na put Mioska-Dragovi}a Poqe prije nego je stiglo ~elo ~etni~ke kolone. Zauzela je povoqan poloàj, pa je otvorila ubita~nu vatru, koja je trajala oko pola

369 ANANIJE SIMONOVI} sata. Iz Ropu{nice je izgledalo kao da "gori nebo". Samo je "radila" ma{inka, pu{komitraqez i bomba. êtnici su se razbjeàli uz [ume ra{a~ke, a partizani prodrli putem prema Mioskoj sa rawenim Mujom [}eki}em. Kod ~etnika je bilo vi{e rawenih i mrtvih Ubijen je i kow Pavla \uri{i}a, a Pavle se spasio. Tih dana iz posadne ~ete su pobjegli u ~etnike Reqa Ma{kovi} i Borivoje Rnkovi}. Za Requ je govoreno da su ga zarobili ~etnici u Star~u, {to nije nemogu}e. Sa partizanima, preko Javorja, su odstupili: Mom~ilo Ma{kovi}, koji je u borbi na Trebije{u teè rawen, pa je evakuisan sa aerodroma u Breznima sa ostalim rawenicima u Italiju, Milotije i Tripko Milo{evi}i i Rosa i Dragica Jovanovi}, koji su se, poslije borbe na Krnovu, vratili u Mora~u. Na Krnovu je 25. avgusta 1944. godine ~etni~ki Gvozdeni puk Pavla \uri{i}a upao u partizansku klopku, gdje je poginulo vi{e ~etnika, a oko 300 zarobqeno. Tu je zarobqen i Reqa Ma{kovi}, koji je upu}en u Sedmu omladinsku brigadu, ali je poslije 10-15 dana, ponovo pobjegao u ~etnike. Ostali Osre~ani, koji su bili u Posadnoj ~eti i drugi, za vrijeme ove ofanzive, ostali su u {umi u Osrecima, kriju}i se u Jelovcu i to: 1. Ma{kovi} \uro, 2. " Velimir-Veko, 3. " Luka, 4. " Zarija, 5. Jovanovi} Vojin, 6. " Blaò, 7. Milo{evi} Mihailo, 8. Simonovi} Mili}, 9. Ma{kovi} Milorad. 10. Stevanovi} êdislav

Tih dana svi osreda~ki ~etnici su do{li u selo dosta bu~no, pjevaju}i i pucaju}i iz pu{aka. Do{li su preko Visilaza, a ru~ali su kod ku}e Jola Jovanovi}a, veselili se i bacili nekoliko bombi niz Prlove. Tada su se razi{li ku}ama. Qu}ani su po{li uz Krio~e prema Vratlu i Ropu{nici, a mawi broj oti{ao u \u|evinu, u Komandu mjesta.

370 OSRECI I OSRE^ANI

Grupa osreda~kih partizana, koja se nalazila u Jelovcu, u visini Poda, za svaki slu~aj se povukla dubqe uz Jelovac. Uve~e, 26. avgusta, oko pola no}i, rasplamsala se borba u Manastiru, koji su napale brigade, koje su stigle od Krnova preko Rovaca. Borba je bila èstoka. Eno i sada zrni{ta od te borbe na metalnim djelovima oboja portenih vrata. Tada je u Manastiru poginulo 17 ~etnika, a me|u wima i novi predsjednik op{tine Miqan Medenica iz Ravni. I ~etnici iz \u|evine, gdje im je bila Komanda, bez metka su pobjegli preko Ostrvice prema Mate{evu, gdje su se nalazili Wemci. Sa wima je bio i Vukale Jovanovi} koji se tih dana prijavio ~etnicima. Poslije nekoliko dana se vratio ku}i. Nikada nije mogao objasniti kako se tamo na{ao. Rano ujutro smo saznali {ta se desilo u Manastiru, pa je moj otac Mirko zvao \ura Ma{kovi}a i Mihaila Milo{evi}a, koji su sa ostalima bili u Jelovcu, ali se nijesu odazivali, pla{e}i se da je Mirka neko prisilio da ih zove. Tada je on viknuo: "Ke}, jaradi, jaradi", kako je ranije dogovoreno da ih zove ako sve bude u redu. Brzo su do{li i produìli u Komandu mjesta u \u|evini. Ubrzo je u Posadnu ~etu oti{ao i Vukale Jovanovi}. Osreda~ki ~etnici su ponovo pobjegli u {umu ili u wema~ki blok u Podgorici. U blok su pobjegli: 1. Jovanovi} Milorad, 2. " Mili~ko, 3. " Josif, 4. " Vido, 5. " Jole, koji je do avgusta bio kod ku}e, 6. Bukili} Radosav-Murat, 7. Ma{kovi} Batri}, 8. " Milojica, 9. " Stojan, 10. Medenica Laki}, 11. Stevanovi} Milovan, 12. Lu~i} Milija, 13. " Boìdar, 14. " Boò, 15. Milo{evi} Bajo, 16. " Qubo, 17. " Manojle,

371 ANANIJE SIMONOVI}

18. Bjeli} Radomir,

a u {umu su pobjegli:

1. Bukili} Stevan, 2. Bukili} Radomir, 3. Jovanovi} Zarija, 4. " Mile, 5. " Vojislav, 6. Glavi~anin Radosav, 7. Glavi~anin Zdravko, 8. Rnkovi} Borivoje, 9. Milo{evi} Vlado, 10. Ma{kovi} Uro{, 11. " Branko, 12. " Vukota, 13. " Milorad, 14. " Milika, 15. " Veqko, 16. " Vladimir, 17. " Sreten, 18. " Rado{, 19. " Reqa 20. " Radosav.

Radosav je bio stariji i do tada je bio kod ku}e i bavio se doma}im poslovima. Niko nije znao za{to je Radosav pobjegao u {umu, po{to je bio stariji ~ovjek, a on je to, kasnije, pravdao time {to se pla{io da }e wegov sin Sreten sa svojim, uglavnom, mladim dru{tvom, napraviti neko zlo, pa se ne}e smjeti prijaviti kad se rat zavr{i. Izgleda da je tako i bilo. Jednoga dana, odmah poslije ofanzive, niz Kolibi{ta se pojavio jedan partizanski vojnik. êtnici su ga ugledali od Marine vode, pa dvojica-trojica isko~e te ga uhvate. Po~eli su da ga psuju i da mu prijete, tako da se i on upla{io, {to je i normalno. Tada se umije{ao Radosav i po~eo da vi~e na wih, a wega da hrabri. Nau~io ga je da svrati kod wegove ku}e iznad Jablana i da traì ne{to za jelo, kod Radosavqeve ène Grane, pa neka tada ide svojim putem. Tako je vojnik i uradio.

372 OSRECI I OSRE^ANI

Krajem septembra u brigadu je po{ao Mijat Miladinov Stevanovi}, u kojoj je ostao do zavr{etka rata, a Dimitrije Jolev Jovanovi} u Posadu i ostao do aprila 1945. godine, kada je nastavio {kolovawe. Krajem novembra 1944. godine grupa osreda~kih ~etnika: Radosav i Zdravko Glavi~ani, Borivoje Rnkovi}, Vlado Milo{evi} i Reqa Ma{kovi} krenuli su da idu u blok u Podgorici, kod Wemaca. Kad su do{li do Iva~eva dola vidjeli su da se ne mogu probiti do bloka, vratili su se ispod Maganika, preko Dubokoga i Lije{wa i, po snijegu, do|u u Ropu{nicu. Otkopali su Peri{in trap sa krompirom u Jasenovom dolu i pekli krompire da jedu. Tu su odlu~ili da se prijave Komandi mjesta, pa {ta bude sa wima. Pridruìo im se i Rado{ Ma{kovi}. Tada su Radosav, Borivoje i Reqa upu}eni u Sedmu brigadu, a Zdravko u Miliciju. Vlado i Rado{ su zatvoreni. Vlado je, na su|ewu, priznao i neke krivice koje su drugi po~inili, pa je osu|en na smrt i strijeqan u Bijelom Poqu. Rado{ je osu|en na oko godinu dana zatvora. Radosav Glavi~anin je poginuo u borbama za oslobo|ewe Sarajeva. Prilikom odstupnice Wemaca i ~etnika krajem decembra 1944. godine, iz Kola{ina su pobjegli u {umu i prikqu~ili se grupi koja se jo{ od septembra krila u Osrecima i Qutoj: Jovanovi} Mili~ko, Jovanovi} Vido, Jovanovi} Josif, Ma{kovi} Stojan i Stevanovi} Milovan. Dakle, osreda~ki ~etnici su bili vrlo uporni, pa se sporo smawivao wihov broj, iako od septembra 1944. godine ~etnici nijesu predstavqali nikakvu snagu, koja bi mogla biti smetwa Narodnooslobodila~koj vojsci da ne izvojuje pobjedu. êtnici nijesu postupili ni po pozivu kraqa Petra, u govoru preko Radio-Londona od 14. septembra i 20. oktobra 1944, da se ~etnici Draè Mihailovi}a stave pod komandu Vrhovnog komandanta NOV Jugoslavije, Josipa Broza Tita i tako speru qagu izdaje. To zna~i da su, na kraju svoga djelovawa i ratovawa, u ime Kraqa i Otaxbine, izdali i toga Kraqa i tu Otaxbinu. Ipak, nije bilo ~etnika iz Osredaka, koji se nijesu mogli slobodno prikqu~iti Narodnooslobodila~koj vojsci, jer nijesu po~inili neka teà djela zbog kojih bi morali odgovarati, osim {to su se, ponegdje, nequdski odnosili prema svojim kom{ijama-pripadnicima NOP-a. Ali, gebelsovska propaganda je bila ja~a, pa su se upravqali prema woj i bjeàli kod

373 ANANIJE SIMONOVI} okupatora i sluìli wihovim interesima. Oni drugi, mla|i, nijesu htjeli da prihvate ideologiju i ciqeve za koje su se borili komunisti. Smatrali su da je boqe sa~uvati gole ìvote u pe}inama i zemunicama nego i}i u te{ke borbe, gdje je vjerovatno}a da se preìvi mnogo mawa. I disciplina i moral u partizanskim jedinicima je bila mnogo druk~ija nego kod ~etnika. Zna~i, sigurnije je bilo u skloni{tima ispod Jablana, u êlini, u Lukom brdu, u Vaqu, u pe}inama pored Mora~e itd, nego u proleterskim i drugim partizanskim jedinicama, gdje se vodi borba na ìvot i smrt i gdje se ne smije uzeti tu|e par~e hqeba ili bilo {to drugo, pa makar se umiralo od gladi. Rat je potrajao sve do polovine 1945. godine. U odstupnici Wemaca i ~etnika vo|ene su krvave borbe kroz Bosnu, u Dalmaciji, u Vojvodini, a naro~ito na Sremskom frontu. Wemci su htjeli po svaku cijenu da zadrè partizane i Ruse dok im se ne izvuku brojne divizije koje su se povla~ile iz Gr~ke preko Albanije, Crne Gore, Bosne i Dalmacije. Te borbe su trajale sve od po~etka novembra 1944. do 12. aprila 1945. godine, kada je probijen Sremski front. U tim borbama je poginulo 13.200 boraca NOV-a, uglavnom mladih qudi, koji su u partizanske jedinice stupili poslije oslobo|ewa Srbije i Beograda. No, bilo je i starih boraca, koji su izdràli sve okr{aje sa uvijek brojnijim neprijateqskim snagama: Italijanima, Wemcima, ~etnicima, usta{ama, bjelogardejcima, domobranima, Bugarima, balistima i drugim od Rudoga do Sremskog fronta. Mnogi od wih su izrasli u iskusne i sposobne komandante i komesare krupnih vojnih jedinica od bataqona i brigada do armija. Jedan od takvih bio je i Savo Sekulov Ma{kovi}, koji je, na Sremskom frontu, bio komandant Osme crnogorske brigade. Nije imao sre}e da doìvi zavr{etak rata, ve} je hrabro poginuo krajem 1944. godine. Progla{en je za Narodnog heroja Jugoslavije. Na zgradi {kole u Osrecima otkrivena je 4. decembra 1974. godine Spomen-plo~a sa ovim tekstom: "U ovom selu ro|en je 14. januara 1914. godine, narodni heroj Savo Ma{kovi}, ~lan Komunisti~ke partije Jugoslavije od 1940, borac i komandant Prvog crnogorskog bataqona Prve proleterske brigade, poginuo 4. decembra 1944. godine na Sremskom frontu kao komandant Osme crnogorske brigade".

374 OSRECI I OSRE^ANI

Drugi svjetski rat je zavr{en 9. maja 1945. godine, a borbe u Jugoslaviji su zavr{ene 15. maja 1945. Osreci su, kao i mnoga druga sela, u Drugom svjetskom ratu, imali velike gubitke u qudstvu, a i velike gubitke u imovini za izdr`avawe raznih vojnih formacija koje su boravile ili prolazile preko Osredaka i bli`e i daqe okoline. Poginuli u aprilskom ratu 1941. godine: 1. Bjeli} Arsenija Dragutin, ro|en 1917. u Qutoj. Poginuo 1941. godine na Skadarskom frontu. 2. Jovanovi} Vidaka Jovan, ro|en 1911. godine u Osrecima. Poginuo 1941. godine na Skadarskom frontu. 3. Jovanovi} Mijaila Milosav, ro|en 1910. godine u Osrecima. Poginuo na Skadraskom frontu 1941. godine.

Poginuli kao pripadnici NOP-a: 1. Bjeli} Ma{a Vojislav, ro|en 1920. Osreci. U NOP-u od 1941.Poginuo na Brodu 1943. godine. ^lan KPJ od 1940. godine. 2. Boji} Ivana Milivoje, ro|en 1924. godine u Pe}i. Poginuo 1943. godine na Brodu. ^lan SKOJ-a od 1941. godine. 3. Glavi~anin \ura Radosav, ro|en 1922. godine u Osrecima. U NOP-u od kraja 1944. godine. Poginuo 1945. godine kod Sarajeva 4. Jovanovi} Milovana Veqko, ro|en 1921. godine u Osrecima. ^lan KPJ od 1943. godine. Poginuo u Tustici 1944. godine. 5. Jovanovi} Boja Manojle, ro|en 1925. godine u Osrecima. Poginuo 1944. godine kod Sarajeva. 6. Jovanovi} Milovana Neboj{a, ro|en 1925. godine u Osrecima. ^lan KPJ od 1943. godine. Poginuo 1944. godine kod U`ica. 7. Bulatovi} Ne|eqka Radisav, ro|en 1907. godine u Jasenovi.Poginuo 1942. godine na Crkvini. 8. Ma{kovi} Vasa Bo`idar, ro|en 1924. godine u Osrecima. ^lan SKOJ-a od 1943. godine. Umro od tifusa 1943. godine.

375 ANANIJE SIMONOVI}

9. Ma{kovi} Savi}a Velimir, ro|en 1922. godine u Qutoj. Poginuo 1944. godine kod Bijelog Poqa. 10. Ma{kovi} Sekule Vojislav, ro|en 1919. godine u Osrecima. ^lan KPJ od 1938. godine. Poginuo 1942. godine kod Kupresa, kao komesar bataqona 4. Proleterske brigade. 11. Ma{kovi} Milutina Janko, ro|en 1909. godine u Osrecima.Poginuo 1942. godine u Bistrici. 12. Ma{kovi} Milovana Mile, ro|en 1908. godine u Qutoj. Poginuo 1942. godine u Bistrici. 13. Ma{kovi} Milovana Mili}, ro|en 1919. u Osrecima. ^lan KPJ od 1940. godine. Poginuo kod Bugojna 1942. godine. 14. Ma{kovi} Sekule Savo, ro|en 1914. godine u Osrecima. ^lan KPJ od 1940. godine. Poginuo 1944. godine na Sremskom frontu. Narodni heroj. 15. Milo{evi} Pavi}a Andrija, ro|en 1888. godine u Osrecima. Poginuo 1943. godine kod [ehovi}a. 16. Milo{evi} Pavi}a Bogdan, ro|en 1893. godine u Osrecima. Poginuo 1943. godine na Zelengori. 17. 17. Milo{evi} Bogdana Ranko, ro|en 1924. godine u Osrecima. ^lan KPJ od 1942. godine. Poginuo 1943. godine u Kladwu. 18. Milo{evi} Andrije Strahimir, ro|en 1916. godine u Osrecima. ^lan KPJ od 1940. godine. Poginuo 1942. godine kod Bugojna. 19. Simonovi} Marka Vladimir, ro|en 1914. godine u Osrecima. ^lan KPJ od 1941. godine. Strijeqan na Brezi 1942. godine. 20. Simonovi} Milovana Manojle, ro|en 1912. godine u Osrecima. Poginuo 1944. godine na Sajmi{tu u Beogradu. 21. Simonovi} Marka Svetozar, ro|en 1919. godine, u Osrecima. Poginuo 1942. godine u Bistrici. Od bombardovawa maja 1943. godine poginuo je Bo`idar Radomirov Medenica, ro|en 1928. godine. Na mermernom spomeniku u manastirskoj porti, koji je otkriven 13. jula 1981. godine, povodom 40. godi{wice ustanka crnogorskog naroda protiv okupatora, upisana su imena svih

376 OSRECI I OSRE^ANI poginulih Mora~ana, pa i Osre~ana, u ratovima od 1875. do 1945. godine, koji su ro|eni u Mora~i. Na dijelu spomenika, sa krstom kao simbolom, upisan je tekst: "U spomen Dowomora~anima poginulim u vjekovnim borbama za nacionalno oslobo|ewe od 1875. godine. Ratovi za slobodu i nacionalnu nezavisnost i pado{e Dowomora~ani": 1875-1880, sa 73 imena, me|u kojima i 3 Osre~anina. 1912-1918, sa 327 imena, me|u kojima i 35 Osre~ana.

Na drugom dijelu spomenika, sa petokrakom zvijezdom kao simbolom, upisan je ovaj tekst: "Narodnooslobodila~ki rat i revolucija, pod rukovodstvom Komunisti~ke partije Jugoslavije, sa drugom Titom na ~elu, 1941-1945. i pado{e Dowomora~ani": upisano 228 imena, me|u kojima i imena 24 Osre~ana. Kao pripadnici ~etni~ke vojske iz Osredaka su odstupili sa Wemcima: 1. Bjeli} Joksima Radomir, 2. Bukili} Radivoja Radosav-Murat, 3. Jovanovi} Vula Jole, 4. Jovanovi} Mijajla Milorad, 5. Lu~i} Luke Milija, 6. Ma{kovi} \or|ija Batri}, 7. Ma{kovi} \or|ija Milojica, 8. Milo{evi} Radula Bajo, 9. Medenica Milo{a Laki}.

Poginuli u borbama, kao ~etnici: 1. Bjeli} Arsenija Milutin, kod Mate{eva, 2. Bjeli} Milutina Mileta, kod Mate{eva, 3. Jovanovi} Miluna Miro, kod Kalinovika, 4. Ma{kovi} Gaja Rade, u Hercegovini, 5. Ma{kovi} Peri{e Filip, u Smailagi}a Poqu, 6. Milo{evi} Radivoja Uro{, u Hercegovini.

Strijeqani od organa NOP-a: 1. Stankovi} Bogdana Vukosav, 1941. godine, 2. Lu~i} Nikole Luka, 1942. godine,

377 ANANIJE SIMONOVI}

3. Lu~i} Luke Vlajko, 1942. godine, 4. Milo{evi} Milisava Milosava, 1942. godine, 5. ""Radowa, 1942. godine, 6. Stevanovi} Ilija Mom~ilo, 1944. godine. 7. Milo{evi} Bo`a Vlado, 1945. godine,

Zarobqeni na Zidanom Mostu kao ~etnici, pa vra}eni ku}i: 1. Lu~i} Luke Bo`idar, 2. Lu~i} Luke Bo`o, 3. Milo{evi} Radula Qubo, 4. Milo{evi} Radula Manojle.

Osre~ani, koji su se, kao ~etnici, prijavili 28. avgusta 1945. godine: 1. Bjeli} Milutina Mili}, 2. Bjeli} Milutina Rado{, 3. Bukili} Radivoja Radomir, 4. Bukili} Radivoja Stevan, 5. Jovanovi} \ukana Josif, 6. " Marka Vido, 7. " Mali{e Zarija, 8. " " Mile, 9. " " Vojislav, 10. " Mijajla Mili~ko, 11. Ma{kovi} Peri{e Stojan, 12. " Milije Uro{, 13. " " Branko, 14. " Radowe Vukota, 15. " Savi}a Vladimir, 16. " Mirka Radosav, 17. " Radosava Sreten, 18. " \or|ija Veqko, 19. " Milovana Milorad, 20. " " Milika, 21. Stevanovi} Miladina Milovan.

Kada su se prijavili, predali su oru`je u Komandu mjesta, dali kratke izjave i pu{teni ku}ama. Kasnije su mladi, koji

378 OSRECI I OSREÂNI nijesu sluìli vojsku, pozivani, kao i svi drugi dorasli obveznici, da odsluè vojni rok. Samo ~etiri Osre~anina su bili u NOP-u od 1941. godine, koji su preìvjeli rat i dobili Partizansku spomenicu 1941. godine: 1. Ma{kovi} Sekule Marijan, 2. Milo{evi} Andrije Velimir, 3. Jovanovi} Milovana Batri}, 4. Simonovi} Milovana Laki}.

Orden Narodnog heroja Jugoslavije dobili su: 1. Ma{kovi} Sekule Savo i 2. Ma{kovi} Novice Jelica, rodom iz Plane.

Za Osre~ane, koji su ranije odselili u okolinu Kola{ina i u druge krajeve nema dovoqno podataka o wihovom u~e{}u u Drugom svjetskom ratu. Zna se samo za poginule Osre~ane u NOR-u iz sreza kola{inskog: Jelicu Ma{kovi}, Narodnog heroja, Novicu Ma{kovi}a, Blaà Milo{evi}a, Vladimira Milo{evi}a, Radojicu Milo{evi}a i Milinka Lu~i}a i wegovog sina Jak{u i k}erku Jasnu, koji su do rata ìvjeli u [ahovi}ima. Isto tako nema podataka za Osre~ane koji su ìvjeli na strani, a u~estvovali u ratu u ~etni~kim redovima. Nosioci Partizanske spomenice 1941. su bili: 1. Veqko Novi~in Ma{kovi} iz Plane, 2. Blaò Milutinov Ma{kovi}, svje{tenik iz Hercegovine, 3. Tadi{a Blagojev (Blagov) Lu~i} iz Bijelog Poqa 4. Lazar Qubomirov Lazaravi} iz Beograda.

Nije bilo lako, 1942. godine, ostaviti porodicu i imawe i po}i u jedinice NOP-a, a ne zna se sigurno ni gdje se ide ni koliko }e se na drugim teritorijama (van Crne Gore) ostati, ali nije bilo drugoga izlaza. Samo iz ku}e Milo{evi}a (Pekovi}a) je po{lo pet qudi: Andrija, Velimir, Strahimir, Bogdan i Ranko. Rat je pre`ivio samo Velimir, koji je tada ostavio bolesnu i staru majku, bolesnoga brata, ~etvoro djece i `enu. Trebalo je dosta hrabrosti i odlu~nosti, da se tako uradi, pogotovu {to je bio neobrazovani zemqoradnik, tek ukqu~en u politi~ki i partijski rad. Bilo je sli~nih slu~ajeva

379 ANANIJE SIMONOVI} i u drugim mora~kim selima i u drugim krajevima, pa da idu, ~ak, i ~itave porodice. Ovo je jedan od najizrazitijih primjera, pa zasluùje da se sa~uva od zaborava i da se pokaè na kakve su `rtve bili spremni pravi patrioti i rodoqubi, kada je u pitawu domovina, narod i sloboda. @ene osreda~ke, kao i druge, su i u Drugom svjetskom ratu, podnijele veliki teret i napore da bi odràle svoje porodice. U ranijim ratovima ène nijesu u~estvovale u borbama sa neprijateqem, izuzev ~asnih izuzetaka, a u Narodnooslobodila~kom ratu je bilo dosta djevojaka, pa i udatih èna, koje su od prvih dana, stupile u redove ustanika protiv okupatora ili masovno pomagale Narodnooslobodila~ki pokret. Mnoge su bile, zbog toga, zatvarane, internirane u logore ili obje{ene ili strijeqane, a neke i zaklane od ~etnika, Italijana, Wemaca, usta{a i drugih neprijateqa NOP-a. U borbama su djevojke-partizanke bile veoma hrabre i izdr`qive. Nema slu~aja da je neka partizanka dezertirala (pobjegla) iz Narodnooslobodila~ke vojske, a malo ih je i zarobqeno. Radije su se same ubijale nego se predavale neprijatequ. Vi{e partizanki su za svoju hrabrost i pona{awe u borbama dobile visoka priznawa: ordene i spomenice, a neke i zvawe Narodnog heroja Jugoslavije, kao {to je Osre~anka Jelica Ma{kovi} iz Plane. Kao primjer hrabrosti i po`rtvovawa partizanki-boraca najboqe govori na~in pogibije Jelice Ma{kovi}, Osre~anke iz Plane: "U krvavim borbama na Kupresu Jelica je te{ko rawena kroz obje noge, ali neustra{ivi pu{komitraqezac nije klonuo. Naredila je drugovima da odstupaju i nije dozvolila da je izvla~e. Stisla je zube, wen pu{komitraqez se oglasio i po~eo da kosi usta{ke horde. Kad su i posqedwi weni drugovi umakli iz neprijateqskog obru~a pod za{titom Jeli~inog pu{komitraqeza, weno oru`je je, za trenutak, za}utalo, a onda je odjeknula stravi~na ekspolzija. Jelica je posqedwu bombu sa~uvala za sebe, privila je na ~edne djevoja~ke grudi i nije dopustila da krvnicima ìva padne u ruke. Umjesto nevjestinskog vijenca, svila je na ~elo i ime vijenac slave, vijenac narodnog heroja". (Budo Simonovi}: Mijat i Mojsije, str. 17).

380 OSRECI I OSRE^ANI

U Osrecima je bilo 1941. godine vi{e starijih qudi, koji, zbog starosti, nijesu mogli u~estvovati u ratu ni na jednoj strani. Naravno, jedni su simpatisali NOP, a drugi ~etnike, u zavisnosti od toga na kojoj su strani bili wihovi najbliì srodnici, ali se nijesu posebno isticali. Samo je Mirko Simonovi}, zbog kratkotrajnog u~e{}a u partizanskoj vojsci, bio uhap{en aprila 1942. godine u ~etni~ki zatvor u Kola{inu i u wemu ostao do kraja jula iste godine. Neki su, zbog starosti ili bolesti, umrli u toku rata ili odmah iza rata, a oni malo mla|i i ja~i su bili glavna radna snaga i u porodici i u selu i, zajedno sa omladinom, i mu{kom i ènskom, dugo obavqali najteè poslove, po{to nije bilo mla|ih radnika. Vi{e wih je ìvjelo i do 95. godine ìvota. Evo imena starijih Osre~ana: 1. Bjeli} Savi}a Milija, 2. Bjeli} Savi}a Radule, 3. Medenica Milete Milo{, 4. Lu~i} Mali{e Marko, 5. Jovanovi} Be{a \ukan, 6. Bjeli} Rado{a Toma 7. " Tome Jovan, 8. " Ne|eqka Petar, 9. " Arsenija Miro, 10. Ma{kovi} Bogi}a Milovan, 11. " Ne|eqka Vaso, 12. " Milosava Milutin, 13. " Duke Radule, 14. " Novice Mijajlo, 15. " Milisava Mira{, 16. " Dragoja Peri{a, 17. " Grujice Gavrilo, 18. " " Milija, 19. " " Radowa, 20. " Novaka Milovan, 21. " Perka Savi}, 22. " " Stevan, 23. " " Joveta, 24. Glavi~anin Mila \uro, 25. Jovanovi} Vula Bo{ko, 26. " Milivoja Milutin-]ile,

381 ANANIJE SIMONOVI}

27. " Mi{eqe Milisav, 28. " Perka Mijajlo, 29. Bukili} Dragi{e Kostadin, 30. " Muja Radisav, 31. " Milutina Radivoje-Rako, 32. Milo{evi} Petra Milisav, 33. " Simeuna Radule, 34. " Spasoja Zarija, 35. " Simeuna Blagoje, 36. " Lazara Radivoje, 37. Rnkovi} Bori{e Simo, 38. Stevanovi} Veqa Miladin, 39. Simonovi} Vasilija Marko, 40. ""Mirko, 41. Lu~i} Mali{e Ra{o, 42. Ma{kovi} Petra \or|ije, 43. Bjeli} Arsenija Milovan, 44. Ma{kovi} Milisava Marinko. 45. Jovanovi} Milinka Miro

382 OSRECI I OSRE^ANI

Obnova zemqe i radne akcije

Zavr{etak rata su èqno ~ekali svi qudi. Te{ko je sada opisati to masovno slavqe. Pjevalo se i igralo. Svi su bili tu`ni zbog `rtava, koje su pale za ~etiri godine, te{kog, najteèg rata, koji su doìvjeli na{i narodi u dugoj istoriji. Nije bilo toliko zlo {to su im najdraì izginuli, jer se ginulo i u svim ranijim ratovima, ve} {to su izginuli, najvi{e, od svojih sunarodnika, ~esto od kom{ija, pa i od ro|aka. Treba da pro|e dugo vremena da se utvrdi {ta se de{avalo sa qudima koji su se opredijelili da se bore za interese tu|ina i okupatora, a protiv patriota i boraca za slobodu svoga naroda. To se nikada ranije nije doga|alo, mada je, uvijek kroz istoriju, bilo pojedina~nih izdaja. Nikada ne}e biti jasno kako je mogu}e da slobodarski Crnogorci, onako masovno od kraja 1941. godine, stupe u slu`bu Italijana, a od kraja 1943. godine, u slu`bu Wemaca i onako se bore protiv NOP-a, najorganizovanijeg i najmasovnijeg pokreta otpora u Evropi, pa i u Svijetu. Najvi{e poginulih boraca NOR- a izgubili su ìvote u borbi protiv ~etnika ili su strijeqani od ~etnika. Poznato je koliko su ~etnici i u Srbiji i u Crnoj Gori predali okupatorima zarobqenih partizana, koji su, uglavnom, bili odmah strijeqani. U Srbiji, kao i u drugim krajevima Jugoslavije izdaja je bila jo{ masovnija. Tamo su bili: Qoti}evci, Draìnovci, Nedi}evci, Balisti, Usta{e, domobrani, bjelogardejci i drugi, svi ogor~eni protivnici NOP-a i komunista. I pored svega toga, zavr{etak rata je obe}avao da }e krenuti novi ìvot u slobodi i tako prestati ~etvorogodi{we stradawe svih. I Osreci, su kao {to je re~eno, imali velike gubitke u qudstvu: 3 poginula u Aprilskom ratu, 21 poginulih boraca NOR-a, 22 poginulih na drugoj strani.

383 ANANIJE SIMONOVI}

To su, uglavnom, bili mla|i qudi, koji su tek po~eli da ìve. Wihov gubitak se jako osje}ao u radu i ìvotu svake porodice, ali se moralo raditi i ìvjeti, "Koga nema, bez wega se mora i moè", kaè stara izreka. Zavr{etkom rata trebalo je najprije normalizovati ìvot u selu, opravqati ku}e, kolibe, savardake, seoske puteve, vodopoje itd. Gorene su kre~ane za potrebe Kola{ina na Dobroj vodi, za {kolu u Osrecima, za {kolu u Manastiru Mora~i, za Ekonomiju na Vo~ju itd. Za sve to je trebalo dosta radne snage, dobra organizacija, jaka disciplina i velika odgovornost. Radne akcije su imale gotovo ~etvorogodi{wu tradiciju, po{to su ~esto i masovno izvo|ene u toku rata. Poznate su akcije omladine na prenosu sijena iz Trebije{a u Kola{in u zimu 1944. i u zimu 1945. godine, prenosu rawenika u qeto 1944. godine od Manastira Mora~e do Javorja i Boana, prenos premrzlih vojnih pitomaca, u zimu 1945. godine, od Veqega Dubokoga do Bio~a, ure|ewu aerodroma na Dugom Lazu u proqe}e 1944. godine, opravci kolskog puta prema Kola{inu u proqe}e 1944. godine, na ~i{}ewu snijega uz dolinu Tare, kao i mnogo akcija u selu, u kojima je u~estvovala sva odrasla omladina i dosta starijih qudi. Naro~ito velike napore omladina je podnijela prilikom poznatog prenosa 170 premrzlih vojnih pitomaca u zimu 1945. godine, koji su na mar{u od Nik{i}a preko Bara Bojovi}a, Lukavice i Trebije{a upali u snije`nu oluju i ostali zameteni u Trebije{u. Prvu pomo} su im pruìli seqaci iz Veqega Dubokoga, smjestili ih u svoje domove i zatraìli pomo} od omladine Sreza kola{inskog. Pitomci su bili u veoma te{kom stawu sa velikim promrzlinama i gotovo nepokretni. Pozivu se bez razmi{qawa odazvala gotovo sva omladina kola{inskog kraja, a naro~ito Rovaca i Mora~e, wih nekoliko stotina. Po gotovo nemogu}im uslovima, nose}i ih na priru~nim nosilima, preko Lije{wa, niz Cerovicu i Platije, uspjeli su da ih prenesu u Rijeku Pipersku (blizu Bio~a) na daqi transport u bolnicu u Podgorici. Akcijom na prenosu premrzlih pitomaca od Veqega dubokog do Rijeke Piperske rukovodio je Vlajko Simonovi} iz Osredaka, koji je tada bio komandir Posadne ~ete pri Komandi mjesta u Manastiru Mora~i.

384 OSRECI I OSRE^ANI

U Zahvalnici mje{tanima Veqeg Dubokoga, koja je uru~ena na 20-godi{wicu Vojno-tehni~ke akademije u Zagrebu 1965. godine se, pored ostalog, kaè: "Mi u~esnici prve grupe pitomaca Naroodnooslobodila~ke vojske Jugoslavije, koja je u januaru 1945. godine, uslijed jake studeni i swe`ne vijavice nenadno stradala probijaju}i se od Nik{i}a prema Manastiru Mora~a, opet smo se, poslije 20 godina, na{li na okupu. Ovom prilikom jo{ jednom izraàvamo neizrecivu zahvalnost svim mje{tanima plemenitog crnogorskog sela Veqe Duboko, koji su, u ~asovima na{e tragedije, pokazali neopisivo po`rtvovawe, qubav i pa`wu u borbi za spas nastradalih drugova. Nikada ne}emo zaboraviti materinsku brigu i we`nost èna i omladinki Veqeg Dubokog, koje su one iskazale previjaju}i rane na smrznutim nogama na{ih drugova i ~ine}i sve {to su mogle da im olak{aju bolove" (Dr Boò Vukovi}: "Kult rawenika u Crnoj Gori"-str.146-147. Ure|ivana su grobqa poginulih partizana, kao ono na Brezi, preno{eni su poginuli iz Lubnica, iz Bara Kraqskih, iz Bosne i iz drugih mjesta. Maja 1945. godine do{ao je na grob sina Jurice, koji je bio sahrawen u Trebaqevu, wegov otac, stari dr. Ivan Ribar, predsjednik AVNOJ-a. Tada je na Juri~inom grobu tuèla Zagorka Tomova Rako~evi} iz Trebaqeva: "Zar sin tako sreta oca, O Jurice, {to pod zemqom krije{ o~i, o~wi vide, I krvavu svoju ranu, rano quta, Ti otvori te{ka vrata, ocu te{ko, Jo{ pozovi Lolu brata, bra}o lele, Te zagrl' te starog oca, Tog hrabroga prvoborca, Obri{ite wemu suze, [to slomiste ocu krila, djeco mila, On ti na grob cvje}e sadi, Qudski zmaju,

385 ANANIJE SIMONOVI}

Ko sad ne bi suze lio zor delijo.

Osre~ani su, uglavnom, masovno u~estvovali na svim akcijama i nijesu izostajali iza drugih sela u Mora~i, ako nijesu predwa~ili. Na rad su i{li i mladi}i i djevojke, i stari i mladi i u tome nije bilo nikakvih razlika, kao ni po tome kako su se koje porodice pona{ale u ratu. Oni koji su bili iz partizanskih porodica, nastojali su da produè sa aktivnostima, koje doprinose ostvarivawu ideala za koje su se borili wihovi najbliì, a oni iz porodica ~etnika su èqeli da dokaù da su napustili ~etni~ke i monarhisti~ke ideje wihovih roditeqa ili srodnika i da èle zajedni~ki ìvot sa svima. Oni su bili za{ti}eni od bilo kakvih prigovora i prebacivawa na ra~un ~etni{tva, jer su Komunisti i Skojevci sprovodili rije~i Mar{ala Tita, izre~ene na mitingu u Titogradu, 12. jula 1946. godine da "djeca na{ih protivnika ne smiju da snose nikakve posqedice zbog dràwa wihovih roditeqa u minulom ratu. Ta djeca su na{a djeca i mi moramo o wima da se brinemo kao i o na{oj djeci". Ve} po~etkom 1946. godine zapo~eta je izgradwa Omladinske pruge Br~ko-Banovi}i, a u qeto i izgradwa puta Berane-Roàje. Na toj akciji, u trajawu od mjesec dana, u~estvovalo je 10 ~lanova omladinskog aktiva iz Osredaka. Idu}e, 1947. godine, po~ela je izgradwa pruge Nik{i}- Titograd i Omladinske pruge [amac-Sarajevo. I{li su i stariji na prugu Nik{i}-Titograd u sastavu frontovskih brigada, sve do wenog zavr{etka 13. jula 1948. godine. Te godine je po~ela izgradwa puta Bio~e-Platije-Manastir Mora~a i izgradwa Titograda. U to vrijeme je trebalo mnogo radnika za sje~u {ume u Komovima i Bjelasici, da bi se proizvelo {to vi{e gra|e za izvoz i za doma}e potrebe. Idu}e, 1949. godine, zapo~eta je izgradwa Auto-puta "Bratstvo- Jedinstvo" Beograd-Zagreb i HE u Rijeci Mu{ovi}a, a 1950. godine, izgradwa Novog Beograda i isu{ivawe Skadarskog jezera. Godine 1951. gra|ena je pruga Doboj-Bawa Luka. Na svim ovim akcijama u~estvovali su Osre~ani, i to po vi{e smjena u trajawu od dva mjeseca. Bilo je dosta udarnika i pohvaqenih za napore uloène na ovim radovima. Sada nije mogu}e ni pribli`no utvrditi koliko je Osre~ana u~estvovalo na ovim

386 OSRECI I OSREÂNI radovima, jer o tome nema nikakve evidencije, a nezahvalno je navoditi nesigurne podatke. Jedan od onih koji su najvi{e vremena proveli na ovim akcijama iz Osredaka je Vlajko Simonovi}, koji je bio intendant Kola{inske frontovske brigade na pruzi Nik{i}-Titograd, u jesen 1947. godine, komandant Brigade u proqe}e 1948. godine, na istoj pruzi, komandant svih brigada na putu Bio~e-Platije u jesen 1948. i u proqe}e 1949. godine. Tako|e, je bio komandant na izgradwi HE Rijeka Mu{ovi}a 1949. i 1950. godine. Ovakvih akcija je bilo i kasnije, ali u mawem obimu, jer su stvoreni uslovi da se izgradwa krupnih objekata moè finansirati doma}im sredstvima ili stranim kreditima, pa nije vi{e bio potreban dobrovoqni rad. Mawe akcije su kasnije organizovane radi razonode, druèwa, upoznavawa zemqe itd. Osre~ani su u ratovima bili hrabri ratnici, kao i drugi Mora~ani i Crnogorci. Za pokazanu hrabrost i ratne zasluge, a u socijalisti~koj dràvi i za zasluge u radu, pojedinci ili kolektivi su dobijali odgovaraju}a odlikovawa i druga priznawa (pohvale, diplome, poveqe itd.). Za vrijeme dràve Crne Gore najpoznatiji ordeni, koje su dodjeqivali Petar Prvi Petrovi}, Petar Drugi Petrovi} - Wego{, Kwaz Danilo i Kwaz (Kraq) Nikola Prvi, bili su: Zlatna i Srebrna Obili}a medaqa, Danilov krst i Spomenica balkanskih ratova, a od po~etka NOB-a i revolucije i poslije oslobo|ewa, Orden narodnog heroja, Orden za hrabrost, Partizanska zvijezda (tri reda), Medaqa za hrabrost, Orden bratstva i jedinstva (tri reda), Orden zasluga za narod (tri reda), Orden rada (tri reda), Medaqa rada i drugi, koje su dodjeqivali Predsjedni{tvo AVNOJ-a, Prezidijum Narodne skup{tine FNRJ, a od 1954. godine, Predsjednik SFRJ. Vi{e Osre~ana su bili nosioci jednog ili vi{e ovih odlikovawa i priznawa, ali o tome nema ta~nih podataka, po{to ni nasqednici odlikovanih ne znaju koja su to odlikovawa bila, niti su ih sa~uvali. Zbog toga nijesam u mogu}nosti da objavim podatke o nosiocima odlikovawa, jer bi nepotpuni podaci izazvali opravdana reagovawa. Preìvjeli borci NOR-a imali su ve} od 1945. godine odre|ene beneficije po osnovu bora~kog svojstva, u vidu priznavawa vremena provedenog u ratu u penzijski sta` u

387 ANANIJE SIMONOVI} dvostrukom trajawu, a porodice poginulih boraca NOR-a su dobile pismene Spomenice u znak priznawa za date `rtve. Dobile su i poseban vid materijalnih primawa: porodi~nu invalidninu, invalidski dodatak, dodatak za samohranost, a potpuno nesposobni za rad, i dodatak za tu|u wegu i pomo}. To su bila zna~ajna primawa, pa su ove porodice bile pristojno materijalno obezbije|ene. Veliki broj boraca i bora~kih porodica su dobili stanove ili kredite iz dràvnog stambenog fonda. Kad je nova dràva materijalno oja~ala i preìvjeli u~esnici ranijih ratova i porodice poginulih ratnika su, od 1967. godine dobili pravo na materijalno obezbije|ewe, kao i borci NOR-a i porodice poginulih boraca NOR-a. Tako su sve porodice iz Osredaka, koje su ispuwavale uslove, imale primawa po osnovu u~e{}a wihovih ~lanova u svim ratovima. I sada ovu pomo} uìva Jelka Radulova Ma{kovi}, druga Radulova èna, po osnovu Radulovog u~e{}a u Balkanskim i Prvom svjetskom ratu (1912-1918. godine). I ratni vojni invalidi su imali pravo na li~nu vojnu invailidu, prema stepenu o{te}ewa organizma od rawavawa. Radilo se dosta i kod ku}e. Tu su najvi{e radili stari, koji nijesu mogli ni u rat niti na radne akcije. Gradile su se nove ku}e i stare popravqale, kupovana imawa ili pojedine parcele wiva ili livada, gradile se nove kolibe u planini. Oni koji su ostajali kod ku}a, pove}anim naporima su obra|ivali imawa, dràli stoku, u~estvovali u seoskim mobama i akcijama. Odmah poslije rata me|unarodna organizacija UNRR-a je davala pomo} u hrani i odje}i, ali je malo toga stizalo do sela. Ve}e su bile potrebe gra|ana razru{enih gradova. Po~etkom 1947. godine, u Manastiru Mora~i je osnovana Zemqoradni~ka zadruga, koja se, uglavnom, bavila trgovinom i snabdijevawem stanovni{tva industrijskom robom: tekstilom, obu}om, metalnom robom za poqoprivrednike i otkupom poqoprivrednih proizvoda: rakije, vo}a, koè, vune itd. Jedna prodavnica takve robe nalazila se na spratu u manastirskim konacima, a kasnije, druga prodavnica i otkupna stanica u Kuli Golovi}a. Ve} tada je Zadruga osnovala svoju ekonomiju na biv{em crkovnom zemqi{tu na Vo~ju i Dugom Lazu. U Zadruzi su, duè ili kra}e vrijeme, tada radili: Svetozar Simonovi},

388 OSRECI I OSRE^ANI

Risto Medenica, Velimir Tripkovi}, Du{an [ukovi}, Grujica Ili}, Velimir-Veko Ma{kovi}, Ananije Simonovi} i drugi, a na Vo~ju, na ekonomiji, ve}a grupa fizi~kih radnika, sa upravnikom Blagojem Mujovi}em iz Lijeve Rijeke, a kasnije Svetozarem Seli}em iz Pipera. Tada je nabavka i raspodjela ìta ili bra{na, a naj~e{}e kukuruza, soli, gasa i {e}era, za potrebe seoskog stanovni{tva, vr{ena u Kola{inu, a samo kratko vrijeme, u proqe}e 1947. godine i u Manastiru, kada je bio osposobqen put od Kola{ina za automobilski saobra}aj. Od tada do zavr{etka jadranskog puta kroz Mora~u, sa Kola{inom nije bilo automobilskog saobra}aja zbog r|avog stawa puta. Naro~ito teàk rad Zadruge bio je od po~etka 1948. godine, kada je uveden sistem snabdijevawa stanovni{tva industriskom robom pomo}u tablica i potro{a~kih ta~kica (R1 i R2 za kvalifikovane radnike, D1 i D2 za djecu prema uzrastu, R3 za obi~ne radnike itd), kao i sistem obaveznog otkupa poqoprivrednih proizvoda za potrebe JNA i gradskog stanovni{tva. Sve ove poslove preuzele su seqa~ke radne zadruge, koje su osnovane po~etkom 1949. godine. Poslije tri godine rada, ve}ina SRZ u Crnoj Gori su, 1952. godine, rasformirane, pa je u Manastiru nastavila rad Zemqoradni~ka zadruga. Predsjednik je bio Svetozar Simonovi}, kwigovo|a Danilo Lu~i}, a prodava~ êdislav Stevanovi}. Zadruga je imala vi{e radnika na ekonomiji na Vo~ju, u prodavnicama i na drugim poslovima. Ne{to kasnije je izgra|ena zgrada na Brodu, sa dvije ve}e prodavnice razne robe, po{to je od 1952. godine po~ela slobodna prodaja svih proizvoda. Tih godina organizovana je i sto~na pijaca na Brodu, u Jagodinom potoku, gdje su stanovnici Mora~e mogli da prodaju vi{kove stoke, {to je bilo znatno lak{e nego ranije, kada su to morali raditi na pijacama u Kola{inu ili u Nik{i}u. Negdje oko 1965. godine Zadruga je pripojena Preduze}u "Veletrgovina" iz Kola{ina, koja je na Vo~ju i Dugom Lazu zasadila sortne jabuke, koje su ubrzo po~ele davati dobar rod i prihod. Na Ekonomiji je radila ve}a grupa radnika iz Mora~e, a iz Osredaka su bili: Josif i Miodrag Jovanovi}i, Labud i Branislav Glavi~ani, Milosav-Mi{o Ma{kovi} i drugi. Tada su otvorene jo{ dvije prodavnice u Manastiru, u kojima su radili:Veselinka Bulatovi}, Cica Ma{kovi}, Savo

389 ANANIJE SIMONOVI}

Dra{kovi} i Mijo Bukili}. Krajem osamdesetih godina zasadi vo}a su oboqeli, pa je vo}wak okr~en i na toj povr{ini posijana djetelina, {to se pokazalo neekonomi~no. Raspadom politi~kog i ekonomskog sistema u Jugoislaviji, po~etkom 9o-ih godina, prestala je sa radom "Veletrgovina", pa i ekonomija na Vo~ju i svi drugi pogoni. Sve do 1958. godine u Manastiru je postojao An, biv{e vlasni{tvo Dimitrija Markovi}a. Tada je izgra|en moderan Motel, sa vi{e spava}ih soba, kuhiwom, kafanom i salom. U Motelu su, duè ili kra}e vrijeme, radili Osre~ani: Vladimir i Milan Bjeli}, Veko Ma{kovi}, Vukan i Dragiwa Milo{evi}, Dragica Ma{kovi}, Jagoda Glavi~anin-Markovi}, Rada, Veqko i Milka Stevanovi}, Spasa Medenica, Vlatko Ma{kovi} i drugi. Direktori Motela su bili: \or|ije Baki} iz Lugova, Maksim [i{ovi} iz Gorwe Mora~e, Spasoje Vlahovi} iz Rovaca, Vukan Milo{evi} iz Osredaka i Slobodan Dra{kovi} iz Kola{ina. Dowa Mora~a je jo{ od zavr{etka Prvog svjetskog rata imala Po{tu i telefonsku vezu sa Kola{inom. Po{ta i telefon nijesu radili od 1941. do 1945. godine, a od tada rade neprekidno. Upravnik Po{te, poslije 1945. godine, dugo godina je bio Bajo [}epanovi} iz Me|urije~ja. Baja je zamijenio Drago Novakovi} iz Bio~a, a Draga Milan Stevanovi} iz Osredaka. Po{tu iz Kola{ina je, vi{e godina prije rata, kao i od 1945. do 1962. godine (kada je zavr{en Jadranski put), pregonio na kowu, Dragi{a Petrov Bjeli} iz Osredaka. I{ao je u Kola{in tri puta nedjeqno (ponedjeqkom, srijedom i petkom) po svakom vremenu: po ki{i, po snijegu, po qetnoj ègi i po oluji, zimi i qeti. Od Zakriqa preko Manastira do Kola{ina i obratno ima oko 60 kilometara. To zna~i da je Dragi{a godi{we prelazio po 9.360 kilometara ili za 16 godina poslije rata je pre{ao 149.760 kilometara. Dragi{a na tome poslu nije bio osiguran kao stalni radnik, iako je to bio veoma naporan i odgovoran posao. Uz velike te{ko}e je ostvario pravo na penziju pred kraj ìvota. Umro je u Stara~kom domu u Risnu. Sada su se pojavili razni beì~ni telefoni. Uvedeni su mobilni telefoni, pomo}u kojih se moè razgovarati na raznim daqinama, recimo iz Osredaka sa Podgoricom, Cetiwem, Nik{i}em, Beogradom, mada su i pretplata i

390 OSRECI I OSREÂNI razgovori mnogo skupqi od obi~nih telefona. I aparat je skup za obi~nog gra|anina. Ali za hitnu, va`nu potrebu ni to nije va`no. Juna 1948. godine do{lo je do o{trog sukoba izme|u rukovodstva SSSR-a i Jugoslavije. Krajem juna je objavqena ~uvena Rezolucija Informbiroa (IB), u kojoj je izre~eno mnogo optu`bi i neistina na ra~un rukovodstva Jugoslavije i KPJ, a u prvom redu protiv Tita, Kardeqa, Rankovi}a i \ilasa. U Rezoluciji se otvoreno pozivaju narodi Jugoslavije da zbace sa vlasti "Titovu kliku". Odmah su se pojavile pristalice Rezolucije IB, me|u kojima je bilo dosta nezadovoqnika svojim poloàjem i onih koji su smatrali da se Jugoslavija ne moè odràti pred pritiskom takve sile kao {to je SSSR. Od rukovodstva su najprije istupili Sreten @ujovi} i Andrija Hebrang, a ne{to kasnije i Arso Jovanovi}, Vlado Dap~evi} i Ka|a Petri~evi}, generali JNA. Po~ela su hap{ewa, ~esto i neopravdana, zbog malih krivica, neopreznih izjava, slu{awa Radio-Moskve itd. Bilo je i podmetawa, li~nih obra~una, osveta. Od 1948. godine, kada je objavqena Rezolucija IB do 1963. godine, evidentirano je da je 55.663 lica u Jugoslaviji podràvalo akciju Moskve i Isto~nog tabora protiv na{e zemqe. Od ovog broja bilo je hap{eno, su|eno i smje{teno u poznate zatvore i logore: Goli otok, Bile}a, Stara Gradi{ka, Sveti Grgur, Zabela, Ramski rit i dr, 16.731 lice, i to: 1 Srba: 7.235 1. Hrvata: 2.588 2. Slovenaca: 566 3. Makedonaca: 883 4. Crnogoraca: 3.439 5. Albanaca: 436 6. Ma|ara: 244 7. Italijana: 87 8. Bugara: 251

Ostali (39.932) su saslu{avani, ka`wavani bla`im kaznama, sumwi~eni, pozivani na razgovor, ali nijesu hap{eni. Od 16.739 hap{enih utvr|eno je da su wih 9.322 bili zavrbovani agenti NKVD-a (Sovjetska obavje{tajna slu`ba) - Dragan Markovi}: "Istina o Golom otoku"-str. 17 i 147.

391 ANANIJE SIMONOVI}

Reìm prema zatvorenicima je bio surov, naro~ito na Golom Otoku, gdje ih je umrlo oko 300. Prvi Osre~anin koji se izjasnio za Rezoluciju Informbiroa, bio je Marijan Ma{kovi}, nosilac Partizanske spomenice 1941. i kapetan prve klase, aktivni oficir JNA. Rezolucija ga je zatekla na {kolovawu u SSSR-u, ali se vratio u Jugoslaviju i ubrzo bio uhap{en. Marijan je u toku NOR-a bio borac êtvrte proleterske crnogorske brigade. Pokazao se kao sposoban artiqerac, po{to je vojni rok sluìo u artiqeriji. Poznat je wegov postupak u toku Pete neprijateqske ofanzive, kada nije postupio po nare|ewu da se uni{ti te{ko naoruàwe, kako bi se jedinice lak{e izvukle iz neprijateqskog obru~a. Marijan je sa~uvao svoj top i u odsudnom trenutku ga stavio u dejstvo, {to je iznenadilo neprijateqa, pa je morao sa jednog dijela obru~a da odstupi, a to je omogu}ilo izvla~ewe jedinica Narodnooslobodila~ke vojske. Za to je saznao Vrhovni {tab, pa je Marijana javno pohvalio. U filmu "Sutjeska" koji je reìrao Veqko Bulaji}, prikazana je i ta epizoda, naravno, bez navo|ewa Marijanovog imena. Marijan se istakao kao sposoban i hrabar artijqerac i u te{koj borbi protiv ~etnika i Wemaca u jesen 1943. godine kod Ra{kovog guvna, u kojoj su partizani, zahvaquju}i i wegovom artiqerijskom divizionu, izi{li kao pobjednici. No, sve to, pa ni ~iwenica da su Marijanova bra}a Vojislav i Savo bili istaknuti organizatori narodnog ustanka i visoki politi~ki i vojni rukovodioci i kao takvi poginuli 1942. odnosno 1944. godine, nije uticalo da se Marijan ne izjasni za Rezoluciju IB. U zatvoru je ostao 4-5 godina, ali ni kasnije nije izmijenio svoj stav u odnosu na jugoslovensko rukovodstvo i Staqina. Zbog ~estih istupa u tom smislu i kasnije je vi{e puta hap{en i u zatvoru provodio kra}e vrijeme. Sve do smrti je ostao privrèn Staqinovoj politici i ~esto je, prilikom pozdrava, govorio: "Zdravstvujte" i "Dosvidanije" (zdravo i dovi|ewa). Iz Osredaka je, kao pristalica Rezolucije IB, bio uhap{en i êdislav Stevanovi}, tada{wi komandir Stanice milicije u Poqima. Kasnije, 1951. godine bio je osumwi~en kao informbirovac i Velimir Milo{evi}, kapetan prve klase, dok je bio u Pje{adijskoj oficirskoj {koli u Sarajevu, ali nije hap{en.

392 OSRECI I OSRE^ANI

Kao krivica mu je bila {to je nekoliko puta rekao da se ne moè izdràti napor obuke u {koli, {to je, vjerovatno, bilo ta~no, s obzirom da je tada imao 50 godina. Otpu{ten je ku}i, bez penzije, iako je bio nosilac "Partizanske spomenice 1941.", a u Bosni su mu poginuli otac Andrija, brat Strahimir, stric Bogdan i brat od strica Ranko. Vi{e mjeseci je proveo kod ku}e bez primawa, a imao je brojnu porodicu. Morao je da ide da radi "pod nadnicu" kao i za vrijeme monarhije. Tada je Sreski komitet SKJ (1952. godine) napisao pismo Dràvnom sekretaru za narodnu odbranu Ivanu Go{waku i objasnio Velimirov slu~aj. Traìo je da mu se prizna pravo na penzju i vrati ~in, {to je i prihva}eno i vi{e nije imao nikakvih posqedica zbog toga. êdislav je izdrào dvije godine na Golom Otoku, a kada je do{ao 1952. godine, zapo{qen je u prodavnicu u Manastiru, gdje je stekao pravo na penziju. Period od 1948. do 1953. godine je najteì period u ìvotu nove Jugoslavije od 1945. do 1989. godine. Jugoslavija je bila blokirana od Zapada, a naro~ito od Engleske i Amerike zbog hrvatskog Primorja (Zadra, nekih ostrva, Rijeke i Istre) i Trsta, koje su traìle da se Jugoslavija odrekne tih teritorija, iako ih je oslobodila od Italijana, uz mnogo krvi i `rtava. Tek 1953. godine je postignut sporazum da Jugoslaviji ostanu Zadar, Rijeka i Istra i nekoliko op{tina oko Trsta, a grad Trst da ostane Italiji. Tako je izbjegnut novi rat, koji je bio na pomolu. Sa druge strane SSSR je prekinuo sve diplomatske, ekonomske i politi~ke odnose sa Jugoslavijom, a to su u~inile, po diktatu SSSR-a, i sve ostale isto~noevropske zemqe: Albanija, Bugarska, Rumunija, Ma|arska, Poqska i êhoslova~ka. Na granicama Jugoslavije je bilo pravo ratno stawe. êsto je dolazilo do provokacija, ~ak i napada. Iz Jugoslavije su bjeàli ili poku{avali da bjeè pristalice IB. Neki su, prilikom bjekstva, ubijeni (general Arso Jovanovi}), a neki su hvatani (generali Vlado Dap~evi} i Ka|a Petri~evi} i drugi). U tom periodu (1948-1953) bilo je 7.877 grani~nih incidenata. U odbrani tekovna Revolucije od raznih oblika Informbirovskog pritiska, izgubilo je ìvote oko 2.000 gra|ana Jugoslavije, a trostruko vi{e ih je raweno. (Dr. Radovan Radowi}; "Otpori revoluciji-str. 41.) Tada su

393 ANANIJE SIMONOVI} pobjegli u Albaniju Milun Jawu{evi} iz Veqega Dubokoga, Rajko Simonovi} iz Jasenove i Veqko [}epanovi} iz Re~ina. Ubrzo su Milun i Veqko, u Albaniji, uhap{eni zato {to su traìli da idu u SSSR. Izdràli su 15 godina u zatvoru i tada se vratili u Jugoslaviju, a Rajko je ostao u Albaniji, do smrti prije godinu dana. Zbog te{ke ekonomske situacije u Jugoslaviji su poo{trene mjere otkupa poqoprivrednih proizvoda i smawene tablice potreba gra|ana za industriskim proizvodima. Ta situacija se po~ela poboq{avati tek poslije Staqinove smrti marta 1953. godine. Amerika je po~ela davati kredite pod povoqnijim uslovima, koje smo ranije odbijali ba{ zbog te{kih uslova (Sv. Vukmanovi} Tempo: "Memoari"). Staqina je zamijenio Nikita Sergejevi~-Hru{~ov, koji je odmah priznao da se nikada (od 1924.g.) nije slagao sa Staqinovom politikom, ali je to morao prikrivati da bi ostao na poloàjima koje je imao, a naro~ito u ratu od 1941. do 1945. godine. Hru{~ov je, sa najvi{im rukovodiocima SSSR-a, do{ao u Beograd 1955. godine i priznao da je politika rukovodstva SSSR-a prema Jugoslaviji bila pogre{na, pa se za to izvinio narodima Jugoslavije. Od tada su odnosi izme|u na{e dvije zemqe po~eli naglo da se poboq{avaju, da bi se potpuno normalizovali 1956. godine, razmjenom ambasadora. Nove ku}e u Osrecima Odmah poslije zavr{etka rata Osre~ani su po~eli da popravqaju svoje stare ku}e ili da grade nove. Prve nove ku}e izgradili su, uz pomo} dràve, Bogi} Jovanovi}, Mira{ Ma{kovi} i \ukan Jovanovi}, koji su do tada ìvjeli u savardacima. Kasnije, a naro~ito poslije zavr{etka puta Titograd -Kola{in 1962. godine, izgradili su nove ku}e: 1. Stevanovi} êdislav, 2 Glavi~anin Zdravko, 3 Bulatovi} Stevan, 4 Medenica Vojislav, 5 Glavi~anin Labud (u kojoj ìvi Branislav), 6 Glavi~anin Labud (na Ofsi{tu, koje sada nema), 7 Glavi~anin Labud (na \ur|evini), 8 Jovanovi} Vojimir, 9 Glavi~anin Rado{,

394 OSRECI I OSRE^ANI

10 Ma{kovi} Vladimir, 11 Simonovi}i Vlajko i Ananije, 12 Medenica Reqa, 13 Bjeli}i Dragoslav i Qubislav, 14 Bjeli} \uka, 15 Jovanovi} Josif, 16 Jovanovi} Veselin, 17 Ma{kovi} Milosav, 18 Jovanovi} Mili~ko, 19 Milo{evi} Qubo, 20 Milo{evi} Manojle, 21 Stevanovi} Milovan, 22 Lu~i} Novak, 23 Lu~i} Bo`idar, 24 Ma{kovi} Branko, 25 Lu~i} Miomir, 26 Ma{kovi} Mom~ilo, 27 Ma{kovi} Novica, 28 Simonovi} Ananije, 29 Bukili} Miqan, 30 Bukili} Branko, 31 Ma{kovi} Spasoje, 32 Ma{kovi} R. Koviqka, 33 Ma{kovi} Ratko, 34 Ma{kovi} Jak{a, 35 Ma{kovi} Luka, 36 Tomi} Milojica, 37 Glavi~anin Milovan, 38 Tripkovi} Rada, 39 Bukili} Dragomir, 40 " Milomir, 41 " Ratko, 42 " Danilo, 43 " Bogi}, 44 " Dragutin, 45 " Veselin, 46 Bukili} Slobodan, 47 Bukili} Radoje, 48 Glavi~nin ]etko, 49 Kqaji} Mom~ilo,

395 ANANIJE SIMONOVI}

50 Ma{kovi} Gojko, 51 " Veqko, 52 " Kojadin, 53 " Batri}, 54 " Jezdimir, 55 " Branislav-Turo, 56 Jovanovi} Vu~i}, 57 Milo{evi} Jelena, 58 Bjeli} Mili}, 59 Bjeli} Nikola, 60 Jovanovi} Vuksan, 61 Jovanovi} Tatomir, Qubo, Stojan (Stanoje), 62 Bjeli} Blagoje, 63 Bjeli} Ilija, 64 Bjeli} Rado{, 65 Ma{kovi} Sreten, 66 Jovanovi} Mirko, 67 Ma{kovi} Uro{, 68 Ma{kovi} Vukota, 69 Rnkovi} Zorka, 70 Jovanovi} Drago. 71. Stevanovi} Rajko (kupio od Du{ana Bulatovi}a iz Kola{ina)

Zanimqivo je da je Manojle Radulov Milo{evi}, sa sinovima Radem, Radovanom i Vasom, izgradio veliku ku}u, na sprat, od kamena, sa osam prostranih soba. Kamen je pribavio sa oko 300 metara daqine iznad ku}e, a tesani kamen za sve ~etiri }o{e (}o{nike) je dotjerao na kowima iz Siri{waka, daleko oko 10 kilometara, od stare ku}e, koju je zidao Mali{a Lu~i} 1894. godine. Neki od tih }o{nika su, prilikom tesawa, ukra{eni nekim {arama, {to je prava rijetkost u na{im krajevima. Imaju}i u vidu broj novoizgra|enih ku}a u Osrecima, moglo bi se, sa zadovoqstvo, zakqu~iti da su Osre~ani znali za jednu konstataciju nobelovca Iva Andri}a, zapisanu u kwizi: "Znakovi pored puta", koja glasi: "ôvjek, ako za ìvota nije podigao ku}u, ostao je duàn ìvotu". Prema tome, 71 Osre~anin, koji su samo u Osrecima izgradili ku}e, nijesu ostali du`ni ìvotu. Ako se ovome broju doda i broj od oko 35

396 OSRECI I OSREÂNI ku}a, koje su Osre~ani izgradili u drugim mjestima, tamo gdje stalno ìve, onda je ova konstatacija jo{ ta~nija i pohvalnija za Osre~ane. Sve ove nove ku}e su, uglavnom, od tvrdog materijala, sa vi{e soba, neke sa podrumima, bez izbe za stoku, pokrivene crijepom, lesonitom, plastificiranim aluminijumom, pocin~anim limom, a samo u nekoliko slu~ajeva jelovom ili hrastovom {indrom (daskom). U 16 novih ku}a su ugra|ena kupatila sa teku}om vodom, bojlerima, kadom, WC {oqom itd, ali nijesu jo{ sva zavr{ena. Gotovo pred svaku ku}u je dovedena izvorska voda ukopanim plasti~nim crijevima, a u vi{e ku}a je i uvedena. U vi{e ku}a su kuhiwe opremqene modernim najme{tajem i ma{inama: friìder, zamrziva~, elektri~ni {poret, itd. Kao {to je ranije re~eno, voda je u Osrecima bila dosta veliki problem za, gotovo, sva doma}instva. Zato su, kada su se stvorili ekonomski uslovi, i taj problem dosta uspje{no rije{ila gotovo sva doma}instva, dovo|ewem vode podzemnim plasti~nim crijevima u ku}e ili ispred ku}a. To je zna~ajno poboq{alo ìvot, jer se ne gubi vrijeme i ne tro{i snaga oko dono{ewa vode sa velike udaqenosti. Prvi Osre~anin, koji je doveo vodu plasti~nim crijevima, bio je Kostadin Bukili}. Wegov sin \or|ije radio je u Zagrebu i poslao mu crijevo, kojim je doveo vodu iz Gajeva 1964. godine. Kasnije je doveo drugu, boqu vodu sa izvora sa dno Zauglina. Labud Glavi~nin je doveo vodu kod svoje ku}e, na \ur|evinu sa izvora iz @utog potoka, 1965. godine. Kasnije je doveo drugu sa Studene vode, daleko oko 350 m. Luka Ma{kovi} je vodu doveo 1966. godine sa izvora u Korawoj Wivi, daleko oko 150 m. Godine 1967. vodu je doveo i Vukale Jovanovi} sa izvora iz ]epala, daleko oko 250 metara. Simonovi}i su doveli vodu u avgustu 1969. godine sa izvora u koritu Jelovca, u blizini Rastoka, daleko oko 650 metara. Poslije tri godine uveli su vodu u ku}u i ugradili kupatilo. To je bilo prvo moderno kupatilo u seoskoj ku}i u dolini Mora~e. Instalirao ga je Gojko Mugo{a, vodoinstalater iz Titograda za onda{wih 150.000 dinara. Tada se prosje~na plata kretala oko 600.000 dinara. Za sva ova doma}instva naruxba crijeva vr{ena je preko \or|ija Bukili}a, koji im je oko toga mnogo pomogao. Kasnije su ostali Osre~ani crijeva mogli kupiti i u Crnoj Gori, pa su, za nekoliko godina, gotovo

397 ANANIJE SIMONOVI} svi imali vodu kod ku}e. Sa najve}e udaqenosti, oko 2.500 m. vodu je doveo Radisav Ma{kovi}, sa vrha Gnoji{ta, niz Obratni potok, preko Bukove Ravni i Pejina mramora, a Marijan Ma{kovi}, oko 2.000 m. sa Studene vode preko Brajinih laza, Kekove lazine i Korawe Wive. Na ovaj na~in je zahva}ena (kaptirana) voda sa gotovo svih izvora u Osrecima i Qutoj. Samo nekoliko doma}instava u selu i daqe donose vodu sa obli`wih izvora, koji su na niòj nadmorskoj visini od wihovih ku}a. Sada, a i od poodavno, nema u ku}ama raznih gamadi: stjenica, va{ki, buva, koje su zagor~avale ìvot svim ~lanovima porodice. Zato, sada nema ni raznih zaraznih bolesti, kao {to je bilo prije, u toku i poslije rata. Nove ku}e u Osrecima zidalo je vi{e zidara iz Osredaka i iz drugih mjesta, pa ~ak i van Crne Gore. Branko i Janko Bukili}i iz Po`we zidali su ku}e: Vojimira Jovanovi}a, Mili~ka Jovanovi}a, Vlajka i Ananija Simonovi}a i Milovana Stevanovi}a. Milo{ Boji} iz Gorwe Mora~e zidao je ku}e Zdravka i Labuda Glavi~anina i Manojla Milo{evi}a. Ku}e Vladimira Ma{kovi}a i Stevana Bulatovi}a zidali su Dalmatinci Mirko Bari{i} i wegov sin Sre}ko. Sve ove ku}e su zidane od kamena. Kasnije, kada je izgra|en put kroz selo, ku}e su zidane vi{e od blok-opeke, nego od kamena, pa su i majstori bili drugi qudi. Prva ku}a u Osrecima ozidana od blok-opeke je ku}a Miomira-Muja Lu~i}a u Ravancima, koju je po~eo 1977. godine. Iako sa Pejina mramora do Ravanaca nije bilo puta, Mujo je ~itav materijal za ku}u dovukao na saonicama. Sam je bio i zidar. Kasnije su i druge ku}e gra|ene od blok-opeke: Mom~ila Ma{kovi}a u Ravnome 1978. godine - zidari: Milan Bulatovi} i Milija Tapu{kovi}i iz Cerovice, Ananija Simonovi}a u Kru{evqu, zidari: \or|e, Radomir i Tihomir Klari}i iz Svetozareva, Spasoja Ma{kovi}a u Kamenoj Gori 1982. godine, zidari: Stojan (Coka Jokin) Bulatovi} iz Vi{awa i Veselin Vukovi} iz Veqega Dubokoga, Josifa Jovanovi}a u Debelom lugu 1985. godine, zidar Marko Radovi} iz Bara (u Mora~i), Luke Ma{kovi}a u Korawoj Wivi 1990.godine, zidari: \oko [ukovi} iz Mioske i Srdan Ma{kovi}, \uke Bjeli} u Zakriqu 1983. godine, zidari dva Makedonca, Koviqke R. Ma{kovi} u Ravancima 1993. godine, zidar: Miomir Lu~i}, Boìdara

398 OSRECI I OSRE^ANI

Lu~i}a u Ravancima 1989. godine, zidari Vu~i} Jovanovi} i Branko Bukili}, Ratka i Jak{e Ma{kovi}a na Biqezi 1991. godine, zidar: Qubo Miqani} iz Bawana, kao i ku}e u Qutoj: Veselina, Ratka, Radoja, Dragomira, Danila i Slobodana Bukili}a i Nikole Bjeli}a, ali ne znam ko su bili zidari. Za krovove novih ku}a, najprije je kori{}ena {inda (bukova ili hrastova daska), a kasnije crijep, salonit, lim i plastificirani aluminijum. Prve krovove od crijepa stavili su Stevan Bulatovi} 1959. godine, Vladimir Ma{kovi} i Vojimir Jovanovi} 1962. odnosno 1963. godine. Prvi krov od salonita stavio je Marijan Ma{kovi}, a majstor je bio Dra{ko Jovanovi}, koji je, kasnije salonitom pokrio vi{e ku}a u Osrecima i Jasenovoj pa i Dom u Osrecima. Neke od novih ku}a su jo{ u izgradwi kao: Vlatka Ma{kovi}a, ]etka Glavi~anina, Koviqke R. Ma{kovi}, Mileve M. Milo{evi}, Zorke Ma{kovi}, Milovana Glavi~anina, Dragomira Bukili}a, Danila Bukili}a, Slobodana Bukili}a, Radoja Bukili}a, Rade Tripkovi} i Nikole Bjeli}a. Opravqene ku}e: Stare ku}e u selu su popravqene i znatno modernizovane, sa novim krovovima, novim sobama i kuhiwama, umjesto ranijih oxaka sa ogwi{tem, a samo u mawem broju su i daqe ostale izbe za stoku. Opravqene su ku}e: 1. Vladimira Bjeli}a, 2. Batri}a Jovanovi}a, 3. Danila Lu~i}a, 4. Dmitra Ma{kovi}a, 5. Luke Ma{kovi}a, 6. Veka Ma{kovi}a, 7. Age Ma{kovi}, 8. Tihomira Jovanovi}a, 9. pok. Lucije Jovanovi}, 10. Svetomira Jovanovi}a, 11. Jelke Ma{kovi}, 12. Zorana Ma{kovi}a, 13. Aleksandra Bukili}a, 14. Vuka Jovanovi}a, 15. Qube Milo{evi},

399 ANANIJE SIMONOVI}

16. pok. Zarije Milo{evi}a, 17. Verice Milo{evi}, 18. pok. Bla`a Jovanovi}a, 19. Mijojke Milo{evi}, 20. Krsta i Spase Bjeli}, 21. Bo`a Lu~i}a, 22. Mare Milo{evi}, 23. Stojana Ma{kovi}a, 24. Mijata Stevanovi}a, 25. Manojla Stevanovi}a, 26. Jele Milo{evi}, 27. Borivoja Rnkovi}a, 28. Vuki}a Jovanovi}a, 29. Komnena i Tripka Ma{kovi}a, 30. Mika Milo{evi}a, 31. Vukala Jovanovi}a, 32. Rajka Glavi~anina, 33. Mare Milo{evi}.

Ku}a Stanke Veqkove Ma{kovi} se ne moè ra~unati ni u stare ni u nove. To je neka staja, koja nema ni sobe ni oxaka, a nije ni savardak. Ona sada ìvi u najteìm uslovima od svih Osre~ana. Zato u Qutoj provodi samo od proqe}a do jeseni, a preko zime ìvi kod jedne od k}eri. Isto tako, u veoma lo{em stawu su i ku}e Mare Aleksine Milo{evi}, koja je pokrivena {indom (daskom) 1960. godine i sada gotovo nema krova, ku}a Boà Lu~i}a, koja je, u jednom dijelu, pokrivena kamionskom ceradom i ku}a Danila Lu~i}a. U wima je i rizi~no i te{ko stanovati. Sada su najstarije ku}e u Osrecima: 1. pok. Blaà Jovanovi}a, 2. Verice Milo{evi}, 3. pok. Zarije Milo{evi}a i 4. Mijojke Milo{evi}.

Elektrifikacija sela Osredaka Mnogi Osre~ani su pro`ivjeli svoj vijek, a nijesu znali {ta je to elektri~na energija, kao i mnogi drugi stanovnici Crne Gore. Cetiwe spada u mali broj gradova u Jugoslaviji,

400 OSRECI I OSREÂNI koji su dosta rano dobili elektri~no osvjetqewe. To je bilo oko 1910. godine, samo nekoliko decenija po{to su Edison i Nikola Tesla, Srbin iz Like, izmislili naizmjeni~nu struju. Tada su prona|eni radio-aparati i drugi ure|aji, koji su radili pomo}u elektrike, a sluìli su qudima za zadovoqewe wihovih ìvotnih potreba. Stanovnici u na{im krajevima su koristili primitivna sredstva za osvjetqewe svojih ku}a, u kojima su ìvjeli. Najduè su koristili samo svjetlost sa ogwi{ta u ku}i i od zapaqenog lu~a (suvog borovog drveta), a mnogo kasnije po~eli su nabavqati lampe (svit) ili fewer sa petroleumom (gasom) kao gorivom. Za vrijeme ratova, kada se gas nije mogao kupovati, za osvjetqewe je, najvi{e, kori{}en loj, stavqen u neku plitku posudu, a gorio je i svijetlio pomo}u malog fitiqa od pamuka. To je, zaista, bilo i primitivno i neefikasno, jer se od takve svjetiqke nijesu ni ~eqad dobro raspoznavala. Prvo elektri~no osvjetqewe, u dolini Mora~e, uvedeno je 1944. godine, kada je u Manastiru boravio Drugi udarni korupus NOV Jugoslavije. Centralu-poto~aru instalirao je, kod vodenice na Vrelu, Mile Danilovi} iz \u|evine i wom rukovao i kra}e vrijeme poslije oslobo|ewa. Tada je bio osvijetqen Manastir, gdje je bila smje{tena bolnica sa ve}im brojem rawenika. Me|utim, dugo poslije rata, sve do 1957. godine, nije bilo uslova da se seoska naseqa u dolini Mora~e elektrificiraju, jer su sela i ku}e veoma udaqena i nepristupa~na. Dalekovod od Kola{ina do Manastira Mora~e izgra|en je tek 1957. godine, kada je Inìweriska jedinica JNA postavila svoj logor na Pilopa}u, da bi gradila put Titograd-Kola{in- Mojkovac-Bijelo Poqe. Odmah iza toga neka sela, kao \u|evina, Bare i Vo~je su uvela elektri~no osvjetqewe u svoje ku}e. Osre~ani su (ali ne i Qu}ani) po~etkom 1970. godine po~eli sa akcijom za uvo|ewe struje. No, ni to nije i{lo lako. Odmah su se pojavili qudi iz sela, koji nijesu bili raspoloèni za to. Neki su govorili da je to skupo, da nemaju para za uvo|ewe instalacije u ku}u, drugi da je to veliki posao itd. Ipak su se dogovorili da se po~ne rad. Samo je jedan doma}in ostao nezainteresovan.

401 ANANIJE SIMONOVI}

Seqaci su sami kopali rupe, dovla~ili stubove i razvla~ili ìcu, a Elektrodistribucija je radila stru~ni dio posla. Stubovi su sje~eni u hrastovim {umama u Vodicama, u Gajevima i iznad Ostru`wa. Najteì posao je bio da se ti stubovi dovuku qudskom snagom do mjesta postavqawa, po{to je pao snijeg, koji se brzo smrzao. Nijesu se mogle koristiti ni ma{ine ni zapre`na stoka. Samo qudi. Radilo se ~itave godine, i to dosta slo`no. Zakriqani su svoju liniju vodili sami sa Pilopa}a, ali se brzo pokazalo da su pogrije{ili, jer ih je bilo malo, a posao veliki. Radila su sva doma}instva, a ona koja nijesu mogla raditi, uplatila su novac. Radovi su zavr{eni 29. novembra 1970. godine (Dan Republike). Me|u najaktivnijim organizatorima ove akcije bio je Reqa Ma{kovi}. Odmah su doma}instva po~ela sa kupovinom elektri~nih aparate: radio-aparate, televizore, elektri~ne {porete, pegle, friìdere, zamrziva~e, a neka i bojlere za kupatila. Sada ima i ma{ina za prawe ve{a. Svi su, a naro~ito ène, osjetili blagodeti, koje omogu}ava elelktri~na energija, da bi ìvot na selu bio bogatiji i lak{i. Ta elektri~na mreà radila je dosta dobro oko 15 godina, a tada su stubovi po~eli da trunu i da se, pod teretom snijega i ja~ih vjetrova, ru{e, {to je dovodilo do prekida struje u ~itavom selu. Zato je 1987. godine pokrenuta akcija za rekonstrukciju elektri~ne mreè u selu. Elektrodistribucija je obezbijedila potreban broj inpregniranih stubova i drugi elektromaterijal, a doma}instva su prihvatila obavezu da stubove razvuku, iskopaju rupe i razvuku ìcu. Stubovi su obezbije|eni tek krajem novembra, pa su po selu razvla~eni i kamionima i qudskom snagom, po vrlo hladnom vremenu. Ipak, rad je zavr{en do sqede}eg qeta, pa sada selo ima kvalitetnu elektri~nu mreù. Tada je Elektrodistribucija iz Kola{ina, ~iji je direktor bio Miroslav [ukovi} izgradila novu, modernu trafo-stanicu na Brodu, preko koje se elktri~nom energijom napajaju sva sela u Rovcima, Dowoj i Gorwoj Mora~i. Qu}ani su mnogo kasnije po~eli raditi na ovom poslu. Ukqu~ili su se u rad na izgradwi dalekovoda od Vo~ja prema Dragovi}a Poqu sa Gorwomora~anima tek 1981. godine. To je bio veliki posao, s obzirom na udaqenost, veliku koli~inu materijala i vrlo teàk i nepristupa~an teren uz dolinu

402 OSRECI I OSRE^ANI

Mora~e (Bijele stijene, [ume ra{a~ke itd.). Rad je trajao oko dvije godine, pa sada sve ku}e imaju struju. Svi su se brzo na wu navikli, pa sada, ako se desi kvar, odmah se qute i psuju, kao da su sa strujom ro|eni.

Izgradwa puteva I pored velikog privrednog razvoja Jugoslavije i Crne Gore i zna~ajnog porasta op{teg standarda naroda, pa i Osre~ana, Osre~ani su dugo poslije rata koristili one putine koje su postojale od davnina. Do{lo je vrijeme da i oni po~nu sa gradwom kolskog puta kroz selo. Akcija je po~ela na Zboru bira~a 22. maja 1971. godine, na kojem se ve}ina doma}instava izjasnila da je zainteresovana za izgradwu puta od Debelog Luga do Grobqa, ali je bilo i otpora. Tako je bilo predloga da se ne dira ono "{to su na{i starinci uradili", ili da se "izgradwa puta po~ne od Koweva" ({to je bilo nemogu}e, jer do Koweva nema puta kojim bi pri{le gra|evinske ma{ine), na{ta su {aqivxije odgovarale da se traì helikopter od Niksona za prenos buldoèra u Koweve. Ipak, dogovoreno je da doma}instva uplate po 20.000 dinara, kao simboli~no u~e{}e. To je odgovaralo vrijednosti sada{wih 50 dinara. Skup{tina op{tine Kola{in i tri radne organizacije: "Veletrgovina", [umsko gazdinstvo i Impregnacija drveta, odobrile su sredstva za pla}awe rada buldoèra za 9 dana. Obe}ana sredstva uplatilo je 41 doma}instvo, a 21 doma}instvo nije izvr{ilo ovu svoju obavezu. Sredstva je uplatilo i 24 Osre~ana, koji su ìvjeli van Osredaka, kao i Laki} Simonovi}, Vuko Radovi} i Du{an Kovijani}, koji nijesu imali ovu obavezu. Na poziv se nijesu odazvali ni 18 Osre~ana, koji ne ìve u Osrecima. Ukupno je upla}eno 1.575.000 dinara. Za 10 dana rada buldoèra, nadnice, hranu, betonske cijevi i drugo utro{eno je 1.516.585 dinara. Izgradwom puta rukovodio je Reìjski odbor, u sastavu: Ananije Simonovi}, Vojimir Jovanovi} i Veko Ma{kovi}, koji je, po zavr{enom radu, podnio pismeni izvje{taj i dostavio ga svim doma}instvima. Rad je po~eo 8. marta 1972. godine sa

403 ANANIJE SIMONOVI}

Jadranskog puta u Debelom lugu i za 10 dana stiglo se do Zakriqa u duìni od 3.500 m. Buldoèrista je bio Ilija Vlahovi} iz Kola{ina, koji je vje{to i po{teno radio. Od 1972. do 1976. godine vr{ene su pripreme za nastavak izgradwe puta od Zakriqa do Kru{evqa i od Grobqa do Wivica i Durja~kog Vrta. Po{to nije bilo dovoqno saglasnosti i sloge o zajedni~kom radu, ova dva puta su ra|ena odvojeno. Za put od Zakriqa do Kru{evqa bili su zainteresovani gotovo svi Zakriqani, sinovi Rado{a Glavi~anina i Simonovi}i sa Kru{evqa, koji su uplatili 2.150.000 dinara, a 15 drugih Osre~ana 800.000 dinara. Sa dva vlasnika se nijesmo mogli sporazumjeti da put pre|e preko wihovog imawa, pa je put morao pro}i pored ku}e Dragoslava Bjeli}a, velikim usponom, nepovoqnim za svaki saobra}aj. Rad je po~eo 27. maja. Kada smo do{li do imovine \uke Bjeli}, ona je odustala od ranije pogodbe, pa nije dozvolila rad. Onda smo morali i}i starim putem pored ku}e Dragi{e Bjeli}a, koji je pristao da idemo dijelom wegove wive u âklima za 150.000 dinara. Rad je, sa kra}im prekidima zbog ja~ih ki{a, trajao do 12. juna 1976. godine. Buldoèrista je bio Luka Vlahovi} iz Rovaca. Svakoga dana je dolazilo, prosje~no, po 15 kom{ija, koji su donijeli 33 litra pi}a. Naravno, ve}ina je dolazila da gleda kako se radi. Ipak, interesovawe je bilo veliko. Tako je zavr{en ovaj dio posla, na na{e veliko zadovoqstvo. Oko izgradwe puta preko sela bilo je vi{e problema. Najvi{e se pri~alo o trasi puta. Dovo|eni su geometri, davani razni, pa i smije{ni predlozi, jer je glavna smetwa bio prolaz iznad ku}e Gajovi}a i imovinom Vida Jovanovi}a na Pasti. Bilo je qutwe, prijetwe, molbe, ali se sporo napredovalo. Izabrani odbor za izgradwu ovoga puta, u sastavu: Blaò Jovanovi}, Radisav Ma{kovi} i Manojle Stevanovi}, nije mogao posti}i zadovoqavaju}e re{ewe, pa je podnio ostavku. U novi odbor su izabrani: Borivoje Rnkovi}, Radisav Ma{kovi} i Milivoje Jovanovi}. Novi Reìjski odbor je poku{ao da put provede preko Ravnoga do izvora Vulevi}a, ali vlasnici nijesu dozvolili da put pro|e preko wihove imovine, jer nijesu bili zainteresovani da se put gradi daqe od [kole. Tada je Odbor

404 OSRECI I OSREÂNI odustao od izgradwe ovoga puta, s obzirom da je 1972. godine put doveden do imovine Dragoslava Bjeli}a. Odbor se susreo sa problemom i prilikom prolaska puta preko Biwege, ali se stvar rije{ila uz saglasnost Koviqke \urove Ma{kovi}, s tim da se put iznad wihove ku}e uradi ru~no, da se ozidaju potporni zidovi itd, {to je prihva}eno (zid je ozidan tek 5. maja 1991. godine). Ipak je buldoèr pro{ao iznad ku}e, a nije se ni{ta r|avo desilo, kao {to su neki predvi|ali. Poslije je do{la na red Past. I oko toga je bilo mnogo pri~e, sva|e, qutwe, pa je, na kraju, do{ao Sud i presudio da se o{teta plati 500.000 dinara, {to je i u~iweno. Ostali vlasnici, a me|u wima i ~etiri udovice, nijesu pravili nikakve smetwe u vezi sa o{tetom, iako je bilo nagovarawa da ove vlasnice ne dozvole gradwu "jer }e im upropastiti imawa". Rad je po~eo u jesen 1976. godine, a majstor je bio Luka Vlahovi}. Prvi auto koji je do{ao u Ostru`we bio je "fi}a" Milivoja Jovanovi}a. Odmah iza toga i êdislav Stevanovi} je po~eo da vr{i pripreme za izgradwu puta od Grobqa do Rupa. Ni ovdje vlasnik nije dozvolio da put ide preko Korawskih lazina prema Preslu, jer bi imao veliku {tetu. Nijesu pomogle ni molbe ni ponuda da se {teta plati. Oko toga je bilo mnogo pri~e, komentara i qutwe. Tada je êdislav odlu~io da put gradi preko Duga~ke lazine i Lokvine, pa uz Vequ Wivu. Za taj put je bio zainteresovan i Danilo Lu~i} i Milosav Ma{kovi}, pa su radili zajedno. Svake godine na ovaj put se ru{ilo mnogo materijala iz brda Preslo, pa se wime nije moglo uvijek prolaziti. Utro{ena su velika sredstva za ~esto ~i{}ewe puta. Sa Lokvina je kasnije izgra|en put pored Rosovog Laza do Crnina. Godine 1977. je ponovo do{lo do problema na putu uz Zakriqe, po{to je dio puta pored ku}e Dragoslavqeve bio neupotrebqiv zbog velikog uspona. Zato je ura|ena nova krivina i dio puta ranijim seoskim putem u duìni od 50-60 metara. Tada je do{lo do qutwe i sva|e, dolazio je i sud, ali se i to nekako zavr{ilo. Put je 1976. godine doveden i do Doma na \ur|evini, a kasnije do Kova~evca i do Ofsi{ta. Kasnije je put gra|en od Zakriqa do Roàca, iz Crnog potoka do ku}e Vukala Jovanovi}a, od Vinogradine do Rado{evog Trapa, od

405 ANANIJE SIMONOVI}

Vinogradine do ku}e Spasoja Ma{kovi}a i od Poredica do ku}e Mili~ka Jovanovi}a. Sada ukupna duìna puta u Osrecima iznosi oko 17 kilometara. Puta nema do ku}a Tihomira, Vojimira i Svetomira Jovanovi}a i do pet ku}a u Ravancima, uglavnom, zato {to se nijesu mogli sloìti kuda put treba raditi. Puta nema ni do ku}a Veselina, An|elije i pok. Blaà Jovanovi}a i pok. Lucije Jovanovi}, zbog velikog uspona i nepodesnog terena. Po~etkom 1991. godine zapo~eta je nova akcija za asfalitrawe puta od Debelog Luga do Biqege u drìni od 2.140 metara i za ~i{}ewe ~itavog puta kroz selo. Izabran je novi odbor: Ananije Simonovi}, Mom~ilo Ma{kovi}, Jak{a Ma{kovi}, Budo Simonovi} i Dragan Glavi~anin, koji }e se brinuti o radovima. Odlu~eno je da svi zapo{qeni Osre~ani uplate tre}inu jednomjese~nih primawa. Ve}ina se odazvala pozivu, a organizovane su 2-3 masovne radne akcije na rasijecawu {ume, na zidawu zidova na Biqezi i za nasipawe. Dobijena su i zna~ajna sredstva od Ministarstva za poqoprivredu, odnosno od ministra Abramovi}a, sa kojima su se mogli zapo~eti svi radovi za pripremu puta za asfaltirawe. Zbog infalcije, koja je ubrzo nastupila, sada je te{ko izraziti koliko je sredstava sakupqeno i koliko je za koje vrste radova utro{eno, iako Odbor o tome ima sve podatke. U toku 1991. i 1992. godine obavqeni su svi predvi|eni radovi, po~ev od ~i{}ewa i pro{irewa ~itavog puta, nasipawa, vaqawa, iskopa kanala, zidawa potpornih zidova, izlivawa betonskih ivi~waka do postavqawa 17 betonskih propusta. To su radile velike ma{ine Vojne po{te iz Titograda, specijalizovane za ove poslove. Me|utim, to je trajalo veoma dugo, jer su, ve} tada po~ele op{te te{ko}e, koje su zahvatile i Crnu Goru. U 1992. godini tri puta je put pripremqen za stavqawe asfalta, ali se uvijek isprije~ila neka smetwa. Dato je vi{e ~vrstih obe}awa od najodgovornijih qudi iz Kola{ina i iz Republi~kog fonda za puteve, ali su svi iznevjerili. Krajem oktobra 1992. godine do{lo je do nezapam}enih poplava (18.10.1992.) koje su mnogo o{tetile i osreda~ki put kao i mnogo puteva u Crnoj Gori, pa i neke asfaltirane. Od poplave put je zatrpan nanosima zemqe, kamena i blata, a vi{e propusta je zatvoreno. Programom javnih radova za 1995. godinu

406 OSRECI I OSREÂNI obuhva}en je i ovaj put, ali ni{ta nije ura|eno. Nestao je bitumen, sankcije traju, ali neki putevi bliè gradovima imaju prednost. Ne zna se kada }e se ne{to uraditi u tom smislu. Ina~e, u svim ovim radovima Osre~ani nijesu pokazali mnogo spremnosti i razumijevawa za zajedni~ki rad. êsto se de{avalo da, za vrijeme radova na putu, za nekoliko dana niko od seqaka ne do|e ni da vidi, a kamo li da ne{to pomogne, kako radovi napreduju, treba li neka pomo}, jesu li radnici gladni ili èdni itd. Radnici sa strane su se ~udili tome i pitali da li neko ìvi u ovom selu, je li ovo privatni put Odbora itd, po{to po vi{e dana nijesu nikoga vidjeli. Na drugoj strani bilo je vi{e porodica, koje su uloìle dosta i rada i para i hrane prilikom rada na putu. Veoma su bile gostoprimne porodice, pored ~ijih se ku}a radilo: Koviqka i Veko Ma{kovi}i, Dragoslav Bjeli}, Borivoje Rnkovi}, Manojle Stevanovi}, êdislav Stevanovi}, Simonovi}i, Vukale Jovanovi}, Rajko Glavi~anin i drugi. Naro~ito je mnogo truda uloìo, rade}i na ma{inama, kao radnik Vojne po{te, Ratko Ma{kovi}. I Qu}ani su kasnili sa izgradwom puta. Na inicijativu Vukmana Ma{kovi}a, a uz pomo} Rajka Radosavqevi}a iz Kola{ina, general JNA Danilo Jaukovi}, tada{wi komandant Titogradskog vojnog podru~ja, odobrio je 1976. godine metalni most, koji je montirao na Mora~i ispod Liporavni. Jaukovi} je tada dao i mostove koji su montirani na rijeci Mora~i u Mu|urije~ju prema Cerovici, Lije{wu i Veqemu Dubokome, na Ledincima prema Po`wi i u Dragovi}a Poqu prema Star~u, Baji}ima i Qevi{tima. Organizatori rada na putu uz Qutu bili su: Komnen Ma{kovi}, Luka Mio{evi}, Vukota Ma{kovi}, Radovan Bukili} i drugi. Najprije su izgradili put, po dosta te{kom terenu, pored Vrela i uz Dugo Selo do Grabinskoga potoka, pa lijevo preko Lamu}aka, ]eli{ta i Ledinaka do ku}e Bukili}a u Gorwoj Qutoj. Kasnije su put napravili Komnen do wegove ku}e, @arko Jovanovi} do Liporavni, Luka Milo{evi} do Staroga Sela, a zajedni~ki su radili dio puta od Grabinskoga potoka do Jablana. I u Qutoj je bilo te{ko}a sa nekim vlasnicima imovine, koji su pravili smetwe prilikom gradwe, ali se i to nekako zavr{ilo. Ostao je samo zaseok Topli Potog bez puta, a u

407 ANANIJE SIMONOVI}

Wegalice je put doveden sa puta Mioska-Dragovi} Poqe, sa mostom na Mora~i. To su organizovali sinovi Mila Jovanovi}a i Branko Bukili}. Izgradwom puta u Osrecima i u Qutoj ìvot se mnogo izmijenio na boqe, jer su se qudi oslobodili onih uskih i strmih staza i putina, obraslih trwem, {ikarama i krupnom {umom. Sada su dobili mogu}nost za prevoz raznog materijala za svoje potrebe motornim vozilima, koja se vjekovima nijesu mogla ni zamisliti da }e do}i pod Vratlo, pod Jedinu bukvu, u Gorwu Qutu, u Studeni~ki Potok. Sada mnogo mawe i pje{a~e, s obzirom da je u selo, u periodu od 1972. do 1990. godine, gotovo svake nedjeqe, dolazilo i po 50 putni~kih automobila. Ovaj moj rad se zavr{ava po~etkom 1996. godine, tako da kasnije doga|aje u Osrecima nijesam obuhvatio. Ipak, osje}am potrebu da, na kraju poglavqa, koje se odnosi na izgradwu puta kroz Osretke, zapi{em i doga|aje u vezi izgradwe puta od Osredaka do planine Ropu{nice, od Kr{a do Bukove Ravni, od ômovi} Lazine do Crnoga potoka, od Premackog brda do Crkvine i od Crkvine do Staroga Sela u Gorwoj Qutoj tokom 1996. i 1997. godine. U proqe}e 1996. godine grupa mla|ih qudi iz Osredaka pokrenula je akciju za izgradwu puta od Krio~a do Ropu{nice. Obrazovan je odbor za izgradwu u sastavu: Vuksan Simonovi}, Slavenko Jovanovi}, Dragan Stevanovi}, Budo Simonovi}, Spasoje Ma{kovi}, Jak{a Ma{kovi}, Novica Ma{kovi}, Mitar Ma{kovi}, Milija-Pujo Milo{evi}, Milika M. Jovanovi}, Milinko Lu~i}, Radomir Stevanovi}, Rajko Stevanovi}, Dragan Glavi~anin, Qubislav Bjeli}, Milan Stevanovi}, Ra{ko Ma{kovi}, Milo Lu~i} i Milivoje Jovanovi}. Odbor je zakqu~io da zatraì od svih Osre~ana, koji su zainteresovani za izgradwu ovoga puta, da uplate po 100 wema~kih maraka. Odmah je po~ela rasprava o trasi puta: jedni su razmi{qali da se put gradi uz Vratlo-Vrawa~ kr{-Poqane-Ropu{nica, drugi su govorili da je boqi pravac Krio~e-Kru{evqe-Kr{i- Sikovi-Ropu{nica, a tre}i su se zalagali za pravac Ostru`we-Podlaza~je-Jedina bukva-Sikovi-Ropu{nica. Angaòvan je inìwer Rade Crnogorac iz GP "Crna Gora iz Nik{i}a, koji je trasirao put do Poqana. Zatim je angaòvan inìwer Milo{ Rako~evi} iz Podgorice, koji je obi{ao oba preostala pravca i predloìo pravac Krio~e-Kru{evqe-

408 OSRECI I OSRE^ANI

Kr{i-Sikovi-Ropu{nica, {to je Odbor jednoglasno prihvatio kao kona~nu varijantu. Obezbije|en je buldoèr marke "Kamaca", vlasni{tvo GP "Crna Gora", ~iji je direktor Veselin Kqaji} iz Ra{ka, pomogao izgradwu ovoga puta. Svakako da nije imao èqu i voqu da pomogne svojim {kolskim drugovima i prijateqima, vjerovatno bi ova akcija ostala za neko drugo vrijeme. Veselin Kqaji} je, sve {to je obe}ao Odboru za izgradwu puta, ispunio. Ma{inom je rukovao iskusni majstor Miqan Drekalovi}, rodom iz sela Vasiqevi}i-@upa Nik{i}ka. Mi iskusniji i stariji smo s po~etka bili rezervisani prema ovoj akciji, imaju}i u vidu, u prvom redu, te{ko}e koje }e se pojaviti u izgradwi, s obzirom na konfiguraciju terena, duboke potoke, klizave i kamenite dionice, veliku visinsku razliku itd., ali smo, me|u prvima uplatili pripadaju}i iznos sredstava i kasnije u~estvovali u radu. Majstor i traser su smje{teni u ku}u Vlajka Simonovi}a na Kru{evqu. Rad je po~eo 29. avgusta 1996. godine. Prvih dva- tri dana rada dolazilo je i po 10-15 seqana da pomognu ili da vide kako se radi. Naro~ito je bilo te{ko put probiti iznad Kru{evqa, jer se na trasi pojavilo mnogo kamena, od kojega je prijetila opasnost da se o{tete imawa Mili}a i Vlajka Simonovi}a, a naro~ito je prijetila opasnost Vlajkovoj ku}i. Zato su se morale sje}i velike bukve, koje su namje{tane tako da se iza wihovih stabala zaustavi to ogromno kamewe i zemqa. Tako je ra|eno i u Voznicima, da kamewe ne bi oti{lo niz Poda i Kru{evqe. Vrijeme nije bilo nakloweno ovakvom radu. Gotovo svakodnevno je padala jaka ki{a, pa je rad vi{e puta prekidan po nekoliko dana, pa opet nastavqan. Ispred ma{ine je trebalo posje}i na stotine debelih bukovih stabala starih i po nekoliko vjekova, pa su angaòvani majstori sa motornim {egama: Miodrag Jovanovi}, Veselin i Dragan Glavi~ani, a kasnije Jak{a Ma{kovi} i Labud Glavi~anin i dr. Ra~una se da je posje~eno oko 1.200 takvih bukava. Zbog r|avog vremena, rad se prili~no oduìo, pa su tako prekora~ene sve prognoze o roku zavr{etka puta. Naro~ito se sporo napredovalo preko Sikova, jer je minirawem trebalo probiti mnogo velikih stijena i pe}ina, koje su se na{le na trasi. Tako se do{lo do Jasenovog dola, tek 14. oktobra.

409 ANANIJE SIMONOVI}

Tada se dogodila nesre}a, koja je oàlostila sve Osre~ane, a i mnoge druge qude koji su za wu ~uli. Po{to je preko dana padala jaka ki{a, odlu~eno je da se rad prekine i da majstor Drekalovi} po|e ku}i, na dva-tri dana, dok se vrijeme poboq{a. Kao i nekoliko puta ranije, ku}i ga je vozio Spasoje Ma{kovi}, svojom "Tojotom". Te no}i, u kolima su sa wima bili i Rajko Stevanovi} i Pujo Milo{evi}. Kad su bili prema ku}ama Boòvi}a u Piperima, sletjeli su u nabujalu Mora~u. Pujo je ispao iz automobila i utopio se, a Miqan je na|en mrtav u kolima. Spasoje i Rajko su se pod veoma te{kim okolnostima, izvukli iz auta i preplivali na obalu. No} su, uz velike napore, proveli pored same obale, da bi tek ujutro izi{li na magistralu. Pujo i Miqan su izneseni iz kawona istoga dana oko 10,00 sati. Pujo je sahrawen 16. oktobra u Osrecima uz prisustvo velikog broja i Osre~ana i qudi iz drugih krajeva, koje je Pujova smrt iskreno oàlostila, jer je bio mlad i cijewen ~ovjek. Miqan Drekalovi} je sahrawen 17. oktobra u rodnom selu, a sahrani je prisustvovalo i 36 Osre~ana. Lelekawe Vu~i}a Jovanovi}a i opro{tajni govor Buda Simonovi}a su do suza potresli sve prisutne Nik{i}ane. Miqanova porodica je hrabro podnijela wegovu smrt i iskreno zahvalila Osre~anima na pokazanoj pa`wi. Budo Simonovi} je u svom opro{tajnom govoru, pored ostalog, rekao: "Vjerujem da se od prekju~e, od kada je prostrujala stra{na vijest o tragediji u kawonu Platije da su talasi ledene Mora~e progutali Miqana Drekalovi}a i Miliju Milo{evi}a, vesele jedino crnogorske gudure i slomovrati, jer vi{e nema jednog hrabrog goroloma, koji je, bezmalo, trideset godina kr~io puteve u bespu}ima i otvarao prozore u svijet, tamo gdje su vjekovima carovale divokoze i, ne bez rizika, prolazila samo divqa~. Sudbina je, evo, kako to ona samo zna i umije, udesila da ~ovjek koji je tri decenije pravio puteve, zavr{i na putu i to tamo gdje se ne gine, tamo gdje bi, ~ini se, vaqalo potraìti spas, gdje se bez ikakvog rizika moè pro}i. Otkad postoji mora~ko selo Osreci nikada jedan poduhvat nije nai{ao na toliko odu{evqewa i sveop{te podr{ke, ne samo Osre~ana i onih koji su na neki na~in vezani za ovaj kraj, kao qeto{wa odluka da prokr~imo put do planine Ropu{nice i ostvarimo vjekovni san na{ih predaka. Za divno ~udo, ni

410 OSRECI I OSREÂNI jedna vrata na koja smo zakucali za pomo}, nijesu ostala neotvorena, a naj{ire od svih vrata je otvorilo nik{i}ko preduze}e "Crna Gora". Qudi ovog poznatog graditeqa puteva, posebno direktor Vesko Kqaji}, bez dvoumqewa su nam pritekli u pomo} i obezbijedili mo}nu ma{inu, koja takav poduhvat moè ostvariti. A kad je pretposledweg avgustovskog dana u Mora~u stigao buldoèr Preduze}a "Crna Gora", pred wim je stigao i glas o ~ovjeku koji rukuje i upravqa tom mo}nom japanskom grdosijom. To je, vele, onaj @upqanin, Miqan Drekalovi}, koji je prokr~io put uz Vijenac Cerovi~ki u Rovcima, koji zna gdje je Trmawe, Lije{we i Veqe Duboko, gdje je Ra{ko i Ko|a~a, gdje je Kapetanovo jezero, pred kojim su drhtala brda i nedohodi Pive i Drobwaka, koji je lomio quti kr{ od Bawana do Katunske Nahije, koji je stizao od mora do Durmitora i puteve prolamao tamo gdje ih nikada nije bilo, niti je ikada iko zaumio da ih moè biti. A, da nam nijesu dovoqno kazali, da nam nijesu u potpunosti predstavili ovog majstora svog posla, prije svega da nam ga nijesu predstavili kao ~ovjeka, uvjerili smo se za samo jedan dan. Jer samo jedan dan je bio dovoqan da se uvjerimo kako se u tom mirnom, dobro}udnom ~ovjeku koji kao olovku oko prsta, okre}e mo}nu ma{inu i tako nemilosrdno prolama tvr|u, krije jedna plemenita du{a, krije ~ovjek velikog i otvorenog srca, ~ovjek koji voli da ~ini dobro, ~ovjek za kojeg ne postoji nemogu}e, koji ne priznaje prepreke. Kad bi se nama u~inilo da se daqe ne moè, kad bi nas do~ikale nepremostive provalije i ukazala se tvr|a i litice, on nas je hrabrio i zborio: "Vala ne}emo stati, nego }emo ga probiti, da }emo zubima...". I nikad grke i opore rije~i ne bi. Da se makar jednom iko od nas na wega naquti, danas bi nam, ~ini se bilo bar malo lak{e.Na wega i sve nas se jedino qutilo nebo koje je od prvog dana, takore}i poku{avalo da nas omete, da nas zaustavi. Ki{a bi nas zaustavila za dan ili dva, tek toliko da predahnemo i prikupimo snagu, da Miqan, bri`ni roditeq, trkne do Nik{i}a i obi|e porodicu i opet daqe. On je bio taj koji nas je pokretao i poùrivao, ~im bi ki{a bar na sat stala, i u mutnim oblacima se ukazalo par~e vedrine. îm bi ~uo

411 ANANIJE SIMONOVI} vedriju prognozu, on okrene telefon Spasoja Ma{kovi}a: "O}emo li Spale, bolan, da grabimo, ostasmo za bruku"...... "Dragi Miqane, da je bilo sre}e i kako smo planirali, ju~e bi smo slavili veliki uspjeh na Ropu{nici, ju~e bi, mo`da, Miliji, Spasoju i Rajku, zaravwavao mjesta za vikendice, kako si im obe}ao. Miliju smo, na àlost, ju~e nastanili u vje~noj ku}i, a i ti si, evo, poùrio na put bez povratka, poùrio u zagrqaj bratu i ostavio toliko jo{ neprokr~enih i neizgra|enih puteva. Mi nemamo i ne umijemo na}i prave rije~i utjehe tvojoj porodici. Mo`da }e im biti utjeha, mo`da }e shvatiti koliko nas je sve pogodila i za vje~nost oàlostila tvoja smrt, ako im kaèm, da Milijina majka, bra}a i sestre ju~e nijesu tuèli wega, nego tebe, da se Rajkova majka, iako je skoro ve} izgubila jednog sina, nije poradovala i dobrodo{licom do~ekala Rajka, kad se iz Mora~e, kao iz groba, vratio bez tebe i Milije". Povodom ~etrdeset dana od Miqanove i Pujove pogibije Osre~ani su u "Pobjedi", objavili ovaj tekst: "Ni ~etrdestice, ni godi{wice, ni vrijeme beskona~no, ne mogu izbrisati na{u tugu za Milijom-Pujom Milo{evi}em i Miqanom Drekalovi}em. Milija i Miqan, ili Miqan i Milija. I imena vam sve zbore. Odoste, a nama ostade dilema: ponos ili bol, prkos ili tuga. Vi bi ste, znamo, ono prvo, nas pritiska i ti{ti ono drugo. Moramo, kako bi ste vi dostojanstveno, prkosno, stoji~ki. Vama za slavu, nama za ìvot, koji se ne da zaustaviti. Nek brek}u ma{ine, nek odjekuju mine, a eho va{eg optimizma i odu{evqewa poslom koji smo radili, prolomi}e brda neprolomqena. Stisnu}emo srce i ispuniti va{u èqu-ne}emo stati. Za uspomenu i sje}awe na vas, za ponos va{ih porodica, za vje~itu zahvalnost na{u i amanet potomstvu. A, kolika je na{a tuga-to ostavqamo samo}i". Odbor je, poslije ove nesre}e, razmi{qao da definitivno digne ruke od daqe izgradwe puta, ali je ipak jednoglasno odlu~eno da se ispuni èqa i Milijina i Miqanova i da se izgradwa nastavi. Sa tugom i sjetom izgradwa puta prema Ropu{nici, u ukupnoj duìni od 6.800 metara nastavqena je 23. avgusta 1997. godine. Ma{inu marke "Kamaca", opet je dao Vesko Kqaji} iz

412 OSRECI I OSRE^ANI

Gra|evinskog preduze}a "Crna Gora" iz Nik{i}a, a majstor je bio Dragi{ Rabrenovi}, rodom od Pqevaqa, a porijeklom iz Poqske Bistrice. Ve} 27. avgusta put je probijen do Katuni{ta, u Ropu{nici (sa kracima prema Koritima i Poqanama) i izi{ao terenski automobil "GAZ" Elektrodistribucije sa voza~em Draganom Glavi~aninom. Kako je na po~etku dogovoreno, poslije 2-3 dana, 29. avgusta, po~ela je izgradwa puta sa Kr{a niz Gnoji{ta, prema Bukovoj Ravni u duìni od 3.500 metara. Poslije ve}ih napora i te{ko}a, zbog nepristupa~nog i kamenitog terena, rad je zavr{en 12. septembra. Sve je ra|eno kao i prilikom rada na putu prema Ropu{nici. Na izgradwi ovoga dijela puta, po~ev od rasijecawa {ume, do zavr{etka na Bukovoj Ravni najvi{i teret su podnijeli: Dragan Glavi~anin, Vladeta Simonovi}, Ra{ko Ma{kovi}, Veqko Stevanovi}, Novak Lu~i}, Dragan Stevanovi}, Radmilo Ma{kovi}, Miladin-Mi}o Stevanovi} i Miqan Rnkovi}. Po dan-dva radili su i drugi mla|i qudi iz Ostru`wa. Trinaestog septembra po~elo je probijawe puta od ômovi} lazine, preko Potkriqa~a do Crnoga potoka, u duìni od 1.100 metara, koji je zavr{en 17. septembra 1997. godine. Ovo je ura|eno zahvaquju}i razumijevawu Rajka Glavi~anina i wegove supruge Mile. Majstor je i ove godine, osim dvije no}i, spavao u ku}i Vlajka Simonovi}a, gdje mu je spremana i hrana. Dva-tri obroka su mu spremile i planinke u Ropu{nici. Novi put, ra|en 1996. i 1997. godine dug je: 1. Krio~e- Katuni{ta: 6.800 2. Kr{i -Bukova Ravan: 3.500 m 3. ômovi} lazina-Crni potok: 1.100 m. ili ukupno 11.400 metara. Sada je put od Jadranskog puta u Debelom lugu do Ropu{nice dug 11.800 metara. Za izgradwu novoga puta utro{eno je: 20.000 litara nafte, 500 kg eksploziva, 10.441 DEM prikupqenih od Osre~ana i 1.620 DEM prikupqenih od qudi van Osredaka. Utro{eno je i 33.050 dinara prikupqenih od 15 privatnih i dru{tvenih firmi. Gotovo svi qudi koji su dolazili da obi|u radove donosili su zdravice.

413 ANANIJE SIMONOVI}

U radu su se naro~ito anga`ovali ~lanovi odbora Budo Simonovi}, Ra{ko Ma{kovi}, Rajko Stevanovi}, Spasoje Ma{kovi}, Dragan Glavi~anin, Dragan Stevanovi} i predsjednik Odbora Vuksan Simonovi}, koji je gotovo ~itavi materijal (gorivo, uqe, eksploziv i drugo) na vrijeme obezbje|ivao i transportovao prema Osrecima. Izvjesnu koli~inu goriva obezbijedio je i Slavenko Jovanovi} u Kola{inu. Vrlo ~esto je dolazio, iako je bio na poslu i Milija- Pujo Milo{evi}, koji je stalno govorio da }e u Ropu{nici graditi kolibu. Dolazili su i ostali qudi, mla|i i stariji, iz ~itavog sela, pa i iz Qute, uvijek sa fla{om pi}a. Izgradwi puta su se naro~ito radovale planinke iz Ropu{nice, pa su i one ~a{}avale radnike svojim proizvodima. U tome su u~estvovali i Veseqko Radowi} i radnici "Po~inka". Najvi{e napora oko spremawa hrane imala je Spasmila Vladetina Simonovi}, koja je za 70 radnih dana spremila preko 600 obroka za majstore i radnike, a Vladeta se brinuo o nabavci hrane i drugim poslovima i gotovo svaki dan proveo uz majstora na putu. Osre~ani duguju zahvalnost svima koji su pomogli izgradwu ovoga puta, a prije svih Veselinu Kqaji}u, direktoru Gra|evinskog preduze}a "Crna Gora" Nik{i}, zatim Veselinu Perovi}u, direktoru Vodovoda - Podgorica, Vladu Vujovi}u, direktoru Komunalnog preduze}a - Podgorica, Bo`idaru Vujo{evi}u, direktoru Stambenog preduze}a - Podgorica, Radivoju Ra{ovi}u, ministru poqoprivrede u Vladi Crne Gore, Pavlu Novakovi}u, iz Sekretarijata za narodnu odbranu i Luki Medenici, direktoru SKI Centra "Bjelasica" - Kola{in. Lijepo sada izgleda Ropu{nica, kad se pogleda iz Tali, ispresijecana {irokim automobilskim putem uzdu` i poprijeko. Ve} od prvog dana putem su krenuli traktori i automobili. [ta bi sada rekli stari Osre~ani, koji nijesu mogli ni zamisliti da }e nekada do ove lijepe osreda~ke planine neko izgraditi automobilski put i da }e se, iz Osredaka do planinskih koliba, mo}i do}i za mawe od 30 minuta, da }e se sijeno i razni drugi tereti iz Ropu{nice mo}i prevoziti traktorima i kamionima i tako prestati napori i muke, znoj i patwe, koje su vjekovima ulagane i trpqene, prenose}i taj ogromnim teret, vi{e na le|ima nego na kowima

414 OSRECI I OSREÂNI bespu}em niz Poqane i Vratlo i preko Sikova i niz Obratni brijeg. Blagodeti puta su prvi iskoristili planinari iz Nik{i}a, Kola{ina i Podgorice sa voza~em Miodragom Dragovim Bukili}em, koji su 6. septembra 1997. izi{li kolima na Ropu{nicu i odatle se popeli na Rudu Glavicu (2.020 m) na Talima i postavili planinarsku kutiju sa evidencionom kwigom, u koju }e se upisivati qubiteqi planina. Ovu kutiju, ina~e prvu u na{em kraju, postavili su: Stanko Vuji~i}, Vasko Savi}evi}, Uro{ Erakovi}, Miodrag Bukili}, Mijo Kova~evi}, Brano Perovi}, Danijel Vincek, Milivoje Jovanovi} i Ananije Simonovi}. U jesen 1996. godine Ravaw~ani i Ostru`wani su pokrenuli akciju za izgradwu puta od Premackog brda preko Podravawa, uz Jeqewe brdo na Sadove, preko Ravanaca i Ostru`wa do Crkvine u duìni od 4.200 m. Put je trasirao inìwer Milo{ Rako~evi}. U odboru za izgradwu puta su bili Milinko Lu~i}, Miomir Lu~i}, Milorad Rnkovi}, Vinko Ma{kovi} i Vlado Jovanovi}. Odbor je, u zajednici sa sainteresovanim za izgradwu puta, odlu~io da svi zapo{qeni uplate po 100 wema~kih maraka, da se traì u~e{}e privatnih i dru{tvenih firmi u obezbje|ewu nafte, eksploziva i pla}awu ma{ine. Buldoèr je vlasni{tvo gra|evinskog preduè}a "Gorica" iz Podgorice, a rukovaoc Rajko Kujovi} iz Mijoske. Rad je po~eo 17. januara 1997. godine, a zavr{en 20. maja, sa kra}im ili duìm prekidima zbog nepovoqnog vremena, ili te{ko}a u nabavci nafte ili eksploziva. Sredstva je uplatilo 24 u~esnika iz Ostru`wa i Ravanaca u iznosu od 2.450 maraka i 300 dinara, a pomo} je dalo jo{ {est doma}instava iz Osredaka u iznosu od 250 maraka i 1.500 dinara. Sedam firmi su platile rad ma{ine u trajawu od 104 radna sata i uplatile 41.500 dinara. Na izgradwi puta je utro{eno oko 495 nadnica. Najvi{e nadnica su imali: Novak Lu~i}-70, Dejan Radowi}-60, Miomir Lu~i}-36, Vlado Jovanovi}-32. Utro{eno je oko 3.000 l nafte i 300 kg. eksploziva. Radove na putu su obilazile i brojne kom{ije iz Osredaka i iz Qute. Wih 55 donijeli su 73 l raznog pi}a i 14 gajbi piva. Naftu je od Jadranskog puta do ma{ine, uglavnom, prevozio Vlatko Ma{kovi}. Hrana za majstora je obezbje|ivana kod

415 ANANIJE SIMONOVI} seqaka, a najvi{e se majstor hranio i spavao kod Novaka Lu~i}a i Mili~ka Jovanovi}a. Radilo se dosta slo`no i prema mogu}nostima svakog pojedinca. Znatnu pomo} u prikupqawu sredstava od firmi pruìli su Blagoje i Milinko Lu~i}i i Milika M. Jovanovi}, a eksploziv je obezbje|ivao Milorad Rnkovi}. U jesen 1997. godine, nakon zavr{etka izgradwe puta ka Ropu{nici, da bi ostvarili davna{wu èqu pok. Luke Milo{evi}a, wegovi sinovi Miodrag i Du{ko su pokrenuli akciju za izgradwu puta od Crkvine (u Ostru`wu) preko Koweva i Zaku~nice do Staroga Sela u Gorwoj Qutoj, u duìni od oko 4.000 metara. Za izgradwu ovoga puta bili su zainteresovani svi Gorwoqu}ani, pa i ostali Osre~ani. Rad je po~eo Dragi{a Rabrenovi} 8. oktobra, sa ma{inom GP "Crna Gora" iz Nik{i}a. Radilo se, sa prekidima, 59 dana i utro{eno oko 250 radnih sati. Ostalo je neprobijeno oko 400 metara, zbog kvara na ma{ini. Uloèn je veliki rad na te{ko pristupa~nom i kamenitom terenu iznad êline i Oboda. Utro{eno je oko 6.000 DEM, 5.000 litara nafte i 300 kg eksploziva. Seqaci su uplatili 2.800 DEM, a razliku su obizbijedili Du{ko i Miodrag Milo{evi}i. U radu su se najvi{e istakli, pored Du{ka i Miodraga i Miqan i Zdravko Bukili}i, a veliku pomo} je dao Novak Lu~i}, kao iskusni minerski radnik. Naftu su obezbijedili Slavenko Jovanovi} i Mileta Bulatovi}, predsjednik op{tine Kola{in, a eksploziv Peri{a Markovi}, od @eqezare i Rudnika boksita iz Nik{i}a. Hranu za majstora su obezbje|ivali bra}a Milo{evi}i i wihova majka Mawa i Miqan i Veselin Bukili}i. Zna~ajnu pomo} je pruìo i Mili~ko Jovanovi}, u ~ijoj je ku}i najvi{e no}i spavao majstor Rabrenovi}. "Kobru" za minawe su ustupili Ministarstvo odbrane Crne Gore i Manojle Stevanovi}. Veliko interesovawe za izgradwu puta su pokazali svi Osre~ani koji su stalno posje}ivali gradili{te i ~a{}avali radnike.

Ku}e u Osrecima, u kojima se ne `ivi stalno

Veliki broj Osre~ana se `ivotno vezao za gradove zbog {kolovawa djece, udobnijeg i lak{eg `ivota, zabave i

416 OSRECI I OSREÂNI kulturnog uzdizawa, pa su u selo dolazili vrlo rijetko, pa i qeti sve mawe. Zato ima dosta dobrih, novih i opravqenih ku}a, u kojima se stalno ne ìvi, i to: 1. Radosava-Mi{ka Bulatovi}a na Brodu, 2. Batri}a Jovanovi}a u Debelom Lugu, 3. Svetomira Jovanovi}a u Ravnome, 4. Pok. Lucije Jovanovi} na Prìni, 5. Ratka Ma{kovi}a na Biqezi, 6. ]etka Glavi~anina u Ravnome, 7. Luke Ma{kovi}a u Korawoj Wivi, 8. Milivoja Ma{kovi}a na Biqezi, 9. Milojice Tomi}a u Korawoj Wivi, 10. Mijojke-Mi{ne Milo{evi} na Zakriqu, 11. Gojka Glavi~anina na Krio~u, 12. Savke Milo{evi} na Zakriqu, 13. Ananija Simonovi}a u Kru{evqu, 14. Pok. Blaà Jovanovi}a u Vrtima, 15. Pok. An|elije Jovanovi} u Vrtima, 16. Veselina Jovanovi}a u Vrtima, 17. Vuka Jovanovi}a u Vrtima, 18. Verice Milo{evi} u Vrtima, 19. Pok. Zarije Milo{evi}a u Vrtima, 20. Aleksandra Bukili}a u Kamenoj Gori, 21. Zorana Ma{kovi}a u Kamenoj Gori, 22. Novice Ma{kovi}a u Kamenoj Gori, 23. Marije Stevanovi} u Rupama, 24. Milosave Stevanovi} u Bukovoj Ravni, 25. Jele Milo{evi} u Ostru`wu, 26. Vuke Jovanovi}a u Dowoj Qutoj, 27. Milana Jovanovi}a u Dowoj Qutoj, 28. Pok. Veqka Ma{kovi}a u Dowoj Qutoj, 29. Uro{a Ma{kovi}a u Dowoj Qutoj, 30. Pok. Milovana Ma{kovi}a u Dowoj Qutoj, 31. Vuksana Jovanovi}a u Wegalicama, 32. Tatomira Jovanovi}a u Wegalicama, 33. Pok. Rado{a Bjeli}a u Toplom Potoku, 34. Draga Jovanovi}a u Wegalicama, 35. Pok. Qubice Bukili} u Gorwoj Qutoj, 36. Mika Milo{evi}a u Starom Selu, 37. Dragomira Bukili}a u Gorwoj Qutoj,

417 ANANIJE SIMONOVI}

38. Ratka Bukili}a u Gorwoj Qutoj, 39. Slobodana Bukili}a u Gorwoj Qutoj, 40. Danila Bukili}a u Gorwoj Qutoj, 41. Radoja Bukili}a u Gorwoj Qutoj, 42. Dragutina Bukili}a u Gorwoj Qutoj, 43. Stojana i Qubomira Jovanovi}a u Wegalicama, 44. Mom~ila Kqaji}a u Gorwoj Qutoj.

Ku}e kojih sada nema Sada nema ku}a koje su postojale 1941. godine po{to su neke sru{ene da bi na wihovom mjestu mogle biti izgra|ene nove, druge su propale zbog neodr`avawa, a neke su sagorele: 1. Milije Savi}eva Bjeli}a, 2. Vidne Milanove Bjeli}, 3. Radomira Mijajlova Medenice, 4. Petra Nedjeqkova Bjeli}a, 5. Milosave Kqaji}, 6. Radula Savi}eva Bjeli}a, 7. Stanije Mali{ine Lu~i} (savardak), 8. Radisava Nedjeqkova Bulatovi}a (savardak), 9. Ne|eqka Bulatovi}a (savardak), 10. Vukosava Bogdanova Stankovi}a, 11. Stevanije Spasojeve Milo{evi}, 12. Nikole Maksimova Milo{evi}a, 13. Milotija Nikolina Milo{evi}a, 14. Milisava Mi{eqina Jovanovi}a, 15. Rada Gajova Ma{kovi}a (savardak), 16. Tome Rado{eva Bjeli}a, 17. Jovana Tomina Bjeli}a (na Krio~u), 18. Mili}a Jovanova Simonovi}a, 19. Savi}a Perkova Ma{kovi}a (u Ravnome), 20. Milosava Mijailova Jovanovi}a, 21. \ura Mileva Glavi~anina (najstarija ku}a u selu), 22. Janka Milutinova Ma{kovi}a, 23. \ukana Be{ova Jovanovi}a (savardak), 24. Marka i Mirka Vasilijeva Simonovi}a, 25. Zarije ]irova Ma{kovi}a, 26. Milutina Milosavqeva Ma{kovi}a (savardak), 27. Bule Vidakove Jovanovi} (savardak),

418 OSRECI I OSRE^ANI

28. pok. Vu~ka \ukanova Jovanovi}a, 29. Mira{a Milisavqeva Ma{kovi}a (savardak), 30. Radula Simeunova Milo{evi}a (u Siri{wacima), 31. Milisava Petrova Milo{evi}a (savardak u G. Qutoj), 32. Grane Savine Stevanovi}, 33. Blagoja Simenuova Milo{evi}a, 34. Savi}a i Stevana Ma{kovi}a (u Qutoj), 35. Rada Gajova Ma{kovi}a, 36. Mijajla Perkova Jovanovi}a, 37. Vasa Ne|eqkova Ma{kovi}a, 38. Boja Milanova Jovanovi}a, 39. Radowe i Milije Gruji~ina Ma{kovi}a, 40. Ma{ana Radivojeva Bukili}a, 41. Stevana Radivojeva Bukili}a, 42. Janka Teodorova Ma{kovi}a, 43. \or|ija Petrova i Milovana N. Ma{kovi}a (zajedno), 44. Arsenija Rado{eva Bjeli}a.

Napu{tene su ku}e:

1. Mom~ila Ma{kovi}a u Podravawu, 2. Radisava Bukili}a u Gorwoj Qutoj, 3. Milovana N. Ma{kovi}a u Qutoj, 4. Gojka Glavi~anina na Krio~u.

U selu nema savardaka, koji su dugo vremena sluìli za zatvarawe stoke, najvi{e koza i ovaca, a goveda su zatvarana u izbu. Samo u Zakriqu postoje dva mala savardaka Qubislava i Krsta Bjeli}a. Qubislavqev sluì za smje{taj drva, a Krstov za zatvarawe govedi. Po{to su u ve}ini starih ku}a i izbe preure|ene za ostave, podrume, a neke i za sobe i kuhiwe, u blizini ku}a su izgra|ene pojate za goveda, a u potkrovqu se drì sijeno i druga sto~na hrana. Pojate su, uglavnom, zidane, sa krovovima od daske, lima, metalnih ba~ava (u kojima je bio bitumen), crijepa itd. Takvih pojata u selu ima oko 60. U Ropu{nici nema koliba, koje su postojale 1941. godine: 1. Mijajla Ma{kovi}a, 2. Milovana Jovanovi}a, 3. Zlatane Jovanovi},

419 ANANIJE SIMONOVI}

4. Gaja Ma{kovi}a, 5. Kostadina Bukili}a, 6. Miladina Stevanovi}a. 7. Marka Simonovi}a 8. Peri{e Ma{kovi}a

U Kotlima nema koliba koje su postojale 1941. godine: 1. Radivoja-Raka Bukili}a, 2. Andrije Milo{evi}a, 3. Marka Simonovi}a, 4. \ukana Jovanovi}a; i savardaka: 1. Milovana Jovanovi}a, 2. Bo{ka Jovanovi}a.

Poslije rata, u Kotlima je imao kolibu i Manojle Stevanovi}, ali sada nema ni we. Od koliba, koje su postojale 1941. godine, popravqene su i postoje i sada: 1. Luke Lu~i}a, koja je sada Bo`a Lu~i}a, 2. Vasa Ma{kovi}a, koja je sada Labuda Glavi~anina 3. Milorada Ma{kovi}a, koja je sada Stanke-]ike Marijanove Ma{kovi}.

Sada u Ropu{nici i u Kotlima nema nijedan savardak, od 21 koliko ih je bilo 1941. godine.. Poslije rata u Ropu{nici je izgra|eno vi{e novih koliba, ali i od wih neke vi{e ne postoje, jer je wihov rok trajawa veoma kratak, pogotovo krovne konstrukcije, te ako se na vrijeme ponovo ne pokriju, dolazi do wihovog propadawa i ru{ewa. Nove kolibe su gradili: 1. Novak Milijin Lu~i}, 2. Reqa Peri{in Ma{kovi}, 3. Mijat Miladinov Stevanovi}, 4. Bosa Milijina Lu~i} (sada te kolibe nema), 5. Bo`idar Lukin Lu~i}, 6. Manojle Radulov Milo{evi}, 7. Drago Radulov Milo{evi}, 8. Vojimir Bo{kov Jovanovi},

420 OSRECI I OSRE^ANI

9. Tihomir Bo{kov Jovanovi}, 10. Vido Markov Jovanovi}, 11. Bogi} Vidakov Jovanovi}, 12. Radule Dukin Ma{kovi} (sada je stara, neupotrebqiva), 13. Jelka Radulova Ma{kovi}, 14. Luka Gajov Ma{kovi} (sada je nema), 15. Radisav Mira{ev Ma{kovi}, 16. Aleksandar Kostadinov Bukili}, 17. Mili} Jovanov Simonovi} (sada je nema), 18. \uro Milev Glavi~anin (sada je nema), 19. Branislav \urov Glavi~anin, 20. Vukale Milutinov Jovanovi}, 21. Danilo Markov Lu~i}, 22. Vlajko Markov Simonovi}, 23. Dragoslav Jovanov Bjeli} (sada je nema), 24. Velimir Andrijin Milo{evi} (sada je nema) 25. Tripko Andrijin Milo{evi} (sada je nema), 26. Branko Milutinov Ma{kovi} (kupio je V. Radowi}), 27. Vukota Vukali~in Radowi}, 28. Labud \urov Glavi~anin, 29. Zdravko \urov Glavi~anin (kupio livadu \ukinu), 30. Ilija Mirov Bjeli} (kupio livadu Dragi{e Bjeli}a, sada je Labuda Bulatovi}a), 31. Slobodan Ma{anov Bukili}, 32. Veko Gajov Ma{kovi} (sada je nema), 33. Veko Gajov Ma{kovi}. 34. Marko Mali{in Lu~i} (sada je nema).

Iz ovih podataka se vidi da je za 20-30 godina poslije rata, u Ropu{nici bilo preko 40 koliba, u kojima se preko qeta `ivjelo. Sli~no je bilo u Pale`u i u Katunu, ali o tome nema ta~nih podataka.

421 ANANIJE SIMONOVI}

Osre~ani u gra|anskom ratu 1991. i 1992. godine

Po mojem mi{qewu, raspad SFRJ po~eo je na 14. kongresu SKJ 1989. godine, ali je ubrzan brojnim mitinzima po Crnoj Gori, a naro~ito onoga na Gazimestanu (na Kosovu) 28. juna 1989. godine. Vi{e mitinga je odràno i u Crnoj Gori, a naro~ito u Titogradu, na kojima su gra|ani, pod uticajem vo|a "Antibirokratske revolucije", traìli ostavke crnogorskih rukovodilaca u organima vlasti i Partije Crne Gore i Jugoslavije, kako bi se "poboq{ao" materijalni poloàj privrede i stanovnika i onemogu}ilo "boga}ewe pojedinaca". Na tim mitinzima su u~estvovali i brojni Osre~ani, nezadovoqni svojim materijalnim poloàjem. Treba imati u vidu da je u tom periodu prosje~na plata u Crnoj Gori iznosila od 800 do 1.000 maraka. Ali, davno se reklo: "Ko traì ve}e, izgubi i ono iz vre}e". Po~etkom 1989. godine smijewena su dràvna i partijska rukovodstva, do{la su nova "mlada i pametna", po~ela je vojna mobilizacija, Slovenija se nasilno odvojila od Jugoslavije, po~eo je rat u Bosni i Hrvatskoj, Makedonija se odvojila mirnim putem i Jugoslavije, one poznate {irom svijeta, kao sre}ne i bogate zemqe, je nestalo. Tada je po~eo pravi gra|anski, nacionalisti~ki rat: Srbi su ubijali Muslimane i Hrvate, Hrvati su ubijali Srbe i Muslimane, a Muslimani Hrvate i Srbe. Formirane su paravojne formacije: Arkanovci, [e{eqevci, Beli orlovi, Dobrovoqci SPO, Karaxi}eva (~etni~ka) srpska vojska u "Republici srpskoj", Babi}eva srpska (\uji}eva ~etni~ka) vojska u "Srpskoj Krajini" i regularna JNA. Vo|ene su krvave borbe, sve je ru{eno, paqeno, uni{tavano svo stanovn{tvo bez obzira na uzrast, pqa~kano sve {to se moglo uzeti. Naro~ito te{ke borbe su vo|ene oko Dubrovnika, Mostara, Sarajeva,

422 OSRECI I OSRE^ANI

Doboja, Vukovara i ~itavoj Bosni i Kninskoj Krajini. Stotine hiqada izbjeglica je napu{talo svoja ogwi{ta, ostavqaju}i sva svoja materijalna dobra ste~ena u doba mirnog i sre}nog zajedni~kog ìvota od 1945. do 1989. godine. U tim borbama je iz Crne Gore poginulo oko 150, a raweno oko 400 mladih qudi. Iz Osredaka je bilo mobilisano vi{e mladih vojnika: Ra{ko Ma{kovi}, Vlatko Ma{kovi}, @eqko Ma{kovi}, Miqan Simonovi}, Martin Simonovi}, Milivoje Jovanovi}, An|elko Jovanovi}, Veqko Stevanovi}, Budimir Glavi~anin, Peko Milo{evi}, Vasilije Milo{evi}, Miodrag-Bato Milo{evi}, Dragomir Stevanovi}, Ma{ko Ma{kovi}, Veselin-Reqa Medenica, Obren Medenica, Perko Ma{kovi}, Radenko Jovanovi}, Draèn Simonovi}, Milo{ Jovanovi}, Dragan Ma{kovi}, Radovan Bukili}, Dragomir Bjeli} i drugi. Sre}om, niko od wih nije stradao, osim An|elka Jovanovi}a, koji je te{ko rawen. U ~itavom tome haosu stvorena je mala Jugoslavija od Srbije i Crne Gore, ali izdvojena od svijeta, sa potpunom privrednom i politi~kom blokadom, zbog u~e{}a u sukobima u Bosni i Hrvatskoj. U tim sukobima je u~estvovala i JNA, ~ije su jedinice stizale do Banije, da bi pomogle vojsci Milana Marti}a, koji je zamijenio dr Milana Babi}a. âk su i neki pripadnici JNA, one JNA koja je nastavqala tradicije najslavnije i moralno naj~istije Narodnooslobodila~ke (partizanske) vojske, postali pqa~ka{i. Kako druk~ije nazvati vojnika, koji iz svoje jedinice ukrade 2-3 automata (jedan sa ultracrvenim zracima za no}no ga|awe), rastavi ih u djelove i donese ku}i da "{enlu~i" po selu, a koji ko{taju po 8.000 maraka. Nije to samo jedan. Tako su radili na stotine tih "hrabrih boraca za Srpstvo". Donosili su oni i mnoge druge stvari, sve koje nijesu "visile za nebo". Kakva je ta vojska postala? U takvom haosu, neki Osre~ani (od onih koji su Drugi svjetski rat proveli u {umi, u pe}inama i {talama) su bili zadovoqni "samo kad propade vlast komunista, a mi }emo sada dovesti kraqa", a zaboravili su da su mnogi od wih, u monarhiji, bili najamnici. Poslije svega {to se dogodilo, ostvarila se ona stara izreka: Ako ne}e{ brata za brata ho}e{ tu|ina za gospodara".

423 ANANIJE SIMONOVI}

Po{to niko nije mogao ostvariti svoje ciqeve, a da se ne bi istraìli prije nego ih ostvare, umije{ala se Me|unarodna zajednica, ~ije su ~lanice jo{ davno u sve ovo umije{ale svoje prste, i prisilila sukobqene strane da potpi{u "Dejtonski sporazum" 21. 11. 1995. godine. Zar moè biti vi{eg ponièwa od onoga koje su doìvjeli Milo{evi}, Tu|man i Izetbegovi} u Parizu 14. decembra 1995. godine, kada im Predsjednik Amerike Klinton kaè: "Vi ste za sve ovo krivi, nemojte ìvi da se ~ujete, nego ovo sprovedite". I oni, kao kukavice, bez rije~i potpisa{e. [ta o tome vi{e treba re}i? Ni{ta.

424 OSRECI I OSRE^ANI

Osre~ani i sada{wa situacija

Sada{we politi~ko raspoloèwe odraslih Osre~ana, u ve}ini je najsli~nija sa opredjeqewem wihovih predaka u Drugom svjetskom ratu. Osnivawem vi{e stranaka, poslije 1990. godine, ve}i broj nasqednika biv{ih protivnika NOP-a, su jedva do~ekali da se ukqu~e u Srpsku radikalnu i Narodnu stranku. Narodna stranka je u svom programu predvidjela povratak monarhije, a Srpska radikalna stranka Veliku Srbiju, a obje poni{tavawe rezultata razvoja i ìvota za posqedwih pedeset godina i jo{ mnogo toga. êlnici i aktivisti ovih nacionalisti~kih stranaka su u socijalisti~kom sistemu ostvarili mnoge svoje li~ne ciqeve, dobili obrazovawe i visoka zvawa, imali su razne funkcije od sekretara Saveza komunista do poslanika i predsjednika op{tina i tako imali pristojan ìvot i materijalna bogatstva. Po~etkom novoga rata bili su ratni~ki raspoloèni, dok su se uvjerili da je ratovawe uzaludno i te{ko, pa su brzo odustali od takvih ciqeva. Me|utim, zna~ajan broj qudi, pogotovu oni koji su u radnom odnosu ili imaju neke poloàje, postali su ~lanovi vladaju}e Demokratske partije socijalista. Sa wima su i biv{i ~lanovi Saveza komunista, koji misle da je DPS isti onaj Savez komunista, samo je promijenio ime, {to nema nikakvog osnova. Samo mali broj Osre~ana, koji su prije bili ~lanovi SK, nije se ukqu~io u DPS, ve} su nastavili svoje ~lanstvo u SK-PJ. Ova partija je ~itavo vrijeme novoga rata tvrdila da je rat propast za sve narode i da }e uzalud stradati i ginuti u me|usobnim sukobima, a kad se sve zavr{i, mora}e nastaviti zajedni~ki ìvot kao {to su zajedno ìvjeli pedeset godina u Socijalisti~koj Jugoslaviji. Ima Osre~ana koji su ~lanovi i Liberalnog saveza ili Socijal-demokratske partije, ali je wihov broj mali.

425 ANANIJE SIMONOVI}

Na vi{estrana~kim izborima, 20. decembra 1992. godine Osre~ani su (u Osrecima i Qutoj) glasali: Za DPS64 glasa, Za Narodnu stranku44 glasa, Za SK-PJ5 glasova, Za sve ostale stranke15 glasova.

Kako se pribliàvao kraj rata, tako su i izraziti nacionalisti i najaktivniji osreda~ki narodwaci po~eli da se povla~e i da odustaju od ranijih ekstremnih i opasnih stavova i istupawa. Treba o~ekivati da }e qudi, pogotovu mla|i, brzo shvatiti da je nacionalizam glavni uzro~kik svih zala i da se protiv nacionalizma treba boriti svim snagama i sredstvima. Bez obzira {to je i Pravoslavna crkva, za ovih nekoliko godina, bila u ofanzivi, {to se ti~e Osre~ana, moè se re}i da se kod wih to vidnije ne manifestuje. Oni koji su vjerovali i slavili Boì} i krsno ime to i daqe ~ine, a malo je onih koji su sada po~eli sa vjerskim obredima u ku}i ili u crkvi. Izvjesna moda u tom pogledu je kratkotrajna, pogotovo {to je crkva mnogo napadna, pa nema izgleda da }e pismeniji i obrazovaniji narod lako prihvatiti crkvene dogme, koje nemaju oslonca u nauci i stvarnom ìvotu.

Zakqu~ak Po zavr{etku ove hronike zakqu~io sam da je veoma te{ko napisati dobru hroniku o selu i wegovim stanovnicima, o kojima nema ni pisanih dokumenata niti drugih sigurnih podataka. Zato sam svjestan da ima mjesta za primjedbe i kritiku, koje bih, eventualno, u drugom izdawu ispravio. U toku rada koristio sam kwige koje sam pomenuo u uvodu, a i neke ~lanke i izvore maweg obima, ali sam nastojao da iz wih ne navodim citate, ve} sam, uglavnom, koristio podatke. Moja zapaàwa i konstatacije o mnogim pitawima iz ìvota Osre~ana mogu se odnositi i na stanovnike drugih mora~kih i rova~kih sela, po{to su im ìvotni uslovi bili

426 OSRECI I OSREÂNI veoma sli~ni i zajedni~ki. Tri plemena u dolini Mora~e su me|usobno povezana na vi{e na~ina, a najvi{e raznim vidovima srodstva. Odavno je poznato da su majke velikog broja dobrih i poznatih Mora~ana bile rodom iz Rovaca, a, tako|e, i majke vi{e dobrih Rov~ana bile su rodom iz Dowe Mora~e. Prema tome, nema velikih razlika izme|u pripadnika ova tri plemena. Samo u nijansama se razlikuju po govoru, jer naglasak kod izgovora nekih rije~i je razli~it kod Gorwomora~ana, Dowomora~ana i Rov~ana. U tom pogledu se osje}a uticaj drugih grani~nih plemena: na Gorwomora~ane uticaj vr{e Drobwaci i Uskoci, na Rov~ane Piperi i Bjelopavli}i, a na Mora~ane Vasojevi}i. Ali, te razlike su, naj~e{}e, neznatne i te{ko ih je ~ovjeku sa strane primijetiti. Iz svega ovoga {to sam napisao o Osre~anima i wihovom ìvotu, moè se dovoqno vidjeti i shvatiti odakle su do{li, kako su ìvjeli, kakva im je pro{lost, kakvi su bili kao qudi, kom{ije, ro|aci, ratnici i radnici, ali se ne moè znati kakva im je budu}nost. Osre~ani, a posebno mladi, kao i ostali narod, moraju se zabrinuti kako }e normalizovati ìvot, kako }e stvoriti porodice i kako }e obezbijediti uslove da mogu pristojno ìvjeti. To mogu posti}i samo radom, s obzirom da su sve rezerve iscrpqene za posqedwih 4-5 godina, kada nijesu, gotovo, ni{ta novo stvorili. To ne}e biti lako, ali nema drugog izlaza. To mogu u~initi samo ondje gdje sada ìve, jer povratkom u zapu{teno selo, ne mogu ostvariti taj ciq. No, ostaje da se nadamo u boqi ìvot u nastupaju}em vremenu, {to svima iskreno èlim. U kwizi sam i ja upotrebqavao veoma razli~ite rije~i, koje nijesu poznate sada{wem nara{taju, a koje, po mom mi{qewu, treba sa~uvati od zaborava. Na osnovu toga mislim da sam hroniku o Osrecima i Osre~anima napisao na poseban, razli~it na~in od mnogih hronika drugih sela i krajeva, pa se nadam da }e izazvati pa`wu i interesovawe i Osre~ana i drugih ~italaca. Bio bih veoma zadovoqan ako sam uspio da sada{wim Osre~anima otkrijem, do sada, nepoznate doga|aje i li~nosti, koji }e ta saznawa zadràti u pam}ewu i prenijeti ih svojim potomcima, kako bi ih sa~uvali od zaborava. [esti dio

427 ANANIJE SIMONOVI}

Oprema ku}a

Osreda~ke ku}e su, u stara vremena,bile veoma oskudno namje{tene i opremqene. Nije bilo ni kreveta, ve} je porodica spavala zajedno na prostirci. Kasnije su glavni dio namje{taja bili drveni kreveti, u nekoj po jedan, a u ve}ini ku}a po dva. Na wima su spavali najstariji uku}ani, naj~e{}e bra~ni drugovi. Ako na konak do|e neki gost, wemu je ustupan krevet, {to se smatralo velikom po~a{}u. Ostali ~lanovi porodice su spavali na podu, na posteqi, koja se sastojala od {ture (ispletene od slame) slamarice, prostira~a, powave i jastuka, sve izra|eno od vune. Samo u nekoliko ku}a se moglo na}i po jedan ili dva ~ar{ava i jastu~nice od platna. Preko dana je posteqina sa poda sklawana u neku ostavu do slijede}e no}i. U nekim ku}ama, gdje je bila brojnija porodica, za spavawe su kori{}ene i po 2-3 klupe, koje su uve~e sastavqane i slu`ile kao krevet. Ujutru su i, klupe vra}ane na stalno mjesto.

Evo opisa ostalog namje{taja i opreme:

Kremen i ogwilo za paqewe vatre, Trud od bukove gqive (trud, ma~ina), Puhalica - neka cijev za raspirivawe vatre, Oèg - gvozdena lopatica sa drà~em i kukom na kraju, Vatraq - drvena lopatica za uzgrtawe àra i pepela, Mangal ili tegar - gvozdena posuda za àr za zagrijavawe sobe. Moè i sa~, Tronoàc, saxak, santra~, za dràwe mangala, Ma{ice - gvozdena dvokraka alatka za hvatawe àra, Metla za brisawe ku}e, Klupa za sjedewe, od kamena ili od drveta, Stolice za sjedewe - od drveta, trono{ka ili stolova~a (sa naslonom), naslowa~a (vrsta foteqe), Police od dasaka - ravice, ravovi,

428 OSRECI I OSRE^ANI

Police od {irih dasaka - za karlice sa varenikom prilikom zametawa skorupa-kajmaka, Na}ve - ve}a drvena karlica za mije{ewe hqeba, Prijesjek - ve}i drveni sanduk sa pregradama za bra{no, hleb, meso, ìto, posu|e idr, @rvaw - ru~ni mlin za mqevewe ìta, Sto - sofra - trpeza sa kratkim nogama. Obi~no visi o zidu kada se sa we ne jede, Sto - tavulin - astal. Oko wega su visoke stolice sa naslonom ili klupe, Kov~eg - skriwa, sepet, sanduk - za dràwe odje}e i posteqine. Ima bravu ili katanac. Djevoja~ka skriwa za ~uvawe miraza ili u wemu glavna doma}ica ~uva suvo vo}e i svoje li~ne stvari, Sanduk, kanavet - gdje se drè boca rakije, boca vina, duvan, slatki{i, novac, Korpe, kro{we, kotarice - zembiqi od pru}a u kojima se drè razne stvari: klupka pre|e, pletiva, konca i dr, Kolijevka - za spavawe i quqawe djece, Dubak - za u~ewe djece da hodaju i stoje, Tekme, kopawa, {kip - korito za prawe rubqa ili kupawe djece i odraslih, Kabo - drvena posuda za muù ili za dono{ewe vode za pi}e, [trugqa - drvena posuda za muù, Debe - drvena, plosna posuda sa poklopcem za no{ewe mlijeka ili urde (oko 12 litara), Burilo - drvena pqosnata posuda za dono{ewe vode na le|ima ili na kowu (oko 40 litara), Kaca - mawa drvena okrugla posuda za sir ili skorup, Kaca - ve}a okrugla posuda za tur{iju, Siri{wak - mawa drvena okrugla posuda sa poklopcem i drà~em. U wemu se ~uva siri{te, Pqoska - plosnata drvena posuda za rakiju (sli~na pqosnatoj fla{i), @ban - ve}a drvena posuda sa gorwim i dowim dnom, za dràwe rakije (hrastovi, borovi,

429 ANANIJE SIMONOVI}

mulikovi, murvovi), do 300 litara. Otvor na gorwem dnu zove se vraw, a mali otvor pri dnu, pipa, Badaw - okrugla drvena posuda sa jednim dnom za dràwe peke za rakiju: {qive, jabuke, kru{ke, murve, od 800 do 5.000 litara, Ko{ - od pletenog pru}a oblijepqen gove|om baqegom, za dràwe ìta na tavanu, Dubina - drvena posuda od stabla bukve ili hrasta sa dowim dnom, za dràwe bra{na, ili mesa na tavanu, Kotao - aluminijski ili bakreni sud sa vrijeslom- drà~em, za kuvawe varenike, Karlica - izdubqena, izduèna drvena posuda od jednog dijela, naj~e{}e brestova, za razlivawe varenike, za mije{ewe hleba, za kupqewe drewina i dr, Vagan - izdubqena, okrugla drvena posuda od jednog komada, iz wega jedu djeca, Stap - drvena posuda sli~na kaci, ali uska i visoka 1,5 m, za metewe masla. Palica kojom se maslo mete zove se me}anica, koja na dnu ima okruglu ~a{icu-vr~ku, Furuna, vuruna, pe} - od lima, sa tri metalne noge, vratanca za stavqawe drva i otvor za dim (za sulundar, ~unak). U wu se loì vatra za zagrijavawe prostorije, sobe, Lama, matara, kanta - limena posuda u kojoj se kupuje gas (petroleum) 15 litara. Sluì za dono{ewe vode za pi}e ili za mjerewe ìta, pasuqa, Lijevka, pirija, lakomica - limena ili emajlirana posuda, sa uskom cjev~icom, sluì za sipawe te~nosti u fla{e, `banove, pqoske, Konata, ~a{a (vasojevi}ki safa) - limena posuda. Moè biti od bakra ili cinka, a ima ru~ku kao {oqa za ~aj. Iz we se pije vino i voda, â{a, ma{traf - drvena ili srebrna, ukra{ena, rezbarena. Iz we se pije vino, Bokal - staklena ili metalna emajlirana, duboka posuda za polivawe kod umivawa,

430 OSRECI I OSRE^ANI

Ibrik - metalna emajlirana (piturana) posuda sa poklopcem i izduènim ispustom za izlivawe ~aja. Sluì za kuvawe ~aja, a zove se i samovar, Bronzin, lonac - metalna emajlirana posuda za kuvawe jela ili no{ewe mlijeka, Kr~ak, }up - posuda od pe~ene gline sa ru~kom i pipom. Sluì za vodu za pi}e, Zavatka, }ep~ija, goru`da - emajlirana posuda sa izduènom ru~kom. Wom se presipa mlijeko i te~na jela, Kutla~a - drvena posuda sa izduènom dr{kom, od jednog komada. Sluì za sipawe mlijeka, Tigaw, tava - metalna posuda, plitka, okrugla sa duga~kom dr{kom. Veoma potrebna posuda za pe~ewe priganica, spremawe zapr{ke, prèwe mesa, jaja i dr. Razqeva~ - emajlirana posuda sa izduènom dr{kom. Sluì za sipawe vru}e varenike u karlice, â{ica, sr~a - ~a{a za pijewe rakije, Putijer - ve}a ~a{a od stakla za vino ili vodu, Filxan - porcelanska {oqa za kafu, bez dr{ke, ]ikara, {oqa - porcelanksa posuda sa petqom za crnu kavu, Sa~ - metalna, okrugla, plitka posuda ispod koje se pe~e hqeb na kamenoj plo~i ili u zagrijanoj crepuqi, Crepuqa - posuda od gline u kojoj se pe~e hqeb, Kotao ili kazan - metalna posuda u kojoj se kuva jelo, meso i drugo. Ako je od bakra mora biti kalajisan, Piwata - vrsta kotla sa gorwim suènim dijelom, Varajica, varlaica, varja~a - drvena duga ka{ika, kojom se mije{a jelo dok se kuva, Oklagija - drvena, obla motka, kojom se tawi tijesto za pitu ili kola~e, Lonac - metalna piturana posuda. Ima odvojeni poklopac, Moè biti i od gline. U wemu se kuva jelo, ]asa - mawa posuda od pe~ene gline. Sluì kao tawir,

431 ANANIJE SIMONOVI}

Tawir, pqat - plitka, okrugla emajlirana posuda. Moè biti i od procelana i aluminijuma. Iz wega se jede, San - ve}a piturana posuda iz koje jede ~itava porodica, No` - metalno izduèno sje~ivo sa o{trom jednom ivicom, kojom se ~ovjek sluìo u borbi. Sada se wime sije~e meso, hleb, koqe stoka itd. Mawi no`, u vrhu pro{iren i zaobqen zove se skobla ili kasatur, Britva - mali no` u koricama od roga. Nose ga i ène, Mali no` u drvenim koricama zove se britva zato {to je sluìo za brijawe, Britvulin - mali no` koji se preklapa u korice, Ka{ika, uìca - metalna, kalaisana mala posuda sa izduènim dr{kom (od gvo`|a ili aluminijuma). Ka{ikom se jede ka{asta i rijetka hrana, Viqu{ka, pirun, pantanur, vilica - je dio pribora za jelo. Ima tri ili ~etiri nakriva {iqka, sa izduènim dr{kom. Sluì za jelo ~vrste hrane, Raàw, {pica - metalna {ipka za pe~ewe mesa na ogwi{tu, vatri, Gradeq, gradela, ro{tiq - re{etkasta metalna naprava za pe~ewe }evapa, mesa, ribe, Prùn, prùlin - metalna, limena posuda u vidu bubwa, sa izduènim drà~em. Sluì za prèwe kave, Mlin, vodenica - specijalna naprava za mqevewe kave. Ima kutiju, zup~anik, poklopac i obrta~, Xeza, xezva - bakarna posuda sa ru~kom za kuvawe kave, Oì~wak - pletena posuda od pru}a kao ko{arica u koju se za|enu ka{ike, viqu{ke i noèvi, Tepsija - plitka, okrugla metalna posuda u kojoj se pe~e pita, krompir, kola~i i dr, Slanik - drvena, ~etvrtasta posuda u kojoj se drì so. Vje{a se o zid, Pegla, utija, supre{ - ima metalnu plo~u od sirovog gvo`|a (du{u), koja se zagrijava pomo}u àra. Ima dr{ku obloènu drvetom, a sluì za peglawe platna.

432 OSRECI I OSRE^ANI

Mje{ina - ov~a koà, obrijana sa otvorom gdje je bila glava, a ostali otvori su zavezani. U woj se nosi rakija, vino, uqe ili stavqa skorup, Saksija - okrugla, limena posuda, koja je sluìla za pe~ewe hleba, naj~e{}e u planini, jer se u planinu rijetko nosio sa~. Pratqa~a - drvena lopatica pomo}u koje se pere rubqe i vuneni odjevni predmeti. Kantar - sprava za mjerewe teìne.

Sada u seoskim ku}ama nema ve}ine od ovih posuda i opreme, ve} su zamjewene modernijim i prakti~nijim, kao {to su: radio-aparat, TV-aparat, kredenac, bijeli {poret na drva, elektri~ni {poret, foteqe, kombinovane spava}e sobe, fri`ider, zamrziva~, stakleno i porcelansko posu|e, bojleri, pa ~ak i ma{ine za prawe ve{a, mikseri, usisiva~i, elektri~ne pegle, ventilatori itd.

Djelovi no{we i sredstva za wenu izradu

Narodna no{wa u na{im krajevima je veoma raznovrsna, ali joj je zajedni~ka karakteristika da je, uglavnom, izra|ena od vune i da su je izra|ivale djevojke i `ene ili pojedini vje{tiji mu{karci, koji su se zvali terzije. Za izradu djelova no{we postojao je specijalni pribor, koji su, opet, izra|ivali seqaci-majstori, i to sa velikom umje{no{}u.

Pre{lica - drvena daska, na jednom kraju istawena za stavqawe za pojas, a na drugom kraju lopatica za pri~vr{}ivawe ku|eqe vune za predewe. Grebeni - sastoje se od dva komada. Gvozdeni {iqci, usa|eni u dva ili tri reda u {iri dio daske. Uski dio je

433 ANANIJE SIMONOVI} rukohvat. Na jedan greben se namakne ~e{qana vuna, a drugim grebenom se izvla~i vlas vune i zavija u ku|equ. [tiqega - drvena letvica, do polovine zaobqena, a druga polovina ~etvrtasta. Zaobqeni dio se dr`i vodoravno u ruci i zaokre}e sa namotanom ispredenom niti.

Vreteno - zaobqena tanka letvica. Na sredini je 2-3 sm ~etvrtasta i tu se po~iwe namotavati ispredena nit. Vrti se vrhovima prstiju desne ruke, a vreteno ima vertikalni poloàj i tako upreda nit. To je pre|a za osnovu za sukno, a predena nit na {tiqezi je potka. Natra, stan - ure|aj za tkawe sukna, powava, prostira~a, slamarica, kla{awa, irama, gubera, pokrovaca i dr. Ima vi{e djelova: stative (dvije), vratila (dva), zapowa~a, brdilo (dowi i gorwi dio), brdo, niti (dvoje ili ~etiri), ska~ci, podnoì, ~unak, vi{e cijevi za namotavawe potke i dr. Igle pleti}e - metalne, ~eli~ne, tanke ili debqe, za pletewe ~arapa, geta, fawela, rukavica, naglavaka, zaviju{a, dowih ga}a, sukwi itd. Ima ih pet komada. Kapa, kao dio mu{ke odje}e, pretrpjela je najvi{e promjena oblika u Crnoj Gori. Kape su, u ranija vremena, bile razli~itog oblika, pletene od vune, izra|ivane od ~oje, sukna ili od drugog materijala, pa ~ak i od koè, sirove ili {tavqene. Dugo su Crnogorci, kao i Srbi, imali kape kao i Turci - fesove. I Vuk Karaxi} je nosio fes. Wego{ je imao kapu sli~nu sada{woj crnogorskoj, ali znatno druk~iju. Kwaz Danilo je 1854. godine naredio da svi Crnogorci moraju nositi crnogorske kape sada{weg oblika. U akciji pohare Ku~a 1854. godine, ubijani su svi mu{karci koji na glavi nijesu imali crnogorsku kapu. Tzv. gorwa vojska (Vasojevi}i, Mora~ani, Rov~ani) stavqali su svoje kape na glavu Ku~a da ih Dowa vojska ne bi ubila. Nekima se nijesu svi|ale nove kape, pa ih nijesu odmah prihvatili, ali su primorani o{trim kaznama. Atanasko Ivanov Medenica iz Ravni, je od kape napravio kesu (}esu) za duvan. Odmah su ga prijavili Kwazu, koji je naredio da se, zbog toga, strijeqa. Poslije smrti kwaza Danila, kraq Nikola je, na dno kape, sa spoqne strane, stavio svoj simbol N I (Nikola prvi) koju su Crnogorci nosili sve do 1918. godine.

434 OSRECI I OSRE^ANI

Poslije prisajediwewa Crne Gore Srbiji (Jugoslaviji) 1918 godine, ovaj simbol je zamijewen krstom i ~etiri slova S (ili ocila), {to je trebalo da zna~i: "Samo sloga Srbina spasava". Ima tuma~ewa da ova ~etiri ocila imaju vizantijsko porijeklo, a nekada su imala oblik slova V, {to je zna~ilo "vladari vladara, vladaju vladarima". Srbi su ova ocila stavili i na svoj grb. Kasnije se na kapu stavqao monogram vlasnika (po~etna slova imena i prezimena) a na ènskoj kapi izvezen cvijet. Crnogorska kapa je bila sastavni dio sve~ane narodne no{we: zlanti xemadan, du{anka, dimije, dokoqene, toke, zubun, cipele ili pravqeni opanci itd. Rijetko se mogao vidjeti ~ovjek tako odjeven, jer je takvo odijelo bilo mnogo skupo. Kasnije su se pojavile kupovne kape: ka~keti, {e{iri, beretke (francuzice), {ubare i druge. Oni koji su, poslije 1918. godine, sluìli vojsku, nosili su srpsku {ajka~u, kao i ve}ina Srba, naro~ito seqaka. U toku Drugogo svjetskog rata ~etnici su nosili {ubare ili {ajka~e, a partizani 1941. ka~kete, a kasnije partizanske kape "titovke", koje su se u JNA zadràle do po~etka 1992. godine, kada je JNA prestala da postoji. Sada vojnici nose "beretke", kakve se nikada prije kod nas nijesu nosile. Sada se rijetko moè vidjeti kompletna crnogorska no{wa, osim na guslarima za vrijeme guslarskih susreta. Zadràni su ka~keti i {e{iri, a civili rje|e nose "francuzice". Vi{e se mu{ke kape ne pletu od vune, jer nema ni vune ni pletiqa.

Guw - kaput od vunenog sukna. Modre-plave pantalone, ga}e, dimije, pelenga}e, od vune ili ~oje (svite), oko pojasa veoma {iroke, vezale su se u~kurom (gatwikom). Xemadan - zlatni ili svitni od ~oje izvezen zlatnim vezom ili svilenim gajtanima. Jelek - vrsta kaputa bez rukava, od ~oje ili crvenog sukna, a po prsima izvezen crnim gajtanima. Ne zakop~ava se. Opanci - od gove|e ili sviwske ko`e, prepleteni vrn~anicama od opute ili {paga (pamu~nog konca). Dokoqene - vunene, suknene, bijele sa kukama i petqama (oko 30 pari) od stopala do koqena,

435 ANANIJE SIMONOVI}

ârape, bjela~e, nazubice - pletene od vune, do pola noge, bijele ili sigave (sive), Gete - pletene od sigave ili crne vune od stopala do koqena. Ispod stopala uska traka, Pojas - izatkan od vune ili platneni, koji se vi{e puta opasuje oko struka. Iza wega, sa predwe strane je stavqan silav od koè u koji se stavqa levorver ili no` ili male pu{ke i arbije ({ipke za ~i{}ewe pi{toqa). Tu je no{ena maramica i nov~anik, Mu{ka ko{uqa - ima okovratnik i prorez na grudima. Uvijek je bijela, a dowi dio se stavqa u pantalone. Ra|ena je od lana, a kasnije od pamuka. Mnogo mu{karaca nije imalo ko{uqu zbog siroma{tva. Mu{ka djeca do {este godine su nosila samo ko{uqu (kotulu) bez pantalona, Svitice, dowe duge ga}e - vezane su u~kurom, a bile su pletene od vune do ispod koqena. Sada su od platna, Naglavci, naprstak, priglavci - vuneni ili kosretni (od kozje dlake), pleteni, samo za stopalo, Obojci - od sukna, stavqani su u ko`ne opanke da bude mek{e i toplije, Zaviju{a, {al - vuneni, pleteni, za zavijawe glave u "po{u" ako je hladno. Ko nije imao zaviju{u skidao je pojas da zavije glavu, Toke - isto kao i jelek, osim {to imaju metalne ili srebne plo~ice ili dugmad me|usobno priqubqene. Nekada su se zakop~avale i imale ulogu oklopa, Je~erma ili |e~erma - zamjewuje xemadan. Ona nema pe{eve na preklapawe, a prorez na prsima je ravan. Sa obje strane ima dva reda crnih, svilenih dugmadi (do 30) kao ukras, Du{anka - zlatom izvezene kragne i pe{eva, sa rukavima raskrojenim od vrha do dna, koji slobodno vise. Takva je i dolama, samo {to je od zelenog sukna, a ukra{ena je tamno- crvenim gajtanima, Trombolos - svileni pojas, kupovan u Maloj Aziji. On zamjewuje vuneni ili platneni pojas, Duboke cipele i ~izme - rijetka obu}a kod Crnogoraca. Imali su ih samo bogatiji seqaci ili oficiri i drugi glavari, Struka - vaàn dio odje}e, koji se uvijek nosi, a naro~ito zimi. Prostire se ili se wim pokriva na preno}i{tu. Nosi se

436 OSRECI I OSREÂNI preko ramena. Ima ih raznih: crna, bijela, prugasta, siva (od kostreti), duìne do 2,5 metra i {irine do 100 sm, Partaq - komad obra|ene koè ~etvorouganog oblika sa za~kama od olova na tri kraja. Nosi se preko ramena da {titi odje}u od pu{ke. Sa wega se jede kao sa stola, Kabanica - u nekim krajevima zamjewivala je struku. Bijela je ili siva, sa rukavima i kapuqa~om, a izra|uje se od sukna, \ur|inka - zamjewuje jelek, samo {to ima kratke rukave, koji jedva prelaze ramena. Ima kvadratne skutove i malu kapuqa~u. Nazvana je po \ur|u Kastriotu, Talagan - ogrta~ bez rukava, sa otvorima za ruke. Izra|en od crnog sukna, a op{iven crvenim platnom. Ima bakarnu dugmad. Kupovan u Skadru, Koùk - od ov~ije koè, bez rukava, samo sa otvorima za ruke i glavu. Spoqa je duga~ka vuna kao i na ovcama. [titi od hladno}e i od ki{e, Krap~e ili potkovice - od metala, sa kratkim {iqcima a pri~vr{}uju se za stopala za hodawe po smrznutom snijegu i ledu, Krpqe - drveni obru~, prepleten konopom ili vezom sa dvije petqe za uvla~ewe noge. Nose se po velikom snijegu da se ne bi upadalo u snijeg, Kapuqa - pravi se od sukna, a sliì samo za pokrivawe glave za vrijeme ki{e i velike hladno}e. Dva uska kraja proturaju se spreda i zavezuju na le|a, Torbica, obramnica, vaqevica - ~etvorougaona, tkana ili pletena od vune, ima {arene pruge i rese, debeli povraz od vi{e boja, a nosi se na le|ima o jedno rame. U woj se nosi bra{wenik: hqeb, sir, komadi} suvoga mesa, rijetko boca rakije i jo{ re|e ne{to od odje}e: ko{uqa, ~arape, pe{kir. Sa svim stvarima u woj zove se prtqag. Za sitnije stvari koristi se ko`na torbica (optok, ~anta ili ~antra ili xakqica). @ene su uvijek nosile svoju torbicu (pletiva~u) sa klupkom, iglama i dr, Ki{obran, ~ador, lumbrela, ambrel - se kasnije pojavio (oko 1890. godine). Vojnici nijesu smjeli da ga nose, Xupa, xupeleto, ra{a - je ènski dio odje}e. Pravi se od tkanih kla{awa (tanka rijetka tkanina). Moderna sukwa od platna je bila zabrawena do 1860. godine,

437 ANANIJE SIMONOVI}

Fawela, xemper, prsluk - pletena od vune. Nosi se do koè ili povrh ko{uqe, Kapica - dio djevoja~ke no{we, a maramu su nosile udate ène. U na{im krajevima djevojke su nosile bijelu, a ène tamnu ili crnu maramu. Bilo je sramota da ène i djevojke idu gole glave,

Ko{uqa - glavni dio ènske odje}e. Wome se hvali i po woj se vidi koliko je èna vje{ta veziqa, Keceqa - komadi} crnog i bijelog rijetkog sukna (ra{e), odozdo op{ivena. Zove se jo{ opreìna, upregqa~a ili traveza, Sukneni koret, guwina, mr~ina - je od sukna, a ima rukave kao i mu{ki guw, ]emer - ko`ni pojas sa ukrasima i dvije pre|ice sa zelenim ili tamno -crvenim kamewem i dvostrukim srebrnim lancem, koji visi u luku. ]emer je zamijenio te{ki ko`ni pojas koji se ranije nosio, a zvao se mukadem pojas, Koret - kaputi} bez rukava od bijelog sukna, a ne zakop~ava se, Zubun - bez rukava, ne zakop~ava se, tamno-modre boje, sa crvenim porubom po ivicama i grudima, sa srebrnim dugmadima ispod grla. Dug je do ispod koqena, @enske ~arape - bijele ili crvene, vezene, pletene od vune. Rekla - ènska bluza od crnog platna, ogruglih skutova @ene su glavni proizvo|a~i sve odje}e, ènske i mu{ke. One predu, tkaju, pletu, vezu. Doma}ica je glavna li~nost u ku}i: brine se o spremawu hrane, kupqewu mrsa, donosi drva, vodu, pere, ~isti, muze, pere karlice, kace, krpe za mrs, priprema vunu za ~e{qawe ili za razvla~ewe u vunovla~ari, odre|uje {ta }e se kuvati za koji obrok familiji, sprema ~obane, u~i ih kuda }e javiti stoku na pa{u i obavqa stotinu drugih poslova. Djevojke ~uvaju stoku, a kad odrastu pomaù u skupqawu sto~ne hrane, nose bremena, idu u pazar, stalno pletu djelove odje}e itd. Sada{wa no{wa, odje}a, i mu{ka i ènska je potpuno razli~ita od ranije no{we. Sada gotovo nema vunene odje}e, jer nema ni vune ni ovaca. Sve je od industriskog platna po~ev

438 OSRECI I OSREÂNI od zimskog kaputa do ~arapa, pa i od najlona i svile, koè, somota. Najmasovnije se nose pantalone farmerice i to i mu{ki i ènski mladi svijet. Nema vi{e èna i djevojaka, koje znaju tkati, presti, plesti. Ve}ina se {koluje i od mladih dana sprema za gradski, lak{i i ugodniji ìvot. Nema interesovawa za bilo kakav rad, kakav se u ranija vremena obavqao u selu. Sada ène nose mini-sukwe, balske haqine, bunde, cipele raznih modela, ~izme (kratke, sredwe, duge), nose razne ukrase od zlata, platine, }ilibara, {minkaju se, frizuru im ure|uju stru~ni frizeri. To je potpuno nov i razli~it ìvot od onoga kako su ìvjeli gotovo svi qudi, pa i Osre~ani, prije 50 a kamo li prije 80 ili 100 i vi{e godina.

Alatke i pribor za rad

U svakoj seoskoj ku}i morao je postojati odgovaraju}i alat i pribor za rad na imawu i u ku}i. Bogatije porodice su imale brojniji i kvalitetniji alat, koji su ~esto, pozajmqivale siroma{nijim kom{ijama.

Sjekira ~eli~na - sa drvenim nasadom-dràlicom. Sluì za sje~u i cijepawe drva, tesawe greda i dasaka. Sa wom se radi objema rukama. Kosijer ~eli~ni - krivo sje~ivo sa kukom, nasa|eno na drveno dràlo. Wim se sije~e {ibqe, grane i tawa drva. Moè se raditi i jednom i objema rukama. Bradva ~eli~na - mawe sje~ivo, sa kratkom, krivom dràqom. Sa wom se radi samo desnom rukom, a obra|uju se brvna, duge daske i drugo, Trnokop, budak, crnokopica - ima otvor za dràlo, a prema vrhu je sve {iri, oko 6 sm. Sluì za kopawe tvrdog zemqi{ta, za okopavawe vo}aka, za kopawe rupa i iskopavawe kamena. Kramp, kazma - dvokraka alatka od ~elika. Na sredini ima otvor za dràlo. Jedan kraj je pqosnat kao trnokop, a drugi u vidu {iqka. Sluì za kopawe vrlo tvrdog zemqi{ta, za

439 ANANIJE SIMONOVI} razbijawe maweg kamewa i za kr~ewe novih obradivih povr{ina. Motika - {iroka metalna alatka. Ima otvor za dr`alo (u{i), a wen {iri dio ima oblik trougla. Slu`i za kopawe mekog zemqi{ta.

Lopata, }urek, pala (vasojevi}ki), posipka - metalna alatka sa dugim, krivim dràlom. Sluì za prebacivawe meke zemqe, pijeska, stajskog |ubreta. A{ov - sli~an je lopati, ali uì i na pravom dràlu. Sa wim se kopa-riqa zemqa pomo}u noge i objema rukama, a zahva}ena zemqa se prebacuje na drugo mjesto ili se prevr}e na isto mjesto. Svrdlo - metalna alatka sa o{trim vrhom sa zavojima, pomo}u koje se, qudskom snagom, bu{e rupe u drvetu. Ima kratki, drveni, popre~ni rukohvat pomo}u kojeg se svrdlo okre}e. Glijeto - par~e ~elika, na jenom kraju pqosnato i o{tro. Pomo}u drvene maqice, a rje|e ~eki}a, wim se bu{e ~etvorougaone rupe u drvetu. Pila, {ega, testera - metalna traka, sa jedne strane nazubqena. Tim zubima se pre{egava ili raz{egava drvo. Za debqa drva upotrebqava se pila "bokara" duìne oko dva metra. Za raz{egavawe ve}ih trupaca sluì pila "natra". Sa "bokarom" rade dva, a sa "natrom" tri ~ovjeka. Duba~ - mala metalna alatka sa kru`nim sje~ivom, kojom se dubu drvene ka{ike, vagani, kutla~e i dr. Prosijek - dvokraka metalna alatka sa rupom na sredini za dràlo. Jedan kraj je pqosnat i na vrhu o{tar, a drugi kraj je, tako|e, pqosnat u surpotnom pravcu. Wime se bu{e rupe u drvetu udarawem ili se prave uzdu`na udubqewa za spajawe drugih komada drveta. Tesla, keser - metalna alatka sa otvorom za dràlo, krivim sje~ivom {irokim do 8 sm, koje, na sredini ima trouglasti otvor za va|ewe eksera. U{i tesle su, sa spoqne strane, narezane, kako se ne bi sklizavala sa eksera koji se teslom ukucavaju u drvo. Wom se moè tesati. Klije{ta - dvokraka metalna alatka, ~iji su krakovi spojeni jakim {arafom. Kra}i krajevi su savijeni, kojima se zahvataju ekseri prilikom izvla~ewa iz drveta. Kowska

440 OSRECI I OSREÂNI klije{ta sluè kod potkivawa kowa, za va|ewe kowskih klinaca. êki}, kora} - par~e ~elika sa rupom na sredini za dràlo. Wime se ukucavaju ekseri, otkiva kosa i ima ve{estruku upotrebu. Drveni maq, takmak - napravqen od mladog, ìlavog debqeg drveta, na jednom kraju istawenog kao dràlo. Wim se udara kod cijepawa drva, pobijawa koqa itd. Maca - ve}e par~e ~elika, sa rupom na sredini za dràlo. Te{ka je do dva kg. Wom se lomi mawe kamewe, a udarawem u {tamp bu{e se minerske rupe u kamenu. [tamp - par~e ~elika duìne do dva metra, na jednom kraju pqosnato. Wime se bu{e minerske rupe u kamenu pomo}u mace. Maq - ve}e par~e ~elika sa rupom na sredini za dràlo. Teàk je do 12 kg. Wime se razbija ve}i kamen, pobijaju metalni {ipovi, stubovi itd. Matrak - obi~no neobra|eno par~e drveta, duìne do 1,5 metra. Sluì umjesto drvenog maqa. Blawa, renda - kombinacija drveta i metala: glijeto je {iroko do 6 cm, a usa|eno je u par~e ~etvrtastog drveta, a svojim o{trim dijelom, koji prolazi kroz nasad, moè da se blawa (ravna) daska ili drvo. [araman - sli~an blawi, ali je mnogo ve}i. Nasad je dug do 80 sm. Sluì za potezawe daske za podove, stolariju, duga za badweve, kace, `banove i drugo, kako bi si boqe spajale i zadràvale te~nost. [esta, {estar, ~ap - ima dva metalna ili drvena kraka. Na jednom kraju krakovi su spojeni, a na drugom o{tri. Sluì za ocrtavawe kru`nih linija, kod izrade posu|a od drveta. Mistrija - metalna alatka podesna za zahvatawe maltera i malterisawe zidova. Visak - par~e metala sa kanapom. Pomo}u viska se odre|uje vertikalni pravac kod gradwe objekata. Najvi{e ga upotrebqavaju zidari. ]uskija, {tanga - duà metalna-~eli~na {ipka, o{tra na jednom ili na oba kraja. Sluì za razbijawe ve}eg kamewa ili kao poluga pri dizawu tereta i za kopawe rupa u zemqi. Jaram - drvena sprava za uprezawe volova. Na oba kraja ima po dvije rupe razmaka oko 40 sm za teqige koji se volovima

441 ANANIJE SIMONOVI} stavqaju ispod grla. Teqizi se u~vr{}uju pomo}u drvenih pijavica sa gorwe strane jarma u male rupe na jednom kraju teqiga. Na sredini jarma postoji ve}e udubqewe (zarez) gdje se u~vr{}uje gredeq od rala ili saonica, ruda od kola, kako bi teret bio jednak za oba vola. Am - je sredstvo za uprezawe kowa u zapregu. Ima drveni okvir, koji se stavqa kowu oko vrata i jastuk napuwen vunom ili pamukom. Sa obje strane se pri~vr{}uju dvije {trange (tawi lanac ili konop) pomo}u kojih kow vu~e teret. [trange se veù za vagir (drveni ili metalni) duìne oko 50 sm, koji se pri~vr{}uje za teret. Za teì teret se upreù dva kowa.

Uzda - povodac za kowa, od koè ili neke uè tkane trake. Ima oglav sa metalnim dijelom, koji se kowu stavqa u usta, a zove se |em. Ispod dowe vilice postoji metalni tanki lanac (~ampara) pomo}u koje se kow prisiqava na poslu{nost pri jahawu. Ular - ima oglavinu i povodac. Oglavina je od ko`nog kai{a ili od konopa, a povodac je kra}i metalni lanac. Ralo - drvena naprava za orawe wive pomo}u volova ili kowa. Ima gredeq, ru~icu, {ti~icu, kozalac, postavak, podloàk i metalni raonik. Drqa~a, brana - metalna ili drvena, a moè i kombinovana. Ima ram i nekoliko pre~aga u koje su pri~vr{}eni o{tri metalni klinovi za usitwavawe zemqe. Brana je drvena qesa, prepletena pru}em. Wom se drqa ili vla~i poorana wiva kada se sije p{enica, je~am ili ra`. Kosa - je va`na alatka. Ima kosu od metala (~elika) i kosi{te od drveta. Kosa se otkiva da bi bila tawa i o{trija. Na kosi{tu ima krivi, predwi, i pravi, zadwi, babak. Kosa se pri~vr{}uje za kosi{te pomo}u metalne alke, koja se zove grivna i drvenim zaglavcima. Nakovaw - ima vrat i dva o{tra kraka za pobijawe u zemqu. Na woj se otkiva kosa, da bude tawa i o{trija. Kosni ~eki} - par~e ~elika, sa rupom na sredini za dràlo. Oba kraja su pqosnata, kojima se tawi kosa. Vodijer - drvena, limena ili plasti~na posuda za vodu i bilegiju. Nosi se oko pojasa ili oko potkoqenice. Bilegija, bile|ija - kameni brus za o{trewe kose. Ima ih raznih veli~ina, oblika i kvaliteta.

442 OSRECI I OSRE^ANI

Srp - metalna polukru`na alatka, ~ija je unutra{wa strana o{tra. Jednim krajem se usa|uje u kratki nasad od drveta za dràwe rukom. Sluì za `wevewe p{enice, raì, je~ma, trave, kukuruza, paprati idr. Gvozdene vile - imaju ~etiri {iqka, malo navijena. Na jednom kraju su spojeni. Tu su u{i za nasad. Sluè za rad oko stajskog |ubreta, sijena i sl. Gvozdene grabuqe - imaju 19 ili 21 zubac, a na sredini u{i za nasad, koji se zove grabuqi{te. Sluè za sitwewe zemqe, za ~i{}ewe wive i livade i sl. Drvene grabuqe - imaju orli} sa 19 ili 21 drenovim zupcem. Orli} je orahovi. Grabuqi{te je lipovo ili orahovo ili jelovo. Sa wima se plasti sijeno, ~isti livada i sl. Saone (saonice)- za sijeno ili za stajsko |ubre. Imaju dvije krive, dvije pre~age i ~etiri stupca (koca). Sluè za prevoz sijena. Imaju i velike saone za prevoz sijena pomo}u kowa ili volova. Ove saone imaju visoke stupce pomo}u kojih se tovari vi{e sijena. Saone za |ubre imaju na pre~agama sanduk od dasaka, u koji se tovari |ubre.

Ima jo{ sitnijih alatki, koje nijesu toliko zna~ajne, pa ih ne}u nabrajati. Bilo je vi{e porodica u selu, koje nijesu imale mnoge od ovih alatki, ve} su, ~esto, pozajmqivale od onih koji ih imaju. Neke alatke se te{ko davaju na poslugu drugome, kao {to je sjekira, kosa, bile|ija i druge, jer qudi mawe paze tu|e alatke nego svoje ili ne rukuju sa wima kako treba, pa ih zatupe, o{tete, pa ~ak i polome. Sada su do{le neke nove alatke, mnogo podesnije i efikasnije, kao {to su motorne {ege, elektri~ne {ege, elektri~ne blawe, stolarske elektri~ne ma{ine, motokultivatori, traktori, prikolice za prevoz tereta itd. Ali, ostale su i stare alatke u upotebi, koje, u na{im uslovima, jo{ dugo ne}e dobiti pravu zamjenu, pa se moraju nabavqati i izra|ivati, da bi se obavqali poslovi na selu. Razni tipovi prskalica omogu}avaju lak{e i uspje{nije natapawe usjeva, gdje ima dovoqno vode i dovoqno pritiska u vodovodu, {to zavisi od visinske razlike izme|u kapta`e i kraja vodovoda.

443 ANANIJE SIMONOVI}

Nazivi mjesta (lokaliteta)

U Osrecima i Qutoj, kao i u ostalim na{im krajevima, ima veoma ~udnih naziva lokaliteta. Za mnoge nazive se ne mo`e utvrditi {ta zna~e, a za neke, koje se odnose na qude, nema dokaza ko su ti qudi bili i kada su `ivjeli.

Nave{}emo samo neke primjere:

1. Nikonovac se zove mjesto iznad Broda. Vjerovatno se odnosi na neki novac. 2. Ne zna se za{to se mjesto ispod Veqe Wive zove Rosov Laz. U zapam}enim imenima Osre~ana nema ni jedno ime Roso. 3. Karo{evine od davnina dr`e Glavi~ani. Ne zna se za{to se tako zove to mjesto, pa ni {ta zna~i. 4. Sli~no je i sa Biqegom, Rosuqom i Korawom Wivom. 5. Kova~i}a Wiva i Kova~evac se tako zovu ili po tome {to su tu bile kova~nice ili zato {to su tu `ivjeli kova~i. 6. Ne zna se po kome se zove Medovi} lazina u Kamenoj gori. 7. U genezi starijih Osre~ana nema imena Rado{, ali se jedno mjesto zove Rado{ev Trap. 8. Ne zna se {ta zna~i rije~ "nerezine", kako se zovu livade u Kamenoj Gori (izme|u Jelovca i Glavice). 9. Krio~e se, vjerovatno, zove po narodu, koji se zvao Kri~i. U Prekobr|u ima jedno mjesto, koje se zove Kri~awe, vjerovanto, po istom osnovu. Predio ispod Krio~a sada se zove Potkriqa~e, vjerovatno od rije~i "pod Krio~e". 10. Gorwi dio Vrta zove se Bogi{ino Guvno. Me|u imenima Osre~ana nema imena Bogi{a. 11. Jeqewe brdo se, vjerovatno, zove po jelenima, koji su se nekada tu pojavqivali.

444 OSRECI I OSRE^ANI

12. Livada izme|u Zakriqa i Brajinih Laza zove se ômovi}a Lazina. Nema dokaza da su u Osrecima ìvjeli neki ômovi}i, niti je bilo Osre~anina po imenu ômo. Isti je slu~aj i sa Brajinim lazima. Ne zna se ko je bio Brajan ili Brajo. 13. Ne zna se {ta zna~i rije~ "brackovina", kako se zove kosa iznad Po~ivala. Moè se protuma~iti da je to bila imovina neke bra}e. 14. Prostor izme|u Lipe i Stubica zove se ]etkov laz, ali me|u imenima starih Osre~ana nema imena ]etko. 15. Jedina bukva se zove kosa izme|u Ostru`wa i Staroga Sela. Na starim austrijskim topografskim kartama ova kosa se zove Velika bukva. U blizini se jedan dio zove Prevoja. Tu i sada ima tragova grobova, pa se moè pretpostaviti da je i tu nekada bilo neko grobqe. 16. Zakriqe se, tako|e, u austrijskim kartama zvalo Sakriqe. Te karte su pravqene oko 1790. godine. 17. Ne zna se za{to se sada{we Kru{evqe tako zove. 18. Vrh iznad Struìna zove se Skorin vrh. Ne zna se ko je bio taj Skor. U Bawanima kod Bile}e, tako|e se, jedan vrh tako zove. Te{ko je zakqu~iti da li to ima neke veze. 19. Za Tali je re~eno na po~etku da to ime nose, vjerovatno, jo{ od vremena kada su u ovim krajevima ìvjeli Iliri. Na ilirskom jeziku, za visoko brdo, vis, kaè se "bad toli". Kroz dugo vrijeme istorije ova rije~ "bad" se izgubila, a od rije~i "toli" postalo je ime Tali. 20. Rije~ "sopot", kako se zove jedan poto~i} u Ostru`wu, zna~i potok. U [umadiji se jedna op{tina zove Sopot po nekom potoku. 21. U Ostru`wu se jedna livada zove Muzga, ali se ne zna {ta ta rije~ zna~i. 22. Izme|u Ostru`wa i Todorovog brijega jedna lazina se zove Crkvine. Tu nema tragove neke gra|evine, pa nije jasno za{to se tako zove. 23. Me|u imenima starih Osre~ana nema imena Todor, a po wemu se zove brijeg izme|u Ostru`wa i Koweva.

24. U Kamenoj Gori ima mjesto koje se zove Ron~in vrt, a u Ostru`wu Durja~ki vrt. Ne zna se za{to se ova mjesta tako zovu.

445 ANANIJE SIMONOVI}

25. Potok koji te~e niz Debeli Lug zove se Visov, ali niko ne zna po kome se tako zove. 26. Poto~i} koji te~e niz Krio~e zove se Mo~ilo. Vjerovatno da je tu vr{eno potapawe kudeqe za proizvodwu lanenog prediva za platno. 27. Iznad Kru{evqa postoji livada koja se zove Gracka lazina. Isto tako se zove i jedna lazina ispod Ostru`wa. Ne zna se za{to su ovim lazinama data ova imena. 28. Na putu od Vratla prema Ropu{nici jedno mjesto se zove Vrawa~ kr{, a drugo Jovaw kr{. Nije jasno za{to su im data ova imena. 29. U Talima ima jedno mjesto koje se zove Vla{ki kamen. Da li to poti~e od rije~i Vlah (pripadnik Vlaha, tj. naroda vla{kog, Vlasi)? 30. U Jelovcu, kod Zauglina, jedna pe}ina se zove Dragunina pe}ina. Ne zna se na koju se Dragunu to odnosi. 31. Izme|u Korawe Wive i Potkriqa~a, iznad Kusoga brijega, jedno mjesto se zove Kekova lazina. Nije poznato ko je bio Keko i kad je ìvio. 32. Dowi dio Todorovog brijega, u Ostru`wu, zove se Kulinski brijeg. Ne zna se {ta to zna~i. Kulinski brijeg se spu{ta do Kloko~evog luga. 33. Kosa iznad Zaku~nice se zove Korunina glava. Ne zna se ko je bila Koruna i kada je ìvjela. 34. Nije poznato za{to se brijeg ispod Koweva zove Piotsko brdo, ni za{to se predio od rijeke Mora~e do grede êline i Piotskog brda zove ^kaqa. 35. Iznad êline ima jedna zaravan, koja se zove Toma{eva kr~evina, ali nije poznato ko je bio taj Toma{. Vi{e mjesta u Osrecima se zove po poznatim imenima Osre~ana: Milijin do, po Miliji Bjeli}u, koji je ìvio u gorwem dijelu Zakriqa, gdje je sada ku}a Krsta Bjeli}a, Milijinog potomka. Brdo gdje je sada osreda~ko grobqe zvalo se Umer Lekin po Leki Bojovu Bjeli}u. Jedna livada na Dugom Selu u Qutoj zove se Lakova~a po Laku Jovanovi}u. Rupe Be}ovi}a u Kamenoj Gori zovu se po Be}u Ma{kovi}u. Sjewaci Gruji~i}a ispod Ko{enica ( u Talima) dobili su ime po Grujici Ma{kovi}u. U Zakriqu ima jedna livada koja se zove Stani{ina Wiva po Stani{i Ma{kovi}u. U Ropu{nici se jedan brijeg zove Stani~in, po Stanici Mira{evoj Jovanovi},

446 OSRECI I OSREÂNI koja je tu imala savardak. Greda êlina se, vjerovatno, tako zove po p~elama koje su tu imale svoje rojeve. Mirov mramor se tako zove po Miru ûbrovu Ma{kovi}u. Radojeva pe}ina u Gajevima se tako zove po Radoju Stevanovi}u, a Petrov kr{, tako|e u Gajevima, po Petru Milo{evi}u. Nabrojani nazivi mjesta po imenima qudi koji nijesu zapam}eni, najvjerovatnije, su data po qudima, koji su stvarno nekada ìvjeli u Osrecima, ali su oni ili wihovi potomci odselili iz Osredaka, ili su umrli, a wihovi potomci zaboravili wihova imena.

A sada nazivi mjesta (lokaliteta), po~ev od Broda prema Wegalicama i Talima: 1. Brod, 2. Nikonovac, 3. Jagodin potok, 4. [pirovac, 5. Nikonova~ko brdo, 6. Crnine, 7. Rosov Laz, 8. Debeli Lug, 9. Visov potok 10. Ravnine, 11. Trnoviti lug, 12. Mirov mramor, 13. Premacko brdo, 14. Klisura, 15. Podravawe, 16. Osoje, 17. Malo brdo, 18. Ravno, 19. Torine, 20. Gradina, 21. Plo~e, 22. Prlovi, 23. Pr`ina, 24. Kreni~i{te, 25. Umer Lekin, 26. Lazine,

447 ANANIJE SIMONOVI}

27. Biqega, 28. Rosuqa, 29. Karo{evine, 30. Grab, 31. Past, 32. Kucina riva, 33. Tele}a Wiva, 34. Duga~ka lazina, 35. Podine, 36. Korawske lazine, 37. Obarak, 38. Lokvine, 39. Veqa Wiva, 40. Ravni{te, 41. Ku}a Mitrovi}a, 42. Korawa Wiva, 43. Preslo, 44. Kova~i}a Wiva, 45. Rupe, 46. Kusi brijeg, 47. Pi{taline, 48. Makqenova ravan, 49. Stani{ina Wiva, 50. Zakriqe, 51. ^akli, 52. Milin Do, 53. Ora{ac, 54. ^omovi} Lazina, 55. Brajine laze, 56. Lutovo, 57. Guvnina, 58. Pu{ine, 59. Stjenice, 60. Potkriqa~e, 61. Macurksa glavica, 62. Krio~e, 63. Mo~ilo, 64. Brijeg, 65. Studena voda, 66. Lasac,

448 OSRECI I OSRE^ANI

67. Kova~evac, 68. Dowa \ur|evina, 69. Gorwa \ur|evina, 70. Obre{ci, 71. Ora{ni potok, 72. Brwak, 73. Bara Ra{ovi}a, 74. Vrta, 75. Zavaqe, 76. @uti potok, 77. Crni potok, 78. Bogi{no Guvno, 79. Makovi{te, 80. ]epalo, 81. Zaugline, 82. Lazina, 83. Pale`, 84. Izvori, 85. Kru{evqe, 86. Dolina, 87. Kloko~je, 88. Gracka lazina, 89. Solila, 90. Poda, 91. Kleke, 92. Jelovac, 93. Kraqeva voda, 94. ^akli, 95. Vratlo, 96. Voznici, 97. Vrawa~ kr{, 98. Jovawa kr{, 99. Plo~e, 100. Poqane, 101. Stru`ine, 102. Stubice, 103. Skorin vrh, 104. Kloko~ev lug, 105. Jeqewe brdo, 106. Sadovi,

449 ANANIJE SIMONOVI}

107. Prisoje, 108. Visilaze, 109. Papratna Wiva, 110. Nerezine, 111. Ovsi{te, 112. Glavica, 113. Ron~in vrt, 114. Rt, 115. Vaqe, 116. Medovi} lazina, 117. Rupe Be}ovi}a, 118. Kamena Gora, 119. Vinogradina, 120. Rado{ev Trap, 121. Plo~a, 122. Damqina, 123. Radojeva pe}ina, 124. ]op, 125. Veliki brijeg, 126. Mali brijeg, 127. Dragunina pe}ina, 128. Gajevi, 129. Petrov kr{, 130. Guvnina, 131. Lazina, 132. Rastoci, 133. Po~ivala, 134. Ravni brijeg, 135. Dowa ju`erica, 136. Gorwa ju`erica, 137. Kr{i, 138. [iroka dolina, 139. Brackovina, 140. Razdoqe, 141. Ko{tani, 142. Miqanova pe}, 143. Groca, 144. Gracka lazina, 145. Grani~ni potok, 146. Ravanca,

450 OSRECI I OSRE^ANI

147. Pejin mramor, 148. Kamena gora (u Ostru`wu), 149. Grobqe, 150. Muzga, 151. Lopar, 152. Silni Do, 153. Kuti, 154. Poredice, 155. Kulino ku}i{te, 156. Bukova Ravan, 157. Osojno Ku}i{te, 158. Sopot, 159. Durja~ki Vrt, 160. ]ulav, 161. Wivice, 162. Obratni potok, 163. Obratni brijeg, 164. Gnoji{ta, 165. Badaw, 166. Lipa, 167. ]etkov laz, 168. Todorov brijeg, 169. Crveni brijeg, 170. Kowevi, 171. Crkvine, 172. Podlaza~je, 173. Jedina bukva, 174. Prevoja, 175. Sjewak, 176. Sikovi, 177. Trebe`ine, 178. Pirevine, 179. Do, 180. Lomovi, 181. Mali lomovi, 182. Doline, 183. Prevoja, 184. Glavica To{kovi}a, 185. Glavica Mili}evi}a, 186. Gorwi do,

451 ANANIJE SIMONOVI}

187. Stani~in brijeg, 188. Paq, 189. Katuni{ta, 190. Komunica, 192. \evica, 193. Korita, 194. Me|e|a draga, 195. Plani, 196. Male plani, 197. Mraviwa~e, 198. To~ila, 199. Prijeka greda, 200. Vilinska jama, 201. Lijepi do, 202. Lukawe ~elo, 203. Vrela, 204. Sjewaci Gruji~i}a, 205. Draga, 206. Vla{ki kamen, 207. Ko{enice, 208. [tirna pe}ina, 209. Otkiva~a, 210. Sirovi brijeg, 211. Pozida, 212. ]op, 213. Ru|ak, 214. Tali, 215. Ruda glavica, 216. ^istine, 217. Ko|i do, 218. Smeti{ta, 219. Gilika~a, 220. Lastve, 221. Koko{ija glava, 222. Kule, 223. @lijeb, 224. Crvena greda, 225. Duge velike, 226. Zmajska jama, 227. Gvozd,

452 OSRECI I OSRE^ANI

228. Vrta~e, 229. Glavica, 230. Kopr~ine, 231. Prelijes, 232. Zataok, 233. Laju{nica, 234. Prasarnica, 235. Kisjelica, 236. Rackova bukva, 237. Kekova Lazina, 238. Liporavan, 239. Ze~kule, 240. Me|upoto~je, 241. êlina, 242. Zavojice, 243. Zaku~nica, 244. Dowa Quta, 245. Dugo Selo, 246. Lakova~a, 247. Aluga, 248. ûkqine, 249. Grabinski potok, 250. Jablan, 251. Studeni~ki Potok, 252. Brijeg, 253. Topli Potok, 254. Wegalice, 255. Pi{~e brdo, 256. Lipe, 257. Marina voda, 258. Lamu}aci, 259. ]eli{te, 260. Kolibi{ta, 261. Zagvo`|e, 262. Katun, 263. Podovi, 264. Luko brdo, 265. Ma~kovwaci, 266. ûker, 267. Grobqe,

453 ANANIJE SIMONOVI}

268. Ledinci, 269. Lugovi, 270. Staro Selo, 271. Gra{ica, 272. Krstac, 273. Vrelo, 274. Kuk, 275. Strane, 276. Pale`, 277. Bregovi, 278. Siri{waci, 279. Regex, 280. ^krke, 281. Vaqe, 282. Planinica, 283. Ma~ak, 284. @drijelo, 285. Razbjeni rt, 286. Prijesjedaqe, 287. ^ista lastva, 288. Ko~i{ta, 289. Krstac, 290. Kuline, 291. Dubrova~ke doline, 292. Dubrova~ki potok, 293. Obarci, 294. Paqevi, 295. Dolac Bukili}a, 296. Pe}inica, 297. Petkovine, 298. Pi{taline, 299. Plo~e, 300. Bari{tine, 301. Rautove doline, 302. Kolinski brijeg, 303. Lije{}e, 304. Stjeni~ki potok, 305. Stjenice, 306. Glavi}, 308. [trbina,

454 OSRECI I OSRE^ANI

309. Glavice, 310. @drelina Lazarevi}a, 311. Andri}a lastva, 312. Podpozida, 313. Rebra, 314. Snije`nica, 315. Iznad Duga, 316. Male Duge, 317. Ra{ki do, 318. ^kaqa, 319. Piotsko brdo, 320. Vinogradi, 321. Rasuta plo~a 322. Korunina glava.

Vjerovatno da ima jo{ mjesta, koja nijesam obuhvatio ovim spiskom, jer nijesam saznao za wih. Svaka porodica ima svoje nazive za pojedine djelove imawa, ali to nema zna~aja za ostale, pa ni za ove zapise.

Istinite i {aqive pri~e i doga|aji

U Osrecima je uvijek bilo istinitih i {aqivih pri~a o pojedinim qudima i doga|ajima. Mislim da bar neke treba sa~uvati od zaborava, pogotovu {to nijesu uvredqive i la`ne. Zato sam prikupio nekoliko desetina takvih pri~a i {ala, pa }u ih zapisati.

Koja~a

455 ANANIJE SIMONOVI}

Koja~a je bila nekakva osreda~ka baba, pravi xenabet i baksuz, koja se nije udavala (kako se pri~alo "Nad wom se nijesu ga}e drije{ile"), a ne zna se ni ~ija je bila ni iz kojeg je bratstva. Niko joj se nije smio usprotiviti. Kako je ona rekla tako je moralo biti. Ne zna se, ~ak, ni kada je ìvjela. O woj se najvi{e zna povodom zuluma nekakvih kola{inskih Turaka- Pijuka, od prilike oko 1800. godine, kada je do{lo do Prvog srpskog ustanka. Tada su Turci u Kola{inu bili najja~i, jer nijesu pitali "ni cara ni }esara", ve} su radili kako su htjeli - palili, ubijali, sudili i smudili, pa upute nare|ewe da svi vi|eniji Mora~ani do|u na zbor i dogovor, a obe}ali su i dali tvrdu vjeru da se ne}e nikome ni{ta r|avo dogoditi. Pametniji i lukaviji nijesu ùrili da budu prvi, no se na|u u poslu da pri~ekaju i vide kako }e drugi pro}i. Koja~a nije htjela ~ekati nego je okupila desetak najvi|enijih Mora~ana i pred wima po{la preko Crkvine u Kola{in. Turci ih odmah uhapse. Me|u wima je bio i Milovan Ilijin Bjeli}, vila moma~ka. Izdvajao se svojom visinom, qepotom i snagom me|u cijelom brigadom. "Bio mu je crn per~in kao da mu je za vrat pao gavran", tako su ga opisivali. Kad ga je ugledala neka Bula, raspitala se ko je, ~iji je, odakle je, kako mu se zove majka, pa u sebi rekla: "E, jadna ti majka, imala te, nemala te", Ko je to ~uo bilo mu je dosta. Negdje ispred no}i Milovan je po~eo da vi~e, da se previja, jer mora "napoqe". Straàr mislio da je to istina, pa ga pu{ti, a on za wim do blizu nekoga omara. Milovan pobije neku tojagu, pa na wu stavi nekakvu kaban~inu (zimski kaput) i objesi na tojagu, a povrh svega stavi kapu, da straàr misli da je to Milovan. Kad je to namjestio, onda je, {to je mogao brè, pobjegao kroz ono `buwe. Wegovo dru{tvo su iste ve~eri posjekli. Milovan je u Mora~i brzo razglasio da se niko od Mora~ana i Rov~ana ne ojadi i ne ode na vjeru Turcima. Tako je pro{lo nekoliko decenija dok se pogibija malo zaboravila, pa se Mora~ani po~nu dogovarati kako da se osvete Turcima- Pijucima. Od vi{e predloga do{li su na jedno: da se svi potur~e, pa da Turke prevare kao {tu su i oni wih prevarili. Tako negdje 1841. godine pozovu Mora~ani Pijuke da do|u na Vu~je, kao da rije{e neke sporove oko me|a{a izme|u pasi{ta.

456 OSRECI I OSRE^ANI

Turci sumwali, ali su se pona{ali kao silnici i smatrali da "ni~ija ne mo`e zapucati prije nego wihova", pa do|u na Vu~je. No, ne bi tako. Ni jedan Pijuk ne iznese glavu, a Mora~ani se svi zdravo vrati{e ku}ama. O toj osveti je i pjesma ispjevana: "Dva Meki}a za Boja Bjeli}a" itd. Ipak, pjesma nije mnogo pjevana, jer je bilo sramota za Mora~ane da pobiju Turke na prevaru, a ne na juna{tvo. U istorijskim dokumentima ovaj doga|aj nije zapisan. Dobri~anin navodi da su Pijuci posjekli na prevaru Boja Bjeli}a i Vu~i}a Milo{evi}a ("Dowa Mora~a", str. 148.). Vu~i} Milo{evi} se ne pomiwe u genezi bratstva Milo{evi}a.

Milija Stevanov Milo{evi}

Ro|en je u Potkriqa~ama, u Osrecima, a ìvio je i ratovao u doba Wego{a, kwaza Danila i kwaza Nikole. Poslije oslobo|ewa Kola{ina 1878. godine preselio se u Trebaqevo i bio komandir grani~ne karaule na Prepranu. Jednom prilikom sretne Milija staroga Mijajla Krgu{i}a iz Poqa i pita ga za Mijajlovog bratani}a Mali{u, plemenskog kapetana, da li je kod ku}e. "[ta ti, dijete, ima{ sa Mali{om", pita Mijajlo. "Nemam ni{ta, prijateqi smo, pozdravi ga", odgovori Milija. Kad je Mijajlo do{ao ku}i, odmah po|e kod Mali{e: "Ama, ko bija{e neka dervi{ina, majku mu wegovu, te me pita za tebe. Obukao aqetinu, opasalo se remi~inom, a gole vi{eke nosi u wedrima, a pu{~etinu objesilo o ramenu?, pita Mali{u. Mali{a se sjeti, pa re~e: A bi li ti, striko, vjerovao da ta dervi{ina zna |e je ona me|a na sred Okruglice Vaki}a?" - "Ma, bit ne moè", re~e Mijajlo. "Zna, zna on sve o Okruglici, eno kakav je", opet }e Mali{a. "Eto, vidi{, kako bi se ~oek prevario u onoga ~oeka", mirno }e Mijajlo. Tada mu Mali{a ispri~a sve kako je bilo: Poru~io Mali{a Miliji da do|e kod wega, pa ga upita: "Milija, |e }e{ sjutra?" - "Mislio sam da idem u Osretke da omlatim neko malo raì, popiska{e (pocrka{e, umrije{e) mi ono pileì (sitne djece) od gladi, ni|e pra{ke bra{na u domu nemam", odgovori Milija. "ûo sam da }e sjutra Osman Vaki} izi}i da kosi Okruglicu. Bili ti bastalo (smije{ li) oti}i da

457 ANANIJE SIMONOVI} ga pri~eka{?", re~e Mali{a, koji je tada bio plemenski kapetan u Poqima, sila bo`ja, zna da je primirje s Turcima i da kwaz Danilo glave skida za svaku tursku, ali opet nije mirovao, a u Miliju ima povjerewe. Milija mu se ne moga odgovoriti, ve} pristane da ~eka Osmana. Tada Mali{a ustane, na|e neku torbetinu pa karlicom mje{ajicom (u kojoj se mijesi hqeb) zahvati iz nekakve vre}e jedno deset kila bra{na i pruì Miliji. "Evo ti, bi}e im ovo dok se vrati{ iz Mora~e, pa sjutra osvani u Okruglici", i isprati Miliju. Milija uve~e po|e u Okruglicu i zavu~e se u jedan omar (`bun) na sred Okruglice. Ujutru eto bega sa Kadunom, ja{e na bedeviji. Ne otpasuje oru`je, pa se zakosi u livadu. Wegov ker obigrava oko onoga omara i sve vi{e se pribliàva Miliji. On mu tada baci iz torbe nekakvu koru hqeba da ga zagovori, ali ker ne htjede lednu kukuruzu, ve} ode daqe. Kad se beg, oko podne, primakao onom omaru, Milija isko~i i iz pu{ke ubije Bega, Pu{ka odjeknu, a Kaduna ostade kukaju}i i pla~u}i. Milija pregazi Taru i zaobilaznim putem po|e u Mora~u. Niko nije znao ko je ubio Bega osim Mali{e Krgu{i}a, kapetana. Beg pogibe i na tome se sve zavr{i. Pro{le dvije godine od Begove smrti. Milija krene u Mora~u na sabor 28. avgusta. Sa wim je bio i wegov brat Milinko. Uz put upita Milija: "Znade li ti ko ubi bega Vaki}a?" "Ne, otkud znam." "Ja, boga mi", re~e Milija. "Nijesi ni dao bog." Jesam boga mi." Milinko toga dana nije radio o saboru, nego ujutro pravo na Cetiwe da prijavi Kwazu Danilu da je Milija ubio Osmana. Kwaz odmah po{aqe perjanike za Miliju. On se oprosti od familije, a uz put razmi{qa {ta }e i kako }e, zna da mu glava ne moè ostati pa da ima devet ìvota. "Milija, ubi li ti Osmana Vaki}a", pita ga Kwaz. "Gospodaru, nije vajde lagati, glava ide te ide, ubih, vala ja, li~no", odgovori Milija. -E, dobro, Milija, da mi ne{to pravo kaè{. -Ho}u, Gospodare, ako znadnem. -Koliko si ubio Turaka od kada je po~elo primirje? -E, vala, Gospodare, beg Vaki} je sedamnaesti. -Nije ni dao bog. -Jes vala, Gospodare, pa me sad na vatri peci.

458 OSRECI I OSRE^ANI

-E, Milija, ajde sad u Mora~u i udri |e kojeg stigne{, samo pazi da te ko ne vidi i ne opazi i ne kazuj ni bratu, snalazi se za mrs, a za qeb ne brini, ja }u te hqebom raniti, i dade mu jedan zamotuqak. Kad je kwaz Danilo poginuo 1860. godine, Milija ga je oàlio kao brata ro|enoga. Milija je i daqe napadao potarske Turke i posjekao jo{ jednoga. Milija je imao {est odlikovawa. Kada ga je kraq Nikola pozvao na Cetiwe da mu preda jo{ jedno, Milija ga nije htio primiti, ve} je traìo da mu Gospodar dodijeli zemqu u [titarici, {to mu je Kraq i udovoqio. Milija Stevanov je imao slugu - Tur~ina iz Sanxaka, koji je kod wega radio vi{e godina i postao, gotovo, ~lan porodice. Hranili su se zajedno sa iste trpeze. Jedne no}i, za vrijeme ve~ere, Milijina èna Pauna primijeti kako Tur~in ne uzima hranu direktno sa trpeze, ve} je prenosi na maramu stavqenu na koqena, pa odatle jede. Poslije ve~ere Pauna to kaè Miliji, pla{e}i se da Tur~in ne napravi neko zlo, jer je znala da Turci ne ~ine zlo ku}i sa ~ije trpeze jedu. Milija prekori Paunu kako joj to moè pasti na pamet kad zna koliko ih je godina Tur~in vjerno sluìo. Ipak, te no}i, ispred zore, dok je Milija spavao sa najmla|im sinom, ~ije ime nije zapam}eno, Tur~in puca na Miliju, te{ko ga rani u rame, a sina mu ubije, pa pobjegne. Poslije nekog vremena Crnogorci uhvate toga Tur~ina i dovedu ga kod Milije da ga ubije i osveti sina. Milija im odgovori da svezanoga Tur~ina moè ubiti i wegova èna Pauna, pa naredi da ga pu{te da ide ku}i, a on }e ga, ako se opet sretnu, posije}i, {to je i u~inio. Milija je duè vremena razmi{qao kako da ubije nekoga Tur~ina, koji je ubio vi{e Crnogoraca, pa i jednog [titari~anina. Jedne no}i pre|e na tursku stranu, jer je ~uo da }e Tur~in da |ene sijeno na livadi blizu ku}e. Tur~in do|e i po~ne sa |enidbom, a pu{ku objesi na stoìnu da mu bude blizu. Nije Milija htio da ga ubije mu~ki, ve} sa~eka da Tur~in povr{i sijeno i stavi qeme`je. Do tada je pu{io duvan (krxu), pa bula, koja je muù dodavala sijeno, re~e da silazi sa sijena, jer osje}a da "bazdi krmski duvan i da neko ima u {umi". Tur~in nije ni posumwao da bi wega, silnoga i hrabroga, neko smio napasti. Kad je Tur~in si{ao sa sijena Milija izi|e iz {ume, kaè ko je i odakle i posije~e Tur~ina.

459 ANANIJE SIMONOVI}

Kad je ve} bio u godinama, 1885. godine, poku{ao je da posije~e i 19-tu tursku glavu, ali je bio rawen i ubrzo umro. Milija je, dok je bio bolestan od te rane, naredio da ga kad umre, ne tu`e `ene, nego da wegov pobratim Radosav Vukovi} iz [titarice, otpjeva uz gusle jednu guslarsku pjesmu, {to je Radosav i uradio, po pri~i Novaka Vukovi}a, koji je tada imao 12 godina i prisustvovao Milijinoj sahrani. Na spomeniku Milije Stevanova u [titarici upisan je ovaj tekst: "Ov|e po~iva vite{ki znatni junak Milija Stevanov M-} Osre~anin koji je posjekao 18 turskih gl. Ovi spomen podigo{e mu wegovi sinovi Mirko M. Milo{evi} sa bra}om 1909. g."

Prijeka greda

U Prijekoj Gredi je, oko 1905. godine, poginuo Mijajlo Arsenijev Milo{evi}. Imao je oko 18 godina. Tri godine prije toga, iznenada, je umro Milo{ Veqov Ma{kovi}, jedinac me|u devet sestara. Toga dana Mijajlo je iz glasa tu`io za Milo{em, a bio je obi~aj da, ako umre mlad momak, pogotovu jedinac, niko u selu ne pjeva za tri godine. I bilo je pro{lo gotovo tri godine od Milo{eve smrti, a tada je poginuo Mijajlo. Opet nije bilo pjesme tri godine. Mijajlo je sjedio na nekom kamenu iznad grede i ~itao neku kwigu. Iznad wega su bile ovce, pa je, u jednom momentu poletio prema wemu ve}i kamen. On poku{a da izbjegne taj kamen i padne niz gredu visoku oko 40-50 metara i, naravno, pogine. Tada su zakukali neki ~obani iz Plani, koji su to vidjeli, a to je ~uo Mirko Vasilijev Simonovi}, koji je bio u Kotlima i potr~ao prema Mijajlu. On je ve} bio mrtav, pa ga je Mirko donio na Korita. Poslije toga desetak godina, Mijajlova sesra Ivana, kao stasala djevojka, ~uvala je ovce na Dragi. Ovce su pasle oko we, a ona je legla na jedan veliki, ravni kamen, koji se nalazi na sredini te lazine, i zaspala. U snu joj se prividjelo da je do{la Staka Bogdanova Stankovi} (majka Vukosava Stankovi}a) i udarila je kocem od kloko~evine u kuk. Tada joj se, sigurno, pojavio bol od hladno}e kamena. Kad se probudila nije mogla da ustane od bolova, pa je po~ela da doziva ~obane.

460 OSRECI I OSRE^ANI

Odatle su je odnijeli u katun, a kasnije u selo i za devet godina je pretrpjela velike muke. Po tijelu su joj se otvorile `ive rane i od toga je umrla.

Osreda~ki lovci

Po{la dva Osre~anina u lov na divojarce u Tali. Uspiju da ubiju jednoga jarca negdje u Duge, donesu ga u jednu kolibu u Kotla i oderu. Tada se, iznenada, pogor{a vrijeme, padne magla i po~ne da pada snijeg, pa odlu~e da ostanu da preno}e. Naloè dobru vatru i po~nu da spremaju ve~eru. Tada ~uju neko dozivawe. Kad boqe poslu{aju razumiju: "O, Svilokosa!, a iz Tali se ~uje drugi glas: "[to zove{, o Zlatokosa?" Jesi li mi |e vidjela [tikoja?, pita vila iz Plani. Ova joj odgovara: "Ne ja, bogami, ne. Danas su bili neki lovci po Kotlima i ~ula sam da su pucali."Tada se lovci prepadnu, pa odlu~e da jedan drugome zavuku noge u nogavice od pantalona, tako da naprave jedan trup sa dvije glave. Ne pro|e dugo, dolete dvije vile i u|u u kolibu. Oni se napravili kao da su mrtvi, sve slu{aju {ta vile pri~aju. Kad su vidjele lovce, jedna }e re}i: "E, ovo nijesam nikad vidjela tako mi 377 izvora na Lukavici." Malo se kod wih zadrè, ali lovci ne pokazuju da su ìvi, pa i one odo{e. Poslije su lovci pri~ali {ta im se desilo i tako se doznalo koliko ima izvora na planini Lukavici.

Umro Pavi} Pekov

^uvali osreda~ki ~obani ovce u Ropu{nici, ali su stanovali u kolibi Paunovoj na Poqanama. Sa wima je bio i stari Pavi} Pekov, poznati osreda~ki {aqivxija. Jedne no}i opru`io se Pavi} pored vatre i "pe~e" le|a, a mom~adija krene na izvor da donesu vode. Tada ~uju kako se Osre~ani razilaze ku}ama sa komi{awa kukuruza u Vrtima ili Kova~evcu. Momci se dogovore da se malo sa wima i Pavi}em

461 ANANIJE SIMONOVI}

"na{ale", pa po~nu iz glasa da ga lele~u: "Lele Pavi}u, za tobom i za tvojom juna~kom i po{tenom glavom. Veliki doma}ine, do~eklijo i vrijedni kom{ija i prijatequ, {to ostavi, prije vremena, tvoju porodicu i tvoje bratstvo da za tobom vje~no àle i tuguju" itd. Dok oni lele~u, Pavi} ispred vatre vi~e: "Lele~ite koliko ho}ete, mene se...". Lelekawe ~uje neko od seqaka i odmah se po~nu dozivati da krenu k Poqanama. Vide ~obani uz Vrta lu~eve i ~uju dozivawe, pa odmah zapjevaju. Kad Osre~ani ~uju pjesmu, sjete se da Pavi} nije umro, pa se po~nu razilaziti ku}ama, uz psovke i prijetwe da }e ~obani dobro platiti za ovu neozbiqnu {alu. Nekoliko dana iza toga sazovu seoski skup i pozovu i ~obane. Ali sa wima do|e i Pavi}. Bilo je tu o{trih rije~i i zaprijeti opasnost da ih dobro kazne. Tada se javi Pavi} i kaè: "Nemojte ih dirati, nijesu lelekali nikoga osim mene. Ja ih za to ne optuùjem i pustite momke neka idu kod onih ovaca." Osre~ani na to jedva pristanu i tako se sve zavr{i.

Kla~inu, je li?

Na nekom sjedniku Osre~ana izazove Simeun Pekov Milo{evi} Mali{u Lu~i}a, poznatog zidara, i pita ga da li bi mu ozidao jednu kla~inu (kre~anu) kod Vrela u Gorwoj Qutoj, po{to ho}e da pravi ku}u u Siri{wake. Simeun to Mali{i govori gotovo {apatom da ga Mali{a jedva razumije. Kad shvati Mali{a o ~emu se radi, viknu iz svega glasa: "Kla~inu, je li?" Simeun ga umiruje da ne vi~e, a on ponovo: "O}e{ da gori{ kla~inu, je li?" Na ponovno Simeunovo upozorewe da ne vi~e da drugi ~uju, Mali{a kaè: "Ako misli{ da gori{ kla~inu vi~i da svi ~uju, jer je sam ne moè{ sagoreti, no treba da ti pomognu svi seqaci." I ozidao mu je kla~inu kod Vrela i ozidao na woj volat, ali je nije dovr{io niti gorio. Kaù da ta zidina i sada stoji kako je ostavio Mali{a prije oko 100 godina.

462 OSRECI I OSRE^ANI

@enidba Luke Gajova Ma{kovi}a i Rado{a Mileva Glavi~anina

Svadbe u Mora~i su obi~no trajale po dva dana i dvije no}i. Me|utim ponekad se de{avalo da se dvije svadbe odrè u isto vrijeme, tako da se veseqa spoje i po vi{e dana. Tako su se, krajem januara 1930. godine u Osrecima ènili dva osreda~ka momka: Isprosio Luka Gajov Ma{kovi}, Cmiqanu Petkovu Ili} iz Ocke Gore i ugovorio svadbu. Odredio za staroga svata strica Radowu Gruji~ina iz Qute, a u svatove pozvao: 1.Gaja Gruji~ina Ma{kovi}a, svoga oca, 2.Mili~ka Gajova, svoga brata, 3.Milovana Novakova Ma{kovi}a, ro|aka, 4.Radosava Mirkova Ma{kovi}a, ro|aka, 5.Blaà \okina Jovanovi}a, kom{iju, 6.Marijana Sekulova Ma{kovi}a, ro|aka, 7.Peri{u Dragojeva Ma{kovi}a, ro|aka, 8.Radula Dukina Ma{kovi}a, ro|aka, 9.Vukosava Bogdanova Stankovi}a, kom{iju, 10.Velimira Andrijina Milo{evi}a, kom{iju, 11.Vlada Boòva Milo{evi}a, kom{iju, 12.Vukotu ]irova Ma{kovi}a, ro|aka, 13.Rado{a Novi~ina Ma{kovi}a, ro|aka, 14.Vlajka Markova Simonovi}a, brata od tetke, 15.Mijojku-Mi{nu Radulovu Ma{kovi}, za en|ibulu, 16.\ura Mileva Glavi~anina, kom{iju, 17.Kostadina Dragi{ina Bukili}a, zeta, za barjaktara.

Stari svat naredi da svi svatovi moraju do}i kod wega na ru~ak u Qutu, pa }e se svi vratiti zajedno da idu u Ocku Goru. Ko ne do|e na ru~ak ne mo`e i}i u svatove. Tako i urade. Svi iz Osredaka se sakupe na Koweve i po|u na ru~ak kod Radowe. Po{to ru~aju krenu natrag preko Osredaka i Zakriqa i do|u na Vequ Goru, gdje ih sa~ekaju Jasenovci, rasporede na konak i po|u svaki sa svojim doma}inom, od Ocke Gore do Grabine.

463 ANANIJE SIMONOVI}

Uve~e su i{li na sjednicu u Prisoje, u ku}u Vuka{ina Radojevi}a. Sjutri dan se svi okupe, sa doma}inima, koji su i{li na pratwu, kod Petka Ota{eva u Ocku Guru, koji je ìvio u savardaku. Poslije svadbarskog ru~ka i veseqa nevjestu su uve~e doveli na Biqegu, gdje su ih ~ekali svi Osre~ani, koji su do{li na svadbu. Tu su ostali do duboko u no}, a ujutru su se opet okupili svi svatovi na ru~ak, pa se tek tada razi{li ku}ama. Luka je odmah po{ao da ìvi u tazbini dok je kupio ku}u u Korawoj Wivi 1938. godine. Odmah iza Lukine svadbe sazvao je svatove i Rado{ Glavi~anin, po{to je isprosio Boànu Rnkovi} iz Po`we. Za starog svata je odredio Radosava Mirkova Ma{kovi}a, a u svatove je pozvao: 1.Vukosava Stankovi}a, kom{iju, 2.Paja Vuleva Jovanovi}a, kom{iju, 3.Mijajla Novi~ina Ma{kovi}a, kom{iju, 4.Iliju Veqova Stevanovi}a, ro|aka, 5.Mihaila Arsenijeva Milo{evi}a, kom{iju, 6.Vlada Boòva Milo{evi}a, kom{iju, 7.Vasa Nedjeqkova Ma{kovi}a, kom{iju, 8.Luku Gajova Ma{kovi}a, kom{iju, 9.Jovana Tomina Bjeli}a, zeta, 10.Miliju Lukina Lu~i}a, kom{iju, 11.Andriju Dra{kovi}a, zeta, za barjaktara, 12.Vlajka Markova Simonovi}a, kom{iju, 13.Katu Boìninu Glavi~anin, za en|ibulu, 14.Radomira Joskimova Bjeli}a, kuma, 15.Ristana Kqaji}a, prijateqa, 16.\ura Mileva Glavi~anina, brata.

Po{to su ru~ali kod staroga svata produ`ili su u Po`wu, gdje su ih ~ekali Po`wari i odveli na konak kod svojih ku}a, a neke daleko i do rijeke Ratwe. Ujutru su se okupili na Nikoqa~u i do{li kod doma}ina Jovana Rnkovi}a. Na Karo{evine su do{li pred samu no}, gdje su ih ~ekali svi Osre~ani, svadbari, pa je svadba trajala do same zore. Ujutro su se ponovo okupili svi svatovi na ru~ak. Tako su neki svatovi na ove dvije svadbe proveli gotovo {est dana. Obje svadbe su pro{le mirno, veselo, niko se nije opio ili posva|ao.

464 OSRECI I OSRE^ANI

Veseqe i `alost

Kad se udavala Stanisava Milovanova Ma{kovi} za Stevana Radivojeva Bukili}a, januara 1929. godine, Miladin Arsenijev Bjeli} uzme crnogorski levor da puca u znak veseqa, dozivaju}i Stanisavu da se okrene, kako bi wena djeca li~ila na ujake, kako se tada vjerovalo. Svatovi su ve} bili okrenuli od Grabinskog Potoka iznad Dugog Sela prema Gorwoj Qutoj. Za Miladinom je iz ku}e Milovanove izi{ao Milo{ Vasilijev Jovanovi} i pru`io ruku da bi uzeo levor od Miladina i da on puca. Kad je uhvatio za cijev levora, Miladin se oklizne sa leda i snijega i levor opali i zrno pogodi Miladina pod bradu a izbije navrh glave, te je tako ostao na mjestu mrtav. Po{to su kod ku}e ~uli kukawe i pla~, svatovi su razumjeli {ta se dogodilo, pa su nevjestu samo odveli u Gorwu Qutu i svi se vratili na `albu. Tako se veseqe pretvorilo u tragediju, pa vi{e niko nije mislio na svadbu, zbog neopreznosti i brzopletosti qudi.

Zarijina nadnica

Dugovao Zarija Milo{evi} Mijajlu Ma{kovi}u jednu nadnicu. Poru~i mu Mijajlo da do|e da mu okopava kukuruz. Zarija krene kao na svoj posao, ali u Kamenu Goru do|e po{to je izgrijalo sunce. Drugi nadni~ari su ve} bili okopali dobru "postat". Mijajlo ga pita: "Zna{ li ti, Zarija, koliko traje dan?! Zarija se mu~i ne zna {ta da mu odgovori, jer i sam vidi da je zakasnio. Tada mu Mijajlo re~e da ide ku}i, pa "sjutra da do|e prije nego ogrije sunce, jer tada dan po~iwe". Vidi Zarija da sa Mijajlom nema {ale, a moè mu do}i potreba da se opet kod wega zaduì, pa se vrati u Zakriqe. Sjutri dan je dobro poranio i oduìo nadnicu.

465 ANANIJE SIMONOVI}

Do}i }e dva-tri druga

Izdigao Blagoje Simeunov u Siri{wake. Ostavio [ajku da radi o stoci, a on se vrati ku}i da kopa, kosi, plasti, kropi usjev itd. Radio nekoliko dana, a [ajka mu ni{ta ne {aqe od mrsa za hranu. Smisli on da joj poru~i da donese ne{to za hranu po{to }e do}i dva-tri druga da mu pomaù raditi, pa tako i uradi. Umijesi [ajka dobar hqeb, spremi sira, skorupa i mlijeka i krene na Ledinke. Gleda ona jo{ iz daqine ko pomaè Blagoju. Kad do|e ku}i na|e Blagoja kako sam kopa kukuruz, pa ga pita |e su mu ti radnici o kojima joj je poru~io da }e raditi. Tada on re~e: "Ti bi, izgleda, èqela da ja ov|e crknem od gladi dok mi ni{ta ne donosi{. Zna{ li ti da se ne moè raditi bez hrane. Zato sam ti i poru~io da mi donese{ neku crkavicu, da ne lipsavam od gladi", odgovori qutito Blagoje.

Slagao samo jednom

Pitali Pavi}a Pekova Milo{evi}a je li sramota lagati. On odgovori: "Nije ponekad sramota ni slagati. ^itavog `ivota sam govorio istinu osim jednom. I boqe mi je bilo to {to sam jednom slagao no {to sam uvijek govorio istinu", odgovori Pavi}.

Simov lupe`

466 OSRECI I OSRE^ANI

Simo Bori{in Rnkovi} je bio veliki {alxija ({aqivxija), pa i na svoju {tetu. Jednom prilikom razapeo Simo nekakvu koù od juneta na tavan, pa oti{ao nekuda u selo. Kako se koà su{ila vadili su se ekseri iz daske, pa je izgledalo da neko ide po tavanu. Upla{ila se Simova èna Milica i djeca Borivoje i @u}a, pa kad Simo uve~e do|e, oni mu kaù da je, izgleda, na tavan u{ao neki lupe`. On se odmah sjeti {ta je u pitawu, ali ho}e i sa wima da se malo na{ali. Simo re~e Milici i djeci da uzmu kakve {tapove i da ~ekaju da on popla{i lupeà sa tavana i ode gore, pa na|e neku dubinu (lubu - ve}a drvena posuda za ìto i dr.), i po~ne po woj da udara i vikne: "êkajte ga doqe" i baci onu lubu na oxak pred wih. Oni onako prestra{eni (Borivoje i @u}a su jo{ bili djeca) pritisnu onu dubinu i po woj udaraju {tapovima dok se ne uvjeri{e da ih je i ovaj put prevario.

Simov ^akar

Imao je Simo Rnkovi} kowa âkara, (bio je ~akarast-imao bijelu ro`wa~u na oku). Jednoga dana do|e Gordana Mali{ina Lu~i} da od Sima traì kowa da sa wim ide u vodenicu. âkar je bio na Poredicama, pa Gordana upita Sima kako }e ga uhvatiti. Simo joj kaè: "Uzmi ovu lamu (kantu), pa kad mu se pribliì{ lupi po woj dva-tri put kakvim drvetom, pa }e ti on pri}i". Gordana je mislila da tako i treba, po{to je Simo stari ~ovjek. Ode ona preko livade, a Simo gleda {ta }e biti. Kad je Gordana lupila po onoj kanti, âkar se upla{i i pobjeè putem prema Kowevima. Tada i Gordana vidi {ta je uradila, ali je bilo kasno. Onda je Simo morao i}i da traì âkara, uhvati ga i predade Gordani. Drugom prilikom, do{ao Ra{o Lu~i} kod Sima Rnkovi}a da mu traì kowa da tjera {qive iz Muzge. Pita Ra{o kako }e osamariti âkara, a Simo mu kaè: "Okreni onaj {iri kraj samara k vratu" (naopako). Ra{o tako uradi natovari 60-70 kilograma {qiva i krene na Vequ Wivu. Sretne ga, u Jelovcu, Bo{ko Jovanovi}, za~udi se takvom tovaru, pa pita Ra{a: "Ko te nau~i da tako tovari{?" Ra{o mu odgovori: "Simo, a da ko".

467 ANANIJE SIMONOVI}

"Grom ubio i tebe i wega", re~e Bo{ko, pa rastovari kowa i ponovo natovari kako treba.

Najboqe imawe

Milutin Dragojev Ma{kovi} je i{ao na Krit (ostrvo u Sredozemom moru) u sastavu me|unarodnih mirovnih snaga. Tamo je bio oko dvije godine, pa su ga nazvali "Milutin Kri}anin", po ostrvu Kritu. Kada se vratio pri~ao je Osre~anima {ta je sve vidio i doìvio za te dvije godine. Jednom prilikom, kada su razgovarali o imawima u Osrecima, Milutin im re~e: "Vala qudi, ni|e nijesam vidio boqe imawe nego {to je imawe Mila Stevanovi}a u Ostru`wu. Ima dosta wive, livade, vo}waka, dobru ku}u, a kao najva`nije {to niz imawe prolaze dva potoka, sa kojih se imawe moè navodwavati". Osre~ani to prihvate kao ta~no. Me|utim, iako je Milevo imawe zaista dobro, Osre~ani nijesu znali da je Milutin putovao pje{ke preko Crne Gore do Kotora, a odande brodom do Krita. Na Kritu nema obradivog zemqi{ta, pa prema tome ni imawa. Istim putem se vratio u Crnu Goru i u Osretke, pa nije ni mogao vidjeti neko boqe imawe, pa mu se moè vjerovati da je rekao istinu.

Snijeg Novice Be}ova

Milica Mijajlova Ma{kovi} oprala svu postaqinu uo~i Nikoq-dana (krsne slave). Negdje oko pola no}i ispred wihove ku}e pro|u êdislav Stevanovi} i Stojan Ma{kovi}, pa jednu powavu skinu sa lenge i ra{ire je ispred ku}e. Mili~in svekar, stari Novica (Nosja), ispred zore krene da izi|e napoqe. Kad je vidio da su one plo~e ispred ku}e bijele, pomisli da je pao snijeg, pa se s praga pomokri. Strese se od "hladno}e", pa se vrati u krevet. Uku}anima saop{ti da je pao snijeg i da se ne moè izi}i iz ku}e. Ujutro niko ne ùri da ustaje osim Milice, koja je htjela da sakupi i unese u ku}u

468 OSRECI I OSRE^ANI opranu posteqinu. Imala je {ta i vidjeti: od snijega nigdje traga, a powava sva `uta. Morala je ponovo prati, a {ta je mislila o onome ko joj je powavu skinuo s lenge ne zna se.

Treba nam {araman

Negdje odmah poslije rata pokrivali daskom Blagojevu ku}u u Gorwoj Qutoj wegov sestri} Stojan i bratani}i Qubo i Manojle. Na tavanu je Blagoje drào `ban sa rakijom, ali nije dao da piju vi{e no po jednu ~a{u, pla{e}i se da neko ne padne sa ku}e. Kad Stojan vidi `ban kaè: "Uja~e, treba}e nam {araman (velika blawa za potezawe daske), pa da idemo jedan za wega kod ku}e Radomirove (oko 400 m daqine). Da bi majstori vi{e uradili i da ne bi gubili vrijeme, Blagoje re~e: "Ne, ne, ja }u i}i, a vi radite". To Stojan jedva do~eka, pa se okupe oko `bana i dobro se napiju crijevom, a jednu bocu sakriju u neke daske. Kad je donio {araman, Blagoje po~ne da premje{ta one daske, pa se Stojan upla{i da }e na}i onu bocu i otkriti wihovu podvalu, pa baci teslu pod ku}u. "Eto, uja~e, pade mi tesla pod ku}u, pa moram si}i da je uzmem", re~e Stojan. "Ne, ne, ja }u je donijeti, a ti radi", kaè Blagoje i ostavi daske. Tada Stojan brzo si|e na tavan i uze bocu i stavi je pod bluzu. Tako je ~itav dan radio i ~esto pripijao iz we.

Popova ki{a

U qeto 1950. godine zavladala velika su{a. I u Mora~i sve sagore. Presu{ili i neki izvori, pa i bunar na Zagracu iznad Manastira, gdje je `ivio pop. Jednoga dana pop uzme jednu ve}u demi`anu i do|e na Brod kod staroga Milo{a Miletina da sjedi i da odnese na Zagradac hladne vode za pi}e. Ostalih dana vodu je uzimao sa ~esme iz manastirske porte, ali je voda sa izvora ispod Kito{evina

469 ANANIJE SIMONOVI} bila mnogo hladnija i zdravija. Razgovarali su oni dvojica duè vremena, pa i o su{i. Tada pop po~ne da se àli na narod, koji je obezboìo, pa se ne moli bogu, te ga on, Bog, zbog toga ka`wava. Ina~e, kada bi svi htjeli pop bi mogao lako u~initi da padne ki{a i da se narod spasi nevoqa. To je slu{ao Milo{ev unuk Vojislav, dje~ak od 10-12. godine. Tada Milo{ upita popa za{to ne u~ini to da padne ki{a, a pop mu odgovori da bi trebalo da u crkvu do|u svi gra|ani, pa da on odrì leturgiju (o~ita molitvu) i ki{a bi sigurno pala. Ina~e, molitva bez vjernika ne bi bila efikasna, pa ki{a ne bi ni pala. Stari Milo{ vrti glavom, ali mu ni{ta ne odgovori.

Kad je pop oti{ao, Vojislav pita |eda Milo{a: "Kako bi on to, |edo, mogao u~initi da padne ki{a"? \ed mu odgovori: "Lako, sine. Wemu bi sigurno pala, jer bi mu svi vjernici prilo`ili po neki dinar, pa bi mu to bilo boqe nego i da padne ki{a, a ostali od toga ne bi imali nikakve koristi." Od tada Vojo nikada nije i{ao u crkvu da se moli Bogu niti u wega vjeruje.

Ogrije{io si se, Komandante

U brigadi frontovaca u Piperima, kada se gradio put Titograd-Kola{in 1948/1949. godine bio je i Milovan Arsenijev Bjeli} iz Osredaka. Tada je, sa porodicom, ìvio u ku}i Radula Bjeli}a, na Rosovom Lazu, kao izbjeglica iz Pe}i. Jednoga dana Milovan traì od komandanta brigade Vlajka Simonovi}a da ga pu{ti nekoliko dana da po|e da vidi familiju. Komandant mu odobri tri dana otstustva, pa kad se vrati, pita ga: "Kako ti bija{e familija, Milovane?". On odgovori: "Dobro bijahu, druè komandante, ali si se ogrije{io i od mene i od Stane. U~inio si ni veliku àlost {to me nijesi pu{tio da vi{e ostanem, kod ku}e. [ta je to tri dana, to je pravi grijeh, druè komandante".

470 OSRECI I OSRE^ANI

Pajova patoka

Radili Stojan, Drago, Manojle, Boìdar i drugi kao putari. Svako ve~e, kad do|u u Ravno, traè kod Gospave Bo{kove da kupe litar rakije i popiju. Kad je kod Gospave rakija nestala onda su kupovali kod Age Batri}eve rakiju Paja Vuleva. Pajo je u jesen ostavio jedan `ban patoke da je prepe~e u proqe}e. Me|utim, kad je nestala i Pajova rakija, kaè im Aga da ima samo neka patoka, ali ne zna da li vaqa. Oni odmah nastave da kupuju i patoku po istoj cijeni i piju kao rakiju. Kad je do{lo proqe}e, evo Paja sa svom opremom da prepe~e patoku. Aga mu donese pare, ali se wemu u~ini da je to ne{to mnogo vi{e nego {to je bilo rakije. "Ne brini, Pajo, popili su Ostru`wani i patoku kao najboqu rakiju, no idi ku}i da se ne mu~i{", odgovori Aga.

Veterinar Stojan

Razboqela se krava Anice Milovanove. Poslije podne, vra}aju}i se sa posla, sa Premackog Brda krenu preko Padravawa Stojan Peri{in i Drago Radulov. Ve} su bili popili svu rakiju Gospavinu i Pajovu, pa vi{e nijesu i{li preko Ravnoga. Poàli im se Anica da joj se razboqela krava, a Stojan odmah smisli {ta }e. "Donesi brzo jednu bocu rakije. To je ko rukom da makne{". Donese Anica bocu, ali on vrti glavom. "Bojim se da je ovo malo, doza je litar i po, pogotovo za ovako veliku kravu. Donesi jo{ pola litra". Ode Anica da donese, ali nije imala uto~enu, nego je sporo vadila iz `bana. îm ona ode u ku}u, oni navali{e da piju, a Stojan vi~e da ih Anica ~uje: "Drì, Drago, da ne prosipamo. Neda se, vuk joj ga popio, a da zna kakav je ovo lijek, boqe bi je pila no ja". Kad do|e Anica, oni bijahu snizili bocu gotovo do dna, pa tek onda po~e{e davati kravi. Kad sve zavr{i{e, Anica i wima donese po dvije-tri, a ne sumwa da su oni onu litrewa~u gotovo

471 ANANIJE SIMONOVI} ispraznili. Tako odo{e zadovoqni ku}ama, a krava se poslije nekoliko dana opravi.

\e }ete to, qudi?

Mira{ Milisavqev Ma{kovi} je dugo bolovao. Svaki dan se o~ekivalo da }e umrijeti. Jednoga dana napiju se Milija Bukili} i Nikola Bjeli} i padne im na pamet da kaù Qu}anima da je Mira{ umro. Po|u na dno Ledinaka i zovu u Qutu i kaù: "Sahrana }e biti sjutra". Okupe se Qu}ani i krenu na àlbu u Osretke. Kad su do{li kod ku}e Borivoja Rnkovi}a vide Borivoja da ne{to radi oko ku}e i za~ude se {to nije kom{iji na àlbu. Kad ih Borivoje vidi, upita ih: "\e }ete to, qudi?". "Ada, na sahranu Mira{u, kako pita{, no {to nijesi i ti oti{ao?", odgovore mu Qu}ani. Tada ih Borivoje jedva ubijedi da Mira{ nije umro, nego ih je neko slagao, pa se vrate ku}ama. Uz put psuju Miliju i Nikolu i dogovore se da protiv wih podnesu prijavu Sudiji za prekr{aje, pa tako i urade. Sudija ih kazni po dvadeset pet dana zatvora, a kaznu su izdràli u Spuù. Izgleda da je Miro, kasnije o tome spjevao pjesmu:

"Ide Miro, pro Koweva kle~e I sve misli kako da lele~e.

Ta~ka

Kmetovi su, u svoje doba, sudili, izricali nov~ane kazne, zatvarali. Jednom prilikom osreda~ki kmet Bogi} Mili}ev Ma{kovi} saslu{avao neku djevojku, koja je bila u drugom stawu. Pitao je: "Ka`i ~ije je dijete?". "^ini mi se toga i toga", i kazala neko ime. Bogi}ev pisar bio je \oka Pavlov Jovanovi}, a Bogi} nepismen. No, to mu nije smetalo da,

472 OSRECI I OSRE^ANI diktiraju}i zapisnik, tra`i i da pisar stavqa interpunkciju (zapete i ta~ke). Na ovakvu izjavu djevojke, Bogi} je rekao: "Ta~ka". \oka mu veli da se tu ne stavqa ta~ka. Tada Bogi}, qutito, re~e: "Dok sam ja kmet tu }e biti ta~ka". Na tome se zavr{i saslu{avawe i daqe se nije utvr|ivalo o~instvo, jer kmetu nije bio interes za to.

Je li ova krava steona?

Prodavala Spasa Radomirova kravu na sto~nom pazari{tu na Brodu (pored Jagodinog potoka). Do{ao neki seqak, gleda kravu, a gleda i Spasu. U neko doba upita Spasu: "Je li ova krava steona?" -Ne znam, bogomi. - A je li vodila? - Vodila jes, bogomi. - Pa, kako ne zna{ je li steona, ako je vodila? Onda }e Spasa qutito: "E, moj prijatequ, da sam svaki put rodila koliko sam puta vodila, sve bi bio vojnik do vojnika, odovle do Maganika, no kupuj kravu ili mi se mi~i otole. Mo`da }e je neko drugi kupiti kad ti ode{".

Jela "Jedinka"

Do{ao Vu~i} Jovanovi} kod kuma Mila Mujovi}a u Po`wu. @ali mu se stari Mile da nije dobro, da je bolestan i da je sve nekuvetniji. Naro~ito ga brzo izdaje vid i na ono jedno oko, koje mu je, do skoro, bilo zdravo. "Eno, kume, vi{e ne vidim ni onu jelu "Jedinku" na dno Zagraca, koju sam, do skoro, svako jutro gledao", `ali se Mile kumu Vu~i}u. "Bogomi je, kume Mile, ne bi vidio da su ti oba zdrava. Wu je kum Vu~i} qetos posjekao i iscijepao za dasku i prodao", odgovori mu Vu~i}.

473 ANANIJE SIMONOVI}

Onakvi vama i trebaju

Mom~ilo Ma{kovi} je dugo godina radio u Repubili~kom sekretarijatu za unutra{we poslove. ^esto je dolazio kod majke Anice u Osretke. Jednom prilikom Anica pita Moma {to ne vidi da negdje zaposli "ono dijete" (sina jednoga ro|aka). Momo odgovori da nema mogu}nosti da ga zaposli i na tome se zavr{i razgovor. Kad je Momo opet do{ao u Osretke, opet Anica pomiwe "ono dijete" (koji je kao mom~e bio dosta problemati~an), a Momo opet odgovara da ga nema gdje zaposliti. Onda Anica veli: "A, {to ga ne zaposli{ u miliciju?". "Pusti, boga ti Baba, ono je ludo". "Pa, ja te za to i pitam, Momo, vi imate polovinu onakvih u Miliciji, pa mo`e i on", odgovori Anica.

Vaqa li voda s Jelovca?

Popravqali Osre~ani Dowu vodenicu u Jelovcu. Glavni majstor je bio Vukale ]ilev. Tu je bio i Mi}a Mijajlov i po~eo da prigovara da Vukale ne radi kako treba: te ne vaqa ovo, te ne vaqa ono. Na to se Vukale naquti i napu{ti posao. Vidi êdislav Dmitrin da od posla nema ni{ta, po{to niko drugi ne zna to uraditi, pa zaprijeti svima da ne smiju ni{ta raditi bez Vukalovog odobrewa, i po|e u Vrta da moli Vukala da se vrati, da bi zavr{ili opravku vodenice. Po{to je êdislav rukovodio akcijom, a sa wim je Vukale bio dobar prijateq, Vukale pristane i nastave posao. îtavi dan êdo pita: "vaqa li ovo ovako, moè li ovo ovako, kako }emo ovo, kako }emo ono?". Kad je trebalo da se zamije{a neki beton êdo pita: "Vukajlo, vaqa li voda s Jelovca za ovaj beton ili da nekoga po{aqem da donese s Mora~e?" Tada svi prasnu{e u smijeh, svi se "razvedri{e", pa nastavi{e da rade dok su zavr{ili posao.

474 OSRECI I OSRE^ANI

Do{ao bih na Brod

Posadio Branislav Glavi~anin jabuke u Karo{evine. Putem prolazio Reqa Medenica, pa ga upita: "Ra|aju li ti ove jabuke, Brano?" "Ne, vala, nikad", odgovori Brano. "Pa, popi{aj se za wih, pa }e biti boqe", re~e Reqa. "Ja da znam da }e{ ti biti boqi ~ovjek, svako jutro bih do{ao na Brod da se popi{am na tebe", odgovori Brano.

Doga|aji u Ropu{nici

U Ropu{nici, od kada se pamti, poginuo je Mijailo Arsenijev Milo{evi} oko 1905. godine i umrla je Kruna Mirkova Simonovi}, ro|ena Milo{evi}, 3. jula 1941. godine. Ona je spavala u kolibi u Kotlima sa djecom Milosavom, Ananijem i \ukom. Ujutru su djeca ustala da otvaraju stoku, a ona je i daqe "spavala". Kada su je po~eli buditi utvrdili su da je umrla u snu. Ona se ranije sa djecom igrala, prave}i se da je umrla, pa, kada bi joj otvorili o~i, tada bi se nasmijala. I toga jutra su joj otvorili o~i, ali su odmah vidjeli da je mrtva i po~eli da pla~u i kukaju. Odmah se okupio ~itav katun, a vrlo brzo su do{li gotovo svi iz sela da pomognu da je odnesu u selo. Ina~e u Ropu{nici je bilo dosta opasnosti od iznenadnih vremenskih nepogoda, a i nepa`we ~obana. Negdje 1946. godine kod Nikole Maksimova Milo{evi}a bila je u najmu djevojka Milica Jekni} iz Gorwe Mora~e. Jednoga dana, ispred no}i, vidi Milica iz Ropu{nice koze u obru~u vi{e Duga, pa po|e da ih dotjera. Me|utim, kada je do{la do wih, koze su sjavile niz neku `drelinu (prolaz), a ona nije smjela da se vrati kuda je tu u{la. Tada je ve} pao i mrak, pa je po~ela dozivati u Ropu{nicu. Po{to je to vrijeme kada u katunu ima najvi{e galame, ~uju se ~aktari, zvona i

475 ANANIJE SIMONOVI}

~akalice, a i volovi ri~u, ne zna se koliko je Milica zvala. Tek kad se katun umirio neko je ~uo glas iz Tali. Kad joj se neko odazvao, ona je pani~no govorila: "Ja odovle ne mogu nikud, ne, ne!". Odmah se diglo sve sposobno preko Kotala, uz Kisjelicu na Vla{ki kamen, pa ispod Crvene grede dok nijesu do{li na ]op u Duge. Ona je bila oko 50 metara iznad wih u jednom uskom pojasu iznad Duga. Ako bi odatle neko pao ne bi se ustavio do Prasarnice, oko 250 metara ni`e. Tada su oni najhrabriji, sa upaqenim lu~evima i fewerima, do{li do we, uhvatili se za ruke i sve stopu po stopu i{li prema Crvenoj gredi. Pojas je bio toliko uzak da se u wemu ~ovjek nije mogao okrenuti, ve} kako je u{ao tako je morao, stopu po stopu, natrag. Imali su sre}u da niko ne padne niz gredu, ina~e bi u tom slu~aju, najvjerovatnije, svi nastradali. Do{li su kolibama negdje oko pola no}i, umorni i prepla{eni, ali zadovoqni {to su Milicu spasili sigurne smrti. Negdje oko 1958. godine, u mrtvu jesen, Vlajko Simonovi} je ~uvao ovce u Otkiva~i, u Talima. Poslije podne po~ne da pada snijeg, a ovce kidisale da pasu, pa mu `ao da ih tjera. Kad je do{lo vrijeme da ih krene prema kolibi, ovce nijesu ni htjele ni mogle da idu od velikoga snijega. Poslije vi{e poku{aja da im napravi prtinu, da povede ovna s ~aktarom, ali sve bez usjeha. Tada je po~eo da doziva sestru \uku i Tihomira Jovanovi}a, koji su ostali u Ropu{nici da ~iste kolibe i spremaju drva. Oni su o~ekivali da stigne sa ovcama, ali od podne, zbog magle, nijesu mogli vidjeti gdje je. Kad su ~uli odakle zove i {ta govori, krenu preko Lomova, misle}i da je, sa ovcama, krenuo niz Sirovi brijeg k Vrelima. Kad su razumjeli da on zove ispod [tirne pe}ine, okrenu uz Dragu prema Ko{enicama, a snijeg je padao kao da ga neko baca lopatom. Tek kad su izi{li kod wega nekako su uspjeli da ovce okrenu iznad Vrela, preko Ko{enica. Tada su se iz Ropu{nice ~uli Milovan Mujovi} i Kosa Sekulova Simonovi}, ~ije su ovce bile kod Vlajka, pa i oni krenu preko Doline Vu~kovi}a prema Kotlima. Ali su i oni, u mraku i magli, izgubili put i zaglavili se negdje u Vrta~ama ispod Kotala. Odatle nijesu ni mogli ni znali izi}i. Tek kad su ovi sa ovcama stigli i oni su se nekako orijentisali i svi zajedno do{li u Ropu{nicu oko 23 sata, {to

476 OSRECI I OSREÂNI zna~i da su se borili sa snijegom i ovcama vi{e od sedam sati. Ipak, sve se sre}no zavr{ilo. U jesen 1981. godine (12. novembra) u Ropu{nici su bili Be}a Mijatova Simonovi}, Tihomir Jovanovi} i Vukota Radowi} sa ovcama. Toga dana Be}ine i Tihomirove ovce su bile u Talima. Oko podne je pala gusta magla, pa nijesu mogli vidjeti gdje im se ovce nalaze. Tada su krenuli preko To~ila i Duga da ih traè, ali daqe nijesu mogli. Po~ela je da ih hvata hladno}a, pa su po~eli da dozivaju Vukotu i Veska, koji su bili u Ropu{nici. Kad su razumjeli da Be}a i Tihomir traè pomo}, Vukota i Vesko su odmah poùrili preko Kotala. Na{li su ih na ]opu, u Dugama, jedva ìve. Nijesu znali ni {ta govore. Be}a je rekla: "Kakav imate novi {poret i kako dobro gori". Tihomir se bio potpuno smrzao. Odmah su ih masirali snijegom i jedva povratili u ìvot. Vukota je sa wima po{ao prema Kotlima, a Vesko na{ao ovce u Lastvama i jedva ih pokrenuo da krenu kolibi. U Ropu{nicu su do{li zajedno tek oko pola no}i. Da nije bilo Vukote i Veseqka sigurno bi ostali u Talima i Tihomir i Be}a i ovce i ne bi preìvjeli. Toga dana snijeg je pao do Mora~e. ûvao Vesko Radowi} ovce u Kotlima polovinom juna 1993. godine. Ispred no}i po~ne jaka qetwa oluja sa gradom, vjetrom i grmqavinom. Ve} je bilo vrijeme da krene ovce kolibi, ali one ne}e ni da mrdnu. Po{to su bile ostriène samo su se pribijale jedna uz drugu ili uz neko krupno kamewe da bi ih mawe tukao grad. Mu~io se on sa wima vi{e od dva sata i jedva ih okrene da jave. No} i magla pali na zemqu, pa se ne vidi ni prst pred okom, pa nije ni vidio da pred wim ne javi ni polovina ovaca. To je vidio tek kad ih je zatvorio u tor. Nije ni poku{avao da ide da ih traì. U toku dana je trebalo da iz Qute do|e wegova èna Rada sa malim sinom Novicom. Vesko je mislio da }e ih na}i kod kolibe, ali ih nije bilo, jer je oluja po~ela i u Qutoj ba{ kad je kretala od ku}e, pa je odustala od puta. To mu je bilo jo{ teè, pla{e}i se da je negdje nastradala, pa ~itavu no} nije imao mira. Sjutri dan se vrijeme normalizovalo, pa je Rada do{la, a polovinu ovaca Vesko je na{ao u Kotlima.

477 ANANIJE SIMONOVI}

Qubica uvijek stoji pred kolibom

Qubica Jovanovi}, èna Vojina ]ileva, je k}er Ne{ka Rajova Laki}evi}a iz Bara. Udala se za Vojina 1942. godine. Bila je veoma vrijedna doma}ica i mnogo je radila i u ku}i i oko stoke. Nije imala svoje djece, ali je radila kao da ih ima najmawe petoro. Nekoliko godina, poslije rata, izdizala je sa stokom na Siwavinu, a najvi{e u Ropu{nicu. Wen djever Vukale i jetrva Milosava imali su {estoro djece - tri sina i tri k}eri. Jo{ dok su bili mali Qubica ih je u~ila da rade oko stoke, da na vrijeme otvaraju i da ih dobro napasaju, a preko zime da na vrijeme daju stoci da jede. Preko qeta ih je stalno u~ila kojim dijelom planine da napasaju stoku, da ne mije{aju ovce i koze sa tu|ima. êsto je zvala iz Ropu{nice u Tali ili u Plani da vidi gdje su joj ovce ili koze. Djeci je govorila da ona po ~itav dan gleda gdje se nalaze. Milivoje je pri~ao da je Qubica ujutru stavqala kaput ili ne{to sli~no na neki kolac ispred kolibe, tako da je izgledalo da ona tu stoji ~itav dan i da gleda kuda se on, sa ovcama, kre}e. Tako je jednom po{la u selo, ali je ostavila onaj kaput i uve~e ispitala kuda su ovce javile, a onda potvr|ivala da je sve vidjela. Bila je o{tra èna, ali je nije ni{ta drugo interesovalo osim rad, ku}a, djeca, stoka. Opremila je za udaju sve tri Vukalove k}eri, a sinovcima skupqala sir, skorup, gajila telad da imaju mesa, a jedne zime (1993. godine), kad je bila nesta{ica varenike u gradovima, stalno je nosila u Kola{in po 5-6 litara i dijelila Vukalovim unu~adima. Jo{ se nosi sa svim te{ko}ama, ali je po~ela da je izdaje snaga i zdravqe, pa sve teè izdràva napore, koje joj ìvot name}e. Neke i sama stvara, da bi bilo boqe ~itavoj porodici i ne shvata da su ti napori za wu preveliki.

Vladetino putovawe

478 OSRECI I OSRE^ANI

Putovao Vladeta Vlajkov Simonovi}, januara 1996. godine u Ni{. Kad su u{li u voz na podgori~koj stanici i posjedali na svoja mjesta, jedna starija èna se pojavi na ulazu u kupe. Nosila je 5-6 velikih kufera i odmah "saop{tila" ostalim putnicima ~iji je koji kufer, ako do|e milicija. Jo{ im kaza koja je vrsta duvana u kojoj torbi da se ne bi zbunili pa da kaù pogre{no, {to bi miliciji omogu}ilo da utvrde da je u pitawu {verc. Kad zavr{i pri~u èna sjede na svoje mjesto, ba{ pored Vladete i odmah po~e da spava. Krivo Vladeti {to ona spava, a wemu natovari brigu oko duvana, pa smisli da joj barem to onemogu}i. Tek su bili uz Bratonoì}e, a Vladeta budi saputnicu i pita: "[ta re~e ti, koji su cigari u "mojoj" torbi?". Ona malo progleda i, kroz san, samo izgovori: "LM". Oko Mojkovca opet je "derne" laktom u rebra: "Kako re~e da se zovu oni cigari?". Opet ona ponovi, ali se ne budi: "LM". Budio je on tako do Uì~ke Poège najmawe deset puta, stalno misle}i na miliciju i na wenu torbu. U Uì~koj Poègi je {vercerka izi{la i po{la za â~ak da proda cigarete iz onih 5-6 torbi, a niko ih ne kontrolisa. Pitali Vladetu za{to je stalno budio saputnicu. On kaè: "Odmah sam pomislio: "Ne}e, vala, ni ona spavati, a ja misliti kako }u odgovoriti miliciji, da bi ona dobro zaradila i na moj ra~un", odgovori Vladeta.

Najvi{e bih volio...

U ranije vrijeme seqaci u na{im krajevima nijesu gajili sviwe. Prva doma}ica u Osrecima, koja je imala sviwu (krme) bila je Velika Zavi{ina Lu~i} (oko 1900. godine). Do{ao na Skup{tinu Osre~ana pod Kru{ku Ne|eqko Lazarevi} iz Qute. Razgovaraju seqaci o svemu, te kako se ìvi, {ta je dobro, a {ta r|avo, {ta bi ko volio u ìvotu itd. U jedno doba Ne|eqko veli: "Najvi{e bih volio da sam krmak Velike Zavi{ine, koja ga dobro hrani, a on samo jede i leì ili kow Rama Bogdanova Bulatovi}a (iz Lije{wa), koji kowa dobro hrani, a niti ga ja{e niti tovari".

479 ANANIJE SIMONOVI}

Osreda~ki pjesnici

U Osrecima nije bilo mnogo pjesnika. Neki su se bavili, povremeno, pjevawem pjesama o doga|ajima u selu, ali su ostajali anonimni. Rado bih neke od tih pjesama ovdje zabiqeìo, jer je bilo vrlo uspjelih i zanimqivih,ali ih nijesam mogao na}i. Najpoznatiji pjesnici su bili Mihailo Milo{evi}, Miro Milinkov Jovanovi} i êdislav Stevanovi}, a od mla|ih Vladimir-Toko Ma{kovi}, Tihomir Jovanovi} i drugi. Ovdje }u zabiqeìti dvije pjesme Dragana Stevanova Bukili}a, koje se odnose na mora~ku prirodu, i na selo Qutu i Mojsija Stevanovi}a:

Mora~ka priroda

U mora~kom divnom kraju, Bo`urovi |e cvjetaju, Tu su brda i doline, Guste {ume i planine. Oki}ene izvorima, Hladne vode, snije`nice, [to izviru iz {kripova, \e stanuju ~avke, ptice. Tu planina Tali stoji, Izdignuta u nebesa, Pa Mora~ku Kapu gleda, Kako zimi snijeg stresa. Kad Javorje s Tali vidi{, Povu~e te neka voqa,

480 OSRECI I OSRE^ANI

Da bi pre{o preko Lole, A po~ine{ kod Semoqa. Da odmori{ du{u svoju, U debeloj ladovini, I da baci{ jedan pogled, Po lijepoj Siwavini. Naokolo sve katuni, Vidi{ stada i glavice, Vidi{ snijeg i namete, A i mlade ~obanice. Tu }e{ vidjet divokozu, Divno ~udo u prirodi, Kako ska~e niz litice, I k izvorskoj `uri vodi. Ako baci{ s Tali pogled, Preko Stola ra{a~koga, nagledat se ne}e{ mo}i, Toga dara Mora~koga. Tamo {ume i pa{waci, Plodne wive i vo}waci, Tu rijeke i potoci I lijepi mladi momci. Tu {iroka cesta le`i, [to je gradi Vojna po{ta, To prirodu uqep{ava I bogatog novca ko{ta. A Mora~a voda hu~i, Vijuga se poput zmije, Na woj vidi{ ribolovca Kako blinker zabacuje. Eto tako, to bogatsvo, Priroda je sve stvorila I narodu mora~kome U Mora~i poklonila.

Ja, moje selo i patriota

Ja se rodih u najqep{e dane

481 ANANIJE SIMONOVI}

Kad sloboda do|e na sve strane. Na podru~ju divne zemqe na{e Za wu ìvot patrioti da{e. Ja se rodih ~etrdeset pete, Kada {tuke presta{e da lete, Kad je gavran prestao da ga~e I kad teret sa le|a se ma~e. Kad je sunce po~elo da grije, A brat brata prestao da bije, Ja se rodih, mila bra}o moja, Posle muka i qutoga boja. Vjerutje mi, mnogo mi je ào, [to za muke nijesam saznao, Jer bih znao cijenit slobodu, A istinu pri~ati narodu. Da sam te{ke preìvio muke, A du{manske prelamao ruke, Ja priznajem da sam mnogo mali Da opjevam {to su borci dali. I heroji na{emu narodu Da u miru uìva slobodu, Ja se rodih u gole stijene, Tu svi qudi ne poznaju mene. Osmoqetku kad sam zavr{io, Svoje selo ja sam napustio, Da bih ne{to vi{e zaradio, A i sebe boqe nahranio. Jer za sedam ro|enijeh brata, Moja ku}a ne bje{e bogata Da svakoga {koluje i hrani Od bolesti te{ke da odbrani. Tako po|oh sa malo godina Pro velikih evropskih ravnina, Vi|oh dosta tehnike i qudi, Dobar ìvot, svakojakih }udi. O tome bih imao pjevat dugo, ali moram pjevat ne{to drugo. Pjeva}u vam o mojemu selu I wegovom istorijskom djelu. Moje selo nosi ime Quta,

482 OSRECI I OSRE^ANI

Spomiwat ga moram vi{e puta. Jer u wemu ja sam odrastao I za sebe prvi put saznao. Od grada je daleko previ{e, Pa o wemu malo ko i pi{e. zato ja }u sada poku{ati O mom selu malo zapjevati. To je selo vrletno i malo, A jednog je {panskog borca dalo. Iz vrleti, livada i dra~e, Iz divnoga kawona Mora~e. Poznatoga Savina Mojsija, Nek mu ime u slobodi sija, A prezime Stevanovi} bje{e Hrabre èqe wega ponije{e. U [paniju ode na àri{te, Da sa dru{tvom savlada fa{iste, I Mijat je sa wime po{ao, No, tamo je za stalno ostao. To su bile dvije du{e fine, O Mijatov grade Kola{ine, Ta dva borca mladost svoju da{e, Za interes domovine na{e. I slobodu {panskoga naroda Gdje je mnoge progutala voda, Jer stihiju ne mogo{e pre}i, Talasi su od wih bili ve}i. Al' {panskome kaza{e narodu, Kako treba braniti slobodu. Dobrovoqno svoje glave da{e, I za {panski narod popada{e. Hrabri Veqko nije tamo pao, U na{u je zemqu ìv do{ao, Svoje dru{tvo jako je àlio, A i sam je muke propatio. Jer tre}inu tijela je dao I gavran ga crni progutao. Kaè da mu noge nije ào, Tu je nogu dobrovoqno dao. Ko i mnogi {to svoj ìvot da{e,

483 ANANIJE SIMONOVI}

Za dobrobit otaxbine na{e. Veqko svakog nije poznavao, Samo kaè, jako mu je ào. [to Ma{kovi} Mijat se ne vrati Toga druga Veqko dobro pamti. Niti moè preàlit Mojsija Sad mu ime u slobodi sija. "Hitar bje{e, prava èravica, Brzo mom~e kao neka ptica. No Frankova vojska ga savlada, Kur{umi ga sagorje{e mlada. I tijelo wemu ispisa{e, Te wegova krila malaksa{e. On nikako nije do}i moga Zaboravit ne}u druga svoga". Tako Veqko kaè za Mojsija, Sada ho}u ne{to re}i i ja. Jer ovo se sakriti ne smije, Da od wega niko osto nije. Ku}a mu je u Qutoj sru{ena I dan danas nije obnovqena. Jer s wegove strane osta pusta, Sad je po woj zobovina gusta. Pod prag ku}ni zmije {arke pi{te, A mi{evi kopaju ogwi{te. No, wegovo ime }e da blista, To svjedo~i u Mora~i bista. A na {koli ime mu se sija, Da i mladi pomiwu Mojsija. Mala {kola u na{emu selu Zna wegovu istoriju cjelu. I ona se ponosi sa wime, Jer wegovo slavno nosi ime. U tom selu sada sunce sija, Svako }e ti re}i za Mojsija. Da je bio o{troumna glava, Al' pogibe za narodna prava. Wega narod zaboravit ne}e Dok se zemqa oko sunca kre}e. A na nebu kaè zvjezda svaka

484 OSRECI I OSRE^ANI

Neka mu je {panska zemqa laka.

\avolu pod rep

Do{ao \or|ije Ma{kovi} iz Amerike 1912. godine. Kao {to je red, donio darove svojim najbli`im, pa i Cmiqani Novakovoj, izvawoj snahi, neki {al, koji se tada zvao vrnculet. Pri~ao tada \or|ije da nema Boga, da nema svetaca, da ne treba postiti, i}i u crkvu itd, a da }e u svijetu zavladati komunizam. Dosta qudi je mislilo da je \or|ije poludio, pa mu se nijesu suprotstavqali. Poslije desetak godina sjeti se \or|ije da je Cmiqani donio vrnculet, ali ga nikada nije u we vidio, pa je upita: "Bogoti, Cmiqana, |e je tebe oni vrnculet {to sam ti donio iz Amerike"? "Odnijela ga, djevere \or|ije, sa straom, pod Ostrog, svecu, neka mu je slava i milost", odgovori ona. \or|ije malo stade, iznenadi se da je odnijela wegov dar, pa re~e: "\avolu pod rep, snao, bogomi".

Ako budu {te|eli, ima}e dva-tri dana

Nosio Simo Rnkovi}, u proqe}e 1944. godine, grupi ostruàwskih ~etnika ne{to hrane u onaj potok iznad ku}e. Ba{ kad se vra}ao ku}i, sa torbom o ramenu, do|e Mirko [ukovi}, sa ~etom partizana preko Poredica. Mirko pita Sima: "Jesi li to nosio ~etnicima ru~ak, Simo"? "Jesam neku crkavicu, bolan". "Jesi li im odnio dosta?", opet }e Mirko. "Ako bidnu {te|eli ima}e za dva-tri dana, a ako ne {tede, mogu sve pojesti danas", odgovori Simo kao da se {ali, da bi boqe Mirka ubijedio da nije nosio ni{ta. Mijat Miladinov, Simov kom{ija, kad je vidio kolonu partizana, ùrno ode uz Sopot, ali ga Mirko poznade, pa ga zove kao {to ga je zvala majka Ruìca, Mirkova tetka: "\e }e{ to, o Jate, vrati se, Jate, ovamo, ne boj se." Mijat produì ku}i, govore}i: "Ne trebam ti ja, Mirko, ni{ta, no idi kuj si krenuo".

485 ANANIJE SIMONOVI}

Znam ja koji bi ti komat

ûvao \or|ije Ma{kovi} ovce i koze i stalno sa sobom nosio kosijer da ne{to sije~e. Jedne nedjeqe krenuo \or|ije stoku uz Tali i, opet, uzeo kosijer. Wegova èna Ruìca mu, qutito, kaè: "[to }e ti danas kosijer, zna{ li da je ne|eqa"? "Kakva ne|eqa, beno jedna (to mu je bila stalna uzre~ica), nedjeqa je ko i drugi dan", re~e \or|ije. "Ajde, dabogda dove~e komate od tebe kupili po Talima", prokle ga Ruìca. "Znam ja, beno, znam, koji bi ti komat najprije uvatila", re~e joj \or|ije i ode uz Tali.

Ne{to sam zaboravio

Napio se, po obi~aju, putar Bogoqub Bulatovi} i ~ekao kod putarske ku}e na Brodu da ga neko preveze bar do Osredaka. Oko 15 sati do|e Dragan Labudov Glavi~anin i primi ga u kola. Kad su izi{li na Biqegu, Bogoqub, onako pijan, izi|e iz kola i kaè Draganu: "Ajde, j.... ti o~inskoga oca". Dragan odmah re~e: "Sjedi da te prevezem do ku}e". Bogoqub to jedva i ~eka i sjede u auto, a Dragan okrene pored Grobqa prema Manastiru. "\e }e{ to, Dragane?", pita Bogoqub. "Ne{to sam zaboravio u Manastiru", odgovori Dragan. Do Broda nijesu ni{ta govorili. Bogoqub se navija ~as na desnu, ~as na lijevu stranu i drijema. Kad su do{li kod putarske ku}e, Dragan mu kaè: "Izlazi mi iz kola i vi{e ne}e{ u wih sjedati". Bogoqub se ne}kao, molio, ali ne pomaè. Ostade na istom mjestu gdje ga je Dragan i na{ao. I od tada Bogoqub ne ~eka Dragana, mada mu preveze po

486 OSRECI I OSREÂNI neku vre}u bra{na. "@ao mi, kaè Dragan, onu djecu da gladuju, ali Bogoqub vi{e ne moè samnom".

Matijino trwe

^uvao Matije Noveqin Stankovi} koze oko Grla. Koze jedu i pasu ispod puta od Grla prema Vo~ju, a Matije stavqa po putu dra~e i trwe i pobija {iqke, ako neko tuda bude prolazio neka ga izbodu. Padala je proqe}na ki{a, pa je Matije bio bos. Zaboravi on na koze koje odu u kukuruz Radisava Popovi}a- Pe}anina na [eguncu. Zagalami Radisav i zove ~ije su koze koje mu napravi{e {tetu u wivi. Kad to ~uje Matije, zaboravi na dra~e, trwe i {iqke pa potr~i putem. Dok je do{ao do [egunca napunile su mu se noge trwa, te je poslije du`e vremena morao da ih vadi. Nikad vi{e to nije radio.

Neka se izburukaju

Matije Noveqin Stankovi} je bio na radu u Sloveniji (Krawskoj). Oko Gospo|ina dana dobiju roditeqi pismo da je Matije umro. Osre~ani gataju (dogovaraju se) da li da idu na sabor u Manastir ili Matiji na `albu. Ipak, odlu~e da idu na sabor, pa }e, u povratku, izjaviti sau~e{}e Matijevim roditeqima. Tako i urade. Poslije 5-6 dana do|e Matije `iv i zdrav ku}i. Roditeqi se, naravno, obraduju, i pitaju ga za{to je poslao vijest da je umro. "Neka se Osre~ani malo izburukaju", odgovori Matije. (Burukaju se volovi kad ho}e da se biju-bodu).

@enidba Marka Simonovi}a

Marko Vasilijev Simonovi} je, oko 1900. godine, `ivio u Jasenovi ili na Jelovici (u Ockoj Gori). Dopadne se wemu

487 ANANIJE SIMONOVI}

Miruna Perkova Jovanovi} iz Qute, a i on woj. Isprose je Simonovi}i, kupe joj zlatno odijelo, okupe svatove i dovedu na Jelovicu. Poslije 5-6 dana po|u "na zapisnik" kod popa Nika Simonovi}a u Manastir. Pop uzme sve podatke o Marku, potrebne za vjen~awe i, na kraju, pita ko ga je krstio (ko mu je kum). Marko odgovori da ga je krstio Milosav Bazovi} iz Lipova, koji je tada ìvio u Kito{evinama. Zatim pop pita i Mirunu ko je wu krstio. Kad i ona odgovori da joj je kr{teni kum bio Milosav Bazovi}, pop im saop{ti da se zbog toga "srodstva" ne mogu vjen~ati, tj. ne mogu biti mu` i èna. To je za oboje bilo veliko i neprijatno iznena|ewe, ali nije moglo biti pogovora. Tada Mirunini djeveri vrate Mirunu u rod i sa onim zlatnim odijelom. Tada se sa Mirunom oèni Radule Simeunov Milo{evi}, a Marko dovede Ruìcu Veqovu Ma{kovi} iz Osredaka. Kad se Mijajlu Perkovu Jovanovi}u, bratu Miruninom, rodio sin Mili~ko 1920. godine, u znak prijateqstva i zahvalnosti za postupak Simonovi}a, pozove Marka da krsti Mili~ka i tako postanu kumovi.

^aktar Draga Paunova

^uvao Drago Paunov Simonovi}, kao momak, ovce u Talima. Daleko mu bilo da ih svake no}i javi na Poqane, gdje mu je bila koliba, pa odlu~i da ovce ostavi u @lijebu. U samu no} si|e Drago niz Kisjelicu do Prasarnice i tada ~uje kako niz onu urvinu (jarugu) pored Crvene grede zve~i ~aktar sa wegovog ovna. Pomisli da mu se satro (survo) ovan pa krene uz onu urvinu da ga tra`i. Pipaju}i rukama na|e samo ~aktar, koji se otka~io od teqiga (drvene ogrlice za ~aktar), vrati se u Ropu{nicu i ispjeva pjesmu:

"Svi ~obani u Kotla sjavi{e, Bez aveti {to nema pameti, No ostavi u @lijebu ovce, I u wima ovna predvodnika,

488 OSRECI I OSRE^ANI

I na wemu ~aktarina jaka, Pa se avet ka kolibi vu~e, ^aktar mu se niz to~ilo tu~e".

Dragovi su i ovi stihovi o Talima i Ropu{nici:

"Kotla ravna i Talija mala, ^udna li se dopanula ala, U vas nema ni stotina brava. Te{ko Kuli i Rudoj glavici, Gledaju}i ravnoj Ropu{nici, I po wojzi Mijatove ovce.

Radovanov trap

Radovan Ilijin Ma{kovi} je imao imawe na ^ukqinama, u Qutoj. Tamo mu je dobro ra|ao "ruski" krompir, koji je ostavqao u primitivnom trapu na wivi. Radovan se pla{io da mu Qu}ani ne ukradu krompir, pa je, preko zime, grawe od potro{enoga lista, koji je davao (metao) stoci, stavqao na onaj trap. U rano proqe}e je po okolnim livadama ~uvao ovce Radovanov ro|ak Mirko Mijailov. Da bi uvjerio Mirka da ispod grawa nema trapa, Radovan mu jednoga dana, ispred seqewa u Osretke, re~e: "Eto, ne stigoh da zapalim ovo grawe, a mo`da ne bi ni sagorelo, po{to je skoro padala ki{a". Za nekoliko dana Mirko opet ~uva ovce, pa mu padne na pamet i zapali ono grawe, koje brzo plane (sagori) "kao barut". Kad se vatra i pepeo sti{aju ukaza se onaj Radovanov trap kao neka gomila. Kad je Mirko srio Radovana, upita ga: "[to mi ti, Radovane, ne kaza da ti je ispod onoga grawa trap, no ja ono grawe zapalih"? "Nijesi ni d'o Bog", iznenadi se Radovan. Kad mu Mirko potvrdi, Radovan po|e u Qutu i na|e gorwi sloj krompira ispe~en od one jake vatre, ali vi{e nije bilo spasa. Ina~e je Radovan ~esto {tetivao krompir. Kad je jedne jeseni ~uvao ovce u Ropu{nici sa osreda~kim ~obanima Mihailom, Petrom, Andrijom i Milikom Milo{evi}ima, Mirkom i Dragom Simonovi}ima, Vasom Ma{kovi}em i drugima, dogovore se jedne no}i da igraju prsten "pod kape". Na konak

489 ANANIJE SIMONOVI} kod wih je bio do{ao iz Lije{wa i Radowa Ma{kovi}, na putu u Qutu. Te godine je u Ropu{nici dobro rodio krompir, pa se dogovore da se "prstenaju" u 100 kilograma krompira. I ako je bio dobar "i{}ilxija" (dobro je poga|ao pod kojom je kapom prsten), ~im poka`e |e je prsten, wegov saigra~ Andrija podigne tu kapu i tako brzo "izgube" u igri. Tada na|u neku veliku vre}u (vre}etinu) i po|u na Radovanov trap. Radovan si|e u trap i odozdo dodaje, a oni sipaju u vre}u. Vi{e puta je pitao: "Je li dosta"? "Ne, ne, Radovane, veliko je 100 kila", odgovarali su "pobjednici" i sipali u onu vre}u. Jedva su je odnijeli do kolibe. Od tada Radovan nije igrao prstena u krompir.

Igra Bijo maglice

Posjekao Peri{a Dragojev Ma{kovi}, po odobrewu kmeta, seosku {umu u Sirovom brijegu, izme|u Vrela i Pale`a, s tim da ima pravo da u tu paqevinu sije p{enicu dvije godine, a onda da to postane seoski pa{wak. Tako je posje~ena i paqevina ispod Vrujaske pe}i, u Sjewacima, u Pale`u i druge. Posije Peri{a p{enicu i o~ekuje dobar rod. Na Ilin dan odjavi Mira{ Milisavqev Ma{kovi}, kojeg je majka kao maloga zvala Bijo, koze uz Tali, a on se vrati na sjednik u Ropu{nicu, po{to se ve} bio zamom~io. Ali, koze ne odjave uz Tali nego se vrate niz Otkiva~u i odjave u Peri{inu p{enicu, koja je ve} po~ela klasati. Tada Peri{a pozove kmeta Bogi}a Ma{kovi}a da utvrdi {tetu-potru. Kmet odmah "utvrdi" da su koze pojele i povaqale 100 kilograma p{enice i naredi da Mira{ tu {tetu nadoknadi Peri{i. Tada su Mira{u ispjevali pjesmu:

"Igra Bijo maglice, Za sto kila {enice"...

490 OSRECI I OSRE^ANI

Sli~no je bilo i u qeto 1942. godine, kada su, jedne no}i, pet osreda~kih kowa poarali p{enicu Lu~i}a u Treba`enama. Kmet Nikola Milo{evi} je odredio da vlasnici kowa plate, odnosno kupe po 35 kila p{enice, ili ukupno 175 kilograma.

Koliko si ga dana pravio?

Sretne ^edislav Stevanovi} Dra{ka Jovanovi}a sa sinom An|elkom. Dra{ko mali, jedva da je visok 1,65 metara, a An|elko vi{i od dva metra. Tada ^edislav upita: "Koliko si ga dana, Dra{ko, pravio, te je ovako visok"?

Baci, pasji sine

Ostalo je zapam}eno kad je Joksim Radulovi}, po no}i, nosio ukradenoga ovna putem iznad ômovi} Lazine. Sretne ga Golub Tomi~in i vikne: "Baci pasji sine"! Joksim se upla{i i baci svezanoga (spu}enoga) ovna i pobjegne. Golub uzme ovna, donese ku}i i pojede. Poslije 2-3 godine okupili se Osre~ani i Jasenovci na sjedniku i pri~aju svoje doìvqaje iz "lova" i uop{te iz ìvota. Tada Joksim po~ne: "Idem ja jedne no}i iznad ômovi} Lazine, kad neko ne{to nosi, te ja viknuh: "Baci pasji sine". On baci ne{to i pobjeè. Ja pri|i, kad spu}en ovan. Uzmem ovna, odnesem ku}i i pojedem". Pored wega sjedi Golub Tomi~in, pa re~e: "A, jesi li ti to bio? Evo tri godine poku{avam da saznam kome sam oteo ovna i, evo, no}as se sam javi". Tada ispri~a kako se sve desilo i da je on odnio ovna i pojeo. Joksim se u}uta, jer su svi znali da Golub govori istinu. Po{to je u to doba bio takav na~in ìvota, i drugi su i{li u takvu pqa~ku, niko od Osre~ana nije poku{ao da namiri od Joksima i Goluba tu {tetu.

491 ANANIJE SIMONOVI}

Vi|i, ovi ubio me|eda

Do{ao Branislav Glavi~anin kod Vukala Jovanovi}a u Vrta da traì kowa da ore. Vukale je ~itao neke novine. Kad se Brano malo odmorio i prikupio hrabrost, po~ne izokola da pri~a kako se nema sa ~ime orati, da je proqe}e ve} odmaklo itd. Nekako se usudi da pita: "Vukajlo, ja sam do{'o da te pitam da li }e{ mi dati kowa da sjutra uzorem ono malo wive"? Vukale i daqe ~ita novine i kaè: "Evo, ovi kod Vaqeva ubio me|eda". Ohladi se Branislav, ~eka odgovor, ali uzalud. Tada ponovo prokameni: "[ta mi re~e, Vukajlo, za kowa"? Vukale ko iz topa: "Evo, u me|edu bilo 250 kila". Jo{ malo Brano sjedi i preznojava se, pa ga jo{ jednom upita da li moè dobiti kowa. Vukale mu na to odgovori: "Evo, u koì mu bilo 30 kila". Vidi Brano da od kowa nema ni{ta, pa ode ku}i, gotovo bez pozdrava. Vukale se nije zbog toga nervirao, jer je unaprijed odlu~io da Branu ne da kowa, po{to mu se bio ne{to zamjerio, ali nije htio da mu to kaè.

Ne primi~i se, mali, kamionima

Radio Radojica Glavi~anin u Lutovu, kad se gradila pruga Beograd-Bar, kao voza~ velikoga kamiona "Dempera". Jednog dana mu izdu{i guma, pa Radojica ukqu~i kompresor da napumpa gumu, ali nije znao da je mo`e prepumpati. Zato guma eksplodira i ozlijedi Radojicu da je morao i}i u bolnicu u Titogradu. Poslije izqe~ewa do|e ku}i i ispri~a ocu Rado{u i ostalima {ta mu se desilo. U jednom momentu Rado{ mirno re~e: "Jesam li ti govorio, mali, da se ne primi~e{ kamionima".

Evo sam ti, Stadika, spremila ru~ak

492 OSRECI I OSRE^ANI

Satrla se Jelki Kostadinovoj krava niz Vla{ki kamen. Neko joj pomogne da je oderu, pa meso stavi u vre}e i natovari na Vranca da tjera u selo. Kad je do{la u Kamenu Goru, gotovo uplakana, jo{ iz daleka vidi Kostadina, pa mu veli: Evo sam ti, Stadika, spremila ru~ak", "Spremio sam i ja tebe", odgovori mirno Kostadin. On je imao kod sebe, u selu, jednu dobru kozu, pa je svezao u neki trn da jede, ali se ona zamakne (udavi). To se desilo dan prije nego je Jelka stigla. Iako je to bila velika materijalna {teta za familiju, Kostadin se nije mnogo nervirao. Jednom prilikom natovari Kostadin u Ropu{nici dvije kace skorupa (kajmaka) na Vranca i krene u selo. U Sikovima Vranac udari kacom u jednu bukvu na ivici puta. Kaca se istovari i opu~i (surve) prema Gorwoj Qutoj. Kostadin nije mogao ni vidjeti {ta sa kacom bi. Naravno, brzo se raspala, a skorup prosuo. On samo re~e: "Oturaj, Vranac, oturaj" i mirno pritovari onu drugu kacu i produ`i prema selu.

Kostadin je sve primao mirno i staloèno i po tome je bio poznat u selu. Mo`da je i to uticalo da ìvi 95 godina, iako je imao mnogo fizi~kih napora od djetiwstva do duboke starosti. Da nije ni{ta uradio osim {to je ozidao one zidove ispod Rado{evog Trapa, bilo bi dosta za ~itav ìvot. Nikada nije mogao da miruje, ve} je uvijek bio u pokretu: kr~io, kosio, sjekao, nosio bremena, zidao, kopao, ~uvao stoku, sve do pred smrt. Malo je bilo Osre~ana tako radnih, tako staloènih i tako izdr`qivih.

Donio ku}i i bra{na i mesa

Odnio jedan Osre~anin 40 kg kukuruza da sameqe u vodenici Bukili}a, na Vrelu, u Gorwoj Qutoj. Po{to je "zasuo" `ito da se meqe, po|e kod Radomira Bukili}a da sjedi i razgovara. Sjedio je sve do no}i i s Radomirom pri~ao o svemu i sva~emu. Kad je "pala" no} i po{to su zajedno ve~erali, pomeqar pokupi bra{no u vre}u i krene ku}i. Kad je do{ao na Krstac u~ini mu se da ne{to "{u{nu" ispred wega. Kad boqe pogleda vidi da je zec. Uzme hitro pu{ku, kojom je bio

493 ANANIJE SIMONOVI}

"podramio" vre}u, nani{ani i ubije ga. Ima u wemu dva kila mesa. Produì, zadovoqan, daqe, pa kad je si{ao u Me|upoto~je, opet ne{to {u{ne. Kad se uvjeri da je zec, ponovo opali i ubije ga, ali ga ne uze da nosi ku}i, ve} ga ostavi na putu. Zadovoqan takvim lovom produì, a ve} je i duboka no}. Izlaze}i na Koweve, opet mu ne{to sumwivo "tumaca" ispred wega. "Nije vaqda i tre}i zec", pomisli. Ali, nije se prevario. Opet nani{ani i zec se zakoprca ispred wegovih nogu. Ne uze ni wega da nosi ku}i. Dosta mu je onaj {to ga je ubio na Krscu. Tada mu bi ào {to onoga prvoga ne ostavi, a ovoga da nosi ku}i, a oba su bili veliki. Ubrzo stiè ku}i. Poàli {to mu ku}a nije jo{ daqe, jer ho}a{e ubiti jo{ nekoga zeca. To se moè dogoditi samo lovcu sre}ne ruke, kao {to je ovaj na{ kom{ija. (Ispri~ao Radisav Ma{kovi}, u qeto 1997. godine, koji je ~uo ovu pri~u od zadovoqnog "lovca").

Drva Vu~i}a Jovanovi}a

Posjekao Vu~i} Jovanov} kamion drva i krenuo da ih proda u Titogradu. Na Bio~u ga zaustavi milicija u utvrdi da Vu~i} nema otpremnice, {to zna~i da je drva posjekao u dràvnoj {umi, bez dozvole {umara. Saop{ti Vu~i}u milicionar da drva vozi na wihovo stovari{te na Cijevni. @ao Vu~i}u drva, a boji se i kazne, pa smi{qa kako da prevari milicionera. Onda upita: "Mogu li se ja kome àliti zato {to ste mi zaplijenili drva"? Milicioner mu odgovori: "Ne moè ti, vala, pomo}i ni Boò Radowi}" (komandant milicije za Crnu Goru). "Pa, ja ova drva i vozim Boù Radowi}u, mi smo prijateqi", graknu Vu~i}. "Nosi te |avo, vozi kad su Boòva", odgovori milicionar. Vu~i} zadovoqan {to se brzo i dobro sna{ao, pa odveze drva u Zagori~ i prodade za dobre pare.

494 OSRECI I OSRE^ANI

^ija je ono ku}a?

Ivan Mijajlov Stevanovi} je imao ku}u na jednom visokom kr{u na Zaku~nici. Kad su, jednom, i{li Osre~ani da sijeku lu~ (borovinu) u Sto (planina iznad Ra{ka), koji su koristili za osvjetqewe u ku}i i za cije|ewe katrana, odmore se na nekom zaravawku na vrh Ra{ka. Gledaju}i preko rijeke Mora~e prema Osrecima, Ivan re~e: "^ija je ono ku}a, na onome kr{u, |e je na~iwe, oca mu wegovoga.....". Na to se svi nasmiju i jedva ga ubijede da je to wegova ku}a.

Fuk, s me|om u guzicu.

Radovan Ilijin Ma{kovi} je, prilikom razgovora, ~esto mijewao rije~i i smisao pri~e. Tako je jednom pri~ao {ta mu se desilo kad je i{ao "u sijeno", na Poqane, pa ka`e: "Poranio ja, na dva mjeseca pred zoru. Ogrijao mjesec, pa se vidi kao u sred no}i. Kad sam bio od Vratla prema [ipu, vidim vuka kako ide pravo k mene. Brzo promislih: "Evo, sudio vuk da me izije Bog", te ja fuk, s me|om u guzicu, pa vuk pro|e putem kud je i naumio".

Ja big to boqe uradio

Slomio Pavi} Pekov ruku. Neko od Osre~ana mu je udla`i, ali mu ruka krivo preraste. Poslije dvije-tri godine, po|e Pavi} u Rovca kod nekog prijateqa, da kupi duvana. Kad mu prijateq vi|e krivu ruku, upita ga {ta mu je bilo, pa kad mu Pavi} odgovori, on re~e: "Ja big to boqe uradio". Pavi} ode do obli`weg jasena, za|ene ruku u neku ra~vu i slomi je na isto ono mjesto gdje je bila prije slomqena. "Evo ti, pa ajde samnom u Osretke i uradi boqe". I zaista prijateq mu ponovo udla`i ruku, koja pravilno preraste.

495 ANANIJE SIMONOVI}

Dabogda sagorio

Negdje 1957. ili 1958. godine, |enuli (kupili), Vasilijevi}i list u Gajevima, tamo daleko ispod Juèrice. List su prinosili wih sedmoro-osmoro mla|arije, a me|u wima i tek pristasali momci Vladeta Vlajkov i Spasoje Zarijin Ma{kovi}. Upekla nebeska zvijezda, pa sve "gori". Radnici bosi, oskudno odjeveni, u pocijepane prwe, znojavi i izgrebani od suvoga lista i sitnog `buwa. Doqe ispod wih Kamena Gora, sa dosta zrelih {qiva, jabuka i kru{aka, a oni gore gladni i èdni, mu~e se u onoj strmini, gdje svakoga minuta mogu odle}eti u provaliju. Zaviruju pod svaki nakladwaj (qiqak) lista da ispod wega ne ~eka skruàna {arka. U me|udnevi~koj ~elope~ini (vru}ini) krupni insekti xixikavci "zapalili" lisnik pa se od wihove dreke ni{ta ne ~uje. Mirko Vasilijev, stari majstor za |enidbu lista, iako ve} u godinama, poùruje mlade`, da brè prinose list, jer "cr~e" gore na podini od prevelike vru}ine. I Vlajko po~e na wih vikati, {to mu naramke lista qep{e ne slaù, no ih qutito bacaju na gomilu, pa ne moè nakomicama zahvatiti qiqak i baciti ga Mirku. Oduìo se rad, a radnici sve rje|e stiù, jer list donose iz udaqenijih krajeva lisnika. Mirko veliki pu{axija, onda sjedne da savije i zapali cigar |uzine. Dok on iskre{e vatru, ve} se nagomila dosta lista iza podine. Momci sve umorniji, sve ~e{}e, tiho, me|usobno {ap}u: "O}e li vi{e nestajati, dabogda sagorio". Po{to se nekako zavr{i i taj mu~ni i te{ki posao, u sumrak krenu{e ku}i u Kru{evqe. I tada, umorni i nezadovoqni, {to ne mogu na vrijeme sti}i na seosku igranku na \ur|evinu, pogleduju}i sa|enuti list, jo{ nekoliko puta ponovi{e: "Dabogda sagorio". Negdje iza pola no}i, selo osvijetli velika vatra iz Gajeva. Malobrojni budni Osre~ani lako zakqu~i{e da to sagore list Vasilijevi}a. Rano ujutro, na Kru{evqe do|e kom{inica Desa, nekim poslom, ali nevesela, pa ne naziva "dobro jutro", kao {to je red. Porodica se uzbuni i upla{i, da nije neko u selu umro ili se ne{to drugo r|avo desilo, ali ona odmah upita: "[to ti, stari, zapali list", obra}aju}i se Mirku. Jo{ umorni od ju~era{njeg rada uku}ani istr~a{e pred ku}u, da vide ima li im lista u Gajevima i kad ga ne mogo{e ugledati,

496 OSRECI I OSRE^ANI zakqu~i{e da je list sagorio od Mirkovog upaqenog truda (ma~ine) ili od opu{ka cigara, koji je dugo tiwao negdje u listu. Po{to svr{enom poslu nema popravke, odmah po~e{e o{triti kosijere, da sijeku drugi list, negdje iza Vratla ili iznad Zakriqa.

Tra`i, k'o Milisav kuku

\enuli list Milisavu Savinu Ma{kovi}u negdje u Gajevima. Bilo ih je u mobi sedmoro- osmoro. Kad su bili gotovo pri kraju posla, list po~ne da se navija na jednu stranu. Tada po{aqu Milisava da na|e neku duga~ku granu sa kukom, kojom }e zapeti (privezati) stoìnu lista za neko ~vr{}e stablo. Ode Milisav sa kosijerom i poslije duè vremena vrati se i re~e "Ajte qudi ku}i, ja kuku ne mogu na}i". Tada neko drugi ode u lisnik i tu u blizini odmah na|e i donese kuku, te zape{e list. Od tada je u selu za nekoga ko ne moè ne{to na}i, ostala izreka: "Traì k'o Milisav kuku".

Nema{ kad, Peri{a

Peri{a Dragojev Ma{kovi} je bio dobar majstor za izgradwu ku}a i druge majstorske poslove. Bio je poznat i po tome, {to je uvijek radio suprotno od onoga {to mu je govorila wegova èna Mijojka, iako su slo`no ìvjeli. Zato bi Mijojka, kad bi htjela da Peri{a ne{to uradi, po~ela da ga odvra}a od toga, pa bi Peri{a onda uinat uradio ono {to ona stvarno èli. Sazna za to jedan wegov kom{ija, kojem je Peri{a trebalo da ne{to popravi na ku}i, pa do|e kod Mijojke i sve joj objasni, a wu zamoli da se ona tome usprotivi.

497 ANANIJE SIMONOVI}

Poslije nekoliko dana do|e kom{ija i po~ne obja{wavati Peri{i {ta treba da mu radi. Jo{ nije ni zavr{io pri~u, a Mijojka sjekne (povi~e): "Nema{ kad, Peri{a, osta ni ona wiva neuzorana, pa prvo to uradi".Peri{a je pogleda "mrko", pa re~e kom{iji: "Ajde ku}i, do}i }u sjutra da ti to uradim". Tako kom{ija ode zadovoqan, zahvaquju}i kri{om vi{e Mijojki nego Peri{i.

Mawe poznate rije~i i izrazi (provincijalizmi)

Po govoru Osre~ana, a i velikog broja Crnogoraca, moè se zakqu~iti da je Vuk Karaxi}, kao tvorac azbuke i pravopisa, pogrije{io {to nije u azbuku uvrstio jo{ bar dva slova, kako bi se mogao primijeniti wegov princip "Pi{i kao {to govori{". U na{im krajevima se, naprimjer imenica sjekira (jedna od va`nih alatki u svakoj seoskoj ku}i) izgovara sa "mekim" slovom "sj", koje se ne moè napisati. Tako se izgovaraju i mnoge druge rije~i: sjedi, sjutra, sje~a, nausje~enije, sjeme, sjekira se, itd. Isto tako se ne moè napisati glagol "izjesti" onako kako se izgovara sa mekim slovom "zj". U Osrecima i Mora~i ima mnogo rije~i koje nijesu poznate u drugim krajevima Crne Gore, a ne upotrebqavaju se ni u kwièvnom jeziku. U kwizi Rajka Raosavqevi}a "Mora~a, Rovca, Kola{in" zabiqeèno je oko 1.500 ovih rije~i (provincijalizama), koje se upotrebqavaju u govoru u ovim krajevima. Ovdje }e biti

498 OSRECI I OSRE^ANI zapisano jo{ oko 1.900 rije~i, koje se najvi{e mogu ~uti u selima Dowe Mora~e, a do sada su rijetko zapisivane.

ABGARA - èna tamnoga tena - lica, AVIZO SE - sjetio se, razumio, AVRIK - neprolazni predio od `buwa ili trwa, A@GAM - mnogo ne~ega - stoke i dr., AZGINLUK - nepristojno pona{awe, silni{tvo, AIR - korist, AJAT - prigrada uz ku}u, ostava, AJVAN - brav, stoka, nepametan ~ovjek, AJKARA - {ala, AJKATI - pla{iti ptice da ne jedu kukuruz, ìto, AJLOVINA - divqina obrasla {umom, AKATI - nepotrebno pokazivati snagu, skakati, AKNUTI - sko~iti, AKOBOGDA - kuda }e{, kuda ide{? AKOBOGDA - bi}e dobro, ALA - ma}a, propada usjev od sparine poslije ki{e, ALABURDE - brzo uplitawe u sva|u, sukob, ALAKATI - vikati, pla{iti vukove, ALAKAÂ - èna koja mnogo i glasno pri~a, ALAUGA - lapavica, ki{a i snijeg sa vjetrom, ALAÛGA - stari, pocijepani dio odje}e (ala~ugu na ma~ugu), ALAXA - stari, pocijeni dio odje}e, ALUGA - lug pored potoka ili rijeke obrastao {umom, AQINE - no}ne, posteqina, AQIDATI - skitati, AMBARISATI - pogotiti gdje se nalazi ne{to sakriveno, AMO - ovamo, ANDALOVAC - neprolazni predio, AN\AVA - dosta, mnogo naroda, ANTRE[EQ - prostor izme|u stranika na natovarenom kowu, APITI - brzo uzeti da niko ne vidi, AR - strah od sramote, sramota, ARAWE - {teta koju stoka u~ini na tu|em imawu,

499 ANANIJE SIMONOVI}

ARUG - prtqag kod izdizawa u planinu, ARXIJA - ~ovjek koji ne}e da popusti u pona{awu i mi{qewu, ASIJA - silan, krupan kow, ASNA - korist, ASULITI - {kopiti, kastrirati, AUG - ~u|ewe (aug {ta se desi), ACNUTI - pokrenuti se s mjesta, A^KATI - otkriti, uhvatiti, AXAIP - nemiran mladi},

BABUQATI - ga|ati nekoga kamewam, BABOVAÂ - sorta doma}e jabuke, BAGA - krivo stopalo, obi~no kod kowa, BAGARA] - ~ovjek koji te{ko ide, BAGQIV - kow sa deformisanom kopitom, BAGA[ - mjera za ìto, 15 kg, BA@\ETI - smr|eti, BAZATI - i}i negje bez ciqa, BAKETATI - prijetiti, vikati na slabijega, BAKOVIT - vo nestru~no uasuqen, kastriran, BAKUQA - satruli dio sijena na stogu, BAKSUZ - nesoj, nesre}a, BALO - neuredan ~ovjek, slino, BAQEGARA - motika, lopata kojima se ~isti {tala, BAQE@ITI - fiziolo{ka potreba kod stoke, BAMBREK - ugojeno mlado ~eqade, BAPITI - pasti sa visine, BARI - vlaì, BARE^ - ne{to "opasno" u mraku (za pla{ewe djece), BARNUTI - nekome ne{to prigovoriti {to mu nije milo, BASKIJATI - prikivati baskije na krovnu konstrukciju neke zgrade, BASKIJAÂ - ~ivija-ekser za baskije, BAT - topot, BAT - zadwi kraj nekoga predmeta (balvana i sl.) BATA - sprava za hvatawe ptica, mi{eva, BATAL - ne{to pokvareno, neupotrebqivo,

500 OSRECI I OSRE^ANI

BATARAC - nenajavqen ulazak u neku prostoriju, BATLAKASTO - neprikladno, debelo (dràlo, kosi{te i sl.) BATLIJA - nava~an, prati ga sre}a, BATIWAÂ - stara sorta doma}e kru{ke, BAUQE^KE - kretawe na rukama i koqenima, BEANITI - objaviti, {iriti neku pri~u, BEZDUVA - mrtav, brzo uginuo, BEZDANICA - jama bez dna, ponornica, BELENZUK - ukrasna grivna na ruci, BIDNETE - budete, BIWAXIJA - ~ovjek koji voli da ja{e dobroga kowa, BENXALINA - otvor, rupa, jama, BESTIJATI - avetati, pri~ati ne{to bez smisla, BESTRAGIJA - odlazak u nepoznato, u nepovrat, BESTRVA - negdje veoma daleko, BETNIK, BETUQA - neprijatan ~ovjek ili èna, BEUT - san, o{amu}enost, BIWIKATI - skakati, vikati, galamiti, BIQMEZ - nesmajan, neradan, BIREKO - rekao bih, BIRINXIK - snala`qiv, BISKATI - traìti ne{to sitno (ranije va{ke u kosi), BICIK - tr~awe, igrawe, BJELAJICA - bijela vunena kapa, BJELOVAÂ - oguqena tojaga, {tap, BLAGO[ - ne{to povoqno, dobitak, BLIZNICA, BLIZNIK - dvojke (djeca, jagwad, jarad), BLIZIKA - rod, srodstvo, BQO[TUR - vrsta trave, korov, BQO[TURWAK - mjesto gdje raste samo bqo{tur, BOGOBITINA - neradan, neudren, BODINKE - doqe, u provaliju, BOJ - sprat, BOLE] - ~azben, gostopriman, BRANA - qesa od grawa za drqawe uzorane wive, BRAWEVINA - prostor gdje se ne pu{ta stoka, BRI@DALINA - prostor gdje se pojavquje voda, bara, BOQ, BOQ - brè, brè, BOSONO@ICA - prolaz za ~ovjeka i stoke u povocu,

501 ANANIJE SIMONOVI}

BRABOWAK - ~vrsti sto~ni izmet, BRAVITI - pri~ati ne{to neprimjerno ~ovjeku, BRAVAK - nepametan ~ovjek, BRDILO - vaàn dio natre, BRDILO[ - visoka, nesmajna èna, BRDONO@ICE - iznenada pasti na zemqu, BRO]ITI, BREPITI - pasti, lupiti, BRO]ITI SE - qutiti se, BRST - sirove grane bez li{}a, BRSTITI - jesti brst (kow, goveda, koze), BRU[KET - listi}i kod podjele imovine, sli~no kockawu, BUKA^ - galamxija, koji nepotrebno vi~e, BUKVA - dio {upqeg stabla kroz koje pada voda na vodeni~ko kolo BULUMA] - neuredan, neznaven, BUQUK - ve}e stado ovaca, BUQUÂK - malo stado, BUQUÎTI - kovinati, pove}avati broj stoke, BURLATI - prosipati neku te~nost, BURUKATI - rika volova u katunu, BUCEKATI SE - dugo plakati na glas, BRUSNA - slaba, jadna, nesre}na, BUWAK - mjesto gdje se odlaè stajsko |ubre, BUBUQAK - mawi okrugli kamen, BUKARA - vatra BURLIJEKATI - vikati, galamiti, BUSEN, BUSIKA - dio zemqe obrastao travom, BU[INA - slaba, mr{ava ovca,

VAVOLI - te{ko jede, jer nema zuba, VAGIR - dio zapre`nog pribora za kowa, VAZDUGI DAN - ~itavi dan, VALENCA - gre{ka, VALUTICA - ve}i pokretni kamen, VAL, VAO - veliki pokretni kamen, VAKETAN - nesposoban, sa fizi~kom manom, VAKMAJSTOR - starje{ina austrijske `andarmerije, VAKTILE - vremenom,

502 OSRECI I OSRE^ANI

VAKUSITI - umrijeti, crknuti, VAQAST - ìvahan, brz, VAQE, VALOVI - krupno kamewe, VANTUP - gluvo-nijemo ~eqade, VARDA, VARDAÎNA - ~ovjek koji mnogo vi~e, galami, VAROPEK - vru}ina, èga, VAS - sav, ~itav, VATIGATI - te{ko i}i, VATRAQ - drvena lopatica za uzgrtawe àra i pepela, VA[A - duga~ki komad slanine, VEQU - velim, kaèm, VEKTO - staro, izdrto, VERVELA - gomila, nered, galama, VERETIZNO - nesigurno, VEREXIK - sukob, sva|a, VIGAWITI - vikati, galamiti, VI@LE - nevaspitano dijete, mladi}, VIJARITI - lebdjeti na vjetru, VIJATI - pre~i{}avati ìto pomo}u vjetra, VILI^NIK - ruàn, ru`na, VIRANIJA - prostorija bez vrata i prozora, VISIQAK - strmo zemqi{te, VITALAC - kretawe u krug od bolova ili traè}i ne{to, VITICA - spletena ènska kosa, kike, VITLITI - brzo okretawe vodeni~kog kamena, VI]ERINA - stara, oronula ku}a, VJEDOMO - sigurno, VJETROBOJ - mjesto izloèno vjetru, VLAÊG - debeli metalni lanac, VOLAT - na~in zidawa, obi~no kod kla~ine, VOLOVODICA - tr~awe volova za kravom, VORCATI - qutiti se, pri~ati dugo o istoj stvari, VA\EVINA - ìto dato na zajam, uz kamatu, VATAWE - uprezawe volova u jaram, VO^ - nu|ewe govedi, teladi da piju, VOLOGON - krupan plod vo}a, povr}a, VRANDOS - trag, linija, povreda na tijelu, VR@DITI - jako udariti nekim predmetom, VRLE]AK - strmo zemqi{te, VRAW - otvor na `banu,

503 ANANIJE SIMONOVI}

VRIJESLO - drà~ kotla, bronzina, VREVA, VRESAK - galama, VRQAK - nered, ne~isto}a, VRQAKNUTI - baciti, VRQITI - krivo gledati, VRQIKA - drvena greda preko potoka, duga~ka netesana daska na savardaku, VRNÂTI - stavqati vrn~anice na opanak, ~initi opanke, VRSNICA - vr{wakiwa, VRC POD REP - stasao za ènidbu, za udaju, VUJALICA - klizavica, VUNCUP- lupe`, lopov, VUC, VUCI SE - gubi se, idi odmah, VIOMOZGA - nepametna, VUÂC - hladno}a, vrsta bolesti, VU[KIJA - mokrina,

GAVLET - kow, slab kow, GAGRI^AVO - pokvareno, ucrvqalo meso, GAZIJA - silnik, GAILA - te{ko}a, muka, GAIRET - veseqe, GALATLUK - ne~isto}a, GAQA - crna ovca, GAMIZATI - i}i sitnim koracima, GARIB - neugledan, sitan ~ovjek, GA]OWA - sa {irokim ga}ama, GAFA - metalna spojnica drvenih djelova, klamfa, GVO@\A - kqusa (zamka za divqa~), GETE - ~arape bez naglavaka, GEVEQATI - jedva i}i, GERGA - vi{e qudi u pokretu, u koloni, GERGET - starac, GLADUN, GLADUNICA - lijep, mlad momak, djevojka, `ena, GLAVWE - debela drva na ogwi{tu, GLASKATI SE - vikati, pla{iti vukove glasom, GLEDAN, GLEDNA - visok, visoka, GLOCNUTI SE - oporaviti se,

504 OSRECI I OSRE^ANI

GLIB - blato, GLIBUTAK - ne{to mnogo prqavo, GNOJ - stajsko |ubre, GWAVI - dosa|uje, GWATI - noge, ruke (mr{ave), GWILA - vrsta zemqe, ilova~a, GOLA], GOLOGUZ - ~ovjek bez imovine, GOLOBOK - sa slabom, poderanom odje}om, GOLOMET - mjesto izloèno vjetru, GOLOMRAZICA - hladno}a, sjeverac, GOLOSKOK - siroma{an, slabo obu~en, GOROGLAVICA - mnogo posla, rada, GORWATI SE - takmi~iti se, GOT - vrsta staklene ~a{e, GRABUQI[TE - dio grabuqa, GRAG - pasuq, GREDEQ - dio rala, GREBANICA - zagoreli dio jela, GREDA - ve}i kameni masiv, otesano drvo za ku}u, GR@NO - presuvo sijeno, list, GRDNA, GRDOBA - mnogo ru`na osoba, èna, GRIVNA - metalna spojnica kose i kosi{ta, GRINUTI, GRMAÎTI - halapqivo jesti, brzo raditi, GRINTA - staro ~eqade, GROMOBITINA - nesno{qiv, dosadan, GU@VA - vi{e qudi u neredu, GU@VA - dva kotura od drenovog pru}a na jarmu za volove, GU@VA - malo uvijenog sijena kod vezawa bremena, GUKA - izraslina na tijelu, GUKA - mawa koli~ina sijena koja se rukama stavqa u jasle, GUNXULATI SE - kretati se u neredu, GRÎLO - gor~ina, GRMEN - veliko stablo, naj~e{}e dubovo (hrastovo), GUMATI - jesti halapqivo,

DABOGDA CRKO - dabogda umro, DAVIJA - sva|a, tu`ba,

505 ANANIJE SIMONOVI}

DAVIJAÂ - koja se mnogo tuì, DADEN - dat, DAJAK - sila, DALAVERISATI - sva|ati se, DALTABANE - brzo pobjeè, DARGIN - sila, snaga, DVIZE - {iqeè, starije jagwe, DVIZICA, DVISKA - mlada, nejagwena ovca, DEVENDELA - davnina, DEVRQI - odvaja se, ide u stranu, DEGENIÎTI - tu}i nekoga, DE@MEKAST - ugojen, malog rasta, DEKIK - minut, tren, DEKIQATI - mnogo i te{ko raditi, DEPIJA - tvrdoglavost, nastranost, DEREPKA - nesmajna, DERNEK - put niz strmo zemqi{te, DERIGUZ - neplodno i strmo zemqi{te (obradivo), DERNUTI SE - uvrijediti se, DIVAN - lijep, prijatan, DIVANITI - pri~ati, DIVIT - mastilo, DIVQAKA - neokalemqena vo}ka, samoniklica, DIVQAN - jaki duvan, krxo, DIJATI - disati, DILIKATI - pri~ati sa smijehom, DILIKNUTI - ukrasti, DLAGA - drvena da{~ica za dlaèwe slomqene ruke ili noge, DIDOLITI - maziti, milovati, DIKLI - pije s merakom, DIPITI, ZDIPITI - ukrasti, opqa~kati, DIPLE - dvojnice, DOAKATI - dosko~iti, osvetiti se, DOBRAVITI - do}i, DOVIJATI SE - snalaziti se, DOVLET - slaba inovina, imawe, DOVU]I SE - do}i bez voqe, DO@UDWAK - miqenik, DOZLOPUTATI - do}i kasno, do}i pijan,

506 OSRECI I OSRE^ANI

DOJANDISATI - te{ko izdràti, DOLAKTICE - dio skupe ènske odje}e, DOKOLICA - besposlenost, slobodno vrijeme, DOKOQENA - narcis, ruà, DOKSAT - balkon, DOKOQENE - dio mu{ke odje}e, DOPRETATI - do}i silom, DORIQATI - do}i tamo gdje je nepoèqan, DOSTINA - vi{e qudi, DOTRTATI - do}i bez ciqa i voqe, DOÊKLIJA - dobar, ~azben doma}in, DR@ATI STOKU - gajiti, wiviti, DREVEN - neprolazni predio obrastao `buwem, DRETVA - debqi kanap, DRE[A - pocijepana odje}a, DRE[QAK - neprolazni predio obrastao `buwem, DRZMAN - jak, neuredan, DROBQEN - dio ~vrstoga jela, DUBINA - sud od stabla drveta za ìto, bra{no, DUBOVAK - neobra|eno dubovo drvo, batina, DUBOVINA - hrastovina, DUBIROG - savardak, DUGOROGA - stara, quta èna, DUGOVRATA - visoka, mr{ava èna, DUGOREPA - ovca dugoga repa, DUGORESA - ime koze, DUPKE - uspravno, DUBURI - stoji, dugo ~eka, DUGO]ERA - visoka èna, DUSA - teret, briga, DUTI I KOVATI - umije i lijepo i r|avo, DU[AK - kratko vrijeme,

\AVOLIK - li~i na |avola, \API - velika usta, \EVERISATI - biti |ever, biti uz nekoga, \IRATI - skitati, \EQA - te{e, majstori{e,

507 ANANIJE SIMONOVI}

\ERIZ - blato, glib, \IPITI - sko~iti, presko~iti, \OZLAV - neruedan, \ONDRA - zatvor, aps, \UDA - dje~ja haqina, \UTURATI - izvr{iti pogodbu za cjelinu,

EGLENITI - pri~ati, EDA GA - ima li ga, EN\IBULA - `ena svat, mla|a mlado`ewina ro|aka, ENBIS - igra, trka,

@VATALICA - sva{ta pri~a, `va}e, @VATNUTI - ne{to na brzinu pojesti, @GADIJA - skup neozbiqnih pojedinaca, @GAM - ve}i broj (djece) @DRAKNUTI - svitnuti, bqesnuti, @EVKATI - lajati, @DRELINA - napravqeni prolaz za qude i stoku, @IVISTIJAN - mnogo qudi, stoke, ptica, insekata, @IVO - stoka, mal, @IVNUTI - oporaviti se, ubrzati hod, @IVAC - mlado stablo, naj~e{}e bukovo, @LIJEB - kanal, uski prolaz, @MIRA - istopqena slanina, salo, @MIRO - malih, sitnih o~iju, @MUQAK - sitan, okruglast krompir i dr., @OQO - slab, mr{av, @UJICA - le`i{te doweg dijela drvenih vrata,

ZAAJKATI - zaboraviti, izgubiti se, ZAALAKATI - zagalamiti, vikati, ZAANDARATI - smetnuti nekoga sa namjere, ubijediti ga, ZABAVIO SE - zadr`ao se,

508 OSRECI I OSRE^ANI

ZABASATI - oti}i pogre{nim putem, ZABLESITI - zaboraviti {ta treba raditi, ZABREKNUTI - sipati vodu u rasu{ene drvene sudove, ZABUNDATI SE - dobro se obu}i, utopliti se, ZABU[ITI - izbje}i, sna}i se, ZAVARÎTI - bajati, ZAVATAN SUD - zauzet, pun, ZAVID - ugled, ZAVIDATI - za{arafiti, zatvoriti, ZAVIQU[ITI - zapeti (ovnu rogove da rastu uvis), ZAVRIJETI - gurati, uprijeti, ZAVRÎTI - oti}i iznenada, ZAVRATA - budalasta osoba, ZAGABUWATI - pogre{no uraditi, ZAGLUVA - zaklowena udolina, ZAGLU[ATI - smetati glasnom pri~om, ZAGLAVIO - uhva}en kao krivac, ZAGLIBIO - zaduìo se, bankrotirao, uhva}en u {vercu, ZAGNATI SE - poku{ati, zatr~ati se, ZAGRIZATI - nekoga izazivati, ZADAJAÎTI - osiliti, ZADIJEV - mlada gora koja se daje jagwadima, ZADEQITI - gledati na pogre{nu stranu, ZA@DITI - potpaliti, ZAZOR - gre{ka, sramota, ZADLANICA - {amar, ZAIVERITI - zapo~eti ne{to veliko, te{ko, ZAIMATI - zaraditi, obogatiti se, ZAINTAÎTI - ne{to uporno raditi, ZAJAZITI SE - najesti se, zadovoqiti, ZAJAPRITI SE - pocrveniti, ZAJE@ITI - nositi veliku kosu, neurednu, ZAKOQEDAVITI SE - sva|ati se za ne{to, ZAKRTO@ITI - napraviti nered, ZALEÎTI - zakloniti, ZALI[ITI - zamijeniti, pomo}i, ZALUDRAN - neradnik, ZAQO[TATI - zapucati, ZAQU[TAK - ono {to se po~ne odvajati od drveta, ZANOGA - suèni prostor imovine, zemqi{ta,

509 ANANIJE SIMONOVI}

ZAMA[IT - jak, krupan, ZAMA[TRATI - izbje}i, prevariti, ZAMIRITATI - zapo~eti sukob, sva|u, {alu, ZAMLATA - psihi~ki zaostao, ZAMOZOQATI - zaboqeti jezik od pri~e, ZAKAMENI SE - za~udi se, iznenadi se, ZAMUZENKO - neobrazovan, glup, ZANEMO]I - razboqeti se, ZAPIRAÂ - vo}e koje zapire (zastaje) u grlu, ZAPRETATI - pokriti vatrom i pepelom, ZAPRAGNUTI - nestati varenike u krave, ovce, ZAPLI[ITI - potopiti, poplaviti, ZAPODRIJETI - po~eti sva|u, raspravu, ZAPO[ITI SE - zaviti glavu zaviju{om, {alom, ZAPRO - ne moè i}i od umora, ZAPUQEZATI - ga|ati nekoga kamewem, ZAPUÂTI - najesti se, ZAPUÎTI - zakop~ati dugme, ZEQE - kopriva, ZEVZEÎ - ne radi ni{ta, gubi vrijeme, ZEMBERIK - prostor gdje sunce malo grije, ZLARADICE - namjerno, zlonamjerno, ZLOTUC - slab, neumje{an radnik, ZAPESTIO, ZAUPIO - uporan u ne~emu, ZARANCI - kraj dana, sumrak, ZASADA - mawi ravni prostor, ZASJERPATI - vikati, psovati, sva|ati se, ZASJEÎVIÎTI - dugo se sva|ati, ZASOPITI SE - zapu{iti se nos, ZASKOK - mjesto iz kojega se ne moè izi}i, ZATIQAK - vrat, potiqak, ZATONTATI - umotati bez reda, ZAUGLINE - zaklowena mjesta, udoline, ZAUDAR - smrad, ZAFISTATI - psovati, sva|ati se, ZAÂMATI - zakasniti, dugo se zadràti, ZAÛPITI - zarasti u kosu, ZXEMRGATI - ne{to re}i nerazumqivo, ZA[A[UQATI - pri~ati ne{to, {a{avo, ZA[LAMITI - natruniti,

510 OSRECI I OSRE^ANI

ZA[LAWATI - negdje u}i sa prqavom obu}om, ZA[TUKNUTI - dobiti iznenada bol u le|ima, ZBOJAK - jak, ~vrst, snaàn, ZBORITI - govoriti, ZBR^KATI - uraditi ne{to na brzinu, ZBUDITI - labavo svezati, ZBUCATI - skupiti u gomilu, ZVEK, ZVEKNUTI - bruka, brukati, ZVIZNUTI - zvi`dati, ZVIZNUTI - jako udariti, ZVEÎTI - udariti glavom u ne{to tvrdo, ZVIJUK - nsstabilan ~ovjek, èna, ZVOKOTATI - smrzavati se, ZVOKTATI - reagovati, pogovarati, ZGRANUTI SE - poludjeti, za~uditi se, ZGRIVNATI SE - le}i oko pe}i, oko vatre, ZGRUVATI SE - ozlijediti se padom, ZGRÎTI SE - smawiti se od starosti, ZGU[ITO - zagu{qivo, ZDENDATI SE - ugojiti se, ZDOQETI - oslabiti, smr{ati, ZDUVA - iznenadno nevrijeme, oluja, ZDUVA^ - moè nekome nanijeti zlo vra~awem (praznovjerje), ZDURNUTI SE - dobiti snagu, osiliti, ZERA - sitnica, malo, ZIJAN - {teta, ZIQATI - mnogo nekoga zvati, ZINDAN - hladne prostorije, ZIPA - ve}i kamen kojim se neko moè udariti, ZLIKATI - pogor{awe stawa poslije batina ili bolesti, ZLOVREMENICA - koja najavquje r|avo vrijeme ili neko zlo, ZLO DOBA - kasno poslije pono}i, ZLOJUTRO - nesre}a, ZLOPUTATI - i}i kuda ne treba, ZLOSLUTNIK - ko sluti zlu, nesre}i, ZO]ITI - pasti sa visine, ZOR - sila, ZORITI SE - ponositi se, hvaliti se,

511 ANANIJE SIMONOVI}

ZORT - strah, ZULUM - teror, ZULUM]AR - onaj koji ~ini teror, ZUKVA - samonikla jabuka, ZURETI - gledati u ne{to, u prazno,

IGRI[TE - igrali{te, I@QE]I - izi}i, IZBASKIJATI - nekoga dobro istu}i, IZBAÎTI SE - izbaciti mrtav plod, IZBIRIKATI SE - izvje{titi se, nau~iti, IZBRUSITI - nekoga izgrditi, IZVATITI - isprazniti neki sud, IZVRVQETI - izi}i iz neke prostorije (vi{e qudi), IZVU[TERISATI - istu}i, izbiti nekoga prutom, IZDEGENÎTI - istu}i, IZDEDEÎTI SE - le}i nepristojno, na le|a, IZDIRI - izlazi napoqe, IZDU[ITI - odu{iti, olak{ati sebi, IZ@DENITI - istjerati stoku na pa{u, IZLI[ITI - kod igre klisa preuzeti igru, IZQEMEZATI - nekoga izudarati qemezom (ve}im prutom), IZMATUFITI - postati zaboravan, skleroti~an, IZMEKUTATI - istu}i batinom, IZMOLAK - vidikovac, IZMOLITI SE - pojaviti se iza zaklona, IZMRÎTI - ne{to uraditi pod pritiskom drugoga, IZNAODITI - iznalaziti, izmi{qati, IZNEMAGATI - izgovarati se, pravdati se, IZNEBUVA - iznenada, IZRIPITI - mnogo ne~ega uzeti, dati, INGLEZIN - {arka INOKOSAN - malobrojan, bez radne snage, IZIO - pojeo, IZROD - slab ~ovjek od dobrog oca, IMA KOMAT - ve}a koli~ina ne~ega, IMBRET - bruka,

512 OSRECI I OSRE^ANI

INTIRIZ - sitan, IPAC - brzina, IPITI SE - uhvatiti se u ko{tac, ISKOBEQATI SE - osloboditi se, izvu}i se, ISKOBITI - ure}i, istraìti se, ISKOPINA - bez potomstva, zatvorena ku}a, ISKOPEÎTI SE - umrijeti iznenada, ISKUÎTI - ne{to uzeti na lukavstvo, na silu, ISPALAPUCATI - istu}i nekoga prutom po rukama, ISPOTIJA - kriju}i, tajno, ISPRE@ATI - kriju}i od nekoga, ISPRDOMU[ITI - ne{to ispri~ati {to nije za pri~u, ISPRIJEBUVA - iznenada, ISPUCEKATI - istu}i prutom, ISTRAKITI - pojaviti se iznenada, ISTELEÎTI SE - le}i nepristojno, ISTOLKOVATI - komentarisati, IZFISKATI - uglancati, ISCIBRITI SE - izvredriti se, IXERA - stara ku}a, staja, ISÂVIO - oslabio, I]MILET - mnogo naroda na jednom mjestu, I[ÂKARITI - jedva gledati od bolesti, slabosti, I[ÊPRKATI - otkriti, otkopati, I[ÎQETI - postepeno nestajati, I[]ILITI - pogoditi gdje je ne{to sakriveno,

JABANAC - stranac, iz drugoga plemena, JAGMITI SE - grabiti se, JADOV - sirotiwa, stra{qivac, ni `ena ga ne po{tuje, JAVE - idu ovce, koze, goveda, JADKA - majka koja ostaje bez djece, JADOJKA - slaba djevojka, JAZUK - {teta, JAKA - vi{e qudi, vi{e bra}e, JAMAR - vrsta kera, lopov, JAMPITI SE - uzeti se, sklopiti brak, JAMNIM, JANIM - mislim,

513 ANANIJE SIMONOVI}

JANGIJATI - loìti veliku vatru, JANXIK - mr{av ~ovjek, JARAMAZ - grub ~ovjek ili èna, JARINA - vuna od jagweta, JARIÂV - dobio ospice oko usta, JARCATI - grubo psovati nekoga, JASLAÂ - neuredna èna, JATARA - stara ku}a, ru{evina, JATITI SE - skupqati se, okupqati se, JATORNUTI SE - popraviti se, JACKATI - zoriti se, izazivati, JEDNOMANICE - stalno, uporno, JEZIKO[ - o{tra na jeziku, JENÎTI - ujedna~avati, JOK - ne}u, nijesam, nemam, ne mogu JOMU@A - mladi sir, JONUTI SE - krenuti ve}e koli~ine ne~ega, JOCNUTI - zaustaviti volove sa kojima se radi, JURTISATI - kidisati, napadati, JEVERICA - vjeverica, JE\I - jedi, JESI LI POJIO KOWA, OVCE, KOZE - da li si im dao vodu,

KABARISATI - ote}i, zagnojiti se rana, KABULITI - rizikati, odobravati, KAVEDATI - jedva ìvjeti, KALAC - mlada trava u proqe}e, KALAUZ - kqu~ za svaku bravu, KALAUZITI - pokazivati put, biti vodi~, KALOPERA - ime ovce, KALISA - tr~i, tr~kara, KABLI] - mali drveni sud za muù, KALU[A - ime ovce, KALU[KO - ime ovna, KALÎNA - stara, izdrta cipela, KAMARA - mala, pomo}na soba, KAMENICA - udubqewe u kamenu gdje se skupqa voda,

514 OSRECI I OSRE^ANI

KANAT - krilo vrata na ku}i, KANATITI - {tedjeti, tro{iti po malo, KANTARATI - ~esto i}i istim putem, KANTAR - sprava za mjerewe teìne, KANÊLATI - motati pre|u u kan~elo, KANÊLO - namotaj vunene pre|e, KANXIJA - bi~, prut za kowe, KANXIJA[ - krupan, nesmajan ~ovjek, KAPAK - kalpak (drveni) na prozoru, KAPAC - vlasnik, KAPAVICA - mali izvor, ki{nica sa krova zgrade, KAPINA - plast, naviqak sijena, KAPLAISATI - padawe jake ki{e, KAPUQA - dio odje}e, {titi glavu, KARAKOL - opsada, KARAMLUK - mrak, nevi|elica, KARVAN - nered, dosta stvari, KARETITI - ka`wavati gubitnika u igri prstena, KARUPAN - krupan, snaàn ovan, KASTIG - bruka, sramota, KASTIGATI SE - brukati se, KASTIGEVENIJE - veliko, sramno brukawe, KASTIGUQA - sramotna èna, KATAVA - ku}ica za ~obane (pokretna), pluìna, KA]UN - plavi cvijet u rano proqe}e i kasnu jesen, KAUL - garancija, KAU[A - soba bez prozora, apsana, KAÂK - sposoban, snaàn momak, KA[ET - mawi sanduk, {kriwa, KVARTATI SE - mije{ati se u tu|i posao, KACAKAN - mangup, nestalan momak, KVARAT - mjera za duìnu (stisnuta {aka sa ispruènim palcem), KVOCATI - reagovati, ponavqati vi{e puta, KEVNUTI - lanuti, KEKAÎTI - nositi te{ko breme, KEMPA - pe}ina, skloni{te, KENUTI - udariti sna`no, iznenada, KEWKATI - po malo plakati, KERA - stara ku}a, sklona padu,

515 ANANIJE SIMONOVI}

KEREFEKA - {ala, KE], KE] - mamqewe koze, KE]AV - neraspoloèn, slabuwav, KIJAK - neobra|eno par~e drveta, batina, KIJAMET - r|avo vrijeme, oluja, KIKOT - smijeh, podsmijavawe, KIMET - granica izdr`qivosti, KIN\URITI SE - ure|ivati se, kititi se ukrasima, KITUQA - ime krave, KICO[ITI SE - zoriti se, KLAPAK - nezreli orah, sa klapinom, KLAPARATI - ~esto nepotrebno otvarati vrata, KLA[WE - vunena tkanina za ènsku odje}u, KLIK - neprohodna strmina, KLIPAN - neuredan, visok momak, KLETNIK - nesre}an ~ovjek, oàlo{}en, KLOKOTAWE - ùborewe teku}e vode, KQEVO - sa nesposobnom rukom, KQETARA - mala ku}a od slabog materijala, KQUNUTI - pasti od umora, zaspati gdje bilo, KQUNUTI - ukqucati, KQUÊVI - ukr{tene drvene baskije na {qemenu ku}e od slamnog krova, KMAST - tamnog tena - boje koè, KOBEQATI SE - kotrqati se, prevrtati se, KOVA - kanta od lima KOVISTATI SE - previjati se od bolova, KOVJESNUTI SE - povrnuti se, oporaviti se iza bolesti, KOEVITEZ - upomo}, spasavajte me, KOLE@ITI - kukati za nekim, KOLETATI - quqati, okretati, KOLOMATITI - i}i daleko okolo, praviti opanke od koè, KOMAT - komad, par~e, mnogo ne~ega, KOMIWAWE, KOMI[AWE - berba kukuruza, obi~no mobom, KOMU[INA - cimina od klasova kukuruza, KOMUN - seoska, zajedni~ka imovina, KONDURE - cipele, KONTATI - ra~unati, misliti,

516 OSRECI I OSRE^ANI

KOW - kolac za igrawe klisa, KOWAST - krupan, snaàn, nesimpati~an (i èna), KONAGXIJA - ~ovjek koji je do{ao na konak kod prijateqa, KOPORNUTI - jedva se kretati, KOPTISATI - uporno ne{to traìti, uzimati, KORITO - izdubqeno drvo za vodu ili za hrawewe sviwa (krmadi), KOSA - mjera za povr{inu livade (3.600m2) KOSAN - qut, nervozan, KOSI[TE - nasad za kosu, KOSNUTI SE - qutnuti se, uvrijediti se, KOPNI - topi se snijeg, KOTIQATI - ra|ati dosta djece, KOTROBAN - duvan koji prodaju proizvo|a~i, KOTUR - krug, to~ak, KORA] - ~eki}, KOCEKNUTI - te{ko poma}i, premjestiti, KOÔPERITI SE - praviti se vaàn, uobraèn, KOTLEWAK - drvena motka na koju se stavqa kotao na ogwi{te, KO[ARA - ogra|eni prostor za jagwad, jarad, krmad, KOÂK - tor za jagwad, KO[KATI SE - zadirkivati se, sva|ati se, KO[TIQ - orah iz kojeg se te{ko vadi jezgro (zgarica), KRAJÎCA - bolest od stresa (praznovjerje), KRAPÊ - gvozdena naprava za stopala da se ne kliè po smrznutom snijegu, KRBURA - dubina, dio stabla, KRDISATI - zaklati veliki broj stoke, KREBE^ - stra{ilo, pudina, KREV - neobra|eno par~e drveta, osje~ak kod sje~e lista, KREVINA - ve}e natrulo, ~vorovato drvo, KREKA - stablo sa zakr`qalim granama, KREPA] - slaba, mr{ava stoka, obi~no u proqe}e, KRESATI - sje}i grane sa stabala, KRIVAC - vjetar koji duva od zapada prema istoku, KRIVI SE - jau~e, zapomaè, KRIVOPERO - opero, neravno (obi~no daska), KRIVITI SE - plakati, zapomagati, KRI@ANICA - dio krompira za sjeme,

517 ANANIJE SIMONOVI}

KRKAÂ, KRKNA - debela èna, KRKAÎTI - nositi nakrke, na le|a, KRQATAK - natrulo drvo sa ~vorovima, KRMEQINA - osu{ena te~nost oko o~iju, KRMLIJEKATI - plakati, KRNUTI - usuti dosta ne~ega, KRPA - par~e pamu~ne tkanine za sir, kace, marama, KRPQE - drveni krug koji se stavqa na noge da se ne upada u snijeg, KRPITI - opravqati, stavqati zakrpe, KRSTOBOQA - bolovi u krstima, KRTITI SE - sporo se buditi, KRXUMATI - seliti se, KU\EQA - mawa koli~ina vune za predewe, KRÎTI - vaditi kamen, `buwe, trwe da bi se napravila wiva ili livada, KUJ SE \EDE - kud se izgubi, KUKVEGA - stari, iznemogli pas, rijetko ~ovjek, KUKOROGA - stara krava sa velikim rogovima, stara èna, KUKRIKA - `buwe, KUKUWE[ - srbijansko kolo, KULA - ku}a na sprat, od kamena, KUREP - visok, mr{av ~ovjek, KUNDA - stara, slaba krava, KU@INA - pomo}na prostorija, kuhiwa, KURILOVAC - strmi, neprolazni prostor, strmi dio imawa, KURWAVI - ne{to gori sa velikim dimom, KURTALISATI SE - spasiti se, osloboditi se od ne~ega, KUSATAK - ne{to kra}e nego {to treba, KUSTURA - britva, stari, tupi no`, KUÊLO - ugao prostorije, KUÊTINA, KU^KA - quta, prgava èna, KU^JE - ostatak nepojedenog sijena, KU[TRIM - vrsta ovna,

LAZBA - nepristupa~na mawa livada,

518 OSRECI I OSRE^ANI

LAZDAK - neradnik, skitnica, LAZINA - mawa livada u {umi, LAKAC - brz, vrijedan momak, LAKRDIJA - {ala, nered, LAMA - kanta, matara, LASTRA - lim, pleh, LASTREWAK - kotao od pleha, lastre, LATITI - uzeti kriju}i, LATIKUR - nesmajan, nezgrapan, LAUTNUTI - ne{to malo pojesti na brzinu, LAMBITI - zasijecati, ure|ivati dasku za krov, LACMAN - mangup, neozbiqan, lukav, LEBETINA - mrtvi~e, neotporan, LEDENIK - mjesto gdje je hladno, LEMATI - tu}i {amarima, LENGA - duga~ka motka postavqena horizontalno na stubove. Na woj se su{e no}ne aqine i ve{, LENGO - spor, neradan ~ovjek, LENTRATI SE - slikati se, LENCUN - ~ar{av, LEPENDEK - mala povr{ina imovine, LETAVICA - drvena brava na vratima, LETWAK - vrlo mr{av, visok ~ovjek, LINUTI - proliti, usuti, LIWA SE - opada mu dlaka, LIPSA] - slaba, mr{ava stoka u proqe}e, krepa}, LIPSATI - krepati, uginuti, LIPSUTAK - bolestan, iznemogao, LISTRA - strana ku}e, LISTOSJEK - prostor gdje se sije~e jedan list za stoku, LITICA - visoka kamena greda, gromada, LOGA - mjesto gdje boravi divqa~, brlog, LONXA - sjednik, LOPUR - vrsta trave velikih listova, LUZBAR - iznemoglo ~eqade ili krava, ovca..., LUNTA - stara, neupotrebqiva pu{ka, LUMBRELA - ki{obran, LUPETATI - sva{ta pri~ati, LUPOPRDA - pri~qiva, nesmajna `ena, LU^ITI - odlu~iti, odvojiti jagwad od ovaca,

519 ANANIJE SIMONOVI}

QARGA - veliki prut, qemez, QEKA - malo, sitno, QEMEZ - grana, izdanak, stavqa se na sijeno (osam komada) da ga ne rasturi vjetar), QEMEZATI - tu}i, QEMINA - sitni ostaci trave ili sijena, QESA - drvena naprava od pru}a ili uskih dasaka za tor ili za zatvarawe struge (ulaza u tor), QE[KERITI - tu}i, QIQAK - pet-{est grana lista. Sedam do deset qiqaka se veè u jedno breme, QONUTI - izgubiti teìnu i zapreminu zbog su{ewa, QOSAK - veseqe, galama, QOSNUTI, QO[TITI - pasti, tresnuti, QO[TATI - veseliti se, glasno se ~uti, QUKA^ - malo drvo kojim se qukaju (odbijaju) telad od krave, QUSAK - jaka iznenadna ki{a, QUTAÂ - kisjela jabuka, QUCNUTI - prosuti ne{to te~no, QU[TINA - otpadak kod ~i{}ewa krompira,

MAGLICA - srbijanska igra u kolu, MA\UPAC - glup ~ovjek, MAERU^KE - praznih ruku, MAZGALA - rupa, cvirina, MAZIJA - vrsta kazne, MAIJA - {aqivxija, MAE^AK - sitan, mali, MAL - stoka, MAKVA - bara, baru{tina, MAKIWA - ma{ina ({iva}a), MAKONOSA - ime ovce, MALE^AK - sitan, mali, MAQUGA - tupa sjekira ili drugo sje~ivo,

520 OSRECI I OSRE^ANI

MAMLAZ - nevaspitan ~ovjek, MA\IJA - vraxbina, MANISATI - birati, MANUTI SE - odustati od neke namjere, MALINA - mali broj, mawina, MAFI[ - ni{ta, ne{to neodre|eno, MLATUGA - topla, slaba voda za pi}e, MASLO - mast od varenike, MARITI - iznenada oboqeti, oslabiti, MARAGUN - majstor, vje{t, MARIFETLUK, MARIFET - sposobnost, snala`qivost, MATRAK - neobra|eno drvo, batina, psovka, MATRAKA^KI - preko voqe, MATUF, OMATUFIO - skleroti~an, zaboravan, MACEKATI - neumjesno tro{iti imovinu, novac, MA[TRATI - zafrkavati, cirkusati, MAUNE - boranija, MEKOFUK - meko, slatko jelo, MEKTERITI - umiqavati se, MELEMNIK - umiqat, METE - bri{e, ~isti metlom, METE - pravi maslo od varenike, METERIZ - tvr|a, utvrda, MEXEDIJA - qekarija, ME[IN - mislim, MILET - nesoj, la`ov, MIRAGA - ve}i kamen, MILORESA - ime koze, MIRITATI - zava|ati, MIRNIK - miran, MJED - pleh od bakra, MLATA^KE - udariti drvetom ili mlacem, MA]IJA - ma}eha, MA^KA - {tap za igrawe klisa, MLA^ICA - topla voda, dobra za kupawe, MLA]ENICA - ostatak varenike poslije izdvajawa masla, MNOZINA - vi{e qudi, MOZGATI - razmi{qati, glasno se sva|ati, MOKAR - pijan, pod gasom, MOTOVILO - sprava za motawe pre|e u kan~elo,

521 ANANIJE SIMONOVI}

MRGIN - me|a{, MRZGOR - sitnina, MRKA - ime ovce, MRKAQ - ime ovna, MRKOV - ime kowa, MRKOWA - ime vola, MRKOÊLA - ime ovce, MRS - mlije~ni proizvodi, MRTVIK, MRTVIÊ - lijew ~ovjek, MRÔ - siroma{an, nesamostalan, nare|uje mu èna, MRÎO SE - ojadio se, oènio se slabo, MR[A - slaba ovca, MUZDUK - snala`qiv, brz, MUANAT - osjetqiv, prgav, MULAR - drveni stub za ku}u brvnaru, MULO - jaruga obrasla {umom, MUKA - bra{no, ne{to sitno, meko, MUKAET - briga, MUNUTI - udariti, MUN\ATI - {pekulisati, MUSAFIR - saradnik, MUFQUZ - neotesan, nesnala`qiv, nare|uje mu èna, MUFTE - xabe, besplatno, MU]AJICA - ~ovjek koji zava|a, muti, MU[TRATI - mu~iti, zlostavqati, MU^KI - iznenada, kriju}i, MU^NICA - prostor za bra{no u vodenici,

NABASATI - nagaziti na ne{to, NABASKIJATI SE - najesti se, NABA^ENO - natrpano bez reda, NA VAKAT - na vrijeme, NAVALICA, NALOGA - mnogo zainteresovanih za ne{to, NAVALITI SE - natovariti se, NAVA^AN - sre}ne ruke, NAVIQAK - plast sijena, NAVI[ICA - uzbrdica, NAVELAMITI - navrsti se, navaditi se,

522 OSRECI I OSRE^ANI

NAVEDEN - luckast, NAVESTI - ukrasiti vezewem, NAVRAMITI - namamiti, navu}i, NAGAMBATI - nagaziti iznenada, NAGEMBERITI SE - oporaviti se iza bolesti, NAGRAISATI, NAGRABUSITI - nastradati, NADARITI - navesti na ne{to (nadari me |avo), NADVARATI - kontrolisati, NADVOR - napoqe, NA DVIJE VODE - vrsta krova, lastavice, NADIKLITI SE, NADILIKATI SE, NADUDUÎTI SE - napiti se, NA DU[AK - odjednom, NAZUBICE - vunene mu{ke ~arape, NAZUBIÂR - snijeg visine oko 30 cm, NA ZOR - na silu, NAJAM - rad kod druge porodice na duè vrijeme za pla}u, NAIPAC - na brzinu, hitno, NAJANGIJATI - naloìti dobru vatru, NAJARGATI - natjerati stoku da tr~i, da juri, NAJENGAN - naboran, NAJLAK - lagano, polako, NAJPOKOWI - posqedwi, NAPOLICA - rad imawa za polovinu fruta, NAKARADAN - nenormalan, pakostan, NAKOMIÎTI SE - takmi~iti se, nadgorwavati se, NALO@ITI - zapaliti vatru, NAM - glas, ugled NAMIRIVAWE - dnevni posao oko stoke i mrsa, NAPREMASE - prekoputa - preko potoka, NAPRI[TITI SE - naqutiti se, NARAMAK - breme koje se nosi na ramenu, NARED - oprema, alat, NARIKAÂ - tu`balica, NAROK - ugled, obraz, NAROZATI SE - vikati, karati, NARUÂN - podesan, NASULITI - pomiriti, govoriti, NATENTATI, NATETIQATI - slu~ajno na}i, NATLAISATI SE - takmi~iti se,

523 ANANIJE SIMONOVI}

NATOTORITI SE - uozbiqiti se, prijetiti, NATRTATI - naqe}i, nai}i iznenada, NATUTATI - na}i po mraku, NATULEKNUTI - pogoditi, udariti nekim predmetom, NA]IRIKATI SE - napiti se rakije, NA]ULITI SE - podi}i se, NA]URUKATI SE, NA]UTUÎTI SE, NA[I[ATI SE - napiti se, NA]U[ITI SE - naqutiti se, NAUZNAÎCE - le}i na le|a, NACUBATI - nabiti ne{to na glavu, kapu, NA ÊTIRI VODE - krov na svodnike, NAÔNGERITI - provizorno napraviti, NEBI[INA - neplodno imawe, NEBOLE] - tvrdica, neosjetqiv, surov, NE BI MARILO - ne bi smetalo, moglo bi, NEVAKAT - u nevrijeme, NEVI\BOG - zaba~eno mjesto, NEVI\BRAV - slab ~obanin, NEVI\ELICA - mrak, NEDODER - dobro, dugo sluì (obu}a, odje}a), NEDO\IJA - divqina, bespu}e, NEZBOR - ne govori sa vi{e qudi, NEKUVET - male snage, sirotiwa, inoko{tina, NEMAM KAD - nemam vremena, NEMOTAW - bolestan, NEMRÎPU[KA - slab borac, stra{qivac, kukavica, NEPATISATI - raditi bez odmora, NEPOMENIK - ne pomiwe mu se ime (vuk, rak, zmija), NEPRETVORAN - neposlu{an, NESMIRNIK - nemirni ~ovjek, ne drì ga mjesto, NETREMICE - stalno, NIABERA - bez brige, nije mu ni{ta, NIMET - svetiwa (hqeb), NI^KE - pasti napreda~ke, NOGOSTOPICA - bosonoìca

WA^E - ri~e magare,

524 OSRECI I OSRE^ANI

WIVITI - gajiti, WIRI - mnogo gleda, zaviruje,

OAZGINITI - osiliti, OBAJATI - ogovarati, ogovoriti, OBAKSUZITI - omrznuti, OBATATI - otkriti, prona}i, OBISNUTI - zaka~iti se za ne{to, OBISTI - probati, OBJENUTI SE - oveseliti se, OBLIÊVENIJE - ~udo, nemogu}e, OBLI^KE - gutawe bez `vakawa, OBLOGO - ravno, OBLUTAK - ve}i okrugli kamen, OBUCAK - dio papira, kwige, OBRAVNICA - vunena tkana torba, OBRU^ - horizontalni izduèni kameni masiv, OBRLATIO - ubijedio, naveo nekoga na ne{to, OVANTUPITI - postati zaboravan, skleroti~an, OVI - ovaj, OVI]AK - vrh, gorwi dio ne~ega, OVUDIJE - ovuda, OVNI]AK - mu{ko jagwe, OGRAJISATI - upasti u klopku, otkriti se, OGRA[ITI - ogrijati sunce, OGWILO - kresivo, OGRIZINA - ostatak od jedenog, OGRQAK - dio ~arape ili prwe, ODVRSTI - osloboditi se nekoga, ODEVRQITI - odvojiti se, oti}i drugim putem, ODIVA - k}erka, sestra, tetka, ODIVIÎ] - sin odivin, ODIGNUTI - odseliti, ODWIVITI - odgajiti, podi}i, ODPRDIVATI - osiliti, prejesti se, ODUVRIJETI - oduprijeti se, ODFIKARITI - odsje}i, skinuti, ODCKRINUTI - malo otvoriti,

525 ANANIJE SIMONOVI}

O\AÎTI - otvoriti {irom, OJARIÂTI SE - dobiti "ogaw" oko usta, ospe, OKEBESITI - onervoziti, OKLE - odakle, OKOVÎNA - ne{to staro metalno, OKOPIJERITI SE - oporaviti se, OKOSITI SE - qutito odgovoriti, OKOSITI - raskositi, posje}i `buwe, trwe oko puta, imawa, OKRIJEK - vodena zelena alga, OKUCITI SE - okotiti se, OKUÎTI - uhvatiti, OLOVARDA - sjednik, skup vi{e besposlenih qudi, ONI - onaj, ONUDIJE - onuda, ONDOLE - odande, OMARJE - gusta sitna {uma, OMLADAK - qetorast, OMLADITI SE - ponovo izrasti iz korijena, OMLATITI - obiti, otresti (orahe, drewine i dr.), OMRKNUTI - zano}iti, OPAJDARA - laka èna, OPANÂR - kalup za izradu opanaka (drveni), OPAÂC - na~in |enidbe lista, izvr{ivawe, OPALI^ - qut, kisio, èna jezi~ka, OPER - kriv, OPJEVITI - sve uzeti, pokupiti, OPEQITI - onervoziti, OPEQUGATI - opqa~kati, OPLAKATI - oprati sud, OPOGANITI - omraziti, OPODOJÎTI - uginuti mladun~e, OPORAVITI - uraditi kako treba, OPRAVITI - popraviti, poslati, uputiti, OPRIÂTI - ogovarati, OPRT - tvrd, hrabar, OP]E[ITI - ocijeniti, OPUÎTI - odvojiti, survati, OPUÎO SE - dobio bruh, OREGNUTI - o{inuti,

526 OSRECI I OSRE^ANI

OSAKATITI - onesposobiti, OSEBO - nepravilno nasa|eno, OSELE - od sad, kasnije, OSEKATI - oti}i, OSJEÂK - drvo koje se odsijeca kod sje~e lista, OSMOÎTI - usuti rastopqeni sir i skorup u ka~amak, OSOBNIK - sebi~an, poseban, OSOLODRTIO - ubijedio nekoga u ne{to, OSOJE, OSOJNIK - {uma, zemqi{te okrenuto sjeveru, OSTRVITI SE - navaditi se, OSUMICE - nasumice, napamet, OTESLIMITI - osloboditi, razi}i, OTIRA^ - pe{kir, ubrus, OTI[AK - zakloweno mjesto od vjetra, OTKEAÎTI - odrasti (klasovi kukuruza), OTKOVATI - odbiti od sebe, klepati kosu, OTOVRSTI - krenuti kolona, OTONTATI - odmotati, razmrsiti, OTOLE - odatle, OTOPRAÎO - nezgodno sjeo, ra{irio se, dugo ostao, OTRO SE - o~istio se, obrisao se, OTURA - smawuje, skida sa gomile, OTUTA[AN - podebeo, O]ARITO - izloèno suncu i vjetru, O]EDITO - strmo, ne zadràva vodu, OFIKNUTI - odsje}i, OFISNUTI - udariti prutom, OFIT - ujam, OFRUTITI - koristiti rod, prinos, OFUK - ve}i prut, O]ASTRITI - otvoriti, otkriti, OÊMERATI SE - otrovati se od ~emerike (trave), OÎNKATI, OÔPLITI - obrati svako zrnce, O[VICA - ukras, vez na ènskoj ko{uqi, O[ORITI - oneveseliti se,

PAVEZA - vunena veza za vezawe bremena,

527 ANANIJE SIMONOVI}

PAVRATICE - nositi dva bremena na istoj relaciji, naizmjeni~no, PAVRQAK - mom~i}, PALA - lopata, PANUO - pao, PANCAT - star, PAWAT - stari, bolesni ~ovjek, PAPAZ - basta{an, snala`qiv dje~ak, PAPRATWAK - mjesto gdje raste samo paprat, PAPULA - gusto jelo, pasuq, PARAPET - ograda na mostu, PAS - ista generacija, PARTATI - navijati nekome, za nekoga, PASJALUK - zloba, mr`wa, PATINA - krema za cipele, PATINUTI, PATISATI - po~inuti, odmoriti, PA]ITI - ~istiti, ure|ivati, PED - stara mjera za duìnu, razmak sa vrha palca do vrha velikog prsta, PEKSINÊ - nemirno dijete, PEKSINUQA - zla, r|ava èna, PELIJA[ - ivica kotla, kazana, PENXER - prozor, PERU[INA - perje od koko{ke, PERÎN - kosa, PERÎNATI SE - tu}i se, hvataju}i se za kosu, PECNUT - ubod igle, ose, p~ele, PE[KE[ - dar, PE[NUTI - staviti, tutnuti, PEÔBRAZNO - drsko, bezobrazno, PIJAVICA - drveni osigura~, zaglavak, PILE@ - sitna djeca, PILIKATI SE - glasno se smijati, PITNIÊ - dijete koje se pita, hrani, a nema da pose, PIPOQAK - sitni krompir, PIRAK - malo vatre, PIRUN - viqu{ka, PIS MILET - nesoj nad nesojima, PI]A - sto~na hrana PI[A - meka, slaba rakija,

528 OSRECI I OSRE^ANI

PI[TALINA - mali izvor, bara, PJEZATI - te{ko i}i (kroz snijeg), PLANDOVATI - sjedjeti, leàti u hladovini, PLANDI[TE - mjesto gdje planduje stoka, PLEKATI SE - mije{ati se u tu|i posao, PLESKATI - pri~ati sva{ta, PLE]IMICE - kretawe natra{ke, PLIJATI - jedva disati, POBITI KOLAC - pobosti kolac u zemqu, PODUKRAJAN - nepun sud, vi{e od polovine, POBJEGUQA - èna koja je pobjegla u rod, PQO[TIMICE - le}i na stomak, PLOTWAÂ - ku}a od plota, od ~akme, PLOÂNKA - sorta kru{ke, POVIROGA - ime koze, POVRAZ - vuneni konop, POVR[ICA - smrznuti snijeg, POGANICA, POGANUQA - zmija, POGAN[TINA - slabo ~eqade, PODVIREP - stra{qivac, kukavica, PODVUWITI - gledati sa stidom, sa strahom, PODGU[ITI - prigu{eni smijeh, PODKAKARISATI - navesti nekoga na sva|u, PODLADITI - kad sunce krene ka zalasku, PODLANICA - {aka, mjera za duìnu, PODLEDERITI - staviti novi |on na cipele, PODMIGOTA - {alxija, sprda~ina, PODREBRA^KE - tjerati otkos, kositi niz livadu, PODUSTOR - grawe koje se stavqa pod stog sijena, PO\E[TO - pone{to, POD[IVAWE - stavqawe krova od slame na ku}u, PODMJERAK - ne{to male teìne, mali ~ovjek, POKARA - slabo obu~en ~ovjek, sprda~ina, POKARABOSITI - pokvariti, stvoriti nered, POKAPETATI SE - krenuti sa velikim bremenom, teretom, POKLAPAN - nezaja`qiv, halapqiv, POKRKA - tu~a, sva|a, POLA - par~e vunene tkanine, POLAGAÎCE - polako, POLENUTI - zagrcnuti,

529 ANANIJE SIMONOVI}

POLIJEVNA - pare koje daju svatovi nevjesti, PO NEARI - kasno, preko voqe, POWUKIVATI - okretati se za nekim (za ènom), POPREKA - {irina stopala, mjera za duìnu, PLAOVIT - nemiran, èstok, pla{qiv, PLETIVAÂ - mawa tkana, vunena torba za |ake, PLASA - mawa koli~ina sijena koja se baca sa podine, POPRNDUSITI SE - oporaviti se, POPRUG - {iroka vunena traka za pritezawe samara na kowu, POREBARKE - naokos, PORUGANICA - nepo{tena èna, POSENSIJA - krupna osoba, POSLI - radi po ku}i, posebno ène, POSMRÊ - dijete ro|eno poslije smrti oca, POSPOROVATI - dugo trajati, POSUKATI SE - pojaviti se, POSULNIK - miran ~ovjek, pristaje na sve, POSUPA[ITI - izdizati u planinu vi{e porodica u istu kolibu, POTVORITI - ponoviti, POTIKOVATI - ponavqati istu pri~u, POTKAITITI - opqa~kati nekoga, POTQE[WI - posqedwi, PODVLAÂK - uska daska koja se stavqa ispod dvije li~nice, PQAT - tawir, PONTATI SE - poma}i se, PORAD SEBE - fiziolo{ka potreba, PODMETENO - kuvana kopriva sa malo bra{na, PORTIK - hodnik u starim ku}ama, POTOÎNA - mali potok, riva, POTPESTITI SE - potkopati se, POTRAGQIV - ~esto se gubi, ne zna se gdje je, POTREVITI - pogoditi, POFUKATI - pojesti, potro{iti, PO[A - zavijena, omotana glava, PO[ENUTI - poma}i, PO[MEQATI - sve pojesti na brzinu, POÊRUPATI SE - potu}i se,

530 OSRECI I OSRE^ANI

PO^PRKIVATI SE - podigravati se, podsmijavati se, PIRINAÂ - neo~e{qana èna, PI[TALINA - mali izvor, bara, POCAT - psovka starih qudi, ne zna se {ta zna~i, PRAZNOV - uvijek gladan, svega mu je malo, PRAZNOGA]A - ~ovjek "ènske" postati, PRO[ITI - za{iti, svuda pro}i, PRA]AK - ~ovjek malog rasta, PRDWAVA - prazna pri~a, laà, PRDOMU[A - koji brzo sve ispri~a, PREVEGARILO SE - omr{avilo, oslabilo, PREVORA^, PREVORNICA - drvo za zakqu~avawe vrata na pojati, savardaku, PRETVORITI - poslu{ati, uraditi kako se traì, PREOBRAZ - ~ovjek od koga se neko stidi, PRIVATITI - donijeti ne{to sa drugog mjesta, PRQAGA - prlina, neplodno zemqi{te, PRISOJE, PRISOJAK - zemqi{te izloèno suncu, PRIPORAC - veliki uspon na putu, PRISMAÊ, SMOÎ - jede hqeb sa sirom ili skorupom, PREVEZA - klasovi kukuruza za sjeme, PREVRIJETI - zaprije~iti prevora~em, PREGREPSTI - prekinuti meqavu u vodenici, PREMANUTI - preqep{ati se vrijeme poslije ki{e, PREPORIJEÎTI SE - zapo~eti sva|u, PRESALDUMITI - odlu~iti se za ne{to, PRESEGNUTI SE - oboqeti od podizawa te{kog tereta, PRESNIJETITI SE - pasti u nesvijest, PRETRUPITI - prekinuti pri~u, PREÊKUPAC - ima pravo prvjenstva u kupovini, PRIÊ[QIKA - letva, PRE[A - potreba, PRIBAZDI - u}uti, prekini pri~u, PRIBUDITI - labavo svezati, PRIVALI - sjedi i ne pri~aj, PRIDRIJETI SE - prisloniti se, PRIDU[KATI - te{ko disati, PRI@DITI - zapaliti, PRIJARITI - poùriti, ubrzati, naloìti ve}u vatru, PRIJEPUK - prejeo se,

531 ANANIJE SIMONOVI}

PRIJEROD - sitan plod zato {to je mnogo rodilo, PRIJESJEK - veliki sanduk za ìto, PRIJETRAN - jak, ne moè se jesti, PRIKOJASA - predstava, mi{qewe, predvi|awe, PRILAT - prisojak, PRINÎCA - veza za goveda koja se lako priteè, PRIPUÎTI - za{iti, zakop~ati, PRIPUZ - umiqava se svakome, naro~ito vlasti, PRISMRDI - }uti, PRISPJENAK - mladi potomak, nasqednik, PRITAIRITI SE - primiriti se, PRIGRNUTI - ogrnuti, pokriti, PRICKRENUTI - pritvoriti vrata, nekoga uhapsiti, PRI[ABANITI - nekoga la`no optuìti, PRI[WAK - qut, prijek, PRI[TUNUTI, PRIÊPITI - nagaziti, PRKNAÂ - debela èna, PRLINA - neplodno zemqi{te, PRQUG - suvi snijeg, PRWA - dio odje}e, PRWE - no}ne aqine, PROZUKNUTI - pokvariti se, ukisjeliti se, PROKAMENITI - tiho izgovoriti, jedva izgovoriti, PROKLETIJA, PROKLE[TINA - proklet, nesre}an ~ovjek, PROKOÎTI - crknuti (kletva), PROQEV - jaka ki{a, PROPTATI - propitati, doznati, PROSOÎTI - pro{pijati, PROFUK, PROFUKWAÂ - koji sva{ta rade, PRO[PERATI - raspitivati, doznati, PRO[TAC - cijepani hrastovi kolac, PRO[TINA - duga neotesana daska koja se stavqa na savardak, PRTITI - praviti prtinu (putinu) u snijegu, PR]AKATI - qutiti se, PRTQATI - preseqavati, izdizati u planinu, PUG - puh, pacov, PUDINA - stra{ilo za {teto~ine, iznemogao ~ovjek, PUZDRA - polni organ kod mu{kog brava, PULA - snaga,

532 OSRECI I OSRE^ANI

PUSTINA - vunena prostirka, PUSULA - pismeni akt, dokaz, PUSTOSVAT - svat bez ~ina, nabiguzica, PUSTOLINA - imovina bez nasqednika, PUSTOSTO - glaskawe, pla{ewe vukova, kletva, PUTAQ - ime kowa, PUTILO - kratka veza za pu}ewe kowa da ne odu daleko, PUTKE - pje{ke, PUTONOGA - ìvotiwa putastih nogu, PU]I GROB - poginuti, PUCE, PUQKA - dugme, PU[TENICA - razvedena èna, PU[WAÂ - stara ku}a, pokrivena slamom, PU[TIMICE - ga|ati nekoga drvetom, {tapom,

RABOTNICA - èna (djevojka) koja prede, plete, tke, RAETLI - biti veseo, RAET, RAETAN - zadovoqstvo, raspoloèn, veseo, RAZ\IMITI - potr~ati, RAZRAKOLITI - sve glasnije pri~ati, RAD BIG BIO - volio bih, èlio bih, RAZURA - uni{tewe postojbine, RALO - mjera za povr{inu wive (1.800 m2), uzore se za jedan dan, RANICA - sorta doma}e kru{ke, RAWÊ - jagwe koje se rano rodilo, RBINA - slomqeni zub, RAMATIZAM - reuma, RAPTATI - zobati ne{to, RASKARVANITI - rasturiti stvari, RASPAS - prestanak sva|e, RASKRTO@ITI - ras~istiti, dovesti u red, RASCICATI - razbiti (glavu), RA[ATRITI - osvijetliti, RA[]EBAKATI - rasturiti okolo, RA[]ERDATI, PRO]ERDATI - potro{iti, prosuti, RA[ÊPERITI - ra{iriti, RDATI - jesti ne{to tvrdo,

533 ANANIJE SIMONOVI}

RDOROGA - stara, gruba èna, stara krava, REBROWA - jak ~ovjek, REVENA - nered, sva|a, REVINA - stari, iznemogli ~ovjek, REKLA - ènska, crna bluza REMIKATI SE - uvijati se, previjati se, RESA - ime koze, REU[A - ime ovce, RZ - inat, RZILE - inaxija, iz inata, RIVOTOÎNA - riva, poto~ina, RIGATI - povra}ati, RIDATI - plakati, kukati, RIMAC - snaàn momak, RITA - stara prwa, RIPITI - sko~iti, RKA - vika, tutaw, RWAGA, RPA - gomila ne~ega, RTAN - snaàn, èstok, brz, R[UM - vika, karawe, prijetwa, ROGA - ime ovce, ROB - ~eqade, ~lan porodice, ROBQE - ~eqad, REAV - suv, bra{wav kukuruzni ka~amak, RASOVA - dvokrako drvo za metawe lista stoci, ROGQATI SE - sva|ati se, RODOVATI - ostati dugo u rodu (odiva), RUMATI - slatko jesti, RUWAV - dlakav, RUNUTI - ostarati, oslabiti, RUNTOV - krupan pas sa dugom dlakom, RUSVAJ - nered, RU[TATI - jesti ne{to ~vrsto,

SABAJLE - rano ujutro, SAVARDAK - suvota, dubirog, SAIJA - vijest, glas, obavijest, SADNO - ozqeda, rana na kowu od samara,

534 OSRECI I OSRE^ANI

SAKAT - bez ruke ili noge, SAKIJA, SAKUQA - sitan, mali dje~ak, SAKSIJA - limeni poklopac za pe~ewe hqeba SALAVIJATI - opkoliti, uhvatiti, smiriti, SAMAK - odvojeni dio sela, SAMANTATI - smiriti, SAMA[TENIJE - utvara, SAMPAS - pu{tawe stoke bez ~obana, SANSARA - debela, krupna èna, SANDRUGA - trudna, u drugom stawu, SANDRUGI - u dru{tvu sa jednim ~ovjekom, SANSOV - krupan, SANTALET - zamr{eno, povezano, SANTRA^ - podmeta~ pod tepsiju, pod kazan, SAPI - zadwi dio kowa, SAPLAVATI - savladati, SAPRT - zbijen (plot), SARUK - zavoj od sijena na vrhu stoìne, SASTAVQAWE - sipawe siri{ta u vareniku, SATARA - alatka, sjekirica za meso, SATRO SE - survao se u provaliju, SAULISATI SE - smiriti se, uozbiqiti se, SA[QATI - smr{ati, oslabiti SVARDATI - brzo, slabo uraditi, SVATITI - orati sa zajedni~kim volovima, SVI\ATI - raditi po ku}i (doma}ica, planinka), SVIRALO - frula, instrument za svirawe (kod stoke, na sijelima), SVI[TITI SE - skupiti se od zime, drhatati, SVOÂD - djeca iz tri braka, SVRATI[TE - gdje se mnogo dolazi, SVRNDATI - okruniti, oguliti, SEGENTIJATI - te{ko raditi, SEDLENIK - osledlani kow, SE@AW - neodre|ena mjera za duìnu, dubinu (propao devet seàwa), SEKA - nosi, vu~e te{ki teret, SEIR - sprdwa, {ala, SELAMET - ~estitka, SENTINA - blizina, na putu,

535 ANANIJE SIMONOVI}

SERBEZ - slobodno, bez brige, SILESIJA - krupan, silan, jak, SILIMICE - na silu, SIQAPITI - sko~iti, SINSIJA - lula za pu{ewe, sitan ~ovjek, SIROVICA - svjeà koà od brava za lije~ewe plu}a, SITA - bijelo bra{no, "nularica", SJATITI SE - okupiti se, SJEKA - narav, SJENGATI SE - naborati se, SJERAST - nasmijan, prijatne naravi, SJERPAÂ - èna koja se mnogo sva|a, SKAVEDATI - oslabiti, SKAZA - grdoba, ruàn, ru`na, SVUÊNICA - nemoralna, luda èna, SKANÊLATI SE - le}i, saviti se pored pe}i, SKAPULATI - spasiti se, SKAÂK - dio natre, SKOLUTATI - opkoliti, SKOPATI - zgrabiti, uhvatiti, SKALABUÊNO - ne{to ura|eno bez reda, SKOPOST - snaga, SKUKAVÎTI SE - drhtati od straha, od zime, SKUKVE@ITI SE umiriti se, ne pri~ati, {}u}uriti se, SKUNATORITI - ne{to skupiti, sna}i se, SKUÎTI - ne{to na}i, SLOMOVRAT - te{ko prohodno zemqi{te, strmen, SLUTA, SMLATA- napast od ~ovjeka, SMANUTI - slagati, ubijediti nekoga, SMA[ITI - dobiti bolove u vratu, SMA[TRATI, ZAMA[TRATI - prevariti, SMIRITI - zavr{iti posao oko stoke i mrsa, SMONICA - ilova~a, SMO^NICA - prostorija gdje se ~uva mrs, SMOTAK - zamotuqak, zave`qaj, SMUDNUTI - potpaliti, SMUN\ATI - prevariti, SNA]I SE - izbje}i krivicu, SNO@ITI - naobla~iti, SNOS - gomila, nered,

536 OSRECI I OSRE^ANI

SOJ - rasa, sorta, SOMI] - otvor na krovu ku}e pokrivene slamom, SPALAMETITI, SPAPUWATI - sagoreti, propasti od su{e, SPICA - sjemenka tikve, krastavca, SPLAÎNA - r|av ~ovjek, ni{tavilo, SPLAÎNE - ostatak qudkse hrane spran sa sudova za jelo, SPLI[ITI - poarati, uni{titi usjev, SPODIRATI - zapo~iwati neku neva`nu pri~u, SOVA - ra~vasto drvo (dvije sluè za stavqawe kotla na ogwi{te), SPRATITI - zatvoriti stoku, SPRÎLO SE - skupio se, SPU@ALINA - pu`, SPUQATI - ubu|ati, satrunuti, SPUN\ETI - sagoreti, SPUÎTI - oti}i negdje, zakop~ati, SRKLET - zakletva, SROV - gomila nekih plodova, SROCATI SE - udruìti se, SRÂ - staklenica na petroleumskoj lampi, STALARITI - skinuti, STAMANITI - uni{titi, STANITI SE - sti}i negdje daleko, STANAC - ne pokretni kamen, STARU[ITI - nare|ivati, STIMA - ~ast, ~a{}avawe, STIMANIK - dobar, ~azben doma}in, STIWATI SE - smiriti se, ostati bez snage, umrijeti, STIWIKATI, STIRINTATI - slomiti ne{to uz tresak, STIO - htio, STOKUPQEVINA - skupqeno sa vi{e strana, STRAVOBAZDA - stra{qiv, STRV -kosti od neke ìvotiwe, STRVINA - uginuli brav, STREPACA - strah, STOPA - mjera za duìnu (oko 25 cm), STO@INA - stubac oko kojeg se |ene sijeno, STRI@A - {i{awe ovaca i jagwadi,

537 ANANIJE SIMONOVI}

STRKNUO - pobjegao, ne zna se kuda, STRUGNUO - pobjegao, STRENTAO - sagorio, STRUG - predio na pa{waku, nepo{umqen, STRUNITI SE - bol u èlucu od nekog napora, STOPITI - izgubiti, STUVIJA - krupan kow, SUVRS - vr{waci, SUGUZIÎTI SE - nadmudrivati se ko }e da uradi, SUD - posuda (badaw, kazan idr.), SMR@ENIJE - mraz, jaka hladno}a, SUKNUTI - krenuti, SUKTATI - zobati, SUMOSATI SE - neodlu~no krenuti, vra}ati se, SUPA[A, SUPONICI - zajedni~ki ìvot u planini, SURGUN - propast, SURDUP - provalija, SRG - duga~ko, tanko drvo, izdanak, SURIVUK - vioski, mr{avi ~ovjek ili èna, SUPRA@ICA - vru}i pepeo sa àrom, SURUQAK - duga~ki zamotuqak, SURUTKA - ostatak od varenike poslije izdvajawa sira, SUSTRIM - melez od vi{e rasa, SUTRAGA - i}i po tragu, SUTURATI - survati, pasti u provaliju, SUTURISATI - sakriti, uni{titi,

TAKATITI - dobro uraditi, TALANGIJA - o{tri, nami~e kosu, TAKULIN - nov~anik, TAKUMILE - sve u redu, TALI^AN - nava~an, sre}ne ruke, TAQIGATI - jedva se kretati, TAMAMO - i ovamo i onamo, TAMPAQA - neotesana daska, TANANIJATI - pjevati, umirivati dijete, TANTARE - neozbiqne pri~e, TARAKATI, TARAKNUTI - lupati u ne{to,

538 OSRECI I OSRE^ANI

TARAKOVINA - besmislica, TARAMANIJA - porijeklo, TASLAK - mr{av, TEVIKATI - vikati, zvati, TEQIG - drveni bio~ug preko kojeg se steè breme, TEQIGA - jedva ide, TEQIG - dio jarma za volove, TEKNUTI - imati èqu za neko jelo, TEMEQ - ~vrst karakter, TENAN - slobodno vrijeme, TENANITI - raditi polako, lagano, TENTATI - pri~ati sva{ta, TENXERA - neupotrebqivi pleh, lim, TERETAN - teàk, spor, optere}en, TERXUMAN, TOLMA^ - prevodilac, tuma~, TE[KOSJEN - odbojan, neprijatan, TE[TO - ako, ne mari, TIGAWICA - tigaw, tava, TILUT - tupi dio sje~iva, TIMARITI - urediti, opremiti, TINTARA - glava, TIWIK - odjek, tresak, TIWIKNUO - udario se, pao s treskom, TONTATI - zamotavati, bez reda, TOWA - smrad, neprijatni miris, TORINA - mjesto gdje se stoci daje hrana, TOROKATI - glasno pri~ati, obi~no ène, TOTORITI SE - uozbiqiti se, mr{titi se, TRABUWATI - pri~ati sva{ta, u trabuni, TOSKA - mala, debela èna ili djevojka, TOÂK - izdubqeno drvo kojim te~e voda, korito, TRAGA, TRA@BINA - rasa, porijeklo, TRAKAST, TRAKE[ - prqav po licu, TRAWE - noske za kamen, TRAWATI - i}i neuredan, slabo odjeven, TRINA - ne{to sitno, sitnina od sijena, TRINGO - potpuno, TRQAPITI - sko~iti iz posteqe, TRNOKOP - budak, kopalo, TRENUTI - malo zaspati,

539 ANANIJE SIMONOVI}

TRENTA - gori, TRIJEBITI - ~istiti livadu, imawe, TRKNUO - otr~ao, TRMUN - peteqka na nekim plodovima, TRWAK - predio obrastao trwem. TRNTULA - nesmajna, debela èna, TRSA - rasa, soj, TRSITI - umrijeti, uginuti, TRTA - pri~a gluposti, TRUNBOSA - sa velikim sisama (krava, ovca, koza), TRUNTE^KA - debela mlada èna, djevojka, TRUPA^KE - u skoku, sa obje noge, TURI - ostavi, ne diraj, TURATI - bacati sijeno ili list kod |enidbe, TURATI SE - bacati kamena s ramena, TULEZA - pri~a ne{to r|avo, nepametno, TMU[A - mrak, pomr~ina, TR^KE - tr~imice, u trku, tr~e}i, TUVAN - nevrijeme, TUVIRATI - dugo bolovati, TUVITI - pamtiti, TUKA - nesposoban za ìvot, TUKATI - prisiqavati nekoga da ide, da radi, TULEK - ne{to te{ko, TULITI - gasiti, TUMARATI - traìti, i}i po mraku, TUMANUTI - negdje se izgubiti, TUMACATI - pojavqivati se vi{e puta iza zaklona, TUMETITI - staru{iti, nare|ivati, TUTATI - duè traìti, TUTOQAK - sitan, ne~emuran, TUCMAQ - mali ~ovjek sa velikom glavom, TUÎTI SE - sresti se, TU[ICA - premiran, sitan ~ovjek,

]

]AVKATI - lajati, ]AGA - zapis, potvrda, pismo, ]AKNUT - luckast,

540 OSRECI I OSRE^ANI

]ALANUTI - di}i, ukrasti, ]ALAPRDATI - pri~ati besmislice, ]APITI - zgrabiti, zagristi, ]ARITI - olako zaraditi, ste}i, ]ELICA - neorana wiva, ]ELOKUP - ~itav, ]EPKO - lako se cijepa (drvo), ]ERDATI - rasipati, ne {tedjeti, ]ERPI^ - pe~ena glina, ]ESA - kesa, malo, slabo jagwe, ]ETA - ime ovce, ]ETAQ - ime ovna, ]ETUQA - ime krave, ]EF - voqa, u`ivawe, ]EFNUTI SE - popiti malo vi{e, ]E[KET - gustina (peka od {qiva), ]IVERICA - pletena kapa, ]ILIMATI SE - igrati se, sva|ati se, ]IMBASATI - skakati, ]IPRANA - djevojka, ]IPURIJE - ponude (bolesniku), ]IRIKATI - sve potro{iti, ]I], ]I]ATI - mir, ti{ina, ]I]ERO - potpuno pokvareno, ]I]IKATI - dra`iti psa, ]OVINA - stara obu}a, odje}a, ]OK, ]OKNUTI SE - glas, glasnuti se, javiti se, ]OP - usamqeni veliki kamen, ]OPAV - bez noge, kra}e noge, ]OPEK - tvrdoglav, ]OPITI - o{amariti, ]E]ER - budala, avetiwa, ]ORATATI - te{ko se kretati po mraku, ]OSATI SE - spradati se, podsmijavati, ]UBILA[ - momak sa velikom kosom, }ubom, ]UBERKA - ime ovce, ]UKORITI - tiho se dogovarati, ]ULIBRK - sa u{}uqenim brkovima, ]IKAQ - ovan koji se }ika - ide za ~obaninom, ]IKATI - u~iti ovna da ide za ~obaninom,

541 ANANIJE SIMONOVI}

]UNTA - istureni dio zemqi{ta, glavica, ]UNUTI - udariti nogom, {utnuti, ]UPATAK - ~vorovato drvo, ]UPINA - tvrda glava, tvrdoglav, ]URUKNUTI - popiti, ]USTEK - stoji na jednom mjestu, ]UTEKATI - nekoga tu}i }utekom, tvrdim predmetom, ]UTUK - nerazuman, ]UTU^ITI - piti, ]U[ITI SE - qutiti se,

UASUQEN - u{trojen, kastriran, UBIO SE - udario se, UBEUTITI - uspavati se, UBOJICA - jaka ki{a, UBRE^ITI SE - najesti se, nadu{iti se, UVAR - korist, UVATITI - spremiti hranu za stoku, UVATITI VOLOVE - upregnuti u jaram, UVISINKE - u vis, UBARUSAO SE - oprqao se oko usta, UVRVQETI - u}i bez reda, UVU[KIJATI SE - skvasiti se, pokisnuti, UGAIPITI SE - izgubiti se, UGASA - prekid loze porodice, UGI^ - ovan, UGLAVA - dogovor o svadbi, o radu, o kupovini, UGARAK - nagorelo drvo na ogwi{tu, UDRLA - u{la voda (u sijeno, u ku}u), UGLADUNITI SE - uredit se, UGOVITI - umiriti se, UGRENTATI - u}i negdje gdje ne treba, UDEDEQITI - zagledati se u ne{to, UDIL^ITI SE - previ{e se ispraviti, isprsiti, UDRENIK - nesre}an, UDUT - uski dio imovine izme|u potoka ili tu|e imovine, U@DITI - oti}i negdje, zapaliti ne{to, U@E - duga~ka veza, kao dvije paveze,

542 OSRECI I OSRE^ANI

UZAVRETI - prokuvati, prokqu~ati, zagalamiti, UZVARITI - skuvati vareniku, UZGRACIJATI - veseliti se, UZMA - nesre}a (uzmo jedna), UZMETNUTI SE - nezgodno le}i, ne moè se di}i, UZORED, UZOÂS - na nesre}u, u zao ~as, UJADITI - donijeti nesre}u, UJDURMA - na tu|u {tetu, UK, UKA - huka, odjek, UKANITI SE - i}i na rizik, UKEREPITI - uhvatiti, savladati, dràti, UKIDAK - par~e veze, konopa, UKLEPEZITI - i}i bez voqe, bez ciqa, UKOKOTITI - stati, UKOP - sahrana, UKORDEWAÎTI SE - u~vrstiti se, stvrditi se, UKRQITI SE - postati nepokretan, ULIZICA - onaj {to se umiqava, ULTIMA - posqedwi adut u igri fircika, UMAJSTORITI SE - stajati na jednom mjestu, UMACUPATI SE - umazati se, uprqati se, UMILETITI SE - pretvarati se, UMLATITI - ubiti batinom, UMORODAVITI - umoriti se, UMUASERITI - u}utkati, UMUTITI SE - umije{ati se, UNAVOJICE - jedan za drugim, u koloni, u krug, UPALAVERITI SE - udruìti se, UPALITI - dobiti upalu, zapaliti, UPARADIRATI SE - i}i kao na paradi, UPA]ITI - o~istiti, UPIS - qepota, UPRDAQÎTI - oti}i negdje daleko, UPRIÛ KRENUO - ne idi tamo, URVINA - strmina, URNEK - nepristojan, USAGITI - sakriti, zagubiti, uni{titi, USANDUPITI SE - pokvariti se varenika na karlici, USJEÊNIJE - na zli put (kletva), USTISATI - kidisati,

543 ANANIJE SIMONOVI}

USTUPAC - nemir, nervoza, USTUR - gomila nekog materijala, USULITI SE - urizikati, sa rizikom, UPRCO - oti{ao nekuda, UPRET - ogwi{te, UTAKTAISATI - srediti, o~istiti, UTALUMITI - umiriti, u}utkati, UTATRITI - gledati u isto mjesto, UTETIQATI - u}i bez najave, UTORWAK - alatka za urezivawe utori na drvenom sudu, UTRKMITI - zabraniti, UTUMEZATI - utu}i, ubiti, UTULITI - ugasiti, UTURATI SE - umetati se, glumiti, U]EVITI - uìvati, U]E]ERITI - u ne{to dugo gledati, U]E[ITI SE - zabaviti se, oveseliti se, U]USTEÎO - stoji bez ciqa, UFITIQITI - oslabiti, UFUWATI SE - kri{om u}i, UCIKVATI - izgubiti na kocki, potro{iti pare uzalud, UCIMIGRIZITI - utawiti, {tedjeti, UCMEKATI - ubiti, utu}i, UÎ - hu~i, je~i, UÎWEN - omiqen, po{ten, dobar, UÎWETI - napraviti opanke od koè, UÎ^MA@ITI - stajati na mrazu nedovoqno obu~en, U^KA - povorka, U^KUR - gatwik, UTIRI[ITI - urediti, o~istiti, U[IMICE - udariti u{ima od sjekire, U[KOPAC - jalovi vo, ovan, jarac, U[LEPAK - jedva ìv, U[TAVAK - slabe snage, zapu{ten, prqav, U[U[KATI - utopliti, poviti dijete,

FAKETAN - sa fizi~kom manom, FALENCA - gre{ka, mana,

544 OSRECI I OSRE^ANI

FASLAK, FASLAÊ - nevaspitan, neozbiqno dijete, FJO - brzo se izgubio, nestao, FI@LE, FIJURIN, FIQA - neozbiqno mom~e, djevojka, FIOK - platnena traka za ènsku kosu, FIRANGA - zavjesa, FISNUTI - udariti iznenada, FI[EÎNA - ~aurica od metka, FOJ - tabak hartije, FRQAKNUTI - baciti daleko, FRTAQ - ~etvrtina ne~ega, kvarat, FRUT - prinos sa imawa, FUNDUK, FUNDUKAÂ - olako ìvi, visok ~ovjek, èna, FUKARA - ne~ovjek, ni{tavilo, skup mangupa, FONDA - grupa problemati~nih, FURMINE - {ibice, FURSATITI - ucjewivati, FU[TUK, FU[TUKO[ - visoko ~eqade,

HUJ, HUJC - izraz umora (obi~no `ene),

CAVINA, CAMINA, CAPRWA - malo, ne~emurno, CAKTATI - goreti jaka vatra u furuni, CANGATI SE - sva|ati se, CAPIN - kramp, alatka za rad sa balvanima, CIJEPAC - duga~ka livada, CIK - glava, ~elo, CIKOVINA - mraz, hladno}a, CILIK - prodoran smijeh, CIRIKNUTI - ci~ati, vri{tati, CIPAN CIO - ~itav, sav, CIC - vrsta tkanine, CKLAD - strmen ispod wive, CICVARA - gotovac, vareni sir, CICOQAK - ne{to sitno (orah, krompir), CKLENICA - tanka staklena ~a{a, CMILI - slabo osvijetqeno,

545 ANANIJE SIMONOVI}

CRVOQAK - slaba jabuka, kru{ka, CREPUQA - glinena posuda za pe~ewe hqeba, CRK - slab mlaz vode na izvoru, CRKAVICA - ne{to malo, jadno, CRKOTINA - uginula `ivotiwa, CRNOJKA - problemati~na, neradna djevojka, CRNOKA - ime ovce, CURIJEPATI - dugo, glasno zvati,

ÂVATA - mnogo pri~a, galami, ÂVÂLICA - jama, pe}ina gdje ìve ~avke, ÂKALICA - klepetu{a (vrsta zvona za koze), ÂKAR - ime kowa, ima bijelu ro`wa~u na oku, ÂKMAÂ - ekser za ~akmu od 5-6 cm, ÂKMITI - prikivati ~akmu (pru}e), tu}i ptapom, ÂKTAR - velika ~akalica (za ovna), ÂKTALO - par~e drveta pri~vr{e}no za vodeni~ki ko{, dodiruje ga mlin da bi ispadalo ìto, ÂLAUKNUTI - ne{to malo pojesti, ÂLUÎTI - izgladwavati, ÂNKOLIZ - ne~iji miqenik, sluga za hranu, ÂPLIJEZ - trava, kuva se krmadima, ÂPQIZGA - govori ne{to neuqudno, ÂPOR - rog na rozgi, ÂRAPATI - i}i neuredno obuven, ^VOROVAK - drvo sa dosta ~vorova, ^VORUGA - izraslina na glavi poslije udara, ÊGRQATI - nerazumqivo pri~ati, ÊGOVO - od kakavog drveta, ÊKRKATI - ~initi lijepe opanke, ÊMER, ÊMERAN - jad, gor~ina, teàk ìvot, ÊMERIKA - planinska otrovna trava, ÊNGELE - nesigurne skele, ÊPERAK - mjera za duìnu (od vrha palca do vrha kaìprsta), ÊRGATI - ~esto se preseqavati, ÊREK - ~etvrt rala (450 m2), ÊÊRAV - grgorave kose,

546 OSRECI I OSRE^ANI

Ê[AGIJA - alatka za timarewe kowa, Ê[QARIN - krivi ènski ~e{aq za no{ewe u kosi, ÎVIJA - ekser, ÎVIJATI - ispitivati, doznati, ÎVILUK - mjesto za stavqawe odje}e, ÎVIT - modra boja, ÎVITWAK - ne{to {to smrdi, odbojne boje, ÎVÎJA - sluga, ÎVUT - tvrdica, grub, ÎTO, ÎTI - isto, isti, ÎPTIMICE - udarati, braniti se nogama, ÎSLETKA - sva{to~iwa, ÔPATAK - patrqak, ÔNGERITI - nasloniti, slabo utvrditi, ÛDEVENIJE, ÛDESA - ~udno, neshvatqivo, ÛKA - istureni, visoki dio zemqi{ta, dominira okolinom, ÛKAQ - zglob na stopalu ili {aci, ÛQA, ÛQAK - ime ovce, ovna, sa malim u{ima, ÛNGAR - staro ~eqade, nepokrento,

XARKATI - tarkati, xarati vatru, XARA, XARUTAK - stari, pocijepani dio odje}e, XILIT - duga~ki prut koji se baca, XIXATI - ukra{avati, {arati, XEBANA - municija, hrana, XEVAPITI - spasavati, XEVERAST, XEVER - {aren, {areni javor, XELEP - vi{e stoke u buquku, XEMRGATI - nerazumqivo pri~ati, XEXATI, XOWATI - dugo stojati, ~ekati, XOKA - prwa, XOMBA - rupa na putu, XUVERAK - malo sijeno, list, {evarina, XULUP - staro, mr{avo ~eqade, XULUSA - neprilika, neugodnost, XUPA - vunena, tkana sukwa, XUPARA - ko krade xupe i sli~ne stvari,

547 ANANIJE SIMONOVI}

[

[AKETATI - udarati {akom, [ANTA - velika {aka, [AULATI - pri~ati bez reda i smisla, [A[UQA, [A[UQAN - nepametna èna ili i~ovjek, [VAWITI SE - ulijewiti se, [ELETATI, [EMETATI - nesigurno i}i, [EMA - zaostao u razvoju, [ERVANITI - brzo raditi po ku}i, [E[EQATI - nepametno pri~ati, [EPUT - ~vor koji se lako odvezuje, [IBIGUZ - koji se {ibqikan zbog kra|e, [IBIGUZOVI] - potomak {ibiguza, [IBIKATI - udariti mu 25 tojaga, [INGATI - stalno ne{to raditi, [IPRAGA - suvi snijeg (kao bobice), [IPAÎTI - daleko i}i, [IRIMICE - sve otvoriti, [KABAVÊ - malo, slabo mladun~e, [KAMLITI - traìti, iskati uz pla~, [KAMUTATI - ne{to pri~ati uz pla~, [KATULA - kutija, paklo, [KIQITI - gledati na jedno oko, [KLAPAC - ùq, [KLAPITI - brzo pojesti, [KQEK - peka za rakiju, [KRBINA - prazno mjesto, nema zuba, [KRBUTATI - {kripati, [LAM, [LAMINA - ne~isto}a, [LAWO - slabo ubu~en i obuven, [MURITI - pu{iti duvan, [ODATI - skitati, ne{to traìti, [ODER - sitni kamen za nasipawe puta, [OKNA - }u{a, wu{ka, [KUQ - ovan, [PICLOV - vje{t ~ovjek, [TAVA - teku}ina iz {tale, [TAVUTAK - oprqano od {tave, slabo ~eqade,

548 OSRECI I OSRE^ANI

[TADAN - o{te}en, oguqen (stablo), [INDA - daska za krov, [TICA - daska, [TIÎCA - dio rala, [TRAKALICA - igra~ka, [TRLIJEKATI - i}i pojedina~no, [OMA - slaba rakija, []ELA - htjela, []I]ATI - umiriti, prestati sa galamom, [UVELI - ~ovjek malo "nakrivo", [U[BINA - {uma od kukuruza, cimina, [ULOVETAN, [ULOVETNIK - avetiwast, blesav, [UQ - balvan, [UPKARA - debela èna, [UPEQAK, [UPEQACI - slabi, prazni orasi, [UPQOGLAV - nepametan, [UPOTREWE - dogovarawe kri{om, [U]AK - ovan bez rogova, [ÔKOTITI - smrznuti, stvrditi se.

......

LITERATURA

Sekule Dobri~anin: Dowa Mora~a, `ivot i obi~aji, 1981. Stevan Popovi}: Rovca i Rov~ani, 1990. Andrija Jovi}evi}: Istorija Mora~e do 1820, 1927. prof: Marko Dragovi}: Istorija Crne Gore, Prvi dio, 1935.

549 ANANIJE SIMONOVI}

Pavel Apolonovi~-Rovinski: Crna Gora u pro{losti i budu}nosti, 1993 Viala de Somier: Putovawe u Crnu Goru, 1922. Vuk Stef. Karaxi}: Etnografski spisi - O Crnoj Gori, 1969 Dr Branislav \ur|ev: Novi podaci o najstarijoj istoriji brdskih plemena - Istorijski zapisi, Titograd, broj:1/1960 Tadi{a Rako~evi}: O Dowoj Mora~i, 1972. prof. Stevan Rako~evi}: Sedam stotina godina Manastira Mora~e, 1952. Tihomir \or|evi}: Iz Srbije kneza Milo{a, 1922 Vojna enciklopedija, kwiga druga Dr Miomir Da{i}: Vasojevi}i do 1820. Momir M. Markovi}: Crnogorski rat, 1996. Ban Mitrofan; Memoari - rukopis, Dr Jovan Erdeqanovi}: Ku~i, Piperi i Bratonoì}i, 1911. Mojkova~ka operacija 1915-1916, Zbornik Qubo An|eli}: Grad na Tari, 1960. Batri} Jovanovi}: Kola{inski kraj u Socijalisti~koj revoluciji, 1983. Kola{in - Monografija, 1981. Kola{inski ~etni~ko zatvor - Zbornik, 1987. Rade Vujisi}: [titarica, 1995 Dr Radoje Pajovi}: Kontrarevolucija u Crnoj Gori, 1977 Vojislav Perovi}: Mora~ko Trebaqevo i Sjerogo{te, 1996. Dragan Markovi}: Istina o Golom otoku, 1987. Milovan-Mu{o [}epanovi}: [kole u kola{inskom kraju, 1996. Radun Tripkovi}: Posmrtni obi~aji i mora~ke àlopojke, 1967. Vukoman Xakovi}: Crnogorske narodne tu`balice, 1962 Budo Simonovi}: Mijat i Mojsije, 1988. Dr Radovan Radowi}: Otpori Revoluciji, 1973. Viktor Ku~an: Borci Sutjeske, 1966 Dr Boò Vukovi}: Kult rawenika u Crnoj Gori, 1997. Dr [erbo Rastoder: Crnogorska buna i odmetni~ki pokret 1918-1929. godine Dragi{a \okovi}: Kraq Nikola i finansijski problemi Crne Gore, tokom wegove vladavine

550 OSRECI I OSRE^ANI

Risto Kovijani}: Crnogorci sahraweni u Ma|me|eru 1916- 1918. Istorijski zapisi, kwiga XIV, br. 1-2, 1958. Uro{ A. Zekovi}: Zekovi}i, bratstvo u Uskocima, 1985.

------

SADR@AJ:

Uvod...... 2

Prvi dio

Selo Osreci - geografski opis i granice...... 4 klima...... 6 potoci i izvori...... 8 {ume i qekovito biqe...... 11 putevi...... 1 4 Drugi dio

551 ANANIJE SIMONOVI}

Stanovnici Osredaka - porijeklo...... 17 Bratstva u Osrecima...... 19 1. Bjeli}i...... 23 2. Glavi~ani...... 25 3. Jovanovi}i...... 27 4. Lazarevi}i...... 30 5. Lu~i}i...... 32 6. Ma{kovi}i...... 33 7. Milo{evi}i...... 38 8. Stankovi}i...... 41 9. Stevanovi}i...... 41 10. Porodice drugih bratstava...... 44 a) Bukili}i...... 44 b) Simonovi}i...... 45 v) Medenice...... 48 g) Bulatovi}i...... 48 d) Boji}i...... 49 |) Rnkovi}i i Zori}i...... 49 e) Kqaji}i...... 49 `) Tomi}i...... 49 Brakovi u Osrecima...... 57 Doma}instva u Osrecima 1941. godine...... 58 Doma}instva u Osrecima sada...... 66 Osre~ani koji su radili na dr`avnim poslovima, a porodice im bile u Osrecima...... 68 Osre~ani koji su radili van Osredaka i ostvarili penziju..69

552 OSRECI I OSRE^ANI

Osre~ani koji nijesu radili na dràvnim poslovima...... 70 Osre~ani koji ìve i rade van Osredaka...... 70 Osre~ani stariji od 20 godina, neoèweni...... 76 Sada{wa kvalifikaciona struktura Osre~ana...... 79

Tre}i dio

Na~in i uslovi `ivota...... 80 Zemqoradwa...... 90 Sto~arstvo...... 93 Vo}arstvo...... 102 Povrtlarstvo...... 105 P~elarstvo...... 105 Lov i ribolov...... 106 Doma}a radinost...... 107 Vodenice...... 110 Zabavni `ivot...... 112 Religioznost naroda...... 121 Grobqa i sahrane...... 126 Manastir Mora~a...... 136 [kola i obrazovawe...... 139 Sporovi i sva|e...... 146 Organi vlasti...... 148 Nesre}ni slu~ajevi...... 155

^etvrti dio

553 ANANIJE SIMONOVI}

Osre~ani u ranijim ratovima...... 160 @ivot u Osrecima izme|u dva rata...... 173 Osre~ani u Drugom svjetskom ratu...... 176

Peti dio

Obnova zemqe i radne akcije...... 200 Nove ku}e u Osrecima...... 205 Popravqene ku}e...... 208 Elektrifikacija sela ...... 209 Izgradwa puteva u Osrecima i Qutoj...... 210 Ku}e u Osrecima u kojima se ne `ivi stalno...... 216 Ku}e kojih sada nema...... 217 Osre~ani u gra|anskom ratu 1991/1992. godine...... 219 Osre~ani i sada{wa situacija...... 221 Zakqu~ak...... 222

[esti dio: Prilozi Oprema ku}a...... 226 Djelovi no{we i sredstva za wenu izradu...... 228 Alatke i pribor za rad...... 232 Nazivi mjesta (lokaliteta)...... 235 Istinite pri~e i {aqivi doga|aji...... 244 Mawe poznate rije~i i izrazi (provincijalizmi)...... 266

554 OSRECI I OSRE^ANI

555