Ulaznica 236-237
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
1 ULAZNICA Ulaznica 236-237 Sadržaj: 2 PoeZiJa Petra Rosandić: Artemisia i druge pesme, 7 Oliver Milijić: Iz Kodeksa vremena sumnje, 15 PRoZa Tamara Ćurčić: I, U, B, N, G, I, T, K, 23 Tamara Ćurčić: Srećan dan, 25 Tamara Ćurčić: Srebrna magla, 26 Tamara Ćurčić: To bi bio moj život, 27 Žarko radaković: Ka-Ta, 28 Marija Rakić Mimica: Prika, 61 Saša Stojanović: Put za Jerihon - odlomak, 67 PReVoDi Bitnici u bioskopu - izbor, 75 Mahmud Šukair : Gradska Ciganka, 80 PoVoDi Dragana Mladenović: Tri eseja o Vojislavu Despotovu, 87 Natalija Ludoški: Stara, nepromenjena simpatija – Todor Manojlović, 110 PuToPiS Nikola Popović: Priče iz „Kapetanove kabine”, 125 CRoSSFaDe Maša Kolanović: Utopija pod upitnikom, 135 eSeJi i KRiTiKe Luka Vukušić: Detinjstvo Jorgosa Teotokasa, 187 Jovana Todorović: Kakofonični glasovi, 202 Vladislava Gordić Petković: U Tišminom Abendlandu, 206 Ulaznica 236-237 3 ZR TeMe: Zoran Slavić: Projekat Istorija književnosti u Bečkereku, Petrovgradu i Zrenjaninu, 213 Filip Krčmar: Uvod u istoriju velikobečkerečke književnosti, 216 Zoran Slavić: Pesnik koji je došao i otišao uz hiljadu bubnjeva, 238 Za-OSTaV-ŠTiNa: Miodrag Martinov Dživ, 245 Ulaznica 236-237 Ulaznica 236-237 4 5 PoeZiJa Ulaznica 236-237 Ulaznica 236-237 6 7 Petra ROSANDIĆ ARTEMISIA Sanjala sam da idem u Masone brodom na otok taksijem do tvrđave putem naišla na lokalnu veselicu i kasnila na svečani prijem čitavih dvanaest sati nebo sam naprosto morala odgledati rasprsnut će se i dobro je što baš danas izgleda kao bizmut padat će kapljice duge karte kockice i dječje igre padat će hijeroglifi svi ćemo naučiti pisati sve će se poništiti vratit će se Goebbelsova djeca ja nikad neću dobiti rak kucala sam i ispričala se pitala ih nude li mi kakve halje jer nisam ponijela ništa osim par gaćica rekli su mi da se ne bojim Masoni su redom istaknuti intelektualci pala sam na mramor skliznuvši o halju rasjekla lubanju ovisi odakle dolazi ali krv uglavnom ima miris željeza liječnik je rekao da se ne bojim da ću biti dobro rekao da se ne bojim da ću biti dobro da ću biti dobro Ulaznica 236-237 Kupola će se rasprsnuti Gledaj 8 oslikana je bojama bizmuta Ali ja još nisam stigla odrasti odrasteš tek kad ti umre majka Ulaznica 236-237 9 ALLESANDRO MARCELLO: KONCERT ZA OBOU U D-MOLU Pao je med na stabla bilo kad se mogu preseliti na jug žute ceste uvijek nalažu da škiljiš nekad opušta raditi stvari napamet Toliko se ometam da ne smijem nikad sjesti za volan ali ako se još koji put zavrtimo neće mi smetati neki su moji prijatelji preživjeli Željela bih da me vozi netko s kim ne mogu razgovarati Obećavaju mi pokazati čovjeka nalik Van Goghu kad ugledamo tablu Santa Maria di Leuca koju uporno promašujemo Mnogo me stvari tješi narednih će dana sve šutjeti gledat ću u prazne tanjure nasmiješena od gozbe i biti sve mirnija čut ću ponekad samo vlakove kako sviraju tračnice toplo i majstorski poput zadihanih oboista pred mirovinom Priroda se uvijek pobrine za najljepše stvari za umiranje u snu Bilo kad se mogu preseliti na jug Ulaznica 236-237 SELO 10 Zemlja bubri. U jedan od vrhova makije vrućina će zabiti požar. Pamti li Sunce? Taloži li početak u svoje duboko ulje kao crnci tugu u očima? Nebo se odvaja. Šapćem želje. Koža se vrijeđa na dodir kao suho lišće. Svoja lica vidim u trzajima i priroda me ne želi. Majke rađaju iz reda, dosade ili slučajnosti. Potražujem ničiju kuću. Divlju, kvrgavu i oštru kuću bez vode. Odgovarat ću za sve smrti. Dugo zatvorenu bez svjetla. Snalaziti se u njoj milujući pravocrtno i bez strasti. Glatke površine ne stvaraju sjećanja. Ulaznica 236-237 KAKO SE PEREM 11 Iščupam sumnjivu trepavicu prije nego se zalijepi za oko i rastužim se. Vrijeme je za ulazak u kadu bez da mogu namirisati sljedeću toplu priliku za pranje. Moj otac nije književni kritičar. Iako ne želim biti voljena ne predstavlja mi problem čekati dugo. Zauzimanje sjedećeg položaja u kadi i pogled prema vodi je pogled u otvoren lijes. S ovakvim prstima možda je bolje da pišem drame. Moji roditelji mokre s otvorenim vratima ove iste kupaonice. Četvrta dimenzija se najbolje ogleda u kineskom mučenju i nelogično je popravljati slavinu. Svađam svoja stopala, sinkroniziram ih i zavijam. Decency is Indecency’s Conspiracy of Silence. Letim gola prema vratima i osluškujem ključanicu. Želim da me netko uhvati za nadlakticu i upozori ostavlja stare i vrijedne stvari pred ulaznim vratima kao Bibliju u Kentuckyju prije izopćenja iz crkvene zajednice. Voda u kadi ipak nije prljava a omekšala je nokte dovoljno. Ako dugo držiš usta otvorena poteći će slina s rubova i to će te vratiti na početak. Ulaznica 236-237 POVRATAK 12 Brda u zaleđu žaloste kao preveliki nosevi kod ljudi. Da se školjkašima kamenuje i propluta kroz sve što je visoko rastegnuti bi vjetar onanirao. Rasipao vrtlarske alatke po njivama. Kroz kožu bi se prosijali organi od urođenih refleksa, ljupkosti, noći koje vuku unatrag dječjom paralizom. Siluje me naslonjenu rukama na grad. Ja srebrim, on pjeva. Pijesak u koji zapinjem pete postaje morsko dno. Nikad nije moguće biti sam. Svačiji je krvotok nalik na munje. Samo ćemo onome tko bude čekao dovoljno dugo po kapcima udariti topuzom i porculanom. Zna se gdje su nalazišta i tko se vratio pohotan s plimom. U ravnicama se sad vijesti najsigurnije prošire pogledima. Ja mokrim more bez prestanka. Kunem se da sam ostala bogata jer vam vjetar sad slobodno lomi kilometrima udaljene prozore na jugu. Ulaznica 236-237 F 48.1 13 Nakon lupanja štapovima i drškama sjekira o vrata, ušli su mi jedan za drugim u kuću i vikali kako susjeda ima ormar pun mrtvih zmija, a kako su drugom susjedu sve kokoši poskakale u hladan brzac i natopile se kao spužve. Najviši od njih me zbog smrada pitao za močvaru iza kuće na koju su od cijelog sela, gledale samo moje oči. To mi je zategnulo čvor u grkljanu. * Jer ona je zrcalo. Kad se na njoj muhe okrenu na krila i umire, čini ti se da plutaju na oblacima. Njoj nitko ne može prići osim mene. U nju bacam sve što pronađem uokolo, što mi dolijeće u oči, kožu, misao, u nju sve umijesim. Sve spasim. Ona postoji mirna između mene i vas kao staklena vuna u zidu koji dijeli neprijatelje. Meni treba njena učmalost i mrtva živad polegnuta po dnu. Kad se sakrijem u viteški oklop iz kojeg na svaki zvuk dugo režim sklupčana u čizme, iz nje čujem kako pleše njihovo perje. To me utješi kao nekad bȉlo srca u jastuku. * Ni ovog puta nije se to htjelo, ali potjerali su nas. Umrijet će, samo pomislismo, i umrli su. * Živiš u velikom gradu. Dopusti da te obgrlimo nogama, i kao da ćemo se time izliječiti, tvoj ud usišemo u sebe. On je sad neplodan i ljubav će opet biti neugodna. Ulaznica 236-237 Ljubav je navikavanje na protuprovalni alarm. Svako jutro se tražimo. Izađemo na ulicu. Dolazi nam novo. Svi 14 gledaju sunce. Miriše li nama opet to grotlo? Nešto u nama, nešto u nama opet nije dobro. No ne znam bi li bile žive bez toga. Ulaznica 236-237 Oliver MILIJIĆ 15 IZ „KODEKSA VERNIKA SUMNJE“ (prapočelo, poglavlje IV) Bol je zvono nad lavirintom. Bol je zvono nad lavirintom nedostupne zagonetke. Bol je zvono nad lavirintom ne- dostupne zagonetke vrenja. Bol je zvono nad lavirintom nedostupne zagonetke vrenja svetlosti. Bol je zvono nad lavirintom nedostupne zago- netke vrenja tamne svetlosti. Bol je zvono nad lavirintom nedostupne zagonetke vrenja svetlosti u visećim vrtovima. Bol je zvono nad lavirintom nedostupne zagonetke vrenja svetlosti u visećim vrtovima žudnje. Bol je zvono nad la- virintom nedostupne zagone- tke vrenja svetlosti u visećim vrtovima žudnje za jejinom. Bol je zvono nad lavirintom nedostupne zagonetke vrenja zaposednute svetlosti u vise- ćim vrtovima žudnje za tam- nom jejinom. Bol je zvono nad lavirintom nedostupne zagonetke vrenja zaposednu- te svetlosti u visećim vrtovi- ma žudnje za tamnom jeji- nom, koja još ne tvori nemi Ulaznica 236-237 krik u srcu. Bol je medenica nad čvorištem dvoseklih le- 16 tećih bodeža. Bol je medeni- ca nad čvorištem dvoseklih letećih bodeža nedostupne zagonetke vrenja tamne zu- blje. Bol, medenica, koja po- jedinjuje. Medenica saveznica u kušnji osamljenosti. Odavde moraš sam. Kao pravi bolnik mednik. U maglu: duboko, ka suncima. poglavlje IV (prvo počelo veštine strahovanja) Ne plaši se straha. Eho: Strah otac. Strah čuvar. Oslobođeni straha u tamnom vrtu valjaju ukrug stablo raspoznanja. Slobodni za strah su u pustolini: pucanj! krugova vida. Žudi veštinu strahovanja. (o ključ-pitanjima) Tragove tragaj. Čuvstvuj. Proključaj. Moli se da ne susretneš demona odgovora. (svitak o vernosti) Imaš samo još jednog neprijatelja, osim sebe. Nikad ne mrzi svoje neprijatelje. To utiče na tvoju prosudbu, udahni nezaposednutu reč Majkla Korleonea. Neprijatelji su verniji od prijatelja. Biće uz tebe do tvog poslednjeg pada. (Doći će onaj, koji prišiva siluetu za tvoju krv, Ulaznica 236-237 za semenu ćeliju. 17 Doći će onaj, što hrani omaju živim plodom, koji još pulsira, ali ne pušta mlaz živalj mezgre iz srca) Nije tvoje da nad-vladaš. Tvoje je da pre.živiš. Nije tvoje da se naslađuješ. Tvoje je da se boriš. (ne preziri bol svoj hrani ćutilo za žarište) Srž bola: jedina tvoja sila. Bol je saveznik na povratku iz kiča smrti u plač. Bol staza. Bol vera. Zvono nad lavirintom nedostupne zagonetke vrenja tamne zublje. (začelo začeća) Rođen u telu slobode. Samo slobode ne možeš se osloboditi. poglavlje VI Samo greška očovečuje. Samo greška oslobađa kao odsustvo nade. Samo grešku ne poznaješ. Ali, ona tebe zna. (Samo za grešku) Ožiljci bremenitosti: živalj pupoljci blagoslovenosti. -Kad sam primetio da grešim, shvatio sam da se nalazim na nekom tragu- kruži glas Orneta Kolmena na gozbi.