CRVENI OCEAN: PRAKSE, TAKTIKE I STRATEGIJE RODNOG OTPORA

1

NAKLADNIK

Centar za ženske studije Dolac 8, Zagreb

©Sva prava pridržana Zabranjeno umnožavanje i distribuiranje bez dozvole nakladnika i autorica/autora.

ZA NAKLADNIKA: Nataša Medved

KOORDINATORICA IZDAVAŠTVA: Martina Petrinjak Žekić

UREDNICE: Lada Čale Feldman, Anita Dremel, Renata Jambrešić Kirin, Maša Grdešić, Lidija Dujić

IZVRŠNA UREDNICA: Ana Pavlić

RECENZENTICE: Marina Protrka Štimec i Suzana Coha

GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Ana Pavlić

DIZAJN NASLOVNICE: Bilić&Müller

Zagreb, 2016.

ISBN 978-953-6955-56-5 (PDF)

2

CRVENI OCEAN: PRAKSE, TAKTIKE I STRATEGIJE RODNOG OTPORA

***

Radovi sa znanstvenog skupa “Marija Jurić Zagorka – život, djelo, naslijeđe / Prakse, taktike i strategije rodnog otpora održanog 20.-21. studenog 2015. u sklopu devetih Dana Marije Jurić Zagorke

Uredile: Lada Čale Feldman, Anita Dremel, Renata Jambrešić Kirin, Maša Grdešić, Lidija Dujić

Centar za ženske studije

Zagreb, 2016.

3

SADRŽAJ:

Predgovor 5

RODNI OTPOR I ZAGORKA

Maja Adžija, Budućnost i zbilja – Crveni ocean Marije Jurić Zagorke, satira, utopija ili predskazanje 11 Biljana Oklopčić, Lucija Saulić, Negativka (the Dark Lady) kao strategija rodnog otpora u djelima Marije Jurić Zagorke 19 Martina Findrik, Ana Pavlić, Ženske demonstracije 1903. godine u Zagrebu 29

STRATEGIJE RODNOG OTPORA KROZ KNJIŽEVNO STVARALAŠTVO “ODOZDO”

Anisa Avdagić, Taktike rodnog otpora: Zagorka u Bosni i Hercegovini 41 Ajla Demiragić, Ženske književne prakse pružanja otpora ‘odozdo’: Prikazi ratne svakodnevnice u proznim tekstovima Alme Lazarevske i Šejle Šehabović 57 Vildana Pečenković, Nermina Delić, Od Larve do leptirice i/ili da li je moguće prekinuti začarani Krug? 67 Zlatan Delić, Emancipatorne politike kanonizacije književnosti: taktike otpora ženskog književnog stvaralaštva u BiH 75

RODNI OTPOR U POSLANICI, POEZIJI I ADOLESCENTSKOJ KNJIŽEVNOSTI

Josipa Dragičević, "Titanski i oslobođeni Ja" − Poezija Milke Pogačić 91 Francesca Maria Gabrielli, Il nostro sesso è perfetto: strategije otpora u posvetnoj poslanici Marije Gundulić (1582) 100 Dubravka Zima, Nevidljiva adolescentica: ušutkani diskurs otpora u adolescentskoj književnosti. Slučaj Zore Ruklić 118

PROBLEM RODNOG OTPORA OD BANSKE HRVATSKE DO NASTAVE MATEMATIKE

Ana Zbiljski, Obiteljsko nasilje nad ženama u prvoj polovici 18. stoljeća u Banskoj Hrvatskoj slučaj Marijane Frajt (1751./1752.) 139 Daria Mrkus, O pristojnom i nepristojnom vladanju kao mogućnostima otpora i što o tome kažu Marija Jambrišak i Marija Jurić Zagorka 148 Lea Horvat, Sa zrnom soli: tri taktike rodnog otpora u kuhinji 158 Aleksandar Mona Macko Puhek, Rodne razlike u matematičkim sposobnostima: udžbenički standard, empirijske mjere diskriminacije i administrativni instrumenti za uklanjanje razlika 166

4

Predgovor

Trajni izazovi promišljanja otpora

Promišljanje otpora neodvojivo je od promišljanja moći. Svijest da je znanje moć relevantno baštinimo iz kritičke teorije kulture, počevši od Horkheimerova određenja kritičke teorije (1982) i Adornove preporuke da slijedimo metodu negativne dijalektike (1979) pa sve do Foucaultovih arheoloških i genealoških analiza uvjeta u kojima se rađa diskurs znanosti o čovjeku (npr. 2002) i Bourdieuove teorije o vrstama kapitala (1986) u kojoj pored ekonomskog, socijalnog i kulturnog, relevantno figurira i onaj simbolički. U duhu takve, kritičke, svijesti okupljali smo se kontinuirano od 2007. godine na znanstvenim skupovima u sklopu Dana Marije Jurić Zagorke, gdje smo se posvećivali novim čitanjima Zagorke, feminizmu i popularnoj kulturi, ženskoj povijesti, antifeminizmu i krizi, gradu, granici i geografiji, pitanjima rada, roda i klase, vizualnih reprodukcija književnosti i kulturne proizvodnje i potrošnje te naposljetku braku, zakonu i intimnom građanstvu u povijesnoj i suvremenoj perspektivi. Knjiga pred nama okuplja priloge s devetog po redu znanstvenog skupa, održanog 20. i 21. studenog 2015. s temom Prakse, taktike i strategije rodnog otpora, u organizaciji Centra za ženske studije i Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. S obzirom na to da je cijeli niz znanstvenih skupova bio posvećen istraživanju podzastupljenih tema s pokušajem pristupanja s podzastupljenih stajališta, kritički smo na njima prokazivali problemske pozicije otpora i generirale, usuđujem se tvrditi zbog narasle vidljivosti, veći simbolički potencijal bavljenja ovim temama u akademskom prostoru.

Problem nam je otpora, kako govori i naslov zbornika, ovdje nosivo intrigantan, posebno zbog sve manje vidljivih, a sve učinkovitijih oblika moći, što je danas jedan od središnjih interesa društvene, političke, ekonomske i kulturne teorije i prakse. Društveni se poredak upisuje u nas putem sustava obrazovanja, jezika, vrijednosti i aktivnosti svakodnevnog života. Pri tome se normativni poredak najuspješnije održava kada zadobije status prirodnosti, kada se naturalizira. Taj se aspekt oprirođenosti posebno izražava u slučaju roda, čime pitanje rodnog otpora postaje još izazovnije.

Pozivali smo priloge koji pokušavaju odgovoriti na neka relevantna pitanja u ovome polju. Primjerice, umiču li svakodnevne taktike - kao življene prakse i djelovanja - kontroli, dominaciji i sistemskim strategijama (de Certeau, 2002) ili su pak puko mjesto ostvarenja ekonomske logike tržišta (Lefebvre, 1982)? Koliko se taktike i strategije moći i otpora tiču seksualnosti i reproduktivnih prava žene te kako se manifestiraju? Kako čitati tvrdnju da gdje postoji moć, postoji i otpor s obzirom na kritike koje upozoravaju na problematičnost subverzivne akcije? Kako kritički i praktično nastaviti socijalni i politički emancipacijski angažman nakon sličnog dojma o iznimnoj teškoći umicanja strukturi u teoriji Pierrea Bourdieua? Mogu li se svakodnevne subverzivne taktike te kulturno-umjetničke prakse smatrati djelatnim kanalima otpora ili su i one zaražene ekonomskom logikom kapitala? Može li se Althusserova teorija ideologije (1970) i dalje uspješno koristiti u analizi suvremenog društva i kulture? Što u smislu značenja simboličke

5 moći i uloge kulture može ponuditi teorija hegemonije (cf. Gramsci, 1973; Laclau i Mouffe, 2001)? Koliko su spomenuti termini kadri obuhvatiti regresivne procese koji su danas na djelu u hrvatskom društvu te kako se feministička teorija i praksa postavljaju prema uznemirujućim indicijama fašizacije i militarizacije društva i njihovim rodnim reperkusijama? Je li 100 godina nakon Prvog svjetskog rata, 70 godina nakon Drugog svjetskog rata i 20 godina nakon posljednjeg rata u Hrvatskoj takozvana tiha većina mogući kovač kulturnog otpora ili okrilje pogubnog ravnodušja prema sveprotežnosti nasilja? Otvara nam se ovdje prostor i za analizu kulturnog nasljeđa ratovanja.

Marija Jurić Zagorka na razne se načine može promatrati kao revolucionarna figura. Svojim novinarskim tekstovima i književnim djelima, ali i vrlo konkretnim političkim aktivizmom, Zagorka se zalagala za nacionalnu neovisnost, socijalnu pravdu i prava žena. Likovi koje je stvorila i danas privlače široko čitateljstvo. Zagorkine junakinje u pravilu se prikazuju kao majstorice svakodnevnog otpora koje razvijaju vlastite taktike kako bi zaobišle brojna ograničenja podređenog društvenog položaja. Svoj utjecaj uglavnom iskazuju u privatnoj sferi, koristeći se privatnim vezama i osobnim odnosima, oslanjajući se na „žensku intuiciju“ ili „žensku lukavost“, koje Zagorka često ističe kao legitimna sredstva opravdanog otpora. Kada pak djeluju u javnoj sferi, potrebna im je zaštita muških likova, najčešće njihovih sadašnjih ili budućih odabranika, ili se moraju na neki način zamaskirati, preobući u sluškinju, pripadnicu ni