I Ivan Pl. Zajc Skladbe Ivana Pl

Katarina Koprek

INES FOČIĆ • VIKTORIJA ČOP c p l. Z aj i I van c« ijena Pjevačko društvo »Vijenac« »V tvo

uš i Ivan pl. Zajc Skladbe Ivana pl. Zajca posvećene pjevačkom društvu »Vijenac« d r P jevačko

ISMN 979-0-9013580-6-5 Čop • Viktorija • Ines Fočić Katarina Koprek Katarina Koprek INES FOČIĆ • VIKTORIJA ČOP Pjevačko društvo »Vijenac« i Ivan pl. Zajc Katarina Koprek INES FOČIĆ • VIKTORIJA ČOP pjevačko društvo »Vijenac« i ivan PL. zajc

Izdavači Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu Hrvatsko društvo crkvenih glazbenika

Za izdavača Prof. dr. sc. Mario Cifrak

Recenzenti Dr. sc. Rozina Palić Jelavić Red. prof. art. Vjekoslav Nježić

Nakladnik Hrvatsko društvo crkvenih glazbenika

Uredništvo Prof. dr. sc. Katarina Koprek Ines Fočić, prof. Doc. mr. art. Viktorija Čop Mr. sc. Milan Dančuo

Notografija Pero Prosenica Milan Hibšer, prof. Tihomir Prša, prof. Ivan Šćepanović

Prijevod Pero Prosenica

Lektura Božica Vujić, prof.

Grafičko oblikovanje i prijelom Tomislav Košćak

Tisak PRINTERA GRUPA, Sveta Nedelja

Naklada 150 primjeraka

Tiskanje ovog izdanja omogućilo je Sveučilište u Zagrebu u sklopu kratkoročne financijske potpore istraživanju projekta Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

ISMN 979-0-9013580-6-5

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000982678. Katarina Koprek

INES FOČIĆ • VIKTORIJA ČOP

Pjevačko društvo »Vijenac« i Ivan pl. Zajc

Skladbe Ivana pl. Zajca posvećene pjevačkom društvu »Vijenac«

Uvodnu studiju priredila Katarina Koprek

KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU Zagreb, 2017. Sadržaj PREDGOVOR, prof. dr. sc. Mario Cifrak ...... 7 katarina koprek Uvodna studija – Ivan pl. Zajc i glazbeno pjevačko društvo »Vijenac«

Uvod ...... 9

1. Ivan pl. Zajc i nastanak glazbenoga pjevačkog Društva »Vijenac« ...... 13

2. Suradnja pjevačkoga društva »Vijenac« s Ivanom pl. Zajcom ...... 17

3. Skladbe Ivana pl. Zajca posvećene pjevačkom društvu »Vijenac« ...... 21

AbstractZaključak ...... 22

...... ines fočić i viktorija čop Skladbe Ivana pl. Zajca posvećene glazbenom pjevačkom društvu »Vijenac«

Koračnica Vijenca, op. 494, za muški zbor 31 Slavospjev, op. 615, za muški zbor ...... 39 Ave Maria, op. 888, za muški zbor, solo tenor, bariton i bas, gudački orkestar, glasovir i harmonij ...... Otče naš – Pobožna kantata, op. 915, za bariton solo, muški zbor, harmonij i glasovir (i ad libitum gudački orkestar) Br. 1. – Uvod ...... 65 Br. 2. – Otče naš, koji jesi gore na nebesih 69 KadBr. 3 padne– Daj nam prvi što suton je treba ...... 82 Andante – Caritas , op. 1036, za muški zbor, glasovir i malo zvono Es 111100 Religiozna Tamokantata bih – i ja , op. 1200, za muški zbor, soliste i glasovir ...... 119 MelodijaKraljici – svibnja , op. 1201, za muški zbor i glasovir Idila – , op. 1202, za muški zbor, soliste i glasovir ...... 126

5 Predgovor

Nikola Šubić Zrinjski

a nas je gimnazijalce bio poseban doživljaj opera Ivana pl. Zajca u ono komunističko doba u Hrvatskom narodnom kazalištu. U Falačkoj, u Speyeru upoznao sam i - skladateljevu praunuku Veru Wantur pl. Dolovćak. Osobno mi je veliko otkriće bila i činjenica da je Ivan Zajc pokretač časopisa za crkvenu glazbu »Sv. Cecilija« koji i danas izlazi kao časopis Insti tuta za crkvenu glazbu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. »Prvi broj časopisa Sv. Cecilija s podnaslovom ‘list za pučku crkvenu glasbu i pjevanje’ izašao je 1. srpnja 1877. godine. Urednik mu je bio Miroslav Cugšvert, a glazbeni urednik prve dvije godine bio je Ivan Zajc. U prvom broju u 12 točaka je obuhvaćen program časopisa Sv. Cecilija. Program ističe potrebu prikupljanja starih ‘liepih i pristojnih pjesama’ i zajedničko pjevanje vjernika u crkvi« – tako čitamo na web Zstranici Fakulteta.

Pjevačko društvo »Vijenac« ulazi u svoje najsjajnije doba upravo kroz suradnju s 1Ivanom pl. Zajcom. Samo društvo »Vijenac« je nastalo 1839. kao »Narodno ilirsko Skladoglasja društvo« i to Katoličkom listu u zagrebačkoj Bogosloviji, »kojem je svrha bila promicanje crkvene i narodne pjesme« . Točno na - dan Zajčeve smrti, samo 103 godine poslije čitam u : »Naziv za pokojnog bio je ‘Maestro’. Taj otmjeni naziv rodio se nehotice u dušama svih Hrvata, jer je on za nas u istinu bio ‘Ma estro’. … Nije bilo velikog glazbenika, među koje se pokojni Zajc može računati, da se nije ogledao i na polju crkvene glazbe. Ona, ako i nije bila posebna njegova mezimica, ipak ju je on u velike cijenio - kao početnicu, kao pramajku, koja je rodila sve vrsti glazbenog umijeća, što su se iz nje stoljetnim razvicima razvila. On je skladao više misa, od kojih je posvetio jednu blagopokojnom nadb. dr. Posi loviću, a drugu sadašnjem preuz. g. dr. Antunu Baueru. Poznat je i njegov Requiem, koji često puta izvađaju naša društva. Koliko raznih sola, kao Ave Maria, Salve Regina, Bone pastor, itd. do 120 svih crkvenih kompozicija, u kojima je dobro pogodio lijep nabožan duh«. Stoga i ovo tiskanje Zajčevih skladbi posvećenih pjevačkom društvu»Vijenac« doživljavam kao izraz poštovanja koji »mora ostati u srcima svih Hrvata kroz sve vjekove velikomu Maestru Zajcu«.

Zagreb, 16. prosinca 2017.

Prof. dr. sc. Mario Cifrak, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

1 Hrvatski narodni preporod 1790 – 1848. Hrvatska u vrijeme Ilirskog pokreta Zdravko BLAŽEKOVIĆ, „Glazba u vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda“, u: , Zagreb, 1985., 117.

7 Ivan pl. Zajc Ivan pl. Zajc i glazbeno pjevačko društvo »Vijenac« katarina koprek

Uvod

ažna uloga u glazbenome životu i razvoju glazbenoga stvaralaštva u 19. stoljeću, kako u europskim zemljama tako u i Hrvatskoj, nesumnjivo pripada pjevačkim društvima. Prvo pjevačko društvo u Hrvatskoj, »Narodno ilirsko skladnoglasja društvo«, osnovali su 1839. godine u Zagrebu bogoslovi Zagrebačkoga sjemeništa. Nakon razdoblja Bachova apsolutizma to je društvo djelovalo pod nazivom »Vijenac«. Zajčevo doba - Osobiti napredak pjevačkoga društva »Vijenac« zapažen je u hrvatskoj periodizaciji povijesti glazbe nazvano . Naime, Ivan pl. Zajc bio je na osobiti način povezan s pjevačkim druš tvom »Vijenac«. Posvetio mu je nekoliko skladbi koje se i danas čuvaju u Bogosloviji Zagrebačke nadbiskupije u obliku rukopisnih originala ili prijepisa s posvetom »… za slavno pjevačko društvo V‘Vijenac’ zagrebačke bogoslovije.« U kontekstu povijesno-društvenih okolnosti u ovome skraćenome pregledu nastojat ćemo u tiskanom obliku predstaviti Zajčev glazbeni opus, gotovo nepoznat našoj glazbenoj javnosti, koji je posvećen pjevačkom društvu »Vijenac«.

1. Ivan pl. Zajc i nastanak glazbenoga pjevačkog Društva »Vijenac«

oznato je da je Ivan pl. Zajc – skladatelj, dirigent i glazbeni pedagog – rođen 3. kolovoza 1832. godine u Rijeci. Školovao se na Konzervatoriju u Milanu gdje je studirao od 1850. do 1855. godine. Povratkom u Rijeku radio je u Muzičkoj školi i Kazalištu, te je u Zbornoj crkvi – dirigirao, skladao i svirao, odgajao mlade glazbenike. Na taj je način pridonio snažnom bujanju riječkih glazbenih zbivanja. Godine 1862. Zajc odlazi u Beč gdje se uspješno bavio pisanjem opereta. Tu su nastale i prve njegove skladbe na hrvatski tekst. Među njima svakako treba istaknuti rodoljubnu pjesmu »U boj« (1866. godine) koju će kasnije uvrstiti u svoju operu »Nikola Šubić Zrinjski«. U Beču je Zajc upoznao hrvatske studente okupljene oko Hrvatskoga akademskog društva »Velebit«. Među njima su bili: Ivan Dežman, Franjo Marković, August Šenoa, Ivan Zahar. U njihovu okruženju vladala je atmosfera nabijena rodoljubljem. Ni Zajc nije ostao po strani. Zapravo našao se u dilemi: nastaviti graditi svjetsku slavu kao skladatelj opereta i glazbenih komedija u Beču ili preuzeti tešku i odgovornu dužnost prema svojoj domovini. Pod utjecajem biskupa Josipa Jurja Strossmayera, pjesnika Petra Preradovića, Ivana Trnskog, u njemu je postupno sazrijevala odluka o povratku u Hrvatsku.

9 Faksimil zbora »U boj« iz partiture opere Nikola Šubić Zrinski

10 PJEVAČKO DRUŠTVO »VIJENAC« I IVAN pl. ZAJC - Godine 1870. Zajc je došao u Zagreb. Ondje je postao ravnatelj i dirigent prve stalne hrvatske opere te ravnatelj glazbene škole Glazbenoga zavoda. Operu je vodio do 1889. godine tj. do njezino - ga prvoga ukidanja, a školu do umirovljenja 1908. godine. - Svjestan važnosti kvalitetnoga obrazovanja budućih glazbenika Zajc je znatnu pozornost po svetio preustroju glazbene škole i kvaliteti nastave, u kojoj je i sam sudjelovao kao nastavnik pjeva - nja, kraće vrijeme i glasovira, dok je kompoziciju podučavao privatno. Iako je Zajc cijeli svoj život bio zaokupljen svjetovnom glazbom, u njegovu je opusu prepo znatljiv interes i za sakralnu glazbu. Tako u njegovu impozantnom skladateljskom opusu oko 120 naslova pripada sakralnoj tematici. Može se reći da je dolaskom Ivana pl. Zajca u Zagreb 1870. godine započelo i novo razdoblje za crkvenu-sakralnu glazbu. Naime, Zajc je sudjelovao u prvim pokušajima reforme crkvene glazbe - u Hrvatskoj. Godine 1877./1878. utemeljuje časopis za crkvenu glazbu pod nazivom »Sv. Cecilija«. Postavši pak ravnatelj glazbene škole Glazbenoga zavoda postao je i dirigent svečanih misa u zagre - bačkoj Prvostolnici. 1 Zajčev skladateljski opus vrlo je bogat, a uključuje sve glazbene vrste i oblike svjetovne i sa kralne glazbe. Njegova rukopisna ostavština broji preko tisuću jedinica građe. 2 - Iako je opere držao svojim najznačajnijim djelima, važno mjesto u Zajčevu opusu pripada mnoštvu zborske glazbe, koje je pisao za potrebe ondašnjih mnogobrojnih pjevačkih društava. Jed no od njih bilo je prvo Glazbeno pjevačko društvo »Vijenac« osnovano u bogosloviji zagrebačkoga sjemeništa. Kraj 18. i prva polovica 19. stoljeća, povijesno je razdoblje intenzivnoga i sveopćega buđenja - nacionalne svijesti gotovo svih naroda Europe. Procvat i jačanje nacionalne svijesti u Hrvatskoj te stvaranje nacionalnoga izraza u književnosti i umjetnosti budno se pratilo u zagrebačkom sjeme 3 ništu. Tako je Zagrebačko sjemenište postalo žarište narodnosne ideje i brige za hrvatski jezik i - književnost. - Domoljubni bogoslovi Zagrebačkoga sjemeništa su uz podršku poglavara 1836. godine, zapo čeli s okupljanjima u književnome društvu pod nazivom »Kolo mladih rodoljuba«, kasnije preime - novanom u »Zbor duhovne mladeži zagrebačke« (1836.–1945.). Ovo je društvo javnim nastupima, - objavljivanjem knjiga, kontaktima s brojnim uglednim ljudima svojega vremena njegovalo te inte lektualnim i moralnim silama poticalo očuvanje i stvaranje hrvatske kulturne baštine – među koji ma je na prvome mjestu bio hrvatski jezik te sjećanja na važne događaje i ljude iz hrvatske povijesti. - Oni su, kako to i sami ističu u svojim zapisnicima sa sjednica, »žarkom ljubavlju prema hrvatskome narodu i domovini te postojanošću u radu i molitvi pridonosili duhovnom,4 kulturnom i intelektual nom napretku, a time i političkom boljitku hrvatske domovine.«

Temeljit popis njegovih djela sastavio je i 1956. objavio Hubert Pettan. Prema tomHrvatska popisu Zajc revija je napisao 1202 opusa. Međutim, 2 on je često revidirao prije napisane skladbe, koje su upisivane pod novim brojem, pa je zasad najtočnije reći da je napisao nešto više od 1000 skladbi. Usp. Sanja MAJER-BOBETKO, »Glazbeni svijet Ivana Zajca«, 14 (2014) 4, Zagreb, 51–55. 3 Nije bilo pjevačkoga zbora kome Zajc nije napisao himnu. Usprkos previranju u sjemeništu zbog dvije jake oprečne strane, narodnjaka i mađarona, bogoslovi Zagrebačkoga sjemeništa

4 uvijek su bili vjerni i odani sinovi hrvatskoga naroda. Usp. Mislav MIKAC (bogoslov 4. godine), »Djelovanje bogoslovnih društava »Zbor« (1836.–1945.) i »Vijenac« (1839.–1945.)« izlaganje na akademiji o 150. obljetnici od prve javne izvedbe pjesme «U boj« u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu 27. travnja 2017. godine http://www.zg nadbiskupija.hr/dokumenti/aktualnosti/proslava-150-obljetnice- od-prve-javne-izvedbe-pjesme-ivana-pl-zajca-u-boj-24270.

11 Orkestar

5 - Tri godine nakon osnutka književnoga društva »Zbor duhovne mladeži« (jednostavno: »Zbor«), - 1839. godine, sjemenište je pohodio Ljudevit Gaj. Nakon njegova pohoda glazbeno nadareni bogo - slovi, po uzoru na književno društvo, htjeli su osnovati i svoje6 glazbeno društvo da »poput književ nog društva uzrade i oni nešto na korist domovine svoje.« Sjemenišno poglavarstvo dalo je dopu - štenje da bogoslovi osnuju novo društvo, ali s pravom7 nadziranja da se ono ne izvrgne u političke agitacije. Tako je 15. svibnja 1839. godine osnovano najstarije narodno glazbeno društvo pod na zivom »Narodno ilirsko Skladnoglasja društvo«. Nakon prekida 1848. godine društvo je ponovno - 1862. godine nastavilo s radom. Godine 1868. promijenjeno je ime društva u »Vijenac«.

Bogoslovsko »Skladnoglasje – Vijenac« je od »prvog8 dana svoga9 osnutka disalo narodnim du hom sa svrhom njegovanja crkvene i svjetovne glazbe«. Društvo je kroz svoju povijest imalo tri zbora, pjevački, gudači i tamburaški zbor (osnovan 1889. godine). Pjevački zbor bio je podijeljen

5 - Velik događaj za »Zbor« zbio se 1. travnja 1839. kada je bogoslove u sjemeništu posjetio Ljudevit Gaj. Na rukama su ga bogoslovi unijeli u dvoranu »Vijenac« gdje su ga svi nazočni pozdravili gromkim »živio« te oduševljenim pjevanjem »Još Hrvatska nij’ pro pala« i »Oj, Iliri, jošter živi«. Gaj se pak obratio vatrenim govorom počevši riječima: »Iliri smo, braćo, vatrom, kojom plamte naše grudi, upalimo srce naroda.« Potom je istaknuo: »Štitite naš jezik dičan, gojite ga i preporučujte svigdje... Branimo svoja prava- poviješću tolikih vjekova potvrđena.« U zapisu stoji kako je Gaj govorio s toliko žara da su klericima suze radosnice tekle niz lice. Nakon toga, bogoslovi su s Gajem ostali u pismenim vezama, a koliko suPovijest dobro surađivali zbora duhovne ili barem mladeži činili zagrebačke za domovinu 1836–1936 i jezik go vori činjenica kako je Gaj nakonGlazbeno ukidanja pjevačko ilirskoga društvo imena »Vijenac« rukom pokazao u zagrebačkom na sjemenište sjemeništu. i rekao: Crtice »Ako izmi njegove svi danas prošlosti poginemo, ovi (misleći na klerike) sačuvat će narodnost našu.« Usp. Josip BUTURAC, ., Zagreb, 1937. Milan ZJALIĆ, . Zagreb Glazbeno pjevačko društvo »Vijenac« u zagrebačkom sjemeništu. Crtice iz njegove prošlosti - 6 Tisak dioničke tiskare, vl. naklada, 1906., 6

7 Usp. Milan ZJALIĆ, . Zagreb Tisak dionič ke tiskare, vl. naklada, (1906.), 6.

8 Tadašnji »Musikverein«, današnji Hrvatski glazbeni zavod osnovan je ranije. No, on je zapravo bio njemačko društvo. Iz govora prve sjednice svojega predsjednikovanja Ante Debeljaka predsjednika Društva u listopadu 1872. godine. »Svaki narod ponosi se svojom posebnom glazbom. Ona je čuvarica njegove narodnosti.Glazbeno pjevačkoPjesma će društvo narod odvesti»Vijenac« u bojnuu zagrebačkom vatru, da branisjemeništu. svoju domovinu,Crtice iz njegove ona će prošlosti ga odvabiti u hram Božji, da se moli Stvoritelju svome. Jednu i drugu vrstu glazbe, svjetsku i crkvenu, gojio je 9 ‘Vijenac’ od postanka svoga, pa će i u buduće.« Usp. Milan ZJALIĆ, . Zagreb Tisak dioničke tiskare, vl. naklada, (1906), 56.–57. Usp. Isto. 77

12 PJEVAČKO DRUŠTVO »VIJENAC« I IVAN pl. ZAJC na veliki i mali. Veći pjevački zbor promicao je više svjetovno10 pjevanje, dok se manji (od nekoliko boljih pjevača 12–16) više bavio crkvenom glazbom. - Predsjednici društva, koji su se prema pravilima birali na dvije godine, tražili su da svi članovi - savjesno vrše svoje dužnosti. Pjevački zbor vježbao je redovito dva puta u tjednu svjetovno pjeva nje, a jedanput crkveno. Orkestar je imao nedjeljno jednu zajedničku probu. U ostalo slobodno vri jeme članovi su vježbali i usavršavali se u pojedinim glazbalima. Od 1894. godine gudački zbor se sve teže mogao okupiti jer je tamburica uzimala većega maha po Hrvatskoj, a tako i u sjemeništu. M.

Zjalić o tome piše: »Ta prevelika obmana za tamburicom bila11 je štetna toliko, što su se zanemarivali mnogi drugi instrumenti: gusle, glasovir, cello, kojima su se prije znali rado baviti. Štetne posljedice toga dugo su se opažale u sjemeništu, a još se i danas ćute.« Za veću glazbenu naobrazbu svojih članova pjevačko društvo »Vijenac« 1874. godine počelo je nabavljati glazbenu literaturu. Budući da u Hrvatskoj još nije bilo glazbenih časopisa, moralo se 12 - posegnuti za njemačkim i to: »Musikzeitung«, »Musica sacra« i »Fliegende Blätter für katholische Kirchenmusik«. Kako bi članovi društva mogli pratiti glazbeni rad izvan Hrvatske pribavili su je dan od najboljih tadašnjih glazbenih časopisa koji je izlazio u Leipzigu – »Kunst und Musik«. 13 Po uzoru na spomenute časopise pokrenut je hrvatski časopis za crkvenu glazbu »Sv. Cecilija« pod uredništvom Miroslava Cugšverta, a uz pomoć Ivana pl. Zajca. Društvo »Vijenac« pomagalo je časopis većim brojem pretplatnika.

Osim glazbenih časopisa Društvo je 1882. godine uvelo i školu za glasovir, a 1889.14 godine i predavanja iz glazbene teorije kako bi se »uklonio glazbeni analfabetizam u sjemeništu«.

2. Suradnja pjevačkoga društva »Vijenac« s Ivanom pl. Zajcom

Povratkom Ivana pl. Zajca iz Beča u Zagreb, našoj glazbenoj povijesti otvorena je nova stranica u - njegovanju zborske glazbe. Naime, nakon 1860. godine pod Zajčevim utjecajem zborsko pjevanje - dobilo je snažan zamah. Tako je u razdoblju do I. svjetskog rata u svakome hrvatskom gradu i ma 15 njem mjestu bilo osnovano jedno pjevačko društvo ili nekoliko njih, ustrojenih prema nacional no-domoljubnoj, regionalnoj ili strukovnoj pripadnosti.

11 Mali pjevački zbor pjevao je svaki dan u mjesecu listopadu i svibnju u sjemenišnoj kapelici, a u korizmi u crkvi sv. Katarine. Usp. Isto. 78. 12 Usp. Isto. str. 84 13 Časopis »Musikzeitung« bio je namijenjen svjetovnoj glazbi a druga dva crkvenoj. Poznato je da je dolaskom Ivana pl. Zajca u Zagreb 1870. godine započelo i novo razdoblje za crkvenu-sakralnu glazbu. Te je godine (1870.) papa Pio IX. potvrdio pokret cecilijanskoga društva koji je, kako je poznato, pod vodstvom Franza Xavera Witta, započeo- 1868. godine u Bambergu osnivanjem »Općega cecilijanskog društva zemalja njemačkoga jezika« (Der Allgemeine Cäcilienverein für die Länder deutscher Sprache). Iako je Zagreb bio daleko od Wittova pokreta, ipak se i tu pratilo njemačko gibanje oko refor me crkvene glazbe. Ni Ivan pl. Zajc nije na tom području ostao po strani. Sudjelovao je 1877./1878. godine u prvim pokušajima reforme crkvene glazbe u Hrvatskoj kroz utemeljenje časopisa za crkvenu glazbu »Sv. Cecilija«. Bio je to prvi glazbeni časopis u Hrvatskoj. Urednik »Sv. Cecilije« bio je Miroslav Cugšvert dok je u prva dva godišta lista Ivan pl. Zajc bio urednik glazbenoga priloga. U tom je razdoblju uredništva Zajc napisao nekoliko glazbenih ostvarenja koja se odnose na crkvene pučke popijevke uz Glazbeno pjevačko društvo »Vijenac« u zagrebačkom sjemeništu. Crtice iz njegove prošlosti - 14 pratnju orgulja. Među sakralnim djelima ima ostvarenja koja su nastala prigodom većih i važnih događaja ili crkvenih proslava.

15 Usp. Milan ZJALIĆ . Zagreb Tisak dionič ke tiskare, vl. naklada, (1906), 77. Isprva su prevladavale domoljubne skladbe – budnice, davorije, prigodnice, obradbe narodnih napjeva za zbor, a poslije nastaju i složeniji zborski ciklusi, kantate, oratorijske skladbe.

13 Pjevački zbor »Vijenac«

Procvat pjevačkih društava potaknuo je stvaranje odgovarajuće zborske glazbe. Kako bi - uspješnije promicali hrvatsku pjesmu, inicijativom pjevačkoga društva »Kolo« osnovan je u Sisku 1874. godine Hrvatski pjevački savez kojemu je cilj bio promicanje nacionalne glazbene umjetno Zajčevo doba. sti te podizanje i potpomaganje novih hrvatskih pjevačkih društava, kao i objavljivanje zborskih skladbi hrvatskih autora. To se doba, u hrvatskoj periodizaciji povijesti glazbe, naziva - Naime, gotovo da i nije bilo pjevačkoga zbora kojemu Ivan pl. Zajc nije napisao himnu. Pjevačko društvo »Vijenac« među prvima je izvodilo Zajčeve skladbe, a prema povijesnim bi - lješkama M. Zjalića, ono je prvo izvelo najpopularniji njegov rodoljubni zbor »U boj« na koncertu povodom proslave 30. obljetnice književnoga društva »Zbor duhovne mladeži«. Naime, tom pri - godom »Zbor duhovne mladeži« obratio se pjevačkom društvu sa željom da i ono sudjeluje u toj

proslavi, koje se tom pozivu rado odazvalo. Među 16 ostalim skladbama tu se kao posljednja na reper toaru našla i pjesma »U boj« od Ivana pl. Zajca. - Spomenutu pjesmu Zajc je skladao na riječi pjesnika i filozofa17 Franje Markovića i posvetio je zagrebačkom pjevačkom društvu »Kolo«. No, zborovođa »Kola«, kako prenosi pisac povijesti »Vi jenca« Milan Zjalić, »strašno je osudio pjesmu te je odbio izvoditi«. Bogoslov Vjekoslav Klaić, naš

poznati povjesničar, doznao je za zgodu u »Kolu« te je došao do Zajčevih nota koje su se prvi put otpjevale upravo u zagrebačkoj Bogosloviji na obilježavanju 30. obljetnice »Zbora duhovne mladeži zagrebačke«, 4. ožujka 1867. godine. Tako su upravo bogoslovi utrli put toj heroičnoj pjesmi, koja

16 Ove godine slavi se 90. obljetnica te izvedbe. Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu priredilo je 27. travnja 2017.

17 godine u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu akademiju o 150. obljetnici od prve javne izvedbe pjesme Ivana pl. Zajca »U boj«. Očito su kod njega bili posrijedi politički motivi, utjecaj mađarona ili koje druge struje, protivne hrvatskoj ideji samostalnosti.

14 PJEVAČKO DRUŠTVO »VIJENAC« I IVAN pl. ZAJC - 19 18 je do danas tako popularna, i ne samo kod nas, već i u svijetu (među inim i u Japanu). Valja spo menuti da se ove godine slavi 90. obljetnica te izvedbe! Anali pišu kako su i riječi i napjev upalili rodoljubni žar u svih slušatelja među kojima su bili i kardinal Haulik, biskup Strossmayer, biskup

Kralj, Franjo Rački, Ivan Kukuljević20 i drugi koji su tako postali »svjedoci revnog rada bogoslova i - vruće ljubavi domovinske«. Nakon ove izvedbe Pjevačko društvo »Vijenac« Zajčevu je glazbu rado uvrštavalo u svoj re pertoar sa svrhom poticanja zborske glazbe na hrvatskome21 jeziku. Donosimo popis skladbi Ivana pl. Zajca koje je izvodilo društvo »Vijenac« na svojim koncertima kako su zabilježili u zapisnicima U boj svojega djelovanja u razdoblju od 1839. pa do 1945. godine: Večer na Savi – – muški zbor (4. 3. 1867.) Ustaj rode 22 zbor (23. 4. 1869.) Crnogorka – zbor (* 6. 1884.) Himna »Zbora« – zbor (31. 12. 1886.) Domovina naša – zbor, spjevao I. Trnski (14. 6. 1887.) Himna u slavu pape Leona XIII – zbor (14. 6. 1887.) Ouvertura k operi »Boissijska vještica« . – zbor (31. 12. 1887.) Moja ladja – orkestar (31. 12. 1887.) Hrvatska himna (Rudi zora – zbor (18. 2. 1890.) Zora ) – zbor (31. 12. 1891.) Kolo – kantata za zbor sa tenor solo uz pratnju glasovira i harmonija (1. 3. 1892.) Iz opere »Zlatka« – tamburaški zbor (5. 2. 1893.) Ave Maria – tamburaški zbor (* 2. 1894.) – zbor sa tenor, bariton i bas solo uz pratnju gudalačkog zbora te glasovira i harmonija Pozdrav brodara (* 2. 1894.) – zbor sa bariton solo uz pratnju glasovira i harmonija Izvadak iz »Zrinjskoga« (2. 2. 1897.) Šumski čar – tamburaški zbor (2. 2. 1897.) Posilovićeva himna – (*1896.) Oče naš – zbor (23. 4. 1899.) Iz operete »Momci na brod« – pobožna kantata, zbor sa bariton solo uz pratnju glasovira i harmonija (23. 4. 1899.) Zrinjski – Frankopanka – tamburaški zbor (23. 4. 1899.) (30. 4. 1899.)

- 18 Čini se da su ga u Japan prenijeli hrvatski mornari nakon Prvoga svjetskog rata. Nošeni nevremenom oni su za povlačenja austro ugarskeHrvatska vojske s revijaruskoga Dalekog istoka dospjeli na japansku obalu kod Kobea, gdje su čekali da se brod popravi. Tako je domaće stanovništvo od njih naučilo Zajčev napjev, koji se otad pjeva širom Japana. Usp. Sanja MAJER-BOBETKO, »Glazbeni svijet Ivana 19 U boj Zajca« 4, Matica hrvatska, (2014), 51;. Nikola Šuibć Zbor praizveden je godinu dana prije u Beču u povodu 300. obljetnice bitke između turskih i hrvatsko-ugarskih snaga kod- Sigeta, a poslije je umetnut u Zajčevo remek-djelo, operuKroatologija Zrinjski. Izvelo ga je prvi put akademsko društvo »Velebit« na svom koncertu od 7. 7. 1866. godine. Tekstualno-glazbenu analizu zbora »U boj« vidi u studiji: Rozina PALIĆ-JELAVIĆ »Ideo Glazbeno pjevačko društvo »Vijenac« u zagrebačkom sjemeništu. Crtice iz njegove prošlosti - 20 logemi u operi Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca« 3(2012)1, 84–85.

21 Usp. Milan ZJALIĆ, . Zagreb Tisak dio ničke tiskare, vl. naklada, (1906), 45. 22 Zahvaljujem gospodinu Matiji Galina prof. voditelju knjižnice »Vijenac« na pomoći oko prikupljanja ovih podataka. Znak * označava da u Zapisniku nedostaje točan nadnevak izvedbe kompozicije!

15 Jubilarna himna nadbiskupu dru J. Posiloviću (Rod nadpastiru

) – veliki zbor uz pratnju glasovira i Jurišićeva poputnica harmonija (16. 5. 1901.) Crnogorac – Crnogorki (18. 2. 1906.) – zbor uz pratnju tamburica (Zajc-Stahuljak) Hvalite Gospoda : Psalam 107 (13. 1. 1907.) Iz opere »Ban Leget« : zbor kaluđera – zbor (10. 3. 1907.) Himna katoličkog đaštva (30. 4. 1907.) I Zrinjski će uminut (6. 8. 1907.) Molitva (27. 10. 1907.) Romanca Zrinskog – zbor uz pratnju glasovira i harmonija (27. 5. 1909.) Kad padne prvi suton : Andante – – solo uz pratnju glasovira (1. 5. 1910.) Tamo bih i ja za muški zbor i orkestar (12. 1910.) Kraljici svibnja – kantata za zbor (1. 6. 1912.) Noćni stražari – muški zbor uz soliste i pratnju glasovira (21. 5. 1914.) Uznesi se – zbor (1. 11. 1917.) Poputnica Hrvatskog doma – solo (29. 4. 1918.) (*1932./1933.) Svoje polje djelovanja pjevačko društvo »Vijenac« je proširilo na tiskanje muzikalija. Posebne - zasluge i za ove aktivnosti Društva pripadaju Ivanu pl. Zajcu. 23 Na sjednici Društva 2. veljače 1873. godine javila se ideja da bi bilo dobro, zbog mnogih pje vačkih društava, izdati jednu zbirku muških zborova – pjesmaricu! S oduševljenjem je društvo »Vijenac« počelo ostvarivati tu ideju. Obratilo se hrvatskim glazbenicima onoga vremena F. Kuhaču, I. pl. Zajcu, Đ. Eisenhuthu, V. Kolanderu i slovenskim skladateljima G. Ipavcu, D. Jenku, F. Grbiču i zatražilo dozvolu da izda njihove kompozicije. Svi spomenuti su se rado odazvali pozivu i poslali svoje skladbe ne tražeći zato nikakva honorara. Kruna toga rada bilo je izdanje pjesmarice 1874. godine pod imenom »Bisernica«. Izdanjem pjesmarice »Bisernica« pjevačkom društvu »Vijenac« porastao je ugled i priznanje izvan granica domovine. Dugo vremena je ova pjesmarica bila traženi »priručnik« hrvatskih pjevača! Budući da je prvo izdanje »Bisernice« bilo rasprodano, osjećala se potreba novoga izdanja! Društvo »Vijenac« ponovno se obratilo tadašnjim glazbenicima s molbom da dopuste izdati svoje skladbe. Svi su rado ustupili svoje kompozicije samo da se hrvatska pjesma što više širi. Naročito se u tome istaknuo Ivan pl. Zajc. On je čak i izjavio da je spreman preuzeti dužnost urednika. Tako je godine 1886. godine tiskana »Nova Bisernica«. Za izdanje »Nove Bisernice« velika zasluga pripada Ivanu pl. Zajc i Đuri Eisenhuthu. Oni, ne samo da su ustupili većinu svojih kompozicija, već su je redigirali i korigirali. Stoga se na sjednici Društva, 20. srpnja 1886. godine, zbog tih zasluga, predložilo da se obojicu skladatelja izabere za

začasne članove. A kako pravila nisu to predvidjela, da se i ona u tom smislu promijene.24 Zaključeno je, također, da se obojici pokloni u zlatorezu uvezana stara i nova »Bisernica«. 23 - Glazbeno pjevačko društvo »Vijenac« u zagrebačkom sjemeništu. Crtice iz njegove prošlosti Naime, širom domovine osnivala su pjevačka društva, zbog toga bi takva pjesmarica trebala kao »korica hljeba« – izložio je pred

sjednik Debeljak. Usp. Milan ZJALIĆ, .

24 Zagreb Tisak dioničke tiskare, vl. naklada, (1906), 57. U povijesti »Vijenca« Zjalić navodi da su od glazbenika Zajca i Eisenhutha stigle pismene zahvalnice, gdje zahvaljuju na časti i

16 PJEVAČKO DRUŠTVO »VIJENAC« I IVAN pl. ZAJC Tamburaški orkestar

- Sukladno novim pravilima Društva i prema zapisniku »Vijenca« diploma počasnoga člana društva Zajcu je uručena u travnju 1907. prilikom proslave 70. rođendana. U zapisniku III. redovi te sjednice Glazbenog pjevačkog društva »Vijenac« održane 9. lipnja 1907. godine zabilježeno je: »Starac je primio naš čedni dar (diplomu za začasnog člana ‘Vijenca’) s osobitom radošću, koja ga je tako obuzela, te se je suzom u oku zahvaljivao predavateljima. Važno je za ‘Vijenac’ što nam je tom zgodom obećao, da je još uvijek spreman za Vijenac raditi, samo mu dajmo tema.« (vidi faksimil - Zapisnika na str. 18) Pjevačko društvo »Vijenac« također je pripremilo objavljivanje dva sveska »Duhovnih (religi - ozne ili crkvene) melodija«. Vrlo je vjerojatno da ih je sam Zajc priredio za tisak, paginirao i napisao naslove, no one nisu ni do danas tiskane. Iz uvida u arhiv »Vijenca« prvi dio sveska »Duhovnih (re ligiozne ili crkvene) melodija« nije pronađen, dok drugi dio sveska još čeka objavu!

3. Skladbe Ivana pl. Zajca posvećene pjevačkom društvu »Vijenac«

Pjevačkom društvu »Vijenac« Ivan pl. Zajc je posvetio više skladbi koje se i danas čuvaju u Bogoslo viji u obliku Zajčevih rukopisnih originala ili prijepisa sa Zajčevom posvetom »za slavno pjevačko društvo ‘Vijenac’ zagrebačke bogoslovije.« Skladbe donosimo prema kronologiji njihovog nastanka i posvete pjevačkom društvu »Vijenac«.

Glaz- beno pjevačko društvo »Vijenac« u zagrebačkom sjemeništu. Crtice iz njegove prošlosti odlikovanju te da ne žale truda za tako vrijedno društvo koje se toliko trsi oko naše hrvatske pjesme. Usp. Milan ZJALIĆ, . Zagreb Tisak dioničke tiskare, vl. naklada, (1906), 74. Nažalost, ove zahvalnice nismo pronašli u arhivu »Vijenca«!

17 Zapisnik III. redovite sjednice Glazbenog pjevačkog društva »Vijenac« održane 9. lipnja 1907. godine.

18 PJEVAČKO DRUŠTVO »VIJENAC« I IVAN pl. ZAJC - 25 1. Prva skladba koju je Ivan pl. Zajc posvetio »Vijencu« 15. 6. 1880 godine je »Koračnica Vien - ca« (J. Pušek) za muški zbor u Es-duru (Op. 481). 2. Društvo »Vijenac« uvijek je sudjelovao u proslavama i akademijama »Zbora«. Među skladba ma posvećenih pjevačkom društvu »Vijenac« nalazi se jedna od tri himne »Zbora« (tekst I. Trnski) pod naslovom »Slavospjev« (Op. 615b) u As-duru, za muški zbor. Zajc je tu skladbu skladao 1886. - godine prigodom 50. godišnjice »Zbora duhovne mladeži« u nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu. 26

3. Jedna od čestih glazbenih inspiracija Ivana pl. Zajca27 bila je molitva »Ave Maria«. Pjevač kom društvu »Vijenac« Zajc je posvetio skladbu »Ave Maria« (Op. 888) za zbor, tenor, bariton i bas solo uz pratnju gudačkog zbora te glasovira i harmonija. Društvo »Vijenac« spomenutu je skladbu izvelo na koncertu u veljači 1894. godine. O tome koncertu M. Zjalić piše: »Koncert je krasno uspio.

Sve točke svidjele su se uvelike, a najvećma posljednja oveća kompozicija (Ave Maria), pisana baš 28za Vijenac. Bilo je obilje gostiju, koji