metal

fanzin

e //br oj 7, 2016

NEKRST // metal fanzin Fanzin o metal muzici, sa naglaskom na death-, black podžanrove

Broj 7 (izašao 07.07.2016) Samizdat Elektronsko i štampano izdanje

Urednik izdanja/recenzent: Andrej Romić Tehnicki urednik/dizajn: Desya Lovorov Saradnici: Aleksa Nedeljković Sandon Fetters (http://bandcamp.com/sandman, strana 7) Siddharth Rasaily (strana 5) Siniša Somberlain Tošić (strana 2)

FB: www.facebook.com/nekrstfanzin

Agalloch: Pale Folklore (1999)

Prvi album black/melo/doom majstora iz Oregona je uživanje za čula. Sećam se osećaja neverice kada sam pročitao da su Amerikanci, a ne neki evropski bend, jer “ovakvu muziku ne prave Ameri“. Već sa prve 3 kompozicije (She Painted Fire Across The Skyline 1, 2 i 3) slušalac zna da ovo nije “tek jedan u moru metal albuma”. Na ovo štivo se mnogi vraćaju i nakon 10+ godina slušanja, sa blagim osećanjem sete i prolaznosti, koji ne dolazi slučajno, jer je muzika protkana jakim feelingom jeseni. Definitivno, kako god to zvučalo, jesen je dominantna nota ovog albuma, sa svojim sporim (nekad doom, nekad tremolo) melodijama, na momente akustičnim, na momente orkestralnim (The Misshapen Steed). To ne znači da nema distorzije, duplih pedala i grubih vokala, ali čak i oni nisu tu da “smrve” slušaoca, već da saopšte priču koju je pisac zamislio. Specijalno bih se osvrnuo na vokal. Vokali kao da su namerno stišani, oslabljeni. Tu nećete čuti standardne blekerske screamove, više me asocira na promukli vapaj nekog seoskog starca, koji pokušava da evocira uspomene na ono što je izgubio: mladost i ljubav. Čudno, znam, ali to je moj subjektivni doživljaj. Pesme su u proseku dugačke i kompozicijski interesantne. Poslednja pesma (The Melancholy Spirit) savršeno zaokružuje celu priču. Ovaj album je zacementirao Agalloch visoko u moju listu bendova koji imaju ono nešto specijalno, i kojima se, bez obzira na raspoloženje, godine i trendove, uvek rado vraćam. #2 Anaal Nathrakh: Eschaton (2006)

Dame i gospodo, predstavljam vam zvučnu traku apokalipse. Savršenost iznad svega, prefin, brutalan, solidan, zreliji album Anaal Nathrakha nego njihovi prethodni albumi. Treći po redu full-length album, izbačen 16. oktobra, 2006. godine za legendarni . Jedan mnogo zreliji pristup kreiranju mu- zike od benda na ovom albumu. Sadrži toliko brzih i ubitačnih, brutalnih ele- menata, dok ima svoje tihe i lagane momente koji uglavnom sadrže po koji clean vokal, što je novitet od benda. Definitivno preporučujem ovaj album svima koji još ne znaju za bend. On je lekcija brutalnosti. NECRO CHAOS. Anaal Nathrakh je preporučen fanovima sledećih: The Axis Of Perdition, The Berzerker, Aborym.

#3 Angellore: La Litanie des cendres (2015)

Bend koji spaja melanholiju, tugu, dramu i mrak u svoj zvuk, francuski Angellore, koji je jedan veoma unikantan komad svetla na Francuskoj doom metal sceni, uspeli su da se probiju i osvoje fanove sa svojim originalnim i pre- lepim zvukom atmosferičnog, celtic doom metala koji sadrži mnogo folk i gothic elemenata. Svako ko voli prva par albuma benda Anathema, , Ixion, Agalloch, mora da proveri ove likove.

#4 Cyborg Octopus: Learning To Breathe (2016)

Pokušati objasniti muziku Cyborg Octopusa u par rečenica nije lako, jer je njihov žanr beskrajna inkorporacija divljih tehnikalnih, progresivnih, neokla- sičnih, hardkor, fank i klasičnih Hindu muzičkih uticaja i još mnogih. Svaka pesma je tako dobro sastavljena, fjužn se ne oseća prisiljenim, vokalne varijacije su takodje 'Uff!'. Kao jedno prokleto selo!

#5 Decline Of The I: Rebellion (2015)

Čudan, interesantan, abstraktan i mračan blek metal album, još čudnijeg, i još mračnijeg francuskog sastava Decline Of The I. Drugi full length album, iz- bačen prošle godine za jednu predobru izdavačku kuću, Agonia Records. Ovaj album sadrži visoke i intenzivne screamove od kojih ni jedan nije ispod 10 se- kundi, oštre riffove, ambient momente i jos neke interesantne eksperimentalne zvukove, uključujući i najobičnije pričanje na albumu. Pretežno jaka i bolesna sila post- agresije! Preporučujem fanovima opakog, eksperimen- talnog, i nesvakidašnjeg metal zvuka.

#6 Deviant Process: Paroxysm (2016)

Deviant Process, koji dolaze iz Kvebeka, prvi put došli na kopno sa svojim kratkim EP-om od dve pesme, a posle toga su se poprilično utišali na par go- dina, te smo ove godine videli kako su ova 4 majstora pustili progresivnu zver od albuma na slobodu! Bend kreira jednu osvežavajuću novu formu unikantnog zvuka s ovim albumom, koji će bez kompromisa da oduševi sve fa- nove žanra. Pun je agresivnih, catchy rifhova, slatkih leadova (uf taj ton gitare!), i vokala koji kolju dušu, i to sve je tako lepo upakovano i izmasterizovano da daje slobodu muzici da zablista, ali ipak da ostane sirova i brutalna. Ovi momci su možda novo ime mnogima, ali su definitivno stavili sebe na konkurs albuma godine.

#7 Duality: Elektron (2015)

Kad je Italija u pitanju, nema kompromisa. Predstavljam vam još jedan dragulj od benda koji dolazi iz te zemlje, i bukvalno su izbombardovali muzičku scenu sa svojim prvim, prošlogodišnjim debi albumom kojeg su nazvali Elektron. Duality je sastav koji je aktivan više od 14 godina, ali ipak svoju šansu za izbaci- vanje prvog albuma, nakon jednog kratkog demo snimka i EP-a, dobili su tek prošle godine. Čim čujete pesmu 'Six Years Locked Clock', koja počinje sa pre- lepim violinskim introom, a kasnije odmah vas šutne u glavu taj oldskul masan dubok progresivni/tehnikalan death ton koji automatski da neki Atheist/Death osećaj. Predlažem svim fanovima oldskul tehnikalnih bendova, a evo i par pri- mera koji mene podsećaju na ovaj bend: Ne Obliviscaris; Cynic; Pestilence.

#8 Ea: A Etilla (2014)

Nedelja mi prolazi dosadno, trošim vreme tražeći neke ultra obsjkur i ultra brutalne bendove. Ali ako sam ja na kraju srećan što mogu da podelim ovo s vama, jel' to vreme za džabe protraćeno? Pa nije, jeb'o ga ja. Ovom prilikom želim da vas upoznam, vas koji upravo čitate ovaj tekst, s bendom Ea iz SAD-a (bar tako piše da su odatle). Ništa se ne zna o ovom bendu, tačna lokacija, tačna imena članova, jer žele da ostanu anonimni. Mada, nije da mi smeta. Sviraju pretežak doom/death s mnogo atmosfere promešanom u svom retkom zvuku. Tekstovi su im navodno o antičkim tekstovima na mrtvom jeziku (koji su rekre- irani arheološkim studijama). Ime benda je ime boga u vavilonskoj mitologiji. No, sve u svemu, preporučujem ovaj bend svim fanovima doom metala, i naravno starog, klasičnog death metala. Kome se svidi bend nek proveri: Abstract Spirit, Shape Of Despair, Ahab. #9 Impureza: El Nuevo Reino De Los Ahorcados (2013)

Ne bi čovek verovao šta sve neće čuti na muzičkoj sceni. Impureza. Bend koji niko ne bi verovao da mešaju veoma brz, intenzivan brutal i tehnikal death s FLAMENKOM! Iako su Francuzi, njihovi tekstovi su kompletno na španskom, i definitivno sam oduševljen njihovom muzikom, iako sam, priznajem bio skep- tičan, posle preslušavanja prve pesme, mogu reći da više uopšte nisam. Odu- ševljen sam ovim bendom, kao što ćete i vi takođe biti. Obećavam. Ako se nekom svidi ovaj zvuk, predlažem mu sledeće bendove: Flamental, Raza De Odio, Marc Rizzo, a što se tiče samog brutal zvuka: Hour Of Penance, Fleshgod Apocalypse i ostale klasike.

10 Impuritum: Daemo (2013)

Pre tačno 3 godine, otvorile su se kapije pakla. S ovim kratkim, ali ipak obimnim demo snimkom, bend Impuritum se zakopao na prvo mesto kultnih Death/ Black metal bendova, možda samo čeških, mada za mene i internacionalnih. Naime, saznao sam ovaj bend na najbolji način kako se jedan bend može otkriti. Kao iznenađenje, slušajući ih uživo, ove godine, na kultnom United Slavic Swords festu u Novom Sadu. Doživeli su poprilično neprijatnu atmosferu, onakvu kakvu ovi momci definitivno NE zaslužuju, ali dobro, nisu toliko po- znati (ali biće jednog dana). Sirov dinamitski opak zvuk masnog oldskul death- black metala s veoma dugačkim i visokim screamovima, growlovima, catchy riffovima, i naravno bubnjevima. Nisam napomenuo da je bubnjar u ovom bendu, legenda lično, Honza Kapak. Svaka mu čast. 11 Mgła: Groza (2008)

Album Groza je prvi full-lenght album kultnog benda Mgła. Ceo album u su- štini možemo spojiti i sa njegovim imenom! Ružan, a opet prelep po svojoj at- mosferi koja ne predstavlja ništa drugo do - smrt. Dobri riffovi, jaki ritmovi, sve to spojeno sa tamnom melodikom. Album ukratko - Još jedan put do smrti. Preporuka na pesme ‘I’ i ‘IV’. Preporučeno fanovima Batushka, Cult Of Fire i Plaga!!!

12 Nails: You Will Never Be One Of Us (2016)

Bojim se ovog albuma. Bojim se ovog benda. Fizički i psihički me zlostavljaju. Al’ u isto vreme ih i obožavam i preslušavam ovaj album već po ko zna koji put. Nova pretnja. Osveta. Povratak mrtvih. Povratak jebenih Eksera!!! Bomba energije, smrdljiva, opaka, surova, masna, zastrašujuća i brza atmosfera onog najbrutalnijeg mogućeg hardcore zvuka pomešanog s grindom i powerviolen- ce-om. Nastavak priče nakon zadnje stvari, Abandon All Life, ali ipak za mrvicu brže i energičnije. Toliko o tome, sad ako me izvinite, idem da slušam dalje ovaj mrak. Uživajte takođe, inače vas neće samo album zlostavljati, već i ja.

15 Saor: Aura (2014)

Retki su bendovi koji imaju tu čar i moć u svom zvuku, da dok piče njihovi albumi, oni svojom lepotom uspeju da očaraju slušaoca da se on baci u neki petnaesti univerzum ili purgatorijum. No, bend Saor je definitivno jedan od tih koji uspevaju u tome. Ovaj jednočlani celtic/atmospheric black metal sastav ima veoma unikantan zvuk, koji kao što malopre rekoh, umeva da očara i da se u jedom momentu nađete na nekoj planini sličnoj ovoj na artworku albuma. Album sadrži prelepe melodije, do jaja sirove, ali zato i lepe clean vokale, epik atmosferu, rifove, sve je savršeno. Podseća me na Agalloch, Primordial, Winterfylleth.

15 So Hideous: Laurestine (2015)

So Hideous je jedan vrlo, vrlo interesantan, a po mom mišljenju savršeni black metal sastav iz Njujorka, trenutno potpisan za Prosthetic Records, dok su ovaj album sami izdali. Ovi momci mešaju intenzivne black, hardcore i orkestralne elemente da bi kreirali jedan savršen miks muzike koji bend naziva 'Žestoka sila post-black metala'. Laurestine je drugi full-length album benda, izbačen 2 godine posle prvog kojeg su nazvali ‘Last Poem/First Light’. Srdačno predlažem bend SVIM fanovima običnog blacka, i svih njegovih podžanrova. Takođe, ko voli Deafheaven, Wolves In The Throne Room OBAVEZNO proverite So Hideous!!!

16 Agalloch: Pale Folklore (1999) http://agalloch.bandcamp.com/

Anaal Nathrakh: Eschaton (2006) http://anaalnathrakhsom.bandcamp.com/album/eschaton

Angellore: La Litanie des cendres (2015) http://angellore.bandcamp.com/album/la-litanie-des-cendres

Cyborg Octopus: Learning To Breathe (2016) http://cyborgoctopus.bandcamp.com/album/learning-to-breathe

Decline Of The I: Rebellion (2015) http://agoniarecords.bandcamp.com/album/rebellion

Deviant Process: Paroxysm (2016) http://deviantprocess.bandcamp.com/album/paroxysm

Duality: Elektron (2015) http://prcmusic.bandcamp.com/album/duality-elektron-cd

Ea: A Etilla (2014) http://eadoom.bandcamp.com/album/a-etilla

Impureza: El Nuevo Reino De Los Ahorcados (2013) http://impureza.bandcamp.com/album/el-nuevo-reino-de-los-ahorcados

Impuritum: Daemo (2013) http://bandzone.cz/impuritum

Mgła: Groza (2008) http://no-solace.bandcamp.com/album/groza-lp-2008

Nails: You Will Never Be One Of Us (2016) http://www.youtube.com/watch?v=hGGGh03jN4w

Saor: Aura (2014) http://saor.bandcamp.com/album/aura

So Hideous: Laurestine (2015) http://sohideous.bandcamp.com/album/laurestine