Hrvatski Planinar« – Èasopis Hrvatskog Planinarskog Saveza »Croatian Mountaineer« – Journal of the Croatian Mountaineering Association

HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:45 Page 1

GODIŠTE 98 ISSN 0354-0650

SVIBANJ 2006 ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA 5 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:45 Page 4

IMPRESSUM

»HRVATSKI PLANINAR« – ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA »CROATIAN MOUNTAINEER« – JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje (za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja 1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do 1948., a od 1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

PRETPLATA za 2006. godinu iznosi 140 kuna (za inozemstvo 35 eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinarskog saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, u rubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj. Pretplata za inozemstvo uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HR XX 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj. NAKLADNIK Hrvatski planinarski savez 1 2 Kozarèeva 22, 10000 Zagreb tel. 01/48-23-624 PRETPLATNIK Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO tel./fax 01/48-24-142 ADRESA e-mail: [email protected] XXXXX NASELJE 1 2 http://hps.inet.hr

PRETPLATNIK Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO UREDNIŠTVO =140,00 ADRESA XXXXX NASELJE PRETPLATNIK e-mail adrese za zaprimanje èlanaka: ADRESA PRETPLATNIKA, XXXXX NASELJE [email protected] HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ 2360000-1101495742 KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB XXXXX [email protected] VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1) otisnut je uz Vašu adresu, koja 1 GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK je nalijepljena na omotnici za Alan Èaplar slanje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti na- Palmotiæeva 27, 10000 Zagreb znaku o obavljenoj uplati. Tako možete provjeriti je li Vaša uplata e-mail: [email protected] za tekuæu godinu uredno primljena i evidentirana u Hrvatskom mob.: 091/51-41-740 planinarskom savezu (2). tel./fax: 01/48-17-314

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za primanje èaso- UREDNIÈKI ODBOR pisa, trebaju se pismom, telefonom ili e-mailom javiti Hrvatskom Damir Bajs planinarskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplat- Darko Berljak nicu i brojeve koji su izašli od poèetka godine, a zatim æe, nakon Vlado Božiæ uplate, svaki mjesec na svoju adresu redovno primati svoj Faruk Islamoviæ primjerak èasopisa. Goran Gabriæ Željka Kasapoviæ CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna (+ poštarina). Zdenko Kristijan Branko Meštriæ SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom. Krunoslav Milas Krajnji rok za primitak priloga je deseti dan prethodnoga mjeseca Željko Poljak (20 dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæe- Robert Smolec nja i urednièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Svi se primljeni materijali na zahtjev vraæaju autorima. Prednost imaju LEKTURA I KOREKTURA prilozi sa zanimljivim temama koji su popraæeni boljim izborom ilus- Željko Poljak tracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnom formatu (e- Robert Smolec mailom, na CD-u ili disketi, ali ne unutar Wordovih dokumenata!). Radovan Milèiæ Goran Gabriæ STAVOVI i mišljenja izneseni u èasopisu nisu nužno stajališta Hrvatskog planinarskog saveza i Urednièkog odbora. TISAK CJENIK OGLAŠAVANJA šaljemo zainteresiranim oglašivaèima na Ekološki glasnik, Donja Lomnica zahtjev. ISSN 0354-0650 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:43 Page 161

SADRŽAJ

Godište Broj Volume 98 Number 5 Svibanj - May 2006

TEMA BROJA Dinara

SADRŽAJ

Tako smo markirali Dinaru ...... 162 162 Tomislav Pavlin

Markiranje Dinare Dinarska zima ...... 168 Nikola Gojeviæ Zašto volim planinu...... 170 Mirko Belaviæ Sunce nad Antelaom, kraljem Dolomita ...... 173 Adrian Horvat 173 Pokljuške planine ...... 179 Damir Bajs Antelao u Dolomitima Planinarski štapovi ...... 184 Dario Švajda Šetnja pjegavog daždevnjaka ...... 186 Jasna Žagar Zgode i nezgode s planinarskih putovanja ...... 188 Vanja Radovanoviæ 179 Planinarske kuæe...... 192

Pokljuške planine Pisma èitatelja ...... 195 Planinarski putovi ...... 196 Tko je što u hrvatskom planinarstvu: prof. Mirko Belaviæ ...... 197 Vijesti ...... 198 Kalendar akcija ...... 200

184 SLIKA NA NASLOVNICI Planinarski štapovi Na usponu prema vrhu Dinare foto: Alan Èaplar

161 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:43 Page 162

OZNAÈAVANJE PLANINARSKIH PUTOVA Tako smo markirali Dinaru

Tomislav Pavlin, Zagreb

inaru, najvišu hrvatsku planinu, malo se tako jednostavan. Dinara je postala granièno posjeæivalo prije Domovinskoga rata. podruèje novoutemeljenih država, a na nekim DJe li to bilo zbog zapuštene planinarske dijelovima planine bilo je i ratnih ostataka, pa kuæe na Brezovcu, dugih i slabo oznaèenih prije sigurnost kretanja bila upitna. Jedini plani- laznih putova ili nekih drugih razloga, teško je narski objekt na cijeloj planini, kuæa na Bre- reæi. Išlo se uglavnom iz Podinarja, ponekad iz zovcu, bila je zapuštena, opustošena i nepri- Knina, preko Guga ili Vrpolja, a možda je naj- kladna za prihvat planinara. Kretanje u graniè- bolji i najljepši prilaz bio s bosanske strane, iz nom podruèju nije bilo ugodno jer se ilegalno Bosanskoga Grahova, preko Risovca. Marka- prelazilo granicu, pa je za planinarenje trebalo cije su bile loše održavane pa bi u traženju puta pribaviti i dozvolu policije. katkad pomogli domaæi planinari. Uz suradnju i pomoæ domaæih ljudi, po- Ljeti je na prostranim visoravnima Risovca, sebno lovaca, prionulo se obnovi planinarskih Brezovca i Dulera bilo živo, jer su ondje bila na putova i planinarske kuæe na Brezovcu. U pro- ispaši brojna stada ovaca. Dolazak kamiona po ljeæe 1997. Komisija za planinarske putove janjad bila je dobrodošla pomoæ planinarima HPS-a dobila je dozvolu za dolazak na Dinaru, jer se tako skraæivao dug prilaz slabo održava- a domaæi planinari i njihovi sumještani s ve- nom cestom iz Knina preko Guga i Suvog polja. seljem su prihvatili našu zamisao da se obnove Iako su zbivanja iz prošlog Domovinskog planinarski putovi na Dinari. Naveèer 17. rata ostavila traga, nije se dugo èekalo da pla- svibnja 1997. krenuli smo Rudi Hahn i ja noæ- ninari nakon osloboðenja ponovno krenu poho- nim vlakom u Knin, a ujutro smo imali dogovo- diti Dinaru. No, povratak na Dinaru nije bio ren susret s Milanom Sunkom iz Splita. S njim, TOMISLAV PAVLIN

S jedne od markacistièkih akcija na Dinari

162 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:43 Page 163 TOMISLAV PAVLIN

Na Badnju

još jednim splitskim markacistom i èasnikom koji je ostao na Brezovcu, pozivajuæi nas da se Hrvatske vojske krenuli smo terenskim vozilom vratimo i napravimo nešto da planinari ponov- prema Brezovcu. Nažalost, izgubili smo dosta no poènu dolaziti na Dinaru. Kasno naveèer vremena jer se na vojnom poligonu ispod došli smo u Knin, sretni što smo uspjeli saèu- Badnja održavala vojna vježba, a ostali smo i vati glave od stalnog poskakivanja terenca, koji bez prijevoza jer se èasnik HV-a vozilom hitno je Lola majstorski vozio preko silnih rupetina i morao vratiti u Knin. kvrga. Vjerojatno ne bismo stigli na vrh da nam Ponovno smo došli tjedan dana poslije, nije pomogao jedan od domaæih ljudi, Lola, koji predvodeæi grupu od 50-ak zagrebaèkih plani- nas je odvezao do Brezovca, pa iznad Dulera, nara. Ujedno smo testirali dokle se može priæi gotovo do Samara. Na Brezovcu pridružio nam autobusom. Vozaè je imao mnogo poteškoæa se još jedan od domaæih, Žare. Tako smo na- zbog loše ceste, ali je uspio stiæi do Suvog polja. doknadili vrijeme, ali smo i dalje imali nevolja Odatle pa preko Brezovca do vrha i natrag jer markacijama nije bilo ni traga, vršni greben trebalo nam je nepunih osam sati hodnje. Bio bio je pred nama, a nitko od nas nije bio sigu- je to prvi veæi pohod na Dinaru i priprema za ran kuda treba iæi. Na prijedlog najiskusnijeg velik pohod koji se trebao održati sljedeæe 1998. od nas, Milana Sunka, krenuli smo izravno godine prigodom Dana hrvatskih planinara. prema vršnom grebenu. Pokazalo se da smo Prije toga pohoda trebalo je proèistiti i pre- ipak krenuli suviše ulijevo, pa smo se na kleko- markirati putove od Glavaša do vrha Dinare i vinom obraslom grebenu, veæ umorni, morali do planinarske kuæe na Brezovcu. Na tome mje- probijati do dobro vidljivog trigonometrijskog stu bila je predviðena prigodna sveèanost povo- stupa na vrhu. Do vrha nam je tada trebalo dom Dana hrvatskih planinara, a za dalje je bio skoro 5 sati hoda. Ljepotu vidika s vrha umanjio predviðen prijevoz vojnim kamionima do Guga. je dojam koji je stvarala razbacana vojna oprema. Rano ujutro, 11. svibnja 1998., stigli smo u Povratak na Brezovac bio je lakši, jer je Knin, dobro opremljeni markacistièkim pribo- Milan sada lakše pronalazio put. Putem smo rom, hranom i piæem. U Kninu je veæ bilo dogo- ostavili poneku oznaku za pomoæ pri drugom voreno sve potrebno u vezi s našim prijevozom dolasku, a kasni dolazak na Brezovac požurio i noæenjem, a Rudiju i meni pridružili su se nas je da Lolinim terencem lošim kolnim putom Jozo Karadža iz Zagreba, Ive Mariæ iz Zadra te krenemo u Knin. Rastali smo se sa Žareom, Stipe Èulina iz Knina. Višak stvari odvezao je

163 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:43 Page 164 ALAN ÈAPLAR

na Brezovac naš »logistièar« Lola, a nas peto- prešli 1300 metara, pa su i vidici naokolo bili ricu je u Glavaš prevezla policija. Tako je lijepi. Vidjeli su se Bat i dalje Troglav u Bosni, poèela najveæa akcija markiranja Dinare. pa u daljini Mosor, Kozjak, Moseæ, Svilaja, Pro- Veæ je davno svanulo i sve je upuæivalo da mina, Kijevski Bat. Ispod nas vidjelo se neko- æe cijeloga dana biti dobro vrijeme. Pozdravili liko pastirskih nastambi, a netko je rekao kako smo se s dvojicom pastira i krenuli ureðivati pu- bi ovo mjesto bilo pogodno za planinarsko sklo- tove prema vrhu. Na èelu su išli Ive i Stipe i nište. Bilo je to na predjelu Košare, gdje se krèili stazu, a nas trojica smo iza njih markirali. danas doista i nalazi lijepo sklonište kijevskih U poèetnom smo zanosu brzo smo prošli dio planinara. puta do gradine Glavaš. Slijedio je uspon iznad Nastavak posla bio je zamorniji. Sunce je Pekasove drage, kroz šumu, pa pokraj kijevskih pripeklo, osjeæali smo umor, ali smo izdržali do staja, mimo vrela, po otvorenom kamenitom i vrha. Na vrh smo stigli nešto poslije 16 sati. travom obraslom terenu, do mjesta zvanog »re- Èestitali smo jedni drugima, zadovoljni što smo storan«. To je mjesto gdje je prije rata prilazio spojili markirane putove s obiju strana Dinare. planinarski put od Uništa. Tu i tamo viðali smo Preostala nam je još samo obnova puta od vrha znakove neodreðene, ljubièastocrvene boje do Brezovca i do Guga. Slijedio je nešto kraæi, (nije jasno je li to bila nekakva predmarkacija iako nimalo lakši posao markiranja strmog sila- ili što drugo), koje smo premarkirali našim pra- za prema Samaru, a zatim i dijela puta iznad vilnim crveno-bijelim markacijama. Bili smo Dulera do Brezovca. sigurni da idemo pravim putom, jer smo znali Kad smo stigli do novoprobijenog vojnog da nas Ive, a posebno Stipe, nekadašnji èlan puta ispod Samara, iznenadio nas je zvuk vozila kninskog PD »Dinara«, sigurno predvode. koji se èuo iz smjera Brezovca. Uskoro smo Bližilo se podne pa se trebalo odmoriti. opazili Lolin terenac, koji je upravo izašao iz Odmor nam je bio dobrodošao jer smo veæ bili šume iznad Dulera i vozio prema nama. Razve-

164 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:43 Page 165

KAKO SE ZOVE NAŠ NAJVIŠI VRH? Poznato je da se najviši vrh Hrvatske nalazi na planini Dinari i da je visok 1831 metar. Do Domo- vinskog rata za taj se vrh svuda pisalo i govorilo da se zove Dinara i tako je oznaèen na svim dostupnim zemljovidima. Meðutim, od uspostave samostalno- sti, vrh su planinari poèeli nazivati Sinjal i taj je naziv na mnogo mjesta ušao u planinarsku literaturu. U Poljakovom vodièu »Hrvatske planine« (i u predratnim izdanjima) navodi se da se za vrh Dinare ponekad koristi naziv Sinjal, što dolazi od rijeèi signal. Meðutim, taj naziv je lokalizam kojim se koriste žitelji Kijeva i okolice, dok je za Kninjane Dinara od davnina bila naziv i za planinu i za njezin vrh, a naziv Sinjal veæini njih je nepoznat. To je razumljivo jer se signal (geodetski stup) s kninske strane ne vidi, za razliku od kijevske, s koje ga se može vidjeti iz daljine. Onaj tko s kijevske strane doðe do »sinjala«, stigao je dakle na vrh planine. Neki su hrvatski vrhovi dobili nazive po graðenim objektima koji se nalaze na vrhu, pa tako, primje- rice, na Zrinskoj gori imamo vrh zvan Piramida, na Bjelolasici Kulu, a na Dilju Èardak. Razumljivo je da to nisu izvorni nazivi, no kako u davnini nije bilo drugih naziva za te vrhove, u karte su ušla ta imena i danas se normalno koriste. Hoæe li i treba li tako biti i s najvišim vrhom Dinare ili smo se u ovom selilo nas je hladno pivo, a mi smo olakšani za sluèaju možda zaletjeli? teret koji je Lola odvezao, nastavili pješice Dakle, pitanje je kako bismo u takvom sluèaju prema Brezovcu. trebali nazivati najviši vrh planine Dinare i ujedno Kad smo na stablima kod planinarske kuæe najviši vrh naše domovine – Sinjal ili Dinara? na Brezovcu nacrtali posljednje markacije, a bio Danas se uglavnom koriste oba naziva, bez nekog pravila i reda. Prednost bi možda ipak trebalo dati je veæ mrak, ništa nije bilo ljepše od veèere koju nazivu Dinara, koji je opæeprihvaæen, jasan, tako su nam u obližnjoj kuæi priredili Žare i Lola. oznaèen na zemljovidima, a koristi ga i veæina ljudi Oh, kako je bilo lijepo sjesti nakon trinaest sati koji žive podno te planine. Ur. boravka na terenu! A nakon toga? Kako sam veèerao i legao u krevet – ne znam! Uglavnom, ujutro sam se probudio s komadom kruha koji Kako potpisati ovu sliku: »Sinjal (1831 m) na Dinari« ili »sinjal na Dinari (1831 m)«? sam naveèer imao u ruci. Miris kave ili domaæeg planinskog èaja po- služio nam je umjesto budilice, pa smo rano ustali i odmah krenuli na posao. Dobar doru- èak, potrebne stvari u ruksak i u ruke i odmah dalje! Suvišne æe stvari dovesti naša logistika. Sad je veæ bilo lakše jer smo od kuæe u kojoj smo prenoæili išli poznatim putom, što vodi podno slikovitog Badnja, uza zapuštena, ogra- ðena zemljišta, obrasla mirisnim sunovratima. Od dva moguæa puta izmeðu Badnja i Visibabe, zbog sigurnosti nastavili smo kolnim putom do spoja sa starim putom iz bosanskog Risovca i

165 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:43 Page 166 GORAN GABRIÆ

Skupna slika sudionika pohoda na Dinaru 2003. godine

Bosanskog Grahova, gdje se nalazila ploèa s još i Crvena zemlja, a na njemu se nalazi i oznakom državne granice. Kako smo pripremali Markov grob. S tog je mjesta lijep vidik prema pohod za iduæu godinu, ostalo je, zbog lošega Badnju i Dinari. kolnog puta, otvoreno pitanje prijevoza vojnim Na silasku je trebalo nastaviti dugom i do- kamionima. Sve smo rupe dobro upoznali noæu sadnom cestom prema Kninu. Cestom, ili...? u Lolinom terencu. Stipe nas je, meðutim, poveo zaraslim pre- Radeæi naš posao, opet smo uživali u vidi- èacem od mjesta zvanog Rodiæ, pa preko Žli- cima na daleke i bliske vrhove i planine: Vele- bina i Kaligerovca do mjesta gdje se opet stiže bit i Ilicu (Uilicu), te udolinu devet bukovaèkih na cestu. Kratak odmor, pa opet preèacem kroz bunara. Bili smo prilièno brzi i veæ prije pod- Kraknovac i kroz borovik do potoka u Gugama. neva poèeli smo se spuštati prema Suvom polju. Još smo za dana stigli markirati završni dio puta Uz put je bilo mnogo zemunica, koje su nam se kroz Guge do glavne ceste za Knin. Na kraju na ovom otvorenom terenu èinile dobrim zaklo- smo doživjeli veliko iznenaðenje. Pripremili su nom u sluèaju potrebe. Ovaj predio ljudi zovu nam ga domaæi èovjek, Ante Gugo, i sam pla-

Planinarski dom »Brezovac« Planinarska kuæa »Martinova košara«

166 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:43 Page 167

ninar, i njegova obitelj, poèastivši nas veèerom. potreban materijal, 12 radnih sati. Drugi put, Bilo je još vremena da se popije poneka èašica od 29. kolovoza do 1. rujna 2004., obnovljeni su piæa, koja je sada itekako trebala. putovi od Suvog polja do Brezovca i do vrha te Lola nas je odvezao u Knin, Stipe i Ive je markiran pristup na Badanj (Tomislav Pav- ostali su u Kninu, a od veèernjeg se povratka lin, Rudi Hahn, Jozo Karadža, Stipe Èulina, Ive vlakom iz Knina u Zagreb, sjeæam samo da smo Mariæ, Ljudevit Petrekoviæ i Ante Gugo kao bili potpuno iscrpljeni. Probudili smo se u ot- »logistika«). Tom je prilikom utrošeno 18 rad- kvaèenom vagonu na sporednom kolosijeku nih sati, a na Badnju je postavljena kutija s upis- Glavnog kolodvora u Zagrebu. nom knjigom i žigom. Obnovu putova od Gla- Bili smo zadovoljni obavljenim poslom. Prvi vaša do vrha napravili su èlanovi HPD-a »Mo- smo dan utrošili 13, a drugi dan 12 sati. Sada se sor« iz Splita i HPD-a »Sinjal 1831« iz Knina. moglo reæi da je sve spremno za planirani prvi Ureðivanje putova predvodio je proèelnik veliki pohod planinara na najviši hrvatski vrh, Komisije za planinarske putove HPS-a, Tomi- na Dan državnosti Hrvatske, 30. svibnja 1998.! slav Pavlin, uz spomenute èlanove Komisije Èlanovi Komisije za planinarske putove (Rudi Hahn, Jozo Karadža) i markaciste iz dru- HPS-a još su dvaput dolazili na Dinaru ureði- gih društava (Ive Mariæ, Stipe Èulina, Ljudevit vati putove. Prvi put došli su 31. svibnja i 1. lipnja Petrekoviæ). Nezaobilazna je bila pomoæ Hrvat- 2002. radi obnove dijela puta od Suvog polja do ske vojske i Policijske uprave Knin, a posebno Brezovca i vrha (Tomislav Pavlin, Rudi Hahn, pomoæ domaæih ljudi: Lole, Žare, Ante Guge, Jozo Karadža i Ive Mariæ). Utrošeno je tada, uz Andrije Kaligera, obitelji Mariæ i drugih.

167 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:43 Page 168

USPON NA DINARU Dinarska zima

Nikola Gojeviæ, Kijevo

želji i namjeri da hrvatskim planina- Od Donjih Torina pa sve do samoga vrha, rima otkrije i približi ljepotu naše naj- pred oèima nam se ukazuje neka nova, dotad Uviše planine Dinare u zimskom ruhu, neviðena slika Dinare. HPD »Sinjal 1831« iz Kijeva organiziralo je 28. Snježni pokrivaè na tom dijelu visok je od sijeènja 2006. godine zimski uspon na njezin 50 do 100 cm. Na nekim su proplancima i vrta- vrh. Mnogi žitelji Podinarja nisu bili na Dinari èama nanosi snijega još i viši. Ostajemo zate- po zimi, pa tako ni ne znaju za sve èari i ljepote èeni tim prizorima. To je slika neke druge koje su im nadohvat ruke. Uistinu, naša najviša Dinare, Dinare kakvu nismo navikli gledati, ali planina i u zimskim uvjetima svojim posjeti- još ljepše i privlaènije. teljima pruža nešto posebno i nezaboravno. Kad se sada prisjeæam te ljepote, pitam se Pokušat æu o tome posvjedoèiti rijeèju i slikom. zar je zaista moralo proæi toliko mnogo vre- Zapoèinjemo uspon u selu Glavašu. Odatle mena i bezbroj zima da bismo tek sada otkrili kreæe poznati planinarski put prema dinarskim ljepote i èari zimske idile na Dinari. Želja mi je zaravnima i vrhovima. Nošeni velikom željom i da ubuduæe ne bude tako, veæ da što više plani- radoznalošæu, veæ nakon sata hoda, kod Gor- nara, skijaša i izletnika neposredno doživi tu lje- njih bunara, poèinjemo gaziti snijeg. Sam po- potu. gled na te ljepote i pogled prema prvim Prošle godine otvoreno planinarsko sklo- snježnim nanosima i zapusima zadivljujuæi je. nište »Martinova košara« na Donjim Torinama Oblici tla, igra vjetra i snježnih pahuljica te pružit æe zaštitu i zaklon svima onima koji doðu okolno raslinje stvaraju pejzaž neopisive u zimskim uvjetima, a uz naloženu vatru, pre- ljepote. dah, razmjenu iskustava, dogovor meðu plani- NIKOLA GOJEVIÆ

Planinarsko sklonište »Martinova košara« na Donjim Torinama zameteno snijegom

168 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:43 Page 169 ALEKSANDAR GOSPIÆ

narima, okrjepu te uz jelo i piæe, dinarska zim- planine diljem Europe, iako to zapravo nisu. ska idila bit æe još potpunija. Pozivam sve hrvatske planinare da pohode Dakako, nismo propustili planinarski obred Dinaru kako bi nas što više svjedoèilo o njezi- grijanja uz vatru u skloništu. Nakon toga dio nim ljepotama. Iz dana u dan, kako ljeti, tako i nas je krenuo prema samom vrhu, a drugi su zimi, neka nas bude što više na Dinari. Ona ima obilazili okolicu Donjih Torina. ljepota i èari dovoljno za sve nas. Te neotkri- Osim idile za oèi i dušu, u svom zimskom vene èari i ljepote treba prenositi drugima, s na- ugoðaju Dinara pruža i pogodne moguænosti za dom da æe jednog dana i naša najviša hrvatska skijanje; bezbroj putova i terena svih konfigu- planina postati odredište mnogobrojnih plani- racija, za svaèije želje i moguænosti. I opet se pi- nara, skijaša i izletnika. tam, hoæemo li to jednoga dana znati bolje isko- Njezina ljepota bit æe onolika koliko svi mi ristiti ili æe nam i dalje biti ljepše i draže daleke u njoj budemo htjeli i znali uživati. ALEKSANDAR GOSPIÆ

Vidik s vrha Dinare

169 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:43 Page 170

SMISAO PLANINARENJA Zašto volim planinu

Mirko Belaviæ, Senj

»U slutnji, u èežnji, daljine, daljine, u srcu, u dahu, planine, planine...« Tin Ujeviæ

ubav prema planini stalno živi u meni. Nije došla odjednom, nego je postupno obuzimala moje tijelo i moju Lj DARKO BERLJAK dušu. Danas, kad pogledam iz perspektive sta- rijeg èovjeka, vidim da je sve ono što sam dao planinarstvu gotovo beznaèajno prema onome što sam od njega dobio. Zapravo od planine, Prirode. A, dobio sam mnogo, mnogo... Koliko sam puta jedva èekao kraj radnog tjedna da odem u planinu, najèešæe s prijate- ljima i svojim bližnjima. Biti s njima, družiti se, veseliti se, prvi je veliki dobitak. I usput upoznati još mnogo ljubitelja prirode, sprijateljiti se, zavoljeti ih i ostvariti trajna prijateljstva. A, onda ih, poslije, mnogo puta susretati na pohodima u planinu, vesele, drage, široke, pune ljubavi... U svima ushit, pjesma i divljenje. To su oni ljudi koji se iskreno, gotovo djeèje zadive boji klinèiæa, dubini modrila encijana i pla- vetnilu potoènice, jer priroda je puna ljepota i èuda. Tko u njoj nije bio taj nikada neæe znati jutarnju ljepotu zelene èistinice okružene visokim smrekama, a na njoj stisnutog u ljubavi prelijepog srndaæa i plahe srne. Ne krenete li u planine, nikada neæete osjetiti i doživjeti veli- èanstvenost kruženja planinskog orla, dok pluæa udišu opor miris soène i tamne crnogorice, a vi slušate dašak vjetra koji vas draška po hladnom i crvenom licu. A tek simfonija huka potoka, pa sve ono predivno cvijeæe! Samo mi, hodaèi planinom, znamo da se u njoj naša duša može napiti ljepotom, koju onda možemo darivati drugima – što smo i dužni, zar ne? Hodajuæi planinom, upoznao sam staze i bogaze, sunovrate, nogostupe, toèila i prijevoje,

170 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:43 Page 171

izvore i potoke, kukove i grebene, sedla i doli- s njome borimo za svaki njezin vrh, a ona se ne, peæine i ponore, drage i sniježnice... Upo- podaje samo hrabrima koji su željni borbe i znao sam njezin biljni i životinjski svijet, gospo- pobjede. To je zapravo i smisao života: stalno darsku važnost i vrijednost šuma, njezinu do vrha, do cilja, neodustajanje, a onda radost povijest i povijest ljudi koji su nekad živjeli u da smo to mogli i da smo uspjeli. tim krajevima, o èemu, nažalost, prièaju samo Ima nešto èemu sam se u planini uvijek kameni tragovi njihove civilizacije. ponovno radovao: ljudi što sam ih doveo u pla- Znati sve to svrha je i smisao planinarenja ninu bili su zadovoljni, razdragani, smiješili su kao kulturne potrebe današnjega èovjeka. se i bili su sretni. Svima nam je bilo lijepo. Planina je oduvijek u meni budila èežnju za Pa, i opet, ljudi su u planini otvoreniji, visinama, za nepoznatim vrhovima ispucanim srdaèniji, iskreniji, rado dijele i brzo pomažu. od sunca i išibanim vjetrom. Planina traži da se Nikada grube rijeèi ni ružne psovke. HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:43 Page 172

No, najvažnije, èežnja za planinom to je zapravo težnja za duhovnim visinama. Ondje se ALAN ÈAPLAR vidi svemoæ Božja, ljubav Božja. Nigdje se èovjek ne osjeæa toliko kao dio prirode i njezina Stvoritelja kao u dostojanstve- nom miru visokih vrhunaca. Takoðer, i prava spoznaja sebe i svojega, moje divne domovine Hrvatske, moguæa je u tišini i ljepoti planina. Èovjek se osjeæa malen, a tako velik, kao kruna stvorenja koje spoznaje sve te ljepote, velièajuæi Boga, Stvoritelja. Da nisam išao u planine bio bih, vjerujem, siromašniji za saznanja, doživljaje i osjeæaje, a vjerojatno i za dio zdravlja. Jedan je duhovnik rekao: »Mnogo putova vodi k Bogu, a jedan je od njih kroz planine.« Treba krenuti u planine! ALAN ÈAPLAR HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:43 Page 173

DOLOMITI Sunce nad Antelaom, kraljem Dolomita

Adrian Horvat, Èakovec

olomiti! Desetak u nebo propetih ma- siva, tisuæu vrhova, stijena, tornjeva, Digala i nebrojeno mnogo planinarskih domova, bivaka, livada, stazica, ferata. ANÐELKO HRŽENJAK Marmoladu zovu kraljicom, a Antelao kraljem Dolomita. Izmeðu njih prostiru se zelene šume smreka, ariša, borova, strme alpske livade, jezera, zavojitim cestama obavijeni alpski prijevoji. Negdje izmeðu njih nalaze se i moje misli, još od davne 1990. kada sam prvi put bio ovdje i upoznao kraljicu, sve do današ- njih dana kada se spremamo upoznati i njegovo velièanstvo – Kralja. Vožnjom preko Tarvisija, Tolmezza, prije- Ljepote južnog Tirola voja Passo di Mauria, na kojem se ne možemo nadiviti ljepoti starih, velikih, autohtonih kamenih kuæa, stižemo u predvorje Antelaa. U labi- natovareni zimskom penjaèkom opremom, rintu uskih, strmih ulièica San Vita di Cadore kuhinjom, spavaæim sobama te filmskim i foto- treba pronaæi onu pravu koja vodi prema kuæi grafskim studijem, a do veèeri moramo svladati »Scotter Palatini«. Gledamo u strehu našega uspon od 1500 metara. kralja i primjeæujemo da je na njoj relativno Po siparnim zavojima uspinjemo se prema malo snijega, pa dereze ostavljamo u autu. sedlu Forcella Piccola na 2120 m. Uz kaplje Nikad još nismo upotrijebili žièaru za znoja što padaju s naših lica, laktova i gležnjeva, uspon na planinu, no namjera nam je prije noæi uz moju blagu glavobolju, napokon stižemo na stiæi do bivka Cosi, koji se nalazi pod vrhom, na sedlo. S druge strane sedla, Antelao nam otkri- 3111 metara. Kupujemo povratne karte (7 eura) va ostatak svojih kamenih palaèa, golemih te svaki sa svojim ruksakom sjedamo na svoju kosih ploèa, sipara i grebena. Moramo se još viseæu klupicu. spustiti stotinjak metara do doma »Pietro Ga- – Eto, ovo ti je tipièan primjer kako je lassi« na 2018 m da bismo obnovili zalihe vode. vrijeme u biti novac! – dovikuje mi Anðelko sa Ispred doma nekoliko žutokljunih galica svoje klupe. uživa u ostacima hrane što je bacio domar. Pogledi nam kruže od Antelaa, koji se – Kada vidiš da i galice jedu špagete, onda uzdiže iznad naših glava, naranèastih stijena si siguran da si u Italiji! – dobacuje Anðelko. Sorapisa, sve do oštrog zuba Pelma, koji zadire Pokušavamo se na engleskom sporazumjeti u nebo iza naših leða. Za desetak minuta žièara s domarom. Kaže nam da dobri trkaèi mogu za nas odlaže na travnatoj zaravni kod kuæe »Scot- tri sata otiæi na vrh i za tri se sata spustiti. U ter Palatini« (1585 m, privatna). Ruksaci su knjigama što smo ih prouèili navodi se da su za

173 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:43 Page 174 ANÐELKO HRŽENJAK

Vršna stijena Antelaa

uspon na vrh potrebna èetiri sata. Na naše pita- ste bolji od mene, probajte! – dodaje i brzo nje je li veæ danas netko otišao do bivka na vrhu nastavlja sa silaskom. odgovara: Raèunamo. Sada je 16 sati. Ako do 19 ne – Samo nekolicina ih je ove godine išla uspijemo doæi do bivka, moramo prenoæiti pod gore, a jedan je jutros krenuo na vrh, ali se još vrhom na otvorenom ili se vratiti u dom. Ionako nije vratio. teški ruksaci postaju nakon ovakvih vijesti još Tri su sata poslije podne. Taj oèito ne spada teži. Prelazimo preko posljednjih ostataka u trkaèe ili su uvjeti možda i teži nego što do- snijega na siparu i približavamo se stijeni mar pretpostavlja, razmišljam. Antelaa. Tu poèinje oštriji uspon po kosim kamenim ploèama, koji nas vodi u središnji dio Izazov planine stijene. Nezgodni detalji primoravaju nas da Napuštajuæi kuæu »Pietro Galassi« prola- obje kamere spremimo u ruksake. Nasluæujemo zimo kraj igrališta za »balote«, što je dokaz više da neæe biti puno snimanja, buduæi da nam je da se nalazimo u Italiji. Unatoè tome što uspon glavni cilj stiæi do bivka za dana. vodi laganim terenom, osjeæamo kako su naši Dugaèka, izložena polica, široka pola metra, ruksaci ponovno dobrano natovareni. Plaæamo vodi koso prema gore na poèetak strehe Ante- cijenu za svoju namjeru da prenoæimo u bivku laa, no odjednom postaje mnogo duža i viša na 3111 metara. nego što je izgledala iz doline. Oko 16 sati susreæemo se s mlaðim, popri- – Poznaje se i visina, a bogme i godine, stari lièno jakim Nijemcem, koji silazi prema kuæi: moj! – tužim se Anðelku. – Reci nam, koliko još ima do bivka? Noge se polagano kreæu u nekom uspava- – Ne znam, ja do bivka nisam uspio doæi jer nom ritmu dok pogled stalno prati uskih pede- su ploèe na zadnjem dijelu strehe prekrivene setak metara strehe u nadi da postoji neko slojem šljunka, snijega i leda, pa ne pomažu ni sigurno mjesto za bivak na otvorenom, ne uspi- cepin ni dereze. jemo li doseæi onaj limeni pod vrhom. Po ka- – Pa dokle se onda uopæe može? menim, kosim ploèama strehe nalaze se duboke – Ja sam se okrenuo na nekih 3000 metara. brazde, pukotine koje je izdubila voda. Neke su Dalje se nisam usudio. Vas ste dvojica, možda od njih veæ suhe pa razmišljam da se u krajnjem sluèaju zavuèemo u neku od njih te zaštiæeni od

174 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:43 Page 175

vjetra provedemo noæ na strehi. Video kamere Odjednom više nisam umoran. Osjeæam se su u ruksacima, tu i tamo Anðelko snimi po- mirnim, opuštenim i potpuno krepanim! Po- neku fotografiju. sljednjim koracima što ih vjerojatno uopæe Pred nama je oveæi stjenoviti skok. Kose mogu izvesti, stižem do uskoga kamenog pro- kamene ploèe pokrivene su slojem šljunka, a taj laza iza kojeg se nalazi – bivacco Cosi! Bivak je s dvadesetak centimetara snijega. I najmanje uzdignut na metalnim nogama, koje zbog tre- proklizavanje dovelo bi do opasnog pada. nutne visine snijega stoje dobar metar u zraku. Opažamo tragove našeg prethodnika. Prestaju S njima, naravno, i prag na ulazu u bivak. neposredno prije stjenovitog skoka koji, na prvi – Aaah, gdje da sad naðem još snage i za pogled, treba zaobiæi po krajnje nezgodnoj za- to, kad sam si svu isplanirao toèno samo do sniježenoj kosoj polici iznad bezdana. No, dok bivka! – gombam se dok se na koljenima uvla- mi zaobilazimo snježno polje, s desne strane èim preko praga. skoka ukazuje nam se kamin kroz koji se je jednostavnije popeti. Oèito je Nijemac ovdje Umivanje u snijegu i ljepoti noæi odustao. Ispenjavamo kamin i kreæemo prema Zahvaljujuæi svojoj odvažnosti, meðu prvi- vrhu strehe. ma smo u ovoj godini posjetili kralja Dolomita. Veæ je gotovo 19 sati. Potpuno oneraspo- Ove noæi raskošna limena kutija velièine 3×2 ložen, umoran, sa svim strahovima koji su se metra s 8 ležajeva na kat biti samo naša. Snijega negdje ugnijezdili u išèekivanju konaènice ovog za našu kuhinju ima u neogranièenim kolièi- dana, svakih desetak koraka moram stati i od- nama ispred, ispod i iza bivka. Prvi je posao moriti se. Ne ide, da ga ubiješ! U trenutku izvaditi kuhalo te stvoriti zalihe vode za noæ. Na zavidim onim ljetnim trkaèima s jaknicom i bo- polici u bivku nalazim upisnu knjigu iz koje išèi- com vode u ruksaku, no tješim se da je uvijek tavamo da je u posljednjih godinu dana u bivku najslaðe ono u što si uložio najviše napora. Barem na kraju, kad ili ako sve sretno završi. Ponovno pogledavamo visinomjer, prešli smo 3050 metara.

– Pa dobro, gdje je taj bivak!? – vièem pot- ANÐELKO HRŽENJAK puno bez volje za ijedan novi korak. – Idemo tamo na lijevo, na stjenoviti rub, da zaobiðemo posljednja snježna polja. Imamo još sat vremena do mraka. Sad me ni vrag neæe natjerati natrag dolje. Ima da ga naðemo i toèka! – odgovara Anðelko. Anðelkove rijeèi tjeraju me da se zamislim. Ima èovjek pravo. Kad smo tako natovareni prošli dio na kojem je naš prethodnik odustao, nema razloga da gubimo živce. Jesmo li mazo- histi ili egoisti? Možda oboje istovremeno. Želja za tim »neèim« jaèa je od samoga tijela i njegovih moguænosti. Odmori se svode na svakih pet koraka. Pa, k vragu, zar sam toliko osta- rio ili mi je netko dolje ubio svu volju za uspon? Anðelko hoda dvadesetak metara ispred mene i istražuje moguænosti za nastavak uspona. – Eheej! Pogodi što stoji preda mnom! – èujem odozgo – Tu je! Samo je tako skriven da ga ne vidiš dok nosom ne udariš u nj! Uspon prema Rifugio Pietro Galassi

175 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:43 Page 176

bilo samo osmoro planinara: èetvero u travnju, skih Dolomita, Marmarole... Ah, koliko je još dvoje poèetkom lipnja i dvoje prije nekoliko toga za ispenjati! dana. Hladna noæ sa sjevercem ostavila je traga Umivam se snijegom, koji se u meðuvre- pa je snijeg za jutarnji èaj potrebno iskopati ce- menu poèeo smrzavati. U bivku je veæ ionako pinom. Oko sedam sati zapoèinjemo naš uspon dovoljno hladno, pa Anðelku ne pada na pamet na vrh. Po kosim ploèama oprezno prijeèimo do da ponovi isto. Dajem mu osvježavajuæu mara- desnog ruba vrha strehe, koja je ovdje široka tek micu iz ruksaka. kojih desetak metara. Veæ nakon nekoliko – E, ovo se veæ zove napredak! Dehidrirani koraka, iza usjeka u stijeni, ukazuju se kose, snijeg iz vreæice, za skidanje znoja! – smije se. snijegom pokrivene ploèe. Snijeg sve više – Daj malo i meni, da se namirišem! ustupa mjesto ledu, a naše dereze stoje u autu. – Onda ti meni vrati da si malo natrljam i Sreæom, iza ruba stijene otkrivamo uzak kamin noge! te se uz mali prevjesni ulaz uspijevamo probiti – Ostavi malo i za moje! na stjenoviti greben. Po kamenim stubama po- – A na kraju æemo maramicu sa svim tim krivenim ledom i snijegom uspinjemo se prema aromama iskoristiti kao filtar vreæicu za èaj! vršnoj piramidi. Svako prokliznuæe završilo bi Nakon veèere i èaja, koji je ipak bio od katastrofalno otklizavanjem preko ruba tisuæu šumskog voæa, oblaèim jaknu i izlazim pred metara visoke stijene. bivak. Na visini od 3111 metara promjena boje Odjednom poèinjem osjeæati strah. Iako neba odvija se sasvim neopazivo, polako. Tople bih se najradije okrenuo, kao i mnogo puta do boje postupno nestaju i ustupaju svoje mjesto sada, jednostavno to ne mogu. Svjestan sam da hladnim tonovima noæi. Purpurne, plave te strah moram zamijeniti razumom i tek nakon konaèno sive boje preuzimaju dominaciju nad toga odluèiti kako i što dalje. Pred nama, kosa nebom, vrhovima, oblacima, nad Antelaom i polica pokrivena snijegom koja vodi u novi kamin. njegovom strehom. Vjetar, koji je do sada ne- Nekoliko koraka po stjenovitim ploèama, dovoljno hladio naša ugrijana èela i leða, upra- prijeèenje desetak metara udesno gore. vo mijenja smjer. Postaje hladniji, sjeverniji, – Daj sad malo pripazi i dobro drži, moram obeæavajuæi lijep sutrašnji dan. Uvlaèimo se u nešto vrlo nezgodno ispenjati! – èujem odozgo. vreæe. Nad kaminom nas èeka uska polica potpuno prekrivena ledom. I hvatišta za ruke pre- Svitanje novog dana krio je led. U tvrdome ledu kojim su pokrivene Oko 4:30 u bivak veæ dopiru prve zrake kamene ploèe pokušavam cepinom izraditi novoga dana. Osjeæamo se nekako posebno, uporišta za noge kako bih nam olakšao silazak ponosno, upravo privilegirano. Toliko toga što preko ovoga nezgodnog detalja. se èesto ne može izreæi jezikom svakidašnjice Kojih desetak metara ispod police poèinje skriveno je u tim trenucima kad pred bivkom tisuæu metara visoka vertikala sjeverne stijene. ispratiš posljednju zraku svjetla, pozdraviš prve Tek što smo prošli policu, èeka nas novo izne- zvijezde na nebu, a ujutro odmoran i sretan naðenje: uspon na još jednu kamenu ploèu, doèekaš tišinu planinskoga svitanja. I tada si potpuno prekrivenu staklenim ledom. Anðelko najsretniji što si i ti dio ove prirode. cepinom pokušava sastrugati led iz pukotine U dolinama pod nama još uvijek vlada kako bi u nju ugurao vrh cipele. polutama, u dubini se nazire jedva vidljivi od- Negdje duboko u meni gnijezdi se strah, bljesak jezera Missurine, iza kojeg se naziru koji me ponovno pita je li ovo što radimo sigur- obrisi Tre Cime. Iznad uspavanog San Vita di no. I što nam to uopæe treba. Toliko pitanja Cadore uzdiže se oštar rog Pelma, iza njega odjednom, neodluènost, a opet, trijezno razmi- proviruje Civetta, u daljini se naziru Pale di San šljanje mi govori da imamo dobro uporište i da Martino, ledenjak Marmolade, Sella, Lankofel, smo obojica sigurni. Noga u pukotinu, ruka tri Tofane. Iza golemog amfiteatra Sorapisa ispred nje, pa još jednom, i Anðelko izlazi preko proviruju Cristallo, Tre Scarperi, vrhovi Sexten- ledene ploèe. S njezinoga kraja radosno dovikuje:

176 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:43 Page 177 ANÐELKO HRŽENJAK

Sreæa na vrhu Antelaa

– Pajdo, mi smo na vrhu! Još dva cuga po – Ovi nisu normalni. Pa da je kojim sluèa- ravnome i gore smo! jem ovdje pao, otišao bi preko ruba stijene sve Ljepšu vijest nisam mogao èuti! Isplatilo se dolje do rifugio »Pietro Galassi«! Pa kako se sve ovo naprezanje. Po osunèanim policama usude ovo penjati nenavezani?! – komentiramo istoène strane lagano otpenjavamo do vrha. jednoglasno. Nas dvojica polako, uz najbrižnije Èvrst stisak ruke, pogled u oèi prijatelja: osiguranje, otpenjavamo isti detalj. Tek što smo – Èestitam! – izgovaramo istovremeno. se spustili po zaleðenoj polici, do nas ponovno Na vrhu nas doèekuje kipiæ Madone, na dopiru glasovi te iste dvojice! žalost, bez glave. Nešto dalje, u stijeni je postav- – Pa nije valjda da su otrèali na vrh i odmah ljena mala kutija s još jednim likom Madone, u se okrenuli? – zapitkuje se Anðelko. kojoj se može upaliti i svijeæa. S njezine desne – Što imaju od toga? Skupljanje vrhova? – strane još nekoliko metalnih ploèica s ugravira- odgovaram pitanjem. nim zahvalama Majci Božjoj. Fotke, èaj, èoko- U sljedeæem cugu deèki nas pretjeèu, a mi ladice, odmor, uživanje. Od bivka do vrha tre- s nevjericom gledamo kako ubrzano silaze prema bala su nam puna dva sata. bivku. Èudni ljudi! Barem za sebe smatramo da smo normalni. Ponekad hrabri, a ponekad sti- Oprez na putu niz strminu snuti u dubinu svojih misli, usred straha koji nas Silazimo polako, sve mora biti savršeno je snašao. sigurno. Neposredno iznad kamene ploèe po- Odjednom iza nas novi glas: krivene ledom susreæemo dvojicu, muèe se, – Fanta, bog daj! Lepo da se tukaj vidiva! udaraju cepinima po zaleðenoj ploèi. Sustiže nas i prvi ranoranilac, Slovenac s – Nemojte tako, poèistite malo pukotinu pa majicom »CRO Challenge« tima. Prièa o tome preko nje penjite! kako je najljepša gora na svijetu Jalovec, na Deèki zahvaæaju pukotinu, te onako nena- kojem je bio ni više ni manje nego 203(!) puta. vezani prelaze preko zaleðene ploèe. Trenutno traži kompiæa za uspon na Matterrhorn.

177 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:43 Page 178 ANÐELKO HRŽENJAK

Odmor nakon uspona, u pozadini stijene Sorapisa

– Evo vam jednoga! Ja sam veæ možda i dobiti koju mrvu hrane. prestar za Matterhorn – odgovaram pokazujuæi – Mijenjam svu hranu koja je ostala, ako mi prijatelja. donesete vode u kljunu! – dobacuje im Anðelko. – Nikoli nisi prestar za hribe! Jaz sem zdaj – Što sam stariji, sve mi je više u mislima 55, so pa tudi taki ki z 80 let gredo gor! radler u domu nego èaj na vrhu! – nadodajem. – Je, na Pohorje! – odgovaram. – Što æemo sutra? Ja bih možda i na Mar- Od bivka zajedno kreæemo niz kamenu i moladu, ali ti si veæ bio gore! – želje koje izlaze dugaèku strehu Antelaa, kojoj ponovno nikada iz Anðelka jaèe su od njegova umora. kraja. Poskliznuæe na strehi nije tako opasno, – Mislim da bez dana odmora nismo spo- uzrokovalo bi samo izribanu stražnjicu i lak- sobni za to. tove. Na kraju strehe pod nama je kosa izložena Nastavljamo silazak po stazici prema rif. polica, koja preko strme stijene vodi do trav- »Scotter-Palatini«. Dok Anðelko sve više osjeæa natih livada kralja Dolomita. Markacije su kako mu cipele prilikom silaska nabijaju nožne postavljene tako da se vide samo iz smjera prste, predosjeæam da su i na mojim stopalima uspona. Tragovi naših prethodnika dva puta za- nastala dva nova žulja. vršavaju u prazno, pa se moramo vraæati i tražiti Konaèno dospijevamo do kuæe »Scotter- pravi put. Palatini«. Dvije štrudle od jabuka i dva radlera Dubok sipar, obrastao žutim makovima, na vraæaju nam snagu i želju za još kojim »brdaš- kojem napokon možemo malo ubrzati korak, cem«. Iduæi je dan rezerviran je za vrh i rovove vodi nas prema livadama podno stijene. Baca- Monte Paterna i kružnu turu oko Tre Cime. Bit mo ruksake, skidamo cipele, zaliježemo na æe to doživljaj koji æemo pamtiti kao i ovaj travu te uživamo u pogledu na ono što je sada uspon na Antelao! iza nas. Nekoliko galica dolijeæe u nadi da æe

178 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:43 Page 179

JULIJSKE ALPE Pokljuške planine

Damir Bajs, Zagreb

ada smo od prijatelja planinara doznali U domu, osim okrjepe, dobivamo besplat- da je otvorena nova planinarska obila- no dnevnik obilaznice i samo s malim ruksaci- Kznica u okolici Bleda, toènije Pokljuke, ma kreæemo na turu. Treba napomenuti da obi- krenuli smo se sami uvjeriti što je to tako po- laznica ima dvije varijante. Kraæa se zove »Li- sebno. Vremenska prognoza bila je odlièna, a i panski gams«, duža »Pokljuški gams«, a razlika nebo bez oblaèka obeæavalo je divan dan. je u tri najzahtjevnija vrha koje kraæa varijanta Od Zagreba do Bleda treba oko tri sata ne obilazi i koji dužu varijantu èine atraktiv- vožnje, a odatle produžujemo prema Pokljuki. nijom. To su Mali Draški vrh, Veliki Draški vrh U mreži cesta i šumskih putova teško se snaæi, i Tosc. Obje se varijante priznaju za natjecanje ali ipak smo otprve pogodili i zaustavili se na »Gojzerica«, ali ne kao dvije, veæ kao jedna obi- kraju ceste i poèetku markirane staze. Uspon laznica, ovisno o tome koju obilaznik odabere. odatle do Blejske koèe kratak je, svega pola Prva kontrolna toèka koju posjeæujemo jest sata, a zbog temperaturne inverzije, s porastom Debela peè, prekrasan vrh visok 2014 metara. visine bilo nam je sve ugodnije. Vidik s njegovih padina i vrha oduševljava jer

Na alpskoj stazi, uspon prema Viševniku DAMIR BAJS HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:43 Page 180

NA SLIKAMA:

Gore lijevo: Prekrasna šuma ariša u šarenilu jesenskih boja

Sredina lijevo: Bledska koèa na Lipanci

Dolje lijevo: Stjenovita glava Triglava s Malog Draškog vrha

Gore: Vrh Debele peèi idealno je mjesto za opuštanje i uživanje

Desno: Disciplinirane galice èekaju svoj zalogaj

fotografije: Damir Bajs

180 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:43 Page 181

cijelim putem ide vrlo strmo po kršljivom terenu pa je oprez itekako potreban, no zato vrh nagraðuje velièanstvenim i jedinstvenim vidikom. Triglav je kao na dlanu, gotovo nadohvat ruke, obližnji markantni Veliki Draški vrh, Tosc, Rjavina, Rž i tko zna koji još. Poslije lijepog izleta, koji preporuèujem svakome, èvrsto smo odluèili dovršiti »posao«, èim nam to vremenski uvjeti dopuste. Trebamo se popeti i na preostala dva vrha, Veliki Draški vrh i Tosc te zaraditi majicu u Blejskoj koèi. Naime, popunjeni dnevnik obilaznice treba pre- dati domaru, koji æe vam umjesto uobièajene znaèke dati majicu sa slikom doma, kao na- gradu za prijeðenu obilaznicu.

181 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:43 Page 182 DAMIR BAJS

Na vrhu Viševnika, 2050 metara iznad razine mora

se cijelo vrijeme, 1300 metara u dubini, vidi bili su žigovi, pa je naše zadovoljstvo bilo pot- dolina Krme. Sve oko nas prelijevalo se u spek- puno. Nakon Debelog vrha sišli smo lijepom tru boja: stijene su bile bijelosive, klekovina stazom kroz ariševu šumu na noæenje u Blejsku bora tamnozelena, šume bukve crvenosmeðe, a koèu na Lipancih. pri dnu doline ponovno je sve zeleno od razvi- Sljedeæi dan, u namjeri da skratimo put, jene smrekove šume. Kruna svega su svijetlo- silazimo do auta te se vraæamo na Pokljuku. U zelene livade u sredini doline. Kovinarska koèa slikovitoj »okrepèevalnici« kraj vojarne razbu- vidi se samo kao siæušna toèka. ðujemo se jutarnjom kavom i kreæemo na vjero- Na zapadnoj strani pogled privlaèi niz vrhova jatno najpoznatiji obližnji vrh – Viševnik. Prvi što èine ovu obilaznicu, a koje æemo prijeæi da- dio vodi skijalištem i pokraj žièare, koja zimi nas i sutra. To su Okroglež (1965 m), Brda digne skijaše do omanje zaravni, na visinu od (2009 m), Lipanski vrh (1975 m), Mrežce oko 1600 metara. (1965 m) i Debeli vrh (1962 m). Svi vrhovi Visoka bukova šuma s porastom visine po- imaju otprilike takve visine da se èini kao da se staje sve niža, da bi je zamijenila niska kleko- radi o godinama, a ne o visinama vrhova. vina alpskog bora u vršnom dijelu livade. Vrh Gledajuæi visine može se steæi dojam da put Viševnika (2050 m) manja je zaobljena glavica vodi gotovo po izohipsi, ali nije tako. Izmeðu i strma je jedino prema sjeveru. Kao i na veæini pojedinih vrhova su sedla, pa put stalno vodi alpskih vrhova, tu se mogu susresti samo plani- gore-dolje. nari i gladne žutokljune galice, crne ptice sliène Iduæi dalje prema zapadu sve smo bliži kosovima, ali veæe. moænom masivu Triglava. S desne nas strane Na tom se mjestu pogledu prema Triglavu prati visoka stijena Rjavine, prave ljepotice, isprijeèio Mali Draški vrh (2132 m), najteže do- koja se smjestila izmeðu dviju alpskih dolina, stupan vrh obilaznice. S Viševnika se južnom Kota i Krme. S Lipanskog vrha, kao i s Mrežca, padinom trebalo spustiti na Srenjski preval silasci su kratke ferate, tj. sajlama i klinovima (1959 m) te se zahtjevnom stazom, bez ikakvog osigurani putovi. Na svim kontrolnim toèkama osiguranja i markacija, popeti na taj vrh. Uspon

182 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:43 Page 183

ŽUTOKLJUNA GALICA (PYRRHOCORAX GRACULUS)

U dva se èlanka u ovome broju spominje ista – namjerno uznemiravati, naroèito u vrijeme raz- ptica – žutokljuna galica. Tu se lijepu pticu, crna perja, množavanja, podizanja mladih, migracije i žuta kljuna i crvenih nogu, èesto može susresti na hibernacije, vrhuncima europskoga visokogorja. Premda izgledom – namjerno uništavati ili uzimati jaja iz prirode ili podsjeæa na poveæega kosa, ona pripada porodici držati prazna jaja, vrana (Corvidae). Èak i ako niste èest posjetitelj Alpa, – prikrivati, držati, uzgajati, trgovati, uvoziti, izvo- vjerojatno ste zapazili tu pametnu pticu, koja se vrlo ziti, prevoziti i otuðivati ili na bilo koji naèin rado približi planinarima dok ruèaju pod vedrim ne- pribavljati i preparirati. bom. Navikle na dobronamjernost planinara, žuto- Mi bismo dodali još nešto... kljune su galice u posjeæenijim visokim planinama Promatrajte je, snimajte, ali nemojte je hraniti ni izgubile strah od èovjeka pa znaju priæi i na udaljenost kad to ona od vas traži. Iako se ujesen prehranjuje manju od jednoga metra, za što nerijetko budu nagra- bobicama, a zimi raznim ostacima koje pronaðe u pla- ðene kakvim slasnim zalogajem iz naprtnjaèe. Po jed- nini, glavna su joj hrana kukci, pretežito skakavci, noj svojoj osobini uvelike slièe planinarima – društve- neke lièinke i kornjaši, a njih zasigurno ne nosite u na- ne su. Gotovo se uvijek viðaju u paru ili u jatu, rijetko prtnjaèi. Budimo i na taj naèin èuvarima zaštiæene same. prirode! Tako æemo se smjeti nadati da æemo se s Najèešæe obitavaju na veæim nadmorskim visi- ovom simpatiènom pticom još dugo družiti. nama, od 1500 do 3000 m, a gnijezde se u raspukli- Ur. nama nepristupaènih stijena i jamama. Hrvatskim planinarima koji posjeæuju visoke slo- venske planine ova je ptica poznata pod slovenskim imenom planinska kavka ili jednostavno – kavka. Žutokljuna galica ili, kako je zovu u nekim našim krajevima – galica æolica, vrijedan je pripadnik i hrvat- SILVANA MARKOVIÆ skoga ptièjeg svijeta. O tome svjedoèi i novi Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštiæenim i strogo zaš- tiæenim, donijet na temelju Zakona o zaštiti prirode, kojim je ova ptièja vrsta u Republici Hrvatskoj pro- glašena strogo zaštiæenom zavièajnom svojtom. Uz ga- vrana i kreju (šojku), ona je naša jedina strogo zašti- æena vrsta iz porodice vrana. Glavni razlog zbog kojega se neka divlja svojta (biljka, gljiva ili životinja) može proglasiti strogo zaš- tiæenom jest èinjenica da joj prijeti izumiranje. Prem- da u globalnim okvirima ovoj ptici zasad ne prijeti takva opasnost, buduæi da živi u gotovo cijeloj Europi, na èitavom Mediteranu i velikom dijelu Azije, hrvatski su je prirodoznanci uvrstili meðu ugrožene jer je u nas njezin životni prostor znatno skuèeniji. Ako žutokljunu galicu još niste susreli u hrvatskim planinama, potražite je na Biokovu, Velebitu, Bijelim i Samarskim stijenama... No, tu nije ni izbliza tako hrabra kao u Alpama, pa se teže zapaža. Buduæi da je rijeè o strogo zaštiæenoj ptici, neæe biti zgorega podsjetiti da je takve životinje zabranjeno: – namjerno hvatati, držati i/ili ubijati, namjerno ošteæivati ili uništavati njihove razvojne oblike, Žutokljunu galicu veæina hrvatskih planinara naziva gnijezda ili legla, te podruèja njihova razmno- slovenskim nazivom kavka, ne znajuæi naše ime te ptice žavanja ili odmaranja,

183 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:44 Page 184

SIGURNOST U PLANINI Planinarski štapovi Prednosti i nedostaci planinarskih štapova*

pripremio: Dario Švajda, Požega

nogi planinari i alpinisti koriste tele- skopske štapove prilikom uspona i Msilazaka s planine, jer njihovo pravilno korištenje smanjuje optereæenje kralježnice, koljena i nožnih zglobova. Teleskopski štapovi moraju se koristiti pravilnom tehnikom: uvijek koristimo oba štapa, jednaka po visini, èvrstih ruèki, konstruiranih tako da kada se potiskuje prema dolje postižu èvrst oslonac. Od presudne važnosti je koristiti oba štapa, što je više moguæe u smjeru padanja tijela. Prednosti Upotrebljavani pravilnom tehnikom, posebno kada se ide nizbrdo, štapovi mogu apsor- birati više tona težine, posebno za dugih sila- zaka. Smanjenje optereæenja kralježnice i zglobova posebno je izraženo u sljedeæim situaci- jama: 1. u starijoj dobi i pri prekomjernoj težini, 2. kad postoje kroniène bolesti zglobova (artritisi, spondilitisi), 3. kad se nose veliki tereti (ekspedicije), 4. kad se hoda snježnim padinama, vlažnim i skliskim terenima, prilikom prelaska rijeka i kada se hoda po magli ili noæu (u uvjetima smanjene vidljivosti). njegovu stabilnost, bez obzira što on misli da je sigurniji i stabilniji. Nedostatak postaje Nedostaci uoèljiv na teškim terenima, gdje planinari 1. Nepravilna tehnika korištenja štapova: ne mogu upotrebljavati štapove (uske po- Ako je udaljenost izmeðu tijela i štapa pre- velika, poveæava se napor (redukcija olakša- nja) i nastaje veliki rotacijski moment, što * Èlanak je prijevod preporuke koju su napisale medi- može poremetiti ravnotežu planinara. cinske komisije meðunarodne planinarske asocijacije 2. Smanjenje osjeæaja ravnoteže: Kontinui- UIAA i meðunarodne spasavalaèke organizacije IKAR. Rezultat rada ovih dviju komisija jest i knjiga preporuka rana uporaba štapova može smanjiti koor- èiji sadržaj možete potražiti na stranicama IKAR-a: dinacijsku sposobnost planinara, a time i www.ikar-cisa.org.

184 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:44 Page 185 PAVLE PORUBIÆ

Za kretanje po siparu u Dolomitima i Alpama štapovi su idealno pomagalo

lice i stijene). Zapravo, tako nastaje naj- nim koracima, izbjegavajuæi duge korake i trèa- èešæi tip nezgode planinara, spoticanje. nje. Staze koristimo upotrebljavajuæi zavoje, a Spotaknuti se, naravno, možemo i na šta- ne preèice. Takoðer je neobièno važno da se pove ako ih na takvom terenu pokušamo ture odreðuju prema vlastitim sposobnostima. upotrijebiti. Slijedeæi ove savjete, zdravi planinari neæe 3. Smanjenje fizioloških zaštitnih mehanizama: oštetiti svoje zglobove, èak i ako intenzivno Pritisci prilikom hodanja važni su stimu- planinare godinama. lansi za prehranu hrskavice zglobova, a naprezanja i mišiæni rad održavaju elastiè- Zakljuèak nost mišiæa. Kontinuirana uporaba štapova Upotreba odgovarajuæih štapova kao pomoæ smanjuje te fiziološke stimulanse. u planinarenju, posebno prilikom silaženja, ima prednost i preporuèuje se osobama starije dobi, Pravilna tehnika hodanja osobama s prekomjernom tjelesnom težinom, i izbjegavanje prenaprezanja kada se napreže bolesna kralježnica i zglobovi U pravilu je lakše – zbog fizioloških razloga i kada se nose teški tereti. U ostalim se situaci- – zdravim planinarima nauèiti i koristiti raste- jama ne preporuèuje upotreba štapova. Poseb- retnu tehniku hodanja bez pomoæi štapova nego no je opasno oèekivati sigurnije hodanje teškim redovito upotrebljavati štapove. Posve je ra- planinskim terenima ako se koristimo štapo- zumljivo da æe redukcija tjelesne težine i reduk- vima. To daje lažan osjeæaj sigurnosti i može cija težine ruksaka te pravilna tehnika hodanja biti prvi korak ka nesreæi. Prednosti i nedostatci smanjiti optereæenje na zglobove. To znaèi - moraju biti odmjereni u svakoj pojedinoj koraèati nizbrdo kratkim, elastiènim, odmjere- situaciji.

185 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:44 Page 186

Šetnja pjegavog daždevnjaka

Jasna Žagar, Sesvete

ijeèanj mjesec drva sijeèe i sa snijegom sve cama po skliskom lišæu. Stadoh mu na put, èuè- zameæe. Tako su naši stari opisali mjesec, nuh pred njega i nasmiješih se. Skoji je snijegom i ledom okovao Lipu. – Što hoæeš? – nevoljko upita. Leden vjetar cvilio je i zavijao niz strmi opu- – Ništa. Želim te malo gledati. Upitati te stjeli stožac, dok je iz bogate planinske drvar- kako si – rekoh. nice nestajao red po red brižno složenih drva. – Vi ljudi ste obièna zabadala. Vikendima Za veljaèu su pak rekli da je u njoj velja zima, nagrnete u planinu, od vašeg žamora zvoni a katkad da još i snijega ima. Sudeæi po dana- cijela šuma. Nitko od vas nema ni mira ni spo- šnjem jutru, gore æe biti proljeæe, a ne snijeg i koja – rijeè mu je oštra. zima. Kako li se samo prevarih! Ušutjeh zbunjeno. Pa u pravu je. Pet dana Kako li je samo blistala Medvednica u mo- u tjednu planina je njegova, a preostala dva se drini zimskog neba, okupana suncem. Kako li mora skrivati po rupama i ispod lišæa, jer dolaze su samo plovili bijeli oblaèci nebeskom ravni- ljudi. Razumijem njegovu brigu i nemir. com, zapinjuæi gdjegdje za golo granje što im ga – Ali..., pa ja..., pa tiho sam ti se prišuljala bukve pružaju želeæi ih taknuti, želeæi im biti – prozborih nesigurno – Da te ne uznemirim. bliže. Debeli bijeli pokrivaè blista poput kristala Ohrabruje me pogledom. dirnutog sunèevom zrakom. Odjužilo je. Snijeg – Evo ti ruka. Budimo prijatelji – široko se je sve mekši, sve podatniji, poput svile. Sklizak. osmjehnuh. Topi se. Cijedi se voda po trulom jesenskom – Ne! – uzviknu – Ne dotièi me! Moje oko- lišæu. Natapa zemlju koja je ne može više gu- loušne žlijezde luèe otrov. tati. Vrana grakæe, jastreb kruži nad šumom. – Što? – zaèudih se – Koža ti je otrovna? Ne trepæe ni okom ni krilima. Voda klizi niz ka- – Da – reèe – tako se branim od ptica i ma- men, ispire ga, bježi u dolinu. Postaje potok. lih sisavaca. Ipak, moj otrov je neškodljiv za Pod cipelom mi zvoni onaj dobro znani zvuk, èovjeka. kojim natopljena zemlja stenje pod težinom – Je li – upitah – a zašto si takav – sav neka- žurnoga koraka. Sunce mi blista u oèima pa kav šaren? jedva vidjeh majušno zdepasto biæe kako se – Tako upozoravam grabežljivce da sam tromo gega kroz vlažno lišæe kestena. Blistaju otrovan i neukusan – odgovori. žute pjege na glavi i crnom valjku tijela i repa daždevnjaka. Srce mi zaigra od radosti. Taj mali vodozemac prvo je živo biæe s kojim se danas susretoh u planini. S kojim kao s pravim plani- * Pjegavi daždevnjak (Salamandra salamandra) ugrožena je i zaštiæena životinjska vrsta u veæini europskih zemalja. narom izmijenih dvije-tri rijeèi. Najveæi je repati vodozemac u Europi i ima najduži – Dobro ti ovo sunèano zimsko jutro, pje- životni vijek. Mitsko je biæe i prati ga mnoštvo gavi daždevnjaèe* – pozdravih. predrasuda. Prema Pravilniku o proglašavanju zaštiæenih Ne odgovara. Nije me èak ni pogledao. svojti zaštiæenim i strogo zaštiæenim, donijetim na temelju Zakona o zaštiti prirode, pjegavi daždevnjak Okreæe na drugu stranu, grabi majušnim noži- pripada skupini zaštiæenih svojti.

186 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:44 Page 187

Pjegavi daždevnjak (Salamandra salamandra)

– Mudro – trenutak pošutjeh – Jesi li gla- A onda trepnuh oèima i vragolasto ga bocnuh. dan? Što ti uopæe jedeš? – Hoæeš li uskoro postati tata? – Ni to ne znaš? – zaèudi se. – Ne još – konaèno se nasmija – U proljeæe – Na žalost, ne znam – tužno priznah. i ljeto moja æe draga iz jaja roditi žive mlade. – Hranim se lièinkama kukaca, puževima i Isti su kao i mi, ali dišu na škrge. Kasnije æe ih drugim malim životinjama – poduèi me. izgubiti. Nježno ga gledam. Nestrpljiv je. A onda se – Baš slatko – raznježih se – Mali pjegavi iznenada sjetih. daždevnjaci obojit æe livadu. – Što ti uopæe radiš ovdje? – upitah – Zar – Èuj – reèe – idem sad. Dosta mi je æaska- ti ne izlaziš noæu, a ne danju? nja s tobom. A i ti imaš svoj put. – Toèno – reèe – Danju mirujem u zaklonu, – A-ha – pozdravih – Bok! I èuvaj se. a noæu tražim hranu. Danju izlazim samo po- Poletno skoèih. Srce mi pjeva kroz ovo slije kiše. I nikada ne odlazim daleko od kuæe. blago zimsko proljetno jutro. Sunce se zaplelo – Ne želim te razoèarati – nasmijah se u u krošnje stabala pa prosipa svjetlost i toplinu sebi – ali danas nije padala kiša. Sunce je oto- niz strmu padinu. »Ožujak nam zemlju grije, ra- pilo snijeg. Zato je sve mokro i vlažno. taru se sunce smije«, zapjevah gledajuæi oranice – Ni ja tebe ne želim razoèarati – uporan je kako su se jadne skvrèile u dubokom blatu. – ali spavala si noæas k’o top. Još i kako je pa- Uzorane èekaju trenutak kad æe im iz utrobe dalo! Sve rupe i svi zakloni su nam potopljeni. niknuti pšenica i kukuruz. Kad æe nad njima Sreæa je da je svanulo sunce pa æe nas posušiti zacvrkutati sjenica i zapjevati kos i u letu raspa- i ugrijati. rati tišinu što leluja nad krajolikom. Što ispunja – Ni ti ne voliš zimu? – upitah. svaki kutak, svaki djeliæ planine, dok moje srce – A-a. Hladno je i malo je hrane. pune èežnja i mir. Dok s mislima na malog Rastužih se. Nekako mi je žao te male živo- daždevnjaka lagano koraèam kroz ovo sneno tinjice i njezine borbe sa životom u planini. zimsko proljetno jutro.

187 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:44 Page 188

PLANINARSKE USPOMENE Zgode i nezgode s planinarskih putovanja Èetvrti dio Vanja Radovanoviæ, Zagreb

rièe s izleta po inozemnim planinama nije osjeæali sa njemaèkim, dok su dvoje Talija- vjerojatno su najslaðe – možda zato što te na znali samo talijanski i esperanto (na kojem su Pplanine manje ljudi poznaje pa je prièe komunicirali s nas nekoliko koji smo znali espe- teže provjeriti? Proèitajte, pa vidite sami! ranto), tako da je jezièni miš-maš bio potpun. Osobno me više od samih planina diljem O samom izletu neæu mnogo – obišli smo svijeta zanimaju odrazi lokalne kulture u njima sve markirane staze u Rožanskim kukovima i i oko njih. Planinarski domovi, markacije, karte, to bez veæih teškoæa. Svi su se veselili penjanju jelovnici, obièaji za planinarenja... sve je to u i skakanju po stijenama, osim što je Ameri- svakoj zemlji drugaèije. I kao što se potrudim kanka Mary rekla: »Hey, you said, we go hiking, da u svakoj zemlji koju posjetim, odem u samo- not climbing« – »Rekao si da æemo planinariti, posluživanje, kupim lokalne novine (pa èak i a ne penjati se«, no preživjela je i ona. Bili smo kad ne poznajem jezik), pogledam malo TV- poslije i na Plitvicama, dio ekspedicije kasnije i program i poprièam s ljudima, tako volim svu- na Krku i Kornatima... a mene su još više vese- gdje zapaziti i lokalne osobitosti vezane uz pla- lili »uzvratni susreti« u njihovim zemljama. U ninarstvo. Evo nekoliko prièa s te police! SAD-u i Japanu nisam bio, no posjetio sam Španjolsku, Švicarsku i Slovaèku u društvu Invazija stranaca na Velebit (1) »lokalnih« vodièa. Bilo je to 1996., kad sam još živio i radio u Austriji i, s obzirom da su se stereotipne prièe Invazija stranaca na Velebit (2), te o zatvorenim i nedruštvenim Austrijancima kasnije i Austriju pretvorile u stvarnost, družio sam se sa stran- Godina je 1998., još uvijek sam bio u cima sa svih strana svijeta, i to ponajviše onima Austriji i ponovno sam se spremao na Velebit, koje je ta »domorodaèka« zatvorenost najviše ovaj put u hrvatskom društvu. No, moj beèki smetala – Mediterancima, Slavenima i neeuroplja- prijatelj Alfonso, inaèe Španjolac (ili preciznije nima. Prièali smo o svemu i svaèemu pa i o Bask) iz grada Bilbaa na sjeveru Španjolske, a našim planinama. Zainteresirale su ih moje na privremenom radu u Beèu, zamolio me je da prièe o Velebitu i nije prošlo mnogo vremena povedem i njega. Nema frke, Alfi, rekoh, i veæ do prve meðunarodne velebitske ekspedicije. za tri dana bili smo u Zagrebu, upoznali ga moji A kad smo stigli do doma na Zavižanu, prijatelji i ja sa Zagrebom, štruklima i èevap- èuðenju domara Ante nije bilo kraja – »A kako èiæima, a sljedeæi dan veæ smo bili u skloništu ste se vi skupili na hrpu?« – pitao je. Bilo nas je na Lubenovcu, cijepali drva, pekli krumpire u ravno 14 – troje Talijana, dvoje Nijemaca, Ame- pepelu, pili dalmatinsko vino i dobro se zabav- rikanka, Japanac, Švicarac, Austrijanka, Španjol- ljali. Jednoga smo dana napravili krug po Haj- ka i na kraju nas èetvero Hrvata. A »službeni« duèkim kukovima, drugi dan je padala kiša pa jezici grupe su isto bili zanimljivi – uglavnom se smo se kartali, igrali sve moguæe društvene igre govorio engleski, neki od sudionika su se ugod- kojih smo se mogli sjetiti, polijevali se vodom iz

188 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:44 Page 189

cisterne (bila je tad, krajem svibnja, puna do – Ne, na sjeveru – kaže on. vrha i još je padalo) i igrali košarku po blatu na – Ma neee, kod Madrida – uporni su oni. improviziranom košu koji smo postavili ispred – Pa znam valjda gdje sam živio 25 godina ulaza u sklonište. – veæ uzrujano æe Alfonso. A sva ta organizacija/zafrkancija bila je još – Pojma nemaš – uporni su oni – to je kod zanimljivija zbog jeziène zavrzlame. Alfonso je Madrida. tako-tako govorio engleski (koji je govorila i I tako su se natezali 10–15 minuta (ukupno veæina Hrvata, ali ne svi) i ponešto njemaèki smo proboravili oko 45 minuta na granici), (koji sam govorio ja i natucali još poneki) te tražili ga još da kaže nešto na španjolskom i najbolje, naravno, španjolski (koji sam ja pone- onda nas pustiše u mrku kišnu noæ. Alfonso je što natucao), ali smo se snalazili i s esperantom bio ljut, a ja sam se poèeo smijati, jer sam shva- (koji su pak znali svi Hrvati, ali nije Alfonso, no tio igru – bili su uvjereni da je on Bosanac, snalazio se zahvaljujuæi svojemu porijeklu). Na Srbin, Albanac ili netko takav s krivotvorenim kraju je i on nauèio nekoliko kljuènih hrvatskih dokumentima i htjeli su ga navesti da kaže rijeèi – »bok«, »hvala«, »pivo« te, da izvinete, nešto krivo i da se oda. No, Alfonso je ipak bio »drek«. A èemu to? Kad je netko u grupi pre- to što jest pa su ga morali pustiti... više zatupio s hrvatskim, koji on nije razumio, tad je samo ubacio tu kljuènu rijeè i odmah bi Bespuæima Kine i Hong Konga se svi prebacili na neki drugi, njemu razumljiv U te me je predjele 1996. doveo službenu jezik. put. Trebao sam pomoæi u certifikaciji i insta- A sad o povratku s Velebita, koji je možda laciji telekomunikacijskih ureðaja. Jako sam se bio zanimljiviji od samog izleta. Pošto smo se veselio prilici da upoznam ne samo velike gra- pozdravili sa Zagrepèanima, nastavismo Alfonso dove kao Hong Kong i Guangzhou (Canton) u i ja kroz kišnu noæ autom prepunim planinar- kojima æe se raditi certifikacija, veæ i gradiæe i skih stvari (znate veæ kako to izgleda nakon sela gdje æemo raditi pokusnu instalaciju. Tako izleta – blatne gojzerice, prljave majice, ostaci je i bilo. Tri službena puta u ukupnom trajanju hrane, stare novine... – a sve praæeno mirisom od tri mjeseca bila su vrlo zanimljiva. Mnogo našeg znoja i veæ spomenute odjeæe) prema sam toga vidio i doživio, no što se tièe planina- Austriji i našim stanovima u Beèu. Na austrij- renja nije bilo mnogo vremena ni moguænosti, sku granicu kod Šentilja stigli smo nešto prije jer je kraj gotovo sasvim ravan i jako udaljen od ponoæi i mislili smo da æe ulazak biti samo for- zanimljivijih planina. No, kad nije na vidiku malnost. Ja sam veæ bio navikao na kojekakva Himalaja, treba se barem popeti na Medved- pitanja poput: što nosite, kamo idete, gdje ra- nicu tj. njezin lokalni ekvivalent. dite, pokažite stvari itd., no Alfonso, graðanin Osim uspona na najviši vrh otoka Hong EU-a, na to nije baš navikao i kad je granièna Konga, Victoria Peak (552 m) gdje se jedino policija krenula s pitanjima, malo se zbunio. A postavlja pitanje hoæete li upotrijebiti autobus kad su momci otvorili prtljažnik... tad je stigla ili uspinjaèu, jer ga zbog spektakularnog po- lavina pitanja. Mene su prilièno brzo skinuli s gleda na velegrad u podnožju posjeæuju tisuæe tapeta (Hrvat na Spielfeldu ipak nije tako egzo- turista, uspio sam posjetiti i još jedan manji vrh tièna zvjerka...), no Bask s prljavim gojzeri- u njegovoj blizini. Okolnosti su bile savršene – cama, bez radne dozvole (koju po zakonu ne bio je rani studeni, temperatura oko +20, bez treba, jer je graðanin EU-a) i prijave boravka tipiène sumaglice, a bio je i radni dan (èekao (koju treba imati, ali ne mora nositi sa sobom sam kinesku vizu), tako da nije bilo uobièajenih – i imao ju je, ali u stanu u Beèu)... èudno, horda izletnika. Mir i tišina, to èovjek nauèi èudno. Sve su nam stvari izvadili iz auta (da, i cijeniti nakon nekoliko dana provedenih na tim najprljavije!) i onda se prihvatili obraðivanja prostorima, prepunim ljudi i buke. mog prijatelja Alfonsa. Pitaju ga odakle je Kroèio sam pustom stazom kroz šumu – Iz Bilbaa – kaže on. prema razglednom vrhu oznaèenom kamenom, – To je kod Madrida? – pitaju oni. kad tik iza kamena opazim nekakvo micanje.

189 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:44 Page 190

Nikad ne biste pogodili da je ovo vidik s nekog planinarskog vrha vrha – više nalikuje na snimak s vrha nebodera (Victoria Peak u Hong Kongu)

Nastavio sam oprezno, nikad ne znaš što ima u Šetnje južnom Švedskom tim krajevima, kad opazim kineski par usred Kad se dobro obaviještenom planinaru spo- ljubavnog zanosa i akcije. Valjda su i oni došli mene Švedska, sigurno æe odmah pomisliti na iskoristiti nevjerojatan mir. Hm, što sad... okre- podruèje unutar polarnoga kruga i impozantni, nuh se tiho i gablec koji sam si želio priuštiti na najviši vrh Švedske, Kebnekaise (2111 m) koji vrhu pojeo sam na predvrhu nekoliko stotina dominira tim predjelom. No, što uèiniti kad se metara dalje. planinar naðe na samom jugu Švedske, u pre- Dva tjedna kasnije došlo je vrijeme i za krasnom, sada i od UNESCO-a zaštiæenom gra- osvajanje mojeg prvog kineskog vrha – kako li diæu Karlskrona, koji se nalazi na deset mose zove, sam bog zna, no nalazi se tik iza 7-mili- stiæima povezanih otoka u Baltiku, i to još vezan junskoga grada Guangzhoua, u onižem gorju poslom na cijelih šest mjeseci, a najbliža uzvi- imena prevedenog na engleski kao »Cloud sina viša od 200 nadmorskih metara udaljena je mountains« (Oblaèna brda) i nešto je niži od 250 kilometara? 500 metara. S obzirom na to da sam bio ogranièen po- Krenuh sa svojim kolegom Janom iz Šved- slom, zadovoljio sam se šetnjama po okolici i ske prema vrhu (moglo se i žièarom, no mi smo moram reæi da sam bio vrlo ugodno iznenaðen. kao pravi planinari krenuli pješice) uz poneku Prije svega, priroda je u tom dijelu Švedske za dvojbu hoæemo li se znati orijentirati bez karte nas vrlo zanimljiva jer sliènih krajeva kod nas i znanja kineskog (a tamo baš i ne govore strane nema mnogo – možda bi se krajolici, ponajviše jezike). Betonska staza vodila je od podnožja radi geološkog sastava i biljnog pokrova, mogli sve do vrha brda, a gore je bilo kao na proštenju usporediti npr. s Pohorjem. Mnogobrojna je- – suveniri, amajlije, grickalice, stotine uèenika zera dodatno ga obogaæuju. Mala nadmorska u jednoobraznim uniformama (valjda je bila visina je kompenzirana vrlo raznolikim i razgi- sezona školskih izleta?). Pogled nije bio osobit, banim reljefom bogatim crnim oblim granitnim radi smoga i izmaglice, no zato su nas zabavljali stijenama, dubokom mahovinom (mahovina do uèenici molbama da se slikaju s nama i to smo koljena nije iznimka nego pravilo), mnoštvom napravili valjda stotinu puta. Nema valjda egzo- šumskih bobica i gljiva, a sve to u neposrednoj tiènijeg suvenira sa školskog izleta od fotke s blizini Baltièkog mora. Jest da se to more razli- nekim èudnim Europljanima. kuje od našeg – manje je slano (pa zbog toga po njemu plivaju patkice i iz njega mjestimièno

190 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:44 Page 191

raste trska), tamnije je boje, a obièno je i hlad- Ja sam bio tamo i zaista je tako – na našem lije- nije (iako sam tog ljeta doživio i zagrijavanje pom Jadranu na sreæu još uvijek ne postoje vode na +23 oC i kupanje èak u rujnu), no takvi grozomorni hotelski kompleksi kao što su svejedno je lijepo. Uz to, zbog rijetke naselje- oni na Gran Canariji. Na sreæu, ti otoci imaju i nosti, èovjek se ponekad osjeæa kao da je na svoju mnogo ljepšu stranu. Uspio sam je upo- rubu civilizacije – Karlskrona je gradiæ od tride- znati zahvaljujuæi svojoj prijateljici Isabel, koju setak tisuæa stanovnika i najbliži veæi grad je 200 sam upoznao u Beèu, a koja je roðena baš kilometara udaljeni Malmö. tamo, gdje joj još živi i obitelj. Pozvala je nas Dakle, u tom prirodnom prostranstvu i bo- nekoliko prijatelja u posjet svojoj obitelji na gatstvu postoji mnogo zaštiæenih parkova pri- Gran Canariji te otocima Teneriffa i La Go- rode, postoji mnoštvo dobro oznaèenih staza mera. Otac joj je bio ravnatelj lokalne bolnice (uglavnom drvenim kolèiæima s markacijama u i jedan od najuglednijih planinara na otoku, bojama), a postoji i kolekcija odliènih topograf- tako da nismo bili uskraæeni ni za planinarske skih karata. Kad se s time još udruži i poznan- doživljaje, od posjeta prekrasnoj La Gomeri, stvo s nekim lokalnim stanovnikom, tad je bogatoj lovorovim šumama, do obilaska uga- užitak zajamèen. Imao sam sreæu upoznati ne- slog vulkana El Teide, koji je sa svojih 3718 me- koliko vrlo gostoljubivih Šveðana, a za ovu prièu tara najviši vrh cijele Španjolske. najvažniji je kolega s posla Per Gunnar (za Najzgodnija prièa ostala je vezana uz posjet prijatelje PG). Naime, jednom prilikom pozvao zanimljivom vrhu pod imenom El Faneque je on mene i mojih èetvoro prijatelja na obitelj- (oko 1000 m), koji se svojom sjevernom stra- sku proslavu u svoju seosku kuæu na rubu ma- nom gotovo okomito ruši u more. Zamislite vrh log sela, tridesetak kilometara od Karlskrone. oblièja Kleka i s njega vertikalu od gotovo 1000 Bila je to prava švedska idila – drvena obitelj- m do morske površine – nezaboravan prizor! ska kuæa sagraðena poèetkom 20. stoljeæa, ve- A i povratak nam je ostao u dugom sjeæanju – liko dvorište na rubu šume, èak je bilo tu i sa- nakon poludnevne ture stigli smo u obližnje svim privatno prirodno jezero promjera 100 m, selo i sjeli u jedinu gostionicu. Suha grla i u kojem se moglo kupati. Osim nas petoro prazna želuca tražili smo okrjepu... a kad ono: Hrvata, bilo je tu još dvadesetak Šveðana, sve nas je bilo šestoro, a u lokalu su imali samo tri èlanova njegove porodice. Ispoèetka je bilo mala piva! I to usred Kanarskih otoka, gdje za malo ukoèeno, no kad je krenulo pivo, pa turiste i ptièjeg mlijeka mogu stvoriti! votka, pa red švedskih pjesama, pa red hrvat- No, tamo kamo smo mi išli zaðe možda pet skih... dalje su sjeæanja malo zamagljena, no si- turista mjeseèno i lokal nije baš bio pripremljen gurno neæete zamjeriti. »Ono najzanimljivije za nas dolazi sutra«, rekao je PG, »doðite da vam pokažem nešto što sigurno nikad niste vidjeli«. Doðemo mi i gledamo kakvo li æe to biti èudo, a kad nama PG pokaže jedan suhozid visine do koljena i kaže: »Sigurno niste nikad vidjeli ova- kav zid, nema tu nikakvog betona, sve je gra- ðeno samo od kamena«. E, ako tad nisam umro od smijeha, neæu nikada! PG je bio malo zbu- njen, no kad smo mu objasnili da mi takvih zidova imamo u primorju na stotine kilometara, tad se i on nasmijao. Kanarski otoci – s druge strane plaže Za Kanarske otoke smo svi èuli. I svi ih za- mišljamo kao nekakvo more hotela, pješèanih plaža, preplanulih turista, uglavnom sa sjevera. Vulkan El Teide (3718 m), najviši vrh Kanarskih otoka

191 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:44 Page 192

za takvu navalu (mještani valjda piju samo Dio drugi – Ostrež u Posavskom hribovju. vino?) tako da smo morali saèekati da gazda U proljeæe 2005. bio sam s obitelji do Ostreža. skokne autom u nabavku do trgovine u susjed- Posavsko hribovje veæ odavna poznajem vrlo nom selu. Kad je stigao s dva kartona piva i kad dobro, no taj mi je vrh izvan uobièajenih tura su zamirisale hobotnice i riba na žaru, svi smo sve dotad izmicao planovima. zaboravili da smo bilo što èekali. Parkirali smo u Polšniku, tik pred kuæom gdje su bili žig Polšnika te žigovi Zasavskog pla- Prièa iz susjedstva, dva zapadna dijela ninskog puta i Badjurovog kružnog puta, oti- Ova prièa neæe biti duga, veæ samo pouèna. snuli žigove i pustili tada petogodišnjeg sina da A pouka je: prije nego što krenete iz doma, po- se još malo zabavlja žigovima, dok smo mi obla- gledajte što sve nosite sa sobom. Možda vam èili gojzerice, spremali stvari za piknik, pelene nedostaje nešto vaše što ste zaboravili, a možda za kæer i sve ostalo. Otišli smo na vrh, pojeli imate èak i viška stvari. nešto pod prijeteæim tmurnim oblacima i vratili Dio prvi – koèa na Kriški gori u Kamniškim se. Poèeo je radni tjedan... Jedan dan sam nešto Alpama. U veljaèi 1990. nije bilo mnogo plani- tražio po sinovom ruksaku, kad odjednom iz nara na noæenju u domu pa su meni kao voði džepa ispadne planinarski žig Ostreža. Stavim grupe dali kljuè skupne spavaonice kako nam žig na stranu, uz misao da æu se raspitati o ne bi netko prèkao po stvarima. Otišli smo do adresi obitelji koja je držala žig, da ga vratim. vrha, vratili se, spakirali, pozdravili se s ljudima Žig je stajao u kuhinji tjedan dana, dva, tri... sve i krenuli natrag. Izlet je bio dobar i kad sam kod uz misao »sad æu, sad æu«. Onda sam opet nešto kuæe raspakiravao ruksak, još sam jednom pro- tražio po njegovom ruksaku... i iz drugog džepa življavao pojedinosti izleta. Odjednom napipam ispadne žig Badjurovog kružnog puta. E, sad je nepoznate kljuèeve u džepu ruksaka. Uh, bili su vrag veæ odnio šalu – pretražio sam još jednom to kljuèevi skupne spavaonice! I što sad nego cijeli ruksak, sve misleæi hoæu li naæi još i žig odmah do telefona, nazvati domara, isprièati Zasavske planinske poti (na sreæu, nisam). Su- mu se radi nezgode i sljedeæi dan preporuèeno tradan sam saznao adresu i poslao žigove. Nadam slati kljuèeve u planinarsko društvo. se da u meðuvremenu nisu naruèili nove.

BUDUÆA PLANINARSKA KUÆA NA CERINI

HPD »Sveti Patrik« iz Samobora proslavilo je 18. U blizini Smerovišæa, dvadesetak minuta vožnje ožujka na Cerini u Samoborskom gorju blagdan svoga od centra Samobora, žubori potok Javorec, izvire zaštitnika. Tom je prigodom, samo dvije godine nakon pitka voda i šumi najveæi slap u Samoborskom gorju, osnivanja društva, otvorena novoobnovljena prosto- Cerinski vir. Kuæa se nalazi u neposrednoj blizini, u rija stare zidane kuæe, buduæe planinarske kuæe i Cerini, na nadmorskoj visini od 360 metara. U Smero- duhovnog centra. Okupilo se oko 60 èlanova HPD-a višæe se stiže autobusnom linijom 144 (Samobor – »Sveti Patrik« iz Samobora, udruge Ekosspiritus i Smerovišæe – Lipovec). Odatle treba poæi pješice prijatelja. Obnovljenu prostoriju èlanovi društva æe markiranom brdskom asfaltiranom cestom, slijedeæi koristiti za svoje sastanke i susrete, a nakon obnove putokaz za Cerinu. Na velikom zavoju krenite lijevo cijele kuæe, planirano je da kuæa bude otvorena svima. na kolni put, za markacijom, jer cesta dalje vodi za Dotad æe se planinari, koji budu prolazili markiranim Gornju Cerinu, Šipaèki Breg i Dragonoš. Od Smero- putom iz Smerovišæa uz Cerinski vir prema Japetiæu, višæa do Cerine stiže se za otprilike pola sata. moæi odmoriti na klupama ispred buduæe planinarske Gordana Ivir kuæe.

192 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:44 Page 193

KLEÈKI PLANINARI SAMARAŠI

Eto, proðe punih deset godina od obnoviteljske skupštine PD »Klek« Ogulin. Gledajuæi unatrag dese- togodišnju djelatnost Društva u domu na Kleku, teško

je neupuæenom posjetitelju povjerovati da je to sve FRANJO PETRUŠIÆ uèinjeno vlastitim snagama i bez ièije financijske pomoæi. Obnovljeno HPD »Klek« zateklo je blokiran žiro-raèun, na kojemu nije bilo niti lipe! Postojala je samo pravomoæna sudska presuda i dug od 8.000 kuna bivšem domaru. PD »Klek« stvarno nije postojalo kao aktivna udruga, nego samo na papiru. Vihor Domovinskog rata zahvatio je i dom na Kleku. Sve do završetka akcije Oluja, u domu je bila vojna posada. Naravno da se u to vrijeme dom nije održavao, a veæ je bilo nužno pristupiti popravcima i obnovi, jer je tada imao veæ pune 33 godine! Domaæinskim odnosom i dragovoljnom djelat- nošæu, èlanovi Društva su u prvih nekoliko godina prikupili sredstva te je otpoèela snažna graðevinska djelatnost. Da ne duljim s opisivanjem, nabrojit æu ono glavno: – Postavljen je novi limeni krov nad cijelim do- mom. – Adaptiran je novi dnevni boravak i zazidana su – Postavljene su karniše i zavjese na prozorima. nepotrebna vrata za izlazak. Izgraðeni su i u dom – Nabavljen je hidrofor i dovedena je voda u ku- doneseni novi stolovi i klupe te tako osposobljen hinju, do novog umivaonika i WC-a. dnevni boravak. – Izmijenjeni su dotrajali pod i nosive grede u sta- – Izmijenjeni su svi prozori na domu i postavljeni rom dnevnom boravku. novi, suvremeni aluminijski, s dvostrukim sta- – Nabavljeni su novi kreveti i posteljina, suðe za klima. Od proizvoðaèa smo jedan prozor dobili kuhinju, jedaæi pribor, hladnjak i aparat za kavu. na dar. – Izgraðena je tuš-kabina s toplom vodom. FRANJO PETRUŠIÆ

Glavna dostava opreme za dom na Kleku obavlja se pješice, nošenjem stvari na leðima

193 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:44 Page 194 FRANJO PETRUŠIÆ

Novi krov planinarskog doma »Klek«

Na Kleku poseban problem predstavlja ogrjev za No, sada ono najvažnije. Do doma na Kleku ne zimu. Drva treba dopremiti u dom, a za njihovu po- postoji put ili cesta. Sve je trebalo donijeti na leðima! hranu izgraðena je drvarnica. Oduzeli bismo previše Nekada su bili ovdje Bosanci samaraši, ali njih više prostora kad bismo nabrojali sitne adaptacije u domu. nema, pa su bosanski konjiæi samaraši bili èlanovi Uza stazu koja vodi na Klek postavljene su èetiri Društva, Stanice HGSS-a Ogulin, a najviše èlanovi klupe za odmor. To je dar Turistièke zajednice Ogu- Izvršnog odbora Društva. lina. Na strmom dijelu uspona, podno vrhunca, izgra- Eh, kad ne bi bilo tako, kako bi nam tek tada ðeno je stubište i postavljeno brodsko uže (cima) za dom izgledao! Miljenko Pavešiæ prihvat. Isto takvo uže postavljeno je na putu za Kleèice.

Planinari graðevinari iz HPD-a »Klek«

194 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:44 Page 195

PUTALJ IZ SNOVA

Èlanica sam HPD »Kozjak« iz Kaštel Suæurca od bama i hodniku na pod ugraðen laminat. Zamijenjena daleke 1966., što znaèi da ove godine slavim 40 godina je stara elektroinstalacija. Nema više straha da æe me aktivnog èlanstva. U tom se razdoblju u društvu izmi- »ubiti« struja kada idem upaliti svjetlo u sobi. Cijeli jenilo bezbroj uprava. Sve su one imale svoje rezul- dom je iznutra i izvana obojen, zahvaljujuæi nekolicini tate i uspjehe, neke više, a neke manje. Meðutim, ova èlanova VD »Mladost«, Kaštel Suæurac, koje je pred- je u pravom smislu rijeèi »èudo« od uprave. Naime, vodio naš èlan Joško Bonacin. Zamijenjen je dotrajali kada smo ih na Skupštini 2003. godine predložili, oluk na cijelom domu, tako da više ne kapa voda na nitko nije ni slutio kakve æe uspjehe poluèiti u svom sve strane. Stara je ograda iskorištena tako da je ogra- radu. Pokušat æu ih nabrojiti jer, uz ostale èlanove, to ðen prostor oko kamina i sa sjeverne strane doma. posebno zaslužuju predsjednik Tihomir Šiškov, dopred- U skupnom ležaju je napravljena pregrada, a takoðer sjednik Ladislav Bariæ te tajnik Špirko Domljanoviæ. su zamijenjeni i prozori na tom dijelu doma. Ispod Najprije su prionuli kako bi ostvarili davnašnju doma se dovršava kuæica za nas veterane društva. Uz želju svih èlanova da se probije put od mjesnog gro- put od parkirališta do doma stavljena je rasvjeta pa je blja do doma »Putalj«. Za taj su pothvat svojim ma- znatno olakšan pristup domu, jer više neæemo razbiti rom, a i zalaganjem èlana Petra Pavelina, koji je vo- nos po mraku. U svom tom razdoblju radova nisu dio brigu o putu, privoljeli nekolicinu mještana da im zapostavljene ni ostale aktivnosti, tako da se bilo na ustupe dio zemljišta, kako bi put imao primjerenu bezbroj izleta i uspona, kako skupno, tako i pojedi- širinu. Za uzvrat, vlasnicima je podignut ogradni zid naèno. Sada je naš dom sigurno jedan o ljepših u Lije- uza zemljište. Sada nam taj put omoguæava laganu poj Našoj. Darija Ivaniševiæ šetnju do doma, a autom se doðe iz mjesta za desetak minuta. Usporedno s tim poslom pristupilo se ureðenju društvenih prostorija koje nam je dodijelio Grad Kaš- tela u zgradi na mjesnoj plaži Gojaèi. Nakon ureðenja, prostorije su sveèano otvorene 16. prosinca 2005. uz nazoènost brojnih uzvanika i èlanova te uz prigodan domjenak. Društvo je, napokon nakon osnutka 1949. godine, dobilo svoje prostorije i sada jedva èekam ponedjeljak kako bih došla na društveni sastanak. Osim toga pristupilo se i sveobuhvatnoj rekon- strukciji doma »Putalj« na Kozjaku, koji je otvoren 1962. godine. Za taj nesvakidašnji pothvat trebalo je osigurati dostatno novca na samo njima znani naèin, na èemu smo im mi ostali èlanovi zahvalni. U tome su imali potporu Splitsko-dalmatinske županije, Grada Kaštela, Nezavisnog sindikata Dalmacijacementa, tvrtke Petrokamen i ostalih. Na cijeloj kuæi zamijenjeni su unutrašnji prozori, a izvana su ugraðene dalmatinske grilje zelene boje, što domu daje poseban izgled. Zamijenjena je dotrajala ograda na balkonu i terasi. Stavljena je tzv. venecijana, što ide uz grilje i kameni dio zida. Takoðer su na balkon i terasu stav- ljene granitne ploèe, pa sjedenje i boravak na terasi ispred doma predstavlja pravo zadovoljstvo. Zamije- njena je veæ dugo dotrajala kuhinja novim elementima hotelskoga tipa. Premda je još nedavno ureðen sani- tarni èvor izmeðu »stare« i »nove« sale te ugraðena tuš-kabina, sada je i na katu izmeðu soba ugraðena tuš kabina i ureðen muški i ženski WC. U svim je so- Planinarski dom »Putalj« i stijena Kozjaka

195 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:44 Page 196

OBNOVLJENI PUTOVI U GROBNIÈKIM ALPAMA

Za vrijeme Domovinskog rata, ali i poslije, Kroz to podruèje prolazi više planinarskih obila- složena mreža putova u Grobnièkim Alpama nije se znica (Rijeèka transverzala, Putovi Hahliæa kroz Pa- obnavljala i postalo je veæ teško snalaziti se na tom kleno do Nebesa), a Fratar, Obruè i malo udaljeniji terenu. Vrijedni markacisti PD »Obruè« iz Jelenja pri- Crni vrh kontrolne su toèke Hrvatske planinarske obi- hvatili su se posla i obnovili putove. Neke su staze bile laznice. Skica putova i sve informacije mogu se dobiti toliko zarasle da je za probijanje i èišæenje trebala i u planinarskom domu »Hahliæi«, kod domara Davora motorna pila. Postavljeno je na desetke putokaza, Šupaka, tel. 098/814-088, 051/230-134. natpisnih ploèa i zimskih markacija (kolaca) pa su Branko Geriæ sada staze solidno oznaèene i sigurne.

196 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:44 Page 197

PROF. MIRKO BELAVIÆ PLANINARSKI STVARALAC IZ SENJA

Nerijetko nas èitatelji pitaju tko i po kojem krite- riju bira osobe što ih planinarskoj javnosti predstav- ljamo u rubrici »Tko je što u hrvatskom planinarstvu«. Valja priznati da izbor ne regulira nikakav pravilnik niti upravno tijelo, nego se temelji na individualnim poticajima i subjektivnim procjenama. Posljedica je da ponekad ostaju nezapaženi vrlo zaslužni planinarski pregaoci, osobito oni koji su nositelji planinarstva u tzv. malim sredinama, daleko od široke javnosti i državnog središta. Oèit je primjer takve nepravde prof. Mirko Bela- viæ iz Senja, koji je veæ èetvrt stoljeæa duša planinarstva u gradu Senju. U našem èasopisu, u broju od veljaèe, objavljena je na 77. stranici vijest da je njegovo društvo HPD »Zavižan« uredilo novu planinarsku kuæu na Mrkvištu na sjevernom Velebitu, a na 80. stranici èitamo da æe ta kuæa i njegovo društvo 17. i 18. lipnja biti domaæini Dana hrvatskih planinara. Da nije bilo tih vijesti, možda se još dugo nitko ne bi sjetio otada redovito održava do danas, sredio dokumenta- golemoga doprinosa prof. Belaviæa hrvatskom plani- ciju o vlasništvu planinarske kuæe u Sijasetu, sudjelo- narstvu. vao u ureðenju skloništa na Krivom Putu, potaknuo i Istina, od 1985. povremeno objavljujemo njegove sam odradio velik dio planinarskog posla na ureðenju kraæe priloge o radu »Zavižana«, no èitajuæi ih, teško i markiranju dužinskog puta Sièa – Planèice – Alan možemo naslutiti koliko je u tom radu njegova dopri- primorskom padinom Velebita te nam otkrio taj èa- nosa. Tek ako zavirimo u arhivu HPS-a, doznat æemo robni svijet èlankom »Nova staza uzduž sjevernog da je broj èlanova »Zavižana« od 1980. – kad mu je Velebita« (HP 1990, br. 1-2, str. 31.). prof. Belaviæ postao predsjednikom – do 1989. pora- Kao što je red, evo na kraju i kratkog životnog stao sa 137 èlanova na 412! Kako objasniti tolik kurikuluma prof. Belaviæa. porast? Jednostavno reèeno, došao je pravi èovjek na Roðen je 14. sijeènja 1937. u Rapain Klancu, pravo mjesto. Naime, prof. Belaviæ je pošao najboljim opæina Brinje, gdje je polazio osnovnu školu. Gimna- putem: okrenuo se mladima, a to mu i nije bilo teško ziju je završio u Senju 1956., a diplomirao matematiku kao profesoru Senjske gimnazije. Organiziranjem na PMF-u u Zagrebu. Godine 1961. – 1962. radio je brojnih izleta za uèenike osnovne i srednje škole, u osnovnoj školi u Brinju, od 1962. do umirovljenja naroèito na Velebit i u Gorski kotar, uspio je mnoge 2001. na Gimnaziji i Srednjoj školi u Senju; 1999. od njih uèlaniti u društvo i tako mu osigurati razvoj i stekao je zvanje profesora mentora. Odlikovan je za buduænost. struèni rad Poveljom opæine Senj 1985., Redom Da- Spomenimo ukratko njegove planinarske uspjehe nice Hrvatske s likom Antuna Radiæa 1996. i Nagra- od 1975. kada se uèlanio u HPD »Zavižan«. Bio mu dom grada Senja za životno djelo 2002., a za planinar- je dugogodišnji predsjednik (od 1980. do 2000., s ske zasluge Plaketom Društva 1980., Srebrnim kraæim prekidom od 1986. do 1987.), 2003. je vodio znakom HPS-a 1990. i Zlatnim znakom 2000. planinarsku školu, a i sada je èlan uprave. Osim broj- Da biste znali tko je prof. Mirko Belaviæ, ako ga nih pohoda po planinama diljem bivše države, ureði- ovog ljeta susretnete za Dana hrvatskih planinara na vao je i markirao staze po sjevernom Velebitu, orga- Mrkvištu, donosimo na stranici 170 njegov planinar- nizirao pošumljivanje Senjskoga bila, držao preda- ski kredo pod naslovom »Zašto volim planinu«, kojim vanja za planinare, 1978. sudjelovao u organiziranju dokazuje da njegova struka matematika nije bila prvog društvenog logorovanja na Štirovaèi, koje se koènica za lirske doživljaje. prof. dr. Željko Poljak

197 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:44 Page 198

STAZOM »PAPUÈKIH JAGLACA« PO SNIJEGU ocem Tomislavom, iz Požege. Bili su i prošle godine. Lijep proljetni dan, ali i papuèke staze prekrivene Prednjaèili su oni s mnogo više dolazaka, poput Dra- snijegom, privukle su 19. ožujka više od tisuæu plani- žena Mlinariæa, takoðer iz Požege, Zdenke Šoš iz Sla- nara i ljubitelja prirode na 24. tradicionalni prvi pro- vonskoga Broda, Ivana Novaka iz Našica, planinar- ljetni izlet slavonskih planinara, poznatiji pod imenom skog veterana Josipa Muhe iz Osijeka... Za sve »Papuèki jaglaci«. Sadržajno veæ sve poznato, ali vrijeme boravka u planini, umorne, ali zadovoljne su- uvijek i nešto novo, pogotovo za one koji doðu prvi dionike izleta pratili su vodièi Josip Gariloviæ, Sadik put. Topao èaj i pogaèice, servirane u planinarskom Spahiæ, Stjepan Galiæ i Drago Mikel. Po povratku u domu »Lapjak« u Velikoj, bili su poklon sudionicima planinarski dom doèekao ih je planinarski grah, osvje- pohoda od organizatora, HPD »Sokolovac« iz Požege, žavajuæa piæa i raspjevani glazbeni sastav »Ritam- a djelatnici Javne ustanove »Park prirode Papuk«, bend« iz Požege. Ivan Jakovina izradili su peèat pohoda i ponudili raznovrstan pro- midžbeni materijal i razglednice. Za sigurnost su bri- ZIMSKI TEÈAJ nuli èlanovi stanice Hrvatske gorske službe spašavanja ZA VODIÈE HPS NA PLATKU iz Požege. Komisija za vodièe HPS-a održala je od 18. do 25. Okupljene je pozdravio dr. sc. Antun Lovriæ, pred- veljaèe na podruèju Platka i Snježnika zimski teèaj za sjednik HPD »Sokolovac« i pozvao ih da u još veæem vodièe. Teèaj su uspješno završili pripravnici iz stanica broju doðu na obilježavanje 25. obljetnice »Papuèkih Varaždin (7), Split (4), Karlovac, Rijeka, Zadar i jaglaca« iduæe godine. Uz èlanove požeškog, pleter- Šibenik (po 2) te Pula i Slavonija (po 1). Teèaj je nièkog i velièkog planinarskog društva, u goste su došli održan prema programu za školovanje vodièa u zim- planinari iz Vrbovskog, Ivanca, Zagreba, Sesveta, Ku- skim uvjetima koji je usvojen na prošlogodišnjem tine, Siska, Nove Gradiške, Daruvara, Lipika, Pakra- Zboru vodièa. Predavaèi i instruktori bili su Darko ca, Ferièanaca, Orahovice, Belišæa, Našica, Ðakova, Luš, Dražen Lovreèek i Matko Škalamera. Županje i Orašja (Bosna i Hercegovina). Najviše ih je Tijekom vikenda 25. – 26. veljaèe održani su i pristiglo iz Osijeka (120) i Slavonskog Broda (115). ispiti za vodièe HPS-a, kojima se odazvalo 14 kandi- Na stazi »jaglaca«, koja vodi preko Lapjaka data. Ispitivaèi su bili Darko Luš, Dražen Lovreèek, (667 m), u koloni se našao i trogodišnji Fran Pojer s Vlado Paušiæ i Danijel Frleta. Darko Luš DUŠAN MIRKOVIÆ

»Papuèki jaglaci« ove su godine održani po 24. put. Nedostajali su samo – jaglaci

198 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:44 Page 199

PLANINARSKA ŠKOLA U OMIŠU Jednog su mi dana došli prijatelji Zvone i Pjero s idejom da naše društvo, PD »Imber-Mosor« iz Omiša, kojemu sam predsjednik, po prvi put organizira opæu planinarsku školu. Ne samo da nisam bio oduševljen, veæ mi se njihova zamisao uopæe nije svidjela. Rekli su mi da æe sve napraviti sami, što sam prihvatio, jer ionako nisam završio školu takve vrste, i obeæao da æu, ako treba, biti polaznik te škole. Tako je i bilo – odmah su me prijavili da bih dao primjer drugima. Red je da predsjednik društva završi opæu planinarsku školu. Na veliko iznenaðenje svih nas, prijavilo se još petnaest osoba. Škola je poèela 29. rujna 2005., a sastojala se od predavanja èetvrtkom i odlazaka na planinu nedje- ljom. Održano je ukupno deset predavanja i isto toliko izleta. Ciljevi izleta bile su Poljièka planina, Omiška Dinara, Mosor, Biokovo i Kozjak, a dvod- nevna završna vježba održala se u podruèju Dabar- skih kukova na Velebitu. Školu je završilo petnae- storo polaznika, koji su 15. prosinca položili završni ispit. Diplome su uruèene dva dana poslije, na kominu. Sigurno se pitate kakvi su dojmovi ljudi koji su završili školu? Oni su jednostavno oduševljeni. A ja? Evo baš idem na Izvršni odbor predložiti uvoðenje novog uvjeta za èlanstvo u našem društvu. Pogaðate: SKUPŠTINA HPD »MALAÈKA – završena opæa planinarska škola. DONJA KAŠTELA« Miomir Fistaniæ U petak 24. ožujka 2006. održana je izborna Skupština HPD »Malaèka – Donja Kaštela«, Kaštel Stari. Tom su prigodom podesena izvješæa u pro- teklom razdoblju i izabrana nova tijela društva. Skupš- tini je nazoèilo 70-ak èlanova. Za predsjednika je iza- bran Petar Penga, dopredsjednica je Katica Majkoviæ, a tajnik Filip Baliæ. Uz njih, za èlanove Izvršnog odbora izabrani su Petar Ljubiæ, Ilija Katiæ, Mira Šegviæ, Ivica Gruica, Željko Bogiæ i Miro Radiæ. Skupština je usvojila izmjene i dopune Statuta te prih- vatilo prijedlog da bude domaæin Dana hrvatskih planinara u 2007. godine, koja je ujedno i deseta godina postojanja. U planu rada su ureðenje novih prostorija u Kaštel Novome te organiziranje opæe planinarske škole u mjesecu rujnu ove godine. U suradnji s ostalim kaštelanskim društvima markirat æe se ureðivati planinarske staze po Kozjaku. Filip Baliæ PLANINARSKO-LIKOVNA MANIFESTACIJA HPD »TRIS KLUB« HPD »TRIS klub« iz Lovrana i likovna umjetnica Ania Škrobonja, uz suradnju Javne ustanove Park pri- Omiški »školarci« ispred planinarskog doma na Ravnom dabru rode Uèka, 10. lipnja prireðuju likovnu priredbu »Ex

199 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:44 Page 200

tempore pod Uèkom«. Ujedno æe se toga dana održati NOVI MOST PREKO SLAPNICE KOD planinarski pohod »Pet vrhova Lovranšæine«. Na SLAPA BRISALO U ŽUMBERKU pohod se kreæe u 10 sati iz Lovranske Drage, a na zavr- Prošle godine nabujala Slapnica je odnijela most šetku puta u Križevici planiran je besplatan planinar- preko Slapnice kod slapa Brisalo što je obilaznicima ski ruèak za sve sudionike. Jaskanskog planinarskog puta veoma otežavalo pre- Sve zainteresirane planinare pozivamo na pohod, lazak Slapnice. Poèetkom travnja ove godine gða. a likovne umjetnike, èlanove planinarskih udruga, po- Nada Mauzer, roð. Dragan, iz Draganovog mlina na zivamo da svoje likovne radove, blisko vezane uz pla- Kalovki kod ušæa u Slapnicu, javila je dobru vijest da nine, planinsku prirodu i pejzaže, planinarstvo i život je njezin suprug Matija Mauzer izradio novi most u planini, pošalju na izložbu koju društvo organizira preko Slapnice kod slapa Brisalo. Osam metara dugo od 11. do 18. lipnja u lovranskoj galeriji »Laurus«. deblo cera ruènom pilom je uzduž prepilio te posta- Zainteresirani se mogu prijaviti za izložbu i poslati vio dvostruko brvno s rukohvatom preko Slapnice pa svoje radove do 31. svibnja na adresu HPD »TRIS sada opet obilaznici Jaskanskog planinarskog puta klub«, p.p. 1, 51415 Lovran. Informacije na telefon kod slapa Brisalo mogu prelaziti Slapnicu. Hvala g. 091/76-36-590. Silvano Raffaelli Matiji Mauzeru! Josip Šintiæ

200 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:45 Page 5 HP 05-2006 h.qxp 23.4.2006 22:45 Page 8