284. – Srpanj/Kolovoz/Rujan

KORUPCIJA KAO NAÈIN IVOTA rije par godina najèešæe spominjana rijeè bila jereforma . Kao što vidimo, od nje, njezine provedbe i rezultata nije bilo ništa. Ove godine imamo novu mantru Pkorupciju! Bez konkurencije, to je rijeè godine koja se najèešæe ponavlja u svakom segmentu društvenih dogaðanja. Kao društvo toliko smo licemjerni da ne elimo ni sebi priznati da se korupcija toliko uvukla u naš naèin ivota i da na njoj parazitiraju i grade moæ upravo oni kojima smo sami omoguæili da od toga dobro ive. Još pod kraj 80-tih godina prošlog stoljeæa moja pok. baba, zvana „Pejuša“, koja nikad ranije nije bila kod lijeènika, pod kraj svog ivota doivjela je da joj je doktor došao u kuæni posjet. Kad je realno konstatirao da æe sve biti „kako Bog odredi“, moja je GLASILO HRVATSKOG dobra baka rekla kako je red da se doktoru u gepek auta „ubaci“ barem kilo duhana i litar DRUŠTVA POLITIÈKIH ZATVORENIKA loze, jer je znala da doktor voli zapaliti dobru cigaru i popiti kapljicu dobre domaæe loze, pa mu je htjela ugoditi. Istini za volju, nije se ni doktor opirao; štoviše smatrao je PREDSJEDNIK DRUŠTVA normalnim da ne ode bez „sitnica“ kao milodara, bez obzira na to što je baba bila Mr. sc. Marko Grubišiæ socijalno osigurana, a on ima stalnu plaæu. UREDNIÈKI ODBOR GLASILA Bilo je to prije 1990. godine, kad se bez „plave koverte“ ili vreæice nije odlazilo ni Josip Ljubomir Brdar, Ivan Gabelica, jednomu dravnom slubeniku. Doktore smo posebno razmazili (a kako i ne æemo, kad Anðelko Mijatoviæ, Alfred Obraniæ je zdravlje u pitanju). Danas, 2020. godine, pitamo se: što se promijenilo od tada do GLAVNI UREDNIK danas? Ništa. Moda stil i naèin. Više „plavu kovertu“ ne ostavljamo na stolu, vreæicu Tomislav Jonjiæ spuštamo srameljivo ispod stola, jer èešæe je neugodno onima koji je daju nego onima koji uzimaju. No, ipak smo se malko modernizirali, pa je i naèin izvedbe ozbiljnih UREDNIŠTVO I UPRAVA 10000 Zagreb koruptivnih radnji postao drugaèiji. Uplate, donacije, sponzorstva pred izbore! Masarykova 22/IV Najèešæe pola na raèun, a pola u „kešu“ (tj. u gotovini, i to na stol ), a onda poslije izbora tel: 01/ 487 2433 svi koji su tako uloili (investirali), trae povrat, ali najèešæe i po stotinu puta više. e-mail: [email protected] [email protected] Dakle, korupcija je doivjela svoj potpuni i legalni oblik ulaganja u politièke stranke i ulaganja u visoke dunosnike, pa se poneki gospodarstvenici pohvale svojim tzv. PRIJELOM I TISAK donacijama, premda svatko zna da je posrijedi poslovni pothvat, investicija za koju MINI-PRINT-LOGO d.o.o. Varadin postoji jasno prepoznatljiv poslovni interes, pa se u konaènici oèekuje profit. Drugim Godišnja pretplata za Hrvatsku 140 kn rijeèima, to je uvijek svojevrsni „koruptivni predujam“. I sve dok ivimo u takvom za inozemstvo:Europa 300 kn sustavu i dok je takav oblik korupcije faktièno sastavni dio izbornoga zakonodavstva, ili odgovarajuæi iznos u drugoj valuti; prekomorske zemlje: 500 kn dotle æe naši mladi, cijele obitelji, napuštati našu domovinu! ili odgovarajuæi iznos u drugoj valuti Ovih dana, kad se iz dana u dan razotkrivaju detalji „dubokoga dravnog poduzeæa“, *** IBAN HR0525030071100009317 kod Janafa, predsjednik Milanoviæ je po drugi put vrlo nervozan. Nešto ga muèi, brzo gubi SBERBANK d.d.Zagreb, a za devizne kontrolu i to pokazuje do koje mjere ide njegova neuravnoteenost i frustracija. uplate isti IBAN i BIC VBCRHR22 Zapravo Zoki ne zna do kojih spoznaja su istraitelji došli i što Plenkoviæ i slube imaju takoðer kod SBERBANK d.d. Zagreb iz ozvuèenoga „kluba“ u Slovenskoj br. 9. Sjetimo se, sliènu neprirodnu i *** Rukopisi se ne vraæaju, nekontroliranu nervozu pokazao je kao premijer, kad je pokušao proturiti tzv. lex list ureðuje Urednièki odbor, sva prava pridrava Perkoviæ odnosno sprijeèiti izruèenje dvojice jugoslavenskih ubojica pred sud u Hrvatsko društvo politièkih zatvorenika. Münchenu. Do današnjih je dana ostalo nejasno na koga je mislio, kad je rekao da æe ***

Izluèivanje preostalih knjiga pisanih morfonološkim ("korijenskim") pravopisom (1948.) Uredništvo ne odgovara za navode izruèenje udbaša moda na èistinu istjerati i King Konga. Je li mislio na sebe ili na i gledišta iznesena u pojedinim prilozima nekog sebi bliskog a tako grandioznog, oèekujemo odgovor u skoroj buduænosti. *** I, na kraju, kratko izvješæe i zamolba. Ove godine HDPZ nije dobio ni jednu jedinu Za sve informacije i kontakte u svezi sa suradnjom i pretplatom tel.: 01/ 48 72 433 kunu od hrvatske drave i njenih institucija za naš list i za našu udrugu, navodno zbog srijedom od 9.00 do 13.00 sati. korone te rezanja davanja svim udrugama. Kako ne bismo nakon više od 30 godina *** doveli u pitanje izlaenje našeg lista, ove æemo godine ranije poslati uplatnice, kako bi ISSN 1331-4688 *** se prebrodilo sljedeæih šest kriznih mjeseci. Kao predsjednik, skupa s Vijeæem HDPZ-a Cijena oglasnog prostora: i uredništvom lista, molim za što urniju uplatu èlanarine odnosno pretplate, a jasno je posljednja stranica u boji: 4.000,00 kn da bismo bili zahvalni na donaciji koji bi nam omoguæila da se odupremo onima koji predposljednja stranica u boji: 3.500,00 kn unutarnja crno-bijela stranica: 2.500,00 kn veæ dugo prieljkuju naš kraj, i da pritom dovršimo zapoèete projekte: Leksikon 1/2 crno bijelo: 1.250,00 kn hrvatskih politièkih zatvorenika, Memorijalni centar totalitarnoga komunistièkog 1/4 crno bijelo 700,00 kn reima, i neuništivi naš list, naš ponos Politièki zatvorenik, sad veæ stariji od trideset godina! Slika na naslovnoj stranici: Mr. sc. Marko GRUBIŠIÆ, predsjednik Hrvatskog društva politièkih zatvorenika Uvodna riječ IGROKAZ ZA BUDALE IZ SADRŽAJA eć tjednima Hrvatsku trese afera Janaf. Nakon veselica s kombinacijama Mar- tine Dalića i honorarima njezina supruga, pa onda s mercedesima Gabrijele DEFETIZAM POBJEDNIKA...... 3 Žalac koji su pali iz neba, kućercima Lovre Kuščevića i Gorana Marića što V Zvonimir JONJIĆ su ih naplavili valovi morski, pa s vjetroelektranama, diplomicama i šibicarenjem Jo- sipe Rimac, sad se opet zabavljamo plodovima partijskoga kadroviranja i upravljanja POUKE KOJE JEDNAKO VRIJEDE državnim jaslama te njihovim pokrajnim rukavcima, popraćenima napadnom šutnjom I DANAS: IVO KORSKY O ODNOSU predsjednika vlade, kojemu su Grubori i Varivode ključna formula briselskog uspjeha i KRŠĆANSKE DEMOKRACIJE I čijim ministrima upravo zbog njihove duhovne skučenosti i političko-etičke bezličnosti NACIONALIZMA (1956.)...... 6 imponira pripadanje takozvanoj eliti, potom brbljanjem predsjednika države koji svoju načelno ispravnu ocjenu da tijela kaznenog progona i u ovom slučaju protuzakonito LICE I NALIČJE PARTIZANSKOG ANTIFAŠIZMA...... 11 u medije puštaju ulomke iz rane faze dokaznog postupka začinja sve vidljivijim i sve ridikuloznijim nastojanjem da potkopa, obezvrijedi i uništi sve institucije jedne države, Alfred OBRANIĆ sve do medijsko-političkih paljetkara koji na svakom koraku pokazuju da ne znaju NAŠ NUTARNJI SVIJET (46.)...... 14 uglavnom ništa, ali se zato razmeću kao da znaju sve. Maja RUNJE, prof. U biti, dakle, stvar s Janafom i Draganom Kovačevićem – konobarom blještave znan- stvene i poslovne karijere – nije ni nova niti je spektakularna: cijela je povijest suvre- HRVATSKA EMIGRANTSKA mene hrvatske države popločana sličnim aferama, s tom razlikom da su one u prvome PERIODIKA U 60 KNJIGA...... 15 razdoblju, dijelom zbog rata i neposrednih ratnih posljedica, bile medijski i politički manje eksploatirane od onoga što doživljavamo u kasnijem razdoblju, kad su medijski OTOK BRAČ U DRUGOME SVJETSKOM RATU...... 17 obračuni i likvidacije zamijenili one fizičke kojima smo svojedobno svjedočili. No, pljačka i korupcija jedina su konstanta našega života, i jedina pojava koja apsolutno Dr. sc. Nikica BARIĆ nadilazi sve stranačke i ideološke razlike što ionako najčešće služe kao igrokaz za bu- BIJELO ILI USTAŠKO ILITI dale, kao kulisa za zabavu naivnoga puka koji najčešće misli da oni koji javno, pred RASPRAVE IZVAN PAMETI O kamerama i fotoaparatima govore, doista misle to što govore, i da im je doista stalo do NAVODNOM USTAŠTVU toga što govore. HRVATSKOGA ŠAHIRANOGA GRBA S POČETNIM BIJELIM Naivnost je to kojoj ne znamo naći bolje uzroke od naše duhovne, etičke i političke POLJEM (2)...... 26 zapuštenosti koja je posljedica skoro jednostoljetnoga našega lutanja po balkanskim Dr. sc. Mario JAREB gudurama i polustoljetnog čamljenja pod boljševičkom čizmom. Narod koji je 1945. izgubio građansku i intelektualnu elitu, od te se dekapitacije još nije oporavio, pa lo- „MOJ ZADNJI POZDRAV!“ – gično posrće u vrtlozima konzumerističkoga globalizma kojemu je etički relativizam ZATVORSKI ZAPIS SLAVKA jedini put, a srebrnjaci krajnji cilj i najviša vrijednost. Zato naša suvremena i takozvana KVATERNIKA?...... 36 elita pripada polusvijetu, i zato se ona roti na mjestima na koja pristojan čovjek ne će Tomislav JONJIĆ ni priviriti (pri čemu treba imati na umu da nema razlike između slabo osvijetljena suterenskog ćumeza i naizgled blještave kocke od stakla, čelika, aluminija i jeftine DOGODILO SE PRIJE 75 GODINA: pozlate koju skorojevići tako obožavaju, jer – uvijek treba imati na umu – suteren nije TRAGEDIJA U GOSPIĆU...... 42 građevinsko-arhitektonska, nego moralna kategorija). Nikola BIĆANIĆ Shvatljivo je razočaranje s kojim se susrećemo na svakom koraku. Ono, međutim, OSVRT NA PROŠLOST I jest dokaz bolesti, ali nije lijek: pasivno prepuštanje očaju i mirenje s rezignacijom ni- SADAŠNJOST...... 46 kad i nigdje nije dovelo do ozdravljenja, pa i sada treba pozdraviti i poticati svaki trzaj Ivan VUKIĆ i svaki glas optimizma i volje. Ma koliko slabašni ti grčevi bili, oni su simptom borbe narodnog organizma koji je izdržao i teže udarce i gore poraze, pa će i sada, prije ili IN DIESER AUSGABE...... 51 kasnije, pokazati da nije spreman na predaju. Prvi je korak na tom putu oslobađanje od totema i idola: i oni su nas doveli ovdje gdje danas jesmo. IN THIS ISSUE...... 52 Tomislav JONJIĆ

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 1 Aktualno TKO IMA PRAVO SUDITI O FRANJI TUĐMANU osve krivo je ozbiljno raspravljati diti. A oni su svoj sud izricali na izborima to će on postajati veći, a ne manji, jer je s nasrtajem ljepolikoga cvijetka i na prosinačkome sprovodu 1999., a izri- bio jedan od rijetki, ako ne i jedini, koji Pkakav je Katarina Peović (Rad- ču ga i dan-danas; i u jedno možemo biti je uspješno poveo borbu za neovisnost s nička fronta) na predsjednika Tuđmana, i sigurni: što god dalje se budemo odmica- narodom koji je na izborima kadar bira- posve deplasirano je njoj i njoj sličnima li od Tuđmana i njegova doba, i što god ti Stipu Mesića, Ivu Josipovića, Andreja (pa i Peđi Grbinu koji, kao najozbiljniji više pojedinosti mu mognemo predbaciti, Plenkovića ili Peđu Grbina. (J-Ć) kandidat za novoga predsjednika Partije, misli da je ona samo malko pretjerala) objašnjavati razliku između dispozitiva i obrazloženja presude, između kvazihisto- riografskog uvoda i kaznene inkrimina- cije. Te ljude ne zanimaju argumenti niti ozbiljna rasprava, a Tuđman im ne smeta zbog svojih nedostataka, nego zbog – hrvatske države. Zato nas kao narod ne treba zanimati baš ništa što su o Franji Tuđmanu rekli, što govore i što će možda govoriti stranci, baš kao što nam mora biti sasvim svejedno, koji mu je strani političar došao na spro- vod, a koji nije. Jer, samo sluge se obaziru na to što misle gospodari; slobodan čo- vjek misli svojom glavom. Zato su Hrvati jedini koji o Tuđmanu smiju i trebaju su- RIJEČKA PETOKRAKA ad je najavljeno da će jugosla- ske arhitekture koja je procvala u doba fa- munističke religije u Hrvatskoj se nema- vensko-komunistički upravljači šizma, u sklopu Mussolinijevih nastojanja ju od koga braniti (kamo sreće da imaju, KRijeke otkrivanjem „instalacije“ da iznova uspostavi „Rimsko carstvo“. jer bismo danas bili bolje i perspektivnije stanovitog Nemanje Cvijanovića crvenom I kao što je čitavo to „Rimsko carstvo“ društvo!), a pogotovo se nemaju od koga zvijezdom petokrakom obilježiti program bilo prazna kulisa i obična laž, tako je i braniti u Rijeci, gradu čiju hrvatsku čast toga grada kao tzv. europske prijestolnice „samoobrambeni“ karakter Nemanjine brani „Armada“ i šaka marginaliziranih kulture, s pravom su zaredali prosvjedi iz „instalacije“ najobičnija laž. Vjernici ko- Hrvata. (L. P.) razloga koje i nije potrebno posebno isti- cati. No, među onima koji su negodovali našli su se i dični naši „novinari“, „ured- nici“ i „književnici“ koji su – oslanjajući se na svoj oslabjeli sluh te podižući spo- menik vlastitom neznanju i lijenosti, a posredno bar malko dajući za pravo Nemanji i nemanjićima – podsjetili da je „instalacija“ postavljena na riječki neboder kojemu da je autor jedan „kršćanski arhitekt“. U stvarnosti je Nemanjina „instalacija“ u međuvremenu doista osvanula na vrhu nebodera koji je projektirao tršćanski (a ne „kršćanski“) arhitekt Umberto Nordio (1891.-1971.), jedan od velikana talijan-

2 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Aktualno DEFETIZAM POBJEDNIKA

za nas su još jedni „povijesni“ izbori Piše: S obzirom na sve navedeno, izvjesno koji nisu promijenili ništa – na vlasti Zvonimir JONJIĆ je da nas u naredne četiri godine očeku- Ije ostao HDZ u koaliciji s minornim je dobro poznata politička uspavanka, uz lijevim strančicama i zastupnicima nacio- ideološka popuštanja ljevici i kozmetičke nalnih manjina. S lijeve je strane političke članovi Mosta – Marija Selak Raspudić promjene društvenoga i gospodarskog su- „barikade“ nedoraslost SDP-a omogućila i Nino Raspudić. Tko će iz ove neobič- stava (koje će pak biti predstavljene kao jačanje platforme Možemo!, kao i politič- ne političke simbioze profitirati (i hoće li ozbiljne i cjelovite reforme). Nije puno, ko preživljavanje marginalnih i reciklira- itko profitirati), tek treba vidjeti. Svakako ali je dostatno da se zadovolji kronično nih ljevičara koji sebe smatraju centristi- treba pozdraviti politički angažman Nina nezadovoljne Hrvate. ma. Raspudića, koji ima određeni ugled na Hrvati su ipak tradicionalistički narod, narod koji ne inzistira na promjenama. Jasno pomicanje HDZ-a ulijevo otvori- cjelokupnome desnom političkom spek- Mi ne diktiramo tempo i ne upravljamo lo je veliki prostor Mostu i pokretu oko tru, ali sada se od javnog intelektualca i zbivanjima; ne ponašamo se kao politički subjekt, nego kao politički objekt. Mi ne tražimo promjene sustava, mi želimo promjenu vlastitog položaja unutar sustava. Mi živimo od kukanja i cinizma, i uživamo u tome, ali samo ako imamo dovoljno novca da to činimo u finim gradskim kavanama. Dok tome bude tako, ugod- no je obnašati vlast u Hrvat- skoj. Dok se mentalitet ne promijeni, položaj bosansko- hercegovačkih Hrvata ovisit će o milostinji iz Sarajeva i Banja Luke, odnosno o mrvi- cama iz Bruxellesa, Washin- gtona i Moskve…

Miroslav Škoro Za što smo se borili u Do- movinskom ratu?

Miroslava Škore, koji su i razjedinjeni političkog analitičara treba preobraziti u Pisac ovih redaka, rođen početkom 90- ostvarili solidan rezultat, ali svejedno ne- političkog lidera. ih godina prošlog stoljeća, više je puta u uobičajenoj atmosferi općeg defetizma i maju razloga za euforiju. Osim što nisu Andrej Plenković potvrdio je još jed- depresije čuo to čudno retoričko pitanje ušli u vlast (što je, načelno, preduvjet nom, uz potporu stranačke infrastrukture – od hrvatskih branitelja, od lažnih brani- ostvarenja bilo kojega političkog cilja), u HDZ-a, da u ovom trenutku ne postoji koaliciji Miroslava Škore već se naziru telja i dezertera, od lijevih i od desnih, od suparnik koji ga može ozbiljno ugroziti. muškaraca i od žena, pa čak i od svojih razdori i dobro poznate slabosti desne po- Međutim, mnogi su se njegovi ministri vršnjaka – i svaki put mu se je želudac vi- litičke scene u Hrvatskoj. neugodno iznenadili malim brojem pre- nuo u neugodne visine. Malo je drugačija situacija u Mostu, ferencijskih glasova, iz čega su izvukli Dopustit ću sebi korištenje prvog lica koji pak ostavlja dojam da je, za razliku važnu pouku – da nije stranačke iskazni- množine, pa ću reći da se nismo borili za od 2015. i 2016. godine, sretan što nije ce HDZ-a, bili bi zaboravljeni kao onaj društvene povlastice i lagodan život. Kao u poziciji vlasti. U tom taboru naizgled snježni zagrebački dan iz travnja ove go- narod, borili smo se za slobodu i nacional- nema razdora, iako je jasno da su domi- dine (što je korisna spoznaja u smislu ja- ni opstanak, za pravo da budemo svoji na nantnu ulogu preuzeli oni koji sami nisu čanja stranačke discipline). svome. Hrvati taj rat nisu započeli, nego

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 3 Aktualno

BEZAKONJE

Slijep, svezan između dvojice razbojnika crvenog podzemlja, pršti tanka kora poledice.

Gluha ura vrhbosanske šume po nauku azijatskog Kremlja strojnice su uperene u me…

Uskvasalo moje srce malo nedužno bi htjelo obraniti ko obalu nepjenjeno žalo.

Zbogom, Boko, sa zadnje postaje vitez nije, nije teško biti Nino Raspudić i Marija Selak Raspudić kad ti ništa drugo ne ostaje. im je on nametnut. Drugim riječima, hr- Zar bi nam sada bilo bolje da smo pro- Vjenceslav ČIŽEK vatski su se branitelji borili za svoje kuće i vincija Beča, Pešte ili Beograda? Zar se svoje obitelji, ratovali su da njihova djeca hrvatski glas ne čuje jasnije i glasnije ne moraju ratovati, jer je osamostaljenje u Zagrebu, nego što bi se čuo u tuđini? Hrvatske (i posljedična srpska agresija) Samo potpuni politički analfabeti ne HRVATSKA oduvijek bilo samo pitanje vremena. shvaćaju da je hrvatska država najbolji, zapravo jedini prihvatljivi politički okvir Meni je Hrvatska Nevjerojatna je glupost onih koji odba- za rješavanje onih problema koji se tiču Najprije domovina, cuju ideal vlastite države zbog gospodar- hrvatskog naroda u cjelini. Međutim, ti se Izgubljeno djetinjstvo, skih, demografskih i društvenih problema problemi ne rješavaju neodlučnom politi- Istočni raj koji tu državu ozbiljno pritišću. Njihova kom ni kukanjem – što znači da treba mi- Obećana zemlja je glupost tim veća, ako pritom ponavljaju jenjati stvari u glavama onih koji stoluju u I zabranjeni kraj. naučene fraze o „građanskom“, „dogovo- Banskim dvorima, i u glavama onih koji renom“ ili pak o „besmislenom“ ratu za stoluju u gradskim kavanama, jer Hrvat- Ja vidim njene granice nacionalnu neovisnost. ska nikad nije bila zemlja za kukavice… Tek u zlatnim talasima Beskrajne srijemske oranice. I moji su snovi Teško ko okovi. Pa kad me, prijatelju, pitaš, Što ja mislim o politici, Ja ti mogu tek reći: Gledaj, prijatelju, na dvorištu One nadute purane Kako blebeću A sve na silnom smeću! Meni je Hrvatska Najprije domovina, Izgubljeno djetinjstvo, Istočni raj Obećana zemlja I zabranjeni kraj. Antun PINTEROVIĆ Andrej Plenković

4 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Aktualno KOMU TREBAJU MATIČNE STANICE?

Znanstveni je napredak otkrio vrijednost javnim je bankama širom svijeta bilo po- ljudi, ali i u lošem zdravstvenom sustavu i mogućnosti uporabe matičnih stanica – hranjeno tek nešto više od 200.000 doza – u Hrvatskoj je i danas moguće iznijeti stanica koje imaju sposobnost stvaranja krvi iz pupkovine, dok je u periodu od 9 mjeseci trudnoće, a da trudnica ne do- različitih tkiva i organa, te se primjenjuju 2007. do 2010. godine u Hrvatskoj bilo bije nikakvu informaciju od zdravstvenih u svrhu liječenja različitih bolesti, uklju- djelatnika o mogućnostima prikupljanja donirano oko 2.500 doza. čujući leukemiju i druge maligne bolesti. i uporabe krvi iz pupkovine. Dakle, ma- Matične se stanice nalaze u koštanoj srži, Očito je da su brojke premale u odnosu tične se stanice uništavaju kao biološki ali i u krvi iz pupkovine koja se nalazi u na godišnji broj poroda u Hrvatskoj i svi- otpad, umjesto da se pohranjuju kako bi krvnim žilama pupčane vrpce i posteljice. jetu. Veliki dio problema leži u neznanju spašavale ljudske živote. Tu je krv moguće prikupiti i Ako je trudnica kojim slu- pohraniti u bankama krvi ne- čajem i čula za mogućnosti posredno nakon rođenja djete- donacije krvi javnoj banci, ta. Pritom je postupak priku- sustav je postavljen na ori- pljanja bezopasan, bezbolan ginalan hrvatski način: trud- i besplatan ako se krv donira nica mora sama pribaviti javnoj banci kako bi mogla potrebne obrasce, ispuniti ih pomoći u liječenju pacijenata i donijeti ih sa sobom u ro- diljem svijeta. dilište. Ako to u panici i po- Radi se, dakle, o nečemu što rođajnim mukama zaboravi, spašava živote, o mogućnosti matične stanice idu u smeće. da se uz malo truda učini nešto Kao i uvijek, u Hrvatskoj je dobro. Ako je vjerovati broj- teško biti uspješan, pametan kama na internetu (do kojih i dobar, jer sustav nas potiče nije lako doći), 2015. godine u na suprotno… (Z. J.)

ISKRICE

• „Svaka je vlast ud Boga!“ rečeno je, a i zapisano. Pa dakle i ona koja je za narod… kazna Božja!

• Tkogod tvrdi da u Hrvatskoj postoji opasnost od fašizma, osim što je zlonamjeran, podcjenjuje i pamet hrvatskog naroda. Hrvati nisu ni glup, a ni… lud narod (kao neki!). Zna taj narod jako dobro da za naše nedaće nisu krivi neki „drugi i drugačiji“, nego neki drugi i drugačiji… Hrvati!

• Sloboda je, kažu tegobna, a nesloboda lagodna. Ja ipak više volim tegobnu i nelagodnu slobodu.

• Narod je uvijek u pravu i kad jednima viče: „Bando crvena!“ i kad drugima viče: „Bando lopovska!“.

• Što je zajedničko džeparima i političarima? I jedni i drugi tvrde da su sve što posjeduju stekli sa svojih deset prstiju.

• Što je to „antifašist“? To je zadrto čeljade, koje misli da je svaki Ante… fašist!

• Ljute me oni koji po Hrvatskoj pljuju, ali ne kad nisu u pravu, nego kada… jesu!

• Koja životinja simbolizira naše korumpirane političare? Slon! I on je… debelokožac!

Vlado JURCAN

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 5 Aktualno POUKE KOJE JEDNAKO VRIJEDE I DANAS: IVO KORSKY O ODNOSU KRŠĆANSKE DEMOKRACIJE I NACIONALIZMA (1956.)

Uvodna napomena Usporedno s osnivanjem stranke – pre- Hrvatske, kad je uredništvo premješteno ma nekima: jedine hrvatske emigrantske u domovinu, gdje je časopis izlazio još Ivan Oršanić (Županja, 2. srpnja 1904. – Buenos Aires, 7. prosinca 1968), sred- političke stranke u strogom značenju te skoro dva desetljeća. U prvim brojevima njoškolski nastavnik, novinar, publicist i riječi – Oršanić je pokrenuo i časopis pod i godištima časopisa, Oršanić i njegovi političar, bio je jedan od najistaknutijih nazivom Republika Hrvatska, koji je kao suradnici objavili su niz ideološko-poli- pripadnika međuratnoga Hrvatskoga ka- jedna od najozbiljnijih političkih revija tičkih članaka u kojima su se pozabavili toličkoga pokreta, profesor na zagrebač- koju su Hrvati ikad imali, u Buenos Ai- ulogom emigracije, potrebom stranačkog koj Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji resu izlazio neprekidno do osamostaljenja organiziranja nasuprot maglovitu kvije- i ključna osoba skupine koja se okuplja- la oko Hrvatske smotre, časopisa koji je 1933. pokrenuo Kerubin Šegvić i koji je, nakon što su ga preuzeli Oršanić, Avelin Ćepulić i njihovi drugovi, postao ponaj- važnijom hrvatskom nacionalističkom tri- binom u idućim godinama. Oršanićeva je supruga Ivana Berger bila židovskog podrijetla, a on je od sredine 1930-ih godina nastupao kao oštri kritičar Mačekove spo- razumaške politike te je – kao i niz drugih istaknutih križara poput Felixa Nied- zielskoga, Dušana Žanka i dr. – pristupio ustaškome pokretu, položivši prisegu već 1937. godine. Uhićen je i zatvoren u više navrata, a i proglašenje Nezavisne Države Hrvatske dočekao je u koncentracijskom logoru u Krušćici kod Viteza. Već u prvim danima nove države imenovan je poglavnim pobočnikom i šefom promičbe te članom Glavnoga ustaškog stana. Bio je zastup nikom u Hrvatskome državnom saboru 1942. te upravnim zapovjednikom Ustaš- ke mladeži i državni tajnik u Ministarstvu udružbe odnosno državni savezničar. Na povlačenju 1945. izgubio je sina Ivicu koji se je povlačio sa svojom postrojbom. Nakon kraćeg boravka u Austriji, Orša- nić je jedno vrijeme boravio u izbjegličkom logoru u Fermu (Italija), gdje je potak nuo pripremu knjige Martyrium Croatie, kako bi se inozemnu javnost i crkvene krugove upozorilo na okupaciju Hrvatske i strada- nje Hrvata pod jugoslavenskim komunistima. U Fermu je pokrenuo i povremenik Starčevićanac, a 1948. odlazi u Argentinu, gdje će 1951. s bratom Antom i skupinom istomišljenika utemeljiti Hrvatsku repu- blikansku stranku, kojoj je do smrti bio predsjednikom. Bio je jedan od ključnih čimbenika pri nastanku prvoga Hrvatsko- ga narodnog vijeća (1962.), u kojem je izabran pročelnikom za promičbu. Ivo Korsky u zrelim godinama

6 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Aktualno tističkom zazivanju „jedinstva prije sve- te će se oblici društvenog života temeljiti ga“, ali i različitim ideološko-političkim na znanstvenim principima, a ne više na i društvovnim koncepcijama koje su utje- metafizici. Oblici koji su nastali u doba cale na borbu hrvatskog naroda za slobo- nesavršenije spoznaje, nestat će i ustupit du i državnu neovisnost. će svoje mjesto sveopćem ljudskom druš- Jedan od najbližih Oršanićevih suradni- tvu. Povijest će tada stati, jer više ne će ka, dr. Ivo Korsky, rođen 22. veljače 1918. biti borbe, već suradnja svih ljudi u radu u Osijeku u obitelji pokatoličenih Židova, za opće dobro pod vodstvom novih sve- već sredinom 1930-ih stupio je u hrvatski ćenika Comteove sociokracije. Svijet će javni život kao katolički aktivist, pripad- doći do savršenstva, koje će se ostvariti nik Marijine kongregacije akademičara, tek kad svi ljudi prihvate pozitivistička član Sveučilišnog odbora Matice hrvatske načela. Čim pak ta načela postanu zajed- i pripadnik niza hrvatskih nacionalističkih ničkim temeljem cijelog čovječanstva, ne organizacija, pa i onih ilegalnih, koje su će biti razloga, da se održe dosadašnje, djelovale kao odvjetci ustaškoga pokreta neznanstvene diobe, već će tehnički kri- kojemu je Korsky pristupio već krajem teriji, zemljopisni, proizvodni i gospodar- 1935. godine. Poput Oršanića, surađivao ski, odlučivati o podjeli ljudskog društva je u katoličkim i nacionalističkim publi- na niže skupine. Prema tome niže skupine kacijama, a tijekom rata bio je pripadnik ljudskog društva bit će samo tehnički or- Ustaške vojnice i sudac vojnoga suda te gani cijelog čovječanstva organiziranog u je rat završio u činu ustaškog satnika. Po- Pangeji. vukao se je iz Hrvatske u svibnju 1945., Prvi broj časopisa Republika Temeljna ideja gradjanske, pozitivi- a 1947. je došao u Argentinu, u čijem je Hrvatska (1951.) stičke struje leži u vjeri u mogućnost glavnome gradu i umro 12. prosinca 2004. postignuća savršenstva na zemlji upozna- godine. je taj stav uglavnom nastao u nekomuni- vanjem i primjenom prirodnih zakona, stičkim krugovima, to se brižno izbjega- jedinih kojima se priznaje znanstvena vri- Općenito uvažavan kao intelektualac va riječ internacionalizam, iako se u biti jednost. Jedinstvo ljudskog društva logič- i smatran jednim od najboljih hrvatskih poklapa s najortodoksnijim lenjinističkim na je posljedica jedinstvenog materijalnog političkih pisaca uopće, Korsky je nasli- tezama. temelja i univerzalnosti prirodnih zakona, jedio Oršanića na čelu stranke i na mjestu kao i vjere u mogućnost savršene spozna- urednika stranačkoga časopisa, a ovom Taj stav osude prema nacionalizmu prije svijeta. Materijalistički monizam daje prilikom – smatrajući tu raspravu osobito hvaćaju dvije struje: gradjanska ljevica metafizički temelj pozitivističkom nazira- aktualnom zbog toga što se i danas iz dije- (kod nas brojčano vrlo slaba), nadahnuta nju na svijet i opravdava njegov negativan la kršćanskih odnosno katoličkih krugova idejama pozitivističkog epigonstva, i neki sud o svim društvenim oblicima, koji su nacionalizam ovlaš ocjenjuje negativno, katolički krugovi, koji bi željeli da ih se nastali na drugim, „neznanstvenim“ teme- pa čak naziva i protukršćanskom ideolo- smatra naprednim, nekom vrsti katoličke ljima. Prema tome i narod kao metafizički gijom (a Oca Domovine Antu Starčevića ljevice, pa se zato nazivlju kršćanskim a ne čisto biološki, jezični ili gospodar- naziva se malne Antikristom) – objavlju- demokratima odnosno kršćanskim socija- sko-proizvodni skup, ne može biti pri- jemo bez ikakvih izmjena, osim par pra- listima. hvaćen sa stajališta pozitivizma, iako su vopisnih intervencija, dio njegova članka Ne ulazeći u sve aspekte tih ideologija, u praksi mnogi ugledni pozitivisti, a po- „Suverena fraza (II.)“, koji je objavljen u već ograničivši se samo na njihovu kritiku gotovo francuski, bili u svojim političkim Republici Hrvatskoj, god. VI., br. 21-22, nacionalizma, opažamo u njihovim stavo- stavovima ultranacionalisti, samo što su Buenos Aires, kolovoz 1956. godine. Oni- vima veliku srodnost. Ta se srodnost oči- taj svoj nacionalizam prozvali patriotizma, pak, koji ipak ne vjeruju onoj da se tuje i u suprotstavljanju patriotizma (do- mom. Manjim se narodima nije priznava- mozak od čitanja suši, i da je od tuđega bar pol) naprama nacionalizmu (zao pol) lo pravo ni na patriotizam, no to već nije i tuđinskoga mišljenja bolje jedino ono i čovječanstva kao cjeline (budućnost) teorija već praksa, a mi znamo uzrečicu, kojega uopće nema, preporučujemo da napram narodu kao posebnosti (ostatak „ne radi što ja činim, već što govorim“. posegnu za tim časopisom te člancima i prošlosti). Posve su drugačiji idejni temelji kršćan- knjigama koje su objavili njegovi uredni- Nemoguće je doći do takvih sličnosti sko-demokratskih skupina. ci. (T. J.) bez sličnog ideološkog temelja, te se po- Kršćanstvo zabacuje monizam bilo koje stavlja kao prvo pitanje, koji je taj idejni Ivo Korsky: „Suverena vrsti, te se temelji na dualizmu: materija – temelj na kojem su obje struje izgradile duh. U napetosti izmedju ta dva pola (koji Fraza (II.): Nacionalistička iste poglede na pitanje naroda i naciona- zabluda“ su kod nekih starijih kršćanskih filozofa lizma. dobili i valorativno obilježje, kao sukob Jedna od najmodernijih fraza u hrvat- Po pozitivističkoj nauci, čovječanstvo zla i dobra, iako se to ne mora prihvatiti skom političkom rječniku jest, da je na- je u stalnom napredku i stoji na pragu sa- budući da nije dogma), svijet teži prema cionalizam teška moralna i politička za- vršenstva. Upoznavanje prirodnih zakona savršenstvu, koji je idealni, ali nedostiži- bluda, bolest zaostalih naroda i ostatak – mislili su pozitivisti prije nego što ih je vi cilj na zemlji. Povijest je prema tome prošlosti, koju treba prebroditi i uzdići se slom njihovih aksioma bacio u utopiste – stalna borba, ali ne poznaje konačnih po- u više sfere sveopćeg čovječanstva. Kako dovest će do općeg mira, reda i bratstva, bjeda.

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 7 Aktualno

Nasuprot pozitivističkom (znanstveno- društvenim i političkim prilikama, koje su mrtav i sada kao avet, kao pusti oblik bez materijalističkom) bezgraničnom opti- nastale uslijed francuske revolucije. Ta- sadržaja, služi za različne političke igre. mizmu, vjeri u mogućnost napredka do sa- kvo je prilagodjivanje podpuno u skladu s Tu su praznu ideju, koja je prihvatljiva vršenstva, kršćanski je stav realističan, jer kršćanskim realizmom. Novi oblici druš- širokim slojevima baš zbog svoje prazni- spoznaje ograničenost ljudskih sposobno- tva XIX. vijeka počivali su na racionali- ne, a poluinteligenciji zbog svog pseudo- sti i unutarnju napetost čovjeka, dvojstvo stičkoj ideologiji, čiji je metafizički temelj znanstvenog oblika, neki dobronamjerni materija-duh, koje se može uskladiti, ali u mehaničkom materijalizmu, a filosofska kršćani prihvatili, pokrstili je i poslali u nikada izbrisati, osim uništenjem jednog formulacija u pozitivizmu. Pozitivizam je svijet kao svoju. Dakle u biti je to lagodno elementa. Ali to uništenje znači i uništenje idejna nota novog društva, i ako je veći plivanje niz struju, prihvaćanje jedne opće čovjeka, dakle jedinog substrata ljudskog dio društvenih oblika povijesne, dakle tra- fraze i ulaženje u masu, da masa vodi. društva, te prema tome nije rješenje. Kr- dicionalne prirode. Pozitivističke su ideje Stvarno je takav stav nekršćanski, jer šćanski realizam ne dopušta vjeru u stalni tada pomodne ideje, uživaju glas znan- napredak, ne dopušta stvaranje utopija, pa su kršćani pozvani da budu „sol zemlje“, stvenog opravdanja, te se na njima temelje se prema tome može prilagoditi i novim nosioci novih ideja, da zaustavljaju stru- novi, karakteristični oblici XIX. vijeka. I situacijama, budući da ih smatra fazama u ju, ako ide pravcem koji nije u skladu s davno nakon sloma pozitivizma i materi- borbi materije i duha na dugom, beskraj- kršćanstvom. Ući na nekršćanski brod jalističkog monizma u teoriji, znanstveni nom putu prema savršenstvu. i na svoj kutić pribiti svetu sličicu, pa si popularizatori i epigoni pozitivizma daju onda utvarati da je brod kršćanski, više je I kršćanstvo je pokušalo stvoriti uni- prihvatljive formulacije za upotrebu masa slično farizejštini nego kršćanstvu. Brod verzalno ljudsko društvo na jedinstvenom u dnevnom političkom životu. Očituje se Pangeje, u koji mnogi kršćanski demo- ideološkom temelju i stvarno je srednjo- stara istina, da ideje ne djeluju istovre- krati sjedaju da budu dobro primljeni po vjekovna „christianitas“, europsko kršćan- meno u svim slojevima ljudskog društva. nekršćanskoj masi i njenim materijalistič- sko društvo osnovano na opće priznatim Kad jedna ideja u obliku formule stigne kim prvacima vodi u diktaturu materije, u idejnim zasadama, jedan od najuspjelijih do srednjeg stupnja inteligencije, već je u kruti prirodno-znanstveni monizam, koji pokušaja čovječanstva da stvori svesvjet- ne svršava u Comteovoj sociokraciji, ni sko društvo. No i to je društvo nosilo u u Marxovu utopičnom, ekonomsko be- sebi klicu svoje propasti, jer je nesvje- sklasnu društvu, već u stvarnoj dikatu- sno nijekalo svoj vlastiti idejni temelj. ri tehničke proizvodnje kao vrhovnog Proglasivši materiju izvorom svega cilja, dakle ili u Staljinovu logičnom zla, a duh svega dobra, i svojim poku- državnom kapitalizmu i imperijalizmu, šajem da uništi autonomiju svjetovnog ili u tehnokratskom superkapitalizmu političkog društva podpunim podvrga- velikih medjunarodnih trustova. vanjem duhovnoj vlasti (teorija o sun- cu i mjesecu, te nesretno formulirana Kritika nacionalizma, opravdana sa bula Bonifacija VIII. „Clerici laicos“), stajališta pozitivizma, opravdana i s kršćanska je filozofija u srednjem vi- marksističkog gledišta, na kršćanskom jeku hipertrofijom duha rušila sklad se temelju teško može opravdati. dvojstva i nehotice težila prema mo- No nisu svi kršćansko demokratski nizmu, dakle odvratila se od realizma kritičari nacionalizma zašli u takve du- i nužno u sebi začela protivnu reakciju. bine, niti su svi, nesvjesno, toliko po- Pojavom te reakcije, koja se u kul- primili pozitivistički ideološki temelj. turi zove renesansa, u teologiji refor- Većina se zadovoljila preuzimanjem macija, a u filozofiji racionalizam, političke frazeologije gradjanske ljevi- razbijeno je jedinstvo srednjevjekov- ce i umjerenih marksističkih struja, te nog kršćanskog društva i kršćanska se je tom oportunističko-pomodnom sta- filozofija vratila na put realizma, spo- vu objesila križ oko vrata. znaje da ljudsko društvo ne može biti Kršćansko demokratski napadaj na savršeno. nacionalizam temelji se uglavnom na Kršćanskim demokratima prema Jedna od knjiga dr. Ive Korskoga svjesnom poistovjećivanju nacionaliz- tome nedostaje idejni temelj za vje- ma s hitlerizmom, fašizmom i drugim ru u Pangeju, u savršeno jedinstveno, diktatorskim i totalitarističkim reži- statičko društvo na ovom svijetu, pa kako teoriji u stadiju zrelosti. A kada u obliku mima. No svi ti pokreti, iako se u jednu je onda moguće, da u konkretnoj politici dobro prožvakane i pojednostavljene fra- ruku mogu smatrati nacionalističkim, ne propagiraju iste ideje kao i politički pred- ze bude sposobna za političku upotrebu u obuhvaćaju nacionalizam kao ideju, niti stavnici pozitivizma i materijalističkog izbornoj borbi, često je već u teoriji za- su im sve njihove zasade posljedica na- monizma, te se služe istim političkim starjela ili pokopana. cionalističkog stava. Jake marksističke, rječnikom. Tako je i pozitivistička ideja o Paneuro- gradjansko-imperijalističke, pa i pozitivi- Razlog leži u povijesnoj pojavi kršćan- pi ili Pangeji, o savršenom svesvjetskom stičke natruhe u tim konkretnim, politič- ske demokracije. Taj je pokret nastao kao ljudskom društvu, stigla na političku po- kim oblicima nacionalizma, jednako su realističko prilagodjivanje kršćana novim zornicu, kad je pozitivizam u teoriji bio skrivile njihove izgrede i prouzročile za-

8 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Aktualno

korisnih budala besplatno služe tudjim interesima. Potrebno je dakle raščistiti pitanje nacionalizma, bar u nekoliko riječi, kako bi se vidjelo, da li je ta osuda nacionalizma opravdana. Kod svakog filozofskog sustava potrebno je pronaći središnju ideju ili kao što je Bergson naziva, intuiciju, na kojoj se temelji cijeli sustav. Na političkom polju predstavlja tu intuiciju temeljni stav, budući da se politička akcija temelji na stavovima isto kao što se filozofska kontemplacija temelji na idejama. Prema tome potrebno je za razumijevanje poli- tičkih pokreta i promjena ustanoviti prvi, temeljni stav, polaznu točku, koja u sebi sadržava i cilj i svrhu cijelog političkog sustava i djelovanja. Zato je nedopustivo osudjivati nacionalizam na osnovu zastarjelih tudjih fraza i igrati se nazivima, već je potrebno objektivno i kritički odkriti njegov temeljni stav. Pokušaj nekih kršćansko-demokratskih struja, da prihvaćanjem liberalno- masonskih i pozitivističko-materijalistič- kih teza XIX. vijeka, koje zaodijevaju u novo ruho, i citiranjem neuspjelih ili de- generiranih oblika nacionalizma, osude sam nacionalizam kao pojavu, ne može se smatrati ozbiljnim političkim radom, već samo fraziranjem. Prva faza nacionalizma nastala je uslijed francuske revolucije i romantizma, te se sastoji u budjenju nacionalne svijesti europskih naroda i želji, da se društvo slo- bodnih gradjana izgradi u okvirima nacionalnih država, t.j. političkih vlasti, koje bi izvirale i obuhvatale onu povijesno formi- ranu skupinu srodnih ljudi, koju nazivamo narodom. No moderni, radikalni nacionalizam Korsky u posljednjim godinama života nastao je tek kao reakcija na stanje kon- cem XIX. i početkom XX. stoljeća. Slom stranjivanja kao i divinizacija države, koja lizam. Izraelska je borba za samostalnost pozitivizma kao filozofije, kriza materija- je opasnost svih nacionalističkih pokreta. patriotske naravi, dok je hrvatska borba lizma kao metafizičke ideje o svijetu, te Protivnici nacionalizma poistovjetili su za isto takvu samostalnost nacionalistički kriza liberalno-kapitalističkog političkog nacionalizam s tim ekstremnim pokreti- šovinizam. Ako se madžarski nacionalisti i gospodarskog sustava stavili su u pokret ma, danas politički diskreditiranim, dok oružjem u ruci bore 1956. protiv komu- sve duhove. su nacionalističke pokrete drugih naro- nizma, onda su patrioti, a hrvatski nacio- U toj općoj krizi marksistički interna- da, koji danas još uživaju dobar prijem u nalisti, koji su to isto radili prije petnaest cionalizam slavi 1917. godine svoju prvu pučkom tisku, jednostavno prozvali pa- godina, žigošu se kao nacifašisti. trajnu pobjedu i uslijed toga kriza se po- triotizmom. I suprotstavivši taj „dobri“ Kriterij nije dakle sadržajne naravi, već oštrava. patriotizam „zlom“ nacionalizmu, dobili je odraz konkretne političke želje i ambi- S druge strane versaljskim ugovorom su zgodno oružje, da mogu svaki pokušaj cije pojedinih skupina, koje svoje ciljeve nisu ispunjene želje svijeta, da se praved- jednog naroda da se afirmira kao cjelina prikrivaju opće prihvatljivim, „znanstvenim mirom riješe sva pitanja medju naro- bilo osuditi bilo odobriti. Ako se Englezi nim“ frazama, čisto valorativnog značaja. dima, već se izvršilo samo prenošenje na- bore za Suez, to je patriotizam, ako pak Naivni ili pak oportunistički krugovi pri- cionalnih imperijalizama od pobijedjenih Egipćani teže istom cilju, to je naciona- hvaćaju takve fraze i kao pomoćna vojska na pobjednike i njihove izabrane satelite.

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 9 Aktualno

Ta nepravda, ujedinjena s općom kri- u svim narodima počeo, u većoj ili ma- pretvoriti i u imperijalizam i u totalitari- zom liberalno-kapitalističkog društva i njoj mjeri, ugrožavati opstanak narodne zam. prodorom marksizma na područje prak- cjeline i rastvarati je iznutra, pa su zato i Imperijalizam zapadnih liberalnih de- tične politike, izaziva reakciju. Reakcija, reakcije u tom pogledu bile slične. No u mokracija u XIX. vijeku, sovjetsko-ruski odpor mnogih naroda, na početku samo iz drugim pogledima ne pokazuju ti nacio- imperijalizam poslije 1945. i hitlerovski tabora pobijedjenih odnosno prevarenih nalizmi mnogo idejnih sličnosti, što se ra- njemački imperijalizam jednaki su u biti, naroda, a kasnije i iz tabora pobjednika, zumije, ako se uoči središnji stav (Bergso- izražava se u oštroj kritici bilo unutarnjih te se samo razlikuju u stupnju nepraved- nova središnja intuicija) nacionalizma, t.j. nosti. bilo vanjskih nepravda i u odbijanju za- obrana vlastitosti svog naroda. Kako su sada liberalnog kapitalizma i marksizma. te vlastitosti različne, to će i obrana biti Totalitarizam pak znači uništenje ljud- Te se zasade mogu svesti na zajednički različna. ske slobode bez obzira da li se propagira metafizički temelj obih struja – materijali- u ime produkcije, klase, nacije ili religije. U narodima jake katoličke tradicije na- zam, na njihovu identičnu dogmu – vjeru cionalizam će pokazivati posebno nagla- Napadanje nacionalizma i njegovo u stalni tehnički napredak čovječanstva, te poistovjećivanje s ekscesima hitlerizma na istovjetni cilj – organizaciju svjetskog šeno tradicionalno-vjersko obilježje. U romantično-rasističkoj sredini dolazi do predstavljaju taktički potez komunizma, jedinstvenog društva u obliku silne racio- koji je iskoristio svoj slučajni savez sa nalne tvornice za što savršeniju proizvod- kulta krvi, a u racionalističko-historijskoj do kulta države i njenih ustanova. zapadnim silama, da pomoću brkanja poj- nju materijalnih dobara i ureda za njihovu mova diskreditira svaku reakciju protiv raspodjelu. komunističke infiltracije. Kako su i medju Proti toj supremaciji materijalizma diže zapadnim državama postojale još jake li- se reakcija, koja traži rješenja u priznanju beralno-kapitalističke struje, koje su isto duhovnih momenata, u čuvanju tradicio- prouzročile nacionalističku reakciju, to je nalnih vrednota, u poštivanju prošlosti, u napadaj na nacionalizam bio zadnji zajed- različnosti kao realnosti nasuprot utopi- nički nastup obih grana materijalističkog stičkom jedinstvu i jednoobraznosti. Kao monizma (liberalne i marksističke) prije oznaka svih tih pokreta opaža se poštiva- njihova konačna obračuna u kojem mora- nje naroda ne kao biološke, gospodarske ju obje nestati. To medjusobno uništenje ili zemljopisne jedinice, već kao povije- nije samo logičan zaključak dosadašnjeg sno-ideološke zajednice, onog po obujmu razvitka i zahtjev zdravog razuma da se još za individua shvatljivog kolektiva, odstrane uzroci nesreće, već bi se moglo koji je dovoljno velik da skuči težnju pre- nazvati nuždom, ako bi se htjelo primije- ma anarhičnom individualizmu, a dovolj- niti dijalektičku metodu samog marksiz- no malen i prožet srodnim idejama, da ne ma. uništi svoj individualni substrat. U tom i takvom društvu kršćani nemaju Ta obrana naroda kao zajednice duhovnog značaja prozvana je nacionalizmom. što tražiti i zato je njihova uloga u obliku kršćansko ljevičarskih, političkih strana- Nacionalizam je samoobrana narodne ka, nesvjesno pomaganje neprijatelja kr- zajednice od unutarnjih i vanjskih nepri- Knjigu Hrvatski nacionalizam objavio šćanstva. jatelja, koji žele tu zajednicu, rezultat slije Nakladni zavod Matice hrvatske jeda pokoljenja, razbiti ili oslabiti. Što se pak tiče patriotizma, koji se isti- če kao „dopušteni“ stav samoobrane, to je Prema tome nacionalizam nije nikakva Prema tome ne može se osuditi naciona- više igra riječi. Patriotizam je samo jed- ideologija, već samo stav, reakcija ili sa- lizam kao takav, nego samo zablude poje- no lice nacionalističkog odpora, obrana moobrana, na konkretne napadaje na na- dinog nacionalističkog pokreta. Kao što je vlastite zemlje od vanjskog neprijatelja. rodnu cjelinu. Uslijed toga nacionalizam pojedincu opravdano braniti se od napa- različnih naroda nije jednak u ideološkom Ako se pak patriotizam želi protegnuti i daja, ali ne smije prekoračiti nužnu obra- smislu, jer nisu isti razlozi, koji su dove- na obranu narodne cjeline od unutarnjih nu, ako ne želi biti osudjen kao napadač, li do stava samoobrane. Pa ni u jednom neprijatelja i na čuvanje tradicionalnih te istom narodu nije nacionalizam uvijek tako se i narod smije braniti od unutarnjih vrednota, počinje se pojam patriotizma jednak niti jednako jak. U časovima op- i vanjskih napadaja, ali ne smije prekora- poklapati s nacionalizmom, te dolazimo ćeg zadovoljstva može skoro i zamrti, dok čiti stupanj pravedne obrane i pretvoriti do smiješne i podpuno demagoške situaci- se u časovima velike opasnosti razvija do se u napadača bilo protiv vanjskih bilo je, da se podpuno isti stav naziva jedanput paroksizma. Ako se pak u časovima opa- protiv nutarnjih čimbenika. Dakle nacio- patriotizmom, a drugi put nacionalizmom, snosti za narodni kolektiv ne pojavi naci- nalizam sam po sebi predstavlja vrijedan i a da naziv odlučuje o unutarnjoj vrijedno- onalizam, znak je starosti i blize propasti opravdan stav obrane narodne cjeline, dok sti ili nevrijednosti stava. imperijalizam i totalitarizam predstavljaju tog kolektiva. Baš u tome je nedostojna demagogija ekscese. Ipak je činjenica, da su svi naciona- kršćanske ljevice, što igrom riječi prikri- listički pokreti izmedju prvog i drugog No ni imperijalizam ni totalitarizam va činjenično stanje i stavlja se iz čistog svjetskog rata pokazivali mnogo sličnosti. nisu svojstveni nacionalizmu, već se sva- oportunizma u službu protukršćanskih Uzrok je toj pojavi u marksizmu, koji je ka ideologija i svaki politički stav može struja.

10 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Aktualno LICE I NALIČJE PARTIZANSKOG ANTIFAŠIZMA edavno sam, slušajući radio tije- Piše: Josip Anderlić rodom iz Virja Križovljan- kom vožnje, u jednoj od dnevnih skoga ispričao mi je što se to zbilo u lipnju Alfred OBRANIĆ Nemisija vijesti saznao, kako naj- 1945. progresivnije snage grada Pule traže da Cestom Maribor-Varaždin tih su dana se vrati naziv bivšoj ulici Moše Pijade. svakodnevno prolazile kolone zaroblje- znači – protutenkovski rov. Doista, u Vir- Nije rečeno kako se ta ulica danas zove, nika. Neutvrđenog dana mjeseca lipnja, je Otoku radi se o protutenkovskom rovu no to i nije važno. Odmah sam si postavio partizani su kolonu u kojoj je bilo 700- koji su izradili Nijemci, a jugoslavenskim pitanje, tko bi to mogao biti i zbog čega, 800 zarobljenika skrenuli s ceste 4 km je partizanima, kao i na mnogim drugim da 2020. godine u Hrvatskoj čezne i pati na sjever, prema rijeci Dravi, do mjesta mjestima, poslužio kao gubilište, jedno od zbog toga što Pula nema ulicu tog velika- Virje Otok koje je u to doba imalo sve- 700 na listi čekanja za ekshumaciju. Po- na partizanskog pokreta. ga nekoliko kuća. Doveli su zarobljenike kraj Pancerice je Društvo za obilježavanje Ta me je vijest navela da napišem nešto do protutenkovskog rova, pa su ih tu sve grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaž- više o čovjeku kojega pamtim po kome- pobili i zatrpali. No, koliko su bili teme- dina sagradilo spomen-kapelu blaženog moraciji povodom njegove smrti u Varaž- ljiti pri ubijanju, toliko su bili površni u dinskoj gimnaziji. Alojzija Stepinca, u kojoj se svake godine zatrpavanju pobijenih, pa su uskoro lisi- u lipnju odaje počast i služi misa za žrtve Naime, iz rane mladosti pamtim dvije ce i psi počeli razvlačiti lješine. Tek us- koje su pobijene na tom mjestu u lipnju komemoracije: Borisu Kidriču u osnov- postavljena narodna vlast nije dopustila 1945. godine. noj školi i Moši Pijade u gimnaziji. Va- daljnju blamažu, pa su pozvali pripadnike ljda ih je bilo više, ali meni su ostale u sjećanju ove dvije, jer na okupu su bili svi đaci i profesori, a o pokojnicima se govo- rilo s toliko zahvalnosti i poštovanja, da su mnogi pomislili kako je od velikana na životu još samo drug Tito. Nametnuta tema navela me je na po- tragu, ima li taj Moša Pijade još negdje u Hrvatskoj ulicu. Iznenađenje, u Varaždin- skoj županiji, u kojoj i sam živim, postoji selo Virje Otok koje i danas ima ulicu Moše Pijade. Nalazi se u općini Cestica, na samoj granici sa susjednom Sloveni- jom, gdje je i granični prijelaz – na desnoj obali Drave je Virje Otok, a preko mosta na lijevoj obali je slovenski gradić Ormož. Selo ima pet ulica od kojih jedna nosi naziv Ulica Moše Pijade (ostale su: Dravska, Varaždinska, Braće Radić i Prvog maja). Josip Broz Tito i Moše Pijade Do predaje ovoga teksta nisam uspio saznati čime je Moše Pijade zaslužio tu ulicu. Osim svoga geografskog položaja, Kako već poprilično dugo živim, prije SKOJ-a, među kojima je bio i Anderlić, kao granični prijelaz za Sloveniju, Virje 40 godina sam imao priliku razgovarati da temeljito zakopaju pobijene žrtve. I bi Otok nema nekih spomena vrijednih gos- sa stanovitim gospodinom Josipom An- tako učinjeno. podarskih niti kulturnih sadržaja, ali ima derlićem, koji je u to vrijeme bio direk- E sad, pitam se, ima li kakva tajna veza nadaleko poznatu masovnu grobnicu žrta- tor Zelendvora, tvrtke koja je u to vrijeme između masovne grobnice pobijenih u va križnog puta pod nazivom Pancerica. raspolagala najvećim lovnim površinama, lipnju 1945. i ulice nazvane po narodnom Kako ne bi bilo zabune, moram objasni- što će reći s najviše divljači, i koja se bavi- heroju Moši Pijade. Ja bih rekao da ima, ti značenje riječi PANCERICA, i to prven- la organizacijom lova za domaće i strane jer u stopostotno čistome hrvatskom kraju stveno zbog mlađih ljudi. Siguran sam da lovce. Jasno da je vrhunac karijere dru- nazvati ulicu po Moši Pijade, a ne, recimo, mlađi naraštaji odmah pomisle na skijaške ga Anderlića predstavljao lov u kojem je po A. G. Matošu, može samo maloumnik cipele; nama u poodmakloj dobi ta riječ najuspješniji lovac bio drug Tito. Dakle, ili um indoktriniran komunističkom agita-

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 11 Aktualno cijom – prema kojoj je i Matoš ustaša – ali i prepariran od strane OZNE i KNOJ-a. Podsjetio bih čitatelje tko je bio Moša Pijade – omiljeni čiča Janko – ne nabra- jajući stotinu njegovih funkcija u pola sto- ljeća komunističkog pokreta Jugoslavije. Svojedobno je ovaj časopis, u 215. broju, spomenuo svjedočenje Dragoljuba Jova- novića o tome kako je Pijade na robiji tre- tirao novopridošle osuđenike: „…svaku novu grupu podvrgavao (je) novoj istrazi, skoro novom suđenju“, a „produžilo se u Crnoj Gori, gde je, na svoju ruku, obrazo- vao Revolucionarni tribunal, koji je u toj ‘besudnoj zemlji’ nemilosrdno osuđivao i bezobzirno istrebljivao ‘gubu iz torine’.“ Nakon rata je, svjedoči Jovanović, „umeo Vodstvo jugoslavenskoga komunističkog pokreta u vrijeme Drugoga svjetskog rata da kaže onima koji su se žalili na strogost jedne vlasti koja sve ima u rukama i koju niko nije osporavao, da ‘lampa terora ne zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u Jasno da je i uloga četnika bila iteka- sme nikada da se ugasi’...“ očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji ko presudna, jer se nisu mogli pomiriti s U broju 272 Politički zatvorenik je do- svakog blagostanja, reda i mira.“ postojanjem hrvatske države, pa su od- nio izvadak iz izvješća Moše Pijade o Potonjem se citatu ne može jamčiti au- mah nakon raspada Jugoslavije krenuli s radu Ustavotvornog odbora iz početka tentičnost – zato ga treba koristiti oprezno istrjebljenjem Hrvata, najprije u istočnoj 1946. godine, u kojem on prijeti protiv- i s ogradom – ali to ništa ne mijenja na Hercegovini, a poslije u ostalim dijelovi- nicima jugoslavenskoga komunističkog općoj slici Moše Pijade i njegovih drugo- ma Hrvatske i Bosne. Komunisti su pri- čekali dva mjeseca, da bi im Staljin 22. režima, najavljujući da će narodi znati „da va u intelektualnome i vojno-političkom lipnja dao znak da mogu i oni početi, pa se izađe na kraj i sa svima preostalim paco- vodstvu partizanskog pokreta, jer svaka od tada može govoriti o sinergiji četnika vima koji su izraz starog režima, koji truju nepristrana raščlamba povijesnih činjeni- i partizana – Boričevac, Krnjeuša, Gra- našu atmosferu. Za njih u našoj narodnoj ca pokazuje da su jugoslavenski partiza- hovo, Zrin, Španovica, Udbina i stotine republici ima samo jedno sredstvo – mini činili baš to što se čiča Janku stavlja drugih hrvatskih sela. Njihovo međusob- šomor, za njih ima samo jedno sredstvo u usta (zvali su ga, tobože, od milja čiča no nadopunjavanje trajalo je čitavo vrije- – uništenje.“ K tome postoji i tvrdnja da Janko, jer da je navodno imao razumije- je Pijade na prvom zasjedanju AVNOJ-a me Drugoga svjetskog rata, da bi u jesen vanja i toplu riječ za svakog čovjeka, kao 1942. u Bihaću izjavio: 1944. četnici definitivno zamijenili kokar- da je kroz bajke i basne propovijedao o de petokrakom i u sastavu partizanskih „Potrebno je zato stvoriti toliko mnogo miru i ljubavi). Može se, dakle, slobodno postrojbi 1945. ulazili u Zagreb i druge beskućnika, da ovi beskućnici budu veći- kazati da je Pijade izlagao program dje- hrvatske gradove kao osloboditelji. na u državi. Stoga mi moramo da palimo. lovanja nekakve terorističke organizacije, To je vrijeme poraća, kada su „oslobo- Pripucaćemo pa ćemo se povući. Nemci što je partizanski pokret i bio, dokazujući dioci“ oslobodili života na tisuće nevinih nas neće naći, ali će iz osvete da pale sela. se čitavo vrijeme rata terorističkim djeli- Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez ljudi, proglašavajući ih narodnim neprija- ma. krova, sami doći i mi ćemo imati narod uza teljima. Kako se kroz ovaj tekst provlači se pa ćemo na taj način postati gospodari Takvu razbojničku organizaciju bez tema o nazivu ulica, moram spomenuti situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni ze- ikakvih skrupula teško bi svladala ure- kapetana Vladu Ranogajca, predsjedni- mlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti đena država, a nekmoli tek stvorena, za- ka Vojnog suda Komande grada Zagreba, nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku. ostala, nepismena, nerazvijena Nezavisna koji je u ljetnim mjesecima 1945. poslao u Teže će biti s onima koji imaju neki posed. Država Hrvatska, bez infrastrukture, iz- smrt stotine „narodnih neprijatelja“, pot- Njih ćemo povezati uza se predavanjima, građenog upravnog aparata, s oružanim pisujući smrtne presude kao da se radi o pozorišnim predstavama i drugom propa- snagama tek u nastajanju, s dva saveznika rješenjima za komunalnu naknadu. Čak i gandom. Tako ćemo postepeno proći kroz na papiru: Njemačkom čije snage su ju gore, jer na rješenje o komunalnoj naknadi sve pokrajine. Seljak koji poseduje kuću, pomagale ako je u tom trenutku i njima imate pravo na žalbu, dok žrtve njegovih zemlju i stoku, radnik koji prima platu i to bilo u interesu, te Italijom koja je od presuda nisu imali pravo na obranu, a pre- ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od prvog dana servisirala četnike kako bi sude su u pravilu izvršavane istoga dana. njih moramo načiniti beskućnike, prole- oslabila Hrvatsku i što prije se dokopala Prema ukupnom broju smrtnih presuda, tere. Samo nesrećnici postaju komunisti, istočne obale Jadranskog mora. kao i po tome što je jednog dana potpisao

12 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Aktualno

58 smrtnih presuda, kapetan Ranogajec PUBLIKACIJE KOJE SE MOGU NABAVITI U zaslužuje uvrštenje u knjigu zločinaca i u HRVATSKOM DRUŠTVU POLITIČKIH ZATVORENIKA Guinnesovu knjigu rekorda. (Zagreb, Masarykova 22/IV, srijedom od 9 do 13 sati) Jasno, da je Savez antifašističkih bora- POLITIČKI ZATVORENIK 2009.-2013. - brojevi 202-255 ca najpozvaniji da ga kandidira, ipak je to na CD-u s mogućnošću pretraživanja - 1 CD 25 kn njihove gore list. Ne bih se bavio kape- POLITIČKI ZATVORENIK 2006.-2008. - svi brojevi časopisa (166-201) tanom Ranogajcem, da njegovo ime ne na CD-u u HTML i PDF formatu, s mogućnošću pretraživanja - 1 CD 25 kn nosi jedna ulica u Zagrebu. Dakle, ne po POLITIČKI ZATVORENIK 1990.-2008. - svi brojevi časopisa (1-201) na CD-u u HTML i PDF formatu, s mogućnošću pretraživanja - 4 CD-a 200 kn Josipu Salopeku ili Jerolimu Malinaru, POLITIČKI ZATVORENIK 2003.-2005. - svi brojevi časopisa (brojevi 130-165) jednima od stotina nevino ubijenih, već po na CD-u u HTML i PDF formatu, s mogućnošću pretraživanja (staro izdanje) - 1 CD 30 kn zločincu koji ih je svojim potpisom poslao POLITIČKI ZATVORENIK 1990.-1997. i 1998.-2002.- svi brojevi časopisa (brojevi 1-129) u smrt. na CD-u u HTML i PDF formatu, s mogućnošću pretraživanja - 2 CD-a 60 kn Ivo BJELOKOSIĆ: Svećenik matični broj St. Grad. 2019, HDPZ Podružnica Dubrovnik, 2002. 80 kn Još bih koju riječ o govoru Moše Pijade na zasjedanju AVNOJ-a u Bihaću. On go- Kaja PEREKOVIĆ: Naše robijanje, RINAZ Rijeka, HDPZ Zagreb, 2004. 150 kn vori prvacima partizanskog pokreta i mo- Skupina autora: Hrvatske žene u okovima i pjesmi, Riječki nakladni zavod Rijeka, 1997. 80 kn žete primijetiti da samo jednom riječi spo- Bruno ZORIĆ: Svjetlo i sjene (pjesme), HDPZ Podružnica Zadar, 2000. 40 kn minje pucanje iz zasjede po Nijemcima, Slavko MILETIĆ: Za dostojanstvo i slobodu, HDPZ Mostar, 2006. 80 kn ali tako da se ne zna tko je pucao, pa da Zatajena grobišta i prešućene žrtve Drugog svjetskog rata i poraća u Karlovačkoj županiji, Nijemci kazne lokalno stanovništvo. Da- Izd. HDPZ - Podružnica Karlovac, 2007., tvrdi uvez, 450 str. 140 kn kle, nije ih briga što će mnogi mirni gra- Prešućene žrtve Đakova i Đakovštine u Drugom svjetskom ratu i poraću, Izd. HDPZ - Podružnica Osijek, Ogranak Đakovo, 2007., tvrdi uvez 150 kn đani platiti glavom i ostati bez kuće. Ne Dr. Augustin FRANIĆ: Dr. Niko Koprivica gradonačelnik Dubrovnika, žrtva i mučenik sa Dakse, HDPZ - radi se o instrukcijama i programu kako Podružnica Dubrovnik, 2009., 72 str. 50 kn svladati okupatora, nego kako razvlastiti, Mijo JURIĆ: Osamnaesto proljeće (Uspomene na godine tamnovanja), HKD sv. Jeronima, Zagreb, gospodarski uništiti vlastite građane, da bi 2009., tvrdi uvez, 312 str. 100 kn im jedini spas iz očaja bio priključiti se Prilozi za povijest Domovinskog rata u Đakovu i Đakovštini, prir. Ivo Tubanović, Igor Švraka, Pero Šola, Dragutin Hajnić, Zorica Balog, Maja Majbaum i Sanja Rogoz-Šola, partizanima. izd. Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora Ogranak Đakovo i HDPZ Podružnica Osijek, Ogranak Đakovo, tvrdi uvez, 528 stranica 150 kn Najkraća definicija terorizma jest pri- Žrtve Drugoga svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata na području župa Dobretići, Jajce, mjena oružanog i drugog nasilja, najčešće Korićani, Ključ, Liskovica, Podmilačje i Varcar Vakuf – Mrkonjić Grad, prir. Ivo Tubanović, Stipo protiv nedužnih osoba, radi ostvarenja Pilić, Ivo Aščić, Mirko Blažević, Mara Crnoja, Zdravko Žunić i Branko Bungić, izd. 2B multimediaPrint, Nova Bila, 456 stranica, tvrdi uvez 100 kn političkog cilja. Moša Pijade svojim je Dr. Augustin FRANIĆ: KPD Stara Gradiška: mučilište i gubilište hrvatskih političkih zatvorenika, HDPZ - govorom posvjedočio terorizam riječju, Podružnica Dubrovnik, broširano, 302 str. 100 kn a partizani djelom. Svaka vlast koja je Božidar Božo KOVAČEVIĆ: Križni put dugačak pet godina 1945.–1950. osvojena nasiljem, nasiljem se i brani. (Svjedočenje o vremenu), HDPZ - Podružnica Karlovac, broširano, 103 str. 40 kn Onaj tko je spreman upotrijebiti sve da se Slavko RADIČEVIĆ: Tri zla dvadesetog stoljeća na tlu Hrvatske, Vlastita naklada – sunakladnici; HDPZ i HDPZ Podružnica Rijeka 2010., tvrdi uvez, 351 str. 100 kn dočepa vlasti, još više će toga upotrijebiti Dr. Augustin FRANIĆ: KPD Lepoglava, mučilište i gubilište hrvatskih političkih osuđenika, drugo, dop. da tu vlast sačuva i održi. Ali kako se cije- i proš. izdanje, HDPZ, Dubrovnik, 2010., broširano, 304 str. 100 kn lo vrijeme svoje vlasti osjeća nesigurnim, Mato LUKAČEVIĆ: „Trnava i okolica u prošlosti i sadašnjosti”, Matica Hrvatska - Ogranak Đakovo, tvrdi masovno ubija sve svoje sadašnje, kao i uvez, 408 str. 100 kn eventualne buduće političke protivnike, Damir BOROVČAK: „GVOZDANSKO, Hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora”, Zagreb 2012. 120 kn tobože kao neprijatelje naroda i države. DVD Huda Jama - Rudnik Barbara - komunistički zločin 1945. 20 kn A oni koji i danas pravdaju komunističke Mara ČOVIĆ: Sjećanje – Svjedočenje. Rijeka, Riječki nakladni zavod, 1996, 111 str. 40 kn zločine i sami su zločinci, jer zločinac je Branimir DONAT: Društvo žrtvovanih hrvatskih pjesnika, Zagreb, Dora Krupićeva, 358 str. 100 kn onaj koji počini zločinačko djelo, ali jed- Andrija Radoslav GLAVAŠ: Hrvatska književnost i duhovnost, Zagreb, Dora Krupićeva, nako tako i onaj koji to pravda i podržava. 1999., 442 str., tvrdi uvez 100 kn U današnjem vrijeme to su oni koji ne do- Jeronim KORNER: Pjesme duhovnika, Zagreb, Dora Krupićeva, 1998., 328 str., tvrdi uvez 80 kn puštaju brisanje imena Josipa Broza Tita Tomislav DRŽIĆ, Hladne je v peklu, vlastita naklada, Zagreb, 2009. 20 kn i kapetana Ranogajca iz naziva ulica, kao Monografija MACELJ 1945., po promotivnoj cijeni 200 kn i oni koji priželjkuju ulicu Moše Pijade.

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 13 Zdravlje NAŠ NUTARNJI SVIJET (46.) MOJE NAJBOLJE JA

čovjeku je da trajno želi napre- Piše: odnosi s ljudima – osobni, prijateljski, su- dovati i svoje ja oblikovati na Maja RUNJE, prof. radnički, poznanički. Čuvamo ih i tako što U najbolji mogući način. Odgoj, pažljivo upravljamo konfliktima i mijena- školovanje i životno iskustvo upućuju nas ma u njima, jer znamo da ih i sami u njih da vlastitim trudom možemo utjecati na doživljavaju pokretačima, koji vjeruju da unosimo. Najbolje ja treba sposobnost za izvrsnost svoga bića, pa tako i na ljepotu je moguće založiti se za više mira u korist čuvanje obitelji i prijatelja, pa i mar za svog života. Ali spremnost na ulaganje u svoga ja. Najbolje ja u svojoj blizini ne ljude uopće. nas je ugrađena već i rođenjem. Čovjek želi uznemirenost, želi smirenost. je istodobno i zemaljsko i nebesko biće, Svi se ovi poslovi mogu dobro odvi- i smrtan je i besmrtan, u njemu je već po- Dobro je ulagati u široke poglede. jati, idu li prema dobrome planu, prema hranjena mogućnosti da bude sustvaratelj Uskim se pogledom vide obrisi pojava i dobrim orijentacijskim svjetlima. Zaista, i suoblikovatelj sebe samoga, i da, mije- događaja, sve uopćeno, u crno-bijelom, a njajući sebe na bolje, na bolje također mi- zaključuje se stereotipno. Velike oči vide zahvalni smo što se možemo oslanjati jenja i cijeli svijet. slojeve i nijanse, dolaze do vrijednih zana uvjerenja, na vjeru, na bezbrojna već ključaka. Naše najbolje ja traži što više ostvarena izvrsna postignuća prošlih na- Mogućnosti svakog pojedinog čovjeka znanja, što više pameti. raštaja, na primjere iznimnih ljudi uz koje nisu iste, ali svatko ima i više negoli će iskoristiti. Sami postavljamo prioritete. A dobro je ulagati i u toplinu, u empa- smo rasli, i na one uz koje živimo i koje Jedan će dati sve od sebe da bude čovjek tičnost, u veliko srce. Dragocjeni su nam volimo. koji će za sebe oblikovati sretniji obitelj- ski život negoli je bio onaj koji je upo- znao u roditeljskoj kući, drugi da bude sposoban za osiguravanje što bolje mate- rijalne egzistencije, treći da uspije u stru- ci. Četvrti će htjeti da njegovo ja postane sve sposobnije za sve ovo skupa, i za još više, za najbolje i za najveće. Pri tome su ambiciozniji obično optimističniji pa i bolje uspijevaju, a oni koji se trude manje su pesimističniji, lakše odustaju. Ulaganje u bolje ja je proces kome nema kraja. Nitko ne postiže savršenstvo. Svaki riješeni izazov svorit će novi izazov, i zahtijevat će novi korak. Također, razvitak nikad nije ujednačen, u pojedinim razdobljima zastajemo, u drugima čak možda klizimo unazad. A ima i razdoblja tijekom kojih ubiremo plodove u jednome a trpimo gubitke u drugome. Ja treba brojne investicije, evo ih triju, od bezbrojnih mogućih: Dobro je ulagati u nutarnji mir, pr- venstveno čuvajući dušu, bez čiste duše nema mira. Ali osnovnomu miru trebaju i dodatne vrste, tako i mir ispunjen hra- brošću. Hrabrim mirom suprotstavljamo se krizama, a koje nikoga ne zaobiđu. Treba izdržati gubitak voljene osobe, tešku dijagnozu, gubitak posla ili teško razočaranje, i oporaviti se i stići na drugu obalu. Bolje se oporavljaju oni koji sebe

14 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Aktualno HRVATSKA EMIGRANTSKA PERIODIKA U 60 KNJIGA

ože se, s istim značenjem, ka- imali kakvu-takvu državu, nego se radi ne nerijetko i alibi za napuštanje tih idea- zati i jedno i drugo: nedostatak o nečemu što je važnije i vrjednije od tih la!) – ali je ipak na svakome pedlju zemlje Mhrvatskog sadržaja u današnjoj maraka i franaka, dolara i kruna, šilinga i bilo i onih Hrvata koji su se samoprijegor- hrvatskoj državi izvrsno ilustrira i igno- pesosa. no posvetili borbi za nacionalnu slobodu i rantski odnos vlasti i opće, pa i intelektu- Pretežan je dio naših iseljenika i pro- državnu neovisnost. alne javnosti prema hrvatskoj političkoj (i gnanika, što zbog objektivno teških osob- Takvi su, nekad čak i kao pojedinci, a drugoj) emigraciji; odnos prema toj emi- nih i obiteljskih prilika, što zbog političke češće kao skupine, političke grupacije i graciji svjedoči o tome da je današnja Hr- nesklonosti hrvatskim težnjama koja je stranke u skoro klasičnome značenju te ri- vatska samo formalno i prividno hrvatska. dominirala Zapadom, a što zbog posve ječi, pokretali novine i časopise. Neke od Značenje, pak, i uloga naše tih publikacija izlazile su još u emigracije manje su nego što međuratnom razdoblju – dio sam i sam mislio, recimo, go- njih je tijekom Drugoga svjet- dine 1989./90., ali su puno, skog rata zamro, a dio je bio i neusporedivo veće od onoga zabranjen, budući da se je Ne- što sugerira omalovažava- zavisna Država Hrvatska našla jući odnos koji prema njoj u protivnome ratnom taboru – pokazuju – s vrlo malobroj- a prve koje se mogu i moraju nim iznimkama – skoro svi pripisati novoj emigraciji po- stanari našega političkoga, javile su se malo nakon sloma gospodarskoga i kulturnoga hrvatske države, već u izbje- Olimpa od 1990. do danas. gličkim logorima u Austriji A hrvatski su politički emi- i Italiji. Potom su nicale kao granti – govorim ovdje o oni- gljive poslije kiše, većinom ma iz razdoblja nakon Dru- u Europi i Južnoj Americi, goga svjetskog rata, premda kasnije i u Australiji, u nešto bi se isto moglo kazati i za manjoj mjeri na sjevernoame- one koji su se i prije toga, ričkome kontinentu, a hrvatski već 1918., iz emigracije bo- prognanici muslimanske vje- rili protiv uspostave jugosla- roispovijesti pokretali su listo- venske države – osim svojih ve ne samo u zapadnim, nego i stvarnih političkih i diplomat- u bliskoistočnim zemljama. skih nastojanja, nemjerljivu Da u modernoj hrvatskoj dr- ulogu odigrali već samim žavi vlada hrvatski duh, onda svojim postojanjem, postoja- bi se tijekom posljednja tri de- njem koje je sokolilo i dodat- setljeća pred zainteresiranim no legitimiralo one koji su u hrvatskim čitateljem pojavio domovini mislili o neovisnoj bar skučen izbor tekstova iz tih Hrvatskoj i borili se za nju. publikacija, što bi za posljedi- U tome je njihova uloga slična ulozi logične i prirodne potrebe čovjeka da se cu imalo u najmanju ruku to da se za našu bivših hrvatskih političkih uznika: i onda izjednači s novom sredinom i u što većoj političku emigraciju bar u intelektualnim kad nisu činili ništa, činjenicom svog mjeri stopi s njome, svoje hrvatstvo sveo krugovima ne koristi označnica iz jugo- postojanja svjedočili su o trošnosti Jugo- na folklorno njegovanje identiteta koji se slavenskoga boljševičkog žargona (da slavije i prešutno, simbolički pozivali na manifestirao u narodnim nošnjama, puč- je „ustaška“ in capite et in membris), jer otpor i borbu protiv nje. kim napjevima i tamburicama – nerijetko bi i najpovršnije i najnevičnije oko vrlo Ne radi se, dakle, o novčanoj, materijal- neumjereno veličajući naše ljude koji su lako uočilo da je ona politički i kulturno noj pomoći koja je Hrvatskoj u odsudnim u stranome svijetu polučili osobne uspje- zrelija i razvijenija nego što se to misli, trenutcima poslana iz iseljeništva, štoviše he (kao da je to nužno bio hrvatski naci- i da se njezina demokratska razvedenost – ponajmanje se radi o tome. Ne bismo mi onalni uspjeh i prinos hrvatskoj kulturi i može prepoznati već od prvih dana (na po toj pomoći, ma kolika ona bila, danas hrvatskoj borbi za neovisnost i slobodu, a što ne utječe činjenica da su mjestimice

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 15 Aktualno

umrli mnogi sudionici i svje- trzaj u tom smjeru, uz druge svoje poslove doci, a velik je broj časopisa i planove pokušao sam popisati i nekako koje nema ni Nacionalna i kategorizirati emigrantsku periodiku, a sveučilišna knjižnica. No, da usporedno s time prikupio sam bibliogra- je bilo svijesti i savjesti, i da fiju s nepunih 13.000 (probranih) jedini- je na vrijeme prikupljeno i ca. Kao plod toga, priredio sam i nacrt objedinjeno ono što se može projekta pod radnim naslovom Hrvatska naći u njoj, u Hrvatskome emigrantska periodika u 60 knjiga. U tih državnom arhivu, u Ministar- šezdeset knjiga, od kojih bi poneke imale stvu unutarnjih poslova (u i više svezaka (one koje se odnose, reci- gradivu jugoslavenske Služ- mo, na Hrvatsku reviju, Danicu, Republi- be državne sigurnosti!), pa ku Hrvatsku, Hrvatsku državu i sl.), bio bi onda u Hrvatskoj matici iseljenika, Hrvatskome institutu objavljen izbor historiografski, kulturno i za povijest i u drugim ustano- politički važnih članaka, popraćen kritič- vama te privatnim knjižnica- kim aparatom i organiziran kombinacijom ma i arhivskim zbirkama čije kronološkoga, zemljopisnoga i ideološko- se je vlasnike moglo pozvati političkoga kriterija. Tim izborom bi bile na suradnju i pomoć, danas obuhvaćene sve relevantne publikacije, bismo imali obavljene bar uključujući i one sasvim malobrojne koje osnovne predradnje. su izlazile pod hrvatskim imenom, ali su To, koliko znademo, nije zadržale projugoslavensku orijentaciju učinjeno. Da se pokuša bar (kao što je to slučaj s nekim prekooce- anskim novinama, pojedi- nastavili egzistirati krnjatci nim tiskovinama bliskima dr. totalitarističkih koncepcija iz kojih, dakako, ne treba izuzi- Vladku Mačeku ili Hrvatskom mati one koji su se pozivali na zorom koju je u Münchenu svoj tobožnji vječni legitimi- objavljivao tišnjanski ljotiće- tet, stečen ne samo u travnju vac Roko Kaleb). 1941., nego i u svibnju 1935. Direktor zagrebačke na- i prosincu 1938.!), i da – po- kladničke kuće AGM d.o.o., red Hrvatske revije, u odnosu prof. Stjepan Bekavac, odmah na koju je takav izbor tekstova je pokazao zanimanje za taj ipak napravljen i u suvremenoj pothvat, ocijenio ga i naci- Hrvatskoj objavljen, više zala- onalno-politički i knjižarski ganjem skupine pojedinaca zanimljivim te je izrazio spre- negoli marom države – te po- mnost krenuti u tom smjeru. red Kušanove Nove Hrvatske (Prva knjiga sadržavala bi i buenosaireške Studia Croa- fototipsko izdanje biltena i tica, eventualno i čikaške Da- časopisa koji su se pojavlji- nice, ima još puno vrijednih i vali u izbjegličkim logorima važnih časopisa. već u prvim mjesecima nakon Popisati i obraditi te novine i sloma Nezavisne Države Hr- časopise, prirediti i objaviti bi- vatske.) Usporedno s time bi bliografiju tekstova objavlje- se radilo na cjelovitoj biblio- nih u njima, pa onda objaviti njihov izbor, posao je za orga- grafiji kojom bi cijela biblio- nizirane skupine, zapravo za teka bila okrunjena. Nažalost, institute. Nikad nitko taj posao štete koje je AGM pretrpio u ne će moći obaviti bez prigo- nedavnom potresu pomaknule vora i zamjerke, a pitanje je, je su početak ostvarenja te zami- li danas uopće moguće kom- sli. Neka ostanu bar ovi redci pletirati sve te publikacije, jer kako bi se znalo da je ipak po- su u posljednjim desetljećima stojala. (T. J.)

16 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Iz povijesti OTOK BRAČ U DRUGOME SVJETSKOM RATU (OD PROGLAŠENJA NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE DO KAPITULACIJE KRALJEVINE ITALIJE) (IV.)

Prisilni boravak Piše: je dopisu navedeno kako će 300 od tih Ži- 3 Židova na Braču Dr. sc. Nikica BARIĆ dova biti smješteno na Braču. Kraljevska prefektura u Splitu je 10. listopada 1942. Nakon proglašenja NDH ona je, po uzo- Hrvatski institut za povijest, Zagreb izvijestila Vladu za Dalmaciju da se, pre- ru na Njemački Reich, uvela zakonske i ma najnovijim uputama, Židovi, očito oni druge mjere protiv židovskog stanovniš- nja između Nijemaca i Talijana. Nijemci, s područja Splita, upućuju na otok Brač.4 tva. Vlasti NDH započele su s deportaci- Zapovjedništvo XVIII. armijskog zbora u Splitu je nedugo kasnije, 23. listopada, izvijestilo Zapovjedništvo 2. armije da je na otok Brač do 16. listopada dovedeno 144 od predviđenih 300 Židova. Zapo- vjedništvo tog zbora je smatralo da bi na Braču trebalo smjestiti ukupno 200 Židova, dok bi preostalih 100 moglo biti smješteno na drugim lokacijama (Baška Voda, Makarska, Sinj).5 Prema podatcima s kraja studenoga 1942., na Braču se i dalje nalazilo 144 Židova.6 Dakle, bilo je to manje od prethodno predviđenih 300 Židova, odnosno 200 koliko je naknadno predložilo Zapovjed- ništvo XVIII. armijskog zbora. Ipak je, prema nekim izvorima, broj Židova in- terniranih na Braču na kraju narastao na 211.7 Na temelju dostupnih podataka pretpo- Ljubo Babić: Pred oluju stavljam da su Židovi koji su internirani na Braču uglavnom bili iz različitih dije- kao i predstavnici NDH, zahtijevali su od lova NDH. No, među Židovima koji su jom Židova u svoje sabirne logore, gdje su Talijana da izruče Židove koji su izbjegli bili internirani na području XVIII. talijan- najvećim dijelom izgubili živote. Tijekom u dijelove NDH pod nadzorom talijanske skog armijskog zbora, dakle ne samo na 1942., u dogovoru s njemačkim vlastima, vojske. Pred ovim pritiscima, Talijani su dio Židova iz NDH deportiran je u nje- 3 Hrvatska, Hrvatski državni arhiv (dalje: HR- mački logor Auschwitz, gdje su također sredinom 1942. te Židove odlučili interni- HDA), 1450, Zbirka mikrofilmova gradiva iz inozemnih arhiva koje se odnosi na Hrvatsku, 1 rati u nekoliko logora na području Razvo- stradali. svitak D-204, snimka 706, [Comando superiore jačenog pojasa.2 FF. AA. „Slovenia-Dalmazia“, Ufficio affari ci- Pred ovim progonom dio Židova sklo- vili], N. 8272/1942. nio se u krajeve koje su Talijani anektirali Zapovjedništvo 2. talijanske armije je 4 Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji Rimskim ugovorima, odnosno u Razvo- 6. kolovoza 1942. obavijestilo Vladu za 1941-1945., Zbornik dokumenata, Knjiga 4, li- stopad-prosinac 1942. godine, Split 1983., dok. jačeni pojas u kojem je upravu preuzela Dalmaciju u Zadru da će 1500 Židova, br. 201. talijanska vojska. Tijekom 1942. pitanje koji su u posljednje vrijeme iz NDH ušli u 5 HR-HDA-1450, svitak D-204, snimka 669, Co- ovih Židova postat će predmet neslaga- anektiranu Dalmaciju, biti premješteno u mando superiore FF. AA. „Slovenia-Dalmazia“, Ufficio affari civili, N. 11769/1942. obalno područje NDH, na lokacije koje su 1 Jozo TOMASEVICH, War and Revolution in 6 HR-HDA-1450, svitak D-206, snimka 73, Me- Yugoslavia, 1941-1945, Occupation and Colla- pod nadzorom talijanske vojske. U istom moria comando del XVIII˚ corpo d’armata – boration, Stanford, California 2001., 592-604. convegno del 27 novembre 1942 - XXI˚ ore 11, Također vidi: Jaša ROMANO, Jevreji Jugosla- 2 J. ROMANO, Jevreji Jugoslavije, 142.; J. TO- col sig. Colonnello Barbero – Capo di S.M. – a vije 1941-1945. žrtve genocida i učesnici Na- MASEVICH, War and Revolution in Yugosla- Spalato. rodnooslobodilačkog rata, Beograd 1980. via, 598-600. 7 J. ROMANO, Jevreji Jugoslavije, 146.

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 17 Iz povijesti

Braču, bilo je i Židova iz drugih zemalja (Bugarska, Njemačka, Mađarska, Poljska, Slovačka).8 General Mario Roatta, zapovjednik 2. armije, početkom prosinca 1942. odredio je da Židove sabrane u Razvojačenom pojasu treba staviti pod nadzor i u cje- lovitu internaciju. No, Zapovjedništvo XVIII. armijskog zbora odgovorilo je da na Braču, kao uostalom i na Hvaru, kamo je također upućen dio Židova, ne raspola- že barakama koje bi mogle poslužiti kao sabirni logor. Zato je organizaciju logora na tim otocima tek trebalo razmotriti. U međuvremenu su Židovi na Braču trebali ostati u mjestima koja su im određena za smještaj i pod nadzorom talijanskih mjesnih zapovjedništava.9 Bol uoči Drugoga svjetskog rata Tako su Židovi na Braču bili smješteni 10 u Postirama i Sumartinu. U Postirama su do tada.12 Ubrzo se i Zapovjedništvo 2. martinu nije bilo većih problema.15 Ipak se nalazili u zajedničkom smještaju, a u armije složilo da nema potrebe mijenjati se dogodio barem jedan smrtni slučaj. Sumartinu u jednom hotelu.11 trenutni način smještaja Židova na Braču Tako je 18. travnja 1943. u Sumartinu od Nekoliko mjeseci kasnije, u veljači 13 i Hvaru. tuberkuloze umrla Židovka „KERTEZ 1943., Zapovjedništvo XVIII. armijskog U međuvremenu je Zapovjedništvo 15. Katerina in Muller“, stara 59 godina. zbora se obratilo Zapovjedništvu 2. armije pješačke divizije „Bergamo“ sredinom Ona je istoga dana pokopana na mjesnom u vezi s ustrojavanjem pravih sabirnih lo- studenog 1942. upozorilo na slabu opskr- groblju. Budući da je bila katoličke vjere, gora za Židove na Braču i Hvaru. Kada je bu hranom Židova na Braču. Budući da pokopana je po katoličkom obredu.16 riječ o Braču, ocijenjeno je da bi najbolja su vlasti NDH bile suočene s velikim pro- lokacija za takav logor bila u Sumartinu. blemima u opskrbi stanovništva hranom, Nakon što su Talijani početkom 1943. Tu bi dio Židova bio smješten u jednom Talijani nisu računali da bi one mogle osi- na Braču uhitili neke članove Narodnoos- hotelu (očito onome u kojem je dio njih gurati prehranu Židova. Prije deportacije lobodilačkog pokreta, zanimljivo je da su već bio smješten), a dio u barakama koje na Brač ti su Židovi boravili u anektiranoj komunisti oko toga primijetili: je trebalo izgraditi. Takav bi logor mogao Dalmaciji, gdje su primali novčanu pomoć Pri ovom hapšenju mnogo su pomogli primiti ukupno 300 ljudi. No, izgradnja i židovskih humanitarnih društava iz Italije. naseljeni jevreji koji su pred našim lju- opremanje tako zamišljenog logora, kao Zato je divizija „Bergamo“ intervenirala i sličnog logora na Hvaru, zahtijevala je kod Vlade za Dalmaciju u Zadru, kako bi dima nastupali kao komunisti, međutim znatna financijska sredstva. Budući da Židovi tu pomoć mogli primati i na Bra- svakim danom se sve više otkriva da su je i trenutni smještaj Židova na Braču (i ču, te su u vezi s ovime pokrenuti potrebni sluge našeg neprijatelja a protivnici na- Hvaru) omogućavao da se nad njima vrši koraci. Nedugo kasnije Zapovjedništvo šeg naroda.17 strog nadzor, a opće stanje na tim otoci- 2. armije odredilo je da se Židovima na Tijekom 1943. godine Talijani su odlu- ma ocijenjeno je mirnim, Zapovjedništvo Braču počnu dijeliti dnevni obroci hrane čili Židove u logorima u Razvojačenom XVIII. armijskog zbora predložilo je da se jednaki onima koje su Talijani dijelili oso- pojasu premjestiti u talijanski sabirni lo- ne pristupi gradnji i uređenju logora, nego bama koje su držali u svojoj internaciji, a 18 da smještaj Židova ostane kakav je bio i koje u internaciji nisu korišteni kao radna gor na otoku Rabu. Tako su i Židovi s 14 8 J. ROMANO, Jevreji Jugoslavije, 186. Ta- snaga. 15 J. ROMANO, Jevreji Jugoslavije, 148. kođer vidi: HR-HDA-1450, svitak D-206, Prema svemu sudeći, u smještaju i pre- 16 HR-HDA-1450, svitak D-205, snimka 789, Co- snimke 508-510, [Comando superiore FF. AA. mando superiore FF. AA. „Slovenia-Dalmazia“, „Slovenia-Dalmazia“], Ufficio affari civili, N. hrani Židova smještenih u Postirama i Su- Ufficio affari civili, N. 5078/1943. 2052/1943. 17 HR-HDA-1821, Kotarski komiteti Komuni- 9 HR-HDA-1450, svitak D-206, snimke 67-68, 12 Isto. stičke partije Hrvatske, KP-327/5833, Općinski Comando superiore FF. AA. „Slovenia-Dalma- 13 HR-HDA-1450, svitak D-206, snimke 58, 60, komitet Sutivan, Izvještaj o radu za mjesec sije- zia“, Ufficio affari civili, N. 13762/1942. [Comando superiore FF. AA. „Slovenia-Dalma- čanj 1943 god. Kotarskom komitetu K.P.H. za 10 J. ROMANO, Jevreji Jugoslavije, 146-147. zia“], Ufficio affari civili, N. 2182/1942. Brač, 6. II. 1943. 11 HR-HDA-1450, svitak D-206, snimke 61-66, 14 HR-HDA-1450, svitak D-206, snimke 464-466, 18 J. ROMANO, Jevreji Jugoslavije, 143.; J. TO- Comando superiore FF. AA. „Slovenia-Dalma- Comando superiore FF. AA. „Slovenia-Dalma- MASEVICH, War and Revolution in Yugosla- zia“, Ufficio affari civili, N. 2182/1942. zia“, Ufficio affari civili, N. 12756/1942. via, 601.

18 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Iz povijesti

Brača sredinom lipnja 1943. otpremljeni onemogućila zvonjava za proslavu 10. sudjelovalo stanovništvo Sutivana, gdje na Rab.19 travnja.22 su primijećeni razni natpisi protiv Pave- Ured za promidžbu Velike župe Cetina lića i NDH. Dok su u ostalim mjestima na Praznici i važne obljetnice izvijestit će da je prva godišnjica progla- otoku istaknute državne zastave, one su u Sutivanu bile samo na držanim uredi- U ovom dijelu prikazat ću kako su na šenja NDH u Supetru obilježena službom ma, a nije ih istaknula niti jedna privatna Braču obilježavani državni praznici NDH, Božjom, svečanim primanjem kod kotar- kuća. U Supetru je za Antunovo održana ali i kako su komunisti obilježavali za njih skog predstojnika i predavanjima po uredima i školama. Službe Božje održane su svečana služba Božja, kojoj su prisustvo- važne obljetnice. i u drugim mjestima. No, zbog opisane vali činovnici državnih ureda i talijanski 25 Prije navedenog treba spomenuti da akcije komunista moralo se pesimistično časnici. su vlasti NDH, u sklopu svoje težnje da zaključiti da navedeno svjedoči o slobo- Godinu dana kasnije, u proljeće 1943. uključe bosansko-hercegovačke muslima- di s kojom pristaše komunista djeluju na godine, talijanska vojska već se povukla ne u hrvatski nacionalni korpus, odlučile Braču, ali je sve to pokazivalo i neraspo- iz dijela općinskih mjesta na Braču, pa da se Dom likovnih umjetnosti na zagre- loženje Bračana prema NDH.23 vlasti NDH u njima nisu mogle obilje- bačkom Trgu N preuredi u džamiju. Uz taj Tako su, na opisani način, proslavu prve žiti proglašenje NDH. Kotarska oblast objekt podignuta su tri minareta, visoka godišnjice NDH težili poremetiti komu- u Supetru je 24. travnja 1943. izvijestila 45 metara. Dno minareta bilo je obloženo nisti, ali vlasti NDH nisu mogle računati Veliku župu Cetina da je druga godišnji- bračkim kamenom koji su postavili klesa- ni na potporu talijanske vojske. Primjeri- ca proglašenja NDH obilježena svečanim ri koji su u Zagreb došli s Brača. Minareti ce, kad je općinski bilježnik u Bolu, član službama Božjim u crkvama: su dovršeni u proljeće 1942. godine.20 odbora za proslavu prve godišnjice NDH, Službi Božjoj prisustvovali su svi drž. Kada je riječ o državnim praznicima, najavio talijanskomu mjesnom zapovjed- [avni] i samoupravni službenici, školska niku predstojeću proslavu i proglas koji vlasti NDH na Braču su se već kod prve djeca sa učiteljima, umirovljenici i maleni će tom priliku biti objavljen stanovništvu, broj građana. Službi Božjoj prisustvovali obljetnice proglašenja države morale su- Talijan je odgovorio da je za to potrebno su i predstavnici svih italij.[anskih] voj- očiti s akcijom komunista. U noći s 9. na odobrenje njegovih nadređenih. Nakon nih presidija. U obćini Sutivan nije bila 10. travnja 1942. u nizu mjesta (Donji toga zahtijevao je da taj proglas bude održana svečana Služba Božja, pošto je Humac, Postire, Supetar, Sutivan) po zi- objavljen i na talijanskom jeziku, iako župnik bio bolestan, a zamjene nije imao. dovima su ispisane parole protiv ustaša i ovo na kraju nije provedeno. Također je U Selcima i Pučišću nije također bila NDH, ili su se pojavili letci takvog sadr- talijanski zapovjednik u Bolu pravio pro- održana Služba Božja zbog iznimnih pri- žaja. Njihova glavna poruka bila je ista- blema oko isticanja hrvatskih zastava na lika, pošto u tim obćinama nema italij. knuti da su Pavelić i ustaše, zbog Rimskih privatnim kućama. Na kraju su brojne [anskih], kao ni naših državnih vlasti, a ugovora i savezništva s Talijanima, izdaji- osobe spontano istaknule hrvatske zasta- zbog slabih saobraćajnih veza nije se ni ce hrvatskih nacionalnih interesa: ve na svojim kućama, u čemu ih Talijani blagovremeno moglo saobćiti održanje „Doli bezglavnik Pavelić“, „Doli Hr- nisu ometali, a zastave su bile istaknute službe Božje. Tog dana na svim državnim i vatske izdajice“, „Doli izdajica Hrvat- na državnim uredima. O ovim problemi- samoupravnim zgradama, kao i privatnim ma Velika župa Cetina izvijestila je nadre- skog naroda Pavelić“, „Doli krvavi Pa- i to u malenom broju bile su izvješene dr- đene, ističući da talijanski zapovjednici u velić“, „Doli razbojnik Pavelić“, „Doli žavne zastave. Iza službe Božje u školama drugim mjestima nisu činili opisane po- bila su održana prigodna predavanja. Red Ustaška banda“, „Doli zločinac Pave- teškoće prilikom proslave prve godišnjice i mir toga dana nije bio narušen.26 lić“, „Izdajica Pavelić“, „Smrt Paveli- NDH.24 ću“, „Smrt Ustašama“, „Živjela slobod- Kad je riječ o proslavi Antunova 1943. Kad je riječ o proslavi Antunova 13. lip- godine, Zapovjedništvo oružničkog krila na Hrvatska“.21 nja 1942., imendana Oca domovine Ante u Omišu izvijestilo je da je ono obilježeno U nekim su mjestima istaknute i crvene Starčevića i Ante Pavelića, Kotarska bogoslužjem u svim crkvama i isticanjem zastave, a u nizu crkvi iz zvonika su od- oblast u Supetru izvijestila je nadređene državnih zastava na državnim i samou- neseni konopci za zvonjenje ili iz zvona da je ta proslava protekla u potpunom pravnim zgradama u mjestima u kojima odstranjeni određeni dijelovi, kako bi se redu i miru te na cijelom otoku nije primi- su postojale posade NDH i talijanske voj- jećen nikakav izraz „negodovanja“. Na- ske.27 19 Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji 1941-1945., Zbornik dokumenata, Knjiga 7, sr- knadno je javljeno da u proslavi ipak nije Nasuprot ovome komunisti su za njih panj-kolovoz 1943. godine, Split 1984., dok. br. 287. 22 Isto. važne obljetnice obilježavali, među osta- 20 Zlatko HASANBEGOVIĆ, Muslimani u Za- 23 HR-HDA-237, Glavno ravnateljstvo za pro- grebu 1878. – 1945., Doba utemeljenja, Zagreb mičbu pri Predsjedništvu vlade NDH, Taj. Broj: 25 HR-HDA-491, Broj: 6812/1942. 2007., 270. 777/1942. 26 HR-HDA-491, Broj: 4130/1943. 21 Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji 24 HR-HDA-491, Opće upravno povjereništvo 27 Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji 1941-1945., Zbornik dokumenata, Knjiga 2, si- NDH kod II. armate talijanske vojske/Višeg za- 1941-1945., Zbornik dokumenata, Knjiga 6, ječanj-srpanj 1942. godine, Split 1982., dok. br. povjedništva talijanskih oružanih snaga „Slove- travanj-lipanj 1943. godine, Split 1984., dok. br. 482. nija-Dalmacija“, Broj: 4936/1942. 304.

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 19 Iz povijesti lim, paljenjem vatri na istaknutim mje- barske revolucije. Tako je Okružni komi- Ove – 1942 godine – moramo to u još stima, odnosno po brdima. Velika župa tet Komunističke partije Hrvatske (KPH) jačoj mjeri učiniti! 29 Cetina izvijestila je da su 6. studenog Brač-Hvar krajem listopada 1942. uputio Zato je dan zadatak da se 6. studenog u 1941. u večernjim satima „komunistički okružnicu svojim organizacijama i partij- 19 sati zapali što više ognjeva oko nase- elementi“ zapalili vatre na vrhovima brda cima u kojoj je navedeno da se približava ljenih mjesta. Oni su trebali biti i borbeni u gotovo svim dijelovima te velike župe, obljetnica „Velike Oktobarske Socijali- pozdrav partizanima na kopnu. U svim kako bi obilježili godišnjicu Oktobarske stičke Revolucije“, koja je udarila svoj te- mjestima trebalo je istaknuti crvene za- revolucije. Nedugo kasnije Oružnička stave, koje su trebale osvanuti u jutro 7. melj 7. studenog 1917., odnosno 25. listo- postaja Bol je izvijestila da su navedenog rujna: pada po kalendaru koji je tada vrijedio u dana u večernjim satima zapaljene tri va- Neka se ispišu naše parole, a naročito: tre na Vidovoj gori i drugim brdima oko Rusiji, zbog čega se naziva „Oktobarska“: Živila Oktobarska Revolucija, živio drug Bola. U prvi mah nije bilo jasno zašto su 7. novembra bio je i jeste Veliki Blagdan Staljin, živio drug Tito, Živio SSSR, Živili Partizani, živila Crvena Armija, Živio Na- rodno-Oslobodilački Front. Sve za Front Svi u front. (…) Neka se u što većoj mjeri popularizira značenje 7. novembra, odnosno značenje Velike Oktobarske Soci- jalističke Revolucije, a naročito kod naše omladine. 30 Navedene upute su i provedene. Velika župa Cetina izvijestila je da su, povodom obljetnice Oktobarske revolucije, partizani u večernjim satima po brdima oko Omiša, kao i na otoku Braču, „palili velike vatre“.31 Prema podatcima oružništva, povodom proslave Oktobarske revolucije u Bolu, Nerežišću, Pučišćima i Supetru ispisane su različite parole i rasturani letci, ili istaknute crvene zastave. Parole i letci bili su sadržaja koje je u svojoj okružnici naveo Okružni komitet KPH Brač-Hvar, a tako- Izvješće Kotarske oblasti u Supetru o proslavi druge đer je bilo onih u kojima su „narodi Jugo- obljetnice proglašenja NDH na otoku Braču slavije“ pozvani na oružje, budući da se približava „dan slobode“. Talijanska voj- zapaljene vatre, ali se sumnjalo da je riječ radničke klase i radnog naroda uopće! ska uhitila je nekoliko osoba koje su sum- njičene za rasturanje letaka. Te osobe su o akciji komunista. Izvide o ovome pove- 7. novembra bio je i jeste Veliki Blag- la je talijanska posada u Bolu i oružnici. nakon saslušanja oslobođene, ali su zadr- dan Komunističkih Partija sviju zemalja i Kad su njihove ophodnje stigle do mjesta žane Katica Markotić i Franka i Marija naroda! na kojima su zapaljene vatre, one su već Salamunović, sve iz Postira, kod kojih su 32 izgorjele. Idućeg dana, 7. studenog, usta- 7. novembar ove – 1942 godine – treba pronađeni komunistički letci. novljeno je da su vatre iznad Bola zapalje- da bude Veliki Blagdan Borbe čitavog na- Na sličan su način komunisti obilježa- ne povodom obilježavanja 24. godišnjice prednog čovječanstva, a posebno svih na- vali i 1. maj, praznik rada, te su povodom Oktobarske revolucije. Talijani su uhitili roda Jugoslavije, koji pod rukovodstvom tog datuma i 1942. i 1943. na Braču pa- jednog težaka iz Bola pod sumnjom da je smjele naše Partije i dragog druga Tita ljene vatre, a u nekim mjestima istaknu- on palio vatre, ali je on ubrzo, budući da svojom plemenitom i odlučnom borbom 29 HR-HDA-1847, Okružni komitet Komunističke protiv njega nije bilo dokaza, pušten na ispisuju najslavnije stranice svoje i naše partije Hrvatske za srednje dalmatinsko otočje, slobodu.28 KP-325/5543, Svim partijskim organizacijama, povijesti! povjerenicima i partijcima okruga Brača i Hva- Godinu dana kasnije komunisti su bili ra. 27. X 1942 god. Okružni komitet K.P.H za Ovdje kod nas na Braču i Hvaru mi smo Brač – Hvar. još spremniji obilježiti godišnjicu Okto- još prošle godine učinili da 7. novembar 30 Isto. 31 NOB u Dalmaciji, Knjiga 4, dok. br. 372. bude Veliki Narodni Blagdan Borbe. 28 HR-HDA-491, Broj: 3336/1941. 32 NOB u Dalmaciji, Knjiga 4, dok. br. 376.

20 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Iz povijesti te crvene zastave.33 U vezi s proslavom strijeljale zarobljene pripadnike Splitsko- Milivoj Gracin, promidžbeni izvjesti- 1. maja 1943. godine, Općinski komitet ga partizanskog odreda.36 telj u Velikoj župi Cetina, u travnju 1942. KPH Sutivan izvijestio je da je njegova opisao je raspoloženje hrvatskog stanov- proslava provedena prema direktivama Raspoloženje naroda ništva u toj velikoj župi. On je naveo da je nadređenih partijskih tijela. Uoči tog dana U ovom poglavlju pokušat ću, u grubim to raspoloženje plod, kako se izrazio, „psi- paljenje su vatre nad Sutivanom, ali i nad crtama, prikazati kakvo je bilo raspolože- hološke predispozicije“ koja se stvarala u Mircima i Supetrom, kako bi se pokazalo nje stanovnika Brača u ratnim okolnosti- prethodnim desetljećima. U zagorskim „mrskom okupatoru“ da se narod tih mje- ma, odnosno njihov odnos prema suko- dijelovima žive siromašni seljaci koje sta priprema za proslavu svog „radničkog bljenim stranama. odlikuje „visoka hrvatska svijest“ i vjer- blagdana“. Na sam 1. maj „drugovi iz U prvom dijelu ovoga priloga opisao nost NDH. Nasuprot tome, u priobalnim mjesta“ nisu otišli na rad u polje, nego su sam kako je HSS na Braču pred izbijanje dijelovima postoje „predrasude“ prema u svečanim odijelima šetali mjestom, da- rata imao prevladavajući politički utjecaj, NDH i prema silama Osovine, odnosno jući tako priznanje danu koji slave „čitavi ali je na otoku bilo i pristaša Jugoslaven- crta „starog iskvarenog svijeta“ koji mrzi radni narodi ne samo Evrope već čitavog ske radikalne zajednice, kao i hrvatskih ustaše. Tako se s obalnog područja novače svijeta“. Općinski komitet KPH Sutivan nacionalista (ustaša) i komunista. „odmetnici i bjegunci“ koje vode komuni- primio je upute nadređenih partijskih tisti. Poseban pak „mentalitet“ postoji među jela da povodom 1. maja organizira ma- Mirko Eterović koji je na Brač sti- stanovnicima otoka Brača i otoka Hvara. sovne zborove. Ovo nije moglo biti pro- gao sredinom lipnja 1941. kao ustaški Gracin je ocijenio da stanovnici tih oto- vedeno, budući da je, ipak, znatan broj logornik, u jednom je izvješću naveo da ka nisu prožeti „borbenim hrvatskim du- ljudi i toga dana otišao na svoje redovne je talijansko zaposjedanje Brača, koje je hom“ i lako nasjedaju „smicalicama“. No, poslove u polju. Isto tako postojala je uslijedio u travnju te godine i trajalo do također su politička opredjeljenja otočana mogućnost da bi talijanska vojska mogla potpisivanja Rimskih ugovora, loše utje- „nestalna“ i na njih utječu egzistencijalne omesti takva okupljanja, pa je odlučeno calo na narod koji je „dezorijentiran“, prilike. Kada su te prilike nešto bolje, pri- da zborovi budu održani neki drugi dan. odnosno „pasivan i vrlo indiferentan Tako su komunisti iz Sutivan ipak morali prema novim događajima“. Eterović je mjerice nakon što je na Brač dopremljena zaključiti da 1. maj nije primjereno obi- pesimistično ocijenio da je uzrok tome i hrana, ljudi odmah postaju mirniji, odno- lježen, budući da su „bojažljive mase“ od činjenica što je u nekim mjestima prisutan sno u sebi „guše“ inače prisutno neraspo- 38 komunista zahtijevale da ne provociraju snažan utjecaj komunista, dok je „jugo- loženje prema NDH. talijansku vojsku. Nekoliko mjeseci prije slavenstvom bila zatrovana većina pučan- U svome izvješću Gracin se osvrnuo Talijani su stanovnicima Sutivana oduze- stva“, kao i u drugim dijelovima primor- i na činjenicu da je talijanska vojska 14. 37 li ribarske brodove i odveli ih u Supetar. ske i otočke Dalmacije. rujna 1941. u Supetru strijeljala dvojicu Talijani su izjavili da će te brodove vratiti Potpisivanje Rimskih ugovora svakako ustaša zato jer nisu, u skladu s talijanskim ako po Sutivanu „ne bude ništa pisalo“, nije moglo povoljno utjecati na raspolo- odredbama, predali oružje kojim su ras- pri čemu se očito mislilo na komunističke ženje stanovništva Brača prema NDH. polagali, a nedugo kasnije Talijani su u parole. Ipak su komunisti zaključili da je To raspoloženje nije se moglo popraviti Splitu strijeljali još jednog ustašu s Brača činjenica da Talijani nisu vratili brodove ni događajima koji su uslijedili u idućim (o tome sam pisao u prvom dijelu ovoga pokazala narodu da se talijanskoj vojsci mjesecima. Talijani su preuzeli upravu priloga). Gracin je ocijenio da se stanov- ne može vjerovati, jer se ona uvijek služi nad Razvojačenim pojasom u rujnu 1941., ništvo Brača nakon tih događaja „osvije- 34 „lažju i prevarom“. vlasti NDH bile su im podređene, a nisu stilo“. Do tada su Bračani bili „zadojeni Također, prema podatcima vlasti NDH, mogle računati na vlastitu oružanu silu, neprijateljskom promičbom“ da su ustaše partizani su palili vatre na visovima po niti su mogle riješiti probleme opskrbe „talijanski plaćenici“, ali je činjenica da otoku Braču i 13. kolovoza 1943., kao stanovništva hranom. U takvim okolno- su Talijani strijeljali trojicu ustaša utjecala „uvod u proslavu dvogodišnjice partizan- stima partizani su tijekom 1942. na Braču na to da narod počne „malo drugačije pro- ske borbe“, a onda i 26. kolovoza, kao razvili djelatnost pri čemu se uglavnom suđivati događaje“.39 „uspomenu na dvogodišnjicu strieljanja nisu sukobljavali s talijanskom vojskom, Nekoliko mjeseci kasnije, u rujnu njihovih drugova u Sinju“.35 Navedeno se ali su nizom manjih napada zadali udarce 1942., Gracin je u novom izvješću mo- odnosilo na osnivanje prvih partizanskih vlastima NDH, a također su i likvidirali rao zaključiti da cjelokupni razvoj ratnih odreda u Dalmaciji u ljeto 1941., odnosno određeni broj osoba koje su bile vjerne događaja, djelatnost partizana, kao i na- na činjenicu da su vlasti NDH u Sinju tada ustašama i NDH, ili su takve osobe iselile s otoka. silja talijanske vojske, i kod onih koji su 33 NOB u Dalmaciji, Knjiga 2, dok. br. 492, Knjiga bili opredijeljeni za NDH stvara sumnju 6, dok. br. 37. 36 Opširnije o tome vidi: Dušan PLENČA, Par- u njezinu opstojnost. Također je Gracin 34 HR-HDA-1821, KP-327/5844, Općinski komi- tizanski odredi naroda Dalmacije 1941-1942, tet K.P. Sutivan, Kotarskom komitetu K.P za Beograd 1960. upozorio da komunisti, odnosno partizani, Brač, Položaj 7/5. 1943. 37 Jerko RADMILOVIĆ, „Otok Brač u Narodnoo- 35 NOB u Dalmaciji, Knjiga 7, dok. br. 322, dok. slobodilačkoj borbi“, Brački zbornik, br. 2, Split 38 HR-HDA-237, Taj. Broj: 496/1942. br. 326. 1954., 18-20. 39 Isto.

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 21 Iz povijesti

Ta parola uzpjeva, pa zato odmetnici tako često s njom i barataju, pa kad se uzme u obzir, da su se još počeli služiti imenom dr. [Vladka] Mačeka i Stjepana Radića, onda se može uvidjeti stvarna opasnost od zabluđivanja neukih i neupućenih masa, koje lako, u svojoj neukosti i neupućenosti nasjedaju zabludama protudržavne pro- mičbe.40 U vezi s Gracinovom tvrdnjom da su se partizani pozivali na vođe Hrvatske se- ljačke stranke (HSS), Mačeka i Radića, smatram da je ona bila samo djelomično točna. Komunisti su, zapravo, kako ću prikazati nešto kasnije, Mačeka i HSS pod njegovim vodstvom smatrali velikom opasnošću i političkom snagom koja bi mogla ugroziti komunističke revolucio- narne ciljeve. No, s druge strane, svakako su komunisti mogli upotrijebiti Stjepana Radića, kako bi, pozivajući se na njega, na svoju stranu pridobili hrvatske mase. Početkom prosinca 1942. Velika župa Cetina bila je svjesna da stanje na Braču nije povoljno, ali je ocijenila da bi na taj otok trebalo uputiti hranu za stanovništvo i 250 do 300 pripadnika oružanih snaga, pa bi se stanje promijenilo, odnosno tada bi Velika župa Cetina preuzela „odgovornost“ za osiguranje potpunog reda i sigurnosti na Braču, pa bi se narod vratio „sa- radnji i poslušnosti“ prema NDH.41 No, kako ovo nije provedeno, Zapo- vjedništvo oružničkog krila u Omišu je početkom travnja 1943. ocijenilo da je stanovništvo na otocima i u primorju „još uvijek“ naklonjeno „komunističkim idejama“, pa su prema „svemu“ raspo- loženiji nego prema NDH. Ocijenjeno je da je glavni uzrok ovakvom raspoloženju 42 Brački partizani 1942. (iz knjige D. Gizdića, Dalmacija 1942.) stanovništva vrlo slaba opskrba hranom. Sredinom ožujka 1943. Brač i Hvar po- razvijaju snažnu promidžbenu djelatnost prijateljske promičbe. Glavni aduti s koji- sjetio je Hrvoje Gamulin, koji je tada bio među stanovništvom: ma barata partizanska promičba su glad izvjestitelj Glavnog ravnateljstva za pro- S jedne strane partizanska promičba i prijateljstvo ustaša i Talijana, te uzpjesi midžbu u Omišu. On je na otoke krenuo je toliko jaka, da joj uzpjeva neprestano pojedinih odmetničkih skupina. U naro- sa Stalnim povjerenstvom Domobranskog odvoditi nove ljude u šumu. Toj promičbi du je, doista, usađeno nepovjerenje pre- popunidbenog zapovjedništva u Sinju, naročito su izvrgnuta naša sela, u kojima ma [talijanskim] okupatorskim vlastima, koje je na otocima trebalo provesti nova- manjka naše oružničtvo ili vojska, te dok koje se često prometne u pravu mržnju, čenje. Kada je Gamulin s domobranima su ta sela prepuštena sasvim toj partizan- odmetnici to izkorištavaju te nastupaju i ustašama iz spomenutog povjerenstva skoj promičbi – drže se čak njihovi zborovi kao oslobodilačke čete. „Fašisti i njihove stigao na otoke, na njih su gledali kao na

– dotle je s druge strane uslied nesigurno- sluge ustaše“ – to je obćenito krilatica, 40 HR-HDA-491, Broj: 10.946/1942. sti, nemoguće se tim selima približiti, da kojom se oni služe, krilatica, koja se na- 41 NOB u Dalmaciji, Knjiga 4, dok. br. 384. se tu, na licu mjesta, osujećuje uzpjeh ne- lazi u svakom njihovom letku ili proglasu. 42 NOB u Dalmaciji, Knjiga 6, dok. br. 278.

22 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Iz povijesti

„neka čudovišta“, budući da mjesecima prije toga otoke nije posjetio neki predstavnik vlasti NDH. Gamulin je namjera- vao održati nekoliko sastanaka s narodom, među ostalim u Bolu i Supetru. Od toga je ipak odustao jer je shvatio da je uzaludno među narodom širiti promidžbu za NDH, kada taj narod već nekoliko mjeseci nije primio hranu: I ako ja poznajem dosta dobro ovaj kraj ipak se nisam nadao da ću naići na ovako- ve prilike kakve su. Jednom riječju očaj- no. Nitko ne poštiva državu i Poglavnika, naša vlast nema ugleda (…). I ono malo Hrvata koji su još ostali ovamo u vječnom je strahu pred našim neprijateljima, te se ne usuđuje reći da je Hrvat.43 Ipak je Gamulin brojne ljude posjetio u njihovim domovima, gdje je s njima mogao slobodnije razgovarati. Tamo im je podijelio i promidžbena izdanja NDH, pri čemu je posebnu pažnju privukla knjiga Franje Rubine Krvave tajne planine Ko- zara, o operaciji njemačke vojske i snaga NDH protiv partizana na spomenutoj planini tijekom 1942. godine. Također je među ljudima na Braču vladao interes za Sivu knjigu, koja se bavila nasiljima usta- nika nad hrvatskim stanovništvom, pa je Gamulin zatražio da mu iz Zagreba bude upućeno što više tih knjiga.44 Tijekom druge polovine travnja 1943. Zapovjedništvo oružničkog krila u Omišu ocijenilo je da su „glad i nevolja“ potpuno demoralizirali stanovništvo. Tako ono više nije naklonjeno ni komunistima, kojima je prethodno potpuno vjerovalo. Ipak je primijećeno da je narod, koji zaista jest Okružnica Okružnog komiteta KPH Brač-Hvar od 27. listopada 1942. s u teškom položaju, za to i sam odgovoran, naputkom o obilježavanju obljetnice boljševičke Oktobarske revolucije jer je svoje sinove uputio u redove partizana koji „haraju, uništavaju i pljačkaju primjećuje se naklonjenost komunističkoj volju“, pri čemu se mislilo na represivne sve što se zove Hrvatsko“.45 ideologiji, vjerujući, da partizanski pokret mjere talijanske vojske koje su pogađale Početkom svibnja 1943. Zapovjedniš- pod vidom N.O.V. [Narodnooslobodilačke stanovništvo. Tako je narod vjeran parti- tvo oružničkog krila u Omišu je pesimi- vojske] baš i radi na tome, da se boreći zanima, ali zato jer se boji da bi, ako im stično ocijenilo da narod „okreće glavu“ protivu naše države i njenih saveznika okrene leđa, osjetio njihovu osvetu.47 od „rođene grude i njenog Poglavnika“: dođe do ponovne uspostave propale Jugo- Velika župa Cetina je krajem svibnja Može se kazati, da više od 90% naroda 46 slavije. 1943. ocijenila da narod nema povjere- željno očekuje pobjedu saveznika, a pro- No, s druge strane, ponovljeno je da nja u suradnju vlasti NDH s talijanskom past sila osovine, jer bi se time ponovno i komunistička promidžba gubi snagu vojskom, budući da je s jedne strane neza- uspostavila propala Jugoslavija, za kojom toliko čeznu i iz dan u dan sve to više među stanovništvom, budući da narod štićen od partizanske „pljačke i terora“, a shvaća da im partizani nisu donijeli „kori- s druge strane u raznim operacijama koje 43 HR-HDA-237, V. T. Broj: 103/1943. sti“, niti „olakšanje“, nego „veće zlo i ne- se provode protiv partizana „najviše štete 44 Isto. 45 NOB u Dalmaciji, Knjiga 6, dok. br. 283. 46 NOB u Dalmaciji, Knjiga 6, dok. br. 286. 47 Isto.

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 23 Iz povijesti trpi sam narod“. Ipak je ponovljeno da je bođenje naše zemlje od okupatora“.51 S Talijani u siječnju 1943. pljačkali i palili tijekom posljednjih mjeseci među naro- druge strane komunisti su propagirali da kuće u Bobovišću i Ložišću, Općinski ko- dom poraslo neraspoloženje prema parti- ne će biti povratka na stanje kakvo je bilo mitet KPH Sutivan je ocijenio: zanima, „osobito na otocima“. Iako par- tijekom Kraljevine Jugoslavije. Tako je Na ovo zločinačko djelo okupatora, na tizani imaju simpatizere, ipak narod više partijski sekretar u Sutivanu, koji nije jav- ove zvjerske pothvate prema našem na- ne vjeruje partizanskoj promidžbi, pa se no nastupao u toj funkciji, nego kao član rodu Brača, pokret i narod je odgovorio prema partizanima drži „pasivno“, odno- mjesnoga narodnooslobodilačkog odbo- mobilizacijom. Pojavljuju se novi borci sa sno zbog opće nesigurnosti i gladi naroda ra, u prosincu 1942. na političkom zboru silnom mržnjom i željom za osvetu.54 zapravo sve promatra „pasivno“ i glavna mještanima objašnjavao borbu „našeg na- Razumljivo, tamo gdje nije djelovala mu je briga kako doći do hrane i zaštititi roda za slobodu“: propaganda i politički rad, komunisti su 48 svoju imovinu. Dotakao se je naših domaćih neprijate- koristili silu. Prethodno sam pisao o tome Sredinom srpnja 1943. Zapovjedništvo lja, a u glavnom objašnjavao borbu našeg kako su na Braču likvidirali ljude naklo- oružničkog krila u Omišu ocijenilo je da naroda i njegove patnje za vrijeme 23 go- njene ustašama i NDH, kao i „špijune“ i bi se nepovoljno stanje moglo promijeniti dine vladavine hegemonije velikosrpskih „suradnike okupatora“. ako bi na njegovu području bile ustrojene klika, pa je tu spomenuo Mačeka kao naj- Svakako su ovakve metode utjecale 52 domobranske i ustaške snage i ako bi se pogibeljnijeg političara za nas Hrvate. na stanovništvo. Otvoreno nastupiti pro- oružništvo pojačalo. Te bi snage krenule Iza ovako proklamiranih ciljeva borbe tiv komunista, odnosno partizana, moglo u borbu protiv partizana, ali bi također protiv sila Osovine, oslobođenja od oku- je značiti likvidaciju. Tako je u jednom prisilile stanovništvo da ispunjava svoje patora i njegovih slugu i kritike „velikosrp- izvješću djelatnika promidžbe NDH iz obaveze prema državi. Ocijenjeno je da se skih klika“ ali i Vladka Mačeka, odnosno ožujka 1943. spomenuto da stanovništvo ovo posebno odnosi na Brač i Hvar, gdje HSS-a, stajali su konačni ciljevi – komuni- na Braču i Hvaru nema nikakve zaštite, pa je stanovništvo „obijesno“, budući da nije stičko revolucionarno preuzimanje vlasti. partizani ljude ucjenjuju i oni im moraju proživjelo stradanja koje je rat donio sta- No, u tom je razdoblju konačne ciljeve tre- dati velike svote novaca, do 100.000 ku- novništvu na kopnu.49 balo prikrivati, pri čemu su viša partijska na.55 Slično ovome, Zapovjedništvo oruž- Kao što se vidi, vlasti NDH smatrale rukovodstva ponekad morala „zauzdavati“ ničkog krila u Omišu je početkom travnja su da im znatan dio stanovništva Brača, pojedine partijske organizacije i komuni- 1943. pesimistično izvještavalo da je sta- zbog niza razloga, nije naklonjen, odno- ste u Dalmaciji. Tako je predstavnik Cen- novništvo na obližnjim otocima naklonje- sno da njegov znatan dio pruža potporu tralnoga komiteta Komunističke partije no „komunističkim idejama“ i nesklono partizanima. Ipak su primijetili da je, u Jugoslavije koji je boravio u Dalmaciji u vlastima NDH, ali su isto tako komunisti, prvim mjesecima 1943. godine, zbog op- svibnju 1943. spomenuo da je među ko- odnosno partizani, među narodom stvorili ćega nepovoljnog stanja, narod iscrpljen munistima na tom području ponekad bilo i „toliki strah“, da im se on „sliepo i u sve- 56 i da više nije bespogovorno naklonjen ni „levih zastranjivanja“, primjerice: mu pokorava“. partizanima. (…) odbacivanje nacionalnih zastava, a Komunisti su bili spremni oštro kazniti protivnike, ali su strogo postupali i prema Slabost NDH otvarala je komunistima vešanje samo crvenih, da treba početi sa onima koji su svojom samovoljom šteti- prostor za akciju. Zanimljivo je primijetiti ubistvima pojedinih pristaša iz biv.[ših] li Partiji. Tako je sud Okružnog komiteta da su komunisti na Braču već u listopadu građ.[anskih] stranaka koji ne pomažu KPH Brač-Hvar, u čijem su sastavu bili 1941. ocijenili da imaju veliku moguć- n-o. borbu a za koje se sumnja da potajno „Dule“, „Mile“ i „Rade“ („Rade“ je nost zadobiti simpatije omladine na tom rovare protiv nas, bez da smo ih u narodu bio Josip Bodlović), sredinom kolovo- otoku.50 Kasnije, tijekom 1942. godine, raskrinkali, ignorisanje saveza Engleske, za 1942. održao suđenje u sjedištu Čete komunisti su na otoku počeli organizira- Amerike sa SSSR-om, „mrzim više Engle- bračkih partizana. Suđeni su Josip Fra- ti narodnooslobodilačke odbore i druge ze nego Nemce“ i. td. Sva ova skretanja nić, član Mjesnog komiteta KPH Pučišće organizacije koje su trebale privući sta- blagovremeno su se ostranila tako da od 53 (rođen 1911., po zanimanju stolar) i Mate novništvo na njihovu stranu, a osnovana njih nije bilo nikakvih posledica. Šantić, član rukovodstva Saveza komuni- je i Četa bračkih partizana. Na političkom Istovremeno su komunisti mogli raču- stičke omladine Jugoslavije (rođen 1921. i propagandnom planu komunisti su isti- nati da će Narodnooslobodilačkom po- u Vinkovcima, srednjoškolac). Franić je cali borbu saveznika protiv sila Osovine, kretu pristupiti oni koji su bili ogorčeni optužen da je od jednog trgovca u Pučišću odnosno „domovinski rat SSSR“ i napore nasiljima talijanske vojske. Nakon što su ukrao hranu i drugu imovinu, pri čemu „slobodoljubivih naroda Amerike i Engle- 51 Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji 1941- se poslužio autoritetom partijske funkci- ske“, što su povezivali s borbom za „oslo- 1945., Zbornik dokumenata, Knjiga 3, kolovoz- rujan 1942. godine, Split 1982., dok. br. 69. 54 HR-HDA-1821, KP-327/5833, Općinski komi- 48 HR-HDA-491, Broj: 5370/1943. 52 HR-HDA-1847, KP-325/5550, Općinski partij- tet Sutivan, Izvještaj o radu za mjesec siječanj 49 NOB u Dalmaciji, Knjiga 7, dok. br. 297. ski biro K.P. Sutivan, Izvještaj o radu kroz mje- 1943 god. Kotarskom komitetu K.P.H. za Brač, 6. II. 1943. 50 Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji sec prosinac 1942 god., Drugarskom Okružnom 1941-1945., Zbornik dokumenata, Knjiga 1, komitetu za Brač-Hvar, Sutivan, dne 4. I. 1943. g. 55 HR-HDA-237, V. T. Broj: 103/1943. 1941. godina, Split 1981., dok. br. 100. 53 NOB u Dalmaciji, Knjiga 6, dok. br. 52. 56 NOB u Dalmaciji, Knjiga 6, dok. br. 278.

24 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Iz povijesti je, iako je mjesni Narodnooslobodilački a posebno je trebalo paziti na djelovanje 60 odbor građanima oglasom jamčio sigur- HSS-ovaca. SAMO TI SNIVAJ nost njihove imovine. Šantić je nagovo- Kao što se vidi, predstavnici „građan- rio jednog omladinca da zajedno ukradu skih stranaka“ mogli su djelovati, ali u mučeničkoj Hrvatskoj 12 litara ulja iz partizanskog skladišta na sklopu Narodnooslobodilačkog pokreta, području Postira. Partijski sud zaključio odnosno pod nadzorom komunista. Ostali Samo ti snivaj, zlato moje. je da su Franić i Šantić svojim postup- su za komuniste bili protivnici koje je tre- Mi ćemo, umjesto tebe, cima zadali težak udarac Partiji i Narod- balo onemogućiti. dočekat one kojih se boje. nooslobodilačkoj borbi, te su isključeni iz Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju Partije, odnosno komunističke omladine i je u srpnju 1943., u izvješću Centralnom osuđeni na smrt strijeljanjem, nakon čega Samo ti snivaj. komitetu KPH, objasnio da se partijska je izvršenje kazne prepušteno Četi bračkih Ne budi ni blizu. organizacija na Braču suočila s problemi- partizana.57 Mi ćemo spremno čekat ma nakon što su se početkom te godine na Komunisti su politikom „narodnooslo- otok vratili oni koji su prethodno upućeni one koji grizu. bodilačke fronte“ pozivali sve „rodolju- u partizanske jedinice na kopnu, pri čemu be“, pa tako i pristaše i članove predratnih su doživjeli brojna iskušenja i tegobe. Snivaj daleko od nas političkih stranaka, da se priključe Narod- Pokrajinski komitet imao je podatke da i za našu volju, nooslobodilačkoj borbi. Tako su pojedini ovo pokušavaju iskoristiti „reakcionar- HSS-ovci bili članovi narodnooslobodi- jer mi ćemo ukrstit koplja ni elementi i sluge okupatora“ iz redova lačkih odbora na Braču, primjerice u Bo- s onima koji kolju. HSS-a, među kojima i Ivan Petar Mla- lu.58 No, ovo je komunistima trebalo kako dineo, bivši narodni zastupnik HSS-a za bi proširili svoj pokret, pri čemu nisu ka- Sve naše ovoga svijeta, spavaj. kotar Brač. Inače je Mladineo tada živio nili dopustiti da predratne političke stran- u Splitu, odnosno čini se da tijekom ratnih Sladak ti bio san. ke razvijaju samostalnu djelatnost. godina uglavnom nije bio u Braču. Prema Mi ćemo umjesto tebe bdjeti Pokrajinski komitet KPH za Dalmaci- podatcima Pokrajinskog komiteta, navod- čekajuć novi dan. ju je početkom svibnja 1943. u okružnici no je Mladineo radio na tome da talijan- svim podređenim partijskim organizacija- ska vojska osigura oružje za stanovnike Mario BILIĆ ma ocijenio da „okupator i domaća reakci- nekih mjesta na Braču, očito kao snage je“ gube „uporište u ustašama i četnicima“, koja bi se suprotstavila partizanima. Ipak pa će „diferencijacija“ među „reakcionar- je Pokrajinski komitet ocijenio da će ko- nim grupacijama“ na površinu izbaciti munisti na Braču uspjeti povoljno riješiti „izdajničko vodstvo“ HSS-a na čelu s NOSTALGIJA eventualne teškoće, budući da je partijska Vladkom Mačekom, kao glavno uporište organizacija na tom otoku uspjela u pret- „svih reakcionera u Hrvatskoj“ za borbu hodne dvije godine „okupiti mase oko Nostalgija, protiv Narodnooslobodilačkog pokre- sebe“, te joj je u znatnoj mjeri pošlo za ta. Zato je naređeno da se kroz agitaciju nišani i križevi, rukom „raskrinkati“ sve „narodne nepri- među narodom pokrene „raskrinkavanje“ vraćaju me k Tebi jatelje“, od HSS-ovaca do jugoslavenskih HSS-ovaca i provedu „najoštrije mjere“ rodna zemljo. nacionalista.61 protiv HSS-ovaca koji su pred narodom Zaista, unatoč budnosti komunista u „dovoljno raskrinkani kao narodni nepri- Između Mora i Drave jatelji, špijuni, saboteri“.59 vezi s eventualnom akcijom HSS-ovaca, plutaju leševi četrdesetpete – kad je riječ o otoku Braču, čini se HSS, Kotarski komitet KPH za Brač i Šoltu je dolinom Save. krajem svibnja 1943. kritički zaključio da iako dominantna politička snaga prije je rad partijskih organizacija „popustio“, rata, nije razvio nikakvu djelatnost koja što je omogućilo djelovanje predstavni- je komunistima predstavljala značajniji Vrane; cima „bivših reakcijonarnih stranaka“. problem. crne vrane Zato su komunisti morali pristupiti „ra- (nastavit će se) u mozgu su gnijezdo svile skrinkavanju“ svih predstavnika „bivših 60 HR-HDA-1821, KP-327/5845, Kotarski partij- a nekoga dana građanskih stranaka“ koji još nisu pri- ski komitet za Brač i Šoltu. položaj 27/V. 1943 djetinjstva moga, stupili Narodnooslobodilačkom pokretu, god., Svim opć.[inskim] i mjesnim komitetima, partijskim jedinicama i partijcima kotara Brač u gnijezdu su ptice bile. [i] Šolta. 57 HR-HDA-1847, KP-325/5532, O. K. [KPH] Brač-Hvar, Drugarskom P. K.-u. 61 NOB u Dalmaciji, Knjiga 7, dok. br. 29. Tako- đer vidi: Hania MLADINEO Mika, „Ivan Petar Ivan DUJMOVIĆ 58 NOB u Dalmaciji, Knjiga 3, dok. br. 69. (Zanpjero) pl. Mladineo“, Kulturna baština, 37, 59 NOB u Dalmaciji, Knjiga 6, dok. br. 31. Split 2011., 101-126.

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 25 Iz povijesti BIJELO ILI USTAŠKO ILITI RASPRAVE IZVAN PAMETI O NAVODNOM USTAŠTVU HRVATSKOGA ŠAHIRANOGA GRBA S POČETNIM BIJELIM POLJEM (2)

onedavno je kao najstariji saču- Piše: vani primjer hrvatskoga šahira- Dr. sc. Mario JAREB Dnoga grba smatran onaj iz godine Hrvatski institut za povijest, Zagreb 1495., naslikan na svodu trijema jedne zgrade u Innsbrucku, koji je počinjao srebrnim (bijelim) poljem te se je sastojao Razmjerno nedavno je ipak pronađen od 16 polja (4x4).1 (slika 6) S obzirom i stariji primjerak grba, i to onoga s pona to da su svi poznati sačuvani primjeri četnim crvenim poljem, a riječ je o freski grbova sve do 1503. godine bili isključivo heraldičkog „Davidovog tornja“ u domi- nikanskom samostanu u južnotirol- skom Bozenu (Bolzano).3 Na njemu je prikazan šahirani crveno-bijeli grb (4x4) čije je dakle prvo, heraldički gledano desno polje, bilo crveno. Iako uz taj grb nema atribucije, ipak je činjenica da je prikazan uz grb Ugarske (isključivo grede Arpadovi- ća) dovoljna indicija da ga se atribu- ira Hrvatskoj. Od tada pa do pojave prvoga po- znatoga grba koji je zasigurno nastao na hrvatskome području, onoga iz 1527. o kojemu će biti više riječi u nastavku, sačuvano je nekoliko Slika 7 - Grb na Carskom prozoru Slika 6 – Grb iz Innsbrucka hrvatskih šahiranih grbova. Svi su (Kaiserfenster) u crkvi Sv. Sebalda iz 1495. godine oni, uz izuzetak spomenutog grba iz u Nürnbergu iz godine 1514. 1503. godine, bez obzira na razlike grbovi s početnim bijelim poljem, moglo u broju polja počinjali srebrnim (bijelim) Habsburškim, hrvatski šahirani grb s pose je utemeljeno pretpostaviti kako je po- poljem, pa se može reći kako su prva de- četnim srebrnim poljem sadržavao 35 po- četak uporabe hrvatskoga šahiranoga grba setljeća zabilježene uporabe hrvatskoga lja (5x7).4 Iz doba vladavine istoga cara povezan s grbovima s početnim bijelim šahiranoga grba protekla u znaku korište- i kralja potječe i grb na Carskom prozo- poljem.2 nja srebrne (bijele) boje kao boje njegova ru (Kaiserfenster) u crkvi Sv. Sebalda u 1 To je bio tek jedan od brojnih naslikanih grbova početnoga polja. Nürnebrgu iz godine 1514., koji je po boji u trijemu te kuće u Ulici vojvode Friedricha br. Tako je na Tornju grbova (Wappenturm) 35. Gradski sudac W. Zeller dobio je ovu kuću početnoga polja i po broju polja istovje- na dar od cara Maksimilijana I. Habsburškog, u Innsbrucku, na kojem su godine 1499. tan onome iz Innsbrucka iz godine 1495.5 19. ožujka 1495., pa je vjerojatno „iz zahval- naslikani brojni grbovi zemalja poveza- nosti, sudac svod kuće ukrasio fresko-slikom.“ (slika 7) Podatci i prethodni navod prema sažetku na nih s carem i kraljem Maksimilijanom I. hrvatskom rada Franza HEINZA HYEA, „Zur 4 Taj toranj je, doduše, srušen potkraj 18. stoljeća, Geschichte des Staatswappens von Kroatien varajuće atribucije (Dalmacien i Croacien). To no postoje brojni razmjerno detaljni prikazi iz und zu dessen ältester Darstellung in Innsbru- je zvono Ivan BOSILJ, Zvona, (Zagreb, 2000.), razdoblja dok je još stajao na svojemu mjestu. ck“, Arhivski vjesnik 36 (1993): 144. Freska je 53., datirao u 1503. godinu. Na grbu Dalmacije Takav je jedan bakrorez iz godine 1749. objavio sadržavala Maksimilijanov grb i brojne grbove prikazane su neokrunjene lavlje glave s ispla- i Franz GALL, Österreichische Wappenkunde: zemalja kojima su Habsburgovci tada stvarno ženim jezicima okrenute heraldički desno, a Handbuch der Wappenwissenschaft, 2. pobolj- vladali ili su pretendirali na njihova prijestolja. ispupčenja polja na hrvatskome šahiranom grbu šano izdanje (Beč – Köln – Weimar, 1992.), II. Među naslikanim grbovima bio je dakle i hrvat- od 30 polja (5x6) upućuju na to da je počinjao 5 Riječ je o prozoru izvedenom u tehnici vitraja, ski šahirani grb te grb Dalmacije i grb Rame (ili crvenim poljem. na kojem je prikazan carski grb cara Maksimi- Bosne). 3 Mate BOŽIĆ i Stjepan ĆOSIĆ, „Nastanak hr- lijana I. Habsburškog i još 15 grbova zemalja 2 Riječ je o prikazu grba na Maksimilijanovu vatskih grbova: Podrijetlo, povijest i simboli- povezanih s njegovim vladanjem. U podnožju zvonu iz Schwaza kod Innsbrucka, na kojem su ka od 13. do 16. stoljeća“, Gordogan 15 (34) prozora jesu natpis MAXIMILIANVS CRISTI- uz grbove Dalmacije i Hrvatske također i odgo- (2017.), br. 35-36 (79-80): 49.-50. ANORVM IMP AC SEPTEM REGNORUM

26 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Iz povijesti

je prikazan crni orao. Vanjski štit razdije- ljen je na četiri polja. U gornjem redu je ugarski grb: u prvom polju bijelo-crvene grede Arpadovića, a u drugome crvenom polju bijeli je dvostruki ugarski križ postavljen na vrh središnjeg od tri zelena brežuljka. U donjem je redu hrvatsko-dalmatinski grb: u prvom je polju hrvatski šahirani grb od 20 polja (4x5) s početnim srebrnim (bijelim poljem), a u drugom je polju grb Dalmacije (tri zlatne leopardske Slika 8 - Grb iz Bardejova, glave na plavom polju). Cijeli je grb okru- nastao između 1510. i 1511. njen heraldičkom krunom, koja je najvjerojatnije trebala predstavljati ugarsku kru- S obzirom na to da su najstariji sačuvani Slika 9 – Hrvatski šahirani grb nu sv. Stjepana. U prostoru između krune i primjeri hrvatskoga šahiranog grba pove- od 25 polja s početnim srebrnim štita upisan je monogram „W” (Wladisla- (bijelim) poljem na spomenici kralja zani s vladavinom cara i kralja Maksimili- us), što nepobitno dokazuje da je riječ o Ludovika II. Jagelovića iz 1525. jana I., nisu rijetki ni autori koji nastanak grbu iz Vladislavova vremena. Raspored toga grba povezuju s tim vladarom. Riječ hrvatskoga i dalmatinskoga grba upućuje je svakako o zanimljivoj i važnoj pretpo- ga kralja koji je izradio Hans Burggkma- na njihovu povezanost te odgovara pojmu 8 stavci, no s obzirom na svrhu ovoga rada ir. Taj je grb nastao, doduše, na području Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije (Re- i opseg koji bi joj trebao biti posvećen, u pod habsburškom vlašću, a nije mi po- gnum Croatiae et Dalmatiae). nastavku se na nju ne ću više obazirati. znato ni što je autoru bio uzor za izradu Vladislavov nasljednik Ludovik II. Zadovoljit ću se tek konstatacijom o tome slike toga vladara. Činjenica je ipak da Jagelović također je koristio hrvatski ša- da najstariji sačuvani primjeri takvih gr- su i autor slike i vladar bili suvremenici. hirani grb, pri čemu treba spomenuti dvi- bova potječu s područja pod Maksimilija- Pretpostavljam zbog toga da je autor imao je spomenice, od kojih je jedna iz godine novom neposrednom vlašću. priliku izraditi prikaz koji je, koliko je to 1525.7 (Slika 9) U oba je slučaja riječ o Čak tri grba iz toga doba povezana su u vrijeme kada je rađen bilo moguće, pri- grbu koji se sastojao od 25 polja, a s ob- s tadašnjim stvarnim hrvatskim vladari- lično vjerno prikazao tog vladara, njegove zirom na ispupčenja polja na spomenici ma, ugarsko-hrvatskim kraljevima iz kuće kraljevske insignije i grb kojim se služio. bez oznake godine kovanja, može se pret- Jagelovića. Prvi od njih bio je vladarski Ukoliko je ta pretpostavka točna, bila bi postaviti da je počinjao srebrnim poljem. grb Vladislava II. Jagelovića, naslikan riječ o grbu koji je svoj uzor imao u grbu Hrvatski šahirani grb nalazi se i na suvre- na gradskoj vijećnici u današnjem slo- koji se stvarno koristio u Ugarsko-Hrvat- menom prikazu istoga ugarsko-hrvatsko- vačkom gradu Bardejov, nekad gradu na skom Kraljevstvu. Taj grb sadrži 28 polja krajnjem sjeveru Ugarske, koji je nastao 7 U novije je vrijeme opise i slike obiju spomenica (4x7), a počinjao je bijelim (srebrnim) 6 objavio Irislav DOLENEC, Hrvatska numizma- poljem. između 1510. i 1511. Taj se je grb sasto- tika: kovani novac, papirni novac, radne marke, jao iz većega vanjskog štita čiju je sredinu privatna izdanja kovanog novca − žetoni : od Posebnu pozornost zaslužuje najstariji pokrivao manji štit zlatne boje na kojem početaka do danas (Zagreb, 1993.), 120. Opšir- sačuvani primjer hrvatskoga šahiranog nije opise i nešto lošije crteže istih spomenica donosi Bože MIMICA, Numizmatika na povi- grba koji je sigurno nastao u Hrvatskoj. REX (...) i godina njegove izrade 1514. Taj je jesnom tlu Hrvatske (IV. st. pr. Kr. − 1918.) : Riječ je dakako o grbu prikazanom na Pe- prozor tek jedan od niza prozora izvedenih u Numismatik auf dem historischen Boden Kroati- čatu Kraljevine Hrvatske (Sigillum regni tehnici vitraja u istoj crkvi. Više se o tim vitraji- ens (IV. JH. v. Chr. − 1918.), II. izdanje (Rijeka, ma može se doznati u knjizi Hartmuta SCHOL- 1994.), 471.-472. Nije mi poznato, je li druga C?[?roac?]ie), sačuvanom u otisku na po- ZA, St. Sebald in Nürnberg (Regensburg, spomenica nastala prije ili nakon one iz godine velji kojom su hrvatski staleži sakupljeni 2007.), 16.-21. Hrvatski šahirani grb (Croacien) 1525. Dolenec u sklopu opisa spomenice iz go- smješten je u najgornjem redu krajnje lijevo, a dine 1525. navodi da se u njezinu slučaju prvi na saboru u Cetinu 1. siječnja 1527. godi- odmah ispod njega smješten je i grb Dalmacije „put u povijesti nalazi (...) na jednoj kovanici ne izabrali Ferdinanda I. Habsburškog za (Dalm..ien). hrvatski grb.” Ipak treba istaknuti da je na istoj 6 Na taj grb naišao sam posve slučajno, a u ne- stranici objavio opis i slike (fotografije) aversa hrvatskoga kralja. Postoje brojni prikazi dostatku literature dostupne u Hrvatskoj morao i reversa spomenice Maksimilijana I. Habsbur- te povelje i pečata, pri čemu je u više slu- sam se osloniti na internetske izvore. Srećom škog iz godine 1509. Fotografija reversa poka- je gradska vijećnica na kojoj je izveden taj grb, zuje da se na njemu uz grb Dalmacije nalazi grb čajeva riječ o poprilično lošim crtežima kao i cijelo povijesno središte Bardejova, još od koji se može protumačiti i kao hrvatski šahirani godine 2000. pod zaštitom UNESCO-a, pa je grb. Kakvoća objavljene fotografije takva je 8 Spomenuti je prikaz objavljen u brojnim publi- slijedom toga bilo moguće pronaći brojne po- da bi za donošenje konačnog zaključka o tome kacijama, a vrlo je dobro reprodukciju te „su- datke o nastanku te građevine te brojne razmjer- radi li se uistinu o hrvatskome šahiranom grbu, vremene kopije” uljene „slike Hansa Burgkma- no kvalitetne fotografije grba. Jedan od izvora trebalo imati uvid u izvornik ili bar puno bolju ira (1472.-1559.) koja se čuva u porodičnoj na koji sam bio prisiljen osloniti se jest odgova- fotografiju reversa te spomenice. Ne bi bilo ne- knjižnici grofova Thun-Hohenstein u Dječinu”, rajuća natuknica na slovačkoj Wikipediji, http:// obično da je riječ o hrvatskome šahiranom grbu objavio Vjekoslav KLAIĆ, Povjest Hrvata od sk.wikipedia.org/wiki/Mestsk%C3%A1_radni- s obzirom na postojanje više takvih grbova na- najstarijih vremena do svršetka XIX. stoljeća, ca_(Bardejov), pristup ostvaren 4. srpnja 2014. stalih na području pod njegovom vlašću. Dole- Svezak drugi: dio treći. Treće doba: Vladanje Prema tekstu natuknice, zgrada vijećnice podi- nec ističe da se na reversu „u središnjem krugu kraljeva iz različitih porodica (1301-1526). Tre- gnuta je u razdoblju od 1505. do 1511., a grb je nalazi (...) grb Dalmacije, koji je u to vrijeme ća knjiga: Doba kralja Matijaša Korvina i Jage- između 1510. i 1511. naslikao Theofil Stanczel. simbolizirao cijelu Hrvatsku”. lovića (1458-1526) (Zagreb, 1904.), 273.

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 27 Iz povijesti kojima je bila svrha protumačiti izvorni izgled pečata. Na njima se ističe natpis Sigillum regni i kvadratična šahovska plo- ča od 64 polja (8x8) čije se prvo polje s obzirom na ispupčenja polja tumači kao crveno. Pritom treba upozoriti na postojanje iznimno kvalitetne i vrlo detaljne re- produkcije povelje i sačuvanih pečata, pa tako i pečata kraljevstva, koja je u tehnici bakrotiska kao svojevrsni plakat većih dimenzija otisnuta uz časopis Starohrvatska prosvjeta 1927. godine.9 (slika 10 i slika 11) Već i površan pogled na taj pečat odaje da je loše izrađen i teško da bi takav pečat Slika 10 i Slika 11 - Slika pečata Kraljevine Hrvatske (Sigillum regni) u uobičajenim okolnostima mogao služiti s povelje iz Cetingrada iz 1527. godine – izvorni oblik (lijevo) i (desno) kao pečat kraljevstva. O nestručnosti pe- slika dobivena horizontalnim izvrtanjem koja daje ispravan položaj čatoresca, najvjerojatnije i o brzini kojom teksta i „pretvara“ grb u grb s početnim srebrnim (bijelim) poljem je trebao biti izrađen, govori i činjenica kako je natpis Sigillum regni C?[?roaci?] Već na prvi pogled vidljivo je kako je pečata, koje su stvarno koristili velikaši u e na otisku pečata zrcalno izokrenut. Tek kod ta četiri pečata – pečati Ivana Kar- slučajevima pečata 2, 5 i 7. horizontalnim izvrtanjem pečata dobiva lovića Krbavskoga, Kraljevine Hrvatske Po svojemu izgledu očito odudara grb se ispravan oblik natpisa, no izvrtanje (Sigillum regni), Jurja Frankapana i Stje- Hrvatske, koji je prikazan kao šahovska mijenja i grb koji u tom slučaju počinje pana Blagajskog – obrnuto postavljeni ploča s 64 polja (8x8) a ne kao što bi se srebrnim poljem. Na prvi pogled može se natpis ispisan identičnim i slabo izvede- očekivalo u slučaju grba iz toga doba, kao učiniti kako je grb s povelje iz Cetina jednim gotičkim slovima položenima u dvije grb na štitu. Ukoliko bi se prihvatila teza nostavnim izvrtanjem moguće pretvoriti u istovjetno izvedene kružnice, što također da je hrvatski šahirani grb sigurno stvoren jedan od grbova s početnim srebrnim po- upućuje na istu ruku koja ih je načinila. u doba Maksimilijana I. Habsburškog te ljem, no treba raščlaniti i ostale pečate na Na to upućuju i stilizirani vegetabilni or- da su ga naknadno prihvatili Jagelovići povelji iz Cetingrada kako bi pretpostavka namenti izvedeni oko grbova na pečatima kao stvarni hrvatsko-ugarski vladari te o izokrenutosti grba bila što utemeljenija. broj 2, 4 i 5. Jednoobraznost izrade pečata naposljetku i hrvatsko plemstvo, postavlja Pritom treba reći kako su i neki stari- ogleda se kako u njihovu izgledu tako i u se pitanje upravo izgleda šahiranoga grba ji istraživači primijetili da je više pečata pogrješkama. Iako se za grbove izvedene na Cetingradskoj povelji. Brojni primjeri na povelji neobično napravljeno. Već je na pečatima ne može izričito tvrditi kako koje su pripadnici hrvatskoga plemstva Vjekoslav Klaić zapazio da su „pečati 2, su pogrješno izvedeni (odnosno okrenuti mogli vidjeti, sigurno nisu bili putokaz za 4, 6 [ispravno bi bilo navesti da je riječ na pogrješnu stranu), ipak očito pečato- stvaranje anakrone šahovske ploče s po- o pečatu broj 5, nap. M. J.] i 7 vrlo (…) reščevo nepoznavanje načina kako dobiti velje o izboru Ferdinanda I. za hrvatskoga surovo napravljeni, očito od istog rezbara, ispravan otisak pečata upućuje i na pret- koji se slabo razumio u taj posao, jer je i postavku o pogrješno okrenutim grbovi- kralja. Analogija sa štitovima na ostala tri natpise obrnuto urezao i red pojedinih sloma. pečata također isključuje da bi nestruč- va pobrkao. Vjerojatno je da neki knezovi Nema dvojbe da su pečati na Cetinskoj ni pečatorezac na svoju ruku izmijenio nisu u Cetinu imali svojih pečata, pa su povelji radovi nestručnog pečatoresca naizgled grba da on u toj mjeri odudara od ih od nevješta rezbara dali na brzu ruku pravljeni na mjestu događaja, po svoj pri- tada postojećih primjera koji su redovito 10 načiniti.“ lici u samom Cetinu, i na brzinu kako bi grbovi prikazani na štitovima, a s obzirom na to da je Hrvatska bila kraljevina, 9 Na samoj reprodukciji povelje dimenzija 76x58 povelja o izboru mogla ponijeti i pečate cm otisnut je tek natpis „Starohrvatska prosvjeta istaknutih sudionika te samoga Kraljev- gotovo redovito se pojavljuju okrunjeni 1927.“, a za pretpostaviti je da je objavljena u heraldičkim krunama. Grb dakle nema ni prigodi četiristote obljetnice Ferdinandova izbo- stva. Za vjerovati je kako je takva isprava ra za hrvatskoga kralja, uz članak Ferde Šišića reprezentativan dokument koja se je mo- štita ni krune, a na mjestu gdje bi potonju „Izbor Ferdinanda I. hrvatskim kraljem: O če- rala odlikovati ne samo svojim sadržajem bilo za očekivati, pečatorezac je urezao tiristotoj obljetnici“, Starohrvatska prosvjeta I (1927.), br. 1-2: 15.-44. nego i izgledom, a pečati su tada bili va- vegetabilni ornament. Također se postav- 10 Riječ je o komentaru uz sliku cetingradske po- žan dio takvih isprava. lja pitanje zbog čega bi hrvatski staleži velje u V. KLAIĆ, Povjest Hrvata od najstarijih na pečat kraljevstva stavili nešto potpuno vremena do svršetka XIX. stoljeća, Svezak tre- Bez obzira na nestručnost i pogrješke ći: dio prvi. Četvrto doba: Vladanje kraljeva iz pri izradi pečata, izgled grbova i sadr- drugačije od onoga što je i samom Ferdi- porodice Habsburga (1527-1740). Prva knjiga: Doba kraljeva Ferdinanda I., Maksimilijana i žaji natpisa očito odgovaraju obrascima nandu moralo biti dobro poznato kao grb Rudolfa (1527.-1608.) (Zagreb, 1911.), 57. postojećih natpisa i grbova, vjerojatno i Kraljevine Hrvatske.

28 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Iz povijesti

ni i hrvatsko-dalmatinski sabori. Ta su središnja područja srednjovje- kovne Hrvatske nekoliko godina prije izbora Ferdinanda I. pala pod osmanlijsku vlast (s izuzetkom nekoliko manjih utvrda i Klisa koji je pod Osmanlije pao godine 1537.), pa se je i središte kraljevstva silom prilika premjestilo sjevernije. Knin je pod Osmanlije pao godine 1522. S obzirom na značenje toga grada i na činjenicu da su u njemu dugo vremena zasjedali hr- Slika 12 – Grb Trojedne Kraljevine vatsko-dalmatinski sabori, ne bi li na spomenici kovanoj u prigodi bilo logično da su u njemu čuvane posjeta kralja Franje Josipa i kraljice takve stvari kao što je bio pečat Elizabete Zagrebu i Hrvatskoj 1869. kraljevstva? Nije li moguća i logič- Na sva ta pitanja nema jasnih odgovora na pretpostavka da su u požaru rata nego se može izići samo s nizom pretpo- koji je doveo do pada toga grada i stavki. Držim, prvo, da je poput ostalih središta Hrvatske pod Osmanlije, pečata i pečat Kraljevstva (Sigillum regni) takve stvari mogle biti izgubljene? izrađen prema nekom već postojećem Dostupni podatci govore da je po- obrascu koji je grb definirao upravo ta- sljednji sabor za koji je zabilježeno Slika 13 – Nacrt grba Trojedne Kraljevine kvim kakav je naposljetku i izveden. To da je održan u Kninu, bio onaj od koji je bio priložen uz naredbu broj upućuje na postojanje takvog grba kao godine 1473. ili 1474., a sabori su 18.307 o izgledu grba i zastave te grba Hrvatske na hrvatskome područ- održani u Bihaću 1494., u Topu- kažiputa i mjesnih tabli iz 1876. ju prije negoli je sabor u Cetinu uopće skom 1524. i opet u Bihaću godine 11 12 sazvan. Nedostatak postojanja sačuva- 1526. Moguće je pretpostaviti da Sve su to dakako tek pretpostavke i nih primjera takvog grba na području Kra- je sa saborima mjesto boravka mijenjao i nagađanja, koje bi mogla potvrditi ili ljevine Hrvatske iz razdoblja prije održa- moguće postojeći pečat kraljevstva. Mož- odbaciti tek buduća istraživanja. Pritom vanja cetingradskog sabora ne znači da on da je bio izgubljen i nakon zasjedanja u treba imati na umu kako činjenica da mi možda nije postojao. I prije toga postoji nekom od tih mjesta. trenutno ne znamo za primjere hrvatsko- Kraljevina Hrvatska, ali i njezin sabor, Bez obzira na to, godine 1527. izgle- ga šahiranog grba ili drugih zemaljskih pa nije nemoguće da je postojao i sličan di pečata i grba i dalje su mogli biti više grbova na području srednjovjekovnog pečat Kraljevstva koji je mogao poslužiti nego dobro poznati mnogima koji su u Hrvatsko-Dalmatinskog Kraljevstva ne kao uzor iz kojega je pečatorezac napra- prethodnim godinama i desetljećima mo- znači da oni nisu postojali i da ih možda vio pečat otisnut na cetingradskoj povelji. gli vidjeti povelje s njegovim otiskom ili daljnja istraživanja ne će otkriti. Dovolj- Treba pritom podsjetiti da Cetingrad pak sam pečat. Zbog toga je moguće da je no je pritom podsjetiti da je do kraja 16. nije bio u tradicionalnom središtu Hrvat- nepoznati pečatorezac u Cetingradu dobio stoljeća Kraljevina Hrvatska svedena na sko-Dalmatinskoga Kraljevstva. Ono se nalog da na brzu ruku izradi pečat koji je „ostatke ostataka nekoć velikoga i slavno- je nalazilo na području između Zrmanje i po svojemu obliku mogao podsjećati na ga kraljevstva Hrvatskoga“ („Reliquiae Cetine, a po svojemu značenju isticao se je ne tako davno izgubljeni pečat kraljev- reliquiarum olim magni et inclyti regni Knin u kojemu su u desetljećima koja su stva. Moguće je da pečat kraljevstva nije Croatiae“), odnosno svedena je na ne- prethodila cetingradskom izboru održava- nikada ni postojao, no s obzirom na opću kadašnje najzapadnije hrvatsko područ- je. Ostala područja Hrvatske i Dalmacije 11 Pritom treba spomenuti kako postoji kamena uvriježenost korištenja pečata u razdoblju ploča s prikazom šahovske ploče (8x8 polja), o kojem je ovdje riječ, takvo što manje je stoljećima su nakon toga bila su u vlasti koja po broju i rasporedu polja odgovara grbu iz Osmanlija i Mletačke Republike, koji su godine 1527. Ta je ploča uzidana u zvonik crkve vjerojatno. sv. Lucije u Baškoj na otoku Krku, u kojoj je svaki na svoj način brisali tragove prijaš- pronađena čuvena Bašćanska ploča. Ta je crkva 12 Podatke o održavanju hrvatskih (hrvatsko-dal- njih vladara i vlasti. popravljena i dograđena 1498., o čemu svjedoči matinskih) sabora donosi Vjekoslav KLAIĆ, ta godina uklesana na crkvenom prozoru. Čini „Hrvatski sabori do godine 1790.“, Zbornik Bilo kako bilo, od tada pa tijekom slje- se da je ploča uzidana u zvonik kao spolija s ne- Matice hrvatske o tisućoj godišnjici Hrvatskog dećih desetljeća i stoljeća, vladalo je pra- kog starijeg objekta, pa je vjerojatno riječ o re- Kraljevstva (Zagreb, 1925.), 267. On na istoj ljefu starijem od godine 1498. Stariji istraživači, stranici ističe i da o zasebnim saborima kralje- vo šarenilo u uporabi hrvatskoga šahira- primjerice Ivan Kukuljević Sakcinski, smatrali vine Hrvatske u 15. stoljeću imade vrlo malo nog grba, o čemu govore brojni primjeri su tu ploču grbom (Kukuljević je naveo da je to podataka, „budi što su se rijetko sastajali, budi hrvatski grb), no činjenica je kako nema dokaza što su se pismeni spomenici o njima izgubili ili grbova različitih kako po boji početnoga da je uopće riječ o grbu.. zametnuli.“ polja tako i po broju polja.

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 29 Iz povijesti

Takva je praksa zadržana i u 19. dalmatinske zemaljske vlade do- stoljeću, tijekom kojega je hrvatski nio naredbu broj 18.307 o izgledu šahirani grb od jednog od obiljež- grba i zastave te kažiputa i mje- ja tadašnje Trojedne Kraljevine snih tabli.13 Njezin tekst određuje Dalmacije, Hrvatske i Slavonije da se „grb nalazi (...) na štitu ozdo prerastao u svehrvatski nacionalni šiljastom i u tri polja razdieljenom. simbol. Kao dio grba Trojednice (...) Gornje polje na lievo sadrža- sjedinjen s grbovima Dalmacije i va grb hrvatski sastojeći iz crlje- Slavonije održao se je u službenoj no-bielih kockah.“ Priloženi nacrt uporabi u Banskoj Hrvatskoj sve grba prikazuje hrvatski šahirani do godine 1918. (kraće vrijeme i u grb kao grb od 25 polja s počet- Hrvatskoj i Slavoniji kao pokrajini nim crvenim poljem, iako spome- novoga Kraljevstva Srba, Hrvata i nuti tekst ne navodi broj polja. Uz Slovenaca nakon 1. prosinca te go- to je štit grba tako izveden da je dine). Pa ipak se može reći kako je početno crveno polje hrvatskoga u trenutku nastanka jugoslavenske šahiranoga grba gotovo nevidlji- države hrvatski šahirani grb bio vo, pa nije neobično što je pisac već nekoliko desetljeća prihvaćen teksta u izvorniku naredbe prvo- kao svehrvatski nacionalni simbol. bitno istaknuo „biele“ kocke na Na to osobito upućuju brojni prvom mjestu, da bi ih prekrižio i primjeri njegove uporabe diljem naknadno istaknuo crvene. Sve to hrvatskih zemalja osobito od po- upućuje i na nesigurnost pisca na- sljednjih godina 19. stoljeća do redbe u pogledu izgleda grba, od- kraja Prvoga svjetskog rata. Iako nosno posredno je potvrda prakse i oni ukazuju na nedosljednost u ravnopravne i istodobne uporabe njegovu prikazivanju s obzirom na njegovih različitih inačica. Napo- boju početnog polja i na broj polja, sljetku treba navesti kako je zbog ipak držim kako su prevladavale Slika 14 – Grb na pročelju Sabornice iz 1910. spomenutog oblika štita na nacrtu, inačice s početnim srebrnim po- zbog kojega nekoliko polja uopće i neslužbenu uporabu toga grba kao dijela ljem. (slika 12) To se odnosi i na nije bilo vidljivo, također bilo ote- grba Trojednice. samostalnu uporabu toga grba kao sve- žano raspoznavanje pravog izgleda grba i hrvatskoga nacionalnog simbola kao i na Pritom treba istaknuti kako je 16. stu- određivanje točnog broja polja. (slika 13) službenu (isključivo u Banskoj Hrvatskoj) denoga 1876. tadašnji Odjel za unutarnje Raščlamba teksta naredbe i priloženog poslove Kraljevske hrvatsko-slavonsko- nacrta pokazuju da oni, unatoč želji njihova stvaratelja da se uredi pitanje izgleda grba, nisu mogli ispuniti svoju svrhu. Tek bi detaljan opis i precizniji nacrt koji bi svakomu nedvojbeno ukazao što sve mora sadržavati grb Trojednice, posebice hrvatski šahirani grb kao njegov dio, mogao poslužiti kao temelj na kojemu se mogla dosljedno urediti uporaba grba. Uz to tekst naredbe nije objavljen ni u jednoj od službenih publikacija, Narodnim novinama ili Sborniku zakonah i naredabah valjanih za Kraljevinu Hrvatsku i Slavo- niju. Zbog toga je opravdano postaviti pi-

13 Izvorni spis s tekstom naredbe i tri priložena nacrta u boji (grb, zastava i nacrti kažiputa i mjesnih tabli) sačuvan je u Hrvatskom državnom arhivu (HDA), fond 79, Zemaljska vlada, Odjel za unutarnje poslove (UOZV) (signatura fonda: HR-HDA-79), znakovi, grbovi, zastave, simboli, sv. 6-11C 14045-18307/1876. Autor svih nacrta bio je Augustin Jacomini. Ta je naredba jedini akt nekog tijela vlasti Trojednice u razdoblju nakon sklapanja Nagodbe kojim se htjelo pobliže urediti pitanje izgleda državnih simbola Slika 15 - Jedan od grbova Trojednice na dekretu Odjela za bogoštovlje i nastavu i njihove uporabe.

30 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Iz povijesti

Zbog značenja mjesta na kojem stoji, prvo navodim reljefni grb Trojednice na pročelju hrvatske sabornice iz godine 1910. (slika 14) Danas je on obojen, no šrafura bi i bez boje pokazivala kako je hrvatski šahirani grb na njemu bio grb od 25 polja s početnim srebrnim poljem. Isto- dobno su izvorni raznobojni prozori na dvorani sabornice izvedeni u tehnici vitraja sadržavali na sebi grb Trojednice u kojem je hrvatski šahirani grb s istim brojem polja počinjao prvim crvenim poljem.14 Grbu s prvim srebrnim poljem na proče- lju sabornice odgovara i grb na timpanu pročelja nekadašnje palače Odjela za bo- goštovlje i nastavu Kraljevske hrvatsko- slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade Slika 16 – Razglednicu „Hrvatski pozdrav!“ objavila je Naklada u zagrebačkoj gornjogradskoj Opatičkoj Selzer i Rank iz Osijeka početkom 20. stoljeća ulici 10 (danas palača Hrvatskoga insti- tuta za povijest).15 Slično je i s grbom na tanje u kojoj su mjeri predstavnici banske da grba, posebice hrvatskoga šahiranoga pročelju Hrvatskoga narodnog kazališta. vlasti bili upoznati s njezinim sadržajem, grba, nastavljena dotadašnja praksa isto- Primjer s vrata ograde palače spome- odnosno pitanje je, koliko su je u prak- dobnog korištenja različitih inačica, iako nutog Odjela za bogoštovlje i nastavu si mogli iskoristiti. O tome da se za nju je najčešće bila riječ o službenoj uporabi u Opatičkoj 10 pokazuje da su na javne slabo ili nikako znalo, svjedoče brojni tih simbola. zgrade ponekad stavljani i grbovi koji su primjeri iz sljedećih godina i desetljeća. Svakako najpoznatiji primjer jest onaj sadržavali grb od 25 polja s prvim crve- Oni pokazuju kako je u pogledu izgle- spomenuti grba Trojednice na krovu za- nim poljem. Uz to su u službenoj uporabi grebačke crkve sv. Marka, na dokumentima, pečatima, tiskanicama izveden godine 1878. (uz nje- i publikacijama i dalje korištene brojne ga je izveden i tadašnji grb međusobno različite inačice grba Trojed- grada Zagreba). U njemu se je hrvatski šahirani grb sastojao 14 Ti se vitraji nisu sačuvali, no kako su izgleda- li može se vidjeti na nekim slikama i fotogra- od 25 polja, a početno je bilo fijama. Među slikama izdvaja se poznata slika srebrno. Pritom treba istaknu- Ivana Tišova „29. X. 1918.“, koja je prikazivala trenutak u kojem je Hrvatski državni sabor (Sa- ti da je taj krov postao jedan bor Trojedne Kraljevine) proglasio prekid svih od vrlo poznatih simbola gra- odnosa s Austrijom i Ugarskom godine 1918. Siguran sam da je ubrzo nakon sloma Monar- da Zagreba i Hrvatske. Brojne hije 1918. izvršeno uklanjanje prikaza krune sv. slike u knjigama i časopisima, Stjepana. Sačuvane fotografije pokazuju da su prozori na svome mjestu bili još u ljeto 1945., razglednice i umjetnička dje- prigodom IV. zasjedanja ZAVNOH-a (odnosno la učinili su grbove s krova prvog zasjedanja Narodnog sabora Hrvatske), koji je zasjedao od kraja srpnja do početka ko- crkve sv. Marka poznatim lovoza te godine. uistinu svakom Hrvatu, pa 15 Taj je timpan izveden 1913. prigodom dograd- je razložno pretpostaviti da nje zgrade palače (nadograđen je drugi kat). Grb koji je izvorno bio okrunjen krunom sv. Stjepa- su utjecali i na njihov odnos na postavljen je na polje sastavljeno od hrasto- prema hrvatskim nacionalnim vih i lovorovih grana. Grb Trojednice krasio je simbolima. pročelje zgrade i prije nadogradnje. Da je boja početnog polja na tom grbu mogla biti drugačija Na javnim građevinama u (crvena), posredno govori kovinski grb postav- gradu Zagrebu do danas se ljen nad vrata koja vode u prednje dvorište pala- če. Taj je grb danas obojen i prvo polje hrvatsko- sačuvalo dosta grbova koji ga šahiranoga grba od 25 polja počinje crvenim sadržajno i izgledom odgova- poljem. Stare razglednice i ostale fotografije pokazuju da taj grb nekad nije bio obojen, no raju tom grbu, a izvedeni su činjenica da je prvo polje hrvatskoga šahiranoga u razdoblju do godine 1918. grba ispupčeno (niti jedan dio grba nije šrafiran) upućuje također na zaključak o njegovoj izvor- Svi su ti grbovi izvorno bili noj crvenoj boji. Usp. sliku jedne razglednice s Slika 17 – Još jedna u nizu domoljubnih okrunjeni krunom sv. Stjepa- motivom ograde i zgrade u Opatičkoj 10 posla- ne godine 1899. u knjizi Zvonimira MILČECA, razglednica koja je sadržavala hrvatski na, koja je uklonjena nakon Pozdrav iz Zagreba: Stare razglednice na nove šahirani grb s početnim bijelim poljem sloma Austro-Ugarske. adrese (Zagreb, 1986.), 248.

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 31 Iz povijesti

oblikovanje pogleda mnogih suvremenika o tome kako bi trebali izgledati hrvatski nacionalni simboli, odnosno njihova pret- postavljena popularnost i dugotrajan opstanak na tržištu upućuju na to da su njihovi prikazi odgovarali poimanju mnogih o izgledu tih simbola. Držim da bi prikaz i raščlamba svih poznatih motiva zauzeli pretjerano velik dio ove rasprave, no i bez toga se može utemeljeno tvrditi kako su autori motiva kao hrvatske nacionalne simbole izdvojili hrvatski šahirani grb i trobojnicu crven-bijeli-plavi. Grb je u većini slučajeva počinjao bijelim poljem, a često su to bili grbovi od 25 i od 30 polja. Kao primjer razglednice s takvim grbom od 25 polja može poslu- Slika 18 – Razglednica s geslom „Bog i Hrvati!“, koja je bila žiti ona pod svojevrsnim naslovom „Hr- u uporabi najkasnije od 1901., osobito je česta pojava među vatski pozdrav!“, koju je objavila Naklada sačuvanim razglednicama s domoljubnim motivima Selzer i Rank iz Osijeka.17 (slika 16) Štit nice, koje su se razlikovale uglavnom s uporabi. Pritom treba upozoriti obzirom na broj polja i boju prvog polja na spomenuto postojanje niza hrvatskog šahiranog grba. Kao primjer razglednica s domoljubnim mo- navodim praksu spomenutog Odjela za tivima, najmanje nekoliko dese- bogoštovlje i nastavu, odnosno tiskanicu taka njih koje su bile u uporabi dekreta za imenovanju učitelja i učitelji- od posljednih godina 19. stoljeća ca.16 Na spomenutom dekretu pojavlju- do kraja Prvoga svjetskog rata. ju se čak tri međusobno različite inačice One su sigurno bile u prodaji u grba Trojednice (na tiskanom zaglavlju Banskoj Hrvatskoj i u Dalmaciji, dekreta, na pečatu Odjela i na njegovu su- a po svoj prilici i u Istri i u Bosni hom reljefnom pečatu). (slika 15) i Hercegovini. S obzirom na na- Svi spomenuti i opisani primjeri poka- mjenu i format, to su nedvojbeno zuju da naredba 18.307 iz godine 1876. bile jeftine i prema tome svim nije imala utjecaja na daljnje korištenje i slojevima stanovništva lako dostupne publikacije, koje je uz to izgled grba Trojednice, pa samim tim ni bilo jednostavno čuvati. na izgled hrvatskoga šahiranoga grba. U službenoj su naime uporabi u sklopu dje- Iako nema odgovarajućih istraživanja koja bi nedvojbeno lovanja hrvatskih banskih vlasti i dalje bile ukazivala na to u kolikim su ko- različite inačice grba, pa tako i hrvatskoga ličinama prodavane, ipak držim šahiranoga grba. Zbog toga se i odredba u kako su one masovno korištene. spomenutoj naredbi o crvenom polju kao Njih se i danas vrlo često prona- početnom može uzeti tek kao jedan od ele- lazi na hrvatskom tržištu antikvi- menata u danas aktualnoj raspravi o tome teta, a nezaobilazan su dio broj- koja je boja prevladavala na početnom po- nih muzejskih i kolekcionarskih lju hrvatskoga šahiranoga grba. zbirki, što sve upućuje na njiho- Slika 19 – Razglednica Zadra iz 1908. Neslužbena uporaba hrvatskoga šahira- vu brojnost i popularnost. Na to nog grba, bilo kao samostalnog grba, bilo upućuje i spomenuta činjenica o kao dijela grba Trojednice, u istom je raz- nekoliko desetaka različitih motiva i naj- doblju bila istovjetna opisanoj službenoj manje toliko izdanja koja su, na što upu- 17 Primjerak koji čuvam u svojoj zbirci poštanski je upotrijebljen tijekom Prvoga svjetskog rata. 16 U vlastitoj zbirci čuvam dva takva ispunjena ćuju poštanski žigovi na njihovu naleđu, Kako je s njezina naleđa uklonjena poštanska obrasca. Takvi dokumenti iz obiteljskih ostav- bila u uporabi tijekom približno dvaju de- marka, nije vidljiv nadnevak poštanskoga žiga, ština, različita rješenja, svjedodžbe, domovnice setljeća. Sve to upućuje na pretpostavku no nedvojbeno je kako ju je Stefan Sudenić iz i slično, danas su lako dostupni na dobro razvi- „KuK sopper Baon No 13 Osijek“ poslao Đuri jenome zagrebačkom i hrvatskom tržištu anti- kako su te razglednice mogle utjecati na Renduliću u Bistru, te ga je ujedno obavijestio kviteta. kako „danas idem u 6 sati uvečer u galiciju“.

32 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Iz povijesti

nih nakladnika (knjižara).20 U svojoj zbirci čuvam dva primjerka te razglednice, od kojih je jedna bila dio naklade knjižare Antuna Ciulića iz Šibenika, a druga dio naklade V. Morpurga iz Splita.21 (slika 18) Posebnu skupinu činile su dopisnice s motivima većeg broja hrvatskih gradova. Već na prvi pogled je jasno da su klišeji za njihovu izradu bili istovjetni, a razlikovali su se tek natpisi i motivi gradova. Riječ je o trima slikama pojedinoga grada na sva- koj od razglednica, a uz lijevi rub svake od njih bila je trobojna crveno-bijelo-plava vrpca u čijem je središtu bio neki simbol. Na izrazitoj većini poznatih mi primjera trobojnica je sadržavala i hrvatski grb.22 Pritom je u većini slučajeva riječ o hrvat- Slika 20 – Sa samog početka 20. stoljeća potječe i razglednica s skome šahiranom grbu koji se razlikovao prikazom crkve i Svetišta Majke Božje Trsatske, na kojoj je prikazan po broju polja, a najčešće je počinjao bi- hrvatski šahirani grb od 25 polja s početnim bijelim poljem jelim poljem.23 Takva je bila razglednica Zadra, koju je godine 1908. izdala Hrvat- toga grba bio je uokviren zlatnom bordu- grb. Samo trobojnica bez grba ili gesla ska knjižarnica iz toga grada.24 (slika 19) rom, a grb je bio okrunjen nedefiniranom jest ona na razglednici Zadra iz 1908. 20 Na svim primjercima koje sam imao prigode zlatnom kraljevskom krunom. Grb je nat- godine u izdanju Hrvatske knjižarnice iz vidjeti otisnuta je naznaka „Weiss i Dreykurs u kriljivao kombinaciju hrastovih grančica i toga grada.19 Češće su ipak one s razli- Beču • Zaštitna oznaka“. Ta je oznaka otisnuta grančica s cvjetovima plave boje, a preko čitim geslima poput „Za hrvatski dom i u crnoj boji, a nazivi lokalnih hrvatskih nakladnika i uz njih u svim slučajevima oznaka „Br. grančica je bila prevučena dijagonalna rod“, „Živila Hrvatska“, „Ljubi rode jezik 226“ u svjetlosivoj boji. traka u bojama hrvatske zastave. preko svega, u njem živi, umiri za njega“. 21 Znakovito je što je u slučaju primjerka objavlje- Tako je na jednoj razglednici stariji čo- nog u nakladi A. Ciulića na naleđu preko natpisa Različite kombinacije grba Trojednice na mađarskome i njemačkom jeziku Levelező- također su bile prisutne, no u razmjerno vjek odjeven u nošnju i s crvenom kapom Lap i Correspondenz-Karte bio pretisak crne na glavi u desnoj ruci držao zastavu na či- crte, pa je ostao vidljiv tek hrvatski natpis na malom broju slučajeva. Pritom mi nije po- Dopisnica. Uklanjanje natpisa na tim jezicima znato da bi i u jednom slučaju to bio jedin- jem je bijelom polju u zlatu otisnuto geslo tipično je za razdoblje nakon sloma Austro- „Za hrvatski dom i rod“, a lijevom rukom Ugarske Monarhije. Pritom treba uzeti u obzir stveni štit koji bi sadržavao sva tri grba, kako je od početka studenoga 1918. do polovice nego su uobičajeno hrvatski šahirani grb, pridržavao je hrvatski šahirani grb okru- 1921. Šibenik bio pod talijanskom okupacijom. njen heraldičkom krunom koji je počinjao Talijanske vojničke vlasti činile su sve kako bi dalmatinski grb i slavonski grb bili prika- na okupiranim područjima Dalmacije suzbile zani na posebnim štitovima. s bijelim poljem. (slika 17) svako izražavanje hrvatske nacionalne svijesti, Imajući uvid u velik broj takvih razgled- pa nije vjerojatno da bi dopustile korištenje ra- Već je spomenuto kako se kao hrvatska zglednica s takvim motivima. Zbog je moguće zastava često pojavljuje hrvatska trobojnica stekao sam dojam kako je osobito če- kako je pretisak nastao neposredno nakon slo- sta pojava među njima bila ona na kojoj ma Monarhije, tijekom kratkotrajne vlasti Dr- nica s apliciranim hrvatskim šahiranim žave SHS u tome gradu, ili pak nakon odlaska grbom, pri čemu su to često bili grbovi s je hrvatski šahirani grb s početnim bijelim Talijana. Bilo kako bilo, više je nego izvjesno većim brojem polja (u više slučajeva i s poljem od 30 polja (5x6) bio položen na kako je knjižara Antuna Ciulića i 1918. nudila na prodaju te razglednice, a to je nastavila činiti više od 40 polja). Iznimka je razgledni- žutosmeđu („zlatnu“) baroknu kartušu, i nakon sloma Monarhije. Pritom ističem kako ca čiji je motiv bila isključivo hrvatska okrunjenu pobliže nedefiniranom kra- je primjerak takve razglednice koji je objavljen ljevskom krunom, koja je bila položena u nakladi V. Morpurgo iz Splita poštanski upo- trobojnica, na čijem su zastavnom polju trijebljen polovicom rujna 1901., kad je poslan bili aplicirani grbovi Dalmacije, Hrvatske na razlistalu granu u cvatu i na trobojnu iz Kaštel Sućurca u Šibenik. vrpcu na čijoj je bijeloj prugi bilo otisnu- 22 Jedini poznati mi primjer drugačijega rješenja (grb s početnim bijelim poljem koji se je slična je razglednica Požege, na kojoj je otisnut sastojao od 30 polja – 5x6) i Slavonije.18 to pravaško geslo „Bog i Hrvati!“. Ta je grb toga grada. Nisu rijetke ni razglednice na kojima su razglednica, kao uostalom i mnoge druge 23 O tome da je bilo i drugačijih rješenja svjedoči razglednice s domoljubnim motivima, bila slična razglednica Vinkovaca. Objavljena je u prikazane zastave bez apliciranih grbova, nakladi vinkovačke Knjižare J. Reich, a jedan no najčešće su na njima ispisana različita tiskana u Beču, no bila je u prodaji u hr- primjerak čuvam u svojoj zbirci. Na trobojnicu vatskim zemljama kao dio naklade lokal- je aplicirana slika Vinkovčanke u narodnoj noš- gesla te su uz njih vrlo često prikazani i nji, a u dnu je prikazan žuti medaljon koji sadrži grbovi, najčešće samo hrvatski šahirani 19 Reprodukciju razglednice i osnovne podatke o grbove Dalmacije, Hrvatske (4x5 polja, početno njoj donio je Abdulah SEFEROVIĆ, Zadar na polje crveno) i Slavonije u boji. 18 Jedan primjerak te razglednice posjedujem u starim razglednicama (Zadar − Rijeka, 2005.), 24 Reprodukciju razglednice i osnovne podatke o vlastitoj zbirci. Na njezinu naleđu je kao izda- 227. Primjerak takve razglednice čuvam u svo- njoj donio je A. SEFEROVIĆ, Zadar na starim vač označena tvrtka D. K. & Co. iz Praga. joj zbirci. razglednicama, 227.

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 33 Iz povijesti

s trsatskom crkvom, otisnut hrvatski ne litografije većih dimenzija prvobitno šahirani grb od 25 polja s početnim tiskane za uporabu u školama.29 U slučaju srebrnim poljem. Ipak je njegov štit hrvatskoga šahiranog grba bila je riječ o bio drugačiji, a kacigu je zamijenila grbu od 30 polja (5x6) s početnim bijelim heraldička kraljevska kruna. poljem koji je bio okrunjen heraldičkom Daljnje pobliže opisivanje ra- kraljevskom krunom. zglednica s domoljubnim motivima U razdoblju od kraja osamdesetih go- prelazi opseg i svrhu ovoga rada, pa dina 19. stoljeća do prvih godina 20. sto- ću tek spomenuti kako je i na nizu ljeća osobito velik broj slikovnih priloga razglednica koje je Hrvatski sokol- koji su ukazivali na njegovu uporabu bio ski savez objavio godine 1911. u je objavljen u ilustriranom polumjesečni- prigodi održavanja II. hrvatskoga ku Dom i sviet. Slučajno ili ne, no takav svesokolskog sleta u Zagrebu te grb se je u drugoj polovici osamdesetih godine dominirao grb od 25 polja s godina pojavio u tada osobito raširenom početnim srebrnim poljem. Pritom Meyersovu konverzacijskom leksikonu, se osobito izdvaja ona u čijem je pa je moguće kako je otamo uzet kao pred- središtu bio slikani prizor pogleda ložak za izradu litografija koje su kasnije na središte grada Zagreba, iznad ko- osim u školama javno izlagane prigodom jega su bili sokoli u letu. Taj je pri- različitih događanja diljem hrvatskih ze- 30 zor bio uokviren obrubom od lipova malja. (slika 22) Tako prizor s proslave lišća (lipa kao simbol slavenstva) na tridesetogodišnjice Hrvatskoga sokola kojem su bili poredani grbovi hrvat- u Zagrebu 1904. pokazuje da su ulaz u skih zemalja (Dalmacija, Slavonija, Umjetnički paviljon resila četiri istaknuta Slika 21 – Razglednica izdana u prigodi II. Bosna, Hercegovina, Istra) te SAD- hrvatska šahirana grba na kartonu (uz njih hrvatskog svesokolskog sleta u Zagrebu 1911. a kao zemlje iz koje su došli hrvat- i dva grba Slavonije), o kojima je bilo već riječi.31 Na hrvatskome sokolskom sletu u Njezin lijevi rub zauzimala je trobojnica u ski iseljenici, a nad svima je bio kao Splitu također su prevladavali takvi hrvat- čijem je središtu bio hrvatski šahirani grb svojevrsni središnji grb postavljen hrvatski šahirani grbovi.32 od 25 polja s početnim bijelim poljem. ski šahirani grb od 25 polja s početnim 27 Uz takve grbove javnost je prigodom Slična je i razglednica Broda na Savi.25 Na srebrnim poljem. (slika 21) različitih svečanosti imala prigode vidjeti njoj je također hrvatski šahirani grb s po- Razglednice su zbog svoje masovnosti i i hrvatske trobojnice s apliciranim hrvat- četnim bijelim poljem okrunjen, no sasto- dostupnosti širokim slojevima stanovniš- jao se od 30 polja (5x6) i bio je okrunjen tva nedvojbeno bile važan medij pomoću 29 Usp. ilustracije i opise tih litografija (kataloški shematiziranom kraljevskom krunom. kojega su širi slojevi stanovništva potkraj brojevi 18-22) kod Vesne RAPO Kolorirane litografije: ilustrativna nastavna pomagala u Svakako zanimljivo izdanje bila je i 19. i početkom 20. stoljeća mogli obliko- zbirkama Hrvatskoga školskog muzeja (Zagreb, razglednica s prikazom crkve i Svetišta vati svoj odnos prema izgledu i sadržaju 2012.), 15. i 81.-82. Sve su litografije bile oti- snute na kartonima dimenzija 45 x 55,5 cm, a na Majke Božje Trsatske, na kojoj su domi- hrvatskih nacionalnih simbola, no nisu naleđu svakoga od njih otisnuti su broj predmeta nirali hrvatski šahirani grb od 25 polja s bili i jedini. To su svakako bili i brojni gr- i naziv pojedine zemlje na njemačkom jeziku. Ovo posljednje upućuje na nakladnika izvan početnim bijelim poljem, koji je bio nat- bovi i zastave (osobito zastave različitih Hrvatske. Pritom su grbovi Hrvatske i Dalma- kriljen kacigom te hrvatska trobojnica s društava), koji su javno isticani prigodom cije po izvedbi identični onima objavljenima u ispisanim geslom „Ljubi rode jezik pre- različitih svečanosti. prethodno spomenutom leksikonu 1888. godine. 26 30 Riječ je o grbu u boji otisnutom u Meyers ko svega, u njem živi, umiri za njega.“ Pritom se izdvajaju brojni grbovi oti- Konversations-Lexikon, 12. svezak (Zwölf- (slika 20) Poznato mi je i izdanje s pri- snuti u većim dimenzijama, koji su isticani ter Band), Nathusius-Phlegmone, IV. Izdanje (Leipzig, 1888.), u sklopu umetka s grbovima kazom Zagrebačke katedrale, i to kako još tamo od kraja osamdesetih godina 19. Austro-Ugarske („Österreich-ungarische Län- je izgledala poslije spomenute obnove ili stoljeća, a uporaba takvoga hrvatskoga ša- derewappen“) iza stranice 496. Na istom je umetku otisnut i grb Dalmacije vandalizacije, što je stavlja u razdoblje hiranog grba zabilježena je u tisku još go- 31 Fotografija s te svečanosti objavljena je u časo- 28 nakon 1900. godine. Istovjetna trobojni- dine 1935. Spomenuti grb Hrvatske, ali pisu Vienac pouci i zabavi (mjesečnik, Zagreb), ca je bila središnji motiv na razglednici i grbovi Bosne i Hercegovine, Dalmacije, god. II., kolovoz 1911., 230. Uz hrvatske šahira- ne grbove bili su na ulazu u umjetnički paviljon koju je objavila već spomenuta Naklada Istre i Slavonije bili su zapravo kolorira- istaknuta i dva slavonska grba te dalmatinski grb. Selzer i Rank iz Osijeka. I na njoj je, na 32 O tome koji su grbovi bili istaknuti na splitsko- istome mjestu kao i u slučaju razglednice 27 Istovjetni je raspored istih grbova bio i na tvr- me sletu, svjedoče i sačuvane fotografije, od ko- dim u platno uvezanim koricama Spomenspisa jih su neke bile iskorištene kao motivi prigodnih II. hrtvatskog svesokolskog sleta 12.-16. kolovo- razglednica objavljenih po njegovu svršetku. 25 Na razglednici koju čuvam u svojoj zbirci nema za 1911. u Zagrebu, uredio Dragan Janeček, iz- Preslike dviju takvih razglednica objavio je oznake nakladnika, a korištena je (poslana iz dao Hrvatski sokolski savez, ([Zagreb, 1911.]). Duško KEČKEMET, Split na starim razgled- Bosanskog Broda u Beč) godine 1916. 28 O tome svjedoči fotografija snimljena 1935. na nicama (Split, 2008.), 145. Jedna fotografija 26 Na njoj je slovenskim jezikom označeno kako je zabavi društva Hrvatska žena u Sisku, koja je sa splitskog sleta objavljena je i u spomenici objavljena „V založbi pri G. Fischer-u v Insbru- objavljena u Svijetu (tjednik, Zagreb), god. X., Svesokolski slet 1930.: Sveslavensko sokolstvo ku. 306“ knjiga XX., br. 11, 7. rujna 1935., 213. (Beograd, 1930.), 183.

34 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Iz povijesti

Sesije, „koji je svojom snažnom inven- cijom i dubokim ukusom stvorio djelo, kojim će se moći uvijek ponositi aka- demska omladina, jer ima zastavu du- boka značenja i vanredne ljepote. (...) Skupocjeni držak nove zastave izrađen je pod nadzorom vrsnog našeg kipara Rudolfa Valdeca.“34 Kako je izgledala ta zastava? U Spo- menici iz godine 1907. ukratko je spomenuto da ima „oblik paniere (Stan- darta), koja se okončava s tri duga trobojna traka. Na trobojnoj plohi same zastave izrađena je s jedne strane ‘alma mater’ [prikaz Sveučilišta, nap. M. J.] pred kojom kleči akademičar i prima od nje znanost i naobrazbu. Ta strana nosi napis ‘Alma Mater Croatica’ i tri značajne godine sveučilišnih zastava ‘1848-1895-1907.’ Na drugoj strani dostojanstveno stoji božica Prosvjeta, a Slika 22 – Grb iz Meyersova pred njom se iz okova diže bijedni rob − Konverzacijskog leksikona iz druge Slika 23 – Zastava Hrvatskoga hrvatski narod, koji se prosvjetom diže polovice osamdesetih godina 19. sveučilišta iz 1907. na visinu drugih naroda.“35 Sačuvane stoljeća, istovjetnog je izgleda kao slike i nacrt objavljen u Spomenici iz grb na koloriranoj litografiji kakve ulazak hrvatskih zemalja u jugoslavensku su masovno javno korištene sve 1907. pokazuju da je hrvatski šahirani grb državnu tvorevinu. Nedugo prije njezine do 30-ih godina 20. stoljeća od 25 polja s početnim srebrnim poljem propasti, potkraj 1915., stvoren je i grb bio apliciran na crveno polje s obje strane Austro-Ugarske, jedini službeno određeni skim šahiranim grbom s početnim bijelim zastave. Na aversu se kao ukras pojavljuje zajednički grb što ga je ta državna tvore- poljem. Svakako najpoznatiji i najzna- i pleter preuzet sa starohrvatskih (predro- vina ikada imala. U malom grbu Monar- čajniji primjer takve zastave jest nova maničkih) spomenika, odnosno prednja hije iz početka 1916. prvi je put službe- zastava Hrvatskoga sveučilišta iz godine „strana zastave uokvirena je starohrvat- no priznata tada već uobičajena praksa 1907.33 (slika 23) Ta je zastava nastala skim ornamentima, koji su izrezani u zlato korištenja hrvatskoga šahiranog grba kao 36 uslijed nestanka stare sveučilišne zasta- na bijeloj svili.“ svojevrsnoga općehrvatskog grba. Taj ve iz godine 1848., koju je tadašnji ban Od tada pa sve do potkraj travnja 1945. je grb sadržavao samo „glavne“ simbole Dragutin Khuen Héderváry želio uništiti studenti Hrvatskoga (Zagrebačkoga) sveu- koji su predstavljali Monarhiju, odnosno nakon javnog spaljivanja mađarske tro- čilišta nosili su tu zastavu na brojnim sve- na pojednostavljeni je način prikazivao i bojnice na zagrebačkom Jelačićevu trgu čanostima na Sveučilištu i na drugim jav- austrijski i ugarski dio. Zemlje krune sv. godine 1895. Iako Khuenova naredba nije nim nastupima u gradu Zagrebu. O tome Stjepana, odnosno ugarski dio (Translaj- bila izvršena i zastava je bila dobro skri- svjedoče brojni prilozi u suvremenim pu- tanija) predstavljao je u dva dijela razdi- vena, ona je ipak nestala iz javnosti i nitko blikacijama i u tisku, pa nema dvojbe kako jeljen štit okrunjen krunom sv. Stjepana.37 nije znao što se je s njom dogodilo. je ta zastava mogla utjecati na mnoge koji Sastojao se od ugarskoga grba i hrvat- U praksi studenti Hrvatskoga sveuči- su je mogli vidjeti u nešto manje od četiri skoga šahiranoga grba. Iako je oblik toga lišta (odnosno Kraljevskoga sveučilišta desetljeća njezine javne uporabe. grba bio takav da su dijelovi ugarskog Franje Josipa I. u Zagrebu) nisu imali za- Nekoliko godina iza njezine izrade pla- grba pokrivali dio polja hrvatskog grba, stave pod kojom bi nastupali u javnosti, nuo je Prvi svjetski rat, čiji je ishod do- ipak je nedvojbeno da je hrvatski grb popa se je pojavila potreba za izradom nove nio propast Austro-Ugarske Monarhije i činjao bijelim poljem. (nastavit će se) zastave. To je naposljetku učinjeno godi- 34 Spomenica na sveučilišne svečanosti dne 18., ne 1907. uz odobrenje i novčanu potporu 19. i 20. svibnja 1907.: Proslava uspostave 37 Sliku toga grba i napomenu da se na njemu Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatin- nove sveučilišne zastave, 35-godišnjice „Hrvat- skog akadem. potpornog društva’ i otkrića Stro- „vide kocke hrvatskog grba” donio je neposred- ske zemaljske vlade. Izrađena je po nacrtu ssmayerovog poprsja u sveučilištnoj auli (bez. no po njegovu usvajanju i Ilustrovani list (tjed- ozn. mj. i god. izd. [Zagreb, 1907.]), 7. nik, Zagreb), god. III., br. 13., 25. ožujka 1916., poznatog hrvatskog slikara Bele Csikosa 304. Slika malog grba u boji i njegov opis, kao 35 Spomenica na sveučilišne svečanosti dne 18., i slike i opisi ostalih grbova obaju dijelova Mo- 33 O toj sam zastavi razmjerno opširno pisao u 19. i 20. svibnja 1907., 7. narhije i cijele Monarhije, objavljeni su u luksu- monografiji Hrvatski nacionalni simboli, 127.- 36 Fotografija aversa zastave objavljena je i u mo- zno opremljenoj knjizi pod naslovom Die neuen 131., pa ću u nastavku tek ukratko progovoriti o nografiji Sveučilište u Zagrebu, ur. Smiljko So- österreichischen, ungarischen und Gemeinsa- njezinu značenju i izgledu. kol (Zagreb, 1987.), 48. men Wappen, (Beč, 1916.)

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 35 Iz povijesti „MOJ ZADNJI POZDRAV!“ – ZATVORSKI ZAPIS SLAVKA KVATERNIKA?

ovom je časopisu, u broju 71 iz Piše: govima koji se zadovoljavaju jednostav- veljače 1998., usprkos nizu kri- Tomislav JONJIĆ nim, crnom-bijelim slikama. U tičkih napomena, objavljen moj No, nije ovo ovo ni mjesto ni prigoda načelno pozitivan prikaz knjige Vojskovo- da se raspreda o toj neobičnoj sklonosti đa i politika. Sjećanja Slavka Kvaternika Lorković prometne malne u proroka koji jedne historiografske škole (točnije: „ško- koju je potpisala, točnije priredila Nada se nije bavio ničim doli demokratskim ga- le“), navikle na to da ignorira činjenice Kisić Kolanović. U toj knjizi, koja je veći- tanjem iz kavnoga taloga i time kako će i da sve svede na jedan te isti, lako pre- nom zbirka dokumenata mahom jugosla- se suprotstavljati Nijemcima i udovolja- poznatljivi i odavno definirani zajednički venske provenijencije, uvodna rasprava vati ukusima zapadnih Saveznika, pa su nazivnik. Umjesto toga – osim konstati- priređivačice ima šezdesetak od ukupno tako i vojskovođa Slavko Kvaternik i sin ranja činjenice da je (državno!) arhivsko 427 stranica. mu Eugen s dozom stanovite degutantne gradivo ponekad bilo smatrano privatnim Njezin je odnos prema hrvatskom jezi- romantike prikazani kao veliki protivnici (pa je i mojoj malenkosti bio dosta gru- ku, njegovoj sintaksi i gramatici – kao što Talijana, pa i Nijemaca, iako su sami Ta- bo, sasvim rezolutno i sasvim definitivno sam primijetio i istaknuo u više navrata, pa lijani – jamačno bolje upućeni u stvar od onemogućen pristup bilješkama Mladena i tu – skoro legendaran, i valjalo bi ga izu- Nade Kisić Kolanović – duboko u 1942. Lorkovića, premda mi je dr. Milan Bla- čavati na katedrama, u sklopu posebnoga godini pisali kako je Eugen Kvaternik žeković ispravno i korektno tvrdio kako kolegija pod radnim nazivom „Kako, za možda jedini talijanski prijatelj u Hrvat- one postoje i kako je, štoviše, drug suprug živoga Boga, ne pisati hrvatski“, a pristup skoj, a neki su istaknuti ustaški intelektu- upravo njega, Blažekovića, kao Lorko- samoj problematici knjige, navodi se i u alci za oca mu Slavka i tada i kasnije znali vićeva kratkotrajnog tajnika, molio da ih tom prikazu, razmjerno je neobjektivan, jetko reći da je možda često i govorio hr- drugarici supruzi pomogne odgonetnuti i pristran na uvijek isti način i s uvijek istim vatski, ali je obično – mislio njemački. pročitati), pa je sve to – uz koješta drugo, ostrožinskim predrasudama koje su u no- Drugim riječima, i ljudi i događaji puno partijsko i katoličko (I. Raos), drugim ri- vije doba začinjene kvazihrvatskom histo- su kompleksniji nego što to izgleda moz- ječima ostrožinsko i riječko, što je ovdje riografsko-političkom vegetom koja nepodnošljivo vonja na najjeftiniju cikoriju kumrovečkog podrijetla. Ta je pojava došla do izražaja i u drugim njezinim djelima, budući da je autorica – zahvaljujući povla- štenu pristupu arhivskomu gradivu (pa i knjižnici Hrvatskoga državnog arhiva) koji je godinama imala (jer: družba je družba, služba je služba, a muž je ipak muž, pa je i potpisano- mu u brk zatajeno postojanje stano- vitoga, životno važnoga mu gradiva) – njegovala navadu neumjereno se i nekritički identificirati s tvorcima gradiva koje je u fazi toga više sve- tog nego romantičnog konkubinata imala mogućnost prirediti pa objaviti pod svojim imenom, često sa su- prugovim nakladničkim potpisom, ali dakako ne i o njegovu, nego o državnom trošku. Tako se je dogodilo, primjerice, da – s vrlo malo ili baš s nimalo veze sa stvarnošću – hrvatski poslanik u Sofiji Vladimir Židovec postane vrlo mudar i dalekovidan; da se Mladen Naslovnica Glasa sv. Antuna (1949.)

36 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Iz povijesti pristojno i ne spominjati, premda nikad skog lagera, i dalje ovlaš i posve pogrješ- ne valja zaboravljati – kod mene, prizna- no svrstavalo ne samo u protivnike nego jem, moglo izazvati stanovite odbojnosti, i u fašiste, dok će se zametci drugačijih, pa se i odraziti na moj odnos prema tomu nesatelitskih i ponekad egzotičnih zamisli i sličnomu mrčenju papira o državnome početi javljati među onima koji su u ratno trošku. doba nastupali naglašeno protuosovinski. Napravio sam, doduše, i ja propusta i U tome bi kontekstu razni dijelovi hr- pogrješaka – pa i puno prije opisane zgo- vatske političke emigracije nesumnjivo de s Lorkovićevim dnevnim bilješkama – zdušno pozdravili protupavelićevski pam- a onaj koji se ne zadovoljava samo time flet iz pera vojskovođe Kvaternika –reda bude u pravu, nego hoće biti i prave- cimo, onakav kakav je iz njegova pera dan, mora i to javno priznati. Jedna od navodno nastao u jugoslavenskim uzama njih, ne najveća, povezana je i sa spome- i kakav je objavila Nada Kisić Kolano- nutom knjigom o Slavku Kvaterniku. U vić u spomenutoj knjizi – a bez straha od rečenome prikazu iz veljače 1998., naime, smrtnoga grijeha se smije kazati kako u nisam spomenuo, jer za to nisam ni znao, tome korskom pjevanju po svoj prilici ne baš kao ni Nada Kisić Kolanović, da je bi zaostajali ni mnogi od onih katoličkih bar jedne crtice ili podrubne bilješke bio aktivista koji se u doba Nezavisne Države vrijedan spomen stvarnoga ili navodnoga Slavko Kvaternik u vojnoj Hrvatske nisu, da se poslužimo i prilično Kvaternikova pisma iz tamnice koje je odori 1918. godine neukusnim eufemizmom, ustezali kultur- objavljeno 1949. u Argentini u Glasu sv. no, pa i na druge načine, zdušno „surađi- Antuna. Riječ je o mjesečniku (jedno vri- vati s protunarodnim režimom“ odnosno s jeme i polumjesečniku, a kasnije dvomje- vatska seljačka stranka. A kad je u listo- „domaćim izdajicama“. sečniku) koji su 1947. pokrenuli hrvatski padu 1949. objavljeno da je u Argentini Na urednika Glasa sv. Antuna Ivu Len- franjevci (Editada por los Franciscanos osnovana Hrvatska državotvorna stranka, dića, doduše, ona poznata doskočica da Croatas), a uređivao ga je poznati hrvat- Pavelićevo ime u vijestima o tom događa- najbješnji „Raspni ga, raspni!“ obično do- ski katolički novinar Ivo Lendić (1908.- ju nije javno spomenuto, ali hrvatskoj po- lazi iz istih onih usta iz kojih se je done- 1982.). U devetome broju trećega godišta, litičkoj emigraciji uopće, a napose onome davno čulo „Hosana!“ (jer, kako kažu, na u rujnu 1949., na 9. stranici objavljen je njezinu dijelu koji je novi život tražio u toj jedan način odzvanja pun, a na drugi pra- nepotpisani tekst „Slavko Kvaternik: zemlji, nije bilo nepoznato da bivši držav- zan želudac!), ne može se primijeniti ona- Moja zadnja poruka“. ni poglavar, koji je u tu zemlju došao pod ko kako bi se mogla primijeniti, recimo, Uredništvo ga je popratilo uvodnom jesen prethodne godine, još uvijek uživa na Ivu Bogdana, borbenoga katoličkoga napomenom koja i nije sasvim nebitan ar- veliki autoritet, i da se većina toga događa publicista i novinara kojega je domagoj- gument u prilog tezi da se – uza sve nuž- bar s obzirom na nj, od čega jedan dio po ska odnosno pučkaška prošlost predod ne rezerve i ograde – možda ipak radi o njegovim naputcima, a drugi dio izravno redila za položaj ravnatelja službenoga autentičnom dokumentu. On se je, naime, protiv njega i njegovih naputaka. režimskoga (dakle: ustaškoga) Hrvatskog pojavio u vrijeme kad je nastupila snažna U to je doba, dakle, već bio zahuktao naroda i ravnatelja Glavnog ravnateljstva polarizacija u hrvatskoj političkoj emigra- proces emigrantske (poslijeustaške, ali ne za promičbu Nezavisne Države Hrvatske, ciji, neposredno izazvana ponovnim ula- samo poslijeustaške) diferencijacije – lo- ili na svećenika Charlesa Kambera, kako skom Ante Pavelića u hrvatsku politiku, gično započet još u posljednjoj fazi rata, se je u izbjeglištvu volio nazivati Dragutin koji je s jedne strane bio logična posljedi- a još logičnije pojačan u izbjegličkim Kamber, bivši ustaški povjerenik za kotar ca Pavelićeva političkog nerva i njegove logorima i naglašen neuspjehom Akci- Doboj, zagovornik kojekakvih „radikalnih strasti što je, jača od svih nevolja i poraza, je Desetoga Travnja (Kavran i drugovi) mjera“, potom i upravitelj prosvjetno-od- trajala desetljećima, a s druge je strane – – koji će rezultirati nastankom raznih gojnog odsjeka Poglavnikova tjelesnoga kako se iz njegova kruga isticalo i ističe političkih grupacija, pa i stranaka, tzv. sbora, iz čijih su tekstova jugoslavenski – bio motiviran Mačekovim ustrajanjem u emancipacijom Hrvatske revije i nizom propagandisti u svojim Dokumentima o jugoslavenskim i drugim nadnacionalnim drugih procesa. Hrvatski je položaj bio protunarodnom radu i zločinima jednog koncepcijama. tragičan, a hladnoratovsko doba izazov- dijela katoličkog klera (Zagreb, 1946.) Drugim riječima, taj Pavelićev politički no, pa je samo naizgled bilo paradoksalno zlobno pabirčili pohvale „njemačkim sa- come-back bio je posve prirodan, skoro da su najdosljedniji pristaše protukomu- veznicima“ i njemačkom oružju. neminovan, premda je i njemu osobno i nističkih atlantskih i uopće zapadnjačkih Katolik i katolički novinar, zapaženi Hrvatima uopće donio malo ili nimalo ko- saveza i kombinacija bili baš oni koje se pjesnik i Krležin polemički suparnik Ivo risti. Dugoročno, ipak je potaknuo odno- je na tome istom Zapadu, koliko zbog no- Lendić, ujedno bivši suradnik i suured- sno ubrzao proces sazrijevanja i obračuna minalnoga neprijateljstva iz ratnoga doba, nik Hrvatskog naroda, znao je, naime, s načelom tobožnjega legitimiteta koji je toliko i zbog očekivanja od Jugoslavije i u svome kritičkom obračunu s (manjim) dotad samodopadno njegovala jedino Hr- Tita kojega je Staljin amputirao iz sovjet- dijelom i vlastite prošlosti sačuvati dosto-

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 37 Iz povijesti janstvo. No, premda je i ovdje, u uvodnim 1999. unovčiti splitski partijski jurišnik i „dinastiju Kvaternik“ svrgnuo s vlasti, i redcima, njegov Glas sv. Antuna istaknuo paljetkar Petar Požar (Ante Moškov: Pa- stari/novi pokušaj vlastitoga opravdanja. kako objavljivanje (navodnoga) Kvaterni- velićevo doba, Split, 1999.). U toj, pak, Umjesto da posluži kao instrument u kova teksta „ne znači nikakvo stranačko industriji domišljanja malo tko će izrazi- obračunu s Pavelićem i Nezavisnom Dr- opredjeljivanje“, zacijelo ni on ne bi okli- ti rezervu u odnosu na te Moškovljeve (i žavom Hrvatskom – što je bio slučaj s ju- jevao objaviti čak ni najubitačniju kritiku druge slične) „uspomene“, a nitko, upor- goslavenskim dokumentima koje je Nada ustaškog režima, da je ona (ili: pa makar no, ne će primijetiti da je baš u ovome Kisić Kolanović uvrstila u knjigu – Slavko ona) dolazila iz pera Slavka Kvaternika, časopisu (br. 10-11, veljača-ožujak 1991., Kvaternik ovdje nastupa kao nestranački čovjeka koji je sa sinom Eugenom i bra- str. 21.) objavljeno svjedočenje o okolno- čovjek i hrvatski rodoljub, dakle: nesum- tom Ljubomirom (visokim dužnosnikom stima u kojima su nastajali tobožnji Moš- njivo priličnije čitavu svom prethodnom Ministarstva unutarnjih poslova, a prije kovljevi zapisi: „Istovremeno je u zatvoru životu nego u dokumentima koji ga pri- toga velikim županom velike župa Krbava bio Ante Moškov, domobranski general. kazuju kao slomljenog čovjeka. No, u i Psat koji se u toj službi nipošto nije iska- Nalazio se je u ćeliji br. 37 pred kojom je tekstu on spominje kako ga jugoslavenske zao kao zagovornik osobite snošljivosti – uv[i]jek poslije saslušanja bilo krvi.“ komunističke vlasti duševno zlostavljaju da ne spominjemo potanje onaj proglas iz i kljukaju otrovima koje nazivaju lijeko- lipnja 1941., kojim se Srbima zabranjuje približavanje Bihaću na udaljenost manju od petnaest kilometara i koji je pridono- sio smirenju prilika onoliko koliko dolije- vanje ulja smiruje plamen – a nakon rata je, začudo, mirno i bez jugoslavenskog zahtjeva za izručenje živio u Njemačkoj, gdje se je navodno – kako će u povodu njegove smrti 1980. podrugljivo primijetiti minhenska novoljotićevska Hrvatska zora – izjašnjavao kao Nijemac!), pa i s Jedna od Kvaternikovih zapovijedi nakon proglašenja NDH drugim izdancima te obitelji, imao vrlo veliki utjecaj na državnu politiku u razdoblju kad je ona i u represivnom smislu bila U tekstu koji prenosimo iz Glasa sv. vima – što nipošto nije usamljen slučaj u najdrastičnija, slijedom čega je vrlo neo- Antuna nema protupavelićevske i pro- jugoslavenskoj osloboditeljskoj epopeji bičan i pozornosti filozofa dostojan način tuustaške note koja je bitno, upravo ključ- na koji je pod ostrožinskim reflektorom do – pa se i time eventualno može objasniti no obilježje svih tekstova koji se pripisu- određene, ljekarnički precizno određene njegov potpis ispod drugačije intoniranih ju Slavku Kvaterniku a nastali su nakon mjere, pošteđen odgovornosti za sav taj dokumenata. Što bi neki kazali: moglo ga svibnja 1945. (a možda i nakon jeseni koloplet koliko slavnih, toliko i tužnih i se je, valjda, ne samo poslije izručenja u 1942.) godine. Ovaj je zapis – ako je uop- tragičnih događaja. rujnu 1946., nego i tijekom preostala dva će autentičan – datiran u Velikome tjednu Jer, kao što znademo, za nikim se u ju- mjeseca života tim ljupkim metodama 1947., dakle – malo više od dva mjeseca goslavenskoj, kao i u hrvatskoj emigrant- uvjeriti i u to da je otac vlastitome ocu. prije službenog nadnevka Kvaternikove skoj protupavelićevskoj publicistici – koja Na objavljeni tekst, koliko sam uspio smrti. Ne zna se komu je namijenjen, niti ne bi bila spomena vrijedna kad u sebi ne utvrditi, nije bilo reakcija ni u Glasu sv. se znade kako je prokriomčaren iz tamni- bi nosila i optužbu da je hrvatski separati- Antuna niti u drugome dostupnome mi zam moguć samo kao izdaja, i da se mani- ce. Izostanak polemične note i manjak hrvatskome emigrantskom tisku. Nije taj festira isključivo kao kvislinško služenje pojedinosti, reklo bi se, govori o prilog tekst, prema svemu sudeći, spomenuo ni svakom drugom tuđinu, samo ne braći shvaćanju da se ne radi o krivotvorini: njegov sin Eugen ni u nizanki pamfleta Srbima – nije tako rado i tako često pose- one, naime, nastaju s točno određenom koje će uskoro na stranicama Hrvatske zalo kao za Didom Kvaternikom, a da bi svrhom, pa su uvijek začinjene mnoštvom revije poduzeti u dogovoru s Vinkom Ni- njegovi pamfleti bili uvjerljiviji, u novije detalja. U tekstu Kvaternik, osim posljed- kolićem, dogovoru za koji je sam Nikolić se je vrijeme činilo zgodnim na domovin- njeg pozdrava, praktično ne spominje ni ostavio pisani dokaz da je začinjen izmi- skoj ih strani podzidati pokajničkim tek- članove svoje obitelji – čak ni sina Eugena šljotinama i konstrukcijama (pa će sve to stovima njegova oca („Ja jesam izdajnik, – što bi se vjerojatno nalazilo u tekstu koji – uz razne druge zgode koje su vrijedne da ali nisam najgorji“), kao i tobožnjim „us- bi bio krivotvorina, jer: interes za članove budu popamćene – vrlo demokratski i vrlo pomenama“ Ante Moškova (1911.-1947. obitelji sasvim je logičan, pa bi i krivo- znanstveno biti prešućeno i pri domovin- ili 1948.) koje će obilno eksploatirati ju- tvoritelj posegao za tom logikom, a to bi skom ukoričenju te nizanke 1995. godi- goslovjenska historiografija, a kao knjigu ujedno bila prigoda da se pred novim kuli- ne). Štoviše, pomniji će čitatelj lako uočiti popraćenu skoro nevjerojatnom zbirkom sama poduzme stari/novi obračun s držav- da su ovdašnje očeve misli prije negacija dokaza o vlastitom neznanju i površnosti, nim poglavarom koji je podjesen 1942. nego potvrda sinovljevih filipika.

38 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Iz povijesti

Nadbiskupom Stepincem, ali su ovi zato tražili od mene nedostojne izjave i stav- ljali uvjete, kakve samo mogu stavljati u srž pokvareni i zaostali bijednici. Narav- no da sam s indignacijom i prezirom to sve odbio.

Tražio sam ispovjednika Tražio sam ispovjednika. Prvi put su mi doveli vrlo sumnjivu osobu kao sve- ćenika. Na moja pitanja opće naravi o glavnim zasadama Crkve, nije mi znao odgovoriti, pa sam odustao od ispov[i] jedi. To je bio – očito – jedan njihov agent, koji je mislio sve od mene doznati. – Drugi put su mi doveli jednu osobu, obučenu kao O. franjevca, ali, kad sam ga molio križ, rekao je, da ga on nikada ne nosi, a nije imao ni štolu. Ja sam ga molio jedan molitvenik, da se priredim za ispov[i]jed, pa mi je rekao, da to nije potrebno. Odbio sam i toga. Poslije sam vidio, da sam dobro uradio, jer se je ovaj prema tome i ponio kao pravi prostak, a Stvarna ili navodna Kvaternikova poruka prijateljima ne kao redovnik. – Bog će mi oprostiti, jer ja sam najbolje htio. Zadnji put sam se ispovjedio pred našim dragim sveće- No, to ne znači da neka buduća istraži- doljub u tom času progovorio iz duše cije- nikom i junakom Vilimom Ceceljom, pa vanja ne će doći do drugačijeg zaključka, loga hrvatskog naroda. Kasniji dogodjaji mi je to zadnja utjeha na odlasku iz ovoga a svakako je moguće i to da bi već pomni- donijeli su razočaranja… Maršal Kvater- pakla. ja raščlamba Kvaternikovih istražnih za- nik, prvi od istaknutih ličnosti hrvatskoga pisnika te uopće sudskih dokumenata dala Desetog Travnja, dolazi u nepomirljivi su- Molim se Bogu zanimljive odgovore. Zato, uz ogradu, u kob s Italijom, što je u ondašnjem odnosu svaki dan cijelosti i bez izmjena donosimo stvarni snaga značilo njegovu likvidaciju i on na- ili navodni Kvaternikov tekst iz Glasa sv. pušta domovinu, te se sklanja u Austriju. Molim se Bogu svaki dan za naš mu- Antuna, zadržavajući čak i podnaslove Nakon rata bio je izručen Titu i ubijen. čenički narod i za našu ispaćenu Hrvat- koji su – premda to u samome listu nije Uredništvo „Glasa Sv. Antuna“ objavlju- sku, za koju će ići i zadnja moja molitva! spomenuto – zacijelo plod uredničke inje ovaj tragični sastavak, kao dokumenat – Pred tri dana došao je u moju ćeliju tervencije. Na jednom je nebitnu mjestu naše nedavne prošlosti i kao nezavisno hr- neki crnomanjasti čovjek, ovisok, surova primjerak novina kojim smo raspolagali vatsko glasilo, te njegova objava u našem izgleda i počeo je puniti nabojima jedan oštećen, pa ne znamo jedino to, treba li listu ne znači nikakvo stranačko opredje- veliki vojnički samokres. Pred vratima ga stajati „naravno“ ili naravski“; pravopisne ljivanje, nego počast jednom hrvatskom je čekala neka pratnja. Rekao mi je, da je su, pak, intervencije označene na uobiča- mučeniku. Narav[no] da ne možemo obja- došao da me ustrijeli i da li imam kakove jen način, uglatim zagradama. viti, na koji je način ovaj dokumenat izi- želje prije toga? Rekoh mu, da nemam ni- šao iz tamnice, prešao granice Jugoslavije kakve i da je to samo milost Božja odredi- „Slavko Kvaternik: i dospio do našeg uredništva. la, da mojim mukama i patnjama bude već Moja zadnja poruka“ jednom konac i kraj. Na to je isti napustio * Uredništvo „Glasa Sv. Antuna“ primilo ovu ćeliju uz pogrdne psovke i uz jednu je ovaj dokumenat za uvrštenje. Radi se Ja sam već toliko izmučen, da ne vje- gadnu kletvu. ovdje o posljednjoj riječi maršala Kvater- rujem, da ću biti kadar ovo dugo izdržati. Zadnja je moja molba bila, da se dozvo- nika, koji je dne 10. travnja 1941. godine Osim toga, po svemu izgleda, da ne ću li meni i generalima Perčeviću i Navratilu, bio proglasio hrvatsku državnu nezavi- biti više ni izveden pred sud. Vjerojatno da nosimo kao vojnici hrvatske vojničke snost na cjelokupnom hrvatskom etnič- ću biti ubijen u tamnici. Truju me s raznim odore, pa makar i bez ikakvih oznaka, ali kom i povijestnom području. Sasvim je medikamentima, a govore, da me liječe. mi ni ta moja molba nije bila odobrena, sigurno, da je ovaj istaknuti hrvatski ro- Molio sam, da mi omoguće sastanak s jer da takvih odora nema. Uostalom, da to

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 39 Iz povijesti

neodoljive čežnje hrvatskog naroda, da bude slobodan i svoj na svome. Hrvatima je prije svega – njihova sloboda!

Čežnja hrv. naroda za samostalnošću Već je hrvatska vojsku u Karlovcu u jesen 1939. bila jasan znak, da se narodni val ne će moći zadržati, a kamo li skrenuti u velikosrpske vode. Trebalo je računati, da je onoga dana, kada hrvatski vojnik dobije svoju pušku i naboje, zapečaćena sudbina absolutističke proširene Srbije, zvane Jugoslavija. Od 6. do 10. travnja 1941. proveden je najtočniji i i najveličanstveniji plebiscit hrvatskog naroda u njegovoj povijesti. Kvaternik 1941. prigodom dopreme krstionice pripisane knezu Višeslavu u Hrvatsku – Nitko to nama Hrvatima ne smije i ne može zamjeriti, jer je dvadeset i tri go- nije tako ni važno. Ja sam se pozvao na one hrvatske častnike i generale, koji su dišnje robstvo dalo nama pravo da sve i u ratno pravo i na medjunarodnu konvenci- preklani smaknuti kao hrvatski mučenici svako doba poduzeti možemo i moramo, ju, ali ni to nije pomoglo. Ne dadu nam, ni u Beogradu. – Neka naša krv bude zalog da svoj narod oslobodimo. Inače ne bi bili da umremo kao Hrvati. nove sreće i slobode napaćene i izmučene narod, koji zaslužuje svoju slobodu. Ni Hrvatske! naši veliki prijatelji to ne će učiniti, kad Mučenje, a ne znadu, koliko smo trpjeli i koliko svoju liječenje Gubim snagu Domovinu volimo. Nama je bilo žao, da Trpim mnogo od groznice i omaglice. Osjećam, da gubim snagu i bojim se, da se je to moralo provesti u jeku jednoga Daju mi neke pilule i neke injekcije, po- ću skoro klonuti, pa zato evo šaljem Vama, rata, kojega mi nismo ni izazvali, niti smo slije kojih se još gore osjećam. Tako sam moji mili i dragi, moj zadnji pozdrav! Sve ga željeli, a napose nismo htjeli u njega poslije toga povraćao i još se gore osje- moje djelovanje bilo je upereno za slo- biti upleteni. Za sve to nose odgovornost ćao. Ne dadu mi ni spavati. Svaki čas, čim bodu moga naroda i moje Domovine. Ja oni, koji su nam oduzeli slobodu i koji su zadrijemam, bude me, pa me tresu i drma- sam i danas svijestan svoga čina, kad sam nas 23 godine mučili, vješali i ubijali sa ju. Očito sam trovan. – Tražio sam, da mi preuzeo vlast i proglasio hrvatsku držav- sudom i bez suda i u crkvenim ophodima pošalju dva liječnika mojega povjerenja, nu samostalnost. Ja to nisam učinio iz vla- i sprovodima, pa čak i onda, kad je hrvat- ali su i to odbili. Moj mi je prijatelj po- stite pobude, niti na nagovor i uz pomoć ski narod stupao pred izborne žare, da vrši ručio, da više ništa ne tražim, jer bi ih to stranaca. Tko to tvrdi, taj nije razumio sveto pravo svoga suvereniteta. Siguran moglo potaknuti, da me prije likvidiraju. Moram neprestano podpisivati neke zapi- snike, tobože o mojem pregledu i druge, a da uopće neznam njihova sadržaja, ali na žalost nemam ni volje ni smisla da išta više ispitujem! Posve sam apatičan. Moji su prijatelji htjeli, da bježim. Stvar je bila dobro pripremljena, ali sam ja odustao, jer bi to moglo stajati nekoliko mladih hrvatskih života, a Hrvatska treba nove mlade radnike i borce. – Osim toga bi i većina mojih prijatelja izgubili život, jer ovi pod- laci i kukavice ne prezaju pred ničim, kad se sa podlošću može naći povod za novo klanje. – Ja sam i tako iscrpljen starac, koji sam već sve dao za Domovinu, što sam mogao. Osim toga ne bih rado ostavio ni moje drugove Perčevića i Navratila. Bit ću sretan, kad na onome svijetu susretnem Kvaternik u društvu talijanskog poslanika Casertana i nadbiskupa Stepinca

40 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Iz povijesti sam, da su najumniji političari zapadnih demokracija to sve predvidjali i morali predvidjati, a to mi je čak jedan umni Englez poslije umorstva blagopokojnog Stjepana Radića i sam priznao. Savezne Države Sjeverne Amerike onda nisu bile još ni u rat upletene, pa smo računali u velike [uvelike] s moralnom pomoći ove velike i slobodne nacije i najjače sile na svijetu, koja je dala kruha tolikim Hrva- tima.

Istočni grijeh osovine Mi nismo imali razloga ulaziti u obra- čune velikih naroda u minulom ratu, pa je svaka insinuacija u tom pogledu infamna objeda. Jedno priznajem, da sam već na početku ovoga rata u jesen 1939. vidio, Grob obitelji Kvaternik na zagrebačkome Mirogoju: za da je napadaj Njemačke na Poljsku bio vojskovođine se posmrtne ostatke ne zna najveća pogrješka, jer je time bila srušena brana Zapada prema Sovjetskoj Rusiji. U mjesto mora[sic!] u tom ratnom vrtlogu. svaki svoj govor u Saboru znao započeti tom činu ležao je njemački neuspjeh. Šteta je, da Njemačka nije mogla sačuvati riječima: „Visoki državni sabore!“ Bog svoje velike snage za obračun sa sovjet- mu dušu pomilovao, možda ću već za ne- Zapadni grijeh skim Imperijalizmom. – Boli me duša, koliko dana biti s njime! osovine kad vidim koga se sve smatra za ratnog Sve što sam radio, radio sam u najboljoj Druga kobna pogrješka osovine bio je zločinca, a za minuli rat nemalo je isto vjeri, da to činim za dobro naroda i Domo- njezin postupak prema Hrvatskoj i Slove- kriva Sovjetska Rusija, koja je bila prvi vine. Duboko sam uvjeren, da će hrvatski niji, a napose neopravdani zahtjev Italije saveznik Njemačke, s kojom je raskoma- narod, kad opet dodje do svoje slobode, ili bolje rekući talijanskih fašista za našom dala Poljsku! stvoriti na svom području najsigurniju Dalmacijom. S tolikom ograničenošću Priznajem, da sam pristao, da se hrv. do- tvrdjavu mira i napredka. Dao Bog, da istih, da će posegnuti za najhrvatskijim brovoljačka vojska bori proti Sovjeta, pa to naskoro bude! neka Hrvatski narod iz i najkulturnijim pokrajinama Hrvatske, da i ona doprinese svoj obol za oslobodje- ove najveće katastrofe svih vjekova izidje nisam nikada računao. U tom sam vidio nje čovječanstva od jedne velike azijatske sačuvan! Neka nikada ne dozvoli neprija- najveće i najopasnije zlo, koje nam se je laži i najvećeg terora i ropstva, koji su do telju, da mu zavlada! Neka više nikome moglo dogoditi i koje je temeljito kom- sada ikada i igdje postojali! ne vjeruje, jer su nas Srbi najpodlije pre- promitiralo sposobnost osovine, da razbo- varili i varali do zadnjega časa, pa i sada Hrvatski je narod prožet rito i pošteno uredi svijet. – Ja sam sve kao eksponenti boljševizma žele rasplesti demokratskim načelima poduzeo što sam mogao, da spriječim ovo svoju otrovnu mrežu i tako uništiti našu kao i druga zla, koja su nas bila snašla. Ja sam vojnik i ne bi rado o politici više Hrvatsku! Komu sam mogao, tome sam pomogao, a govoriti, ali još moram jednu svoju reći: Moj zadnji pozdrav svima mojima, po- koga sam mogao zaštititi, toga sam zašti- „Hrvazski je narod u svojoj biti bio uvi- čam od moje djece, mojih prijatelja i su- tio. Svaki onaj koji je pratio moj rad, to jek demokratskih načela. Najveći njegovi radnika, mojih častničkih drugova i svih dobro znade, a od svih to najbolje znade sinovi i najsvjetliji umovi bili su prožeti hrvatskih vojnika, pa sve do onog najmla- Dragi Bog, koji mi je najbolji svjedok! demokratskim principima u davnini, pa djeg hrvatskog vojnika, koji će do zadnje I danas, po mom mišljenju, živi još ne- sve do naših dana. Od Ante Starčevića do kapi svoje krvi i uvijek izdržati na mrtvoj koliko mojih suradnika i prijatelja, kojima Stjepana Radića i onih mladjih, koji i da- straži – Vječne Hrvatske! sam sve to bio povjeravao. Usprkos svega nas rade na spasu Hrvatske. Svaki je Hr- toga i usprkos pritiska osovinskih sila, da vat svijestan, da je demokracija prvi uvjet BOG I HRVATI! se i kod nas, umjesto po demokratskim njegovoga mira, srće i slobode. Pokojni Slavko Kvaternik principima[,] vlada po propisima osovin- je Radić znao s par riječi u Hrvatskom skih sila, nismo nikada mogli ni smjeli Saboru izreći ono, što tako duboko leži Tamnica – Veliki Tjedan 1947.“ prestati računati [sic!] na našem konač- u duši narodnoj. Kako smo mi hrvatski nom oslobodjenju. Mislio sam, da ćemo i častnici za vrijeme prvog svjetskog rata i (Glas sv. Antuna, 3/1949., br. 9, mi, po uzoru Danske i drugih, naći svoje prije znali uživati i biti ponosni, kad je on Buenos Aires, rujan 1949., 9.)

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 41 Sječanja i svjedočenja DOGODILO SE PRIJE 75 GODINA: TRAGEDIJA U GOSPIĆU

a sam Nikola Bićanić, 86 godina star Piše: Gospićanin, koji sam na ovo pisanje Nikola BIĆANIĆ Jpotaknut i željom da dadem prilog dosadašnjim svjedočanstvima zapisanima u crkvenoj historiografiji o posljednjim Josipa, njegova sestra Marija, udata Vu- danima katoličkog župnika u Gospiću, kmirović, njegov brat Krunoslav Kukalj, vlč. Dragutina Kukalja. koji je umro na svoj 37. rođendan 30. stu- Rodio sam se u Gospiću, u Kaniškoj denoga 1941., i njegov nećak, sin njegove ulici br. 99, u kojoj privremeno boravim druge sestre udate Delač, Dragutin, koje- i danas. Moja majka Marija Bićanić ga smo zvali Dragec. rođ. Polić je 1941. oboljela od specijal- Vlč. Dragutin Kukalj se, među ostalim, nog oblika reumatoidnoga poliartritisa, potvrdio i kao istaknuti liturgički pisac, koji joj je brzo zahvatio cijelo tijelo te ju čija je tečnim i razumljivim jezikom pi- učinio sasvim nepokretnom, da bi nakon sana te za svakoga i sadržajem još i danas 28 godina provedenih u krevetu, godine itekako poučna i aktualna djela: „Izvori 1969. umrla. duhovnog života“, „Dani spasenja“, „Op-

Svećenik Dragutin Kukalj

travnja 1945. zatekli partizani (Jugosla- venska armija), kad su ulazili u Gospić. Moj djed Ivan Polić je spomenutog datuma oko 9 sati dopodne ponio bocu mli- jeka mami i meni, a na kraju Kaniške ulice, pred kućom Miline Asića, preko puta kasnijega zloglasnoga partizanskog strati- šta na Tratini, zarobili su ga partizani.

Kuća Ante Zdunića u Kaniži

Kao dječak bio sam u danima Drugo- ćinstvo svetih“ i „Žrtva novog zavjeta“ ga svjetskog rata ministrant u katoličkoj Hrvatsko književno društvo sv. Jeroni- crkvi u Gospiću, i poznavao sam župnika ma u Zagrebu u godinama 1938., 1939., vlč. Dragutina Kukalja, koji je u Gospić 1940. i 1941. objavilo u nakladi većoj od za župnika došao nakon smrti ranijega 40.000 primjeraka… gospićkog župnika i ličko-krbavskog ar- Početkom godine 1945., zbog učestalih hiđakona vlč. Nikole Polića. zračnih napadaja na Gospić, pri čemu je Dragutin Kukalj se rodio u Crikvenici osobito ugrožena bila naša kuća u Kaniš- 17. svibnja 1899., kao sjemeništarac u koj ulici u neposrednoj blizini vojarne, s senjskom konviktu je bio učenik i kasni- nepokretnom sam se majkom bio privre- jega istaknutoga marijanskog pjesnika, meno sklonio kod poznate obitelji na Či- isusovca o. Milana Pavelića, a s njim je u činovim Brdima, u gospićkom predgrađu Gospić 1940. došla i njegova stara majka na ulazu u selo Podoštru, gdje su nas 4.

42 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Sjećanja i svjedočenja

krenuo ili vratiti se kući. Kad mu je moj djed rekao da bi se vratio kući, pustio ga je, napomenuvši mu da nikomu ne spominje da je bilo gdje vidio partizane, niti da je bio s njima. Vraćajući se kući Kaniškom ulicom, moj djed je opomenuo svog rođaka Ga- bru, da bježi, jer da su partizani na ulazu, što je, međutim, Gabre, poznat po svojoj urođenoj oholosti, usprkos svim djedovim inzistiranjima, ignorirao. Potom je djed svratio u bolnicu i u njezinu je podrumu našao više ljudi sklonjenih od bombardi- ranja, među njima i naše gospićke sveće- nike, vlč Nikolu Mašića i vlč. Dragutina Kukalja. Kako ne bi uznemirio ljude u podrumu bolnice, djed se obratio vlč. Mašiću i tiho mu rekao što mu se dogodilo s partizanima, koji su na ulazu u Gospić, i potom je otišao našoj kući u neposrednoj blizini bolnice. Popodne toga dana, negdje oko 16 sati, partizani su već bili u Gospiću, i dakako, i u gospićkoj bolnici, iz koje su odveli vlč. Dragutina Kukalja, i nakon mučenja ga 5. travnja 1945. strijeljali na Tratini preko puta Milinove kuće, kod Svećenik Vladimir Kargačin koje su dan prije moga djeda bili zarobili. Iako izgleda nevjerojatno, ovo što slije- di zaista se je dogodilo. Naime, idući od Brušana i Ličkoga No- vog, jugoslavenski su partizani ulazili u Gospić mimoilazeći Kanišku ulicu, pa je moj djed došao do kraja te ulice, a da nije znao kako prolazi kroz prvu borbenu liniju. Vojsku i to našu, hrvatsku, vidio je jedino nedaleko od naše kuće, kod bolnice, gdje je bila blokada na kojoj su stra- žu držali pripadnici hrvatske obrambene bojne, kojima je zapovijedao stari rođak moga djeda, domobranski časnik Gabri- jel Šikić, Gabre. A da nije tako crn ni pakao u koji je moj djed tog dopodneva slučajno upao, treba zahvaliti činjenici da je partizanski oficir koji je mog djeda u Milinovu dvorištu sa- slušao, bio prilično dobroćudni Hrvat iz Dalmacije, pa prema njemu nije bio tako strog. Kad mu je djed Ivan rekao kamo je krenuo, partizanski ga je oficir opomenuo da je prošao kroz prvu borbenu liniju, na kojoj se, dakako, nije pucalo, i dodao mu je da odluči kamo će dalje: nastaviti kamo je Grob Vladimira Kargačina u Ličkome Novom

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 43 Sječanja i svjedočenja

Tu su ga toga istog 5. travnja 1945. i ubili, njega i više drugih. Nad „laufgrabama“ na Tratini kod Ka- niškog mosta, u kojima su vlč. Kukalj i mnogi drugi nevini pokopani, danas su, nažalost, usprkos protivljenju gospićke katoličke crkve i Podružnice HDPZ-a, predvođene obitelji Ivana i Marije Vu- kić, zgrade Parka zaštite prirode „Velebit“ i HGSS-a, a uz njih i velika septička jama koja, umjesto lijepo uređenog spomen- parka, unakazuje grobove vlč. Dragutina Kukalja i mnogih drugih nevinih. I danas, naglašavam, u danima postkomunistič- kim! A spomenuti zapovjednik domobranske blokade u Kaniškoj ulici, stari Gabre Ši- kić, ipak se je u zadnji tren bio sklonio, ali nakon prikrivanja, znajući da nije skrivio nikakav zločin, prijavio se je te je u skupini osuđenih na smrt na grozan način ubijen u gospićkoj izletničkoj šumi Jasikov- cu, na Vedrom polju, na kojemu je 1900. bilo prvo tenisko igralište u Hrvatskoj. Na neuobičajen su ih način ubili, jurišajući na njih željeznim rogljama. Istog dana, 5. travnja 1945., partizani su iz kuće Ante Zdunića „Amerikan- ca“ u Kaniži Gospićkoj, nadomak Lič- koga Novog, odveli i uz rijeku Novčicu nevine ubili gospićkoga svećenika i vje- roučitelja vlč. Vladimira Kargačina i Dragutin Kukalj gimnazijskog profesora u gospićkoj gi-

Pretpostavljalo se, vjerojatno ne bez razloga, da je ime gospićkoga katolič- kog župnika, ličko-krbavskog arhiđa- kona, gimnazijskoga vjeroučitelja, i vrlo istaknutoga katoličkog liturgičkog pisca Dragutina Kukalja bilo, među drugim Gospićanima, prethodno na popisu za odstrjel, i da su tome kumo- vali oni partizani koji su u šumu pobjegli kao gospićki srednjoškolci. Autoru ovog teksta je 1990. gospođa Zlata Šti- mac u svojoj kući u Gospiću, u blizini Kaniškoga mosta nad rijekom Bogda- nicom kod Tratine, pripovijedala i o vlč. Dragutinu Kukalju, te se je pritom sjetila kako ga je posljednji put vidje- la kad joj je svučen do donjeg rublja i svezan žicom za ogradu Turićeva vrta, Na stratištu i skupnom grobištu pobijenih Hrvata postavljena je nanosna viknuo „Čuvajte mi Drageca!“ skela za izgradnju upravne zgrade Parka prirode Velebit

44 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Sjećanja i svjedočenja

Profesori gospićke gimnazije s maturantima. Sjede s lijeva na desno: svećenik Vladimir Kargačin (sasvim lijevo), svećenik Dragutin Kukalj (treći), svećenik Nikola Mašić (šesti), prof. Gljeb Krilov zvani Njukica (osmi), s bradicom prof. Petar Javor (deveti). Sve osim popa Nikole Mašića ubila je 4./5. travnja 1945. Jugoslavenska armija. Mladići maturanti su nakon mature bili polaznici vojne akademije u Zagrebu; partizani se ih nakon rata pobili sve osim trojice mnaziji, Gljeba Krilova „Njukicu“, koji Knjigom Rat je završio sedam dana na kojima će, ne daj Bože, svoja „znanja“ je 1917. iz Rusije pobjegao pred boljše- kasnije, Novakovu izmišljotinu o „ustaši temeljiti i naši budući doktori znanosti i vicima. Ubili su ih duboko u krv ogrezli i Kargačinu“ u javnost je proširio i parti- drugi znanstveni radnici. bezrazložnom mržnjom nadahnuti njihovi zanski major, kasnije general, podrijetlom Na slici uz ovaj članak su gospićki ma- nekadanji đaci, koji su u prvim danima lički Srbin Milan Basta, poznati partizan- turanti iz godine 1943., od kojih su dečke Drugoga svjetskog rata zadojeni i „sko- ski pregovarač s Bleiburga. A da bi svoj kao mlade hrvatske časnike najvećim di- jevskim vjeronaukom“ upućeni u ono što zločin prikrili, i gospićki školarci koji su jelom u poraću ubili partizani, a u prvom nije kako Bog zapovijeda i što nije nor- vlč. Kargačina i podosta drugih nevinih redu među profesorima sjede: prvi s lije- malno, pobjegli iz gospićke gimnazije i ubili, pobrinuli su se i u stilu velikih prei- va sjedi vlč. Vladimir Kargačin, a treći preparandije u partizane. načitelja istine nevine katoličke svećenike s lijeva vlč. Dragutin Kukalj, dok prof. A da bi u javnosti zamaglili i prikrili Dragutina Kukalja i Vladimira Karga- Gljeb Krilov s leptir-kravatom sjedi u pr- istinu i o ovome svom zločinu učinjenom čina proglasili su pravednicima, koji da vome redu drugi s desna, kao što su ubili u Gospiću, komunisti su 1948. potakli su „uskoro nakon proglasa NDH došli u i profesora Petra Javora, koji sjedi prvi objavljivanje knjige Magnum Crimen, u sukob s ustašama i pobjegli k partizanima, s desne strane, uz profesora Krilova. Bilo kojoj poznati protuhrvatski i protukato- i boreći se zajedno s njima za oslobođenje je to u onim teškim danima prije 75 go- lički mason Viktor Novak kojekakvim Gospića godine 1945. su junački pali“. dina, kad su pod komunistički nož i zrno izmišljotinama blati katoličku Hrvatsku i Žalosno je što na te izmišljotine i nei- dospjeli i mnogi nevini, i djeca i starci, prikriva partizanske zločine. Neupućeni stine nitko nije reagirao, pa su, zahvalju- i među njima i vlč. Vladimir Kargačin i će u toj knjizi dobiti i informaciju da je jući nevoljkosti, plahosti i neshvatljivu vlč Dragutin Kukalj, kojega bi Židovi bili katolički svećenik Vladimir Kargačin muku mnogih gospićkih intelektualaca, upisali u Pravednike među narodima, da bio zločinac, koji je život izgubio u prolje- opake izmišljotine i neistine o hrvatskim ga Titovi „antifašisti“, kad su se u Gos- će godine 1945. braneći s ustašama Gos- katoličkim mučenicima u Gospiću gotovo piću dočepali vlasti, nisu po kratkom po- pić od partizana kad su ga ovi oslobađali. postale „znanstveno utemeljene istine“, stupku nemilosrdno ubili.

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 45 Sjećanja i svjedočenja OSVRT NA PROŠLOST I SADAŠNJOST

upalište Dolina na rijeci Novčici Piše: spustiti tek onda kad je dežurni stražar koja protječe kroz Gospić, bilo najavio doba počinka. Sužanj je morao Ivan VUKIĆ Kje nakon Drugoga svjetskog rata od ustajanja do počinka stajati ili hodati. sastajalište Klape s Doline, mladeži iz Stražar bi povremeno provirivao kroz špi- Žabičke, Jasikovačke i Bilajske ulice, na Stara Gradiška je bila zatvor za kri- junku na vratima i provjeravao, drži li se koje je dolazio i mladić Ključarić zvani minalce, višestruke povratnike, za umo- zatvorenik kućnoga reda. Ako bi bio za- Džmara. Bio je stariji od nas, izrazito ta- bolnike opasne po okolinu i za političke tečen da sjedi ili leži na podu, slijedio je mnoput, koščat, mršav i vrlo visok. Volio zatvorenike uglavnom Hrvate i Šiptare preodgoj pendrekom, nerijetko udarcima je šaliti se i priređivati kojekakve nepodo- (Shqiptare), danas Kosovare odnosno ko- šakama i nogama, ovisno o naravi i trenut- pštine, svojom pojavom i ponašanjem bio sovske Albance. nom raspoloženju stražara. je pravo spadalo. U sebi sam se divio Ključarićevoj smi- Zatvaranje u samicu u trajanju od godi- U to doba stariji su bježali preko granice onosti, a i ludosti. Za mojega tamnovanja ne dana, tzv. izolaciju, dosuđivao je sud, takva smionost bila je nezamisliva. Ako na Zapad, pa je i on pokušao te je dospio u a na kraću dob „vaspitač“ (odgojitelj) i se netko ne bi mogao sustegnuti, završio zatvor zbog bijega ili nečega drugog. Kad upravitelj zatvora. Među zatvorenicima je na „Havajima“, kako smo zvali zgradu je izišao iz zatvora, ponovno se odlučio na je bilo cinkera, dno ljudske izopačenosti. u kojoj su bile samice i zloglasna „Mrač- bijeg i uspio je. Dospio je u SAD, pričalo Cinkeri su za različite povlastice nadzirali zatvorenike, posebice političke robijaše i podnosili prijave stražarima. O kvaliteti dojave ovisila je veličina nagrade. Robijaši su bili razvrstavani u grupe A, B, i C o čemu je odlučivao prevaspitač (odgojitelj). Grupa A imala je pravo prebivanja u dnevnom boravku koji je bio grijan, u kojemu se moglo gledati TV Beograd, dobivati teže pakete od kuće te pisati i dobivati dulja pisma od žene ili roditelja (ne znam koliko). Grupi B bio je omogućen pristup u dnevni boravak, gledanje televizije i do- bivanje lakših paketa i kraćih pisama od žene ili roditelja od onih iz grupe A. Grupi C nije bio dopušten ulaz u dnevni boravak, a mogli su mjesečno dobiti pa- ket od 3.300 grama bez masnoće te pisati i dobivati pismo od žene ili roditelja ne dulje od 18 redaka. Ja sam razvrstan u grupu C, a u mojih Zatvor Stara Gradiška, pogled na II. odjel (u prizemlju) i IV. odjel (na katu) šest godina sam dva ili tri puta bio kratko razvrstan u grupu B. Kako nisam preko stražara tražio prijavak („raport“) kod se da radi u policiji i da je postao uspješni njača“, samica bez prozora u kojoj je bio „prevaspitača“ te ne bih prihvatio tako šerif u nekome njihovu gradu. potpuni mrak, a u njoj se je sav namještaj ponuđenu suradnju i time potvrdio da su Pobjeći u Ameriku bio je u to doba san svodio na „kiblu“, limenu kanta u koju se mjere „prevaspitanja“ djelovale, vraćan svih nas, a njegov bijeg i uspjeh zagoli- vršila nužda. Sužanj je u mraku izgubio sam u grupu C. cao je našu maštu, vidjeli smo sebe u toj pojam o dobu i prostoru, često bi nuždu Spavaonice robijaša nisu bile zagrija- čudesnoj Americi u kojoj ćemo dosanjati vršio kraj kible, sjedio i ležao na beton- vane, pa sam se nauživao hladnoće, zbog svoj san. skom podu, u svojem izmetu i izmetu ne- čega danas trpim jaku kostobolju, vjernu Kad sam ja kasnije iz političkih razloga sretnika koji je tu prije boravio. pratiteljicu koja me podsjeća na robijaš- zatvoren i dospio u zloglasnu Staru Gra- U samicama se robijaše „prevaspitalo“ ke dane, na Staru Gradišku i na poziv na dišku, i kad su stariji robijaši doznali da (preodgajalo) premlaćivanjem. Posebno molitvu s minareta u Bosanskoj Gradiški. sam iz Gospića, pričali su mi o Ključariću je bilo teško zimi, samice su bile vlažne, Nažalost, i među političkim robijašima koji je izluđivao stražare svojim neposlu- bez grijanja, zidovi obloženi debelim slo- bilo je cinkera, što nas je navodilo na kraj- hom, zbog čega su ga izolirali zatvara- jem inja, a na prozorima bez stakala bile nju opreznost. Povlačili smo se u sebe, u njem u zloglasne samice. su zabijene daske. Drveni je ležaj lanci- svijet šutnje, na motrenje što se zbiva oko ma bio učvršćen uza zid, a smjelo ga se nas i govorenje samo onoga najnužnijeg,

46 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Aktualno

mku, jer je gospićka UDB-a i nakon mojega suđenja tragala za političkom organizacijom u Gospiću, za koju su vjerovali da sam ju organizirao, a oni je nisu otkrili. Po mom je držanju Mićo zaključio da mu ne vjerujem, pa je rekao da na mome mjestu ni on ne bi vjerovao, ali ću se ja ipak uvjeriti da govori istinu. Kako je iznenada došao na IV. odjel na kojemu sam robo- vao, tako je i otišao, a ja i danas ne znam je li govorio istinu te što se s njime kasnije dogodilo. Jedne nedjelje, za skupne nedjeljne šet- nje, pozvan sam na „kazneni raport“, kojemu je prethodio žestok verbalni sukob između mene i stražara u doba posjeta mojega oca. Eto, dogodi se čovjeku da uza sve mjere opreza izgubi nadzor nad sobom, uđe u nepotrebnu prepirku iz koje se može izići samo kao gubitnik. Očeki- vao sam izolaciju, zatvaranje u samicu. Preko mjesec dana mučili su me neizvje- Stara Gradiška, pogled na samice snošću, pa je eto i taj tren došao. Dok sam čekao prijavak, čuo sam što govori sku- neopasnog. To me je poučio Ivan Maras, pitivali. Zaključio je po riječima milicije, pina civila, vjerojatno udbaša, upravitelju rođen u Otočcu, koji je trgovački zanat da se radi o političkom osuđeniku koji je zatvora. Strogo su mu rekli da im je dosta izučio u Gospiću, pa preselio u Novsku u bijegu. Batinali su ga do smrti. Nakon ovoga sranja, i ako do početka zime ne gdje se oženio. Tijekom rata služio je u ubojstva ručnim su svjetiljkama osvjetlji- uvedu centralno grijanje u zatvor, zatvorit samovoznoj bojni, čija je zadaća bila šti- vali tavan, nešto su tražili. Zamijetili su će zatvor. Zbog Stare Gradiške izloženi su titi željezničku prugu od partizanskih di- njega, uhitili ga i zaprijetili da će i on biti pritiscima Zapada, posebice SAD-a: „Ne verzija. Nakon sloma Nezavisne Države ubijen ako se usudi nekomu ispričati što će trpjeti više ta sranja.“ Hrvatske osuđen je na smrtnu kaznu, koja se dogodilo. Dopremili su ga u Staru Gra- Kada sam ušao u sobu za „raporte“, u je preinačena u doživotnu, a potom na 25 dišku, a on je strahovao za svoj život, pa njoj je pred prozorom stajao visok čovjek, godina strogoga zatvora. Ležali smo jedan je za takav slučaj želio da znadem što mu koji je gledao van, na robijaše u šetnji. Po- do drugog, tiho mi je, jedva čujno, šaptao: se dogodilo i to ispripovjedim kad za to zdravio sam: „Osuđenik matični broj 556 „Gledaj i šuti, za godinu dana razvit će ti dođe doba. javlja se na kazneni raport“. Čovjek pred se čulo, osjetit ćeš unaprijed tko ti s ka- Bio sam u nedoumici, govori li istinu ili prozorom i dalje je mirno stajao okrenut kvim nakanama prilazi.“ Upozoravao me je provokator koji mi želi namjestiti zami leđima. Mislio sam da me nije čuo, pa je na neke moje nepromišljenosti i pro- puste glede kućnoga reda, spasio me od kazne, bio je moj anđeo čuvar. Riječima ne mogu izraziti svoju zahvalnost i neiz- mjerno poštovanje prema tome divnom Ličaninu golema stasa, a janjeće ćudi. U Staroj Gradiški susreo sam i gospić- koga znanca Miću Fadljevića zvanog Ćokac, koji je bio svojevrsna negativna legenda Gospića. Bio je u sukobu sa za- konom, no pripisivali su mu krađe i druga kriminalna djela koja nije počinio, ali mi- licija i sud su potvrđivali svoju uspješnost njegovim uhićenjem i osudom za te nedo- kazane prekršaje. Znao je da sam politički zatvorenik, poznanik iz Gospića, pa mi je povjerio zbog čega je zatvoren. Kao beskućnik u Zagrebu prenoćište je našao na tavanu kuće do zatvora u Pe- trinjskoj. Jedne noći probudila ga je buka i vika milicije koja je progonila nekog čo- Zatvor Stara Gradiška, pogled na ogradni zid s vjeka. Uhvatili su ga i uz silne batine is- električnim vodovima pod visokim naponom

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 47 Sjećanja i svjedočenja

U Kuli sam se susreo sa stražarom s kojim sam se bio posvađao. Nije to bio kruti razgovor između stražara i zatvorenika. Pokazao je ljudsku stranu svojega karak- tera. Prigovorio mi je što se žalim na uvjete života u zatvoru, pa mi potom ispričao kakav je bio život zatvorenika nakon Dru- goga svjetskog rata, posebice u logoru Ja- senovac u kojemu da nijedan zatvorenik nije preživio. Ne znam što ga je navelo da mi sve to kaže, da otkrije čovječnost u sebi koja mu je zbog zločinačkoga sustava bila potisnuta u podsvijest. Spomenuo je da je kozaračko dijete, bez alata i zanata, vjerovao je Partiji, spominjao je svog sina studenta u Zagrebu. Moj sukob i rasplet tog sukoba s njim opisao sam u svojoj knjizi Lika i Podgorje na braniku Doma i Naroda. Zatvor Stara Gradiška, ogradni zid, stražarska kula i vodotoranj Što hrvatska javnost zna o koncentra- cijskim logorima u Kraljevini Jugoslavi- ji, Banovini Hrvatskoj i u Crnoj Gori, što sam glasnije, gotovo vičući ponovio prija- zitivno djeluje na mene. Naredio mi je da zna o kaznionicama u Titovoj Jugoslavi- vak. Okrenuo se, mrko me pogledao i za- spremim svoje stvari. ji: Stara Gradiška, Lepoglava, Slavonska urlao: „P…a ti materina, što radiš, koliko Rasprostro sam deku po krevetu, iz dr- Požega, Goli, Sveti Grgur, bezbroj tajnih misliš da života imaš, imaš ženu, dijete i venoga kovčega na nju stavio žlicu umo- udbaških izmještenih zatvora gdje su uhi- roditelje, što ne misliš na njih. Zadnju go- tanu u novinski papir, komadić kruha koji ćenici na zvjerski način mučeni dok ne dinu robijaš. Za koga radiš?“ sam čuvao za večeru i smotuljak pisama bi progovorili o tome što jesu i što nisu Odgovorio sam da ne radim za nikoga, od žene, napravio zavežljaj i čekao što napravili, a potom bi ih predavali službe- nikomu ništa nisam nažao napravio, ži- će mi zapovjediti. Nedugo potom došao nim istražiteljima; tko je isušivao Lonjsko vim po kućnom redu, u duhu odsutan od je stražar i rekao mi da pođem s njim. i Jelas polje, obnavljao u ratu razrušene ove zbilje, jer bih poludio, ako već nisam. Izišli smo iz zatvorske zgrade u kojoj je luke i brodogradilišta, radio u rudniku Poštujem svakoga bez obzira na vjersku, bio moj IV. odjel i kroz glavna zatvorska Raša, gradio auto-cestu Zagreb-Beograd, političku i nacionalnu pripadnost, a ako vrata u park ispred zatvora. Stražar je išao željezničku prugu Šamac-Sarajevo, Novi je zločin osjećati se Hrvatom, onda sam iza mene i usmjeravao me kuda se trebam Beograd, hidroelektranu Lokve, bezbroj zločinac. Zaurlao je da je i on Hrvat i ne kretati, govoreći mi: „Naprijed, lijevo, de- tajnih podzemnih atomskih skloništa za osjeća se u ničemu uskraćen. Odgovorio sno“. krvoloka Josipa Broza i njegove sljedbe- sam mu da znam što me čeka, pa i ono Što sam mogao pomisliti doli da će me nike, Titovu vilu na Plitvicama, udbaško najgore, te ako hoće neka me barem saslu- negdje ustrijeliti. U tome smušenu stanju odmaralište hotel Piniju kod Zadra i bez- ša, pa radi što mora. došao sam do odjela Kula, koja je bila iz- broj toga drugoga? Sjeo je za stol, otvorio moj dosje i pra- dvojeni zatvor u kojem su robijali zatvo- Radili su to uglavnom hrvatski robija- ši i zarobljeni njemački civili i vojnici, zan papir, rekavši mi neka govorim. Ispri- renici raspoređeni na poljoprivredne rado- od kojih mnogi, nažalost, slobodu nisu čao sam mu pod kakvim uvjetima žive ve, na istovaru i utovaru robe u brodove i dočekali. Malo, gotovo ništa o ovome ne zatvorenici, posebice politički. Zapisao je rad na građevini. zna hrvatska javnost. O ovom ne govore, što sam rekao te je priopćio kako je došao Preuzeo me je drugi stražar i odveo u nažalost, ni oni koji su preživjeli mučenja iz Zagreba izvidjeti zašto sam se posvađao sobu u kojoj ću spavati. Rekao mi je da ću u izmještenim udbaškim zatvorima u koji- sa stražarom i u istinitost navoda iz žalbe raditi u građevinskoj grupi i da ću upute ma ih je UDB-a mučenjima i poniženjima mojih roditelja. Ustao je, hladno me po- dobiti ujutro na prozivci. Nisam vjerovao, prisiljavala da priznaju što im se stavlja gledao i rekao: „Marš van!“ Tu noć i iduće sanjam li ili je ovo zbilja. Bila je zbilja i na teret, te da potpišu pripremljene laž- dane nisam spavao, očekivao sam samicu zadnje mjesece robijanja odrobijao sam ne iskaze kojima su teretili sebe i druge. i sva mučenja koja moram podnijeti. u Kuli, radeći stručni posao u građevin- Koliko znam, samo je moj supatnik Ivan Prošlo je više od mjesec dana, kad u skoj grupi. Oko zatvora Kula bio je visoki Gabelica pisao o ovim grozomornim ud- moju sobu, u kojoj nas je bilo tridesetak, ogradni zid na kojemu nije bila postavlje- baškim zatvorima i mučenjima u njima. dođe odgojitelj („prevaspitač“). Predsta- na električna žica pod visokim naponom, Ne znam zašto se žrtve srame ili boje vio se, rekao je tko je i kazao kako je on kao u glavnom zatvoru iz kojega sam progovoriti i reći istinu. Većina je tek bila moj „prevaspitač“ i kako se nisam potru- izveden. Spavaonice nisu bile zaključa- iz dječačke dobi stupila u svijet odraslih, dio da se upoznamo. To je bio prigovor vane, iz njih se slobodno moglo izlaziti i bez ikakva su iskustva u odnosu s mili- što se nisam javljao na „raport“ te tako kretati se unutar ogradnoga zida. Straža s cijom, istražiteljima i sudom, nisu prošli dokazao, u suradnji s njim, da kazna po- psima bila je izvan ogradnoga zida. nikakvu pripremu za ilegalni rad, a većina

48 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Aktualno

za koja nema zaposlenja, a zanemarene su stručne škole koje školuju proizvod- na zanimanja kojih nedostaje na tržištu rada, nažalost, neke takve škole gotovo su ugašene. Stručni radnici otišli su raditi na Zapad gdje je bolja zarada, sigurniji i uljuđeniji život, a nove stručne radnike ne školujemo i sada na opustjelo doma- će tržište rada uvozimo radnike upitne stručnosti iz zemalja siromašnijih od nas, a plaćamo ih skuplje nego što smo plaćali svoje. Ovo zlo nije se dogodilo samo od sebe, provodi se smišljeno s nakanom rastaka- nja Hrvatske. Smišljeno je uništena in- dustrija koju smo imali, druga nova nije stvarana, sve je usmjereno na turizam koji je nesiguran, jer bilo kakav poremećaj na svjetskoj razini dovest će do sloma. S poljoprivredom isto je stanje kao s in- Odjel Kula dustrijom, štoviše, gore, jer država koja nema svojih proizvoda dostatnih za pre- se nije ilegalcima ni osjećala, nije ni sluti- i dosanjali san o slobodnoj Hrvatskoj, a hranu vlastitog stanovništva osuđena je la da bi mogli biti uhićeni i osuđeni. Što ih onda se je tiho, postupno i ustrajno uga- na propast. Eto, nažalost, ima onih koji sprječava da svjedoče kako su mučeni, za sio osloboditeljski stvaralački zanos. Oni Hrvatsku ne vole, kojima Hrvatska ne svaku ruku vezali su im lisice pa ih raza- bivši izmigoljili su iz skloništa, preuzeli valja i priželjkuju neku drugu Jugoslavi- upravljanje državom, a nositelje pobjede pinjali, vješajući ih na klinove učvršćene ju, novu tamnicu naroda, posebice našega u zid, a nogama nisu mogli doseći pod. otjerali u mirovinu, prepustili ih kafićima hrvatskoga. Ali, usprkos svemu, vjerujem Cigaretama su im spaljivali potkoljenice i i životnom ništavilu. u Božju providnost i žilavost hrvatskoga zapešća, dok se ne bi onesvijestili od bola, Sustavno se širi beznađe i negativi- pa nakon osvješćivanja mučenje nastavili. stičko ozračje, promiče se mišljenje da u naroda, dokazanu kroz našu burnu povi- Zašto ne svjedoče da su ih vezali za da- Hrvatskoj ništa ne valja, da je sve trulo i jest, koja će nas uzdržati. Opstat ćemo i sku tako da nisu mogli pomicati glavu i da se država raspada. Namjerno u „školi ostati svoji na svome, kako pjesnik zbori, tijelo, ugurali im lijevak u usta i nalijevali za život“ promiče se visoko obrazova- na svojoj hridi. (Fotografije snimio Ivan vodom, a kad više ne bi mogli gutati, gušili nje uglavnom neproizvodnih zanimanja Vukić 23. XI. 2008.) bi se; zašto ne svjedoče o bestijalnostima kojima su bili izvrgnuti? Zar je sramota svjedočiti da su pod mukama priznali ono što jesu i ono što nisu počinili. Kao žrtve, kako mogu trpjeti laži izrečene u Saboru, kad partijski jurišnici besramno veličaju bivši sustav i žale što nas više nije pobije- no, kad genocid nad Hrvatima u istočnoj Lici slave kao veličanstven antifašistički ustanak, kada im je oslobodilačka Oluja zločin, a crvena petokraka pod kojom se ubijalo u ratu, poraću i oslobodilačkome Domovinskom ratu simbol slobode, kad im je povijesni hrvatski grb s početnim bijelim poljem ustaški? Kad se oni tako ponašaju, što možemo očekivati od mje- rodavnih ustanova kojima je povijesno istraživanje zadaća, a poglavito od držav- nih povjesničara: Ive Goldsteina, Tvrtka Jakovine, Dragana Markovine, Hrvoja Klasića i drugih. U krvavome osloboditeljskom Do- movinskom ratu izvojštili smo pobjedu Zatvor Stara Gradiška, odjel Kula na kojem je autor robijao prije izlaska iz tamnice

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 49 In memoriam

U SPOMEN NA IVANA BRLEKA 1939. – 2020. i DRAGICU LAZAR 1940. – 2020.

hrvatske političke uznike, koji su pripadali skupini varaždinskih studenata i srednjoškolaca okupljenih u ilegal- noj organizaciji Nacionalna partija Hrvatske (NPH), s ciljem stvaranja samostalne države Hrvatske. Pripadnici organizacije otkriveni su i osuđeni 1959. godine u Varaždinu na kazne strogog zatvora do pet godina. Dragica Lazar je kao jedina djevojka u skupini odrobijala pet mjeseci istražnog zatvora, a Ivan Brlek je kao drugoop- tuženi osuđen na 4 godine strogog zatvora, što je u cijelosti odrobijao na Golom otoku. Uz ljubav prema domovini, bili su i zaljubljenici u svoj rodni grad. Počivaju u miru Božjem na prekrasnom Varaždinskom groblju.

Laka im bila hrvatska zemlja! HDPZ Podružnica Varaždin

U SPOMEN U SPOMEN

MARKO ĆAVAR JULIJANA MOSLAVAC 1956. - 2020. 1932. - 2020.

Laka mu bila hrvatska zemlja! Laka joj bila hrvatska zemlja! HDPZ – Podružnica Zagreb HDPZ – Podružnica Zagreb

50 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. Sažetak IN DIESER AUSGABE

eben einem Überblick über die und kam 1947 nach Argentinien, wo er in dem die jugoslawische Armee in die Stadt aktuellen politischen Entwick- der Hauptstadt Argentiniens starb. Er galt eingedrungen war. Nachdem in der ersten Nlungen in Kroatien aus der Fe- als einer der prominentesten kroatischen Welle prominente Priester, Gymnasialleh- der von Alfred Obranić und Zvonimir politischen Emigranten und war Vorsit- rer und Vertreter der lokalen Elite getötet Jonjić stellen wir in dieser Ausgabe einen zender der Kroatischen Republikanischen worden waren, ging die Vergeltung wei- Text von Dr. Ivo Korsky aus dem Jahr Partei nach dem Tod ihres Gründers Ivan ter, so dass Bićanić, der damals noch ein 1956 über das Verhältnis von Christen- Oršanić (1904-1968), eines der Führer Junge war, ein Foto der letzten Generati- tum und Nationalismus vor. Der Autor der katholischen Vorkriegsbewegung in on der Abiturienten vor der Restauration des Textes, Ivo Korsky (1918-2004), ist Kroatien sowie des hohen Staatsbeamten ein Spross der kroatischen Familie jüdi- im Unabhängigen Staat Kroatien. Korsky Jugoslawiens mitveröffentlicht. Nur drei scher Herkunft aus Osijek. Bereits Mitte war jahrzehntelang auch Herausgeber der junge Abiturienten traten ihre Reifeprü- der 1930er Jahre war er im öffentlichen Parteizeitung Republik Kroatien (Repu- fung an, alle anderen wurden getötet. Leben Kroatiens präsent: als katholi- blika Hrvatska). Er hat mehrere Bücher * scher Aktivist, Mitglied der Marianischen und eine Reihe von Artikeln veröffent- Akademiker-kongregation, Mitglied des licht, und in diesem Text, den wir heu- Chefredakteur Tomislav Jonjić schreibt Universitätsrats der Matica hrvatska und te bringen, erklärt er, wie die Kritik am Mitglied einer Reihe kroatischer nationa- über das Projekt “Kroatische Emigranten- Nationalsozialismus, die von den Christ- listischer Organisationen, darunter auch zeitschriften in 60 Büchern” und bringt demokraten zu hören ist, eine Folge des illegaler Organisationen, die als Zweige einen 1947 von Slavko Kvaternik im politischen Opportunismus und des Her- der Ustascha-Bewegung tätig waren, dem Kerker geschriebenen und 1949 von der einfallens auf positivistische und marxis- Korsky bereits Ende 1935 beitrat. Er wirk- tische Denkfallen ist. kroatischen Emigrantenzeitschrift Glas te an katholischen und nationalistischen sv. Antuna (Die Stimme des Hl. Anto- Publikationen mit und wurde mehrmals * nius) in Buenos Aires veröffentlichten inhaftiert. Während des Zweiten Welt- Brief. Mit dem Hinweis, dass es keinen krieges war er Mitglied der Ustascha-Mi- Ivan Vukić veröffentlicht seine Er- unwiderlegbaren Beweis für die Echtheit liz und Richter am Militärgericht, und bis innerungen aus dem Gefängnis in Stara zum Ende des Krieges erlangte er den Gradiška, und Prof. Nikola Bićanić be- dieses Briefes gibt, bringt der Autor Ar- Rang eines Ustascha-Hauptmanns. Im schreibt das Massaker an seinen Mitbür- gumente vor, die dennoch dafür sprechen Mai 1945 wanderte er aus Kroatien aus gern in Gospić im Frühjahr 1945, nach- würden. Gleichzeitig weist er auf den historiographischen Wert dieses Doku- ments hin, angesichts der Tatsache, dass Kvaternik gegen Ende 1918 ein hochran- giger österreichisch-ungarischer Offizier und einer der verdienstvollsten für die Befreiung von Međimurje, einer Provinz im äußersten Nordwesten Kroatiens, war. Am 10. April 1941 proklamierte Kvater- nik den Unabhängigen Staat Kroatien, aber im Herbst 1942 wurde er von allen hohen Positionen, die er innehatte, abbe- rufen. Die Alliierten lieferten ihn 1946 an das kommunistische Jugoslawien aus, wo er, wahrscheinlich im Juni 1947, nach einem manipulierten Prozess hingerichtet wurde. Die Jahrzehnte später veröffent- lichten verschiedenen Dokumente und politischen Äussagen, die 1946/47 im Ge- fängnis entstanden worden waren und die ihm zugeschrieben werden, stimmen im Wesentlichen nicht mit dem 1949 in der Zeitschrift Glas sv. Antuna veröffentlich- Rab ten Brief überein.

br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. 51 Sažetak IN THIS ISSUE longside texts regarding current be one of the most distinguished Croatian a photo of high school graduates in the political movements in Croatia political emigrants, and he was a presi- last generation before the reconstruction Aby Alfred Obranić and Zvo- dent of the Croatian Republican Party af- of Yugoslavia. Only three male graduates nimir Jonjić, this issue contains a text ter the death of its founder, Ivan Oršanić lived to see their maturity, all others were by dr. Ivo Korsky from 1956, regarding (1904-1968). Oršanić was spearheaded killed. the relation between Christianity and na- the pre-war catholic movement in Cro- tionalism. The author, Ivo Korsky (1918- atia, and was a high state official during * 2004), stems from a Croatian Jewish the Independent State of Croatia. Korsky family from Osijek. In the mid-1930s he edited the party paper called Republika The editor-in-chief Tomislav Jon- joined the Croatian public life as a catho- Hrvatska (Republic of Croatia). He also jić writes about the project „Croatian lic activist, a member of the Mary’s Con- published several books and a number of Emigrant Periodics in 60 Books“, and brings a letter written by Slavko Kvater- nik whilst in prison in 1947, which was published in 1949 by the Croatian emigrant paper Glas sv. Antu- na (The Voice of St. Anthony) in Buenos Aires. Even though there is no conclusive evidence about the authenticity of that letter, the author lays arguments to suggest its authenticity. At the same time, he points to the historiographi- cal value of that docu- ment, since Kvaternik Križevci was a high-ranking Austro-Hungarian gregation of Academics, member of the articles, and in this text he explains how officer and one of those who was instru- University board of Matica hrvatska and the critique of nationalism, which can be mental in the liberation of Međimurje, a a member of a number of Croatian na- heard from christian-democratic ranks, is province in northwest Croatia, in 1918. tionalist organizations (even illegal ones), a result of political opportunism and posi- Kvaternik declared the Independent State tivitic and Marxist mind traps. which acted as exponents of the Ustasha of Croatia on April 10th 1941, but was movement, which Korsky already joined * relieved of all high duties in the autumn in late 1935. He published in catholic and of 1942. The Allies extradited him to nationalist publications, was detained Ivan Vukić publishes his memories communist Yugoslavia in 1946, where he multiple times, and during the war he was from Stara Gradiška prison, and prof. was killed probably in June 1947, after a a member of the Ustasha Militia and a Nikola Bićanić describes the massacre of political show trial. Decades later, differ- judge of the military court. At the end of his fellow citizens of Gospić in the spring the war he held a rank of captain of the of 1945, after the Yugoslav Army entered ent documents and statements written in Ustasha Militia. He withdrew from Cro- the town. After killing reputable priests, prison in 1946/1947 are attributed to him, atia in May 1945, and in 1947 he came teachers from the gymnasium and mem- which are essentially incoherent with the to Argentina, where he lived in the capi- bers of the local elite, the killing went on. letter published by The Voice of St. Antho- tal until his death. He was considered to Bićanić, who was a boy at the time, brings ny in 1949.

52 br. 284, srpanj/kolovoz/rujan 2020. zuiaj rotlhkjg iai ofnlši "oiesi" rvpsm(1948.) pravopisom ("korijenskim") morfonološkim pisanih knjiga preostalih Izluèivanje