L 33-115

16' OToeAe 14' I!!!I III 18[" .F ILl 20' PJ • Iii IBi~ ~ Iil!II , ~ 111[46' I MII ·U22' ~. l1' ~ ~:J E '. .eirlll ~. iii 1h AAO 6 l. 11 II ,. '~ II c:: ~ ~Ii", i. ~ ii1 1l!!!l1 •• II G:J .I!'I. 1:\I:I:!Jiii1:!liI 16 <> I,; 1I:!l:~ II .. rm 11:~ =. lEi! .. ~4Z' III~= 20' I'J •• I "" I~ !III'l 18 0 1~!!Iii!. !!!! 22' Socijalistii:ka Federativna Republika Jugoslavija

OSNOVNA GEOLOSKA KARTA 1: 100000

TUMAC za list

OTOCAC K 33·115

Beograd 1976. REDAKCIJSKI ODBOR:

Prof. dr Milorad Dimitrijevic Prof. dr Stevan Karamata Dr Boris Sikosek Dr Dobra Veselinovic

IZdaje Savezni geoloski zavod, Beograd Naklada od 500 primjeraka kao sastavni dio primerka lista karte s kojom se stavlja u omotnicu od plastike

Tisak: "PRIVREDNI PREGLED", Beograd, Marsala Birjuzova 3 -

KARTU I TUMAC IZRADIO

INSTITUT ZA GEOLOSKA ISTRAZIVANJA ZAGREB 1970.

Autori karte: 1. VELlC, S. BAHUN, B. SOKAC, 1. GALOVIC Autori tumaca: B. SOKAC, S. BAHUN, 1. VELIC, 1. GALOVIC SADittA]

UVOD ...... 1 KREDA ...... 24 GEOGRAFSKI PREGLED ...... 1 Donja kreda 24 PREGLED DOSADASNJIH ISTRAZI- Dolomiti ...... 24 VANJA ...... 8 Vapnenci i vapnenjacke breee 25 PRIKAZ opeE GRADE TERENA 11 Gomja kreda ...... 25 OPIS KARTIRANIH JEDINICA 17 Dolomiti i dolomitne brece 25 TRIJAS ...... 17 Vapnenci ...... 26 Srednji trijas ...... 17 Vapnenci ...... 26 Ladinik ...... 17 PaIeogen ...... 26 Vapnen.ci i dolomil1 ...... 17 VapnenjaCke breee, konglomerati i Tufovi i tufitieni klastiti ...... 17 vapIlenci ...... 26 Gomji trijas ...... 18 KVARTAR ...... 27 Breco-konglomerati i tufitieni kJas- Pleistocen ...... 27 titi ...... 18 GiaciofluvijaIni sedimenti 27 Dolomiti ...... 19 Proluvij ...... 27 JURA ...... 19 Deluvij ...... 27 Lijas ...... 20 Holocen ...... •...... 27 Vapnenci i dolomiti ...... 20 Organogeno-barski sedimenti ... . 27 Vapnenci i dolomiti ...... 20 Aluvij ...... 27 Vapnenci i dolomiti ...... 20 TEKTONIKA ...... 28 Doger ...... 21 Tektonska jedinica Velebit ...... 28 Vapnenci i dolomiti ...... 21 Tektonska jedinica Velika Kapela- Dolomiti i vapnoviti dolomiti ... . 21 Senjsko Bilo ...... 28 Maim ...... 22 Tektonska jedinica Licko sredogorje .. 31 Donji maIm ...... 22 Tektonska jedinica MaIa Kapeia-PIje- ""1 Vapnenci i dolomiti ...... 22 sivica 31 Gomji maim ...... 22 PREGLED MINERALNIH SIROVINA .. 32 Klipeinski vapnenci ...... 22 Pseudogrebenski vapnenci 23 Gradevni kamen ...... 32 Dolomiti ...... 23 POVIJEST STVARANJA TERENA ....•• 34 Dolomiti sa Ieeama vapnenaca 24 LITERATURA ...... 37 U v 0 0

Izrada Geoloske karte lista Otocac-lOl pocela je 1962. godine, pa je s prekidima trajala do 1969. godine, kada su zavrseni· terenski radovi. Topografska osnova mjerila 1 : 25000, na kojoj je izveden najveti dio terenskog rada, izuzevsi dva lista - Senjsko bilo i Meinice - dobivena je fotogrametrijskim poveeanjem podloge M 1 : 50000, reproducirane 1951. go dine u GIJA prema materijalu iz 1935. godine. Prije spomenuta dva lista odnose se na nove Rh-karte, na koje je naknadno prenesena i sva prethodna grafika. Radove su izveli clanovi Instituta za geo­ loska istrazivanja i Geolosko-paleontoloskog zavoda Prirodoslovno-matematickog fakulteta u Zagrebu. Kompleksan rad izrade Geoloske karte obuhvatio je veti broj suradnika s razliCitim sudjelo­ vanjem u terenskim i kabinetskim istrazivanjima. U terenskom radu sudjelovali su: S· Bahun, I. GaIovic, B. Sokac i I. Velie, dok su u radovima na pojedinim dije10vima terena povremeno sudje1ovali: Lj. BabiC, I. Gusie, A. Milan i J. ZupaniC. Uz geologe-kartografe, u kabinetskoj obradi sudjelovali su sedimentolozi, petrografi i drugi, koji su obradili pojedine probleme uze specijalnosti. Mikropaleontolosku obradu uzoraka izvrsili su: S. Bahun, M. Grimani, I. Gusie, L. Nikler i B. Sokac, a sedimentolosku i petrografsku obradu izvrsili su: B. Scavnicar, A. Susnjara i I. Vrsalovic-Carevie. Kvartame naslage obradio je M. Malez. Sjedinjavanje terenskih i kabinetskih radova, odnosno obradu tumaca, te izradu geoloskih karata i ostalog grafickog materijala izvrSili su: S. Bahun, I. GaloviC, B. Sokac i I. Velie. Tekst tumaca je pripremio za tisak D. Veselinovic, a strueno-tehnicko uredenje karte izvrsio je Z. Pavlovic.

GEOGRAFSKI PREGLED

List Otocac-l010buhvaca podrucjeizmedu 15°00' i 15°30' istoene duzine, te 44°40' i 45°00' sjeveme sirine po Greenwich-u i sadrzi 16 karata 1 : 25000, pokrivajuCi ukupno 1480 km2 povrSine. Citavo podrucje koje obuhvaca list Otocac ima planinsku morfologiju, osim zarav­ njenih terena uz tokove Like i Gack,e, koje protjecu kroz krska polja (Lipovo polje, Gacko polje, Svicko polje, Srpsko polje, Kompolje i Gusie-polje). Vode rijeka Like i Gacke, kao i njihove pritoke, iskoriscavaju hidroelektrane Sklope i Senj.

5 Si/~ (S

SI. 1. Geografski polozaj Iista Otocac. Geographic position of the sheet Otocac. reorpaqmqeCKOe nOJIomeHHe JIHCTa (}roqal\.

6 -

Planinski masiv Velebita proteze se zapadnim dijelom lista, a izgraduju ga planinska bila: Senjsko i NadZak bilo, zatim Hajducki kukovi (1650), Rozanski kukovi (1678), Veliki Kozjak (1620), Veliki i Mali Rajinac (1667 i 1699), kao i manje kose s visinama od 800 do 1000 metara. Sjeveroistocni dio lista zahvaca Malu Kapelu s vrhovima: Veliki Lisac (1131), Veliki Javornik (1141), Smrcevac (1132), Krivi Javor (1204), dok ostal0 podrucje izgraduje Licko Sredogorje s vrhovima izmedu 700 do 1300 metara. Sjeverno podrucje iznad Gackog polja je nesto nize, a isticu se vrhovi: Ostrovica (750), Urn (795), Klanac (972) i Zorin (829 m). Na podrucju ovog lista izrazen je fenomen krsa, od skrapa, uvala, vrtaca, spilja, krskih polja, ponora, rijeka ponornica, estavela i drugih do ljutog krsa. Izuzevsi tokove najpoznatijih ponomica Like i Gacke, koje su hidroenergetski iskoriscene, a time i djelomieno regulirane, te Velikog i Malog vrela, Licke J esenice, potoka Bakovac i neko­ liko manjih izvora, cjelokupno je podrucje siromasno vodom i dobrim dijelom vezano na pa­ davinske vode.

Biljni svijet zastupan je bjelogoricom i cmogoricom, Ciji raspored zavisi 0 klimatskim uvjetima ostre kontinentalne klime. U planinskim podrucjima dominira mjesovina suma cmogorice i bjelogorice, dok u nizim podrucjima. uglavnom prevladava bjelogorica. U krskim poljima, uz vodene tokove smjestena su veca naselja: Otocac, Licko Lesce, Vrhovine, Donja i Gomja Svica, Donji i Gomji Kosinj, Licka Jesenica, kao i niz drugihmanjih; mjesta· Sva su ova mjesta povezana mrezom prometnica. Kroz ovo podrucje prolazi zeljeznicka. pruga Zagreb-Split, te asfaltni put Zagreb-Gospic i odvojak preko Otocca u Senj. Otocac je glavno pospodarsko i politicko srediste ovog dijela Like, i raskrsnica nekoliko putova: Otocac-Senj, Otocac-Krasno-Sv. Juraj, Otocac-Brinje i Otocac-Licka Jesenica. Osim ovih putova, postoji nekoliko 10kalnih cesta, koje vezu manja mjesta na ovom podrucju.

7 PRIJEGLED DOSADA~NJI H ISTRAilVANJA

Prvi podaci 0 geologiji ovog podrucja potjecu od austrijskih geologa F. Foetterle-a, F. Hauer-a, G. Stache-a iz druge polovine proslog stoljeca. Prema njihovom prikazu pretemo su zastupane nasla;ge mezozoika, dok je tercijar razvijen u manjoj mjeri. F. Hauer (1868-1871) na Preglednoj geoloskoj karti Austrougarske monarhije u ovom pod­ rucju izdvaja naslage karbona, donjeg i srednjeg trijasa, te gomju kredu. Na geoloskoj karti Stache-a (1889) nema znacajnijih promjena. R. Schubert (1910) i M. Salopek (1914) iznijeli su misljenje 0 autohtonoj gradi Velebita. Detaljniji geoloski prikaz ovog podrucja dao je F. Koch (1911-1916). Svoja istrazivanja sje­ dinio je u tumacima i geoloskim kartama listova: Karlobag-Jablanac (1929) i Senj-Otocac (1932-1933). Na karti Karlobag-Jablanac, koja sjevemim dijelom zahvaca jumi dio lista Otocac, izdvaja naslage srednjeg i gomjeg trijasa, a u normalnoj superpoziciji slijedi donji, srednji i gomji lijas, te gomja jura, doger i maIm. Istocno, razvijena je donja i gomja kreda u facijesu vapnenaca i dolomita. Analogno su prikazane naslage i na karti Senj-Otocac, koja se sjevemo nadovezuje na prethodnu. U struktumom pogledu Koch smatra, da je izdizanjem Velebita stvoren niz paralelnih, sekundarnih bora, uzduz kojih je u isto vrijeme dosl0 do 10- mova. Takvim 10mom odvojeno je Senjsko bilo od Nadzak bila, i njime je uvjetovan postanak krasanske doline. Otpori uvjetovani pojavom eruptiva u Senjskoj dragi i Baskim Ostarijama, prema njegovom misljenju, zakrenuli su Velebit u smjer sjever-jug. Glavnina pokreta, smatra F. Koch, javila se je u gomjem tercijaru. Za hidrogeoloske prilike, smatra Koch, znacajan je rasjed kroz dolinu Krasno, kojim su ne­ propusne naslage rabelja spustene, tvoreCi nepropusnu barijeru za vode Like i Gacke. Lika, koja ponire u Lipovom polju, tece podzemno u smjeru sjeverozapada, te se njezine vode javlja u vruljama uz obalu juzno od Sv. Jurja. Podzemni tok Gacke usmjeren je Senjskim bilom prema jugu, i vjerojatno se spaja s vodama Like. J. Poljak (1929) je dao geomorfolosku podjelu krsa na kontinentalni i primorski, temeljenu na proucavanju krskih osobina u Lici i na Velebitu. B. Bauer (1934, 1935) je zakljuCio, da se u podrucju Jezera nalaze oblutci u velikim ponikvama zaobljenih grebena kao ostaci jezera, a posljedica su rada ledenjaka za vrijeme pleistocena. Iako gibanje ledenjaka nije bilo veceg zamaha, ipak je prelazilo na sjeveroistok preko ruba pla:oa. Na podrucju PlasCice istoCno od Brinja J. Poljak (1938) je prvi ustanovio prominske naslage u Lici. Godine 1947. J. Poljak je isticao, da prema misljenju J. Cvijica u Dinaridima nije bilo

8 ~,plato-ledenjaka" i da se je u podrucju J ezera, 1edenjak kretao na jugoistok i jugozapad. Konglo­ merati su prema njemu posljedica otapanja snjeznika, a ne 1edenjaka. Novija geo10ska istrazivanja izvrSena su od 1953. godine za HE Senj u podrucju rijeka Like i Gacke. Od tada, sVake godine vrsena su sistematska geoloska i hidrogeoloska istrazivanja, najprije opcenito, za Citavo podrucje, a zatim za pojedine dijelove terena, koji bi mogli doCi u obzir za akumulaciju. Rezultati tih istrazivanja nalaze se u geo10skim izvjestajima J. Poljaka, I. Crno1atca, A. Milana, S. Bahuna, L. Bojanica, F. Fritza i A. MagdaIenica. U izvjestaju J. Poljaka (1953) u stratigrafskom i strukturnom izgledu nema promjena u odnosu na kartu F. Koch-a. Detaljnije su istrazene povrsinske vode, kao i krska polja. J. Poljak zak1ju­ cuje "da podrucje donjeg toka Like i Gacke ne zadovo1javaju u pogledu vodnih koliCina zbog razlomljenosti i vrlo razvijenog krsa". Stanovite akumulacije moguce su na Lici od Mlakve do mosta u Donjem Kosinju i u Gusic po1ju, ali je potrebno izvrsiti istrazna busenja. J. Poljak (1954a, b) je dao detaljan opis korita Like i okoline, zakljucujuCi, da je akumulacija moguca sarno u kanjonu Like, dok je za podrucje Gacke m0/lUCa jedino u Gusic-polju. Istrazivanja doline potoka Bakovac, po J. Poljaku i A. Magdalenicu (1956) rezultirala su zak­ Ijuckom, da do1ina nije pogodna za akumu1aciju, s obzirom da niz ponora osiromasuje povr­ sinski tok. To isto je ustanovio i J. Poljak (1957), potvrdujuCi i nemogucnost akumulacije u Kosinjskom po1ju. I. Crno1atac i A. Milan (1957) konstatirali su, da dio donjokrednih breca pripada prominskim naslagama, a 1959. godine ih je detaljno opisao kao i njihov odnos prema starijim nas1agama. Na temelju rezultata vremenski starijih istrazivanja, L. Bojanic, A. Milan i S. Bahun (1951, . 1959) utvrdili su ove brece, i njihov utjecaj na strukturnu i hidrogeolosku gradu terena. Geolosku kartu s deta1jnijim i novim strukturnim podacima sireg podrucja donjeg toka Like dao je L. Bojanic sa suradnicima (1960). Na liniji od Gornjeg Pazarista do Stirovace, pa prema do1ini Bakorac sedimenti trijasa i jure izgraduju dio sjeveroistoCnog krila Ve1ebitske antikIinaIe. Ovome bi u dolini Bakovca unutar jurskih nas1aga odgovara1a veoma raz1om1jena sinklinala, koja se gubi na rasjedu I-Z, a kojim je uvjetovana Bakovacka dolina. Od zapadnog ruba Lipovackog po1ja do Apatisanske Dulibe razvijena je donjojurska antiklinala, koja se proteze prema sjeverozapadu, a tektonski je raz- 10mljena. IstoCno od rijeke Like zbog pokrivenosti brecama nisu utvrdene kredne strukture i time je ostao nerijesen problem odnosa jura~kreda. S. Bahun (1960, 1961, 1962) vrSio je determinaciju busotina na podrucju donjeg toka Like i Gacke i interpretaciju profila tunelskih trasa. Pri1ikom interpretacije busotina u Gornjem Kosinju (1962) dokazao je da je deb1jina prominskih naslaga preko 300 metara. Tektoniku sireg podrucja Like i vecoj iIi manjoj mjeri razmatra1i su K. Petkovic (1958) i B. Sikosek (1958). Obojica stoje na stanovistu, da Ve1ebit pripada navlaci zone Visokog krsa. Ovo mis1jenje isticali su kasnije B. Sikosek & W. Medwenitsch (1965). L. NikIer, B. Sokac i 1. Ivanovic (1965), koji, kao i ranije spomenuti autori smatraju, da je Velebit jednostavne i autohtone grade. S. Bahun (1963) istraiivao je okolicu Donjeg Pazarista, osvrcuCi se posebno na prominske sedi­ mente u podrucju izmedu Donjeg pazarista, Perusica i Otocca i predlozio, da se takav tip pro­ minskih sedimenata prozove "Jelar-nas1age". A. Milan (1965) kore1irajuCi maIm Licke P1jesivice, Senjskog bila i jugozapadnih padina Ve1ike Kape1e, konstatira, da u donjem malmu nema znatnijih razIika, dok u gomjem malmu postoji znacajna facijelna diferencijacija (litoloska i faunisticka). Donji maIm izgraduju us10jeni vap­ nenci s kladokoropsisima, a horizontalno se izmjenjuju s dolomitima i sadrie grebensku faunu koralja, malih diceratida, hetetida i dr. Na Senjskom bilu i na jugozapadnim obroncima Velike

9 Kapele gomji maIm je razvijen u facijesu vapnenaca s dasikladacejama iIi u grebenskom faci­ jesu. Grebenski vapnenci sa sferaktinidima i krupnim diceratidima, koji se lateralno izmjenjuju s klipeinskim vapnencima, leze na kladokoropsis vapnencima. LemeSki slojevi pripadaju gornjem kimeridzu i donjem titonu, dok facijes dolomita dolazi u Citavom rasponu gornjeg malma. Vapnenci sa Salpingoporella annulata odgovaraju titonu i dijelom donjoj kredi. U periodu opsefuih istrazivanja poduzetih u vezi s izgradnjom HE Senj izmedu 1955. i 1965. godine izvrsena su inzenjersko-geoloska snimanja tunela, raskopa i galerija; detaljna inzenjersko­ geoloska, hidrogeoloska i speleoloska kartiranja, te detenninacije jezgri mnogobrojnih busotina. Tako dobiveni rezultati ne mogu, medutim, imati vece znacenje u regionalnom smislu, jer se odnose na uze podrucje akumulacije Kruscica, a dobiveni su namjenskim i specijalistickim istrazivanjima. Posebno se to odnosi na veliki broj busotina, koje su zbog male dubine (uglav­ nom oko 100 m) ostale u klastitima tercijara, tako da osim hidrogeoloskog, drugog znacenja nemaju. Izuzetak predstavlja busotina B-75, u kojoj su na dubini od 285 m fosilno dokumen­ tirani tercijami klastiti, tako da se sa sigurnoscu moze reCi da njihova debljina u podrucju danasnje brane Sklope prelazi 300 metara.

10 PRIKAZ OPCE GRAt>E TERENA

U masivu Velebita, koji se protde zapadnim rubom lista Otocac, otkrivene su naj­ starije naslage ovog podrucja. Zastupane su razvojem ladinika na jugozapadnom dijelu, koji se nastavlja sa susjednog lista Gospic. Nezavisno od toga, sto je najstariji dio trijasa predistavljen Iadinikom, okolna pod­ rucja - Senjska Draga na listu Rab i juzno Velebt na listu Gospic - upucuju na to, da su u dubljim dijelovima ovog masiva razvijeni i niH dijelovi trijasa, pa i mladi paleozoik s karakteristikama i odnosima prikazanim u tumacu lista Gospic i Rab. Na temelju toga, moguce je pretpostaviti kontinuiranu sedimentaciju iz anizika u ladinik, koji je otkriven u razlomljenoj antiklinali Stirovace i antiklinalnom zatva­ ranju trijasa uz rasjed u podrucju Bakovca. U ladiniku dominira karbonatna sedimentacija, karakteristicna za njegov razvoj u sirem podrucju, koja rezultira razvojem biokalkarenita, bioakumuliranih vap­ nenaca, rijetko i kalcilutita. Uvjetima plitkomorske sedimentacije odreden je i fosilni sadrZaj, mjestimicno s brojnim primjercima vapnenih alga, ogranicenih na svega nekoliko vrsta, medu kojima je za - odredivanje ladinicke starosti - najznacajnija Diplopora annulata. Mjestimicno izrazitija vulkanska aktivnost tijekom ladinika, uvjetovala je lokalni razvoj piroklastita zapadno do Bakovca. U dobro uslojenim naslagama izmjenjuju se clanovi razlicite veliCine zrna - od sitnozrnastih tufova do krupnozrnastih vul­ kanskih breca. Primjese cestica i ulomaka vapnenaca variraju od akcesornih koli­ cina u tufovima do znacajnijih kolicina u tufitima. Daljnji porast broja ovih cestica i njihova prevlast nad vulkanogenim materijalom dovela je do razvoja tufiticnih karbonatnih sedimenata. Na prijelazu srednjeg trijasa u gornji trijas ovo je podrucje bilo zahvaceno emer­ zijom, tijekom koje je doslo do mjestimicno intenzivne erozije ladinika, a time i raz­ voja paleoreljefa, na koji su u promjenIjivoj debljini talozeni klastiti gornjeg trijasa. Pocetak talozenja. klastita; obiljden je mjestimicno transgresivnim vapnenim breco­ -konglomeratima. Na ovima, iii izravno na ladinickoj podlozi slijede finozrnastiji, najceSce hibridni sedimenti, tufiti, u kojima uz vulkanogeni materijal nalazimo i materijal sedimentnog porijekla. Asocijacija ovih naslaga oznacena je izmjenom tufiticnih lapora, pjeScenjaka i sitnozrnih breco-konglomerata, najcesce izrazite crvene boje. Njihova pripadnost gornjem trijasu pretpostavljena je zbog kontinuiteta s dolomitima gornjeg trijasa, koji im Ide u krovini, a u koje ove naslage postupno prelaze sve cescim uloscima dolomita u njihovim zavrsnim dijelovima. Pojavom dolomita obiljden je pocetak dugotrajne karbonatne sedimentacije mezozoika. U pogledu teksture, strukture i sastava to je isti tip dolomita, koji je ustanovljen u gornjem trijasu ostalih podrucja Like i Gorskog Kotara, 8tO pretpostavlja region aInu

11 genetsku vezu u sirokom podrucju s ujednacenim fizicko-kemijskim uvjetima sedi­ mentacije. Osim toga sto su dolomiti ustanovljeni u krovu spomenutih klastita, u siroj okoIici Stirovace i Jasenovca, javljaju se jos i u podrucju Vratnika. Dobro su uslojeni i Iito­ loski lako se mogu prepoznati nacinom trosenja. Pripadnost trijasu odredena je nalaskom vapnenih alga u produzetku njihove zone na susjednom listu Gospic. Iz kontinuiteta s donjim Iijasom, moze se zakljuciti, da su razvijeni i najvisi dijelovi gornjeg trijasa. Postupni prijelaz trijasa u juru obiljden je pojavom vapnenaca, koji vise prevladavaju u podrucju Velebita, njegovom podnoiju i sjevernom dijelu lista, dok za razliku od ovoga,.. u razvoju visih dijelova jure istocnog podrucja, prevladavaju dolomiti . Donji je Iijas znacajan po izmjeni dolomita i vapnenaca u niiim dijelovima, dok prema visim nivoima, vapnenci potiskuju dolomite. Stratigrafsku pripadnost do­ kazuju vapnene alge Petrascula heraki i P. illyrica, ili je pak ona definirana superpo­ zicijskim polozajem. Srednji lijas, pretdno vapnenog razvoja, u ovom dijelu Velebita mjestimicno je u nizim dijelovima obiljden i nesto intenzivnijim razvojem dolomita. Prve pojave litiotida, koje nalazimo u vise nivoa, dijele ga od donjeg lijasa, sto potvrduje i brojna mikrofosilna zajednica u kojoj su od posebnog znacanja lituolidlif 'foraminifere. Pocetak gornjeg lijasa oznacen je pomanjkanjem litiotida i gotovo potpunim po­ manjkanjem mikroorganizama te litoloskim razvojem plocastih, mjestimicno izra­ zito mrljastih vapnenaca. U vapenncima ponegdje su razvijeni i ulosci dolomiti­ ziranih vapnenaca i dolomita, od kojih su ovi posljednji katkada nesto deblji na granici s dogerom. Vapnenci su u glavnom kalcilutiti (mikriti), kod kojih je mrljasti izgled uvjetovan mjestimicnom dolomitizacijom i mrljastom koncentracijom inace dispergirane glinovite komponente. Pripadnost gornjem lijasu pretpostavljena je njihovim superpozicijskim polozajem. Na plocastim vapnencima iii dolomitima njihovog zavrsnog dijela Ide deblje uslo­ jeni vapnenci dogera. U vapnencima su razvijeni i dijagenetski dolomiti u obliku ulozaka iIi manjih leca. Sporadicno, ali nesto intenzivnije pri zavrSetku dogera opa­ zene su i intraformacijske vapnene brece. Za razliku od nizih dijelova, gdje su utvr­ dene malobrojne perzistentne mikroforaminifere, gornji doger obiljdava fosilna zajednica, u kojoj, pored drugih vrsta, Selliporella donzellii odreduje sigurnu pripad­ nost dogeru. Sjeverno od Vrhovina, pretpostavlja se, razvijen je doger iskljucivo u facijesu' dolomita. U razvoju malma mogu se razlikovati dva karbonatna facijesa: jedan pretdno vap­ neni u zapadnom, i drugi dolomitni u istocnom podrucju lista. U vezi s tim je i mo­ gucnost podjele malma na donji i gornji u vapnenom razvoju, i cjeloviti prikaz dolo­ mitnog facijesa. Donji maIm, kojega je bilo moguce odvoJiti u zapadnom podrucju, nastavlja se na doger razvojem vapnenaca iIi tek ponegdje dolomitiziranih vapnenaca. Litoloski, iako cesto identican dogeru, razlikuje se od njega fosilnim saddajem, za kojega je znacajno prisustvo vrste Cladocoropsis mirabilis (u velikom broju). Kako ova vrsta pre­ lazi i u vise dijelove, od ostale zajednice provodnom se vrijednoscu izdvaja vrsta Macroporella sellii. Pri zavrsetku donjeg malma mjestimicno su razvijene i vapnene brece, nesto intenzivnije u onim podrucjima, gdje vise dijelove malma transgresivno pokrivaju mladi sedimenti tercijara. Sedimentacija karbonatnih stijena kontinuirano se nastavila i u gornjem malmu, gdje prevladava razvoj tanje uslojenih vapnenaca i dolomitiziranih vapnenaca, rijetko

12 SI. 2. Pregledna geoloska karta. Generall';;"" ~"u,ug,c map. u630pmuI reoJIorlitIeckaH KapTa.

Q Kvartar. Quaternary. qeTBepTJPIHaH CHCTeMa. Pg,Ng Tercijar. Tertiary. TperntIHaH CliCTeMa. Kz Gornja kreda. Upper Cretaceous. Bepxmdl: MeJI. Kl Donja kreda. Lower Cretaceous. Hmrondl: MeJI. J3 MaIm. MaIm. MaJlbM. J2 Doger. Dogger. ,Uorrep. h Lijas. Liassic. JIeilac. T3 Gornji trijas. Upper Triassic. BepXllHil TPliac. Tz Srednji trijas. Middle Triassic. Cpewmil "'J?liac.

13 i dolomita s brojnim ostacima vrste Clypeina jurassica, koja uz litoloike osobine daje osnovnu karakteristiku facijesu klipeinskih vapnenaca. U ovom Iokainom i ogra­ nicenom rasprostranjenju na Senjskom bilu i njegovom sjeveroistocnom podnozju, te u cijelom sjeverozapadnom rubnom podrucju klipeinskim vapnencima bocno odgovaraju pseudogrebenski vapnenci s hidrozoima i koraijima. U istocnom dijelu lista cijeli je maIm zastupan dolomitima s rijetkim uloscima iIi Ieeama vapnenaca, koji su nosioci nekih vee prije navedenih provodnih mikrofosila malma. Karbonatna sedimentacija nastavlja se kontinuirano i u donju kredu. Medutim, u sjevernoj polovini terena previadavaju krupnokristalinicni jednolicni dolomiti, tako da je granica izmedu malma i donje krede samo pretpostavijena. Konkordantno na dolomitima Ide vapnenci jednolicnoghabitusa, homogene i finozrnaste struk­ ture. U njima se mjestimicno nalaze uloici vapnenjaCkih breca iii listieavih vapne­ njackih Iapora. S druge strane, na juznoj polovini terena razvijene su, kroz citavu donju kredu, vapnenacke brece i kalkareniti u kojima ima ulozaka finozrnastih vap­ nenaca. U oba podrucja je donjokredna pripadnost dokazana odgovarajueim pro­ vodnim fosHima, kao sto su: Salpingoporella dinarica, Munieria baconica, Orbitolina (Palor­ birolina) lenticularis i dr. Prijelaz iz donje u gornju kredu, obiljden je pojavom krupnokristalinicnih i vap­ novitih dolomita, te dolomitnih i vapnenackih breca, koje, u sjeveroistocnom dijeIu, pokazuju znakove transgresivnog poIozaja na donjokrednim vapnencima, dok je u ostalim podrucjima taj prijelaz kontinuiran i konkordantan. Prema fosilnim na­ Iascima u neposrednoj krovini i podini pretpostavljeno je, da ove nasiage pripadaju donjim dijelovima cenomana. Gornjokredne nasiage izgradene su od finozrnastih vapnenaca i r.aznovrsnih kal­ karenita sa znatnim primjesama organogenog detritusa. Pripadnost gornjoj kredi odredena je na temelju makrofosila (Chondrodonta sp. i razlicite vrste radiolitida). U jugoistocnom dijelu terena ustanovijene su i nasiage senona sa zakIjucno kam­ panskim podkatom (Hippurites aniCi, Hippurites (Vaccinites) cornuvaccinum i dr.) Miadi sedimenti vapnenacke brece i konglomerati talozili su se nakon krede, pa Ide transgresivno na starijim naslagama. Izgradeni su od fragmenata raznovrsnih vapnenaca i dolomita, koji su povezani vapnenackim vezivom. Fragmenti eocenskih, alveolinskih i numulitnih vapnenaca, pa i gornjoeocenskog flisa, upueuju na njihovu posteocensku starost. Kvartarne naslage, izdvojene uz povrsinske vodene tokove i u poljima, zastupane su razlicitim genetickim tipovima pleistocenske i holocenske starosti. Izgradene su od val utica, ulomaka i cestica starijih stijena, koje su djelovanjem egzodinamskih fak­ tora, u prvom redu Ieda i vode, noseni i talozeni u morfoloski nizim dijelovima te­ rena. Kao gornjopleistocenski izdvojeni su glaciofluvijalni, proluvijalni i deluvijalni sedimenti. Holocenske, odnosno recentne tvorevine su organogeno-barski sedimenti i aluvij. Prema rasporedu stratigrafskih Clanova, njihovim litoloskim osobinama, pa i fo­ silnom saddaju, moguee je shvaeanje strukturne evolucije ovog podrucja, uz po moe strukturne evolucije sireg podrucja. Izdvojene tektonske jedinice dio su sireg podrucja i medusobno usko povezane, a posljedica su dugotrajnih regionalnih kretanja. Prema navedenim odlikama i strukturnim karakteristikama mogu se razlikovati cetiri tektonske jedinice: Velebit, Velika Kapela-Senjsko bilo, Licko Sredogorje i Mala Kapela-PljeSivica, koje su dijelovi susjednih jedinic3 na listovima Rab, Gospie i Bihae.

14 ------~------~------...

Prije stvaranja recentnog strukturnog sklopa strukturna je evolucija izrazena aktiv­ noseu kroz vise orogenetskih faza, od kojih bi, s obzirom na moguenost promatranja u ovom podrucju, najstariji pokreti bili registrirani tijekom ladinika i pri njegovom zavrsetku. U ovom periodu doslo je do stanovitih izdizanja, praeenih 10kalnim 10- movima uz djelovanje submarinske eksplozivne vulkanske aktivnosti, koja se mjes­ timicno, smanjenim intenzitetom nastavila i u nizim dijelovima gornjeg trijasa. Intenzivnija izdizanja vezana su uz novo-kimerijsku fazu, sa istovremenim spusta­ njem jugozapadno i sjeveroistocno, sto postupno izrazitije diferencira pozitivnu formu u podrucju Velebita i Gorskog Kotara. Pokreti zavrSetkom krede na prijelazu u tercijar, registrirani u sirem podrucju, mogu se ovdje dosta realno pretpostaviti, premda ih nije moguee ustanoviti radi toga, sto nije razvijen i stariji tercijar. Pokreti koji su se javili nakon srednjeg eocena doveli su do ponovnog boranja i stva­ ranja reljefa, erozija kojega se odrazava u siroko rasprostranjenim, a mjestimicno i debelim paleogensko-neogenskim brecama, koje Ide preko starijih struktura kred­ nih naslaga. Brece su, zajedno sa starijim naslagama, zahvaeene kasnijim orogenet­ skim pokretima, koji se ne mogu odredenije vremenski definirati. Ovi pokreti su ujedno i najznacajniji u stvaranju recentnog strukturnog sklopa, i time je i prekinuto daljnje boranje Velebita. Uz intenzivno rasjedanje izvrseno njegovo dizanje, dok je sinklinalno podrucje, sto Idi istocno, poprimilo definitivnu karakteristiku sinklinorija. * * * Podaci prikupljeni tijekom terenskog rada, njihova obrada, te konacna interpretacija, rezimirana geoloskom kartom lista Otocac, dali su, koliko je to bilo moguce u ovom momentu, objektivan presjek geoloskih odnosa obradenog podrucja. Omogucena je dijelom nadopuna starijih radova, sagle&:wanje medusobnog odnosa i rasprostranjenja pojedinih stratigrafskih clanova, dobivene su osnovne karakteristike uvjeta sedimentacije i paleogeografskih odnosa, i najzad, kroz sve ovo, interpretacija recen::ne stukture grade. U naslagama trijasa fosilnim ostacima dokazan je ladinik karbonatnog razvoja, dok su sedimen­ toloski potpunije obradene sporadiene, vremenski istovje:ne klastiene naslage, stvarane utje­ cajem vulkanske aktivnosti. U okviru gornjeg trijasa ustanovljeni su klasticni sedimenti nizeg dijela i dolomiti viseg dijela s kontinuiranim prijelazom u juru. Kako fosilni ostaci nisu nadeni nije se mogla, s obzirom na tramgresivan polozaj klastita, definirati njihova toena stratigrafska pripadnost, kao i even:ualno odjeljivanje katova u karbonatnom razvoju gornjeg trijasa. Pri­ sutnost tufita u klastitima, kao i tufova u sirem podrucju, potvrduje djelovanje vulkanske ak­ tivnosti tijekom gornjeg trijasa. U kontinuitetu s trijl}som, jura iskljuCivo karbonatnog razvoja, podijeljena je na temelju fo­ silnih ostataka u nivoe s vrijednoscu cenozona, ili, dijelom na temelju litoloskih karakteristika, u cjelovite litoloske jedinice odredenoga polozaja u stratigrafskom stupu. Zastupanost dogera i malma, u istoenom dijelu terena, pretemo dolomitima, uvjetovala je i nepotpuno rijeseni problem njihovog toenog razgranicavanja, kao i nemoguCnost daljeg horizontiranja u ovih serija. Utvrden je konjnuirani odnos jure i krede zastupane karbona nim sedimentima. Donja kreda razvijena je u obliku vapnenackih breca i vapnenaca, u jedimtveno izdvojenom kompleksu naslaga, i za njih se danas opravdano moze naglasiti potreba Za daljnje rasclanjivanje. Usta­ novljen je mjestimieno transgresivan odnos izmedu donje i gomje krede kao odraz lokalnih gibanja, uz razvoj karbonatnih sedimenaca, u kojima su izdvojena tri nivoa. Najstariji ima vri­ jednost litoloske jedinice i oznacni je horizont u razdvajanju donje i gornje krede, dok su dva mlada nivoa paleontoloski dovoljno dokazana. Od nekada jedinstvenog krednog kompleksa odvoiene su mlade, paleogenske brece s najmladim ustanovljenim ulomcima donjeg i moguce

15 · srednjeg eocena, pa se u pogledu njihove starosti - sto i dalje ostaje otvoreno pitanje - moze zakljuCiti, da su talozene u periodu od srednjeg eocena navise. Medutim, njihovo uvrstavanje u mladi paleogen temelji se na kompleksnijoj analizi sireg podrucja. Podjelom kvartara na ge­ netske tipove izdvojeno je vise clanova jedinstveno. Potrebno je ipak naglasiti mogucnost de­ taljnije obrade kultiviranog i arheoloski interesantnog kvartamog tla. Prikaz struktume grade, shvacene autohtonom, osniva se na rasporedu, medusobnom odnosu, i facijelnim odlikarna pojedinih stratigrafskih clanova. Interpretacija izvrSena na temelju povr­ sinskih odnosa u podrucju nonnalnih struktura i pretemo vertikalnih rasjeda, dinarskog smjera pruianja, jos uvijek ne daje jednoznacan odgovor u pogledu dubinske grade s moguenoscu negionalnog navlacenja~ iIi sarno relativnog autohtona.

16 OPI5 KARTIRANIH JEDINICA

TRIJAS

Naslage trijasa, sto su otkrivene u ;ugozapadnom i sjeverozapadnom dijelu terena, zastupane su naslagama ladinika i gornjeg trijasa. Prevladava karbonatna sedimentacija, uz lokalni razvoj klastita u ladiniku, a nakon prekida sedimentacije klastiti obiljezavaju pocetak talozenja gornjeg trijasa, koji se nastavlja u karbonatnoj sedimentaciji.

SREDNJI TRIJAS LADINIK Ustanovljen je u jugozapadnom podrucju lista u ogranicenom rasprostranjenju, a zastupan je karbonatnim i klasticnim stijenama. Vapneoci i dolomiti (T~) Karbonatni sedimenti tvore najveCi clio ladinika, koji je otkriven u jezgri razlomljenih anti­ klinala Stirovaca i Jasenovac (zapadno od Bakovca). JuZno - jugoistocno razvijene su u pod­ rucje lista Gospie, s kojim ovo podrucje saCinjava morfoloski, stratigrafski i tektonski nedje­ ljivu cjelin u. Pripadnost ovih naslaga ladiniku potvrdena je nalascima vapnenih alga, koje su mjestimieno vrlo brojne. Od opeenito relativno malog broja ladinickih vrsta, ovdje su utvrdene: Diplopora annulata, Teutloporella triasina, te Teutloporella nodosa, koja postoji kroz cijeli srednji trijas. Ove se naslage, najveCim dijelom, sastoje od vapnenaca, koji mjestimicno postupno prelaze u dolomite neznatnog prostornog rasirenja. Od vapennaca; najcesCi su kalkareniti (intraspariti i intrabiospariti), rjede kalciruditi i kalcilutiti (mikriti). Fragmenti biogenog podrijetla potjecu od vapnenih alga, foraminifera, moluska i koralja. Ma­ sivni, tek gdje gdje izrazito uslojeni vapnenci, intenzivno su okrSeni i raspucani, sto je najjace izrazeno u zavrsnim dijelovima, gdje je jasno vidljiva paleokarstifikacija i stvaranje paleoreljefa

Tufovi i tufiticni ldastiti (8T~) U gornjem dijelu.toka potoka Jasenovac zapadno od Bakovca, na malenom su prostoru otkri­ veni klastiti ladinika. Pripadnost ovih naslaga ladiniku nije potvrdena fosilnim ostacima, vee se temelji na njihovom boenom prijelazu u karbonatne stijene pouzdano dokazanoga ladiika. Kompleks ovih, relativno dobro uslojenih naslaga, obiljezen je vulkanogenim karakterom nje­ govih clanova. Izmjenjuju se piroklasticni sedimenti razlicite velicine zrna. U svima ima pri­ mjesa materijala normalnog sedimentnog porijekla ito, iskljuCivo, detritus vapnenaca. Ovaj

17 varira od sporednih koliCina u tufovima do znacajnijih koliCina u tufitima. Njihov daljnji porast mjestimieno uvjerovao je stvaranje tufitienih vapnenaca. Tufovi pripadaju tzv.litoidnim tufovima (lithic tuffs). Izgraduju ih pretezno vulkanske cestice, koje imaju strukturu staklaste ili djelomieno devitrificirane lave, zatim hijalopilitsku iIi porfimu kristalovitrienu strukturu. Cestice su veliCine od 1,5 mm, nepravilnog oblika i medusobno zbijene. Monomineralna zma kvarca i feldspata su rjeda. Od ovih posebno kvarc ima tipicno morfoloske karakteristike piroklastienih zma. Vezivo je slabo devitrificirano staklo i opcenito je oskudno. Vulkanski detritus i matriks su djelimieno kloritizirani. Takoder je kod feldspata, kao i kod staklastih i litoidnih cestica, primijecena kalcitizacija. Krupnozmastiji ekvivalenti tufova sa cesticama od 2 mm do cca 1 cm klasificirani su kao sitnozmasti vulkanski breco­ -konglomerati. Tufiti se od litoidnih tufova razlikuju vecom kolicinom sedimentnog materijala. To su cestice intrabazenskih vapnenackih sedimenata (intraklasta), koji su talozeni u isto vrijeme iIi nesto ranije, a sumbarinski erodirani, obradeni, pretalozeni i izmijesani s vulkanogenim cesticama. Sadde cesto rrnogo awigenog albila. Sadrzaj CaC03 u ovim sedimentima iznosi do 30%, a odnosi se dijelom na intraklaste, a dijelom na kalcitni cement. Tufiticni vapnenci su alohtone karbonatne stijene, koje sadde vulkanogene ces-tice kao sporedne sastoje. KoliCina CaC03 varira u njima cca 55-59m, sto zavisi 0 kolicini primijesanog vul­ kanskog materijala.

GORNJI TRIJAS Transgresivno nalijeze na naslage ladinika, a zastupan je s dva litoloska clana: klastitima u nizem dijelu, te dolomitima i dolomitiziranim vapnencima u visem dijelu. Prijelaz u juru je koncinuiran.

Brecokonglomerati i tufiticni klastiti (T~2) Nakon kratkotrajne emerzije, na prijelazu srednjeg u gomji trijas, tijekom koje su naslage la­ dinika dijelom erodirane i karstificirane s vise iIi manje izrazenim paleoreljefom, transgresivno su talozeni klastiti gomjeg trijasa.

Po pruzanju nejednake debljine, sto zavisi 0 paleoreljefu, klastiti pokrivaju naslage ladinika u podrucju Stirovace, Jasenovac potoka i juzno od Bakovca. S lista Otocac oni se nastavljaju juznije u podrucje lista Gospic. Uvrstavanje klastita u gomji trijas temelji se nu njihovom transgresivnom odnosu prema la­ diniku i kontinuiranom prijelazu u superpozicijski vise dolomite, kojima je gomjotrijaska starost na listu GospiC pouzdano dokazana. Pocetak ovih naslaga obiljezavaju transgresivni vapnenjacki brecokonglomerati, izgradeni od subangularnih i poluzaobljenih valutica ladinickih vapnenaca. VeliCina valutica varira od neko­ liko mm do 30 cm. Valutice potjecu od razlicitih petrogratskih tip ova vapnenaca, od finozmastih kalcilutita (mikrita) do krupnozrnastihkalkarenira (intraspariti, biospariti). Cement je kalcitni. Asocijacija klasticnih sedimenala, koja slijedi, sas·oji se pretezno od tULita (tufiticnih lapora, pjescenjaka i sitnozmastih breco-konglomera' a). Ova serija ima karbonatsko obiljezje, koje je izrazeno hilo u obliku homogenog kalcita u laporima i cementu pjescenjaka, l:lilo zbog prisustva vapnenog detritusa u klastitima. Karakteris ican je za njih hibridni karakter uvjetovan mije­ sanjem vulkanogenog i sedimentnog materijala u razliCitom omjeru. U stupu pretezu crveni tufiticni lapori sa cca 30% CaC03. Uz glinenu komponentu i kemogeni kalcit sadde i primjese piroklasticnog kvarca i feldspata. U izmjeni s njima su crveni arenitski i sitnoruditski klastiti. Klasificirani su kao tufni pjescenjaci, odnosno tufne mikrobrece kada u njima ima vrlo mnogo vulkanogenih cestica, a kao tufiticni pjescenjaci, odnosno mikrobrece

18 -

u slucaju kada ima vrlo mnogo detritus a sedimentnog porijekla. Materijal sedimenlnog porijekla je vapneni detritus, lfagmenti chert-a, kvarc i muskovit. Vulkanogeni detritus predstavljaju krhotine piroklasticnog kvarca s mjehurieastim uklopcima stakla, albit sa slabo izrazenom sras­ lackom gradom vretenastih lamela, te fragmenti devitrificiranog stakla i litoidnog tufa (krista­ lovitricnog), koji su vise-manje silificirani. Njihove morfoloske karakteristike dokazuju da su oni izravni produkti eksplozivne vulkanske aktivnosti. Njen utjecaj u bazenu sedimentacije je varirao, a na to upueuju promjenljive koliCine vulkanogenih cestica, ali opeenito je manjeg intenziteta nego u ladiniku. Za karnicke rutite znacajna je oskudnost, a u nekim uzorcima i {)dsutnost vulkanskog matriksa, te prisutnost sekundarnog krupnozmastog ka1citnog cementa. Vrlo jednolicne frakcije teskih minerala ovih tufita obiljeZava prevlast cirkona u obliku neza­ obljenih idiomorfnih kristaliea i angulamih krhotinica.

Postupno sve cesCim i debljim uloscima dolomita u zavrsnim dijelovima klastita, potonji kon­ tinuirano prelaze u kompleks dolomitnih naslaga gomjeg trijasa. Otkriveni su u istom podrucju gdje i os tale trijaske naslage. U odnosu na njih dolomiti su nesto vise rasprostranjeni. Izgraduju teren sjeverno od Stirovace, okruzujuCi starije naslage trijasa u podrucju Padeske Kose i sela Bakovac, a nalazimo ih i na juznim padinama doline Bakovca. J uzno sire se i na list Gospie. Manja pojava dolomita otkrivena je i u krajnjem sjeverozapadnom dijelu Senjskog bila, gdje na podrucje lista Otocac ulazi sa susjednog lista Rab. Stratigrafska pripadnost dolcmitnih naslaga gornjem trijasu odredena je njihovim polozajem u superpoziciji i kontinuitetu s donjim lijasom. To potvrduju i nalasci malobrojnih ostataka provodne alge za norik Gyroporella vesiculifera, jugoistocno na listu GospiC. Iz ovoga i iz pos­ tupnog prijelaza u lijas moze se zakljuCiti da su razvijeni i norik i cijeli ret. Karbonatne stijene gornjeg trijasa su iskljuCivo dolomiti u kojima koliCina CaMg(C03)2 iznosi preko 95%. PrevladavajuCi tip je finozrnasti laminirani algalni dolomit, valovito izuvijane tra­ kaste teksture (algalni stromatoliti - biolititi). Svi drugi petrografski varijeteti karbonatnih sedimenata gornjeg trijasa vezani su za ovaj, bilo da su postali submarinskom erozijom, odnosno djelovanjem ranijih iIi kasnijih mehanickih deformacija,kemijskim promjenama i rekristaliza­ cijom istog sedimenta. Dolomiti ovakve teksture, strukture i sastava, pronadeni su i u karbo­ natnom razvoju gornjeg trijasa ostalih dijelova Like, Velebita i Gorskog Kotara. To upozorava na vrlo ujednacene fizicko-kemijske uvjete talozenja na sirem podrucju. To je plitkomorsko dno na kojem se talozio i debljao organogeni karbonatni talog u obliku boranih korastih tvore- vina. Ovakve teksture pripisuju se aktivnosti modrozelenih alga, koje su vezale cestice sedimenta, modificirale slojevitost i stvarale laminirane naslage. Udaljenost kopna, bez dotoka slatke vode, plitkoea mora i vjerojatno semiaridna klima, pridonijeli su stvaranju dovoljno alkaliene sredine, da su se mogli vee i onako magnezijem bogati algalni sedimenti u najranijoj dijagenezi potpuno dolomi tizirati. JURA

Jurski sedimenti tvore najveCi dio velebitskog masiva i njegovog podnozja, a otkriveni su i u istocnoj polovini lista, u siroj okolini Vrhovina, Skara i Licke Jesenice. U kontinuiranoj sedimentaciji od trijasa do krede naslage jure talozene su pod priblizno istim uvjetima tijekom Citave periode, u obliku iskljuCivo karbonatnih stijena. U podrucju Velebita izdvojeni su donji, srednji i gornji lijas, doger, te donji i gornji maIm, dok su u istocnoj polovini lista otkriveni doger i maIm u preteznom, jednolicnom razvoju do­ lomita; ovo ie onemogueilo daIjnje rasclanjivanje malma.

19 LIJAS

Vapnenci i dolomiti ( J~+2) Kontinuirano na gornjem trijasu u zonarnom pruzanju, koje se moze pratiti sa. susjednog lista Rab, donji je lijas otkriven u sjeverozapadnom dijelu Senjskog bila. U vecem rasprostranjenju nalazimo ovaj najstariji clan jurskih naslagau siroj okolici Stirovace, u podrucju Javornika, Bila, V. GoliCai Prostric Vrha, odakle se u dvije odvojene zone siri prema jugu i jugoistoku, prelazeCi na list Gospic. Sjeverno od spomenutih lokaliteta prekinut je bakovackim rasjedom. Donjolijaska starost ovih naslaga odredena je nalascima mikrofosilnih oblika provodnih za donji.Jijas: Palaeodasycladus barrabei, Petrascula heraki i P: illyrica, uz koje se javljaju i vrste Palaeodasycladus mediterraneus, Thaumatoporella parvovesiculifera, Favreina prusensis, te Acci­ cularia sp. i Labyrinthina sp. MakrofosiIi su sitni, neodredivi gastropodi, bez provodne vrijednosti. Sedimente donjeg lijasa obiljezava izmjena vapnenackih i dolomitnih clanova, s potpunom prevlascu vapnenaca u gornjem dijelu. Od vapnenaca najcesCi su pseudooliticni varijeteti, po Folk-u: pelmikriti, intramikriti iii njihovi ekvivalenti sa sparitskim cementom uz sporadicne pojave oolitienih kalkarenita (oospariti) i kalcilutita (mikriti). Dolomiti su dje1omicno do pot­ puno dolomitizirani vapnenci spomenutih tipova.

Vapnenci i dolomi~i ( Jt) Na donjem lijasu na Senjskom bilu, u okolici Stirovace i Bakovca kontinuirano leze naslage srednjeg lijasa. Znatno rasprostranjenje ovih naslaga nalazimo i u jezgri - tektonski dijelom reducirane antiklinale Lipovo polje-Krasno, zatim u sredisnjem i jugoisto cnom dijelu Senjskog bila, te sjeverno u podrucju Vratnika i Melnica. Pripadnost ovih naslaga srednjem lijasu, odreden je na temelju brojnih nalazaka provodnih fosilnih oblika, u svim spomenutim podrucjima. Od makrofosiIa znacajni su litiotidi, koji u potpunosti izgraduju pojedine slojeve, a javljaju se u nekolikl nivoa. Osim litoitida cesti su ne­ odredivi brahiopodi, sitni puzevi i drugi skoljkasi. Mikrofosilna zajednica - karakteristicna za srednji lijas - zastupana je prvenstveno foraminiferama i, u manjoj mjeri, vapnenackim algama. Odredene su slijedece vrste i rodovi: Orbitopsella praecursor, Labyrinthina recoarensis, Haurania amiji, Tetrataxis conica, Pseudocyclammina lituus, Palaeodasycladus mediterraneus, Teutloporella elongatula, Boueina hochsteteri, Solenopora liasica, Thaumatoporella parvovesi­ culifera, Vidalina sp. i Glomosp£ra sp. Sedimenti srednjeg lijasa su sivi i tamnosivi, izvanredno uslojeni vapnenci, dok se dolomiti javljaju samo u nizem dijelu kao djelomieno dolomitizirani kalcilutiti (mikriti). U vertikalnoj izmjeni razlicitih tipova vapnenaca, zastupani su svi varijeteti od kalcilutita do kalcirudita. Medu kalkarenitima prevladavaju varijeteti s mikrozrnastim vapnenim matriksom, 8tO uz pri­ sustvo autigenog pirita ukazuje na uvjete niske energije. Za ovaj dio lijasa naroCito je znacajna, a cesto i preovladavajuca biogena komponenta. Slabo sortirano fosilno krSje, poluzaobljeni fragmenti ili pak nezaobljeni oblici organizama, stvaraju biokalkarenite i biokalcirudile. Po Folk-u, vapnenci srednjeg lijasa su klasificirani kao biomikriti, biopelmikriti i intrabiomikriti zavisno 0 cestini pojedinih vrsta vapnenih cestica (alkoema). Vapnenci i dolomiti (JD Iznad slojeva s litiotidima u vapnencima srednjeg lijasa Ide tankouslojeni, mrIjasti vapnenci i dolomiti, koje uvrstavamo u gornji Iijas. U zonarnom pruzanju nalazimo ih u istim podrucjima gdje je ustanovIjen i srednji Iijas. Za razliku od donjeg i srednjeg Iijasa, u ovim naslagama, osim slabo sacuvanih i neobradivih sitnih gastropoda i foraminifera, nisu zapazeni fosiIni oblici, koji bi dokazivali njihovu pripad-

20 nost gornjem lijasu. Stoga se starost temelji na superpozicijskom polozaju izmedu paleontoloski dokazanog srednjeg lijasa u podini i litoloski jednolicnog kompleksa debelo uslojenih vapnenaea u krovini, kojima je u gornjem dijelu dokazana dogerska starost. Litoloski gornji lijas je razvijen u obliku tamnih vapnenaea tipa kalcilutita (mikrita) i kalkarenita (intrapelmikrita, rjede sparita), te djelomicno do potpuno dolomitiziranim ka1cilutitima. Spo­ menuti tipovi karbonatnih stijena javljaju se u medusobnoj vertikalnoj izmjeni u kojoj ka1ci­ lutiti (mikriti) prevladavaju. Mrljast izgled vapnenaea potjece od zeljezovitih primjesa (limo­ nitizirani pirit), neujednacene i nepotpune dolomitizacije, kao i zbog nejednolikog rasporeda glinovite komponente. U zavrsnom dijelu razvijeni su dolomiti mozaicke strukture, koji se zbog vece podloznosti trosenju razlikuju od debelo uslojenih vapnenaea dogera u neposrednoj krovini, sto ovu granieu u teremJ Cini morfoloski posebno izrazitom.

DOGER Vapnenci i dolomiti (J2) Kontinuirano na gornjem lijasu naslage dogera su ustanovljene uz granieu lista Rab zapadno od Stirovace, od doline Kosinj Bakovea, na jugoistok prema Donjem Pazaristu, gdje prelaze na list Gospic, zatim u krilima antiklinale Lipovo polje - Krasno, na Senjskom bilu, istoeno od Vra'nika i Melniea, te sjeverno od Letinea. Rasjednom tektonikom otkriven je doger uz baKovacki rasjed zapadno od Bovana, u Krasnom i Krasanskoj Dulibi, te na sjeveroistocnim padinama i podnozju Senjskog bila. Zbog pomanjkanja provodnih fosila u nizim dijelovima ovog jednolicnog kompleksa karbo­ natnih stijena, donja graniea s gornjim lijasom postavljena je litoloski, za razliku od gornje, prema donjem malmu, koja je kronostra>igrafska, a odredena je nalaseima fosila gornjega do­ gera i donjega malma. U bogatoj mikrofosilnoj zajednici - karakteristicnoj za gornji doger - odredene su ove vrste i rodovi: Selliporella donzellii, Teutloporella gallaeformis, Thaumatoporella parvovesiculzjera, Kilianina cf. blancheti, Pfenderina salernitana, P. trochoidea, Meyendorffina bathonica, Pfenderina sp. i Meyendorffina sp., Cime je potvrdena pripadnost dijela spomenutih naslaga gornjem dogeru. U litoloskom sastavu stijena dogera pretezu sivi do tamnosivi vapnenci s uloseima dolomitizi­ ranih vapnenaea. US'anovljeni su razliciti Clanovi intrabazenske detritiene vapnene serije, od kriptokristalastih kalcilutita do kalcirudita. NajcesCi su kalkareniti, zastupani lito- bio- i oolitic­ nim varijetetima. Kalciruditi i biokalkareniti, u kojima nalazimo spomenute fosile, razvijeni su u zavrSnom dijelu ovog kompleksa. SluzeCi se Folk-ovom klasifikacijom, u dogeru razliku­ jemo: alokemijske vapnenee s mikritskim matriksom, i s relativno krupnim i lose sortiranim intraklas'ima i fosilima (intramikriti, biomikriti), te sparilske alokemijske vapnenee s dobro sortiranim alokemima (intraspariti, oospariti, biospariti - ruditi), koji se izmjenjuju u vremenu i prostoru sto je zavisilo 0 jakosti, smjeru i trajanju struja. Dolomiti su sekundarnog, metasomatskog podrijetla. Dolomitizacijom su stvoreni razliciti prijelazni tipovi od Cistih vapnenaea preko dolomitienih vapnenaea i vapnenih dolomita do gotovo Cistih dolomita.

Dolomiti i vapnenacki dolomiti (J2) Sjeveroistocno od Vrhovina izmedu Petrinic polja i Babinog potoka prostire se veliko podrucje izgradeno od dolomita. S obzirom na veliku debljinu dolomita, kao i na nalaske malmskih fosila u sredisnjim dijelovima ovog kompleksa, pretpos:avlja se da najnizi nivo dolomitnih naslaga odgovara dogeru. Ove naslage suo dolomiti i vapnoviti dolomiti, koji su, najcesce, slabo uslojeni (slojevi od 10 do 50 em debljine), a slojevitost im je cestQ maskirana pijeskom sto je postao trosenjem dolomita. Odlikuju se hipidiomorfnom, srednje - do krupnokristalinicnom strukturom. Stupanj dolo-

21 mitizacije je promjenljiv, no uglavnom se radi 0 Cistim dolomitima. Brojne pore, postale dolo­ mitizacijom u toku dijageneze, cesto su ispunjene sekundarnim kalcitom. U ovim sedimentima fosili nisu nadeni, a sarno su ponegdje u dolomitima sacuvana strukturna obiljezja primarnih vapnenjackih stijena, osobito ooliticnih vapnenaca.

MALM DONJI MALM

Vapnenci i dolomiti ( J~,2) U kontinuitetu s dogerom naslage donjeg malma otkrivene su juzno od Kosinj Bakovca, odakle prelaze na list Gospic, zatim u jugoistocnom dijelu antiklinale Lipovo polje-Krasno, na Senj­ skom bilu, sjeverozapadno od Kutereva i Krasnog, istocno od Melnica i sjeverozapadno od Letinca. Bakovackim rasjedom dovedene su ove naslage u anormalni dodir s dolomitima gor­ njeg trijasa i starijim Clanovima jure. U Lomskoj Dulibi donji je maIm u rasjednom odnosu s dogerom, a uz juzni i jugoislocni rub Srpskog polja, te u podrucju Zupanjola, uz granicu s lis rom Ogulin, otkriven je u bazi gornjeg malma. Donjomalmsku starost ovih naslaga potvrduju cesti i brojni nalazi karakteristicne makrofosilne zajednice u kojoj su odredeni slijedeCi oblici: Macroporella sellii, Griphoporella minima, Cylindro­ porella aniCi, Salpingoporella (Pianella) grudii, Thaumatoporella parvovesiculzjera, Aeolisaccus dunningtoni, Kurnubia palastiniensis, K. Wellingsi, Protopeneroplis striata, Haplophragmium suprajurassicum, Trocholina elongata, Nautiloculina oolithica, Labyrinthina mirabilis, Pseudo­ cyclammina lituus, Conicospirillina c/. basiliensis i Bacinella irregularis. U zajednici s navedenim mikrofosilima u gotovo svim profilima utvrden je i hidrozoon Cladocoropsis mirabilis, koji se - iako veceg vertikalnog raspona - pojedinacno javlja od gornjeg dogera do senona, postizuCi maksimalan razvoj u donjem malmu, pa je velikim brojem individua jos uvijek pouzdan indi­ kator za ove naslage. Od organizama koji nisu mogli biti poblize odredeni, brojni su nalasci hidrozoa, briozoa, koralja i krsja moluska. Sedimente donjeg malma tvore razliCiti tipovi vapnenaca, sto su djelomicno zahvaceni nak­ nadnim procesima rekristaliza;cije i dolomitizacije. U nizc,m dijelu prevladavaju vapnenci tipa kalcilutita, mjestimicno rekristalizirani, dok se u zavrsnim slojevima, prema granici s gornjim mfJlmom, povecava kolicina CaMg(C03)2, ali su pojave Cistih dolomita ipak rijetke. Prisustvo biogenih cestica vezano je za slojeve fosilifernih kalcilutita; i biokalkarenita, koji su i, najcesce, varijeteti alohtonih vapnenaca u donjem malmu. To su, pre rna Folk-u, fosiliferni mikriti i biomikriti s bogatim mikritskim matriksom. Anorganske vapnene cestice (intraklasti, ooliti) su opcenito sporedni sastojci, a sparitski varijeteti vapnenaca rijetki i obieno nepotpuno isprani. Ovo upucuje na sredinu zastiCenu od jaCih i trajnijih strujanja. Medutim, na pojedinim lokali­ tetima kao lateralni ekvivalent spomenutim tipovima karbonatnih sedimenata zapaZen je i razvoj pseudogrebenskih vapnenaca tipa biokalkarenita i biokalcirudita s fosilnim ostacima koralja;, hidrozoa i krsja moluska.

GORNJI MALM Sedimentacija gornjeg malma kontinuirano je nastavljenaiz donjeg malma. Za razliku od ostalih clanova jurskog sistema, za ove je sedimente znacajna facijelna diferencijacija, izrazena razvojem klipeinskih vapnenaca, pseudogrebenskih vapnenaca i dolomita.

Klipeinski vapnenci (J~,3)

Ovaj facijes gornjeg malma otkriven je u sirokoj, nizom rasjeda razlomljenoj zoni, od Lipovog polja prema sjeveru do Brloga, gdje prelaze u pseudogrebenske vapnence; zatim u podrucju izmedu VrziCa, Srpskog polja i Kompolja. Nalazimo ih i uz zapadni rub lista u tri medusobno odvojena; podrucja u okolici Knezeva Vrha, Medvedaka i sjeverno od Vratnika. Brojnim, ponajcesee masovnom pojavom vrste Clypeinajurassica, po kojoj je ovaj facijes i nazvan, a primjerci koje mjestimieno izgraduju i Citave slojeve, potvrdena je pripadnost ovih naslaga gornjem malmu. U zajednici sa spomenutom vrstom na mnogim je lokalitetima pronadena bogata i karakteristiena mikrolOsilna asocijacija, sa slijedeCim oblicima: Clypeina inopinata, C. catinula, Salpingoporella annulata, Griphoporella perforatissima, Thaumatoporella parvovesi­ culi/era, Cladocoropsis mirabilis, Spongiomorpha asiatica, Kilianina c/. raconensis, Kurnubia palastiniensis, Pseudocyclammina lituus, Favreina salevensis, Trocholina elongata, Calpionella alpina i druge aberan ne tintin:ne. Klipeinski vapnenci su biokalkareniti iIi fosiliferni ka1cilutiti. Glavna znacajka u svim uzorcima je mikrokristalasti ka1citni matriks. Po Folk-ovoj klasifikaciji pripadaju, dakle, mikritskoj grupi alokemijskih vapnenaca s osnovnim cesticama, fosilima i nesto rjedim pelitima, dok produkata turbulentnije sredine: intraklasta i oolita nema. Obzirom na sastav, odredeni su kao fosiliferni mikriti i biomikriti, odnosno fosilifemi pelmikriti i bio-pelmikriti. Stalan i relativno visok postotak muljnog matriksa i prisustvo nezaobljenih fosilnih ostataka, indiciraju okolnosti niske energije, tj. mimu i zaklonjenu sredinu sedimentacije s moguenoseu akumulacije vapnenog mulja.

Pseudogrebenski vapnenci ( J~,3)

Vapnenci pseudogrebenskog razvoja gornjeg malma izdvojeni su na Senjskom bilu u okolici Kr~jaceve kuee, na njegovim sjeveroistoenim padinama te u podrucju izmedu Zupanjola, Brinja i Letinca, gdje su i najvise povrsinski rasprostranjeni. U normalnoj superpoziciji u nas­ lagama malma kontinuirano slijede na donjem malmu, a boeno zamjenjuju klipeinske vapnence, odnosno dolomite. Gornjomalmsku starost ovog facijesa potvrduju brojni nalasci mikroorganizama, koji zajedno tvore bogatu mikrofosilnu asocijaciju, kojoj su osim provodnih vrsta odredeni oblici i veeeg stratigrafskog rasprostranjenja. Najbrojnije su foraminifere: Kurnubia palastiniensis, K. wellingsi, Trocholina e!ongata, T. alpina, Pseudocyclammina lituus, Labyrinthina mirabilis i vapnenacke alge Clypeina jurassica, Salpingoporella annulata, Salpingoporella (Pianella) grudii, Gripho­ porella perforatissima i Thaumatoporella parvovesiculi/era, hetetid Bauneia multitabulata, zatim Cladocropsis mirabilis, Spongiomorpha asiatica i drugi neodredivi hidrozoi, briozoi, koralji, kodiaceje, gastropodi, razliCito krsje moluska i znacjne aberan:ne tintinine. Vapnence ovog facijesa obiljezava krupniji vapneni detritus, pa se nalaze u kategoriji krupno­ zmastih kalkarenita do srednjezmastih kalcirudita. Ukljucuju raznolikije vapnene cestice, pa uz fosile ima i in ~raklasta sa slozenom internom gradom, pelite, oolita i vapnenih litoklasta. U znacajnijoj mjeri sudjeluje sparitski kalcitni cement, pa su takvi klasificirani kao biospariti (ruditi) i intrabiospariti (ruditi), makar da ima i mikritskih varijeteta. Strukturne odlike ovih vapnenaca ukazuju na podrucja i faze pojacanih strujanja, koja su omoguCila intenzivniju sub­ marinsku eroziju, prijenos krupnijeg i raznolikijeg grebenskog materijala, njegovu djelomicnu obradu i sortiranje, bolje iIi slabije ispiranje vapnenog mulja, a povremeno i procese oolitiza­ cije. Po ovome se razlikuju od klipeinskih vapnenaca koji su stvarani u isto vrijeme, ali u uvje­ tima slabe lokalne turbulencije.

Dolomiti (J~' 3) TreCi, po rasprostranjenju najslabije zastupani facijes gornjeg malma u dolomitnom razvoju, s rijetkim leeama vapnenaca, otkriven je u okolici Letinca. Sjeverno od Letinca u rasjednom je odnosu s naslagama donje krede, a prema zapadu boeno prelazi u pseudogrebenske vapnence gornjeg malma. Zbog potpune sterilnosti u pogledu fosila dolomita nalasci mnogobrojnih fosila ograniceni su na Ieee vapnenaca iz kojih su odredeni rijetki primjerci vrste Clypeina jurassic a i aberantne tintinine, sto cijelom kompleksu potvrduje njihovu gornjomalmsku pripadnost.

23 Litoloski ovaj facijes tvore svjetlosmedi i sivi krupnokristalinieni, slabo uslojeni dolomiti i vapnoviti dolomiti sekundarnog postanka. Nejednoliko zahvaeeni procesima dolomitizacije znatno variraju koliCina CaMg(C03)2, koja se kreee od 45 do cca 95%, pa se mjestimice opafuju i relikti primarnih vapnenaekih struktura. Vapnenci, razvijeni u obliku rijetkih leea u dolo­ mitima, pripadaju tipu oolitienih biokalkarenita (oobiosparita), sto su postali u identienim uvjetima i sredini kao i vapnerici pseudogrebenskog facijesa gornjeg malma.

DOLOMITI S LECAMA VAPNENACA* CJa) Dolomiti, u kojima se zbog litoloske monotonije i nedostatka fosila nije mogla provesti podjela na gornji i donji maIm, izgraduju terene sjeveroistoeno od Vrhovina izmedu Petrinie polja i Vrhovinskog polja, zapadno od Dabra u podrueju Vrbovice, te od Lieke Jesenice prema jugo­ istoku. U sredisnjim dijelovima ovih dolomita eeste su pojave Ieee vapnenaca, debele 10-150 metara. U njima su nadeni ovi fosili : Bauneia multitabulata, Salpingoporella annulata, Acti­ noporella sp., Tintinninae, Nerinea sp., Diceratidae. Na temelju navedenih fosila naslage vap­ nenaca u kojima se oni javljaju, kao i dolomiti koji nose u sebi Ieee ovih vapnenaca, svrstani su u maIm. Dolomitni dio naslaga tvore jednolieni dolomiti i vapnoviti dolomiti. Oni su krupnokristalinieni, nepravilnog lorna i slabe slojevitosti. SadrZe 60-84% CaMg(C03)2 komponente. Leee vap­ nenaca izgradene su od dolomitienih vapnenaca, pseudoolitienih i oolitienih kalkarenita, bio­ kalkarenita i finozrnih vapnenaca.

KREDA

Kredni sedimenti izgraduju istoenu polovinu ovog lista i sastavljeni su skoro iskljuCivo od karbonatnih stijena. Ustanovljen je kontinuitet u sedimentaciji izmedu jure i krede, i mjesti­ mieno, transgresivan odnos izmedu donje i gornje krede. Donja kreda je razvijena u facijesu vapnenaca i u facijesu vapnenaekih breea, dok u gornjoj kredi, uz izuzetak dolomitnih breea, u najnizim dijelovima prevladavaju vapnenci, koji sezu sve od donjeg kampana.

DONJA KREDA Dolomiti CK1) Ove su naslage izdvojene na temelju superpozicijskog odnosa s krovinskim vapnencima u kojima su nadeni donjokredni mikrofosili, a koji dopustaju pretpostavku, da dio dolomita u podini vapnenaca jos ulazi u kredu. Inaee su odnosi u dolomitu kontinuirani i granica jura-kreda je postavljena aproksimativno. Tako su izdvojeni, uz malmske dolomite, od Lieke Jesenice do Saborskog, u Jurjevoj dragi, sjeverno od Dabra i Letinca, od Doljana do Vrhovinskih polja i u Rudopolju.

U litoloskom pogledu radi se 0 dolomitima, vapnovitim dolomitima i dolomitienim vapnen­ cima. Stupanj dolomitizacije je vrlo promjenljiv i varira izmedu 25% i 91% CaMg(C03)2. Kod nepotpune dolomitizacije idiomorfni kristali dolomita rasuti su u osnovi mikritskog vap­ nenca; kod vapnovitih dolomita relikte mikritskih vapnenaca nalazimo jos sarno u okcima mreze sto je tvore hipidiomorfni kristali dolomita, iIi pak, kao inkluzije u samim kristalima. U potpuno dolomitiziranim sedimentima nade se mjestimieno i relikata struktura primarnih stijena kao obrise detritienih eestica arenitske i ruditske veliCine zrna, obrise oolita, te dolomiti­ ziranih foraminifera i ljustura moluska. Kao glavna znaeajka moze se uzeti prisustvo detritienog kvarca.

* Na stampanoj geoloskoj karti na geoloskom profilu A-B u desnom uglu umesto simgola J~,3 mora biti sim_ bol Ja.

24 Vapnenci i vapnenacke brece (Kl) Donjokredne naslage izgraduju veliki dio terena, koji je obuhvaeen ovim listom. Vapnenci su otkriveni u sjeveroistocnom dijelu izmedu Dabra, Rudopolja i Saborskog i izmedu Gaekog polja, Ramljana i Vrhovinskog polja. Vapnenjacke brece i vapnenci, koji su u njima ulozeni, tvore jugozapadno krilo sinklinale, kojoj su u jezgri kod Ramljana i tanka, senonske naslage, tako da se moze smatrati da su sjeveroistocni rub Gackog polja i naslage gornje krede u spo­ menutoj sinklinali, granicno podrucje izmedu vapnenaca i breca. Fosili se nalaze u oba Iitoloska CIana, ali su u vapnencima daleko brojniji, pa se u vapneneima mogu razlikovati tri nivoa. 1zravno na dolomitima Ide vapnenci u kojima su nadeni ovi znacajniji fosili: Munieria baconica Salpingoporella annulata, Tintinninae, Favreina salevensis. Litoloski, to su vapnenci, jednolikog habitusa, visokog postotka CaC03 • U najnizim dijelovima nose uloske srednjezrnastih do krupno­ zrnastih vapnovitih dolomita. Daije se nastavIjaju dobro uslojeni vapnenci s ovim provodnim fosilima: Salpingoporella dinarica, Orbitolina (Palorbitolina) lenticularis, Dictyoconus arabicus, Cuneolina camposaurii, Bacinella irregularis, Haplophragmoides sp. i drugi, manje vazni fosili. Vapnenci su homogene i fino­ zrnaste strukture sa sarno mjestimicnim man jim pojavama Ieea Iaporovitih breca, kao i gomoIjima iIi leeama roznjaka, iIi pak sarno silificiranim vapnencima. Bez litoloskih promjena daije slijede vapnenci s Nezzazata simplex, Nummoloculina heimi Cuneolina pavonia parva, Coscinolinoides texan us, Valvulammina sp. i drugim manje vaznim fosilima. U brecama nema moguenosti ovakvog razlikovanja, prije svega zbog nedostatka dovoIjno struk­ turnih elemenata na temelju kojih bi se mogao ustanoviti odredeni superpozicijski redoslijed, kao i zbog manjeg broja fosilnih nalaza. Nadeni su ovi fosili: Salpingoporella dinarica, Pian ella turgida, Orbitolina (Palorbitolina) lenticularis, Coskinolina sunnilandensis, Cuneolina campo­ saurii, C. hensoni, C. pavonia parva, Nummoloculina heimi, Chrysalidina ci. gradata i druge. U litoloskom pogledu ovaj dio donjokrednih sedimenata saCinjavaju brece, sastavijene od sivog vapnenackog veziva i od fragmenata sivih vapnenaea, velicine do 10 em, zatim kalkareniti koji prevladavaju i, na kraju, vapnenci, koji se u terenu javIjaju kao Ieee u prva dva Iitoloska ciana. Litoloske graniee izmedu CIanova nisu ostre, vee postoje mnogostruki prijelazi. Slojevitost je izrazena u vapnencima i donekle u kalkarenitima, dok je u brecama gotovo i ncma. Za veCi dio vapnenackog razvoja moze se reCi, da obuhvaea citavu donju kredu, jer kontinuirano slijedi na jurskim dolomitima, a sarno u sjevernom dijelu na njima transrgesivno Ieze nasiage gornje krede. 1sto je tako vjerojatno, da i facijes, u kojem previadavaju karbonatni klastiti, lezi na jurskim naslagama konkordantno (postupni prijelazi iz klipeinskih vapnenaca u donjo­ kredne vapnence i brece u podrucju Otocca, Sviee i Kutereva). Gornja se granica ne moze tocno odrediti.

GORNJA KREDA Dolomiti i dolomitne brece (KD Ove su nasiage rasirene izmedu Licke Jeseniee i Dabra (Ve1iki i Mali Lisae), u GIibodoIu i Saborskom. Kao uski pojas prate gornjokrednu sinklinalu od Ramijana do Korita i od Lesea do tanka. Veeeg su rasprostranjenja na jugoistoku, gdje oko Studenaea, juzno od MIakve i u podrucju Gostivace izgraduju krila manjih sinklinala. Superpozicijski Ieze izmedu donjoklednih vapnenaca iii breca i gornjokrednih rudistnih vap­ nenaca cenomansko-turonske starosti, sa znacima transgresivnog polozaja prema donjokred­ nim naslagama i poveeanom debijinom u podrucju izmedu Licke J esenice i Dabra. U konkor­ dantnom su slijedu kod Saborskog, u sinklinali kod Ramijana i na jugoistoku terena, pa se pretpostavlja da im je starost cenomanska.

25 U litoloskom pogledu to su krupnokristalinicni vapnoviti dolomiti, dolomitne i vapnene brece crvenkaste i sivosmede boje. Sastav im je vrlo promjenljiv, a koliCina CaMg(C03)2 je i do 74%. Njihov razlicti polozaj prema donjokrednoj podini, kao i razIika u debljini, upucuje na promjenu sedimentacijskih uvjeta na prijelazu iz donje u gornju kredu.

Vapnenci (Ki,2) Gornjokredni sedimenti cenomanske i turonske starosti nisu raslreni na velikom prostoru i izgraduju najsjevernije dijelove terena izmedu Jasenka i Glibodola; ima ih na Koracu i Velikom Liscu, a ima ih u sinklinali izmedu Ramljana i Canka, te u jezgri sinklinala na jugoistocnom rubu terena izmedu Mlakve i Gostivace. Pripadnost cenomanska, odnosno turonska starost odredena je na temelju ovih fosila: Chondro­ donta joannae, Neocaprina cf. nanosi, Hippurites (Orbignya) sp., Peneropl£s palnatus parvus. Nezzazata simplex, Valvulammina sp., Rhapydionina cf. laurinensis uz mnostvo specificki ne­ determiniranih rudista iz skupine Radiol£tidae. Litoloski promatrano to su gromadasti i slabo uslojeni vapnenci, koji su konkordantni na dolomitne brece cenomana. Sastavljeni su od fino­ zrnastih vapnenaca i raznovrsnih kalkarenita. Oba CIana sadrZavaju znatne primjese organogenog detritus a, medu kojima prevladavaju fragmenti ljustura rudista, razliCitog stupanja sacuvanosti. KoIiCina CaC03 raste s udaljenoscu od podinskih dolomita i dolomitnih breca.

Vapnenci (KD

Najmladi Clan gomje krede dokumentiran je jedino na jugoistoku terena u jezgri sinklinale izmedu Ramljana i Canka. Fosili su u ovim naslagama relativno brojni, tako da se moglo tocno odrediti da one sezu sve do donjeg kampana. Tu su nadeni: Hippurites (Orbignya) social£s, Hippurites (Vaccinites) cornuvaccinum, H. (V.) cornuvaccinum gaudryi, H. (V.) anici. Od mikrofosila ustanovljeni su: Moncharmontia apenninica, Stomiosphaera sphaerica, Pithonella ovaNs, Calcisphaerula innominata i druge, manje vazne foraminifere. Litoloske karakteristike ne razlikuju od onih, koje su opisane kod cenomansko-turonskih vap­ nenaca, osim sto im je slojevitost mjestimicno bolje izrazena a krupnoca zrna nesto veca.

PALEOGEN

Vapnenacke brece, konglomerati i va~nenci (E,OI) Naslage tercijarnih klastita u ovom podrucju Ide transgresivno na clanovima gornje jure i krede, bilo kao suvisli pokrivac veceg rasprostranjenja, iii sarno kao erozivni ostatak veliCine cesto puta od svega nekoliko kvadratnih metara. U kontinuiranom pojasu mogu se pratiti sve od Otocca do Lesca i od Gackog do Lipovog polja, odakle preko Kosinjskog Bakovca, Velikog Kozjaka, te Hajduckih i Rozanskih kukova prelaze na primorsku stranu Velebita. Ove brece izmedu Lipovog polja i Gackog polja, velike su debljine (preko 300 m), a nesto su tanje u pod­ rucju sjeverno od Otocca i na jugu terena izmedu Kosinja, Perusica, Bakovca i Pazarista. Po­ negdje, kao na pro u Gackom polju, njihova debljina nije velika, pa ima mnogo erozivnih ostataka Prevladavaju u ovim sedimentima gromadaste vapnenacke brece a u njima se javljaju ulosci konglomerata, kalkarenita (koji sVDjim sastavom odgovaraju brecama) i finozrnastih vapnenaca. Brece se sastoje od krsja jurskih i krednih vapnenaca, dolomita i rjede ulomaka srednjoeocenskih vapnenaca. Po fragmentima se sigurno mogla utvrditi stratigrafska starost ishodisnih stijena ( Salpingoporella dinarica, rudisti, alveoline i numuliti i brojni drugi provodni fosili). Fragmenti su izrazito angularni, veIiCine od 2 do 400 mm. Klsje gornjokrednih vapnenaca je u prosjeku vece od ostalih fragmenata. Cement je kalcitni, kripto- do mikrokristaIinicne strukture, gotovo redovito sive i crvene boje. Karaktera je pornog, kontaktnog i bazalnog. Brece s bazalni~ vezivom mogu prijeCi u brecaste vapnence, a ovi u finozrnaste vapnence.

26 Ovi sedimenti su tipske akumulacijske brece, postale normalnim sedimentacijskim procesima. Sastoje se od fmgmenata stijena starijih naslaga, a talozene su nakon gornjeg eocena.

KVARTAR Kvartarne naslage razvijene su pretezno u nizinskim podrucjima !ista Otocac, a predstavljene su pleistocenskim i holocenskim sedimentima.

PLEISTOCEN Glacijofluvijalni sedimenti (fgl)

Glaciofluvijalni sedimenti razvijeni ~u na tri mjesta i to u okolici Krasna i Gackom polju sje­ verozapadno od Lesca. U sastavu ovih naslaga prevladavaju karbonatne valutice i pijesak gra­ nulacije u rasponu 1-120 mm. Valutice su subangularne do dobro zaobljene, sortiranost je veoma dobra, mjestimice istaknuta slojevitost grubljeg i finijeg materijala. Na osnovi izgleda i necementiranosti sedimenta moze se pre'postaviti da je gomjopleistocenske starosti i to naj­ vjerojatnije Wiirm-1I1 stadijale.

Proluvij (pr) Proluvijalne naslage su najvise rasprostranjene u Gackom polju, na rubu Lipovog polja, zapadno od Orocca, juzno od Brinja, u rubnim dijelovima Srpskog i Gusic polja. To su razni klasticni nanosi, pretezno sljunci i ilovace, pijesci i ostali klasticni materijal, koji je u gornjem pleistocenu snesen s visih terena u polja i uvale.

Deluvij (d) Deluvijalni sedimenti ustanovljeni su sarno u dolini Bakovca, u blizini vrela Zivulja. To je klastieni sediment, sastavljen od pjeskuljastog "grusa", zatim angulamih do subangulamih fragmenata dolomita i dolomitienih vapnenaca, a natalozen je najvjerojatnije u toku gornjeg pleistocena.

HOLOCEN Organogeno-barski sedimenti (b) Organogeno-barski sedimenti razvijeni su u najnizim dijelovima polja, koji su stalno iii povre­ menD plavljeni ena pro u okolici Dabra i Kvarta).

Aluvij (al) Aluvijalne naslage znatno su rasprostranjene, a izdvojene su na vise mjesta u Gackom polju, zapadnije od Otocca, u Lipovom polju, Gusic polju, juzno od Brinja itd.

27 TEKTONIKA

U strukturnom pogledu podrucje lista Otocac dio je sireg podrucja Like, a sjeverno se veze na masive Velike i Male Kapele, odnosno Gorskog Kotara. Time su i strukturne odlike defi­ nirane jednakim karakteristikama kao i susjedna podrucja vee obradenih listova. Iz rasporeda pruzanja pojedinih strukturnih oblika i opCih strukturnih karakteristika moguee je u sirem smislu razlikovati cetiri tektonske jedinice: Velebit, Velika Kapela-Senjsko bilo, Licko sredo­ gorje i Mala Kapela-Pljesivica. Prva jedinica donekle se jasno razlikuje od ostalih, koje medutim nisu ostro odijeljene i premda, su stratigrafski kontinuirane, razlikuju se tipom strukturnih karakteristika. Treba naglasiti, da zapadno, u odnosu na list Rab, postoje stanovite razlike, s obzirom na to da je podrucje primorskih padina obuhvaeeno jednom jedinicom SenJ-Jablanac.

TEKTONSKA JEDINICA VELEBrr Ova jedinica, znatnog rasprostranjenja, proteze se kroz vise juznih listova i svojim sjeveroza­ padnim dijelom s lista Gospie ulazi u podrucje lista Otocca. U osnovi ona i ovdje zadrZava karak­ leristiku podrucja tektonskog suzenja s poremeeenom antiklinalnom formom, koje je zatvaranje presjeceno vertikalnim rasjedom Kosinj Bakovac-Veliki Kozjak. Jezgra antiklinale izgradena je od naslaga ladinika, otkrivena je u podrucju Bakovac-Jase­ nova kosa. Ova se an~iklinala proeze na list Gospie, a nalazi se uz rasjed Bakovac-Velikia Plana, koji je nastavak lickog rasjeda, ovdje vee malenog intenzileta. Zapadno od ove, uz uzduzng rasjed, razvijena je sekundarna an iklinala Stirovace. Stvaranjem antiklinalnih struktura uz uzduzne rasjede, relativno je izdignUlo zapadno, odnosno spusteno istocno krilo. 1stocno oz rasjeda Bakovac-Velika Plana razvijeno je istocno krilo antiklinale, koje je nesto intenzivnije poremeeeno utjecajem ovog i poprecnog rasjeda Kosinj Bakovac-Veliki Kozjak. Rasjedi malod intenziteta i razliCite orijentacije, mjestimicno daju dojam mozaicke grade. Fotogeoloskim nacinom utvrdeni su manji lokalni rasjedi, koji su bez utjecaja na antiklinalnu strukturu ovog dijela terena.

TEKTONSKA JEDINICA VELIKA KAPELA-SENJSKO BILO Zauzima veCi dio zapadne polovine lista. Zapadno prelazi u list Rab, dok se prema istoku lito­ loski i stratigrafski veze na susjedne jedinice. Po tektonskim karakteristikama i osnovnom strukturnom obliku predstavlja (za razliku od istoCnog sinklinalnog podrucja, koje je obuhvaeeno tektonskim jedinicama Licko Sredogorje i Velika Kapela-Pljesivica) poremeeeno antiklinalno krilo. PriliCno ostro je ogranicena, juZno od strukturne jedinice Velebit, vertikalnim rasjedom Kosinj Bakovac-Veliki Kozjak, uzdu kojega je ova jedinica svojim juznim rubom relativno spustena u odnosu na strukturnu jedinicu Velebit.

28 -C> --~t - _

S1. 3 Pregledna tektonska karta. Generalized tectonic map. 0630pHaH TeKTOHlItIeCKaH KapTa. A. Tektonska jedinica Velebit. - 1. Rasjed Kosinj Bakovac-V. Kozjak. - 2. Antiklinala Bakovac-Jasenova kosa. - 3. Antiklinala Stirovace. - B. Tektonska jedinica Velika Kapela. - 4. AntikIinala Jezera-Lipovo polje. - 5. Rasjed Krasnog polja. - 6. Rasjed Vratnik-MeInice-Senjsko bilo. - 7. Rasjed Prokike-Vratnik. - C. Tektonska jedinica Licko sredogorje. - 8. Rasjedi BrIog-Gacko polje-Ramljani. - D. Tektonska jedinica Mala Kapela-Pljesivica. - 9. Rasjedi Glibodol-L. Jasenica. - 10. Rasjedi L. Jasenica-Jurjeva draga. - 11. Rasjedi Brezovac-Vrhovine. A. Tectonic unit of Velebit. - 1. Fault of Kosinj Bakovac-V. Kozjak. - 2. The Bakovac-Jasenova kosa anticline. - 3. The Stirovaca anticline. - B. Tectonic unit of Velika Kapela. - 4. The Jezera-Lipovo polje anticline. - 5. Fault of Krasno pore. - 6. Fault of Vratnik-Mdnice-Senjsko bil0. - 7. Fault of Prokike - Vratnik. - C. Tektonic unit~ of Licko sredogorje. - 8. Faults of BrIog-Gacko polje -Ramljani. - D. Tectonic unit of Mala Kapela-Pljesivica. - 9: Faults of Glibodol-L. Jasenica. - 10. Faults of L. Jasenica- Jurjeva draga. ~ 11. Faults of Brezovac-Vrhovine. A. TeKTOHlItIeCKaH e,!J;IIHII~a BeiIe6IIT. - 1. C6poc KOCIDII, BaKoBa~-B. K03HK. - 2. AHTIIKJIJIHaJIb EaKoBa~­ .HceHoBa Koca. - 3. AHrnKJIJIHaJIb CrnpOBa'Ia. ~ B. TeKTOHlItIeCKaH e,!J;JIHII~a BeJIJIKa KaneJIa. - 4. AHTH­ KJIJIHaJIb Je3epa-JInnoBo nOJIe. - 5. C6poc KpaCHo IIOJIe. -6. C6poc IIpoKllKe-BpaTHIIK. - C. TeK­ TOHII'IeckaH e,!J;llHJI~a JIlItIKO cpe,!J;oropje. - 8. C6poc BpJIOr-ra~Ko IIOJIe-PaMJIIDm. - D. TeKTOHlItIeckaH eJtmlJI~a MaJIa KaneJIa-IIJIeIllilBn~a. - 9. C6poc rJIJI6o,!J;oJI-JI . .HceHII~a. - 10.. C6poc JI. .HceHn~a- JypjeBa ,!J;para. - 11. C6poc Bpe30B~-BpxOBJIHe.

29 U ovoj strukturnoj jedinici mogu se razlikovati dva podrucja. Jedno, u juznom dijelu, pred­ stavljeno antiklinalnom strukturom i drugo, sjevernije, koje pripada antiklinalnom krilu s inten­ zivnom rasjednom tektonikom. Podrucje izmedu Krasanske Dulibe i Krasnog polja na sjeveru i rasjcda Kosinj Bakovac-Veliki Kozjak na jugu, pripada antiklinalnoj strukturi Jezera-Lipovo polje, koje u jezgri ima naslage srednjeg lijasa. Sjeverno krilo antiklinale reducirano je vertikalnim rasjedom uzduz Krasnog polja, dok je juzno krilo razvijeno potpuno, s najviSim Clanom (kojega ovdje zas:upa donji maIm). Donji maIm uz rasjed Kosinj Bakovac-Veliki Kozjak ima suprotan nagib, sto daje dojam plitke sinklinale, s jezgrom od klasticnih naslaga tercijara. U celu antikiinale razvijene su naslage od srednjeg Iijasa do zakljucno gornjeg malma. Pravac ove antiklinale, iako smjera sjeverozapad-jugoistok,odstupa od ovog smjera u juznijem podrucju Velebita, priblizavajuei se smjeru zapad-istok. Smjer osi antikiinale iznosi 98°, a tone pod kutom 20° (u Lipovom polju). Podrucje sto lezi sjeverno od rasjeda Krasanska Duliba-Krasno polje, a zapadno od linije Letinac-Lipovo polje, obiljeZeno je rasjednom tektonikom, Cime je stvorena struktura bIo­ kova, pa su u anormalni dodir dovedeni razliciti clanovi jurskog sistema medusobno, iIi, kao u podrucju Melnica, s naslagama gornjeg trijasa. Podrucje jugozapadno od rasjeda Vratnik-Melnice, i rasjeda koji se Senjskim bilom proteze na jugoistok do Crnog Kala i dalje prema Kuterevu, a koji dijeli naslage gornjeg trijasa od naslaga malma, i koji jugoistocnije dijeli naslage gornjeg i srednjeg lijasa od naslaga malma i dogera, pripada intenzivno poremeeenom krilu antiklinale, kojem, strukturno, pripada Senjsko bilo. Ovo jasno odreduje superpozicijski raspored naslaga od gornjeg trijasa do gornjeg malma, odnosno jugois~ocnije, u Senjskom bilu, naslaga od srednjeg lijasa do donjeg iIi gornjeg maIma, generalnoga nagiba slojeva k jugozapadu. Taj dio terena ispresijecan je uzduzno orijen'iranim rasjedima, veeeg intenziteta, u odnosu na dijagonalne i poprecne rasjede koji lokalno presije­ caju pojedine stratigrafske zone, ali koji ne utjecu bitno na sliku opee strukturne grade. Sje­ verozapadno od Kutereva nazire se razbijeno celo antikIinale i prijelaz ove strukture, kroz sistem blokova, u sinklinalno krilo tektonskih jedinica Mala Kapela-Pljesivica i Licko Sredo­ gorje. Sjeveroistocno od Senjskog bila teren izgraduju blokovi s naslagama dogera i maIm a, koji tvore mozaik-strukturu stvorenu razliCito orijentiranim vertikalnim rasjedima, duz kojih je doslo do izdizanja iIi spustanja pojedinih blokova razliCitim intenzitetom na pojedinim stranama, pa se gotovo u pravilu moze opaziti, da su blokovi sjeveroistocnom i sjevernom stranom reIa­ tivno izdignuti u odnosu na susjedne. Usprkos ovoga, evidentno je zatvaranje sinklinale, kojof rubove tvore naslage gornjeg malma. Sistemom, takoder razliCito orijentiranih rasjeda, nejed­ nakog intenziteta, uz pojedine jace rasjede, stvorena je dobro izrazena mozaik-struktura sjeverno i istocno od Melnica, gdje su u blokovima otkrivene razliCite starije naslage jurskog sistema. Podrucje mozaik-strukture sto Iezi sjevernije od crte Melnice-Brlog, odsjeceno je snaznim vertikalnim rasjedom Prokike-Vratnik i time odijeljeno od podrucja malma, koji je sjeverno znatno rasprostranjen. Bez uvida u ovo sjeverno podrucje tesko je jasno odrediti sjevernu granicu ove jedinice, koja se vjerojatno barem jos jednim dijelom nastavIja u podrucje lista Ogulin. Pojava trijasa na Vratniku pripada razorenoj antiklinalnoj strukturi Senjske Drage na Iistu Rab, gdje je dizanje starijih naslaga uvjetovano sistemom snaznih rasjeda, koji se nastavIjaju u zapadni dio lista Otocac u podrucje strukture blokova. U opeoj karakteristici prevladava rasjedna tektonika, u kojoj se znacajniji rasjedi pruzaju smje­ rom SZ-JI, a presijecaih niz poprecnih i dijagonalnih rasjeda, od kojih je najveCi dio kon­ centriran na Senjskom bilu i njegovom sjeveroistocnom podnozju. Rasjedi veeeg intenziteta zadrZavaju spomenuti pravac pruzanja, iIi se priblizavaju pravcu pruzanja I-Z, Cime jasnije i potpunije dolazi do izrazaja struktura blokova. Izravno opazanje rasjeda u samom terenu oteseano je litoloskom identicnoseu i okrsenoseu stijena, pa se je u nekim slucajevima moglo zakljuCiti na postojanje pojedinih rasjeda tek nakon

30 -

potpune stratigrafske odredbe, kao i iz morfoloskih znacajki, koje se potpunije odrazavaju u foto;eoloskoj obradi.

TEKTONSKA jEDINICA UCKO SREDOGORjE Sredisnji dijelovi terena - od Svice od Janjca - predstavljaju sjeverozapadni zavrsetak jedi­ nice Lickog Sredogorja, koja se u oVo podrucje nastavlja s listova Udbina i Gospie, gdje je vrlo jasno izrazena. U podrucju lista Otocac ona nema nekih izrazitijih tektonskih znacajki, pa je od zapadnih susjednih jedinica (Velebit i Velika Kapela-Senjsko bilo) odvojena priblizno po krilu odnosno celu sinklinale, koji se mogu pratiti od Kosinja preko Kutereva do Svice. Na sjeveroistoku graniCi s jedinicom Mala Kape1a-Pljesivica priblizno u zoni rasjeda, koji se pruzaju od Brloga preko Gackog polja do Ramljana. U osnovi ovaj je dio terena jugozapadno krilo prostrane sinklinale, sto je dobro izrazeno izmedu Kosinja i Ramljana. OVdje postoji i niz sekundarnih bora sto se pruzaju smjerom SZ-J1. J ezgre sinklinala tih bora izgradene su od rudistnih vapnenaca cenomana i turona, dok su jezgre antiklinala od vapnenaca i vapnenackih breca donje krede. Strukture od krednih naslaga izmedu Lipovog polja, Lesea i Svice, pre­ kl'ivene su tercijarnim vapnenackim klastitima, Cime su starije strukture zamaskirane. Ipak se, na temelju polozaja naslaga u malmskim sedimentima izmedu Lipovog polja, Kutereva i Svice moze zakliuCiti, da se sinklinala ovdje zatvara. Rasjedna tektonika oCituje se prvenst­ veno u uzduznim rasjedima manjih skokova. Dijagonalni i poprecni rasjedi su rjedi i nisu znatnije poremetili temeljne borane strukture. U klastitima tercijara registrirane su mnogobrojne plohe diskontinuiteta, medutim zbog pomanjkanja stratigrafskih elemenata nije moguee sigurno tvrditi radi Ii se 0 rasjedima iIi veCim pukotinama. Posebno treba spomenuti rasjede koji na terenu nisu vidljivi, a u znatnoj su mjeri sudjelovali u oblikovanju reljefa ovih predjela. To su dijagonalni rasjedi, danas pokriveni kvartarnim naslagama duz kojih su se formirali Svicko, dio Olockog i Lipovo polje, te uzduzni rasjed, na kojem je postalo Gacko polje.

TEKTONSKA jEDINICA MALA KAPELA-PLjESIVICA Ova se jedinica prostire sjeverois:ocno od crte, sto spaja Brlog, Otocac i Ramljane, a dio je veee tektonske jedinice, sto na sjeveru ulazi u list Ogulin, a na istoku u list Bihae. U Ii stu O:ocac u tektonskom se pogledu moze rekonstruirati kao sjeveroistocno krilo, rasjedima poremeeene sinklinale. Nairne, usprkos znacajnijih poprecnih rasjeda izmedu Licke J esenice, Glibodola. Dabra i Svice vidi se celni zavrse:ak sinklinale. UzimajuCi u obzir stratigrafsku pripadnost sedimena~a, ova je jedinica relativno izdignuta u odnosu na jedinicu Licko Sredogorje (ovdje gotovo da i nema sedimenata gornje krede). Tome su, uz ostalo, svakako pridonijeli i brojni uzduzni rasjedi, Kojima su rcdovito jugozapadna krila relativno izdignuta (Glibodol-Licka Jesenica, Licka Jesenica-Ravno, Licka Jesenica-Jurjeva draga, Brezovac-Vrhovine), pa su tako malmske naslage vise puta izbile na povrsinu. Manje znacajni rasjedni poremeeaji, registrirani donjokrednim naslagama, nisu znatnije poremetili inace relativno blage bore, vee su sarno prividno zadebljali donjokredne naslage. Morfoloske depresije pokrivene kvartarom, kriju u svom dnu rasjede, uzduz kojih su postale i koji se mogu gdjegdje uoCiti na rubovima prostranih polja (Gacko polje, Vrhovinsko polje, Dabarsko polje, Glibodol, Skare i dr.). U podrucju lista Otocac nema znacajnijih tektonskih elemenata za razlikovanje jedinice Licko Sredogorje i jedinice Mala Kapela-Pljesivica, nego je ona name:nuta podjelama u susjednim listovima, gdje su te jedinice vise iIi manje dobro izrazene. Temeljna znacajka, s.o sjedinjuje obje jedinice je Cinjenica, da gledajuCi u makro-planu, jedinica Lickog Sredogorja predstavlja jugozapadno, a jedinica Mala Kapela.-Pljesivica sjeveroistocno krilo jedne veee sinklinale. Karak,eristika koja ih razdvaja ima i paleogeografsko znacenje. To je pojava, da su naslage donje krede jedinice Licko Sredogorje pretezno vapnenacke brece, dok su, vremenski odgo­ varajuCi sedimenti, u jedinici Mala Kapela-Pljesivica pretezno vapnenci. Taj podatak na neki naCin opravdanje njihovo odvajanje i u ovom podrucju.

31 PREGLED MINERALNIH SIROVINA

GRADEVNIKAMEN

Zuta Lokva. Uz cestu Senj-Vratnik-Otocac, 12 km jugozapadno od Brinja, smjesteno je nalaziste jurskog, srednjelijaskog tamnog vapnenca s litiotidima. Vapnenac je dobro uslojen i blago nagnut na jugozapad oko 15°. Vapnenac je pogodan za dobivanje blokova ukrasnih ploca za gradevinarstvo. Klanac kod Brinja. Klanac se nalazi jugozapadno od Brinja na cesti Brinje-Senj. Vapnenac je malmske starosti. Zovu ga "crno-bijeli mramor". Uslojen je, s nagibom k sjeveroistoku pod kutom od oko 25°. Sinac. Kamenolom se nalazi uz zeljeznicku postaju Sinac na pruzi Zagreb-Split, a usjecen je na zapadnom obronku brda Vijenac (906 m) u vapnencu kredne starosti u duzini od oko 150 m i visini cca 30 metara. Vapnenac je gromadast, gust, jedar i ostrog lorna. Kamenolom eksploatira zeljeznica za odrZavanje pruga. Zalihe nisu odredene, ali geoloske prilike ukazuju, da su one gotovo neogranicene, te bi se eksploatacija mogla povecati zbog dobre kvalitete kamena. Oblaj (kod Vrhovina). Oko 2 km sjeveroistocno od zeljezlllicke postaje Vrhovine nalazi se kamenolom Oblaj, usjecen u malmskim naslagama. Brdo Mali Oblaj (835 m) izgradeno je od dobro uslojenih vapnenaca i dolomita s nagibom slojeva prema ZJZ pod kutom od 20°. Duzina cela kamenoloma iznosi oko 200 m, a visina 10-15 metara. Tehnicka ispitivanja pokazala su, da se cvrstoca kamena krece u granicama odredenim za grube vapnence. Habanje mu je vrlo nisko, a na smrzavanju je postojan i kao takav upotrebljiv za gradnju kolovoza. Licko LeSce. Sjeverno od zeljeznicke postaje Licko Lesce, uz samu prugu Zagreb-Split u rudistnim vapnencima koji su u izmjeni s dolomitima, usjecen je kamenolom za potrebe vapnare. Na temelju kemijskih i tehnoloskih analiza vapnenaca dobiva se veoma kvalitetno vapno. Javornik. Uz zeljeznicku postaju Javornik na pruzi Zagreb-Split nalazi se kamenolom Javor­ nik, usjecen u krednom vapnencu. Eksploatira se za proizvodnju vapna. Panos. Leziste se nalazi na brdu Panos kraj Vrhovina, jugozapadno od zeljeznicke postaje Vrhovine. Brdo je izgradeno od dolomita krede.

32 t;\1 SI. 4. Pregledna karta pojava mineralnih sirovina. Generalized map of mineral occurrences. 0630PWUI l

33 POVIJEST STVARANJA TERENA

Otkriveni sedimenti ovog podrucja od ladinika do mladeg paleogena, promatrani u sirem dijelu Like s proucenim sedimentoloskim i paleontoloskim karakteristikama, dopustaju stanoviti prikaz zbivanja u evoluciji ovoga i znatno veeeg prostora. Nezavisno od moguenosti, da ovdje kao najstarije smatramo naslage ladinika, poznavanje pod­ rucja jugoistoenije (list Gospie) gdje su otkrivene naslage od karbona na vise, dopusta da se predpostavi, da oni i ovdje leze ispod ladinika u identicnom razvoju. Njihov prikaz, u nl}j­ kraeem obliku koliko je to moguee, nametnut je potrebom interpretacije profila za nesto dubije dijelove terena. ,

Tijekom srednjeg perma, razaranjern reljefa sto je stvoren orogenezom na prijelazu ~nje a u.. gornji per:u, postali.. su si~o - do gn~bozrnasti se~menti ~?lasnog .t'ipa. Sl!-~av~fem e - zlJske baze 1 sve manJlm pnnosom erodiranog matenJala klastlcna sedim@acIJa; p6stupno e zamjenjuje karbonatnom. Debele naslage dolomita sekundarnog postanka (priMzani u stu u i profilu) odrazavaju stabilnost u odnosima tektonika/sedimentacija. (,,- ''\ Promjene paleogeografskih odnosa kao posljedica falacke faze odrZayajU;--Seu-$osu donj g trijasa prema podlozi i u njegovim sedimentoloskim karakteristikfl.Illil: Pojave terig~detrit~a i njegov relativno brzi porast ocituje se u razvoju klasticnih stijena u niZ.im .dije._.i9.vim .. a.d. onj g trijasa. U gornjim dijelovima smanjuje se prinos terigenog detritusa, pa postupno prevlad a karbonatna sedimentacija, sto upueuje na zaravnjavanje reljefa, stabilizaciju j mirniju se '­ mentaciju. Karbonatna sedimentacija, u neporemeeenim uvjetima, nastavlja se u_ aIlj~ik r - vojem vapnenaca i dolomita sekundarnog postanka. -.. --- .-- - -- .. ------Ladinik, u razvoju razliCitih vapnenaca i rjedt1Q.olomitiziranih vapnenaca i dolomita s krsjem va­ pnenjackih alga, gastropoda itd., dokazuje da su llvjeti talozenja bili glitkomor§ki, tii~kom~it[lvp¥ srednjeg trijasa. Uz karbonatni facijes, lokalno razvij~iktasxifui'd~dhri.dlii~ p6s1al/§(/1itjecajem vulkanske aktivnosti. Ovi sedimenti su posljedica nesi:abilnih"uvjeta koji su se javili u to vri­ jerne, a odrazavaju gibanje s tendencijom izdizanja, pr~ceilo l&mo'Vi1hauzdU~'ko)i10jermjesti­ mieno djelovao i eksplozivni vulkanizam (tufovi). Jenjavanjern vulkanizma uspostavljena je karbonatna sedimentacija, sto je znacajka visih dijelova ladinika. Svrsetkom ladinika, na prijelazu u gornji trijas, nastupila je emerzija, tijekom koje se vrSi erozija i okrSavanje lokalnog reljefa. Pocetak transgresije obiljezavaju vapnenacki konglomerati s va­ luticama stijena ladinicke i anizicke starosti, sto svjedoCi 0 mjestimieno, vise izdignutom reljefu. Klastieni sedimenti koji slijede, aCini se da su stvarani takoder utjecajem vulkanizma, talozeni su u veCim depresijama, zbog cega su i pro~njenljive debljine. Postupnim zaravnjavanjern reljefa reducirana je sedimentacija klastita;, koja je u visim dijelovima gornjeg trijasa zamjenjena karbonatnom sedimentacijom kao odraz vee stabiliziranih uvjeta. Nepromijenjeni, tj. stabilni uvjeti karbonatne sedimentacije nastavljeni su tijekom jure, kada su talozeni iskljuCivo karbon ami sedimenti. To su pretezno alohtoni karbonatni sedimenti

34 8to sU postali mehanickom akumulacijom vapnenih cestica intrabazenskog porijekla (alokemi, po Folk-u). One se razlikuju vrstom i veliCinom. Osim biogenih cestica, veCi dio sastojaka pro­ izvod su submarinske erozije ranije iIi tek istalozenih sedimenata dna otrgnutih djelovanjem struja i valova (intraklasti). Oni su submarinski preradeni (zaobljeni, sortirani) i prenoseni. U specijalnim uVjetima stvarani su oolitski varijeteti. Prisutnost mikritskog matriksa iIi sparit­ skog kalcitnog cementa, kao i variranja veliCine cestica zavisili su 0 hidrodinamskim uvjetima sredine talozenja. Ovi su se mijenjali u vremenu i prostoru. To je i razlog da se sedimenti sit­ nijeg i krupnijeg zrna s mikritskom iIi sparitskom osnovom cesto izmjenjuju i vertikalno i horizontalno. Dolomiti, koji u juri cesto prate opisane vapnence, sekundarnog su tipa, tj. postali su dolomitizacijom alohtonih sedimenata vjerojatno tijekom dijageneze. Pomanjkanje terigenih cestica dokazuje, da u okolini nije bilo izdignutog kopna i da se sedimentacija, prema karak­ teristikama stijena, odvijala u podrucju relativno sirokog i plitkog praga, koji je Cini se - pri­ padao podrucju Like i Gorskog Kotara. Pocetkom gomjeg malma neka tektonska gibanja odrZavaju se u diferencijaciji sedimentacijskih prostora, od kojih razvoj klipeinskih vapnenaca s mikritskim matriksom i prisustvom peleta, pripada mirnijimo porucjima talozenja iIi pod­ rucjima smjeStenim izmedu mimih i turbulentnih sredina, kmji su obiljezeni slabim i kratko­ trajnim strujanjima. Za razliku od ovog podrucja, u sjevernom dodrucju lista poznati su vapnenci s Cesticama veCim od 1 mm, a maksimalno dosezu i do 1,5 cp, pa ove stijene spadaju u sitno­ zrnaste i srednjezrnaste kalcirudite. U njima se vee javlja sparitski kalcitni cement. Fosilni detritus potjece od krinoida, moluska, alga, briozoa, koralja i hidrozoa. Uz njih se javljaju intraklasti kompleksne unutrasnje grade, sporadieno ooliti, a povremeno i Iitoklastiti, erodirani vjerojatno s izdignutih dijelova praga. Sastav i strukturne karakteristike ovih naslaga ukazuju na podrucje jacih struja, koje su donosile krupniji biogeni i anorganski vapneni detritus, vdile jacu eroziju tla i ispiranje vapnenog mulja. Izgleda, medutim, da ovaj tip, koji je sjevernije jos rasireniji, tvori prijelaz izmedu klipeinskih biomikrita i subgrebenskih vapnenaca u podrucju Gorskog Kotara, odakle je ovaj materijal dovucen u istrazivano podrucje i izmijesan s lokal­ nim materijalom. S druge strane, debele naslage, pretezno dolomita, dogera, malma i donje krede u istocnom dijelu lista takoder upueuju na sedimentaciju u plitkom moru kroz taj vremenski razmak i na dolomitizaciju tijekom dijageneze. U gornjem malmu, pa na prijelazu u donju kredu, radi novokimerijskih pokreta doslo je do izrazitijeg izdizanja u podrucju Velebita i u isto vrijeme i do spustanja u podrucjima jugoza­ padno i sjeveroistocno od njega. U sedimentaciji ovo se rezultiralo boenom i vertikainom alter­ nacijom srednjezrnastih i krupnozmastih sedimenata, pretezno kalkarenita i vapnenih breca. Oni su ograniceni danas u podrucju rubnih dijelova Velebita, odnosno u jugoistoenom dijelu lista Otocac. Svojim rasporedom i karakterom upueuju na cesta i kratkotrajna oplieavanja, od­ nosno gibanja paleostrukturnog uzvisenja prigodom cega je dolazilo do desikacije i pucanja nekonsolidiranog iIi tek djelomicno litificiranog vapnenog muIja, te njegovim snasanjem s uzdignuea na njegov rub. Ovakve prilike uvjetovale su vrio kratak transport iIi resedimentaciju gotovo na mjestu, zajedno s vapnenim muIjem koji je sluzio kao vezivo. Time je rasprostranje­ nost sedimenata ovoga tip a bila ogranicena, pa su, udaljavajuCi se od podrucja Velebita, brece bile postupno zamijenjene s vapnencima. Svrsetkom donje krede, u sjevemim dijelovima terena, doslo je do Iokalne kratkotrajne konti­ nentalne faze, 8tO se u stanovitom smisiu moze shvatiti kao izdizanje dna, koje u odredenom trenutku izbija na povrsinu, bez veCih redukcija u erozijskom iii sedimentacijskom smisIu, sto se dan as cini kao transgregisvan odnos, a da u punom smislu on to nije i ne mora biti. U gornjoj kredi, sve do senona odvijala se relativno ujednacena sedimentacija pIitkog mora s razvojem subgrebenskih rudistnih vapnenaca. Nedostatak najmladih dijelova krede i starijeg paleogena onemogueava prijegled zbivanja u tom vremenskom periodu, ali poIozaj miadih nas­ Jaga vapnenih breca paleogensko-neogenske starosti, sto Ide preko struktura krednih naslaga,

35 upucuje na boranje i oblikovanje reljefa. Ovo upucuje i na dulji kopneni period i snaznu erozi}u koja prethodi njihovom razvoju. Posto su i ove naslage zahvacene snamim tektonskim pokre­ tima, nalazeCi se danas u anormalnom kontaktu i s naslagama jure u ovom podrueju, moze se zakljueiti da su recentna struktuma obiljezja, rezultat mladih orogenetskih pokreta, koji su konaeno doveli do izdizanja u podrueju Velebita i Senjskog bila uz intenzivna rasjedanja kao i istoeno, gdje zavdava boranje kredno-jurskog sinklinorija koje takoder prati rasjedna tektonika. Opetovane promjene klime u pleistocenu prouzrokovale su pojaeano trosenje stijena, pa je takav rastroseni materijal gravitacijom i vodom transportiran na nize polozene terene (polja, uvale,. doline). Osobito je zadnja faza wiirmske oledbe ostavila vidljive tragove u obliku debeIih naslaga glacijofluvijalnih sedimenata kod Krasna i u G2ckom polju. U postglacijalu ovi su tereni bili zahvaceni izrazitom atlantskom klimom, koja je obiljezena toplim podnebljem i s mnogo pa­ dalina. Tada su pojaeani procesi korozije, pa na karbonatnim stijenama dolazi do stvaranja skrapa i slienih krskih obIika, a u podzemlju (peCinama) dolazi do izluCivanja debeIih sigastih naslaga (u mnogobrojnim peCinama oko Lesca, Vrhovina, Brloga, Brinja, Gomjeg Kosinja, Kosinjskog Bakovca itd). Tijekom holocena izgled terena je posve sliean danasnjem i kao takav bio je pogodan za boravak Ijudi u prethistoriji. To nam dokazuju brojna nalazista iz broneanog i poeetka ze1jeznog doba,. osobito lokaliteti Bezdanjaca pod Vatinovcem kod Vrhovina, PeCina kod LesCa, te brojne Ja­ podske (ilirske) gradine, Prozor, Kompolje, Urn itd.

36 LITERATURA

Bahun S. (1961): PROMINSKE NASLAGE PODRUCJA AKUMULACIJE KRUSCICA. Arh. IGI, br. 3384, Zagreb. Bahun S. (1961): IZVORI, PONORI UZ TOK LIKE OD KRUSCICE DO SELISTA. Arh. IGI, br. 3383, Zagreb. Bahun S. (1962): VAPNENCI PROMINA NASLAGA U PODRUCJU KRUSCICE U LICI. Geol. vjesn. 15, 1, Zagreb. Bahun S. (1963): GEOLOSKI ODNOSI OKOLICE DONJEG PAZARISTA U LICI (TRIJAS I TER­ CIJARNE JELAR-NASLAGE). Geol. vjesn. 16, 161-169, Zagreb. Bauer B. (1934/35): DBER DIE LANDFORMEN DES NcJRDLICHEN VELEBIT. Sonderabdrtuck aus dem Jahresber. des Bundes-ReaIgymn. in Krittenfeld. Bojanic L. (1960): GEOLOSKI I HIDROGEOLOSKI ODNOSI SIREG PODRUCJA DONJEG TOKA LIKE. Arh. IGI, br. 3272, Zagreb. Bojanic L., Milan A. & Bahun S. (1958): PRETHODNI IZVJESTAJ "HE SENJ". DOPUNSKA GEOLOSKA I HIDROGEOLOSKA ISTRA:l:IVANJA SIREG PODRUCJA RIJEKE LIKE OD MOSTA KOD KALUDEROVCA DO PREGRADNOG MJESTA, KOD SKLOPE I PODRUCJA AKU­ MULACIJE KRUSCICA. Arh. IGI, br. 3032, Zagreb. Bojanic L., Milan A. & Bahun S. (1959): TRASA TUNELA SELISTE-SUMECICA I POLJICE-GUSIC POLJE. Arh. IGI, br. 3100, Zagreb. Bojanic L., Milan A. & Bahun S. (1959): DOPUNSKA GEOLOSKA I HIDROGEOLOSKA ISTRA:l:IVANJA SIREG PODRUCJA TOKA LIKE OD KALUDEROVCA DO SELISTA U LIPOVOM POLJU. Arh. IGI, br. 3101., Zagreb. Bozicevic S., Jovanovic D., Sinkovec B. & TakSic A. (1964): RUDNE SIROVINE, HIDROENERGETSKE I HIDROGEOLOSKE PRILIKE KOTORA KARLOVAC. Arh. IGI, 3780, Zagreb. Crnolatac I. & Milan A. (1959): PRILOG POZNAVANJU PROMINSKIH NASLAGA LIKE. Geol. vjesn, 12, Zagreb. Foetterle F. (1862): GEOLOGISCHE KARTE DER LIKA. Verh. geol. RA., Wien. Foetterle F. (1863): GEOLOGIE DES OTOCANER GRENZREGIMENTES. Verh. geol. RA., Wien. Gavazzi A. (1903): TRAGOVIOLEDBENA VELEBITU, Glasn. hrv. naravoslov. drustva. XIV, 459, Zagreb. Gorjanovic D. (1901): GEOMORFOLOSKI PROBLEM I IZ HRVATSKOG KRSA. Glasn. hrv. narovoslov. drustva, XIII, 193, Zagreb. Hauer F. (1868): GEOLOGISCHE DBERSICHTSKARTE cJSTERR-.UNGAR MONARCH IE, BLATT X, DALMATIEN, Wien. Koch F. (1912): PRILOG GEOLOGIJI VELEBITA I HRVATSKOG KRSA. Vijesti geol. povjer. II, Zagreb. Koch F. (1912-1916): BERICHT DBER DIE DETAILAUFNAHME DER KARTENBLATTES KARLO­ BAG-JABLANACFDRDER JAHR 1911, 1912, 1913, 1914 UND 1915. Jahr. ung. RA., Budapest. Koch F. (1924): GEOTEKTONISCHE BEOBACHTUNGEN 1M ALPIN-DINARISCHEN GRENZGE­ BIETE. Zbornik radova posvecen J. Cvijieu, Beograd. Koch F. (1925-1926): TEKTONIKA I HIDROGRAFIJA U KRSU. Spomenica u pocast Gorjanovic-Kram- bergeru. Glasnik hrv. prir. drust. 38/39, Zagreb. Koch F. (1928): LA GEOLOGIE DU CARST. Le carst Yougoslavie. Zagreb. Koch F. (1929): GEOLOSKA KARTA KARLOBAG-JABLANAC, M 1 : 75.000, Zagreb. Koch F. (1929): TUMAC GEOLOSKOJ KARTI KARLOBAG-JABLANAC, Zagreb. Koch F. (1932): GEOLOSKA KARTA SENJ-OTOCAC 1 : 75.000, Beograd. Koch F. (1933): TUMAC ZA GEOLOSKU KARTU SENJ-OTOCAC, Beograd. Magdalenic A. (1956): GEOLOSKA GRADA OKOLICE BAKOVCA POTOKA I PODRUCJA MLAKVE. Arh. IGI, br. 2768a, Zagreb. Milan A. (1965): KORELACIJA MALMA LICKE PLJESIVICE,~ SENJSKOG BILA I JUGOZAPADNIH PAD INA VELIKE KAPELE. Acta geol. JAZU, 5, Zagreb. Nikler L., Sokac B. & Ivanovic A. (1965): STRUKTURNA GRADA JUGOISTOCNOG VELEBITA. Acta geol. JAZU, 5, Zagreb.

37 Petkovic K. (1958): NEUE ERKENNTNISSE OBER DEN BAU DER DINARIDEN. Jahrb. geo!. Bund 101, 1, Wien. Polsak A. & Milan A. (1962): FACUALNI I TEKTONSKI ODNOSI SJEVEROISTOCNOG PODRUCJA LIKE. V Savj. geo!. FRNJ, Beograd. Pol/ak J. (1929): NOV PRILOG POZNAVANJU GEOLOGIJE VELEBITA I LIKE. Glasn. hrv. prir. drust., XXXII, Zagreb. Poijak J. (1938): PROMINA-NASLAGE VELEBITA I LIKE. Vjesn. Geo!. inst. Kr. Jug., 6, Beograd. Poljak J. (1940): PRILOG POZNAVANJU TITONSKIH CHAETETIDA VELIKE KAPELE I PLJE­ $IVICE U HRVATSKOJ. Vjesn. Geo!. inst. Kr. Jug., 8, Beograd. Poljak J. (1947): 0 ZALEDENJU VELEBITA. Geo!. vjesn. 1, Zagreb. PoljakJ. (1953): GEOLOSKI IZVJESTAJ 0 ISTRA2NIM RADOVIMA NA PODRUCJU RIJEKA LIKE I GACKE. Arh. IGI, br. 2130/4, Zagreb. Poljak J. (1953): IZVJESTAJ 0 GEOLOSKOM I HIDROGEOLOSKOM ISTRA21VANJU PODRUCJA RIJEKE LIKE KOD 2ELJ. MOSTA DO LIPOVOG POLJA I PODRUCJA ZARAVNI LIKE JU2NO OD CESTE RADUC-PLOCE DO JUGQISTOCNOG RUBA GRACACKOG POLJA. Arh. IGI, br. 2131/a, Zagreb. Poljak J. (1954a): PREGLEDNA GEOLOGIJA I HIDROGEOLOGIJA PODRUCJA LIKE I GACKE. Arh. IGI, br. 2395, Zagreb. Poijak J. (1954b): GEOLOS~O MISLJENJE 0 GEOLOSKIM I HIDROGEOLOSKIM ISTRA2IVA­ NJIMA U PODRUCJU LIKE I GACKE. Arh. IGI, br. 2398, Zagreb. Poljak J. (1955): DETERMINACIJA STRUKTURNIH GEOLOSKIH BU$OTINA LIKE I LIPOVOG POLJA. Arh. IGI, br. 2516, Zagreb. Poljak J. (1955): DETERMINACIJA STRUKTURNIH GEOLOSKIH BUSOTINA NA PODRUCJU KRUSCICE-POLJANE-DONJE PAZARISTE-KOSE-SVICE. Arh. IGI, br. 2517, Zagreb. Poljak J. (1955): DOPUNA GEOLOSKIH I HIDROGEOLOSKIH ISTRA21VANJA NA RlJECI LICI I GACKOJ. Arh. IGI, br. 2575, Zagreb. Pol/akJ. (1956): GEOLOGIJA I HIDROGEOLOGUA NA PODRUCJU POTOKA BAKOVCA I MLAKVE. Arh. IGI, br. 2768a, Zagreb. PoljakJ. (1957): 0 MOGUCNOSTI AKUMULACUE VODE U HIDROENERGETSKE SVRHE U GOR­ NJOKOSINJSKOM KRSKOM POLJU I DOLINI BAKOVAC POTOKA. Arh. IGI, br. 2902, Zagreb. Salopek M. (1914): MODERNA ALPINSKA TEKTONIKA I GEOLOGIJA HRVATSKE I SLAVONUE. Glasn. hrv. prir. drust. Zagreb. Schubert R. (1910): ERLAUTERUNGEN ZUR GEOLOGISCHEN KARTE OSTERR.-UNGAR. MO­ NARCHIE, SW GRUPPE, Nr 116, MEDAK-SV. ROK. Geo!. R.A., Wien. Sikosek B. (1958): TEKTONSKI SKLOP JUGOSLAVENSKIH JU2NIH ALPA. Zbornik radova Geo!. inst. "J. 2ujovic", 10, Beograd. Sikosek B. & Medwenitsch W. (1965): NEUE DATEN ZUR FACIES UND TEKTONIK DER DINARI­ DEN. Geo!. R.A., 86-102, Wien. Stache G. (1889): DIE LIBEURNISCHE STUFE UND DEREN GRENZHORIZONTE. Abh. geo!. R.A., XIII, Wien. Tietze E. (1873): GEOLOGISCHE DARSTELLUNG DER GEGEND ZWISCHEN KARL STADT IN CROATIEN UND DEM NORDLICHEN TElL DES KANALS DER MARLACCA. Jahrb. geo!. R.A., Wien. 11 * * Bahun S., Bo/anic L., Bozicevic S., Crnolatac 1., Fritz F., Malez M., Milan A., Stipancev D., Sikic V. & Simunic A. (1955-1965) OBRADILI SU NIZ IZVJESTAJA, KOJI OBUHVATAJU DETER­ MINACIJU JEZGRA, SNIMANJA TUNELA PO STACIONA2AMA, GALERIJA, RASKOPA, SPELEOLOSKIH OBJEKATA, IZVORA, PONORA lTD. Elaborati su pod oznakom HE SENJ pohranjeni u Fondu strucnih dokumenata Instituta za geoloska istrazivanja u Zagrebu.

38 GEOLOGY OF THE OTOCAC SHEET

THE OTOCAC SHEET HAS BEEN MAPPED AND THE EXPLANATORY TEXT PREPARED BY THE STAFF OF THE INSTITUTE FOR GEOLOGICAL RESEARCH, ZAGREB.

The sheet OtoOlc covers a part of western Lika with northern areas of the Velebit mountain massif in the region of the Outer Dinarides. The area is built predominantly of shallow carbonate deposits of the Mesozoic, over­ lain transgressively with calcareous clastics most probably of the upper Lower Teritary. Being developed of almost only carbonate deposits, the region is distinguished by typical karst morphology. The oldest deposits within the sheet are the Ladinian. They are recognized in ruptured anticlines of SW part of the area. Most of the mass is lithologically shoal algal limestone with the relatively pure species Diplopora annulata, which documents the Ladinian age. The limestones include some clastics of insignificant distribution which were sedimented under the influence of volcanic activity (tuffs, tuffites and tufaceous limestones). The land dried at the end of the Ladinian. The Upper Triassic lies transgressively over the karstified Ladinian. In the lower part it consists of clastics (conglomerate breccia, tuffaceous marl, sandstone and fine-grained conglomerate). The clastics continuously pass into dolomites of the Norian and the Rhaetian. The prevailing type is fine-grained laminated algal dolo­ mite (stromatolites). The Jurassic is completely developed and is continuous with the Triassic. It builds most of the western half of the Velebit massif, and has a smaller distribution in the eastern half of the sheet. It sedimented in shallow water of a closed carbonate shelf and consisted only of carbonate rocks. The Liassic is divided into three levels: the lower, characteristic by an alternation of limestones and dolomites with Palaeodasycladus barrabei; the middle, predominantly calcareous (Lithoiotis limestones) with sporadic occurrence of dolomitized micrites with Orbitopsella praecursor; and the upper consisting of flag-like spotted limestones (micrites, less frequent limestones with sparry cement). The Dogger always consists of thick-bedded and karstified limestones, and of limestones dolomitized to various degrees and dolomites in the eastern part of the sheet. Upper levels of the Dogger are documented by fossils (Selliporella donzeliii, Meyendorphina bathonica). The Malm is divided into two parts. The lower, rather uniform throughout the area with limestones sporadically affected by dolomitization (micritic types of limestones, occasionally spathic, not completely washed out). Fossil remains are abundant (Macroporella sellii, Cladocoropsis mirabilis). A number of facies are distinguished in the Upper MaIm: cJypeina limestones, which belong to various types of limestones with micritic matrix with Clypeina jurassica, sub-reef limestones with much of sparry cement which, in addition to microfossils, contains corals, shells, etc. and dolomites with fossiliferous limestone intercalations.

The Cretaceous occupies a half of the sheet. It is continuously developed on the Jurassic, and consists only of carbonate rocks. The Lower and partly the Upper Cretaceous are recognized. The Lower Cretaceous consists in part of dolomites, calcareous dolomites and dolomitized limestones, which develop from the Jurassic. Its upper part is built of limestones and limestone breccia with Salpingoporella dinarica, S. turgida, etc.

The lowermost member of the Upper Cretaceous, inadequately characteristic and transgressively lying, consists of dolomites and dolomite breccia of the Cenomanian. They pass continuou&!y into coarse limestones of the Cenomanian-Turonian with Chondrodonta joannae. The uppermost member consists of rudist limestones in

39 -

the space from the Upper Turonian to the Lower Campanian with Hippurites (Orbigny) socialis, H. (Vaccinites) cornuvaccin urn, etc. Calcareous clastics, which lie transgressively over the Jurassic and the Cretaceous as a coherent cover or erosional remains, correspond to the Tertiary. These are limestone breccias with inclusions of conglomerates and occasio­ nally limestones. Nummulites and alveolinae found in fragments suggest their deposition aftes the Middle Eocene. Quaternary deposits are for the most part found in valleys. Glaciofluvial sediments (Wiirm, III substage), pied­ mont gravels, sands and loams in poljes, and deluvial clastic sediments are attributed to the P'eistocene. The Holocene consists of organigenic-marsh sediments in the lowest parts of poljes, and alluvial deposits beside the rivers. No elements of overthrusts are recognized in the tectonic pattern of this region, which a group of authors classify as the overthrust zone of the high karst and another group takes for autochthonous. Based on a numer of charac­ teristics, four tectonic units can partly be distinguished. In SW part of the sheet, the Velebit tectonic unit has a character of tectonic construction with a displaced anticlinal form which continues to south. The tectonic unit of Velika Kapela-Senjsko Bilo extends along the western part of the sheet. It is separated from the Velebit unit by a fault, along which its southern limb is relatively downthrown. Its southern end consists of an anticlinal structure, and the northward part of an anticlinal limb heavily faulted. The SE end is penetrated by the tectonic unit of Lika central mountains, which consists of the southwestern limb of a large syncline. It is distinguished by a series of secondary folds striking in NW-SE direction. The tectonic unit of Mala Kapela-PljeSivica only partly enters into the northwestern area of the sheet. It can be reconstructed 2,S the northeastern limb of the syncline displaced by faults. Faulting tectonics with the main faults striking in NW-SE direction are notable throughout the area. Lithological characteristics, fossil remains and interrelation of the superposed stratigraphic members suggest a relatively quiet, uniform progress of carbonate sedimentation in the period between the Ladianian to the end of the Cretaceous in a closed carbonate shelf. Occasional fluctuations followed by volcanism during the Triassic resulted also in palaeostructural deformations, while the movements during the Jurassic and the Cretaceous, more of epeirogenetic nature, resulted in short local land formation. Significant structural changes and formation of distinctive releif occurred after the Cretaceous, caused by the movements preceding the sedimentation of Tertiary limestone breccia. The upper Lower Tertiary orogenic movements were most probably those which contributed to the final uplifting and formation of structural features which looked like the present ones. Translated by D. Mijovic - Pilic

LEGEND OF MAPPING UNITS

Quaternary 1. Alluvium (Holocene). - 2. Organogenous-march sediments (Holocene). - 3. Deluvium (Upper Pleistocene). - 4. Proluvium (Upper Pleistocene). - 5. Glaciofluvial sediments (Upper Pleistocene).

Tertiary 6. Limestonebreccia, conglomerate and limestone (Paleogene-Neogene).

Upper Cretaceous 7. Limestone (Senonian). - 8. Limestone (Cenomanian-Touronian). - 9. Dolomite and dolomitic breccia (Cenomanian) Vrhovine-Dabar.

Lower Cretaceous 10. Limestone and limestonesbreccia. - 11. Dolomite Vrhovine-Dabar.

MaIm 12. Dolomite with lenses of limestone (a) Vrhovine-Dabar. - 13. Dolomite with lenses of limestone (Upper Maim). - 14. Pseudoreefylimestone (Upper Maim). -15. Clypeina limestone (Upper Malm). - 16. Limes­ tone and dolomite (Lower Maim).

40 -

Dogger 17. Dolomite and calcareous dolomite-Vrhovine-Dabar. - 18. Limestone and dolomite.

Liassic 19. Limestone and dolomite (Upper Liassic). - 21. Limestone and dolomite (Lower Liassic).

Upper Triassic 22. Dolomite (Noric-Roethian). - 23. Breccia-conglomerate and tuffitic clastics (Carnian-Noric).

Middle Triassic 24. Tuff and tuffitic clastics (Ladinian). - 25. Limestone and dolomite (Ladinian).

LEGEND OF STANDARD MAP DENOTATIONS

1. Normal boundary: observed (with dip) and approximately located. - 2. Erosion boundary: observed and approximately located. - 3. Dip of bed: normal, undulated and overturned (single measuring). - 4. Dip of bed: vertical and horizontal bed (single measuring). - 5. Bedding traces photogeologically observed: steep, intermediate and gantle. - 6. Axis of vertical or oblique anticline and syncline. -7. Axis of the plunging syncline or anticline. - 8. Fault without denotation of character: observed, supposed and photogeologically observed. - 9. Vertical fault and relative downtrown side (vertical). -10. Fault zone. - 11. Microflora. -12. Microfauna. - 13. Marine microfauna. - 14 .Building stone quarry. - 15. Sinkhole. - 16. Cave.

41 -

rEOJIOrHJI JIHCTA OTOQAn;

JUICT OTO"4AU CHIIMAJUl II ITOJICHI1TEJIhHhIH TEKCT HAITIICAJIII COTPY,UHIIKI1 I1HCTI1TYTA rEOJIorI1"4ECK.l1X I1CCJIE,UOBAHI1H, 3ArPEB.

JIHCT OTOtJal\ OXBaThlBaeT tJaCTb 3arraAHOU JIHKll C CeBepHhIMH OTpOraMll rOpHOrO MaCCllBa Bene6HTa, H TaKHM 06pa30M rrpHIIaAnemllT K BHelllHIIM ,UIIHapIlAaM. 3aHlIMaeMaH JIIICTOM rrnOIl\aAb CnOmeHa rnaBHhIM 06pa30M MenKOBOAHhIMll MOPCKllMII ll3BeCTKOBhIMll OTnOmeHIUIMH Me3030H, BhIllie KOTOPhIX TpaHCrpeCCllBHO 3aneraIOT H3BeCTKOBhle 06nOMO'lHhle rrOpOAhI BepOHTHee BCerO rr03AHerO naneOreHa. BBHAY nOtJTH HCKnIOtJeTenbHOrO pa3BHTllH Kap6oHaTOBhIX rropoA BCH MeCTHOCTb OTnHtJaeTCH Bhlpa3HTenbHOU KapCTOBOU MOp

Han60nee ApeBHlle nOpOAhI Ha llccneAyeMou TepPHTOpHH npHHaAnemaT K naAHHCKOMY HPYCY. OHH 06HameH~I Ha HapYllleHHhIX aHTllKnllHanHX Ha IOrO-3arr3Ae nllCTa. JIliTOnOrll'IeCKll OHll HBnHIOTCH rnaBHhIM 06pa30M MenKOBOAHhIMH MOPCKHMH H3BCCTHHKaMll C OTHOCHTenbHO 'IaCThIMH BOAOpOCnHMH Diplopora annulata, KOTOphle H onpeAenHhIT HX naAllHcKllij B03paCT. He3Ha'IllTCnbHhIM paCrrpOCTpaHeHlleM rrOnb3YIOTCH 06nOMO'IHhIC OTna­ raBlllllCCH rroA BnllHHHeM BynKaHll'ICCKOU AeHTenbHOCTH (TY

BCPXHllU TpUaC 3aneraeT TpaHCrpeCCHBHO Ha KapCTH

IOpa pa3BllTa nonHOCTbIO II KOHTllHyanbHo rrOBCpx Tpllaca. OHa cnaraeT Hall6onbIIIYIO 'IaCTb 3arraAHOU nonOBllHhI Bcnc6HTCKoro MaCCllBa, TorAa KaK B BOCTO'IHOU nonOBllHe nllCTa OHa rrpeACTaBneHa B MCHblllCU CTeneHH. OHa OTnaranaCb B ycnoBHHX MenKoro MOPH, 3aKphIToro Kap6oHaTHoro lllenb

JIeuac rrOApa3AemIeTCH Ha Tpii ropll30HTa: HlImHllU OTnll'IaIOIl\HUCH CMCHOU 1I3BCCTHlIKOB H AOnOMHTOB C Palaeodasycladus barrabei, cpeAHHU rrpCACTaBneHHhIU rrpellMYIl\eCTBeHHO 1I3BCCTHHKaMH C nHTllOTIICaMli rrpii HcnpaBlInbHOM rrOHBnCHHH AOnOMHTH3IIPOBaHHhIX MIIKPHTOB C Orbitopsella praecursor, II BepXHHU xapaKTe­ PH3YIOIl\HUCH rrnHT'IaThIMll rrHTHHCThIMll H3BeCTHlIKaMii (MIIKpHThl, peme - H3BeCTHHKH co crrapHTOBhlM l\eMeHTOM).

,Uorrep BOCTO'IHOU 'IaCTll nlICTa perynHpHo rrpe,a;CTaBneH TonCTOCnOHCThIMU II KapCTH

ManbM noApa3AenHCTCH Ha ABC 'IaCTll. Hll)l{HHH 'IaCTh, .a;OBonbHo o.a;Hoo6pa3HaH Ha BCCM CBOCM rrpOTHmCHlllI, pa3BHTa B

Mcn 3aHHMaCT rronoBHHY nHCTa. C IOPOH OH CBH3aH rrocTcnCHHhIM rrcpcxo.a;OM H rrpc.a;CTaBnCH IICKnIO'IHTCnbHO 1I3BCCTKOBhIMII nopo.a;aMH. YCTaHOBneHhI HHmHHH II 'IaCTb BepXHcro Mcna.

HH)l{HHU Mcn OT'Iacrn rrpeACTaBncH AOnOMHTaMlI, 1I3.a;CCTKOBIICThIMH AOnOMHTaMli II AonOMIITOBhlMiI H3BCCTHH­ KaMH, npoAonmaIOIl\HMHCH CIl\C ll3 IOphI. BepXHIOIO tJaCTb cnaraIOT U3BCCTHffKH H H3BCCTKOBhIC 6pCK'IHH C Salpiugoporella dinarica, S. turgida II T . .a;.

42 -

Ha'IaJIbHbIM 'IJIeHOM BepXHero MeJIa HBJIHIOTCH ~OJIOMlITbI II ~OJIOMlITOBble 6pel<'Illll CeHOMaHa C HenOJIHOCTblO BblpameHHbIMlI np1l3Hal

TpeTlI'IHOMY nepllo~y COOTBeTCTByIOT 113BeCTl

B Tel

Tel

JIIITOJlOrU'IeCl

JIErEH,UA KAPTI1POBAHHbIX E,UI1HI1U

1. AJIJIIOBHll (rOJIO~eH). - 2. OpraHOreHHble-6oJlOTHble OTJlOmeHHH (rOJIO~eH). - 3. ,UeJlIOBllll (BepxHHll IlJlellCTo~eH). - 4. TIPOJIlOBUll (BepXHllll nJIellCTo~eH). - 5. rJIH~HO

TpeTH'IBaJl CHCTeMa

6. I13BeCTl

BepxuB:/i Men

7. 113BecTHHKH (CeHoH). - 8. I13BecTHHKll (CeHOMaH-TYPOH). - 9. ,UOJlOMIITbl H ~OJlOMHTOBble 6pel<'IllII (CeHOMaH). BpxoBHHe-,Ua6ap.

43 10. H3BecTHHKII II 1I3BeCTI

Mall:&M

12 . .uOJIOMlIThI C JIml3aMII 1I3BeCTHHKa (a) BpxoBIIHe-.ua6ap. - 13 . .uOJIOMHThI C JImlaaMlI H3BeCTHHKa (BepxHlIH MaJIbM). - 14. Ilcey,n;opmpoBhI e H3BeCTHHKII (BepXHIIH: MarrbM). - 15. KJIlIllemlCKHe 1I3BeCTHHKH (BepxHIIH MarrbM). - 16. I13BecTHHKII II ,n;OJIOMIIThl (HII)I{HIIH MaJIbM).

,IJ;orrep

17 . .uOJIO.'I\IITbl II 1I3BeCTKOBhle ,n;OJIOMIIThl. BpxoBIIHe-.ua6ap. - 18. H3BecTHHKH H ~OJIOMHThI.

JIeuae

19. I13BecTHHKH II ,n;OJIOMHTbl (BepxHHH JIeliac). - 20. I13BecTHHKII II ,n;OJIOMIITbl (Cpe,n;HIIH: JIeHac). - 21. H3BecTHHKH H ,n;OJIOMHThl (HH)I{HHH JIeHac).

BepXHHH Tpnae

22 . .uOJIOMHTbl (HOpHHCKHH Hpyc-peT). - 23. BpeK'leBH,n;HHe KOHrJIOMepaThl H Ty

Cpe,n;nnn Tpnae

4. Ty

nErEH.uA CTAHMPTHbIX OB03HAQEHI1H:

. HOpMaJIbHaH rpaHHl.\a: YCTaHOBJIeHHaH (c lla,n;eHIfeM) U llpu6JIIf3IfTeJIbHO ollpe,n;eJIeHHa. - 2. HeCOrJIaCHaH paHUI.\a: YCTaHOBJIeHHaH U llpo6JIU3IITeJIbHO Ollpe,n;eJIeHHaH. - 3. 3JIeMeHThi lla,n;eHUH CJIOH: HOpMaJIbHhIH, BOJIHUCThIH If OIlPOHIIHYThIH (oT,n;eJIbHOe u3MepeHlfe). - 4. 3JIeMeHTbllla,n;eHIIH CJIOH: BeprnHarrbHhlH H roplI- 30HTaJIbHhlH CJIOH (oT,n;eJIbHOe U3MepeHue). - 5. Tpacchl CJIOeB

44