IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA Građevinar 9/2012

ISTARSKI KAŠTELI Utvrđena naselja na području PRIPREMILI: Krešimir Regan i Branko Nadilo Poreštine

Dvigrad je najveća istarska ruševina koji nije srušila vojska, Manje je, međutim, poznato da se Višnjan poharao požar ili potres, pa posjetitelji mogu vidjeti kako je nekad unatoč svojim antičkim korijenima razvio izgledao stari istarski gradić tek u srednjem vijeku kao manje utvrđe- no naselje na brijegu s kojeg se otvara ši- rok pogled na zapadnu Poreštinu. Upravo taj dominantan položaj i radijalno-kružna Na prostoru od ušća rijeke Mirne na sje- Poreč – Tićan – . Smatra se da urbana struktura nedvojbeno svjedoče da veru i Limskoga zaljeva na jugu te za- je njegovo ime Vissignanum ili Vicinia- je i to naselje izgrađeno na mjestu prapo- padno od državne ceste Buje – na- nus izvedeno od latinske riječi vicinus (u vijesne histarske gradine i potom uključe- lazi se Poreština, geografsko-povijesna blizini) još u 2. st. pr. Kr. kada je nakon no u sklop rimskoga porečkog agera. Vje- regija u zapadnome dijelu Istre, nazvana rimske okupacije to područje predano rojatno je to naselje bilo u međuvremenu prema najvažnijem naselju cijeloga po- rimskim veteranima koji su tu, pokraj napušteno jer je urbani razvoj započeo dručja – gradu Poreču. To je povijesno- Poreča, osnovali agrarnu koloniju (prae- tek u ranome srednjem vijeku. U doku- geografska regija gdje na površini od 350 dium ili fundus). Ime je bilo prikladno i u mentima se prvi put spominje 1203. kada km2 u 178 naselja živi 26.229 stanovnika. srednjem vijeku jer je Poreču bilo najbli- ga je porečki biskup ujedno i feudalni Još je od histarsko-rimskih vremena bila že od svih gradskih feuda. Valja dodati gospodar dao na uživanje Goričkim (Pa- dobro naseljena, o čemu između ostalog da neki smatraju kako ime potječe od zinskim) grofovima kao dio motovunskog svjedoče ostaci brojnih utvrda, gradin- naziva nekog rimskog veterana, ali i da feuda. S Motovunom je 1278. došao pod skih i otvorenih naselja (Picugi, Mordele, se u nekim starim dokumentima Viš- vlast Mletačke Republike, gdje je bio sve Sv. Anđeo i dr.), rimskih građevina (ru- njan spominje i u obliku Guissignanus, do njezine propasti 1797. godine. Admi- stične vile u Červaru, Sorni, proizvodni kao i da je zabilježen i oblik Vižinijan. nistrativno je pripadao Motovunu sve do centar u Lorunu i sl.), a gradnja se i dalje 1847. kada je postao samostalna općina. nastavljala tijekom cijeloga srednjega i Višnjan je nadaleko poznat novog vijeka sve do naših dana. po svojoj zvjezdarnici koja je s U prošlosti je Poreština obuhvaćala znatno manju površinu, a danas se di- dosad otkrivenih ukupno 1748 jeli na nekoliko mikroregija, nazvanih nebeskih tijela među desetak prema središtima s nekadašnjim utvr- najuspješnijih na svijetu đenim naseljima i kaštelima. Iako se danas u nju svrstavaju još neka nase- lja u unutrašnjosti (Kaštelir i Vižinada) Višnjan je nadaleko poznat po svo- te uz obalu ( i Tar), neke smo već joj zvjezdarnici, atipičnoj ustanovi za predstavili u želji da prikažemo sve ka- motrenje i istraživanje svemira koja je štele uz rijeku Mirnu (okosnicu sjever- osnovana 1976. godine na tavansko- nog dijela poluotoka), a obalne gradove me prostoru usred Višnjana, a osnovao zasad preskačemo jer nastojimo najpri- ju je nastavnik Korado Korlević. Poslije je prikazati sve istarske kaštele u unu- se amatersko astronomsko društvo sa trašnjosti poluotoka. zvjezdarnicom iz toga nevelikoga istar- skog gradića i općinskog središta (674 Naselje poznato po zvjezdarnici stanovnika prema popisu iz 2011., cijela općina 2266) razvilo u institut i izgradilo Stoga pregled kaštela Poreštine zapo- novu zvjezdarnicu u obližnjem selu Ti- činjemo Višnjanom (tal. Visignano), na- ćanu. Ta je zvjezdarnica s ukupno dosad Tlocrt stare urbane jezgre Višnjana seljem i općinskim središtem u zapad- otkrivenih 1748 nebeskih tijela (uglav- noj Istri koje se nalazi 13 km sjeveroi- nom asteroida) svrstana među desetak Teški uvjeti života i stalna novače- stočno od Poreča, na županijskoj cesti najuspješnijih na svijetu. nja zbog čestih ratova te raznovrsne

GRAĐEVINAR 64 (2012) 9 769 Građevinar 9/2012 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA bolesti, posebno učestale epidemije Grad se dijeli na dvije međusobno čvrsto i Julite iz 1833. koja zatvara trg sa sje- malarije i kuge, uzrokovale su veliku povezane urbane cjeline nastale u razli- verne i zapadne strane. Ta jednobrodna depopulaciju koja je potaknula mletač- čitim dobima. Najstariji je dio položen na i dugačka crkva, s velikom polukružnom ku kolonizaciju novog stanovništva iz čunjastoj uzvisini iznad okolnog područ- apsidom i sakristijom te izrazitim klasi- Dalmacije izbjeglog pred Osmanlijama ja i u toj se središnjoj gradskoj jezgri na- cističkim pročeljem, monumentalnošću tijekom cijelog 17. st. To je dovelo do laze sve negdašnje najvažnije svjetovne pomalo "kvari" rustičnu jednostavnost gospodarskog i demografskog prepo- građevine (komunalna palača, gradska gradića. Pročelje je crkve pojačano ko- roda jer je Višnjan zahvaljujući plodnoj loža i patricijske palače), ali i crkvene lonadom od četiri golema stupa koji pri- okolici te prometnom položaju i blizini (župna crkva s obrambenim zvonikom). državaju trokutasti zabat sa stiliziranim obale u 18. i 19. st. znatno uznapredo- Jugoistočno i istočno na padinama uzvi- Božjim Okom u čast zaštitnika crkve Sv. vao izvozom ulja i vina. O tom prospe- sine smješteno je podgrađe koje je tako- Kvirika i Julite. U crkvi je mnoštvo umjet- ritetu svjedoči i velika župna crkva Sv. đer bilo utvrđeno obrambenim zidinama. ničkih djela, a posebno se ističe glavni ol- Kvirika i Julite, jedna od rijetkih koja je Višnjaski su bedemi već u 18. st. zbog gu- tar sa svetohraništem i palom s likovima posvećena mučenicima i svecima iz bitka obrambene važnosti većim dijelom sv. Kvirika i Julite iz 17. st., slika Blažene Tarza u Maloj Aziji (rodnom mjestu sv. srušeni i zamijenjeni ili uklopljeni u nizove Djevice Marije (rad poznatoga venecijan- Pavla), majci i trogodišnjem sinu (naziva novih zdanja baroknih i klasicističkih obi- skog majstora Zorzi Venture iz 1598.) te se i Kirin i Kirijak) koji su 304. stradali u lježja iako je stari dio grada sačuvao sred- stropne slikarije s prikazom mučenja Sv. Dioklecijanovim progonima. njovjekovnu urbanu strukturu sa središ- Judite, starozavjetne mučenice.

Višnjan se nakon kolonizacije stanovništva iz Dalmacije u 18. i 19. st. gospodarski preporodio jer se zbog plodne okolice i blizine obale snažno razvio izvoz ulja i vina

Broj se stanovnika stalno povećavao sve do 1921. godine, kada je ih je zabilježeno čak 1986. Tada se grad znatno proširio hrptom brežuljka uz ceste prema istoku i zapadu. Višnjan je od 1918. u sastavu Kraljevine Italije i tada započinje proces postupne talijanizacije domaćega hrvat- skog stanovništva koja dolaskom faši- sta 1922. postaje sve nasilnija. Hrvati su Crkva Sv. Kvirika i Julite u Višnjanu uglavnom protjerani, a preostali su pri- silno talijanizirani. Nakon toga je Višnjan njim trgom i uskim ulicama. Premda su Crkva je izgrađena na mjestu starije iz slijedio političku sudbinu Istre i od 1945. se od obrambenih zidina sačuvali tek fra- gotičkog razdoblja crkve u kojoj je u 15. je u sastavu Hrvatske. gmenti, njihova se linija još uvijek može st. donesena presuda o granicama teri- Po svojoj je urbanoj organizaciji Viš- pratiti u obodnim zidovima poslije podi- torija Poreča i Motovuna. Od nje je saču- njan jedan od mnogih srednjovjekovnih gnutih kuća. U središtu je tog prostora van samo zvonik, započet u kasnogotič- utvrđenih istarskih gradića koji su saču- prostrani trg s cisternom (šternom) i bu- kome, a dovršen 1760. u baroknom stilu. vali izrazito kružni tlocrtni oblik unutar narskim grlom iz 1842. godine. Trg je s tri Riječ je o masivnome peteroetažnom srednjovjekovnih zidina i ta zatvore- strane zatvoren građevinama, a zapadna tornju (visine 27 m) pravokutnog tlocrta na kružna formacija na vrhu brežuljka mu je strana otvorena prema jugozapadu koji je natkriven poligonalnim tamburom svjedoči o osobitome geostrateškom i središnjim dijelovima Poreštine. i osmerostranom piramidom, a građen je položaju toga dijela Istre i Poreštine. od fino klesanih velikih kamenih kvadra s Konfiguracija je terena uvjetovala kruž- Monumentalna crkva vijencima. Donji su dijelovi zvonika opre- nu izgradnju ulica i zidina po linijama na glavnom trgu mljeni manjim prozorima, a najviši je kat slojnica, što je i danas jasno uočljivo u otvoren biforama na sve četiri strane prostornoj organizaciji prvotne srednjo- Na najvišoj je točki starog dijela naselja svijeta. Nad srednjovjekovnom četve- vjekovne jezgre. već spomenuta župna crkva Sv. Kvirika rokutnom kulom pokraj zvonika podi-

770 GRAĐEVINAR 64 (2012) 9 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA Građevinar 9/2012

a dočetak prema izvoru vode koji je u prošlosti bio kaptiran u sklopu zasebne cisterne. U dokumentima se Sveti Ivan od Šter- ne prvi put spominje 1102. u već toliko puta isticanoj darovnici markgrofa Ulri- ka II. akvilejskoj crkvi kao selo Cisterna (Villa Cisterna). Vjerojatno je već u ra- nome srednjem vijeku na tom mjestu postojala crkva sa selom kao feudalnim posjedom. Nakon što je 1420. Vene- cija osvojila Akvileju, Sveti Ivan postao je dijelom Mletačke Republike koja ga je davala u posjed raznim plemićkim obiteljima. Poput širega okolnog po- dručja, Sveti Ivan od Šterne u ratovima i bolestima također je izgubio velik dio Stara gradska jezgra Višnjana (pogled s jugoistoka) stanovništva, pa su ga mletačke vla- sti u 16. st. naselile izbjeglicama pred gnuta je početkom 17. st. gradska loža. Piceola). Manja je to jednobrodna gotič- Osmanlijama iz Dalmacije, Albanije i Srušena je 1765. i na njezinom je mjestu ka građevina iz 14. st. s iznimno velikom Crne Gore. podignuta barokna loža s pogledom na preslicom iznad ulaza, zidana je dugulja- cijelu porečku obalu, od Umaga do Vrsa- stim i pravilno oblikovanim i pažljivo kle- ra. Kvadratna je to građevina koja je s tri sarski obrađenim tesancima. Unutraš- strane otvorena stupovima i pokrivena njost je oslikana zidnim slikama majstora niskim pravokutnim piramidalnim kro- Dominika iz Udina iz 16. st. sa scenama vom. S južne strane trg zatvara današ- iz života Isusa Krista i sv. Antuna, a ima i nja općinska palača, na koju se naslanja više glagoljskih grafita iz 16. i 17. stoljeća. dio negdašnjih fortifikacija sa sačuvanim Nedaleko od Višnjana ostaci su sred- unutrašnjim gradskim vratima, zvanim njovjekovne crkve i samostana Sv. Mi- Vela ili Stara vrata (Porta Grande ili Por- hovila pod zemljom koji se u izvorima ta Vecchia), ukrašena grbom mletačkoga spominje od 9. st. [1 - 3]. lava koja su oblikom gotovo istovjetna onima u Gologorici. Palača na mjestu starog kaštela Od ostalih građevina vrijedi još istaknuti Tlocrt dvorca i parka Svetog Ivana od Šterne crkvu Sv. Antuna Pustinjaka na ulazu u Sljedeći je kaštel na širokom prostoru stari dio naselja, pokraj negdašnjih donjih između Poreča i Pazina Sveti Ivan od Među vlasnicima Svetog Ivana od Šter- gradskih vrata, zvanih Mala vrata (Porta Šterne (tal. San Giovanni della Cisterna), ne spominju se mletačke plemićke smješten u središtu obitelji Apollonio, Scampicchio i Gravisi manjeg naselja, tri (poslije markizi Polesini) koji su 1688. kilometra sjeverno posjed stekli ženidbom odnosno kao od Baderne u općini miraz posljednje nasljednice plemić- Višnjan na lokalnoj ke obitelji Scampicchio. Ta je plemićka cesti za Majkuse i obitelj na glavici brežuljka (297 m), na Muntrilj, petstoti- mjestu gdje je bio stariji kaštel, izgra- njak metara istoč- dila dvorac s parkom i mnoštvo okolnih no od državne ce- zgrada u paladijanskom stilu, navodno ste Pula – Buje. Po- prema nacrtima koje je izradio slavni put brojnih drugih graditelj Andrea Palladio (1508.-1580.), istarskih kaštela ili a projekt je naručen još u doba kad je naselja istog ime- gospodar Svetog Ivana od Šterne bila na, prvi je dio imena plemićka obitelj Scampicchio. Novi je nastao prema crkvi kaštel opremljen monumentalnim kla- Detalj iz sjedišta Višnjana Sv. Ivana iz 14. st., sicističkim pročeljem, širokim pristu-

GRAĐEVINAR 64 (2012) 9 771 Građevinar 9/2012 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA pnim stubištem i velikim srednjim salo- st., pa se pretpostavlja da je obnova po- Gradić ima tipična gradinska obilježja i nom u ulaznom dijelu prizemlja. Izvorno vezana s uspostavom istoimene župe nastanjen je od prapovijesti, a u rimsko je stubište dvorca krajem 19. st. obitelj 1580. Crkva je jednobrodna građevina je doba bio sjedište zemljišnih posjeda, Polesini preselila u svoju raskošnu vilu sa sakristijom i 25 m visokim zvonikom o čemu svjedoče brojni kameni natpi- na otoku Svetog Nikole pokraj Poreča. podignutim posred glavnog pročelja i s si u gradskoj loži. Počinje se utvrđivati u glavnim ulazom u crkvu. Unutrašnjost kasnoj antici i vjerojatno je bio razrušen U Svetom Ivanu od Šterne je crkve ukrašena s četiri oltara, kame- tijekom Seobe naroda jer se prema ne- nom krstionicom, škropionicom na stu- kim izvorima današnji Sveti Lovreč razvio izgrađen je dvorac s parkom pu, pjevalištem iznad ulaza te kamenom na mjestu slavenskog naselja i da su ga i mnoštvo okolnih zgrada, pločom s glagoljičko-latiničnim (hrvat- osnovali Hrvati koji su u 7. st. preplavili vjerojatno prema nacrtima sko-talijanskim) nadgrobnim natpisom Poreštinu. Pretpostavlja se da je od 10. slavnog graditelj Andrea iz 1595. Glagoljski popis godišnjica (po- st. bio središte feuda porečkog bisku- Palladija. četak 17. st.) i matične knjige krštenih pa, a pod današnjim se imenom prvi put (početak 18. st.) danas su pohranjene u spominje 1030. kao "castrum Sancti La- arhivu HAZU u Zagrebu [3, 4]. urentii" u darovnici porečkog biskupa En- Razumljivo da je glavna rezidencijalna gilmara koji je pulskome samostanu Sv. zgrada ujedno i najveća, dok su ostale Središte mletačkog zapovjedništva Mihovila darovao jedan samostan u Po- građevine, raspoređene uokolo unu- reču i neke posjede u okolici. Potrebno je trašnjega pravokutnog dvorišta, imale Sveti Lovreč (tal. San Lorenzo del Pasena- također istaknuti da se to utvrđeno nase- gospodarsku namjenu. U dvorištu je i tico) gradić je na Poreštini (312 stanovni- lje u 11. st. i prije Mlečana nazivalo i Sveti barokna cisterna okružena niskim zi- ka) i sjedište istoimene općine, a smješten Lovreč od Lima (San Lorenzo do Leme). dom, s bunarskim grlom i lijepo izvede- je 13 km jugoistočno od Poreča, uz cestu Sveti Lovreč je najkasnije od polovice 12. nim kovanim detaljima. Just Ivetac tvrdi Pula – Buje i pokraj raskrižja s cestama za st. pod vrhovnom zaštitom istarskih da se dio jedne četverouglaste kule sta- Poreč, Vrsar, Barat i Kringu. Često se danas markgrofova i organiziran je kao gradska rijega kaštela još može prepoznati na naziva Sv. Lovreč Pazenatički (kako glasi i općina ili komuna koja je već 1186. ratova- sjevernoj strani kompleksa. Dvorac ima talijanski naziv, a sličan je i venetski – San la s Porečom za kaštel Gradinu. Stoga se uređeni park i ograđen je visokim zidom, Lorenso del Paxenatego), a zabilježeni su čini da je to nakon Trsta, Pule i Kopra bila a kroz stražnji se izlaz dolazi do slavne i nazivi Sveti Lovreč Paženatički, Sveti La- prva organizirana ruralna općina u Istri. "šterne". vrenac i Lovreč. Prvi je dio dvostrukog na- Utvrđenim je naseljem upravljala opća Zapadno je od dvorca crkva Sv. Ivana ziva nastao prema staroj crkvi Sv. Lovre skupština žitelja na čelu s podestatom, da s grobljem koja se prvi put spominje na groblju, a drugi zato što je gradić svoje- bi od 1256. gradom još upravljao i gastald 1258. godine. Sadašnja je crkva izgra- dobno bio sjedište svih istarskih mletačkih uime vrhovnoga feudalnoga gradskog đena u 16. st. na mjestu starije iz 14. posjeda izvan naselja (tal. paesi). gospodara – akvilejskog patrijarha.

U Svetom Lovreču bilo je zapovjedništvo za cijeli istarski mletački posjed izvan gradova pa stoga se i naziva Sveti Lovreč Pazenatički

Monumentalni dvorac u Svetom Ivanu od Šterne Tlocrt utvrđenog središta Sv. Lovreča

772 GRAĐEVINAR 64 (2012) 9 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA Građevinar 9/2012

Pod mletačkom je vlašću od 1271. kada ovog područja priključila partizanima u poligonalni oblik. Tim je potezom zidina se dobrovoljno stavio pod zaštitu Repu- Gorskom kotaru. Posljednjih se godina obuhvaćen i negdašnji samostojeći ro- blike Svetog Marka. Od 1304. u njemu Sveti Lovreč zbog smještaja i očuvane manički zvonik crkve Sv. Martina iz 11. djeluje već spomenuto zapovjedništvo graditeljske baštine razvija u poželjno st. koji je dobio obilježja kule i pretvoren za cijeli mletački izvangradski dio Istre turističko odredište, posebno stoga što u nova gradska vrata. Vrata su naknad- na čelu s kapetanom, ujedno i pode- s uzvisine puca pogled na pitoma polja, no zazidana pa su od njih sačuvani tek statom. Jednogodišnjem je kapetanu vinograde i maslinike te more u daljini. tragovi kasnogotičkog portala iz 14. st. glavna zadaća bila briga o vojnoj sigur- Ipak, u posljednje se vrijeme govori o nosti mletačkih posjeda prema - Dvije čvrsto povezane urbane njihovoj obnovi. skoj knežiji. Potom je 1356. Pazenatički sredine kapetanat podijeljen u dva dijela, jedan Najvažnija je gradska građevina je za područje južno od Mirne ostao u Grad se inače dijeli na dvije čvrsto po- Svetog Lovreča župna crkva Svetom Lovreču, a drugi je za sjeverne vezane urbane cjeline nastale u razli- predjele u Umagu odnosno Grožnjanu, čitim razdobljima. Prevladava najstariji Sv. Martina iz 11. st. – najveća da bi 1394. jedinstveni kapetanat bio dio koji je položen na čunjastoj uzvisini romanička građevina u cijeloj premješten u kaštel Rašpor na Ćićariji. iznad okolnog područja. Urbana je to Istri Za mletačke je vladavine u nekoliko na- jezgra Svetog Lovreča izgrađena u obli- vrata gradić opasan bedemima te utvr- ku izduženog ovala s dvije koncentrične đen brojnim kulama i čvrstim gradskim ulice koje prate smjer pružanja bede- Cijelim gradom dominira veliki Trg Placa vratima. Zbog kuge i ratova tijekom 16. ma na čijim su istaknutim točkama s gdje se sastaju negdašnji južni i istoč- i 17. st. mletačka je vlast u više navrata vanjske strane podignute četverokutne ni gradski prilazi. S južne su strane u grad i okolicu naseljavala izbjeglicama kule. Upravo kružni tlocrt gradića i kon- gradskim bedemima vrata sa šiljatim iz Dalmacije. centrični sustav ulica upućuje na prapo- gotičkim portalom iz 1407., a naknadno Za narodnog preporoda Sveti Lovreč je vijesnu tradiciju. je (1547.) pokraj ulaza dodana kamena jedno od žarišta hrvatske misli, pa je U velikoj mletačkoj obnovi gradskih be- ploča s jednim pomalo neobičnim nat- već 1898. otvorena hrvatska čitaonica dema, koja je započela 1342. za kape- pisom ("vidistis, videtis, videbitis" – vi- koja je radila sve do kraja I. svjetskog tana-podestata Giovannija Contarinija, djeli ste, vidite, vidjet ćete). Na vršku se rata kada su je zatvorile nove talijanske cijeli je prostor istočnog predgrađa s gotičkog luka nalazi plosnata kamena vlasti. Zbog nasilne talijanizacije i faši- crkvom Sv. Martina opasan novim go- čovjekolika pseća glava za koju se vje- stičkoga terora razvio se snažan antifa- tičkim gradskim bedemima sa snaž- ruje da prikazuje hunskog vojskovođu šistički pokret koji je svoj vrhunac doži- nim kulama i gradskim vratima. Tako Atilu kojega istarska predaja uvijek za- vio 1943. kada se veća skupina boraca s je Sveti Lovreč dobio velik i nepravilan mišlja kao čovjeka-psa. Zanimljivost je

Samostojeći zvonik i kula crkve Sv. Martina (snimio: N. Milčić) Slika 9. Gradska vrata s gotičkim portalom

GRAĐEVINAR 64 (2012) 9 773 Građevinar 9/2012 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA da su slični reljefi pronađeni u Kršanu, Bogorodice iz 14. st. i rezbareni poliptih bio ime. Ta je građevina nesumnjivo iz Vižinadi (Božje polje), Dvigradu i Žminju. iz 15. st. Sadašnje je pročelje iz 19. st. predromaničkog razdoblja i posvuda se Na trgu je i gradska lođa koja je prislo- kada je crkva temeljito obnovljena. Bro- navodi da je građena u 8. st., a naknad- njena na južni zid crkve Sv. Martina, a dovi su crkve odijeljeni arkadama što ih no joj je, u 12. i 13. st., pridodan masivni sa zapadne i istočne strane su zgrade nosi 8 pari kamenih stupova. Valja ista- romanički zvonik s biforama. Ponegdje od kojih je dio podignut u smjeru pru- knuti da su bočni brodovi gotovo upola se ističe da crkva ima i starokršćanskih žanja negdašnjega starijega gradskog manji od srednjeg, a da glavno pročelje tragova, a pokrivena je kamenim ploča- bedema. nije ravno već zakošeno. Uz gradsku su ma i građena s obrađenim kamenom. Uz bedeme je smještena i najvažnija ložu crkvi bočno pridodani i drugi sadr- Uz gradske se zidine nalaze ostaci be- gradska građevina – župna crkva Sv. žaji uglavnom crkvene namjene. nediktinske crkve iz 11. st. posvećene Martina. Iako Sveti Lovreč ime nosi S izrečenim bi i prestajalo zanimanje za slabo poznatom svecu sv. Dorligu, a prema prijašnjoj župnoj crkvi koja se tu raskošnu i lijepu baziliku da nema sačuvan je samo visoki zid s tri manja nalazi na gradskom groblju, a možda ozbiljnih napisa koji je svrstavaju u sta- prozora. U blizini su bili i ostaci crkve Sv. je istoimena crkva bila prije i u središtu rokršćansko razdoblje. To se ponajprije Benedikta koja je pripadala istoimenom naselja, pozornost stručnjaka i posjeti- zaključuje prema odmjerenim propor- samostanu, ali ih je danas neoznačene telja znatno više plijeni ta crkva, inače cijama i načinu gradnje zidova. Treba gotovo nemoguće pronaći [2, 5, 6]. najveća romanička građevina u cijeloj pridodati i krajnju jednostavnost zidnih Istri (28,5 x 12 m). Sv. Martin je ranoro- površina i povišeno začelje koje upućuje Tipično naselje elispsoidnog tlocrta manička trobrodna sakralna građevina na ravenske utjecaje. Usto se tvrdi da s tri polukružne istaknute apside koja se krak gradskih zidina, koje su se po- Na krševitom brežuljku što se uzdiže dominira cijelim gradskim prostorom, čele graditi u 10. st., naslanja na sred- lijevo od vijugave ceste koja se od sta- a dojam dopunjuje već spominjani od- nju crkvenu apsidu bez konstrukcijske re prometnice Pula – Trst iznad Limskog vojeni zvonik u obliku kule i prislonje- veze. Da se zaista radi o romaničkoj ili kanala odvaja prema Vrsaru, ostaci su na gradska loža. Prvi se put u pisanim ranoromaničkoj crkvi, tada bi se gradila još jednoga važnoga istarskog kaštela. izvorima spominje 1177., a uglavnom se usred naselja umjesto na rubu ili izvan Riječ je o Gradini (tal. Calisedo i Geroldia), drži da je građena tijekom 10. i 11. st. naselja. Jedini stvarni argument o rano- srednjovjekovnom utvrđenom naselju u Ostaci su zidnih slika iz 11. st., a to je romaničkom podrijetlu crkve jesu ista- sadašnjoj općini Sv. Lovreč s kraja 11. ili niz svetaca u srednjem pojasu sjeverne knute apside s izrazitim romaničkim početkom 12. st. Izgrađeno je za nadzor i južne apside koji pripada skupini naj- karakteristikama, no i takve su crkve iz plovidbe Limskim kanalom preko kojeg starijih očuvanih istarskih zidnih slika 5. i 6. st. pronađene u Istri. je još od prapovijesti preko rimskoga iako je uočljiv i nešto mlađi sloj iz 15. st. Od ostalih značajnijih građevina potre- doba i srednjega vijeka vodio put iz sre- U crkvi je i kameni oltar sa sarkofagom bo je istaknuti i sadašnju grobljansku dišnje Istre prema zapadnoj obali Istre. koji je donesen iz Dvigrada, gotički kip crkvu Sv. Lovre, po kojoj je cijeli grad do- Naziv je kaštela nesumnjivo hrvatskog podrijetla, vjerojatno još i prije nego što je 1040. pod imenom Castrum Calixedi spominje kao posjed istarskog kneza Vecelina i njegove kćeri Acike, kneginje i poslije markgrofice. Ime Geroldia dobio je krajem 12. st. prema plemiću Giroldu iz Pule (dominus Giroldus de Pola) koji ga je od tršćanskog biskupa uzeo u za- kup.

Crkva Sv. Martina s gradskom ložom Tlocrt utvrđenog naselja Gradina

774 GRAĐEVINAR 64 (2012) 9 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA Građevinar 9/2012

U dokumentima se prvi put spominje ili 18. st. Od ostalih građevina vrije- uspomenu na susjednu utvrdu, možda i kao središte feuda kojega je Acika za- di istaknuti neveliku župnu crkvu Sv. da sačuvaju neka stečena prava. Od su- jedno s limskim ribnjacima darovala tr- Andrije koja je izgrađene u 16. st. na sjednog Parentina nema nikakva traga šćanskom biskupu Adalgeru, a od 1186. mjestu prijašnje, a temeljito obnovlje- jer je stanovnicima Monkastela dugo posjed je u zakupu već spomenutoga ne 1720. godine. To je dugačka, uska i služio kao kamenolom, što se poslije pulskog plemića Girolda. Njegovi su visoka jednobrodna građevina s presli- događalo i Dvigradu. Nije poznato ni koji potomci držali utvrdu i posjed sve do com iznad ulaza [1, 3, 4]. je od kaštela prvi izgrađen jer Parentino izumiranja 1592., a potom ga je mle- nikad nije arheološki istražen. tačka vlast dodijelila obitelji Capello. Ta Najveća istarska ruševina je obitelj držala utvrdu sve do kraja 18. st. kada je novim gospodarom postala Opis kaštela na širokom prostoru iz- rovinjska plemićka obitelj Califfi. Oni su među Poreča i Pazina zaključuje pri- Gradinu držali u posjedu sve do 1848. kaz ruševina Dvigrada ili Dvograda (tal.

Dvokatnica u Gradini na mjestu negdašnjeg kaštela kada je ukinuto kmetstvo i provedena Duecastelli) čije se upečatljive ruševine agrarna reforma, a naselje priključeno nalaze pokraj Kanfanara na jednom od općini Sveti Lovreč. U godinama što su najvećih suženja te prirodne prepreke i uslijedile često su se oko Gradine spori- pokraj sadašnjeg vijadukta Limska dra- le porečka i sutlovrečka općina. ga na Istarskom ipsilonu. Taj je predjel Tlocrt utvrđenog Dvigrada Da se ipak radi o jednom od starijih još u prapovijesti, posebno zbog blizine istarskih naselja svjedoči prapovijesna vode i plodnih polja, prepoznat kao po- Sasvim je sigurno da su oba kaštela gradinska urbanistička struktura koju godno mjesto za osnivanje naselja te izgrađena u rimskom razdoblju i da su je poslije u cijelosti preuzelo srednjo- nadzor prometa ljudi i robe, što potvr- služili kao sjeverna obrambena točka vjekovno naselje. Tipičan je to istarski đuju i brojni arheološki nalazi. pulskog agera, a to su bili i za bizantske srednjovjekovni gradić nepravilnoga Grad svoje neobično ime nosi (i u venet- vladavine, što dokazuju i tragovi antič- elipsoidnog tlocrta, opasanog skro- skom se govoru isto nazivao – Doca- kog puta koji je od Pule vodio prema mnim ostacima obrambenih zidova iz- stelli) prema još jednom kaštelu koji se unutrašnjosti Istre. Nakon učestalih građenih na smjeru pružanja starijega nalazio na susjednome jugozapadnom epidemija tzv. bubonske kuge, krajem 6. prapovijesnog bedema. Urbanističku brdu zvanom Parentino (ili Kaštel Pa- i početkom 7. st. dolaze prve slavenske shemu označava zgusnuta izgradnja rentino), a koji je napušten još u ranome skupine. Dvigrad se prvi put spominje seoskih kuća, staja i spremišta zbijenih srednjem vijeku. Sadašnji se Dvigrad 879. kada je u vlasti akvilejskog patri- na linijama pružanja negdašnjih zido- prije nazivao Monkastel (Montecastello jarha koji će gradom upravljati nekoliko va, ali i velika stambena dvokatnica iz- – brdo s utvrdom), a zadržao je zajednič- stoljeća. U borbama za vlast s Mlečani- građena u središtu naselja na mjestu ko ime i nakon propasti Parentina. Vje- ma akvilejsku vlast podržavaju Gorički negdašnjega feudalnog kaštela iz 17. rojatno su žitelji Dvigrada htjeli sačuvati knezovi. U sukobima Genove i Venecije

GRAĐEVINAR 64 (2012) 9 775 Građevinar 9/2012 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA

Dvigrad je 1354. razorio genoveški ad- ma su i ostaci dvjestotinjak zgrada. To park, što je, barem sudeći prema stanju miral Paganin Doria, a 1381. spalili su je izduženi ovalni gradić čije se urbano ruševina koje su mjestimice i opasne za ga i Mlečani koji su sarkofag s moćima tkivo može podijeliti u pet različitih cje- posjetitelje, "vrlo teška misija”. egipatskih mučenika sv. Viktora i sv. lina. Na zapadnoj je strani središnjega Korone odnijeli iz crkve Sv. Sofije u Sve- dijela bila vojna posada, a na jugoza- U crkvi Sv. Sofije u Dvigradu padnoj obrtnici, dok su ostali prostori ti Lovreč. Dvigrad je od 1413. pod mle- sačuvani su starokršćanski tačkom upravom koja ga je i dodatno bili ispunjeni stambenim zgradama. utvrdila. Uslijedile su brojne epidemije Najvažnija je građevina cijelog naselja tragovi iz 5. st., predromanički kuge i malarije, ali i doseljavanje izbje- župna crkva Sv. Sofije, smještena na ostaci iz 8. st., a konačni je oblik glica pred osmanskim osvajačima iz glavnom trgu među reprezentativnim dobila u romaničkom razdoblju Dalmatinske zagore. Tijekom Uskočkog zgradama na središnjoj i najvišoj zarav-

Crkva sa starokršćanskim tragovima

Istraživanjima je potvrđeno da je crkva građena u nekoliko navrata i da najsta- riji i najslabije sačuvan starokršćanski dio (fragment južnoga dijela apside) po- tječe iz druge polovice 5. st. Najvjerojat- nije je to bila jednobrodna crkva s jed- nom upisanom polukružnom apsidom, na što upućuje činjenica da nije bila šira od kasnije građene predromaničke cr- kve iz 8. st. Čini se da je apsida pokri- vala veći dio začelja crkve i da je ujedno odjeljivala pastoforije koje su čuvale liturgijsko posuđe i posvećeni kruh (di- jakonikon na jugu i protezis na sjeveru). Vjerojatno joj je pripadao opustošeni Pogled iz zraka na ruševine Dvigrada oltarni grob ispred apside koji je najniži dio cjelokupnoga crkvenoga kompleksa. rata između Venecije i Austrije 1615. ni Dvigrada. Posvećena je sv. Sofiji, po- Druga je dvoranska crkva imala tri upi- Dvigrad je uspješno odolio opsadi, ali malo mitskoj svetici koja je kao udovica sane apside, a vrijeme je izgradnje utvr- su teško stradala okolna naselja. Zbog iz Milana mučenički pogubljena zajed- đeno prema relativno dobro očuvanom toga su se stanovnici sve češće iselja- no s tri maloljetne kćeri Irenom (Vjera), podu i mnoštvu kamenih fragmenata vali, pa sredinom 17. st. u Dvigradu živi Kionijom (Nada) i Agapom (Ljubav) za ugrađenih u zidove ili podove. Čak je bilo samo nekoliko obitelji. Potpuno je opu- vladavine rimskog cara Hadrijana u 2. moguće rekonstruirati i dio pergole (ol- stio 1714. kada je napuštena crkva Sv. st. Njezin se spomendan slavi 30. ruj- tarne pregrade sa stupićima), a pleterni Sofije i župa preseljena u . na i ne treba je miješati s istoimenom su motivi nedvosmisleno upućivali na Postoje mnoge ruševine utvrda i gra- sveticom koja se u mnogim zemljama razdoblje nastanka. Uostalom takvih je dina, ali je malo takvih mrtvih gradova zapadnog kršćanstva slavi 15. svibnja crkava u Istri zaista mnogo na koje pod- poput Dvigrada koji je i najveća istarska (ubraja se među tzv. "ledene svece) ili sjeća i tlocrtom (mlađi dio Sv. Šimuna u ruševina, čak ga nazivaju i "istarskim kultu nebeske Mudrosti (Sophia) koji se Guranu, Sv. Andriju u sklopu Eufrazijeve Pompejima". Dvigrad nije srušen voj- slavi u istočnom kršćanstvu. Sustavna bazilike, Sv. Červara pokraj Bala…). I ta nom silom, ni poharan požarom ili po- su arheološka istraživanja počela 1954. se faza Sv. Sofije u mnogim dijelovi- tresom, pa stoga posjetitelji mogu zor- i trajala desetljećima, a sada se obav- ma nadovezuje na stariju crkvu jer su no vidjeti kako je nekada izgledao stari ljaju restauratorski zahvati i na crkvi i joj zajednički dvoranski prostor, rav- istarski gradić s približno 1000 stanov- okolnim građevinama. Uz Ministarstvo no začelje i upisana apsida. Na izgled i nika. Opasan je dvostrukim obrambe- kulture u financiranju sudjeluje općina broj apsida utjecao je liturgijski razvoj i nim zidinama koje su povezane trima Kanfanar, ali i susjedne talijanske regije nova oblikovna rješenja toga najvažni- gradskim vratima. U sklopu unutrašnjih koje novac namjenski dobivaju iz eu- jega crkvenog dijela. Starokršćanska je zidova su tri kule koje su u sadašnjem ropskih fondova. Namjera je da se Dvi- apsida bila uglavnom slobodnostojeća obliku izgrađene u 14. st. Među zidina- grad u budućnosti pretvori u arheološki i na začeljni se zid samo oslanjala, a

776 GRAĐEVINAR 64 (2012) 9 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA Građevinar 9/2012

Krov se na crkvi srušio početkom 19. st. i otad crkva stalno propada. Stoga su svi brojni kameni fragmenti prene- seni u muzejske zbirke, baš kao i ostaci predromaničkih fresaka. Ocijenjeno je, naime, da se ne bi mogli sačuvati usred ruševina kojima često lutaju brojni po- sjetitelji. Ispred crkve bio je glavni gradski trg, okružen reprezentativnim zgradama – gradskom palačom na istočnoj strani, a na zapadnoj su bili prostori koji su pri- padali kaptolu. Zapadno od bazilike bio je niz fortifikacijskih građevina koje su služile za smještaj vojne posade. O burnoj prošlosti tajanstvenog Dvi- grada postoje mnoge legende. Jedna gradnju dviju bliskih utvrda tumači takmičenjem dvaju divova, inače braće blizanaca, međusobno i sa zmajem od Djelomično konzervirani ostaci crkve Sv. Sofije u Dvigradu Limske drage oko lijepe ribareve kćeri. predromaničko je svetište završavalo s tri odijeljena prostora od kojih je srednji bio nešto veći, ali su apside nadsvođene školjkama s lukovima. Čini se da je tada crkva bila i temeljito oslikana. Nešto po- slije toga (u 9. ili 10 st.) s južne su strane uz troapsidnu dvoransku crkvu dogra- đeni krstionica i zvonik, a potom, u ranoj romanici i sjeverna kapelica. Sadašnji je oblik crkva dobila u doba ro- manike. Monumentalna trobrodna gra- đevina pravokutnog tlocrta ima ravno začelje koje se sastoji od prije izgrađenih i prilagođenih dijelova. Apside su u tlo- crtu polukružne, srednja je viša i veća, a južna pripada starijoj krstionici. Crkva je pretvorena u trobrodnu baziliku pa je znatno proširena i produljena. Srednji je brod neznatno uži od prijašnje predro- maničke crkve, ali i gotovo dvostruko širi od pobočnih brodova koji su odijeljeni Glavni ulaz u utvrđeni Dvigrad s pet pari četvrtastih zidanih stupova. Veći dio kamenih romaničkih ostataka na južnoj strani, pa sve to, ali i natpis na Divovi su oglasili da će djevojku dobiti pripada ciboriju koji je bio iznad oltarnog jednoj ploči, upućuje da je crkva izgrađe- onaj koji prvi izgradi vlastitu kulu pa su groba te ukrašen biljnim, geometrijskim na u 13. st. u doba razvijene romanike. to preko noći i učinili, svatko na svom i figurativnim motivima. Uzdužni su zi- U 14. i 15 st. na sjevernoj je strani izgra- brdu. No djevojku nisu dobili jer je ona dovi romaničke bazilike glatki i bez pro- đena sakristija, a u sredini, oslonjena na prestrašena mogućnošću da postane zorskih otvora, pa je svjetlost ulazila kroz stupove srednjeg broda, šesterostrana zatočenica u jednoj od kula izdahnula tri okrugla i četiri polukružna prozora na kamena propovjedaonica koja je poslije i duša joj je prešla u sirenu s kojom se pročelju te kroz 12 visokih polukružnih prenesena u crkvu Sv. Silvestra u Kan- kupala. prozora u povišenim zidovima srednjeg fanaru. Na jednoj je ploči sv. Sofija koja Druga legenda govori o dječaku kojega broda. Glavni je ulaz u baziliku bio s trga u rukama drži dva grada. je mlada djevojka zamolila da je nave-

GRAĐEVINAR 64 (2012) 9 777 Građevinar 9/2012 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA

čer odnese na obližnju i strmu stijenu Limski zaljev i s posadom i blagom [5] Šonje, A.: Crkvena arhitektura zapadne (zvanu Krug Sv. Anđela). Dječak se bojao nastavio bježati prema Dvigradu gdje Istre, Zagreb-Pazin, 1982. da nije dovoljno snažan, ali je djevojka je blago zakopao. Poslije je otplovio [6] Marković, N.: Crkva sv. Martina u bila vrlo lagana pa ju je uspio prenijeti. prema Jamajci, ali blago nije uzeo. Pri- Svetom Lovreču Pazentičkom – Na kraju mu je iz zahvalnosti priznala ča je vjerojatno neistinita iako u blizini privatna crkva porečkih biskupa ili da je kuga i da svoje najmilije izvede iz postoji naselje Mrgani (navodno su se istarskih (mark)grofova?, Histria, Dvigrada ako ih želi spasiti. Dječak je prije zvali Morgani), ali je sigurno pri- godišnjak Istarskog povijesnog društva smjesta s majkom, bratom i sestrom donijela daljnjoj devastaciji Dvigrada jer (2011), 1., str. 13-36 otišao prema Kanfanaru i to su, prema su mnogi u protekla tri stoljeća pokušali [7] Juroš Monfardin, F.: Dvigrad: povijesno- priči, bili prvi njegovi stanovnici. pronaći zakopano blago [7 - 12]. arheološka skica, Histria Archaeologica (nastavit će se) (1999), 30., str. 155-164 Prema legendi u Dvigradu je [8] Levak, M.: Nastanak i povijesni razvoj zakopano blago engleskog IZVORI ranosrednjovjekovnog Dvigrada, Annales – Series historia et sociologia gusara Henryja Morgana, a to je [1] Foscan, L.: Porte e mura dell città, terre (2007), 2., str. 305-314 znatno pridonijelo uništavanju e castella della carsia e dell´, [9] Bratulić, J.: Posjet Dvigradu, Društvena grada jer su ga mnogi nastojali Unione italiana Rovigno, Universita istraživanja (1993), 2., str. 72-77 pronaći popolare di Trieste – Centro di ricerche [10] Marušić, B.: Kompleks bazilike Sv. storiche, Rijeka–Trst, 2003. Sofije u Dvogradu, Histria Arhaeologica [2] Fučić, B.: Istarske freske, Zora, Zagreb, (1971), 2., str. 1-90 Najpoznatija je ipak legenda o zakopa- 1963. [11] Marušić, B.: Istarska grupa spomenika nom blagu slavnoga engleskog gusara [3] Ivetac, J.: Korijeni istarskih gradova, sakralne arhitekture s upisanom Henryja Morgana koji se borio protiv Josip Turčinović, Pazin, 2002. apsidom, Histria Arhaeologica (1974), Španjolaca, ali je u jednom trenutku [4] Foscan, L.: I castelli medioevali 4-5., str. 1-191 razljutio Engleze koji su ga htjeli uhva- dell´Istria, Edizioni Italo Svevo, Trst, [12] Šonje, A.: Bizant i crkveno graditeljstvo u titi. Bježeći pred potjerom skrio se u 1992. Istri, Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1981.

FORTIFIED SETTLEMENTS IN THE POREČ AREA

Located between the mouth of the river Mirna and Limski Lawrence) was the seat of all Venetian property in Istria outside of Bay, west of the road Buje – Pula, numerous settlements have towns, and it prides itself of a rich construction heritage, with the emerged in the inland of the Istrian peninsula, at locations of most famous church being the church of Sv. Martin (St. Martin) former ancient fortresses. Of such settlements, Višnjan is the from the 11th century. Dvigrad wasn’t destroyed during the wars closest to Poreč as the central urban area, which oldest part was but was once devastated by diseases and left abandoned. Today developed on a conical hill, while the suburbs grew on the sunny it serves as a valuable site for exploring medieval urbanism in slopes. The other settlements are Sveti Ivan od Šterne (St. John this area. Plans are made for a thorough archaeological research of Šterna), Sveti Lovreč (St. Lawrence), Gradina and completely and conservation of the found remains, and eventually for its abandoned town of Dvigrad. For a long time, Sveti Lovreč (St. transformation into an archaeological park.

778 GRAĐEVINAR 64 (2012) 9