Kina 1949 – 2009

Zagreb, 2009. broj 15/16 cijena 150 kn UP&UNDERGROUND Subversive Film Festival: KINA 1949.-2009. 15. ∞ 23. 05. 2009.UP&UNDERGROUND kino Europa, Zagreb issn 1322-5124 broj/number: 15/16 osnovan/established: 1995. za nakladnika/for the publisher: Nikola Devčić nakladnik/publisher Bijeli Val, Ilica 203a, 10000 Zagreb, Hrvatska ([email protected]) sunakladnik/co-publisher: Community Art, Istarska 8, 10000 Zagreb, Hrvatska glavni i odgovorni urednik/chief editor: Nikola Devčić urednici ovog izdanja/special issue editors: Dora Baras, Srećko Horvat uredništvo/editorial board: Velimir Grgić, Silva Kalčić, Ivana Keser, Dejan Kršić, Suzana Marjanić, Maroje Mrduljaš, Mima Simić

2009. suradnici u ovom broju/contributors to this issue: Giovanni Arrighi, Alain Badiou, Jonathan Beller, Igor Bezinović, Irena Boban, David Bordwell, Rey Chow, Shuqin Cui, Vladimir – Dimić, Ivana Fištrek, Snježan Hasnaš, Wang Hui, Hana Jušić, Lovorka Kozole, Marijan Krivak, Neil Leach, Minqi Li, Ana Lovreković, Sheldon Lu, Rastko Močnik, Diana Nenadić, Milena Ostojić, Srećko Pulig, Ozren Pupovac, Tea Raše, Alessandro Russo, Kristina Saywell, Saša Šuštar Kezele, David Tarandek, Alberto Toscano, Tonči Valentić, Mia Vrbanac, Slavoj Žižek fotografija/photo: Jasen Boko, Dag Oršić izbor citata mao ce tunga: Srećko Horvat prijevod citata mao ce tunga: Ivana Fištrek kronologija nr kine: Krešimir Jurak lektura/proof-reading: Jelena Topčić, Tonči Valentić

KINA 1949 grafički urednik/graphics: Ruta

(ovaj časopis je prelomljen na računalu

: MacBook Pro koje je dizajnirano u Kaliforniji i sklopljeno u Kini) tisak/printed by: Kerschofset, Zagreb naklada/print run: 1000 Pisma i rukopise slati na adresu nakladnika. Mišljenja koja su iznesena u časopisu nisu nužno i stavovi redakcije uredništva. zahvale/acknowledgements: Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport grada Zagreba Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Hrvatski filmski savez Hrvatski audiovizualni centar ARTDOSSIER KINA 1949. – 2009. ART DOSSIER ART Zagreb, 2009. broj 15/16 cijena 150 kn UP&UNDERGROUND Subversive Film Festival: KINA 1949.-2009. 15. ∞ 23. 05. 2009. kino Europa, Zagreb issn 1322-5124 broj/number: 15/16 osnovan/established: 1995. za nakladnika/for the publisher: Nikola Devčić nakladnik/publisher Bijeli Val, Ilica 203a, 10000 Zagreb, Hrvatska ([email protected]) sunakladnik/co-publisher: Community Art, Istarska 8, 10000 Zagreb, Hrvatska glavni i odgovorni urednik/chief editor: Nikola Devčić urednici ovog izdanja/special issue editors: Dora Baras, Srećko Horvat uredništvo/editorial board: Velimir Grgić, Silva Kalčić, Ivana Keser, Dejan Kršić, Suzana Marjanić, Maroje Mrduljaš, Mima Simić suradnici u ovom broju/contributors to this issue: Giovanni Arrighi, Alain Badiou, Jonathan Beller, Igor Bezinović, Irena Boban, David Bordwell, Rey Chow, Shuqin Cui, Vladimir Dimić, Ivana Fištrek, Snježan Hasnaš, Wang Hui, Hana Jušić, Lovorka Kozole, Marijan Krivak, Neil Leach, Minqi Li, Ana Lovreković, Sheldon Lu, Rastko Močnik, Diana Nenadić, Milena Ostojić, Srećko Pulig, Ozren Pupovac, Tea Raše, Alessandro Russo, Kristina Saywell, Saša Šuštar Kezele, David Tarandek, Alberto Toscano, Tonči Valentić, Mia Vrbanac, Slavoj Žižek fotografija/photo: Jasen Boko, Dag Oršić izbor citata mao ce tunga: Srećko Horvat prijevod citata mao ce tunga: Ivana Fištrek kronologija nr kine: Krešimir Jurak lektura/proof-reading: Jelena Topčić, Tonči Valentić grafički urednik/graphics: Ruta (ovaj časopis je prelomljen na računalu MacBook Pro koje je dizajnirano u Kaliforniji i sklopljeno u Kini) tisak/printed by: Kerschofset, Zagreb naklada/print run: 1000 Pisma i rukopise slati na adresu nakladnika. Mišljenja koja su iznesena u časopisu nisu nužno i stavovi redakcije uredništva. zahvale/acknowledgements: Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport grada Zagreba Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Hrvatski filmski savez Hrvatski audiovizualni centar ART DOSSIER KINA 1949. – 2009. 7 Arrighi, Giovanni Države, tržišta i kapitalizam, istočni i zapadni 17 Badiou, Alain Kulturna revolucija ∞ posljednja revolucija? 33 Beller, Jonathan Borilačka vještina zvana “kinematogra∫ja” 47 BorDwell, David Transkulturalni prostori: prilozi poetici kineskog ∫lma 61 Chow, Rey “Žena”, fetiš, partikularizam: artikuliranje kineskog ∫lma s međukulturalnom problematikom 71 Chow, Rey Kopanje starog bunara: rad na društvenoj fantaziji u suvremenom kineskom ∫lmu 87 Cui, Shuqin Djelovanje s margina: urbani ∫lm i nezavisni redatelji u suvremenoj Kini 103 Leach, Neil Kako bi razumio Kinu, moraš postati Kina 119 LI, MINQI Uspon Kine i slom svjetske kapitalističke ekonomije: Može li svjetska kapitalistička ekonomija preživjeti uspon Kine? 133 Lu, Sheldon H. Tigar, zmaj i anđeli: Hollywood, Tajvan, Hong Kong i transnacionalna kinematogra∫ja 145 MOČNIK, RASTKO Promjene u načinu proizvodnje: “globalizacija” 155 Russo, Alessandro Kako prevesti “Kulturnu revoluciju”? 165 Toscano, Alberto Zapad je crven / Politika i estetika u Godardovim “Maovim godinama” (Années Mao) 175 Tung, Mao Ce Kineska revolucija i Kineska komunistička partija 193 Wang, Hui Depolitizirana politika, različite komponente hegemonije i sumrak šezdesetih 211 Žižek, Slavoj Mao Ce Tung: Marksistički gospodar bezakonja — Pismo Alaina Badioua Slavoju Žižeku u pogledu djela Mao Ce Tunga — Odgovor Slavoja Žižeka na pismo Alaina Badioua KINA ‘49.-‘09.

Arrighi, Giovanni Države, tržišta i kapitalizam, istočni i zapadni Istočni i zapadni kapitalizam, prije i poslije industrijske revolucije a bismo odgovorili na postavljena pitanja o razlikama koje postoje, moramo si predočiti drugi ključni sastojak istočnog Velikog odstupanja: kapitalizam. Postoji puno koncepcija kapitalizma, no za naše svrhe najkorisnija je Braudelova. U njegovoj koncepciji kapitali- zamD je “gornji sloj” svijeta trgovine. Sastoji se od onih individua, mreža i organizacija koje sistematski prisva- jaju najveće profite, bez obzira na određenu prirodu aktivnosti (financijsku, trgovačku, industrijsku ili poljoprivrednu) u koju su uključeni. Braudel taj sloj razlikuje od nižeg sloja “tržišne ekonomije”, koji se sastoji od sudionika u kupoprodajnim aktivnostima, čije su plaće vi- še-manje proporcionalne cijenama i rizicima sadržani- ma u tim aktivnostima.01 Ta nam konceptualizacija omogućava da uvedemo razlikovanje između Smithove dinamike tržišno orijentirane ekonomske ekspanzije i Braudelove kapitalističke dinamike. Kao što podcrtava Braudel, bitno obilježje historijskog kapitalizma bilo je “njegova neograničena fleksibilnost, njegova sposobnost za promjenu i adaptaciju”, prije nego li konkretni oblici koje je poprimio na različitim mjestima i u različi- Arrighi, Giovanni 02 tim vremenima. Karakteristična crta takve kapitalis- tičke dinamike, po Braudelu, je stalno premještanje novčanih sredstava iz jedne vrste aktivnosti u drugu, Države, tržišta i kapitalizam, sve u beskonačnoj potrazi za novčanim profitom. Kao u Marxovoj općoj formuli kapitala (N-R-N’), investiranje istočni i zapadni novca (N) u posebnu kombinaciju roba (R), strogo je u službi povećanja novčane vrijednosti investitorovih uloženih sredstava, od N do N’.03 Ako je braudelovska kapitalistička dinamika najbolje predstavljena u Marxo- voj općoj formuli kapitala (N-R-N’), smithovska tržišna dinamika najbolje je predstavljena drugom Marxovom formulom, onom o razmjeni robe, R-N-R’, u kojoj je novac (N) mišljen više kao način preobrazbe jednog skupa roba C u drugi, korisniji skup, C’. Obzirom na ideju, glavna razlika između ove dvije dinamike sastoji se u tome što prva nastoji generirati viškove sredstava plaćanja (akumulacija takvih viškova nastoji se pokazati kao sa- mosvrha), dok druga to ne čini (novac joj je samo sredstvo preobrazbe jednoga skupa roba u drugi, korisniji). Ova razlika omogućava nam da objasnimo zašto su u 18. i 19. stoljeću vodeće kapitalističke države Evrope iskusile postojanje viška kapitala, dok ga je u Kini nedo- 8 stajalo, usprkos kasnijih stalnih platnih viškova vis-a- 01 Braudel, Fernand. 1981. Civiliza- zacije, analogne onima evropskima, te usprkos niza vis Evrope. Narasla političko-vojna konkurencija, koja je tion and Capitalism, 15th-18th prednosti spram Evrope u stvaranju tržišne ekonomije. Century, I: The Structures of Ev- ležala u osnovi McNeillovog samo-osnažujućeg kruga eryday Life. New York: Harper Kao što bilježi Vong, vojnoga jačanja i geografske ekspanzije, stvorila je uz to i and Row, str. 23-25. (Hrvatski uvjete za proširenu reprodukciju (braudelijanske) kapi- prijevod Braudel Fernand 1992. Većinu evropskog trgovačkog bogatstva birokratski Materijalna civilizacija, talističke dinamike, te kao posljedicu rast viška akumu- ekonomija i kapitalizam od 15. su za svoje potrebe prisvojile vlade, ustrašeno zabri lacije kapitala, unutar evropskog kreditnog sistema. do 18. stoljeća, Strukture nute za širenje osnove svojih prihoda, potrebnih za Proširenu reprodukciju braudelijanske kapitalističke di- svakidašnjice. August Cesarec, stalno narastajuće ratne troškove... Evropski trgovci i Zagreb), Braudel, Fernand. 1982. namike ne treba pripisivati evropskoj dominaciji u stva- Civilization and Capitalism, 15th- njihove vlade zajedno su se okoristili tim svojim ranju kapitalističkih sklonosti i organizacija. Sam Brau- 18th Century, II: The Wheels of kompleksnim odnosom. Prvi, tako što su dobili fa del povlači paralelu između trgovaca i bankara u provin- Commerce. New York: Harper & mozne profite, a drugi tako što su osigurali toliko po Row, str. 21-22, 229-30. ciji Šanksi i prekomorskih Kineza porijeklom iz Fuđiana 02 Braudel, Fernand. 1982. Civiliza- trebne prihode... Nemajući cijeli niz financijskih po i drugih južnih obalnih provincija s jedne strane, te po- tion and Capitalism, 15th-18th teškoća, s kojima su se suočavali u Evropi između 16. i slovnih mreža koje sačinjavaju premoćne kapitalističke Century, II: The Wheels of Com- 18. stoljeća, (kasni imperijalni) kineski dužnosnici 04 merce. New York: Harper & organizacije 16-stoljetne Evrope, s druge strane. Kao Row, str. 433. (Prijevod na imali su manje razloga da izmišljaju nove oblike fi što svjedočanstvo rezimira William Rowe: “Što god bilo hrvatski Braudel Fernand 1992. nancija, velike trgovačke zajmove, te koncept kako razlogom, razlika između kineske i zapadne socijalne Materijalna civilizacija, javnog, tako i privatnog duga.06 ekonomija i kapitalizam od 15. historije od 1500. nadalje ne potiče iz činjenice što je do 18. stoljeća, Igra razmjene. progresivni Zapad otkrio kapitalizam i modernu drža- August Cesarec, Zagreb) I doista je pod dinastijom Ming, te posebno Ćing, vu, a Kina nije”.05 Postojanje usporedivih kapitalističkih 03 Marx, Karl 1959. Capital. Vol. 1. kapitalizam u istočnoj Aziji postao još više međupro Moscow: Foreign Languages organizacija ipak ne znači da je kapitalistička dinamika Publishing House, str. 146-55. stornom formacijom, no što je to bio pod dinastijama bila jednako dominantna u oba regionalna sistema. Da (Hrvatski prijevod Marx Karl Song ili Juen. Postao je još isključivije pridodanim pre- bi kapitalizam postao dominantnim na nivou sistema, 1947. Kapital, Kritika političke komorskoj kineskoj dijaspori, čiji je utjecaj na glavna ekonomije, I svezak, Kultura, potrebno je da se umetne u države, kojih moć raste. Zagreb) sjedišta moći u regiji ostao beznačajnim, usprkos nje- Kapitalizam trijumfira samo kada biva identifici- 04 Braudel, Fernand. 1982. Civiliza- nom značaju u povezivanju kineske obale sa jugoistoč- ran s državom, kada jest država. U njegovom prvom ve- tion and Capitalism, 15th-18th nom Azijom. Na razini sistema kapitalizam je zato bio Century, II: The Wheels of Com- likom razdoblju, onom talijanskih gradova država, Ve- merce. New York: Harper & “izvanjšten”, u smislu da se najviše razvio na vanjskim necije, Genove i Firence, moć je ležala u rukama novčar- Row, str. 153. rubovima, prije nego li u centru regionalno najmoćnijih ske elite. U 17-stoljetnoj Nizozemskoj aristokracija rege- 05 Rowe, William. 1990. AModern država. Chinese Social History in Com- nata vladala je u korist, pa čak i po direktivama, poslov parative Perspective. In P.S. Situacija se radikalno izmijenila kada je evropski nih ljudi, trgovaca i zelenaša. Jednako je u Engleskoj Ropp, ed., Heritage of China: sistem postao globalno dominantnim. Suprotno Marxo- Slavna revolucija iz 1688. označila pristup poslovanju, Contemporary Perspectives on voj i Engelsovoj slavnoj tvrdnji, kako je jeftina roba “teš- Chinese Civilization. Berkeley: sličan onome u Nizozemskoj. University of California Press, ka artiljerija” kojom evropska buržoazija “obara sve ki- 07 U ovome nizu država koje su se identificirale sa str. 262. neske zidove”, i nakon što su britanski ratni brodovi kapitalizmom, a bili su to talijanski gradovi-države, ni- 06 Wong, Siu-lun. 1988. Emigrant srušili zid vladinih propisa koji je ograđivao kinesku do- Entrepreneurs. Hong Kong: Ox- zozemska proto-nacionalna država, te eventualno i en- ford University Press, str. 146. maću ekonomiju, nastupili su za britanski kapitalizam gleska država, koja je bila u procesu postanka ne samo 07 Marx, Karl, and Frederick En- teški trenuci, sve dok nisu u nadmetanju pobijedili ki- nacionalne države, već i centra morske i zemaljske im- gels. 1967. The Communist Mani- neske trgovce i proizvođače. Britanska pamučna tkani- festo, Harmondsworth: Pen- perije koja obavija svijet, svaka od tih država bila je veća guin, str. 84. (Vidi i Marx Karl i na na seoskim tržištima nikada nije bila konkurentna i moćnija od svoje prethodnice. I baš je taj niz, više od Friedrich Engels 1998. kineskoj. Kada su uvozi iz inozemstva zamijenili ručno svega ostalog, ono što iznosi na vidjelo kapitalističku Komunistički Manifest, S predenje pamučnog konca, upotreba jeftinijeg, strojno predgovorom Slavoja Žižeka: transformaciju evropskog regionalnog sistema. I obrnu- Bauk još uvijek kruži!, Arkzin, proizvedenog konca, dala je novi poticaj domaćoj tka- to, odsutnost ičega usporedivog sa takvim nizom, funk- Zagreb) lačkoj industriji, koja se uspjela održati, pa čak i proširi- cionira kao najjasniji znak da sam regionalni sistem 08 Feuerwerker, Albert. 1970. ti.08 Zapadne tvrtke koje su uvele svoje proizvodne po- “Handicraft and Manufactured istočne Azije nije bio u procesu postajanja kapitalistič- Cotton Textiles in China, 1871- gone u Kinu nikada nisu mogle djelatno prodrijeti u nekim, usprkos tome što su postojale kapitalističke organi- 1910.” Journal of Economic Histo- izmjernu unutrašnjost zemlje, te su se morale osloniti

Arrighi, Giovanni Države, tržišta i kapitalizam, istočni i zapadni

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 9 1893. 26. prosinca U mjestu Šao Šan u Hunan rođen provinciji je Mao Ce Tung. 10. listopad 1911. Oružanim ustankom u - glavnom gradu pro vincije Hubei , Wu - Čangu započinje revo lucija Xin Hai kojom će biti srušena posljednja kineska dinastija Qing . na domaće kineske trgovce, kako za opskrbu sirovina- ry XXX, 2, str. 371-5; Hamilton, pogodnosti proizašle iz istočnoazijskog “dužničkog” ma, tako i za trženje svojih proizvoda.09 Zapadnjački po- Gary G. and Wei-An Chang. trgovačkog sistema. 2003. “The Importance of Com- slovi uistinu su trijumfirali samo u nekoliko industrija. merce in the Organization of Kako bilo, promjene u sistemskom kontekstu ra- No, izvan željeznica i rudnika, kinesko je tržište općeni- China's Late Imperial Econo- dikalno su izmijenile i prirodu rivalstva između Kine i to vrlo dugo frustriralo strane trgovce. my.” In G. Arrighi, T. Hamashita Japana, ponukavši obje zemlje da šire i moderniziraju and M. Selden, eds. 2003. The Daleko od toga da bi uništilo domaće oblike kapi- Resurgence of East Asia. 500, 150 svoje industrije kapitalističkih dobara, u namjeri da ne- talizma, uklapanje Kine unutar struktura na Veliku Bri- and 50 Year Perspectives. London utraliziraju zapadnu vojnu premoć, koju su tako brutal- taniju usredištenog globalnog kapitalističkog sistema, and New York: Routledge, str. no pokazali Opijumski ratovi. U slijedećih oko 25 godi- 173-213. dovelo je do obnovljenog širenja mreža i zajednica kine- 09 Chen Ciyu. 1984. AOn the For- na, nakon što su ovi ratovi vođeni, napori oko industri- ske trgovine. Te zajednice razvile su se u prethodnom eign Trade of China in the 19th jalizacije proizveli su slične ekonomske rezultate u Kini mileniju, na obalnim područjima Kine i u međuprosto Century and the China-India- i Japanu. Uoči kinesko-japanskog rata 1894., po procjeni Britain Triangular Trade,@ Es- rima prema Kini okrenutog, na Kinu “dužnički” usre- says in Chinese Maritime History. Alberta Feuerwerkera “razlika u stupnju modernog dištenog trgovačkog sistema. Kako je sposobnost vlade Taipei: Sun Yat-sen Institute for ekonomskog razvoja u dvije zemlje još nije bila flagrant- dinastije Ćing da kontrolira kanale između domaće ki- Social Sciences and Philosophy, na”.13 U svakom slučaju, japanska pobjeda u ratu bila je Academia Sinica, 58-61; So, Al- neske ekonomije i vanjskoga svijeta, u osvit Opijum- vin Y. 1986. The South China Silk simptomatična za fundamentalnu razliku u učinku što skog rata i domaćih pobuna, opadala, tako su se umna- District. Albany: State Universi- ga je imao industrijski zamah na obje zemlje. U Kini su žale profitabilne prilike za kineske trgovce, koji su ope- ty of New York Press, 103-116. glavni posrednici toga zamaha bile provincijske vlasti, 10 10 Hui, Po-keung. 1995. “Overseas rirali unutar tih mreža i zajednica. Kapitalistički sloj Chinese Business Networks: moć kojih je, spram centralne vlasti, rasla. I to uglavnom prekomorskih Kineza također se okoristio fiskalnim i East Asian Economic Develop- u smjeru represije nad pobunjenicima 1850-ih, kada su novčarskim nevoljama, s kojima se suočavala kasna di- ment in Historical Perspective.” industrijalizaciju koristile da bi konsolidirale svoju au- Ph. D. diss., Department of Soci- nastija Ćing. Te nevolje bile su rezultat ratova, pobuna, i ology, State University of New tonomiju u međusobnom nadmetanju. Nasuprot tome, prirodnih nepogoda, te s time povezanog pogoršanja York at Binghamton; u Japanu je zamah industrijalizacije bio sastavni dio uvjeta trgovanja. One su natjerale dvor dinastije Ćing ne 11 Ibid. Mejđi obnove, koja je centralizirala moć u rukama naci- 12 Hamashita, Takeshi. 1988. “The 14 samo da ublaži svoju kontrolu nad aktivnošću kapitalis- Tribute Trade System of Mod- onalne vlade, a na račun provincijskih vlasti. tičkog sloja, već i da se okrene prema prekomorskim Ki- ern Asia.” The Memoirs of the Ishod kinesko-japanskog rata povratno je produ- nezima, tražeći novčanu pomoć. U zamjenu za pomoć Toyo Bunko XLVI: 7-25. bio postojeće razlike u putanjama japanske i kineske in- dvoru Ćing, prekomorski Kinezi dokopali su se ureda, dustrijalizacije. Poraz Kine oslabio je nacionalnu kohe- titula, zaštite za svoje nekretnine i veze u Kini, te pristu- ziju, začinjući pola stoljeća političkog kaosa, za koji su pa vrlo profitabilnim poslovima trgovine oružjem i kre- acionalna je borba, u karakteristične dalje restrikcije suvereniteta, satiruće ditiranja vlade. Iako su te bliže veze često izazivale ten- N krajnjoj liniji, pitanje ratne odštete, konačni pad Ćing režima, te rastuća auto- zije spram vlada zemalja u kojima su prekomorski Kine- klasne borbe. U Sjedinje- nomija polu-suverenih zemljoposjednika. Uslijedila je zi stanovali ili imali poslove, sve do konačnog pada di- nim državama crnce tirani- japanska invazija, te uzastopni građanski ratovi između nastije Ćing 1911. g. prekomorski sloj kineskih kapitalis- ziraju upravo bijelci iz re- nacionalističkih i komunističkih snaga. Katastrofalno ta uspijevao je pristojno profitirati od zaoštravanja rival- akcionarnih vladajućih kru- državno rastrojstvo vjerojatno je pojedinačno najvažniji gova. Oni ni u kojem sluča- stva između vlada u regiji, domaćih i kolonijalnih.11 razlog, u odgovoru na O’Brienovo pitanje, zašto je trebaju ne mogu predstavljati Oživljavanje kineskog kapitalizma u Kini i u pre- lo toliko dugo vremena da bi delta Jangcea i Kina pono- radnike, zemljoradnike, re- komorskim zemljama, nije bilo jedini rezultat intenzifi- volucionarne intelektualce vo dostigle ekonomski nivo i status koje su već globalno kacije međudržavnog rivalstva. To rivalstvo poteklo je i ostale prosvijećene ljude imale, sredinom 18. stoljeća. od podčinjavajućeg uključivanja istočne Azije u struk- koji čine veliku većinu Za razliku od toga, pobjeda nad Kinom 1894., za ture na Veliku Britaniju usredištenog globalnog siste- bijelaca. kojom je slijedila pobjeda nad Rusijom u ratu 1904-5, ma. Za barem jedno stoljeće najznačajniji efekt bila je — “Izjava podrške američkim uvela je Japan kao “uglednog sudionika u igri imperija- fundamentalna preobrazba rivaliteta između Kine i Ja- crncima u njihovoj borbi lističkih politika”.15 Akvizicija kineskog teritorija (Taj- 12 protiv rasne diskriminacije pana. Kao što su podcrtali Hejta Kavakacu i Hamašita, imperijalizma Sjedinjenih van 1895., za kojim je slijedio poluotok Liaodong, preu- japanska industrijalizacija i s time povezana teritorijal- država” (8. kolovoz 1963); zimanje svih ruskih prava i privilegija u Južnoj Man- na ekspanzija, bile su nastavak novim sredstvima vi- Narodi svijeta, ujedinite se i džuriji 1905., te, kao vrhunac, kinesko priznanje japan- porazite Sjedinjene države šestoljetnih japanskih nastojanja da na sebe preusmjeri ske vrhovne vlasti nad Korejom, anektiranom kao kolo- 10 nija 1910) opskrbila je Japan vrijednim isturenim polo- 13 Feuerwerker, Albert. 1958. Chi- fazi je sam japanski business postao glavnom agentu- žajima, s kojih se moglo poduzimati buduće napade na na's Early Industrialization: rom ekspanzije. Kada je područje japanskog investiranja Sheng Hsuan-Huai 1844-1916 and Kinu, kao i osigurati prekomorske zalihe jeftine hrane, Mandarin Enterprise. Cam- i podugovornih mreža obuhvatilo cijelu istočnoazijsku sirovina i tržišta. Istovremeno su kineske odštete dosti- bridge: Harvard University regiju, revitalizirale su se kineske prekomorske poslov- zale više od jedne trećine japanskog BNP-a, pomažući Press, str. 53. ne mreže. U novoj atmosferi, osiguranoj nakon 1970. ot- 14 So, Alvin Y., and Stephen W.K. Japanu da tako financira razvoj teške industrije i da Chiu. 1995. East Asia and the varanjem između SAD i Kine, uspjesi tih mreža postali uspostavi zlatni standard za svoju valutu. A to je onda, World-Economy. Newbury Park, su povezani sa dvostrukim nastojanjem kineske vlade: zauzvrat osnažilo japanski kreditni rejting u Londonu i CA: Sage, str. 53, 69-72. onim ekonomskog napretka i onim nacionalnog ujedin- 15 Iriye, Akira. 1970. “Imperialism njegovu sposobnost da otvori dodatne fondove za in- in East Asia.” In J. Crowley, ed. jenja. U početnoj trećoj fazi, upravo je kineska vlada, dustrijski razvoj kod kuće i za prekomorsku imperija- Modern East Asia, 122-50. New djelujući sada zajedno sa kineskom kapitalističkom di- lističku ekspanziju. Ovo račvanje japanskih i kineskih York: Harcourt, str. 552. jasporom na Tajvanu i u Hong Kongu, te širom jugois 16 Arrighi, Giovanni. 1996. “The razvojnih pravaca kulminiralo je 1930-ih, nadvisiva Rise of East Asia: World Sys- točne Azije, ona koja se čini glavnom agenturom regio- njem Britanije Japanom, kao sada dominantnom silom temic and Regional Aspects,” nalne ekspanzije u nastajanju.16 u regiji. Japanskim zaposjedanjem Mandžurije 1931., za International Journal of Sociology Te tri faze istočnoazijskog ekonomskog preporoda and Social Policy, XVI, 7, str. 36- kojim je slijedila okupacija Sjeverne Kine 1935., potpu- 37. mogu se interpretirati kao postaje na procesu obnove na invazija na Kinu od 1937., te kasnije osvajanje dijelo- 17 Ozawa, Terutomo. 1993. “For- ključnih osobina istočnoazijskog “dužničkog”ili zaduž- va centralne Azije i većeg dijela jugoistočne Azije, čini- eign Direct Investment and binskog trgovačkog sistema (tribute trade system), u radi- Structural Transformation: Ja- lo se da Japan konačno uspijeva u ponovnom usrediš- pan as a Recycler of Market and kalno transformiranom globalnom kontekstu. U inici- tenju istočno azijske regije oko sebe. Kako bilo, japan- Industry. Business and the Con- jalnoj fazi je Hladni rat rascijepio regiju u dva suprot- ska želja za regionalnom nadmoći nije bila održivom. temporary World 5 (2), str. 130. stavljena tabora, te sveo većinu istočnoazijskih država 18 Sugihara, Kaoru. 2003. “The East Kao što su pokazala masovna razaranja nanošena Japa- Asian Path of Economic Devel- na status vazala jednog ili drugog protivničkog imperi- nu od strane američkog strateškog bombardiranja u opment: A Long-term Perspec- jalnog centra – SAD-a i SSSR-a. Kao što je to pokazao zadnjim mjesecima rata, i prije Hirošime i Nagasakija, tive.” In G. Arrighi, T. Hamashi- Korejski rat, već na tome stupnju je zapadnjačka pre- ta and M. Selden, eds. 2003. The japanski napredak u zapadnoj vojnoj tehnologiji nije Resurgence of East Asia. 500, 150 vlast bila nesigurnija no što se činilo. I baš je ta nesigur- bio dovoljan da se odupru američkom napadu. Ali ja- and 50 Year Perspectives. London nost navela SAD da nesvjesno ravitaliziraju tipičnu zna- panska želja je propala i zbog toga što je iz Kine dozvala and New York: Routledge, str. čajku prividno preminulog istočnoazijskog “dužničkog” 81. sebi suprotstavljene snage, koje su se nepokolebljivo 19 Arrighi, Giovanni. 1994. The trgovačkog sistema – a to znači režima poklona i trgovi- usprotivile, kako japanskoj, tako i zapadnoj dominaciji. Long Twentieth Century. Money, ne između imperijalnih i vazalnih država, koji je bio Kada su Japanci napokon poraženi, stvaranje Narodne Power, and the Origins of Our ekonomski vrlo povoljan za vazalne države. To je bio Time. London: Verso, str. 321-3. Republike Kine osporiti će zapadne hegemonističke “velikodušni” rano-poratni režim trgovine i pomoći Pax nasrtaje u borbi za središnjost u istočnoj Aziji, koja je do Americanae, u kojemu Ozava17 i Suđihara18 vide u nacr- tada uvijek oblikovala trendove i događaje u regiji. tu izvor uspjeha kasnijih međusobno povezanih istoč- noazijskih ekonomskih čuda. Izvori i očekivanja od istočnoazijskog ekonomskog Usprkos američkoj “velikodušnosti”, linije razdva- preporoda janja između američkih i sovjetskih sfera utjecaja u regi- Borba oko središnjosti u istočnoj Aziji, koja je sli- ji počele su se lomiti, i to čim su ustanovljene – najprije jedila iz poraza Japana 1945., te ustanovljenja Narodne kineskom pobunom protiv sovjetske dominacije, u kas- Republike Kine 1949., u potpunosti je oblikovala lavinu nim 1950-ima, a zatim američkim neuspjehom u nam- povezanih ekonomskih čuda, koja sačinjavaju istočnoa- jeri da raskoli vijetnamsku naciju, duž linije hladnora- zijski ekonomski preporod. Oba procesa, onaj borbe i tovske podjele. Ogromni američki troškovi, kod kuće i onaj obnove, prošla su kroz tri djelomično preklapajuće na strani, a sve ne bi li održali svoje ratne napore u jugo- faze. U prvoj fazi je glavna agentura ekspanzije bila vla- istočnoj Aziji, sudjelovali su u velikoj fiskalnoj krizi da SAD, čije su strategije moći poguravale nadogradnju američke države ratnog blagostanja, te su presudno do- japanske ekonomije, te stvarale političke uvjete za kas- prinijeli vrištavom grčenju američke globalne moći. Ta niju prekograničnu ekspanziju japanskog višesmjernog je dosegla svoju najnižu točku krajem 1970-ih, sa Iran- sistema podugovora (subcontracting system). U drugoj Fernand Braudel skom revolucijom, sovjetskom invazijom Afganistana,

Arrighi, Giovanni Države, tržišta i kapitalizam, istočni i zapadni

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 11 1. siječnja 1912. Sun Zong Šan ( San Jet- - San ) u Nanjingu pro glasio je Republiku Ki - nu te je inauguriran kao privremeni Stvarnu predsjednik. vlast imat će Juan Ši Kai , vojni zapovjednik najveće pojedinačne kineske vojske ( Vojska sjevernog mora). 19 te novom krizom povjerenja u američki dolar. Usred 20 Cumings, Bruce. 1997. “Japan pansku specijalizaciju u radom intenzivnim industrija- ove krize počeo se razmrsivati militaristički američki and Northeast Asia into the ma i aktivnostima koje štede resurse. Ali, ta se moć naj- Twenty-first Century.” In P. J. režim u Istočnoj Aziji. Korejski rat institucionalizirao je Katzenstein and T. Shiraishi, većim dijelom zasnivala na preokretu sekularnog tren- amero-centrični istočnoazijski režim, time što je isklju- eds., Network Power. Japan and da u poslovnim organizacijama, u čemu je Japan bio u čio Kontinentalnu Kinu (Mainland China) iz normalnih Asia, 136-68. Ithaca: Cornell posebnoj prilici da to okrene u svoju korist. Jer, svjetski University Press, 154-155. trgovačkih i diplomatskih odnosa sa ne-komunističkim 21 Arrighi, Giovanni. 1996. “The su se proširile vertikalno integrirane multinacionalne dijelom regije, pomoću blokada i ratnih prijetnji, podu- Rise of East Asia: World Sys- korporacije, koje su pojačale konkurentnost. A što ih je prtih “arhipelagom američkih vojnih instalacija“.20 Za temic and Regional Aspects,” sililo na podugovorni odnos sa aktivnostima malih bu- International Journal of Sociology razliku od toga, poraz u vijetnamskom ratu prisilio je and Social Policy, XVI, 7, 6-44. sinessa, koji su prije obavljali poslove unutar vlastite or- SAD da ponovo pripuste Kinu normalnim trgovačkim i 22 Sugihara, Kaoru. 2003. “The East ganizacije. Tendencija prema birokratizaciji poslovanja diplomatskim odnosima sa ostatkom istočne Azije. Pro- Asian Path of Economic Devel- kroz vertikalnu integraciju, što je bila dobitna kombina- opment: A Long-term Perspec- stor regionalne ekonomske integracije i ekspanzije zato tive.” In G. Arrighi, T. Hamashi- cija američkog korporativnog businessa još od 1870-ih, se stalno širio, no sposobnost SAD da politički kontroli- ta and M. Selden, eds. 2003. The ipak se počela zamjenjivati tendencijom prema nefor- raju njegovu dinamiku odgovarajuće se reducirao.21 Resurgence of East Asia. 500, 150 malnim mrežama i subordiniranoj revitalizaciji malih and 50 Year Perspectives. London 23 U tom kontekstu je japanski business postupno and New York: Routledge, str. businessa. zamijenio američku vladu, kao vodeća agentura istoč- 105. Svugdje je primjetna strategija velikih businessa, noazijskog ekonomskog preporoda. Čudnovati uspon 23 Arrighi, Giovanni and Beverly J. koji posluju transnacionalno, da prednosti malih busi- Silver. 1999. Chaos and Gover- japanske nacionalne ekonomije od 1950-ih do 1980-ih, nance in the Modern World Sys- nessa pretvore u instrument konsolidacije i ekspanzije te širenje japanskih poslovnih mreža u regiji i onkraj tem. Minneapolis: Minnesota vlastite moći. No, to nigdje nije obavljeno konzekvent- nje, u 1970-ima i 1980-ima, označilo je ponovno pojavlji- University Press. nije i uspješnije nego li u istočnoj Aziji. Počevši od ranih 24 Arrighi, Giovanni, Satoshi Ikeda vanje modela međudržavnih odnosa koji više sliči do- and Alex Irwan. 1993. “The Rise 1970-ih, stupanj i domet japanskog mogoslojnog siste- maćem (istočnoazijskom) modelu, u kome je središ of East Asia: One Miracle or ma podugovora rapidno je rastao, prelivši se u sve više njost prvenstveno određena relativnom veličinom i slo- Many?” In R.A. Palat, ed., Pacific različitih istočnoazijskih država.24 Iako je japanski busi- Asia and the Future of the World- ženošću nacionalnih ekonomija u sistemu, nego li pre- Economy Westport, Ct: Green- ness bio njegova vodeća agentura, sistem prelijevanja nesenom (zapadnom) modelu, u kome je središnjost wood Press, 42-65 snažno se oslonio na poslovne mreže prekomorskih Ki- prvenstveno određena relativnom snagom vojno-indu- 25 Hui, Po-keung. 1995. “Overseas neza, koji su od početka bili glavni među-posrednici Chinese Business Networks: strijskih kompleksa sistema. Granice industrijskog mi- East Asian Economic Develop- između japanskih i lokalnih businessa u Singapuru, litarizma, kao izvora moći, postale su očigledne s pora- ment in Historical Perspective.” Hong Kongu i Tajvanu, a kasnije i u većini jugoistočno zom SAD u Vijetnamu. No, tek je rastući utjecaj Japana Ph. D. diss., Department of Soci- azijskih zemalja, gdje je kineska etnička manjina zauze- ology, State University of New u svjetskoj politici u 1980-ima, pokazao i rastuću efika- York at Binghamton. la komandne položaje u lokalnim poslovnim mrežama. snost ekonomije povezane sa vojnim izvorima svjetske Širenje japanskog mogoslojnog sistema podugovora ci- moći. Jer, taj japanski utjecaj bio je zasnovan prvenstve- jelom regijom, bilo je prema tome podržano ne samo no na ulozi koju su japanska vlada i japanski business američkim političkim patronatom “odozgo”, već i kine- igrali u snabdijevanju jeftinim kreditom i robama, a koji skim komercijalnim i financijskim patronatom su omogućavali SAD da obrne inače strmoglavo opa- borbi klasa jedne “odozdo”.25 danje svoje moći. Prethodni odnos japanske političke i U pobjeđuju, dok druge Kako bilo, vremenom je pokroviteljstvo odozgo i ekonomske podložnosti SAD, tako je transformiran u nestaju. Takva je povijest; odozdo počelo više ograničavati nego li poticati sposob- takva je povijest civilizacija odnos uzajamne ovisnosti. Japan je ostao u zagrljaju nost japanskog businessa da vodi proces regionalne već tisućama godina. Tu- američke vojne moći, ali je reprodukcija američkog pro- ekonomske integracije i širenja. Kao što lamentira za- mačiti povijest iz tog gle- tekcionističkog aparata postala još ovisnijom od japan- dišta, to je historijski stupnik japanskog velikog businessa, “(mi) nemamo skih financija i industrije. Rastuća japanska ekonomska materijalizam. Sa supro- vojne moći. Za japanskog poslovnog čovjeka nema nači- moć u 1980-ima nije bila zasnovana na nikakvom veli- tnoga stajališta, to je histo- na kako da utječe na administrativne odluke drugih ze- kom tehnološkom prodoru. Ona je bila djelomično za- rijski idealizam. malja... U tome je razlika spram američkog poslovanja i 22 snovana, kao što primjećuje Sugihara, na profitabilnim — “Otklonimo iluzije, budimo to je nešto o čemu japanski poslovni ljudi moraju raz- mogućnostima koje je kreirao snažan rast kapitalom i spremni za borbu” (14. misliti”. Isto tako je važno što se američki business po- kolovoz 1949) resursima intenzivne tehnologije u SAD i SSSR-u, za ja- čeo restrukturirati, ne bi li se efikasnije natjecao sa ja- 12 panskim, u iskorištavanju istočnoazijskog bogatog pri- 26 Hamilton, Gary G. and Wei-An nosa radnih i poduzetničkih resursa. I to ne samo putem Chang. 2003. “The Importance of Commerce in the Organiza- direktnog investiranja, već naročito kroz sve vrste podu- tion of China's Late Imperial govornih aranžmana, u labavo integriranim organizacij- Economy.” In G. Arrighi, T. skim strukturama. Pošto su takvi aranžmani bili speci- Hamashita and M. Selden, eds. 2003. The Resurgence of East Asia. fično obilježje široke skale poslova u kasnoj imperijalnoj 500, 150 and 50 Year Perspectives. Kini, a još su uvijek u suvremenom Tajvanu i Hong Kon- London and New York: Rout- gu, možemo formiranje i širenje američkih podugo- ledge, str. 173-213. 27 Wong, Siu-lun. 1988. Emigrant vornih mreža u istočnoj Aziji interpretirati kao još jedan Entrepreneurs. Hong Kong: Ox- primjer zapadnog približavanja istočnoazijskim ford University Press. modelima.26 28 Suryadinata, Leo. 1989. “Nation- al Integration and the Chinese Činjenica da je to približavanje posebno izraženo in Southeast Asia.” Solidarity u istočnoazijskom kontekstu, može se djelomično pri- (Manila) 123. pisati nasljeđu na Kinu usredištene industrijske revolu- 29 Wu, Yuan-li and Chun-hsi Wu. 1980. Economic Development in cije, koja, kao što je prije rečeno, nije uskraćivala radu Southeast Asia. The Chinese Di- mogućnost sudjelovanja i u upravljačkim brigama, mension. Stanford: Hoover Insti- unapređujući raznovrsnost prije nego li specijalizaciju u tution Press, str. 30-34; Hui, Po- keung. 1995. “Overseas Chinese posebnom poslu, fleksibilnost prije nego li rigidnost u Business Networks: East Asian odgovoru na probleme i u anticipaciji problema. Činje- Economic Development in His- nica da je u regiji prisutan bogat izvor poduzetništva i torical Perspective.” Ph. D. diss., Department of Sociology, State visoko kvalitetnog rada, vjerojatno mnogo duguje tome University of New York at Bing- naslijeđu. No, jednako važno je drugo nasljeđe istočnoa- hamton, str- 184-85. zijskog razvojnog smjera. Naime, ekstenzivne poslovne mreže prekomorskih Kineza, koje su se oblikovale u međuprostorima na Kinu usredištenog “dužničkog” tr- govačkog sistema. Komunistička pobjeda u Kontinen- talnoj Kini nadopunila je poduzetničke redove dijaspore, generirajući novi izljev kineske migracije prema ju- goistočnoj Aziji, posebno prema Hong Kongu i Tajvanu, kao i prema SAD-u.27 Unatoč tomu, pod američkim uni- lateralnim režimom, koji se uzdigao iz Korejskog rata, uloga prekomorskih Kineza kao trgovačkih posrednika između Kontinentalne Kine i okružujućih primorskih regija, bila je ugušena isto toliko američkim embargom na trgovinu sa NR Kinom, koliko i restrikcijama NR Ki- ne na domaću i stranu trgovinu. Uostalom, u 1950-im i 1960-im širenje prekomorskog kineskog kapitalizma ulovljeno je u zamku, širenjem nacionalizma i ideologija i praksi nacionalnog razvoja u jugoistočnoj Aziji.28 Usprkos ovome nepoticajnom okruženju, prekomorske su se kineske poslovne mreže uspjele dalje razviti i kon- solidirati svoj utjecaj na zapovjednim vrhovima većine južnoazijskih ekonomija.29 Kineski prekomorski kapitalistički stratum bio je prema tome vrlo dobro pozicioniran za to da zgrabi visoko profitabilne prilike, koje su se otvorile prekogra-

Arrighi, Giovanni Države, tržišta i kapitalizam, istočni i zapadni

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 13 12. veljače 1912. abdiciranje Formalno posljednjeg kineskog cara, maloljetnog Pu ime, Jia . U carevo Odluku o abdiciranju Qinga po - cara Velikog tpisala je carska namjesnica, carica Longju . Formalnim između car - ugovorom - skog dvora i republi kanske vlade, Pu Jiu je dozvoljeno zadržava nje carske titule, sje - vernog dijela Zabran - jenog grada i Ljetne te godišnji iz - Palače - nos od 4 milijuna sre brnih dolara. ničnim širenjem japanskog mogoslojnog sistema podu- 30 Arrighi, Giovanni, Po-keung Zaključno, svaka faza u događanju istočnoazijskog govora, te rastućim zahtjevima američkih korporacija za Hui, Ho-Fung Hung and Mark ekonomskog preporoda vođena je od drugog zastup- Selden. 2003. “Historical Capi- poslovnim partnerima u regiji. Intenzivirajuća konku- talism, East and West.” In G. Ar- stva; no, sve su te faze, na jedan ili drugi način, sudjelo- rencija oko regionalnih jeftinih, a kvalitetnih ljudskih righi, T. Hamashita and M. vale u hibridizaciji istočnoazijskih i zapadnih razvojnih resursa, što su se više prekomorski Kinezi pomaljali kao Selden, eds. 2003. The Resur- smjerova. Usredotočivši se na jedan važan aspekt toga gence of East Asia. 500, 150 and 50 jedna od najmoćnijih kapitalističkih mreža u regiji, po- Year Perspectives. London and procesa, na hibridizaciju marljivosti i smjera industrij- čela je na mnogo načina zasjenjivati mreže američkih i New York: Routledge, str. 316. ske revolucije, Sugihara sugerira da bi to moglo rezulti- japanskih multinacionalki.30 Uistinu, od ranih 1990-ih 31 Sugihara, Kaoru. 2003. “The rati poništenjem stoljetnog trenda, pogoršavajući glo East Asian Path of Economic Japan je zaronio u recesiju, koja ga je gušila, a istočnoa- Development: A Long-term balnu dohodovnu nejednakost. “Ako je evropsko čudo zijski ekonomski preporod ušao je u svoju treću fazu: fa- Perspective.” In G. Arrighi, T. bilo čudo proizvodnje...’istočnoazijsko čudo’ je čudo zu integracije i širenja, koje pokreće Kina. Sada je po- Hamashita and M. Selden, eds. distribucije, koje donosi prednosti globalne industrijali- 2003. The Resurgence of East Asia. novno uključenje Kontinentalne Kine u regionalna i 500, 150 and 50 Year Perspectives. zacije većini svjetske populacije”. Nova difuzija modela globalna tržišta, u kasnim 1970-im i u 1980-im, vratilo u London and New York: Rout- energijom intenzivnog zapadnog smjera razvoja, dovo- igru državu, čija su demografska veličina, izobilje podu- ledge, str. 116. di do uništenja okoliša. Iz čega slijedi zaključak da “ako zetničkih i radnih resursa, te potencijal rasta, za klasu se čudo distribucije nastavi, zapadni smjer morati će se veći od svih ostalih država koje operiraju u regiji, uklju- približiti istočnoazijskom smjeru, a ne obrnuto”.31 čujući SAD. Ako je glavna privlačnost NR Kine za strani Neke činjenice podržavaju Sugiharinu tvrdnju. kapital bila u velikim i visoko konkurentnim rezervama Kao što je već rečeno, do te mjere da je 1990-ih primi- rada, iz perspektive cijene, kvalitete i kontrole, zajedno jećen trend nestajanja nejednake međudržavne robne sa postojećim i mogućim tržištima, stvorenim mobili- razmjene, što se u potpunosti može zahvaliti rapidnom zacijom tih rezervi, onda je “provodadžija” koji je omo- ekonomskom rastu Kine. Ako Kina nastavi rasti po po- gućio taj susret stranog kapitala i kineskog rada, bila stojećim stopama u slijedećih 20-30 godina, i što je naj- prekomorska kineska kapitalistička dijaspora. Uloga važnije, ako na svoj smjer uspješnog razvoja povuče i provodadžije postala je moguća odlukom kojom je NR druge siromašne, a mnogoljudne zemlje, prije svih Indi- Kina pod Dengom tražila pomoć prekomorskih Kineza ju, globalnu ekonomiju će definitivno karakterizirati u dograđivanju kineske ekonomije, te u traženju nacio- veća ravnopravnost u prihodima nego li ikada do sada, nalnog ujedinjenja, a u skladu sa modelom “jedna naci- još od vremena naleta Velikog odstupanja. No, postoji ja, dva sistema”. Ustanovljena je bliska politička alijansa barem nekoliko razloga za oprez u predviđanju ugodnog između kineske komunističke partije i prekomorskog nastavka sadašnjeg, Kinom vođenog, čuda distribucije. kineskog businessa, koja je ojačana povratkom u prvot- Kao prvo, kinesko ekonomsko širenje pratio je rapidan no stanje Hong Konga 1997., te daljom integracijom rast nejednakosti u dohotku unutar Kine, takve nejed- Hong Konga i dugih prekomorskih kineskih poslovnih romjene u društvu nakosti koja se procjenjuje na među najveće u svijetu. interesa. Alijansa je ojačana i kroz njihovu ulogu u upra- P većinom su uvjetovane Ako je to uistinu slučaj, a očitost je zadivljujuća, mobil- vljanju Hong Kongom, te sudjelovanjem u radu Sveki- razvojem unutarnjih pro- nost rasta NR Kine u globalno važećoj vrijednosnoj hi- neskog Narodnog Kongresa. turječja u društvu, to jest, jerarhiji, u stvari reflektira puno veću pokretnost prema proturječja između proiz- Kako su se kineski poduzetnici počeli seliti iz gore ograničenog broja (uglavnom obalnih) područja i vodnih snaga i odnosa u Hong Konga u Guangdong, gotovo istom brzinom (ali manju pokretnost prema gore (ili čak mobilnost prema proizvodnji, proturječja sada puno masovnije) kao kad su odlazili iz Šangaja za između klasa te proturječja dolje) većine ostatka zemlje. Ova tendencija čini napuš- Hong Kong prije 40 godina, kineska je vlada udvostruči- između staroga i novoga; tanje modela, ili čak i razvoja, tipičnog za istočnoazijski la svoja nastojanja da zadobije povjerenje i pomoć pre- upravo je razvoj tih protur- smjer, te bi mogla biti glavnom preprekom budućem ši- komorskih Kineza. Do 1990. kombinirane investicije iz ječja ono što potiče napre- renju. Osim toga, obuzdavanje rasta domaćeg tržišta Hong Koga i Tajvana, u iznosu od 12 milijardi američkih dak društva i daje poticaj rađa socijalne i političke tenzije, koje mogu ugroziti i dolara, iznosile su 75 posto ukupne sume svih stranih za mijenjanje staroga dru- budući rast. Sigurno je da je tzv. “četvrta generacija” ulaganja. A to je gotovo 35 puta više od Japana (izračuna- štva novim. vođa Narodne Republike Kine, predvođena Hu Đinta li So i Chiu 1994, te Far Eastern Economic Review, septem- — “O proturječju” (kolovoz om i Ven Đaobaom, pokazala veću obzirnost od prijaš 1937) bar 19, 1992, str. 12 i jun 9, 1994, str. 44). njih generacija za socijalnu cijenu i probleme nejedna- 14 viti ekološka ravnoteža, kada se očekuje da će 300 do 500 milijuna seljaka postati gradskim stanovništvom do 2020. I kao treće i najvažnije, Kina ne može očekivati da najmoćnije svjetske države, a prije svih SAD, neće po- kušati prekinuti njen kontinuirani ekonomski razvoj. A baš to je zaključak do kojega dolazi John Mearsheimer, u najambicioznijem proizvodu recentnog američkog teo- retiziranja o međunarodnim odnosima.

Kina je još jako daleko od točke da bi imala dovoljno (ekonomske) snage za trku u borbi oko regionalne hegemonije. Dakle za SAD nije kasno da... učini što može da uspori uspon Kine. U stvari, strukturni im perativi međunarodnog sistema... vjerojatno će prisi liti SAD da u bliskoj budućnosti odbace svoju politi ku konstruktivnog angažmana. Uistinu postoje na znake da je nova Busheva administracija poduzela prve korake u tome smjeru.

Pošto se odlučila marširati, zaglibivši odmah u Hong Kong, 1997. iračkom blatu, Bushova administracija prije je morala produbiti, nego li odbaciti konstruktivan angažman sa kog razvoja. Osiguravajući ambiciozne ciljeve ekonom- Kinom. Kini ide na ruku i to što su samo-skrivljene neskog rasta, ta je generacija na nov način naglasila potre- volje SAD u zapadnoj Aziji stvorile uvijete za ponovno bu uravnoteženog razvoja između ruralnih i urbanih nastajanje kineske ekonomske i političke centralnosti u područja, između regija, te između ekonomije i društva. istočnoj Aziji. Moguće je da, kada se s vremenom SAD Ipak ostaje otvorenim pitanjem što će ovi novi naglasci izvuku iz iračkog blata, kineska usredištenost u istočno- donijeti u terminima aktualnih socijalnih reformi, te azijskoj regiji (kao i američka zavisnost od kineskih jef- hoće li uspjeti u tome da stalni ekonomski rast bude tinih kredita i roba) bude već tako konsolidirana, da će društveno održiv. SAD-u dati na znanje “strukturne imperative” drugači- Kao drugo, kineski rapidni ekonomski rast do sada je vrste, od onih koje predočuje Mearsheimer. No, isto nije otvorio najsiromašnijim zemljama u svijetu neki tako je moguće da će SAD u svakom slučaju pokušati od- ekološki održiv razvojni smjer. Međusobno približava ržati svoju globalnu dominaciju, ometanjem kineskog nje događa se uglavnom kao skretanje sa energetski ekonomskog rasta. Nemoguće je reći što bi bio rezultat štedljivog istočnoazijskog smjera, prema energetskoj jednog takvog pokušaja. No, što više bude kineska eko- potrošnji zapadnog smjera, a ne i obrnuto. Potrošnja John Mearsheimer nomska ekspanzija društveno i ekološki neodrživom, energije po glavi stanovnika još uvijek je znatno niža u lakše će biti SAD-u da mobilizira, lokalno i globalno, istočnoj Aziji, nego li u zapadnoj Evropi, da ne spomi snage sposobne da ju uspori ili okonča. njemo Sjevernu Ameriku. Ali kineska potrošnja fosilnih goriva u tvornicama, uz rapidno rastući vozni park mo- tornih vozila, sve više doprinosi globalnom zatopljenju, Drugi dio predavanja održanog na seminaru u organizaciji pa su neki od kineskih gradova zato među najzagađe UNESCO-a “Alternative globalizaciji”, 8. do 13. oktobra 2005. nijima na svijetu. I po ovome pitanju je novo vodstvo u Rio de Janeirou. U cjelini dostupno na NR Kine pokazalo više obzira od svojih prethodnika, www.http://bibliotecavirtual.clacso.org.ar/ar/libros/reggen/ obzirom na ekološku cijenu energijom intenzivnog pp25.pdf ekonomskog rasta. Ipak ostaje nejasno kako će se obno- Preveo sa engleskog Srećko Pulig

Arrighi, Giovanni Države, tržišta i kapitalizam, istočni i zapadni

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 15 10. ožujka 1912. Juan Ši Kai postao je drugi privremeni Republike predsjednik Kine. 11. ožujka 1912. Na snagu je stupio Pri - Republi - ustav vremeni ke Kine . Prihvaćen je model imitiranja fran - cuskog siste - predsjedničkog ma, dok bi se izbor provodio predsjednika isključivo u Senatu. Zbog želje za razdio - bom vlasti, sudstvu je dana potpuna neovi - snost. Ustav je djelomično pokušavao ograničiti Juan Ši Kaio - ve ambicije za apso - lutnom vlašću.

Badiou, Alain Kulturna revolucija ∞ posljednja revolucija? Zašto? ašto govoriti o “Kulturnoj revoluciji” - koja je službeno ime za dug period ozbiljnih previranja u komunističkoj Kini između 1965. i 1976.? Iz najmanje tri razloga:

Z01) Kulturna revolucija bila je neprestana i živa referenca militantne aktivnosti širom svijeta, pogotovo u Francuskoj, u najmanju ruku između 1967. i 1976. Ona je dio naše političke povijesti, kao i osnova za postojanje maoističke struje, jedine istinske političke tvorevine šezdesetih i sedamdesetih. Mogu kazati “naše”, jer sam bio dio nje, i na neki način, da citiram Rimbauda, “tamo sam, još uvijek sam tamo”. Razne vrste subjektivnih i praktičnih putanja našle su svoje imenovanje u neiscrpnoj in- ventivnosti kineskih revolucionara. Već, promijeniti subjektivnost, živjeti drugačije, misliti druga- čije: Kinezi su to – a poslije smo i mi – zvali “revo- lucionizacijom”. Oni su rekli: “Promijeniti čovjeka u onome što je u njemu najkorjenitije”. Oni su po- dučavali da u političkoj praksi moramo u isti čas Badiou, Alain biti “i strijela i srida”, jer je stari svjetonazor još prisutan u nama. Pri kraju šezdesetih išli smo posvuda: u tvornice, predgrađa, na selo. Deseci tisuća studenata postajali su proleteri ili su odlazili živje- Kulturna revolucija ti među radnike. Pri tome nam je Kulturna revolucija također posuđivala riječi: “velike razmjene is- ∞ posljednja revolucija? kustava”, “služiti narodu”, i, uvijek suštinski slogan “savez masa”. Borili smo se protiv brutalne inercije Komunističke partije Francuske (PCF), protiv njezinog nasilnog konzervativizma. U Kini je partijska birokracija također bila napadana: to se nazivalo “borbom protiv revizionizma”. Čak su se i raskoli, sukobi među revolucionarima različitih orijentacija nazivali na kineski način: “protjerati crne gangstere”, stati na kraj onima koji se “čine ljevičarima ali su u stvarnosti desničari”. Kad bi se susreli sa političkom situacijom narodnih masa, štrajkom u tvornici ili sukobom sa fašističkim gaz- dama radničkih predgrađa, znali smo da moramo biti “vrsni u otkrivanju proleterske ljevice, pridobiti centar, i razbiti desnicu”. Maova Crvena knjiži- ca bila je naš vodič, i to nikako, kako bi budale rek- le, u službi dogmatskog katekizma, već upravo 18 04 suprotno, da bi iznašli nove puteve u svim vrstama Što govori ova verzija? Da je što se revolucije tiče, 01 Sylvain Lazarus, Antropologija nejednolikih situacija koje su nam bile nepoznate. tu zapravo riječ o borbi za vlast u vrhovima partijsko-dr- imena (Anthropologie du nom), Éditions du Seuil, 1996, str. 37. U vezi sa svime time, budući da nisam jedan od žavne birokracije. Da je Maov ekonomski voluntarizam, 02 O problemu države-partije i onih koji prekrivaju vlastito odricanje i svrstavanje utjelovljen u sloganu “Veliki skok naprijed” bio potpu- države-partijâ kao centralnih fi- uz etabliranu reakciju referencama na psihologiju na propast, dovevši do povratka gladi na selu. Da je na- gura politika 20. stoljeća, čitajte prethodno izlaganje Rouge- iluzija ili na moral zasljepljenosti, možemo samo kon te propasti Mao manjina u vodećim instancama Gorge, Režimi stoljeća (Les régims citirati naše izvore i odati počast kineskim partije u kojoj svoj zakon nameće “pragmatsk”a grupa sa du siècle), koje iznosi Sylvain revolucionarima. ličnostima poput Liu Shaoqija (tada prozvan predsjed- Lazarus. 03 Sva kineska vlastita imena na- 02) Kulturna je revolucija tipični primjer (još jedan nikom republike), Denga Xiaopinga (generalni sekretar vodimo prema pinyin standar- maoistički pojam, tipični primjer: revolucionarno partije) i Penga Zhena (gradonačelnik Pekinga). Da je du transkripcije. Badiou koristi otkriće koje mora biti generalizirano) političkog Mao već od 1963. pokušao pokrenuti protuofenzive, ali Wade-Gilles standard, koji je bio aktualan za vrijeme Kultur- iskustva koje zasićuje formu partije-države. Koris- je poražen u regularnim instancama partije. Da je nakon ne revolucije. Izuzetak na koji tim kategoriju “zasićenja” u smislu koji joj pridaje toga posegnuo za snagama koje su strane partiji, bilo u smo se odlučili sama je tran- Sylvain Lazarus.01 Pokušat ću pokazati da je Kul- smislu da su joj izvanjske (studentska crvena garda) ili skripcija imena Mao Ce Tunga (pinyin: Mao Zedong), koju turna revolucija posljednja značajna politička sek- unutrašnje-izvanjske, posebno vojska, nad kojom je ostavljamo u našoj transkripciji venca koja je još uvijek interna partiji-državi (u Mao preuzeo kontrolu nakon eliminacije Penga Dehu zbog učestalosti ovakvog oblika ovom slučaju, Komunističkoj partiji Kine) i koja aia, kog zamjenjuje Lin Biao. Da je nakon toga, i to jedina govornom i književnom području. Nap. prev. propada kao takva. Maj ’68. i njegove posljedice no zbog razloga što je Mao htjeo ponovo preuzeti vlast, 04 Knjiga koja postavlja opći stil već su nešto drugo. Politička organizacija (L’Orga- uslijedila kaotična i krvava situacija koja se sve do smrti službenih ili “kritičkih” verzija nisation politique) nešto je apsolutno drugo. No bez krivca (1976.) neće uspjeti stabilizirati. Kulturne revolucije (verzija koje su začudo barem jedan puta zasićenja šezdesetih i sedamdesetih ništa još ne bi Mogli bi se u potpunosti složiti da u ovoj verziji sukladne) knjiga je Simona Ley- bilo mislivo izvan vidokruga države-partije ili ništa precizno govoreći nije neispravno. No ujedno, niš- sa, Novo ruho predsjednika Maoa, države-partijâ.02 ta još ne poprima svoj istinski smisao, koji je dat samo (Les habits neufs du Président Mao). 03) Kulturna revolucija velika je lekcija povijesti i pona temelju političkog shvaćanja epizoda, na temelju nji- litike, lekcija povijesti koja je mišljena iz politike hovog sažimanja u mišljenju koje je još i danas aktivno. (a ne obrnuto). Doista, ovisno o tome da li ovu ‘re- 1. Bez stabilizacije? Svakako. No to je zato što se po- voluciju’ (sama riječ leži u središtu zasićenja) kazalo nemogućim razviti političku novost u okviru par- proučavamo u okviru dominantne historiografije tije-države. Niti najraširenija kreativna sloboda student- ili pod znakom realnog političkog pitanja, dolazi- skih i radničkih masa (između 1966. i 1968.), niti ideološ- mo do zapanjujućih nesuglasja. Ono što je bitno ka i državna kontrola vojske (izmešu 1968. i 1971.), niti ad jest to da uočimo da priroda ovog nesuglasja ne hoc rješavanje pitanja u politbirou u kome su se suprot- pripada poretku empirijske ili pozitivističke eg- stavljale antagonističke tendencije (između 1972. i 1976.), zaktnosti, ili njezinog manjka. Možemo biti složni nisu omogućili pravo ustoličenje i razvijanje ideja revo- oko činjenica i završiti sa sudovima koji su savrše- lucionara, nisi omoćili da jedna potpuno nova politička no suprotstavljeni. Upravo će nam ovaj paradoks situacija, u cjelosti odvojena od sovjetskog modela, na poslužiti kao ulazna točka u građu. globalnoj razini napokon vidi svjetlo dana. 2. Posezanje za vanjskim snagama? Svakako. No to Pripovijesti je sezanje pokušalo ostvariti djelomično razdvajanje Dominantna historiografska verzija postavljena je partije i države, i na kraju je i uspjelo u tome, kako krat- već oko 1968. godine od strane raznovrsnih stručnjaka, koročno tako i dugoročno, možda čak i do današnjih da- prvenstveno sinologa, i od tada ne varira. Još se dodatno na. Radilo se tu o rušenju birokratskog formalizma, ba- učvršćuje činjenicom da postaje službenom verzijom rem za vrijeme trajanja gigantskog pokreta. A da to u isto kineske države kojom od 1976. dominiraju oni koji bježe vrijeme pobuđuje anarhizam frakcija upravo predstavlja od Kulturne revolucije i oni koji traže osvetu zbog nje, s suštinsko političko pitanje za doba koje nastupa: što ute- Dengom Xiaopingom na čelu.03 meljuje jedinstvo neke politike, ako ona ne stoji pod direktnim garancijama formalnog jedinstvom države? Arthur Rimbaud

Badiou, Alain Kulturna revolucija ∞ posljednja revolucija?

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 19 18. siječnja 1915. Japan je službenom Pekingu uputio ulti - matum u obliku dva - deset i jednog zahtje - va. Japan je zahtijevao da mu Kina prepusti - intere njemačke sfere sa u Kini te je želio osigurati posebna ekonomska prava za Japance koji žive u Ki - ni. Juan Ši Kai 25. svib - nja 1925. prihvatio je japanske zahtjeve, što je dovelo do masovnih i bojkota ja - prosvjeda Zapadne panske robe. sile prisilile su Japan da djelomično odstupi u svojim zahtjevima. 3. Borba za moć? Očigledno. Nju je potpuno ridi- vojske, itd. No to nije moj aksiom i to nisu moji kriteriji. kulozno suprostavljati “revoluciji”, jer “revoluciju” Ako pitanju datuma pristupimo s političke točke gle- upravo ne možemo shvatiti drugačije nego artikulaciju danja, s gledišta političke invencije, osnovni kriterij tad antagonističkih političkih snaga oko pitanja moći. Osim postaje: kada možemo reći da se ustanovljuju kolektiv- toga, maoisti su neprestano citirali Lenjina za koga je, ne kreacije mišljenja političkog tipa? Kada je praksa i ka- eksplicitno, pitanje revolucije u krajnjoj instanci pitanje da slogani stoje u provjerivom ekscesu u odnosu na tra- moći. Pravi problem, veoma kompleksan, bio bi, napro- diciju i na funkcioniranje kineske države? Kada se javlja- tiv, postaviti pitanje da li Kulturna revolucija, precizno ju iskazi univerzalne vrijednosti? Dakle, na sasvim dru- govoreći, označava i kraj revolucionarne artikulacije po- gi način određujemo granice procesa koji je nosio naziv litike i države. To je zapravo bilo njezino veliko pitanje, “Velika Proleterska kulturna revolucija”, a koji smo njezina središnja i nasilna rasprava. među nama zvali “VPKR”. 4. “Veliki skok naprijed”, okrutna propast? Da, u Što se mene tiče, ja predlažem da se kaže da Kul- Liu Shaoqi mnogim vidovima. No ta propast proizlazi iz kritičkog turna revolucija, pojmljena na ovaj način, formira sek- preispitivanja Staljinove ekonomske doktrine. Ona se vencu koja se proteže od studenog 1965. do srpnja 1968. nikako ne može pripisati jednoličnom pristupanju pro- Čak mogu prihvatiti (a to je rasprava o političkoj tehni- blemima razvoja sela za koga ćemo okriviti “totalitari- ci) i drastično sužavanje, koje revolucionarni trenutak zam”. Mao je ozbiljno istražio staljinističku koncepciju točno govoreći postavlja između svibnja 1966. i rujna kolektivizacije (o tome svjedoče mnogobrojne bilješke) 1967. Kriterij je pritom egzistencija političke aktivnosti kao i njezin nedokučiv prezir prema seljacima. Njegova masa, njihovih slogana, njihovih novih organizacija, ideja nije bila da se kolektivizira na nasilan i prisilan na- njihovih vlastitih mjesta. Na tim se temeljima gradi am- čin, da bi se pod svaku cijenu osigurala akumulacija u bivalentna referenca, no nedvojbena, svake suvremene gradovima. Upravo suprotno, ona je htio da se sela indu- političke misli koja je vrijedna tog imena. Što znači, riječ strijaliziraju na licu mjesta, da im se osigura relativna je o ‘revoluciji’ zato što je riječ o crvenoj gardi, o revolu- ekonomska nezavisnost, i to na način da se izbjegne cionarnim radnicima pobunjenicima, nebrojenim or- divlja proletarizacija i urbanizacija koje su u SSSR-u po- ganzacijama i “glavnim štabovima”, situacijama koje su primile katastrofalne oblike. Mao je zapravo slijedio ko- potpuno nepredvidljive, novim političkim iskazima, munističku ideju učinkovitog razriješenja proturječja tekstovima bez presedana, itd. između gradova i sela, a ne ideju nasilnog brisanja sela tako da bi gradovi profitirali. Ako se i radi o propasti, Hipoteza onda je ta propast političke prirode, a to je nešto potpu- Kako nastaviti tako da bi ovaj gigantski potres bio no drugo od Staljinove propasti. izložen mišljenju, da bi mu se danas prikazao smisle- Kao što vidimo, treba priznati da isti apstraktan nim? Htio bih formulirati jednu hipotezu o sekvenci o opis činjenica nikako ne dovodi do istog mišljenja, ako kojoj govorim (odnosno, o Kini između studenog 1965. i je utemeljen na različitim političkim aksiomima. srpnja 1968.) i s njome eksperimentirati pod različitim dimenzijama, činjeničnim ili tekstualnim. evolucija nije čajanka, Datumi Hipoteza je slijedeća. Nalazimo se u uvjetima suš- R pisanje eseja, slikanje Prijepor je također vidljiv po pitanju datuma. Do- tinske podjele partije-države (Komunističke partije Ki- ili vezenje; ona ne može bi- minantno gledište, koje je također i gledište kineske dr- ne, koja je na vlasti od 1949.). Suštinske podjele zato što ti tako uglađena, dokona i žave, jeste da Kulturna revolucija traje deset godina, od se ona tiče ključnih pitanja razvoja zemlje: ekonomije i nježna, umjerena, prijazna, pristojna, suzdržana i veli- 1966. do 1976., od crvene garde do Maove smrti. Deset odnosa između gradova i sela; eventualne transformaci- kodušna. Revolucija je po- godina previranja, deset godina izgubljenih za racional- je vojske, bilance rata u Koreji; intelektualaca, sveučiliš- buna, čin nasilja kojim jedni razvoj. ta, umjetnosti i književnosti; i na kraju, vrijednosti so- na klasa ruši drugu. U biti, ovo se datiranje može braniti ako stvari gle- vjetskog, ili staljinističkog modela. No suštinske tako — “Izvještaj o istrazi seljačkog damo sa striknog gledišta povijesti kineske države, i to đer, i prije svega, zato što je manjinska struja partijskih pokreta u Hunanu” (ožujak uz kriterije poput građanske stabilnost, proizvodnje, kadrova u isto vrijeme vođena i predstavljana od strane 1927) određenog jedinstva na čelu administracije, kohezije onoga tko ima najveći povijesni i narodni legitimitet, 20 Mao Ce Tunga. Riječ je o zastrašujućem fenomenu ne- Ova sukcesivna prelivanja zacrtavaju kronologiju koincidencije između historičnosti partije (dugog peri- (odnosno etape) Kulturne revolucije. Vodeća revolucio- oda narodnog rata, protiv Japanaca, a poslije i protiv narna grupa u prvom redu će pokušati zadržati pobunu Chiang Kai-sheka) i sadašnjeg stanja njezine djelatnosti u okviru obrazovnih jedinica. Ovaj pokušaj propada već kao okoštenja državne vlasti. Između ostalog, za vrije- u kolovozu 1966. kada se crvene garde šire po gradovi- me Kulturne revolucije, a posebno u vojsci, neprestano ma. Nakon toga je riječ o čuvanju kontinuiteta pobune će se zazivati upravo period Jenana kao model komuns među školskom mladeži. No prema kraju 1966., a pogo- tičke političke subjektivnosti. tovo od siječnja 1967., radnici postaju osnovna snaga po- Ovaj fenomen ima sljedeće posljedice: sukoblja- kreta. Nakon toga se pokušava uspostaviti distanca vanje pozicija ne uspijeva biti normirano prema pravili- između partijskih i državnih administracija, no upravo ma birokratskog formalizma. No također niti prema se one nalaze u središtu previranja počevši od 1967. po- metodama terorističke čistke koju Staljin sprovodi tri- gotovo za vrijeme pokreta “preuzimanja za vlasti”. Na desetih godina. Međutim, u prostoru partije-države ne- kraju, cilj će biti očuvanje vojske, i to pod svaku cijenu, ma ničega osim formalizma ili terora. Mao i njegova kao snage u pozadini, kao krajnjeg pribježišta. No to će grupa morati će izumiti treću točku, točku posezanja za se pokazati gotovo nemogućim uz razuzdavanje nasilja političkom mobilizacijom masa, pokušavajući slomiti u kolovozu 1967. u Wuhanu i Kantonu. Između ostalog, predstavnike većinske struje, a pogotovo njihove vođe u upravo će kroz svijest realnog rizika podjele oružanih vrhovnim instancama partije i države. Ovo pribježište snaga započeti sporo kretanje represivne inverzije, koja pretpostavlja priznanje nekontroliranih oblika otpora i počinje u rujnu 1967. organizacije. Maova će grupa, nakon mnogo oklijevanja, Postavimo stvari ovako: političke invencije koje su nametnuti nužnost priznanja tih oblika, prvenstveno u sekvenci pridale njezin neosporan revolucionarni tok, okviru univerziteta, a poslije i u tvornicama. No također nisu se mogle razviti osim kao prelivanja u odnosu na će i pokušati, što je sasvim kontradiktorno, sakupiti sve cilj koji su zacrtali oni koje su sami akteri revolucije organizacijske inovacije revolucije unutar općeg prosto- (mladež i njezine nebrojene grupe, pobunjeni radnici...) ra partije-države. držali kao svoje prirodne vođe: Maoa i njegovu manjin- Nalazimo se u srcu hipoteze: Kulturna revolucija sku grupu. U isti mah, te su invencije uvijek bile lokali- je povijesni razvoj proturječja. S jedne strane, radi se o zirane i singularne, one nisu mogle realno postati stra- ponovnom pobuđivanju revolucionarne akcije masa na teške postavke koje bi ujedno mogli i reproducirati. Na marginama države diktature proletarijata, ili o prihvaća kraju krajeva, strateško je značenje (ili univerzalni do- nju činjenice da se klasna borba nastavlja uključujući i seg) ovih propozicija bio negativan. Jer ono što su one oblike masovne pobune, iako je država, kako je to teorij- nosile, i što će živo utisnuti u različite inačice militantne ski žargon epohe govorio, formalno “proleterska” drža- svijesti diljem svijeta, nije bilo ništa drugo nego sam va. Mao i njegovi idu sve do toga da će reći da se pod so- kraj partije-države kao centralne forme proizvodnje re- cijalizmom buržoazija ponovno uspostavlja i organizira volucionarne političke djelatnosti. Najopćenitije gleda- unutar same komunističke partije. S druge strane, budući no, Kulturna revolucija je pokazala da više nije moguće da je građanski rat isključen kao opcija, opći oblik odno- odrediti kako revolucionarne akcije masa tako i organisa između partije i države, a posebno što se tiče repre- zacijske fenomene u okviru striktne logike reprezenta- sivnih snaga, treba ostati nepromijenjen, u najmanju ru- cije klasa. To je razlog zbog kog ona ostaje politička epi- ku zato što pitanje nije pitanje razaranja partije. To će zoda iznimne važnosti. Mao prepoznati ističući da su “velika većina kadrova dobri”. Eksperimentalna polja Ovo će proturječje u isto vrijeme dovesti do sukse- Htio bih eksperimentirati s gore navedenom hipo- sivnih poplava autoriteta partije od strane lokalnih po- tezom na način da je dovedem u odnos sa sedam refere- buna, do nasilne anararhije ovih poplava, do neizbjež- nata, uzetih u kronološkom slijedu. Oni su slijedeći: nosti ponovnog ustoličenja velike brutalnosti, i, na kra- 1. Odluka u “Šesnaest točaka” iz kolovoza 1966., ju, do odlučnog stupanja na scenu narodne vojske. koja vjerovatno velikim djelom proizlazi iz Maovog pe-

Badiou, Alain Kulturna revolucija ∞ posljednja revolucija?

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 21 20. studenog 1915. se Juan Ši Kai proglasio no zbog općeg carem, morao je protivljenja odustati od monarhiz - je 22. lipnja ma. Umro 1916. g. Od njegove smrti pa sve do 1928. Kina je bila podijeljena među mnogobrojnim nezavisnim vojnim za - povjednicima na koje centralna vlast nije imala nikakav utjecaj. 05 Sve do rujna 1967. vodeću mara, i koja je u svakom slučaju najinovativniji centralni Tekst je vrlo vjerovatno ilegalan, jer je u tom tre- oističku grupu sačinjavaju dokument, dokument koji na najodlučniji način prela- nutku Maova grupa uz podršku vojske (ili određenih je- dvanaest ljudi: Mao, Lin Biao, Chen Boda, Jiang Qing, Yao We- ma s birokratskim formalizmom partija-država. dinica koje su bile odane Lin Biaou) “korigirala” sam nyuan, Zhou Enlai, Kang Sheng, 2. Crvena garda i kinesko društvo (period od kolo- sastav centralnog komiteta. Tako su revolucionarni mi- Zhang Chun-kiao, Wang Li, voza 1966. do u najmanju ruku kolovoza 1967.). Bez ikak- litanti s univerziteta prisutni, dok su konzervativni bi- Guan Feng, Lin Jie, Qi Benyu. Kaže se da je Chen Yi, stari vete- ve sumnje, istraživanje granica političke sposobnosti rokrati spriječeni da u njemu sudjeluju. U biti, i to je iz- ran centra-desnice i hrabri hu- gimnazijske i studentske mladeži koja je više manje nimno važno, ova odluka otvara dug period nepostoja morist rekao: “Da li je to to? Ve- prepuštena sebi samoj, i to bez obzira na okolnosti. nja kako centralnog komiteta tako i partijskog sekretari- lika Kineska komunistička partija? Dvanaest ljudi?”. Međutim, 3. “Revolucionarni radnici pobunjenici” i Šangaj- jata. Na najvažnije dokumente svoj će potpis sada stavl- možemo primjetiti da je vodeća ska komuna (siječanj/veljača 1967.), ključna i nedovrše- jati četiri institucije: centralni komitet, svakako, ali on je grupa Komiteta javnog spasa na epizoda, iz razloga što predlaže oblik moći koji je al- sada samo fantom; “grupa Kulturne revolucije”, ad hoc između 1792. i 1794. bila još uža. 05 Revolucije spajaju gigantske ternativa partijskom centralizmu. grupa koja je vrlo uska, ali koja u svojim rukama drži masovne fenomene s politič- 4. “Zauzimanja vlasti”: “velika alijansa”, “trostru- realnost političke moći, jer je prepoznata od strane po- kim vodstvom koje je često vrlo ko jedinstvo” i “revolucionarni komiteti”, siječanj 1967. bunjenika; državni savjet, kojim predsjeda Zhou Enlai; ograničeno. do proljeća 1968. Pitanje je da li pokret zaista stvara nove strahovita vojna komisija Centralnog komiteta, koju organizacije ili se pak svodi na regeneraciju partije. preuzima Lin Biao. 5. Wuhanski incident (srpanj 1967.). Nalazimo se Neki odlomci teksta posjeduju osobitu žestinu, na samom vrhuncu pokreta: vojska je pred rizikom pod- kako što se tiče neposrednih revolucionarnih zahtjeva jela, ekstremna ljevica gura svoju prednost, no na kraju tako i potrebe da se partiji suprotstave novi oblici će klonuti. organizacije. 6. Ulazak radnika na univerzitete (kraj srpnja Kada je riječ o narodnoj mobilizaciji, posebno će- 1968.), koji je u biti i posljednja epizoda egzistencije mo navesti 3. i 4. točku, čiji su naslovi “Odvažnost treba nezavisnih studentskih organizacija. staviti iznad svega i bez rezervi mobilizirati mase”, i 7. Maov kult ličnosti. Ova je karakteristika perioda “Neka mase same sebe podučavaju kroz pokret”. Na do te mjere bila predmetom zapadnih sarkazama da se primjer: na kraju i zaboravlja postaviti pitanje što je zapravo bilo njezino značenje, posebice unutar Kulturne revolucije, Centralni komitet Partije zahtjeva od partijskih ko naj koji je na strani re- gdje je ‘kult’ imao funkciju zastave, i to ne partijskih miteta na svim razinama da ostaju ustrajni u isprav O volucionarnog naroda, konzervativaca, već pobunjenih studenata i radnika. nom vodstvu, da daju prvenstvo odvažnosti, da mobi taj je revolucionar. Onaj lizaraju mase bez rezervi, da dokončaju s tim stanjem koji je na strani imperijaliz- Odluka u 16 točaka slabosti i nemoći, da ohrabre drugove koji su počinili ma, feudalizma i birokrat- Ovaj je tekst usvojen na sastanku centralnog ko- pogreške, ali koji ih hoće ispraviti, u tome da odbace skog kapitalizma, taj je miteta 8. kolovoza 1966. godine. S određenim elemen- breme svojih grešaka i ponovo se pridruže borbi, da kontrarevolucionar. Onaj koji je na strani revolucio- tom genija on inscenira temeljno proturječje čitavog smjene s funkcija one koji su na vlasti a koji su odabra narnog naroda samo riječ- pothvata nazvanog “Kulturna revolucija”. Jedan od znali kapitalistički put, tako da bi se vodstvo ponovo ju, a djeluje suprotno, taj je kova tog insceniranja, između ostalog, jest u tome da preuzelo i stavilo u ruke proleterskih revolucionara. revolucionar riječima. Onaj tekst uopće ne objašnjava, ili gotovo da ne objašnjava, koji je na strani revolucio- samo ime sekvence (“kulturna”) koja je u toku. Osim Ili pak: narnog naroda i riječju i kroz enigmatsku i metafizičku prvu rečenicu: “Kulturna djelom, taj je revolucionar revolucija teži ka tome da promijeni čovjeka u onome Treba imati povjerenja u mase, osloniti se na njih i u punom smislu riječi. što je u njemu najkorjenitije”. “Kulturna” je u ovom po- poštovati njihov duh inicijative. Treba odbaciti strah i — “Završni govor Drugog gledu ekvivalent “ideolološkoj”, i to u veoma radikalne plašiti se nemira. Predsjednik Mao uvijek nas je zasjedanja Prvog nacionalnog komiteta Kineske narodne nom smislu. podučavao da se revolucija ne može ostvariti putem političke konzultativne Čitav jedan dio teksta predstavlja jednostavan apel elegancije i delikatnosti, ili s umjerenošću, dobro konferencije” (23. lipanj na slobodnu pobunu, u velikoj tradiciji revolucionarnih voljnošću, kurtoazijom, suzdržanošću i s toliko veli 1950) legitimacija. kodušnosti. Neka se mase same podučavaju u ovom 22 velikom revolucionarnom pokretu, i neka same nau če razlikovati ono što je pravedno i ono što je nepra vedno, ispravne i neispravne načine djelovanja!

Treba koristiti metode velikih zidnih plakata i velikih debata tako da bi se dopustila široka i iskrena izra- žavanja stavova, tako da bi mase mogle izraziti svoje ispravne poglede, kritizirati pogrešna gledišta i denunci- rati sve zlobne duhove. Na taj način široke mase mogu kroz borbu podići vlastitu političku svijest, povećati svoje sposobnosti i talente, razlikovati ono što je pravedno i ono što nije, prepoznati neprijatelje koji se skrivaju među njima.

Detalj iz 7. točke posebno je bitan i imat će neiz mjerne praktične posljedice:

Niti jedna mjera na smije biti preduzeta protiv studenata i učenika univerziteta, instituta, srednih i osnovnih škola, zbog problema koji izviru među njima tijekom pokreta.

Svi u Kini shvaćaju da je, barem što se tiče perioda “Veliki skok naprijed” koji sada počinje, revolucionarna mladež gradova stav ljena u neku poziciju nekažnjivosti. Očigledno je da će to omogućiti mladima da se prošire diljem zemlje, para- dirajući revolucionarni duh, barem do rujna 1967. Što se tiče organizacijskih oblika, 9. točka, naslov ljena “Grupe, komiteti i kongresi Kulturne revolucije”, sankcionira invenciju, unutar pokreta i od strane pokreta, mnoštva političkih regrupiranja izvan partije:

Mnoge nove stvari počele su se pojavljivati u pokretu Velike Proleterske kulturne revolucije. Grupe i komi teti Kulturne revolucije, kao i druge forme organiza cije, stvorene od strane masa u brojnim školama i raz nim jedinicama predstavljaju novost koja je od velike povijesne važnosti.

Ove nove organizacije ne shvaćaju se kao privremene, što dokazuje da maoistička grupa u kolovozu 1966. cilja na razaranje političkog monopola partije:

J. V. Staljin Chiang Kai-shek Grupe, komiteti i kongresi Kulturne revolucije ne trebaju biti privremene, već trajne masovne organi zacije, stvorene za dugoročno funkcioniranje.

Badiou, Alain Kulturna revolucija ∞ posljednja revolucija? nikom mo - ma. čet - kom kontro UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. lom, predani Japanu. lom, predani 4. svibnja sma - Pokret tra se za 23 4. svibnja 1919. Izbijanje radničkog i studentskog Pokreta je 4. svibnja . Pokret na nastao kao reakcija kinesko prihvaćanje Versajskog odredbi sporazuma kojim su kineski teritoriji u Šangdong , provinciji pod prethodno njemač dernog kineskog nacionaliz Na kraju, očigledno je riječ o organizacijama koje Kao rezultat ovog naloga nebrojeni će partijski ka- su podređene masovnoj demokraciji, a ne autoritetu drovi, počevši od predsjednika Republike, Liu Shaoqija, partije, kao što to pokazuje referenca na Parišku komu- biti žestoko kritizirani od strane revolucionarnih orga- nu, dakle, na proletersku situaciju koja prethodi lenji- nizacija masa u “malim časopisima” kao i preko karika- nističkoj teoriji partije: tura i zidnih postera prije nego što će se njihova imena pojaviti u središnjem tisku. No u isto vrijeme te će kriti- Nužno je primjeniti sustav općih izbora sličan ono ke zadržati lokalni karakter ili biti sklone poništavanju. me Pariške komune da bi se izabrali članovi grupa i Same po sebi one će u zraku ostaviti pitanje koje odluke komiteta i predstavnici skupština Kulturne revoluci trebaju slijediti nakon njih. je. Liste kandidata trebaju biti predložene od strane Na koncu, 15. točka “Oružane snage”, iznimno revolucionarnih masa nakon širokog razmatranja, a zbijena, između redaka upućuje na ključno pitanje: tko izbori se trebaju održati nakon što su mase opetovano posjeduje autoritet nad represivnim aparatom? Marksi- diskutirale ove liste. zam klasično tvrdi da revolucija mora uništiti represivni aparat države koju cilja promijeniti od samih temelja. To Ako se članovi [komiteta] i predstavnici [kongresa] svakako nije ono što možemo iščitati u ovom slučaju: pokažu nekompetentnima oni mogu biti smijenjeni putem izbora ili opozvani ako mase tako odluče u diskusiji. Unutar samih oružanih snaga Kulturna revolucija i Međutim, ako se tekst čita pažljivo, uz svijest o to- pokret socijalističke izobrazbe trebaju biti vođeni u me što znači “čitati tekst” koji dolazi s vodeće instance skladu s uputama Vojne komisije centralnog komite komunističke partije, treba primjetiti da se na temelju ta Partije i Općeg političkog odjela Narodno-oslobo ključnih restrikcija slobode kritike uspostavlja neka dilačke vojske. vrsta barijere revolucionarnog elana na koji se sam tekst neprestano poziva. I ovdje se vraća centralizirani autoritet partije. ržim da je loše ako ne U prvom redu, tvrdnja je, i to gotovo aksiomatska, Odluka u 16 točaka na koncu kombinira orijentaci- D moramo brinuti o nada je partija u svojoj biti dobra. 8. točka (“O pitanju kad- je koje su još uvijek disparatne i, pogotovo zbog svog ra- padu neprijatelja na nas - rova”) razlikuje četiri tipa kadrova koje Kulturna revolu- tobornog karaktera, tako priprema uzastopne slijepe na neku osobu, političku cija stavlja na kušnju (podsjetimo se da je u Kini “kadar” ulice pokreta u odnosu na partiju-državu. Naravno, riječ partiju, vojsku ili školu - u svatko tko ima određeni autoritet, pa bio on i najmanji): je uvijek o pitanju kako počevši od masovnog pokreta tom slučaju znači da smo se dobri kadrovi, relativno dobri, oni koji su počinili velike definirati politički put koji je različit od puta koga pro- spustili na neprijateljevu razinu. Dobro je ako nas pogreške koje se mogu popraviti, i na kraju “mali broj teklih godina nameće glavna struja u samom vrhu parti- neprijatelj napada, jer to antipartijskih i antisocijalističkih desničara”. Teza je da je. No dva suštinska pitanja vise u zraku: tko određuje dokazuje da smo povukli “dvije prve kategorije (oni koji su dobri ili relativno dob- neprijatelje, tko određuje mete revolucionarne kritike? I jasnu liniju između neprija- ri) sačinjavaju veliku većinu”. Što znači da je državni koja je uloga, u tom teškom pothvatu, značajnog repre- telja i nas samih. Uvijek je aparat i njegovo interno vodstvo (partija) suštinski u sivnog aparata, javne sigurnosti, milicija, vojske? bolje ako nas neprijatelj di- dobrim rukama, što čini paradoksalnim pozivanje na vlje napada i prikazuje nas revolucionarne metode tako velikog dosega. Crvena garda i kinesko društvo kao krajnje negativce bez U drugom redu, čak i ako se tvrdi da mase trebaju Prateći uz stopu Odluku iz kolovoza, fenomen “cr- ijedne vrline; to pokazuje imati inicijativu, eksplicitna kritika i imenovanje onih vene garde”, organizacijâ učenika srednjih škola, popri- ne samo da smo povukli koji su odgovorni za probleme na državnom ili partij- mit će izuzetan značaj. Znamo za divovska okupljanja na jasnu liniju između neprija- skom nivou u biti je strogo kontrolirana “odozgo”. Hije- trgu Tiananmen koja se odvijaju sve do kraja 1966. godi- telja i nas samih, već i da smo postigli vrlo mnogo u rarhijska struktura partije na taj način naglo najavljuje ne, na kojima se šutke pojavljuje sam Mao ispred stotina našem radu. svoj povratak (11. točka “O poimeničnoj kritici u tisku”): tisuća mladih muškaraca i žena. No najvažniji aspekt jest — “Biti napadnut od da revolucionarne organizacije preplavljuju gradove, ko- neprijatelja nije loša, već Svaka poimenična kritika u tisku treba biti podređe risteći kamione koje im posuđuje vojska, dok se kasnije dobra stvar” (26. svibanj na diskusijama partijskog komiteta na istom nivou, a šire i po čitavoj zemlji služeći se besplatnim vlakovnim 1939) u određenim slučajevima, i odobrenju partijskog prijevozom koji osigurava ideja “razmjene iskustva”. komiteta s višeg nivoa. 24 Jasno je da ovdje nailazimo na udarnu snagu koja U trenutku u kome osuđuje na smrt kemičara Lavoisiera 06 Opća konfederacija rada (Con- stoji iza širenja pokreta po čitavoj Kini. No riječ je o poza vrijeme Francuske revolucije, javni tužitelj Fouquier- fédération général du travail) jedan je od najvećih francuskih kretu u kome vlada zaista nevjerojatna sloboda: tenden- Tinville postavlja veoma osobitu izjavu: “Republika ne- saveza sindikata. Nap. prev. cije se sukobljavaju na otvorenom; časopisi, traktati, sloma potrebe za znanstvenicima”. Istinska revolucija pro- gani i beskonačni zidni posteri multipliciraju razotkri- cjenjuje da ona sama stvara sve ono za čim ima potrebe, vanja svih vrsta zajedno s političkim izjavama. Žestoke a taj stvaralački apsolutizam treba poštovati. U tom je karikature gotovo da nikoga neće poštediti (u kolovozu smislu Kulturna revolucija bila prava revolucija. Po pi- 1967. propitivanje Zhou Enlaia na velikom zidnom plaka- tanju znanosti i tehnike osnovni je slogan da treba biti tu postavljenom preko noći bit će jedan od razloga pada “crven”, a ne “ekspertan”. Ili, u “umjerenoj” verziji, koja takozvane “ultralijeve” tendencije). Povorke uz gongove, će postati službena: treba biti “crven” i “ekspertan”, ali bubnjeve i bučne proglase, šire se sve do kasno u noć. prije svega crven. S druge strane, vrlo brzo se javlja i tendencija k mi- Međutim, ono što je dodatno pogoršalo barbarstvo litarizaciji, nekontrolirana akcija grupa za prepad. Opći određenih revolucionarnih grupa za prepad bila je či slogan je revolucionarna borba protiv starih ideja i sta- njenica da na nivou djelovanja mladeži nije bilo global- rih običaja (i to je ono što određuje sadržaj pridjevu nog političkog prostora za političku afirmaciju, za pozi- “kulturna”, koji, na kineskom jeziku, više znači “civili- tivno stvaranje novog. Ciljevi kritike i razaranja posje- zacijska”, odnosno, na starom marksističkom žargonu, dovali su samoevidentnost koje je nedostajalo u ciljevi- “pripadajuća nadgradnji”). Brojne grupe ovom sloganu ma invencije, pogotovo stoga što je invencija ostala ve- pridaju destruktivno i nasilno, čak i progoniteljsko tu- zana za neutažive borbe na samom vrhu države. mačenje. Progon žena koje nose pletenice, formalno ob- razovanih intelektualaca, učitelja koji oklijevaju, svih Šangajska komuna “kadrova” koji ne koriste istu frazeologiju kao ova ili ona Kraj 1966. i početak 1967. predstavlja snažan trenu- mala grupa, pljačka knjižnica i muzeja, nedopustiva aro- tak Kulturne revolucije: masivno, odlučno stupanje na gancija mladih revolucionarnih vođa prema masi neod- scenu tvorničkih radnika. Šangaj tu igra vodeću ulogu. lučnih, sve će to kod običnih ljudi izazvati istinsku od- Treba uvidjeti paradoks ovog dolaska na scenu bojnost prema ekstremističkom krilu crvene garde. subjekta koji službeno predstavlja “vodeću klasu” kine- U suštini, problem je već bio postavljen u priop ske države. Jer sve ishodi, ako tako mogu reći, s desna. U ćenju 16. svibnja 1966., prvom javnom činu Maove pobu- prosincu 1966. upravo su lokalni birokrati, konzervativ- ne protiv većine u centralnom komitetu. To priopćenje no vodstvo partije i općina, oni koji će upregnuti svoju jasno proglašava da treba podržavati tezu: “bez razaranja radničku klijentelu – posebno sindikaliste – protiv ma- nema građenja”. Ono stigmatizira konzervativce koji oističkog pokreta crvene garde. Što se i ne razlikuje, ako propovijedaju “konstruktivni” duh da bi se suprotstavili smijem dodati, od načina na koji u Francuskoj u svibnju svakom razaranju temelja njihove moći. Međutim, teško 1968. i godinama koje slijede Komunistička partija Fran- Antoine Lavoisier je naći ravnotežu između očiglednosti razaranja i spore i cuske (PCF) pokušava iskoristiti staru gardu Opće kon- tegobne prirode konstrukcije. federacije rada (CGT)06 protiv studenata revolucionara Istina je da su se naoružane jedinstvenim sloga- povezanih s mladim radnicima. Profitirajući od mobilne nom “borbe novog protiv starog” brojne grupe crvene situacije, boncoi partije i općine Šangaj guraju radnike garde prepustile dobro poznatoj (negativnoj) tendenciji prema raznim vrstama sektorskih zahtjeva čisto eko- revolucija: ikonoklazmu, progonu ljudi u ime ništavnih nomskog tipa, i tako ih dresiraju protiv svake interven- ciljeva, nekoj vrsti svjesnog barbarstva. Ali to je također cije mladih revolucionara u tvornicama i administraci- i stremnja mladeži prepuštene sebi samoj. Iz čega treba jama (isto kao što je i PCF u svibnju 1968. barikadirao povući zaključak da svaka politička organizacija mora tvornice štrajkaškim stražama vlastitog kova i posvuda biti transgeneracijska, odnosno da je organizacija poli- progonio “ljevičare”). Ovi sindikalizirani pokreti, koris- tičke separacije mladeži loša ideja. teći se nasilnim sredstvima, postaju prilično veliki, po- Naravno da crvena garda nije sama izumila pro- gotovo u obliku štrajkova transportnog i energijskog tuintelektualistički radikalizam revolucionarnog duha. sektora, teže uspostavljanju kaotične atmosfere, i to ta- Fouquier-Tinville

Badiou, Alain Kulturna revolucija ∞ posljednja revolucija?

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 25 1920. kolovoz Osnivanje Korpusa socijalističke mladeži . je osnovao Čen Korpus Du Xiu i činit će temelj za kasnije osnivanje partije Komunističke Kine. ko da bi se boncoi partije mogli predstaviti kao čuvari nika koji, unatoč tome što su u partiji, prate kapitalistički reda. Stoga će revolucionarna manjina biti prisiljena in- put”, kao što je to govorila frazeologija revolucije, i to od trevenirati protiv birokratiziranih štrajkova, odnosno sredine sedamdesetih). Međutim, Zhou Enlai jasno je “ekonomizmu” i zahtjevu za “materijalnim stimulansi- stavio do znanja crvenoj gardi da ako su “razmjene iskus ma” suprotstaviti strogu kampanju za podršku komu- tava” u čitavoj zemlji dopuštene, stvaranje revolucionar- nističkog rada, a prije svega za primat globalne političke ne organizacije nacionalnog opsega nije. svijesti nad partikularnim zahtjevima. To će biti teren Na taj način Šangajska komuna koja nastaje nakon velikog slogana iza koga će posebno stajati Lin Biao: neprekidnih diskusija između lokalnih studentskih i “boriti se protiv egoizma i kritizirati revizionizam” radničkih organizacija može doseći samo krhko jedin- (znamo da “revizionizam” za maoiste označava pravac stvo. Dakle, ako je gesta fundamentalna (“preuzimanje napuštanja svake revolucionarne dinamike, pravac koga vlasti” od strane revolucionara), njezin je politički pro- Zhou Enlai slijede SSSR i komunističke partije koje o njemu ovise, stor preuzak. Iz čega proizlazi da stupanje na scenu rad- kao i velik broj kadrova kineske partije). nika u isti mah predstavlja spektakularno širenje revo- Na početku maoistička je radnička grupa prilično lucionarne masovne baze, veliko i povremeno nasilno ako su u Kini provedene slaba. Govori se o 4000 radnika potkraj 1966. Točno je da stavljanje na kušnju birokratiziranih oblika moći, ali i glavne socijalističke pro- I će se ova grupa povezati sa crvenom gardom i konstitui- kratkotrajnu skicu nove artikulacije između narodne mjene u pogledu sustava političke inicijative i državne moći vlasništva, i iako je veliki rati u aktivističku manjinu. No to ne umanjuje činjenicu broj burnih masovnih da je polje njezinog djelovanja unutar tvornica zapravo klasnih borbi prethodnog prilično malo, osim u nekim poduzećima, poput tvorni- Preuzimanja vlasti revolucionarnog perioda ce mašinskih alata gdje će ona postati slavna i poslužiti Tijekom prvih mjeseci 1967., pod školom događaja uglavnom dovršen, još uvi- kao primjer revolucionarima za nekoliko slijedećih go- u Šangaju gdje su revolucionari zbacili antimaoističku jek postoje ostaci svrgnutih dina. Po mom sudu, upravo iz razloga što direktna rad- općinu, svjedočiti ćemo širenju “preuzimanja vlasti” u zemljoposjednika i kom- nička akcija u tvornicama nailazi na vrlo živ otpor (biro- svim dijelovima zemlje. Postoji jedan začuđujući mate- pradora, još uvijek postoji kracija ovdje ima svoje uporište) maoističke će se aktiv- rijalni aspekt ovog pokreta: revolucionari, organizirani u buržoazija, a preodgoj sit- nosti odvijati u polju gradske moći. Uz pomoć dijela ka- male grupe i udarne grupacije, studenti i radnici prije ne buržoazije tek je počeo. drova koji su već dugo na strani Maoa i jedne frakcije svega, prodiru u administrativne zgrade raznih vrsta, Klasna borba uopće nije vojske oni će svrgnuti općinsku vlasti i lokalni partijski uključujući i općinske i partijske, i u dionizijskoj zbrci gotova. Klasna borba između proletarijata i bur- komitet. Odatle i proizlazi naziv “preuzimanje vlasti” za koja se ne odvija bez nasilja i razaranja uspostavljaju no- žoazije, klasna borba ono što će pod imenom “Šangajska komuna” označiti vu “vlast”. Stari vlastodršci koji se opiru često su “poka- između različitih političkih prijelomnu točku Kulturne revolucije. zani masama”, što nije mirna ceremonija. Birokrat, ili snaga te klasna borba u “Preuzimanje vlasti” također je paradoksalno. S pretpostavljeni birokrat, nosi kapu budale i znak koji ideološkom smislu između jedne strane, ono svoju inspiriraciju – kao i proglas u 16 imenuje njegova nedjela, primoran je pognuti glavu i proletarijata i buržoazije se točaka prije njega – nalazi u apsolutnom protumodelu pretrpjeti udarce, ili čak nešto gore. Ovi su egzorcizmi nastavlja, ona će biti du- partije-države, u koaliciji disparatnih organizacija koje između ostalog dobro poznate revolucionarne prakse. gotrajna i mukotrpna, a po- sačinjavaju Parišku komunu, čiju je anarhističku neefika- Radi se o tome da se okupljenim običnim ljudima poka- nekad i vrlo oštra. Baš kao i snost već Marx bio kritizirao. S druge strane, taj protumo- že da su stari nedodirljivi, oni čiju smo oholost trpili u buržoazija, i proletarijat del nema nikakvu mogućnost nacionalnog razvoja, jer na tišini, od sada i sami prepušteni javnom ponižavanju. teži promijeniti svijet u nacionalnom nivou figura partije ostaje jedina dopuštena Nakon pobjede 1949. godine, kineski su komunisti orga- skladu s vlastitim svjetona- figura, čak i ako je dio njezinih tradicionalnih elemenata zorom. U skladu s time, na nizirali ceremonije ovakve vrste diljem ruralne Kine, s pitanje tko će pobijediti, u krizi. Tijekom čitavih nemirnih epizoda revolucije, cilje da moralno svrgnu stare velike zemljoposjednike, socijalizam ili kapitalizam, Zhou Enlai ostaje garancijom državnog jedinstva i mini- “lokalne despote i zle agrarce”, obznanjujući i najma još uvijek nije donesen malnog funcioniranja administracije. Koliko je poznato, njem kineskom seljaku, onome koji tisućama godina ni- krajnji odgovor. on nikada nije naišao na Maovo neodobravanje pri toj za- je značio ništa, da se svijet “promijenio iz temelja” i da — “O ispravnom rješavanju daći, što ga je primoralo da plovi što je bliže, i to što bliže od sada on sam postaje stvarnim gospodarom zemlje. proturječja među ljudima” moguće desničarima (on je taj koji će Denga Xiaopinga No treba primjetiti da od veljače te godine riječ (27. veljače 1957.) posjesti nazad na sedlo, tog “drugog od visokih dužnos- “komuna” nestaje kao oznaka nove lokalne vlasti, biva- 26 jući zamijenjena izrazom “revolucionarni komitet”. Ova promjena nikako nije bezazlena, jer “komitet” je uvijek bio ime pokrajinskih ili općinskih organa partije. Od tog trenutka na scenu stupa ogroman pokret uspostavljanja novih “revolucionarnih komiteta” po svim provincijama, za koje nije baš jasno da li redupliciraju ili jedno stavno zamjenjuju stare i strašne “partijske komitete”. U biti, ambiguitet određenja određuje komitet kao nečist proizvod političkog sukoba. Za lokalne revolucio- nare riječ je o tome da se partija nadomjesti drugačijom političkom vlašću nakon gotovo pa potpune eliminacije starih vodećih kadrova. Za konzervatore koji se brane na svakom koraku riječ je o ustoličenju lokalnih kadrova nakon fikcije kritike. Na tom ih putu ohrabruju opetovane deklaracije centralnog komiteta poput one da su velika većina kadrova dobri. Za maoističko nacionalno vodstvo, koncentrirano u veoma uskoj “grupi Central- nog komiteta Kulturne revolucije”, koju sačinjava svega dvanaestak ljudi, riječ je o određivanju zadaća revolucionarnih organizacija (“preuzimanja vlasti”) i širenju Birokrat, ili pretpostavljeni birokrat, nosi kapu budale i znak koji imenuje njegova trajnog straha među protivnicima uz očuvanje general- nedjela, primoran je pognuti glavu i pretrpjeti udarce, ili čak nešto gore. nog okvira prakse vlasti, koji u njihovim očima ostaje jedinstvena partija. Formule koje se postepeno predlažu privilegirati će jedinstvo. Govorit će se o “trostrukom jedinstvu”, što podrazumijeva ujedinjenje unutar komiteta trećine no- vopridošlih revolucionara, trećine starih kadrova koji su eventualno izvršili samokritiku, i trećine vojnika. Govo- rit će se također i o “velikoj alijansi”, što znači da se na lokalnom nivou od revolucionarnih organizacija traži da se ujedine, odnosno da prekinu međusobne sukobe (koji su ponekad i oružani). Ovo jedinstvo podrazumijeva i rastuću prisilu, uključujući i represiju nad sadržajem diskusija, kao i sve strože ograničenje prava na slobodu organizacije oko nekog uvjerenja ili inicijative. No kako i učiniti drugačije, osim da se pusti da situacija tone u građanski rat, odnosno da se njezino rješenje prepusti manevrima represivnog aparata? Ova debata će zaoku- piti gotovo čitavu 1967., odlučnu godinu u svakom pogledu.

Incident u Wuhanu Ova epizoda iz ljeta 1967. godine posebno je zanimljiva jer predstavlja sva proturječja revolucionarne situacije u trenutku njezine kulminacije, koji je naravno i trenutak njezinog zapleta.

Badiou, Alain Kulturna revolucija ∞ posljednja revolucija?

UP&UNDERGROUND

tičke stranke ∞ Proljeće 2009. 27 srpanj 1921. Prvi Komunis kongres tičke partije Kine odr žan je Francuskom sektoru u Šangaju. Usvojen je i ustav Ko munističke partije Ki - ne kojim je određen zadatak partije da or - ganizira i educira rad ničke mase za provo đenje klasne borbe i - socijalističke revoluci je s krajnjim ciljem postizanja diktature Za prvog proletarijata. KPK iza - predsjednika bran je Čen Du Xiu . 1924. Na nagovor Kominter - ne dolazi do osnivanja prvog zajedničkog Komunističke fronta partije Kine i Naciona lis Guomindanga . U srpnju 1967. godine, uz podršku kozervativne tivizam i na vlastitu hrabrost, ali i na podršku centralne vojske, kontrarevolucija birokrata vlada glomaznim in- maoističke grupe; vojska koja je primorana da odabere dustrijskim gradom Wuhanom, koji broji najmanje 500 koju će stranu podržati; centralna vlast koja teži da 000 radnika. Stvarna je vlast u rukama oficira Chen Zai- vlastitu politiku uskladi sa situacijom. dao. Točno je da zapravo postoje dvije radničke organi- U određenim gradovima situacija koja veže sve zacije, koje su u međusobnom sukobu, što prouzrokuje ove aktere iznimno je nasilna. Posebno u Kantonu gdje desetke žrtava tijekom svibnja i lipnja. Prva, koju podr- su sukobi između oružanih grupa za prepad rivalskih žava vojska i koja je povezana s lokalnim kadrovima i organizacija svakodnevni. Vojska odlučuje oprati ruke starim sindikalistima zove se “Milijun junaka”. Druga, od čitave afere na lokalnoj razini. Pod izlikom toga da je manjinska, nazvana “čelik”, otjelovljuje maoističku u proglasu u 16 točaka napomenuto da ne treba interve- liniju. nirati u probleme koji se javljaju unutar pokreta, lokalni Centralno vodstvo zabrinuto reakcionarnom pre- vojni zapovjednik zahtijeva jedino to da zaraćene strane Chen Zaidao vlašću nad gradom šalje ministra Javne sigurnosti na prije uličnih sukoba pred njim potpišu “deklaraciju re- mjesto zbivanja zajedno s jednim poznatim članom volucionarne tučnjave”. Posezanje za pojačanjima jedi- “grupe Centralnog komiteta Kulturne revolucije” koji no je što je zabranjeno. I to s rezultatom da svakog dana se zove Wang Li. Potonji je veoma popularan među cr- tijekom ljeta, čak i u Kantonu, ima na desetke mrtvih. venom gardom, i poznat po svojim “ljevičarskim” de- Situacija će se u ovakvom kontekstu pogoršati u klamatorskim tendencijama. Već je tvrdio da je potreb- Wuhanu. 20. srpnja ujutro grupe za prepad organizacije no pročistiti vojsku. Izaslanici donose naredbu Zhou “Milijun junaka” potpomognute jedinicama vojske zau- Enlaia, koji naređuje da je potrebno podržati pobunjenu zimaju strateške točke i čitavim gradom kreću progoniti grupu “čelik” i to u skladu s direktivom koja je upućena pobunjenike. Napad će zadesiti i hotel gdje odsjedaju kadrovima općenito a posebno vojnicima: “biti vješt u delegati centralne vlasti. Grupa vojnika dočepat će se razlikovanju i podržavanju proleterske ljevice unutar Wang Lija i nekolicine pripadnika crvene garde i brutal- pokreta”. Kažimo uzgred da je Zhou Enlai sam sebi nad- no ih pretući. “Ljevičar” će tako sam biti “pokazan ma- jenuo golemu zadaću arbitra između dvije frakcije, iz sama” noseći oko vrata znak koji ga stigmatizira – ironija među rivalskih revolucionarnih organizacija, a da bi to situacije! – kao “revizionista”, njega koji upravo revizio- činio on danonoćno prihvaća delegate iz pokrajina koji niste vidi posvuda. Ministar javne sigurnosti zaključan mu dolaze u posjetu. Samim time on je zapravo u velikoj je u svojoj sobi. Naoražane grupe uz podršku tenkova si- mjeri odgovoran za napredak “velike alijanse”, za ujedi lom preuzimaju univerzitet i čeličane, epicentre pobu njavanje “revolucionarnih komiteta”, kao i za razliko- njeničke tendencije. Međutim, kada se vijesti počinju vanje onoga što je “proleterska ljevica” u konkretnim si- širiti, druge jedinice vojske okreću se protiv konzervati- tuacijama, situacijama koje su sve više nejasne i nasilne. vaca i njihovog vođe Chen Zaidaoa. Organizacija “Če- Na dan njihovog dolaska delegati centralne vlasti lik” pokreće protuofenzivu. Revolucionarni komitet je održavaju veliki sastanak sa pobunjeničkim organizaci- uhićen. Nekoliko vojnika uspijevaju osloboditi Wang jama na gradskom stadionu. Revolucionarni zanos na Lija koji napušta grad bježeći kroz šume i pustopoljine. samom je vrhuncu. Očigledno se nalazimo na rubu građanskog rata. Možemo vidjeti kako su svi akteri aktivne faze Re- Tek će hladnokrvnost centralne vlasti i odlučne dekla- volucije na svom mjestu: konzervativni kadrovi i njiho- racije brojnih vojnih jedinica diljem pokrajina promije- rebali bismo podržati va sposobnost mobilizacije koja nije beznačajna, pogla- niti tok stvari. sve čemu se neprijatelj T vito na selu (milicije proizašle iz ruralnih predgrađa Koje lekcije za budućnost možemo izvući iz ovak- suprotstavlja i suprotstav participiraju u represiji nad crvenom gardom i pobunje- ve epizode? U prvi čas, Wang Lija, otečenog lica, u Pe- ljati se svemu što neprijatelj podržava. nicima nakon prekretnice 1968.), no također i među rad- kingu dočekuju kao junaka. Jiang Qing, Maova žena i ve- — “Intervju s trojicom nicima i u svakom slučaju među administracijom; po- lika pobunjenička čelnica, prima ga srdačno. 25. srpnja dopisnika Centralne novinske bunjeničke organizacije koje pokreću studenti i radnici, milion ljudi izražava mu podršku uz prisutnost Lin Bia- agencije, Sao Tang Pao i Hsin organizacije koje, da bi preuzele kontrolu nad situaci- oa. Ultraljevičarska struja koja misli da ima vjetar u leđi Min Pao” (16. rujan 1939.) jom, čak i ako su često u manjini, računaju na vlastiti ak- ma zahtijeva radikalnu čistku vojske. U tom trenutku u 28 mjesecu kolovozu plakati prozivaju Zhou Enlaia kao Ulazak radnika na univerzitete 07 Ogled je bio preveden i naširoko desničara. Od veljače 1968., pogotovo nakon splasnuća po- komentiran (na talijanskom) od strane Sandra Russoa, danas No sve to čini se samo kao tren. Svakako, u Wuha- kreta u ljeto 1967., konzervativci misle da je otkucao čas svakako najkompetentnijeg i nu podrška pobunjenicima postaje obavezna i Chen Za- za revanš. No Mao i njegova grupa još uvijek su budni. najlojalnijeg analitičara Kultur- idao biva zamijenjen. No dva mjeseca kasnije sam Wang Oni pokreću kampanju koja stigmatizira “februarsku ne revolucije i svega što je okružuje. Li bit će brutalno eliminiran iz vodeće grupe, neće doći protustruju” i ponovo daju podršku revolucionarnim do značajne čiste u vojsci, važnost Zhou Enlaia samo će grupama i izgradnji novih organa vlasti. se povećati, a uspostavljanje reda odvijat će se protiv cr- U međuvremenu, univerziteti više ne mogu stajati vene garde i nekih pobunjeničkih radničkih pod jarmom rivalskih grupacija, kako zbog činjenica da organizacija. nastupa opća logika ponovnog uspostavljanja reda, tako i Od ovog trenutka očiglednom postaje ključna ulo- zbog perspektive partijskog kongresa koji treba podvući ga narodne armije kao potpornog stupa kineske partije- bilancu revolucije (kongres će u bîti biti održan na počet- države. Tijekom Revolucije pridaje joj se stabilizatorska ku 1969., potvrđujući vlast Lin Biaoa i vojske). Primjer uloga, od nje se zahtijeva da podrži pobunjeničku ljevi- mora biti postavljen, ali uz izbjegavanje jednostavnog cu. No u isti mah ne postoji očekivanje ili tolerancija gaženja posljednjih pripadnika crvene garde, koji se na- njezine podjele, što bi na velikom planu otvorilo per- laze u zgradama pekinškog univerziteta. Prihvaćeno rje- spektivu građanskog rata. Oni koji to žele postepeno su šenje potpuno je nevjerovatno: tisuće organiziranih rad- eliminirani. Činjenica da je paktirala s takvim elementi- nika pozvano je da bez oružja okupiraju univerzitet, rama baca čvrstu sumnju na Jiang Qing, ali i na Maoa zoružaju frakcije i direktno osiguraju svoj autoritet. Kako samog. će kasnije reći vodeća grupa: “radnička klasa treba u sva- U ovom stadiju Kulturne revolucije Mao pobjedu kom pogledu biti vođa”, i “radnici ostaju na univerziteti- jedinstva među pobunjenicima, pogotovo radnicima, i ma jeadn dug period, čak i zauvijek”. Riječ je o vjerovat- počinje se pribojavati štetnosti duha frakcionaštva i aro- no o najčudnovatijoj epizodi čitavog ovog perioda, jer gancije crvene garde. U rujnu 1967., nakon prevrata koji prikazuje nužnost toga da nasilna i anarhična snaga mla- se dešava u pokrajinama, on upućuje direktivu: “ništa deži prepozna “masovni” autoritet koji se nalazi iznad suštinsko ne dijeli radničku klasu”, što u prvom redu, za nje, a ne samo, ili ne u prvom redu, institucionalni auto- onoga koji zna čitati, označava da postoje nasilni razdori ritet priznatih vođa. Trenutak je tim više zapanjujući i između pobunjeničkih i konzervativnih organizacija, i, dramatičan što neki studenti počinju pucati na radnike, u drugom redu, da je imperativno da ti razdori budu što rezultira žrtvama, i što na kraju dovodi do toga da spriječeni, da se organizacije razoružaju, i da represivni Mao i vođe maoističke grupe okupljaju najpoznatije stu- aparat ponovo uspostavi pravni monopol nad nasiljem i dentske vođe, posebice određenog Kuai Dafua, cijenje- političku stabilnost. Od srpnja, iako pokazuje svoj uobi- nog čelnika crvene garde na pekinškom univerzitetu po- čajni borbeni i pobunjenički duh (u tom trenutku on još znatog diljem zemlje. Postoji i izvjesni transkript ovog kazuje, vidljivo oduševljen, da je “cijela zemlja u mete- direktnog sučeljavanja mladih revolucionara i stare gar- žu”, i da je “borba, čak i nasilna, dobra, jer kada se pro- de.07 Tu možemo vidjeti kako Mao izražava svoje duboko turječja pojave na očigled lakše ih je razriješiti”), Mao je razočaranje duhom frakcijaštva među mladima, ostajući ipak zabrinut frakcijskim ratom izjavljujući da “jednom im dijelom politički sklon, ali i svjesno tražeći izlaz. Kao kada su revolucionarni komiteti utemeljeni, malogra što i jasno možemo uočiti da tako što pobušuje stupanje đanski revolucionari moraju dobiti ispravno vodstvo”. na scenu radnika Mao hoće izbjeći izokretanje čitave si- On tada stigmatizira ljevičarstvo, koje “je u biti desni- tuacije u smjeru “vojne kontrole”. On je htio zaštititi sve čarsko”, i prije svega, pokazuje nestrpljivost prema či one koji su bili njegovi početni saveznici, nosioci entuzi- njenici da je od početka siječnja i od preuzimanja vlasti jazma i političke inovacije. No Mao je također čovjek u Šangaju “buržujska i sitnoburžujska ideologija koja se partije-države. On želi njezino obnavljanje, čak i nasilno, razvijala punim plućima među intelektualcima i mla- ali ne njeno razaranje. Na kraju on dobro zna da time što dim studentima uništila situaciju”. stavlja zaposjeda posljednje utočiste mladih pobunjenih “ljevičara” on zapravo likvidira krajnju marginu svega

Badiou, Alain Kulturna revolucija ∞ posljednja revolucija?

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 29 12. ožujak 1925. Sun Zong Šan Umire ( San Jet-San ), otac mo - derne Kine i glavni 1911. vođa revolucije kojom je srušena po - sljednja kineska dina - stija te osnivač Naci onalističke stranke ( Guomindang ). 1926. Početak dvogodišnje Sjeverne ekspedicije kojom Guomindang - uspijeva poraziti pre ostale neovisne vojne zapovjednike u sje - vernim dijelovima Ki - ne te time staviti većinu kineskog teri - torija pod jedinstvenu vlast. 08 Primjeri su stvarni, i postali su što bi se (1968. godine) kosilo s linijom priznatih vođa politika, kao što vjerujem, procedura istine, kao što i po- predmetom članaka koji su pre- Kulturne revolucije, linijom partijske obnove. On to zna ezija može biti, onda ona nije ništa manje niti više ne- vedeni na francuski u časopisu Pékin Informations. Tu možemo ali je rezigniran. Jer nema neku alternativnu hipotezu – prikladna za sakralizaciju umjetničkih kreacija. Vjero- vidjeti kako maoistička dijalek- nitko nema – po pitanju države, i jer ljudi nakon dvije jatno manje, ako se sve uzme obzir, jer je politička krea- tika utječe na uzgoj rajčica, ili ushićene godine, koje su ujedno i godine iskušenja, veli- cija vjerojanto rjeđa, svakako više riskirana, kao i nepo- kako se nalazi ispravna linija po pitanju korištenja klavira u sim- kom većinom žele da država postoji i da se njezina egzis- srednije upućena svima, a pojedinačno onima koje op fonijskoj muzici u Kine. Teksto- tencija obznani, ako je potrebno i golom silom. ćenito – kao kineske seljake i radnike prije 1949. godine – vi su između ostalog vrlo za- etablirana vlast smatra kao nepostojeće. nimljivi, čak i uvjerljivi, ne zbog njihovog eksplicitnog sadržaja, Kult ličnosti Sve nas to nikako ne oslobađa obaveze da razjasni- već po pitanju što zapravo znači Znamo da je tijekom Kulturne revolucije kult Ma- mo ovaj poseban fenomen političkog kulta, invarijant- pokušati stvoriti jednu drugu oa poprimio nevjerojatne oblike. Ne samo da su postoja- nu datost komunističkih partija i države, paroksističku misao. 09 O Maou kao paradoksu treba li divovski kipovi, Crvena knjižica, neprestano zazivanje datost Kulturne revolucije. pročitati krasnu knjigu Henryja predsjednika u svim okolnostima, himne “velikom kor- S generalne točke gledišta, “kult ličnosti” vezan je Bauchaua, Mao Tsé-toung. milaru”, već je prije svega postojala nečuvena ekstenzija za tezu prema kojoj je partija, predstavljajući radničku jedinstva reference, kao da Maovi spisi i govori mogu bi- klasu, obavezan čuvar pravilne linije. Kao što se govorilo ti dostatni u svakoj okolnosti, uključujući i onda kada tridesetih godina “partija je uvijek u pravu”. Problem je pokušavamo uzgojiti rajčice i upotrijebiti (ili ne upotri- što ništa ne može garantirati ovakvu reprezentaciju, niti jebiti) klavir u simfonijskim orkestrima.08 Zapanjujuće ovakvu hiperboličku izvjesnost njezine racionalnosti. je vidjeti da su upravo najnasilnije pobunjeničke grupe, Kao nadomjestak garancije, bitno postaje postojanje re- grupe koje sve više i više prelamaju s birokratskim po- prezentacije reprezentacije, neka singularnost, legitimira- retkom, one koje i najdalje guraju ovaj aspekt stvari. na upravo na temelju svoje puke singularnosti. Jedna Upravo su one lansirale formulu “apsolutni autoritet ličnost, jedno singularno tijelo, na kraju preuzima služ- misli Mao Ce Tunga”, i razglasile da se toj misli treba bu najviše garancije i to u klasičnoj estetskoj formi geni- podrediti čak i onda kada je ne razumijemo. Takvi iska- ja. Ostaje zagonetno, između ostalog, da se toliko zgra- zi, treba to priznati, potpuno su opskuranstički. žamo, vješti kakvi jesmo u teoriji genija u polju umjet- Treba dodati i to da budući da se sve frakcije i orga- nosti, njegovoj pojavi u polju politike. Za komunističke nizacije koje se međusobno sukobljavaju upravo poziva- partije između dvadesetih i šezdesetih godina prošlog ju na mišljenje-Mao, sam iskaz, koji je sposoban izraziti stoljeća osobni genij samo je inkarnacija, fiksirana toč- potpuno proturječne orijentacije, na kraju gubi svaki ka, sumnjivog reprezentativnog kapaciteta partije. Jer smisao, osim pretjeranog korištenja citata čija je egzege- lakše je vjerovati u pravičnost i intelektualnu snagu lavna je odlika 600 mi- za neprestano varijabilna. udaljenog i osamljenog čovjeka nego u čistoću aparata G lijuna Kineza, izuzme- Htio bih ipak usput iskazati nekoliko primjedbi. S čiji su mali lokalni šefovi dobro poznati. mo li ostale njihove osobi- jedne strane, ovakva vrsta odanosti, kao i konflikt egze- U Kini je pitanje još složenije. Jer Mao za vrijeme ne, ta što su oni “siromašni geza, potpuno su uobičajeni u etabliranim religijama Kulturne revolucije manje utjelovljuje reprezentativni i prazni”. To može izgledati uključujući i kod nas i to bez da su shvaćeni kao patolo- kapacitet partije nego ono što omogućuje raspoznavan- kao loša stvar, ali u biti je gija. Upravo suprotno, veliki monoteizmi ostaju svete je i borbu protiv “revizionizma” koji samoj partiji prijeti dobra. Siromaštvo potpiru- iznutra. On je onaj koji govori, ili ostavlja da se govori u je strast za promjenama, krave. Mao je, međutim, u svakom slučaju beskonačno strast za djelovanjem i više služio svom narodu, kog je u isti mah oslobodio od njegovo ime, da je buržoazija politički aktivna u komu- strast za revolucijom. Na japanske invazije, od razuzdanog kolonijalizma “za- nističkoj partiji. On je također onaj koji ohrabruje po- praznom i neoznačenom padnih” sila, od feudalizma na selu i od pretkapitalistič- bunjenike, propagira slogan “ispravno je pobuniti se”, listu papira mogu se ispisa- ke otimačine, nego što su ikojoj našoj zemlji služile fik- ohrabruje raskole, u samom trenutku u kome je ustoli- ti najsvježiji i najljepši zna- tivne ili crkvene figure recentne povijesti dotičnih mo- čen kao vođa partije. U tom pogledu, postoje trenuci u kovi; narisati najsvježiji i noteizama. S druge strane, sakralizacija velikih umjetni- kome je on revolucionarnim masama manje garancija najljepši crteži. ka, čak i biografska, jedna je od ponavljajućih datosti na- realno egzistirajuće partije nego inkarnacija, sam sam- — “Uvod u suradnju” še “kulturne” prakse. Važnost pridajemo računima za cat, proleterske partije koja treba doći. On je nešto poput (15. travanj 1958) kemijsko čišćenje ovog ili onog velikog pjesnika. Ako je osvete singularnosti nad reprezentacijom. 30 Na kraju, trebamo ustvrditi da je “Mao” intrinzično kontradiktorno ime u polju revolucionarne politike. S jedne strane, to je vrhunsko ime partije-države, njezin nedvojbeni predsjednik, onaj koji kao vrhovni zapovjednik vojske i osnivač režima u rukama drži historijski legitimitet komunističke partije. S druge strane, “Mao” je ime onoga što unutar partije nije svodivo na državnu birokraciju. I to očigledno na temelju poziva na pobunu upućenih mladima i radnicima. No također i iz same unutrašnjosti legitimiteta partije. Doista, često je upravo putem odluka koje su privremeno manjinske, čak i disi- dentske, Mao osigurao nastavak ovog krajnje jedinstve- nog političkog iskustva kineskih komunista između 1920. i pobjede u četrdesetima (nepovjerenje prema sovjetskim savjetnicima, napuštanje modela nasilnog prevrata, “okruživanje gradova selima”, apsolutni prioritet vezi masa, itd.). U svim tim pogledima, “Mao” je ime paradoksa: pobunjenik na vlasti, dijalektičar na iskušnji neprestanih nužnosti “razvoja”, amblem partije-države u potrazi za njezinim prevazilaženjem, vojni zapovjednik Naš dug prema Kulturnoj revoluciji, međutim, os- koji propovijeda neposlušnost autoritetu...09 To je ono što taje golem. Povezan s ovim odvažnim i grandioznim za- njegovom “kultu” pridaje mahnitu pojavnost, jer on sub- sićenjem modela partije, suvremenik onome što se da- jektivno akumulira prihvaćanje državne pompe sta nas jasno javlja kao posljednja revolucija koja je još veza- ljinističkog tipa i entuzijazam čitave revolucionrne mla na za motiv klasa i klasne borbe, naš je maoizam iskus deži prema starom pobunjeniku koji ne može biti zado- tvo i ime ključne tranzicije. A bez te tranzicije, onda ka- voljan sa postojećim stanjem stvari, i tko hoće živo mar da nema nikoga tko joj je vjeran, nema ničega. širati prema realnom komunizmu. “Mao” imenuje “konstrukciju socijalizma”, no isto tako i njegovu destrukciju. Na koncu, Kulturna revolucija u samoj slijepoj uli- S francuskog preveo Ozren Pupovac ci u koju dospijeva svjedoči o istinskoj i globalnoj nemo- gućnosti oslobođenja politike od okvira partije-države, onda kada je ona u njega zatvorena. Ona označava neza- mjenjivo iskustvo zasićenja, jer nasilna želja za iznala- ženjem novog političkog puta, za ponovnim pokreta njem revolucije, za pronalaženjem novih oblika radnič- kih borba pod formalnim uvjetima socijalizma – sve to vodi do poraza u onom trenutku u kome je sučeljeno s nužnim održavanjem općeg okvira partije-države, u ime javnog reda i odbacivanja građanskog rata. Danas znamo kako svaka politika emancipacije treba stati na kraj s modelom partije, kao i modelom partija, i afrimirati se kao politika “bez partije”, ali bez propadanja u anarhističku figuru koja nije nikada bila drugo nego jalova kritika, dvojnik ili sjena komunistič- kih partija, isto kao što i crna zastava nije drugo nego dvojnik ili sjena crvene.

Badiou, Alain Kulturna revolucija ∞ posljednja revolucija?

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 31 1927. travanj Sun Zong Šanov na - sljednik Jiang Jie Ši ( Čang Kai-Šek ) provodi udar na komuniste u želji da ih u potpuno - sti uništi. Rat s komu - nistima trajat će sve 1936. ka - do prosinca da je osnovana - pro zajednička fronta tiv Japana. studeni 1927. osniva Mao Ce Tung - sovjetsku vladu u rod noj mu provinciji Hunan .

Beller, Jonathan Borilačka vještina zvana “kinematogra∫ja” vaj esej razmatra nove odnose između vizualnosti, korporalnosti, koreografije, roda, digiti- zacije i kapitalizma. Istražuje načine na koje žene nose teret reprezentacije i borbe – od kojih su u filmskoj formi neki aspekti raspozna- tljivi dok drugi nisu. “Kinematografija” se Oovdje istodobno shvaća kao oblik društvenoga programiranja i kao oružje, usprkos činjenici da se moćima koje ona prenosi ne može uvijek lako odrediti izvor. “Ki- nematografiji” se uz to pristupa i kao činitelju i kao sim- ptomu preinačene metafizike te politike do kojih je dovela nesmiljena kapitalizacija osjetilnosti. Ti se vektori raspoznaju kao nove forme oprostorenja, vremenitosti, djelovanja, pokreta, upisivanja, žanra, seksualnosti i afektivnosti, i drugih još neimenovanih iskustvenih momenata. Upravo u takvim novim formacijama teh- nokorporalnog sučelja “filmska industrija” više nije svoja, nego je više način razmišljanja i promišljanja ne- preglednih mreža međuposredovanja, u kojima se mo- žemo okušati kako bismo izrazili načine politizacije koji su potrebni da bi se djelovalo protiv društva kontrole. Izraziti znači konceptualizirati, pod uvjetom da i dalje vjerujemo kako je pseudointelektualcu u najboljem slu- Beller, Jonathan čaju preostalo još nešto zasad nužno i vjerojatno što treba učiniti – budući da se koncept koji oduvijek već pripada subjektu ne može pretvarati da je u potpunosti primjeren ekstrasubjektivnom, to jest tehnomaterijal- Borilačka vještina zvana nom, afektivnom, virusnom, algoritmičnom, alelopat- 01 skom, ukratko, posredovanoj organizaciji svega. Ipak, “kinematogra∫ja” budući da smo spomenuli osjetilno-digitalnu transformaciju svega sa stajališta digivizualnosti, mogli bismo razmotriti i načine na koje nova domena politike prekri- va onu staru, držeći one koje su nekad zamišljali kao “žene” i/ili “proletarijat” na njihovom planetu sirotinj- skih četvrti. Komodifikacija i kompjuterizacija moždane funkcije vis-à-vis zaslonu: kakve veze imaju te savršeno ba- nalne aktivnosti sa Solanasovim i Gettinovim procjenji- vanjem posljedica koje holivudska kinematografija izaziva u zemljama Trećega svijeta: “djelotvornije od napal- ma?”02 Solanasova se i Gettinova ocjena ticala odvaž- nosti Hollywooda kao ideološkog stroja i njegove sposobnosti da predvidi dekolonizaciju, osobito dekolonizaciju svijesti. Kinematografija zemalja Trećega svijeta, ili kinematografija oslobođenja, stoga bi bila dio borbe, ka- talizator za proizvodnju onoga što su oni razumijevali 34 01 Ovaj je esej skraćeni i revidirani pod “novim čovjekom”. Koliko god da je ta želja za no- dio dužega eseja naslovljenog vim čovjekom mogla biti vremenski ili prostorno po- Žena-ratnica “The Martial Art of Cinema: Modes of Virtuosity à la Hong grešno situirana, ispada da je uvid u proizvodni potenci- Započnimo dakle s podsjećanjem na isječak iz fil- Kong and the Philippines”, jal te kinematografije, prema kojoj su ljevičarski redatel- ma Kuća letećih bodeža (Shi mian mai fu, 2003), kineskog napisanog za specijalno izdanje ji i teoretičari dugo vremena bili podozrivi, bio redatelja pete generacije Zhanga Yimoua, koji je prošao Vaginal Economies, u: positions: east asia, cultures, critique, sv. 19, dalekovidan. dalek put od snimatelja u filmu Chena Kaigea Žuta zeml- 2009. Kako bi se bolje razumio odnos između filmske ja (Huang tu di, 1984). Žuta zemlja je, čitatelji će se vjero- 02 Fernando Solanas i Octavio industrije i društvene proizvodnje, želimo razmotriti sl- jatno sjetiti, bio film o simultanom neuspjehu maoizma Gettino, “Towards a Third Cine- ma: Notes and Experiences for jedeće četiri stvari. 1. Imperijalnu, racio-morfičku preda odgovori na potrebe naroda čak i onda kad se prilago- the Development of a Cinema obrazbu jezika i tijela gdje je racionalni dio takva racio- dio narodnim kulturnim formama. Prisjetimo se proof Liberation in the Third morfizma racionalnost profita, a njezine najlakše prepo- jekta skupljanja tradicionalnih pjesama Brata Wua da bi World”, u: New Latin American Cinema: Theory Practices and znatljive posljedice: masovna militarizacija, globalno ih se iznova napisalo s komfrkaunističkim stihovima te Transcontinental Articulations, osiromašenje planeta siromašnih četvrti i gologa života, kontrasta između tog državnog projekta kojim se htjela sv. 1., ur. Michael T. Martin, De- nekropolitika, i ono o čemu sam počeo razmišljati kao o preoblikovati autohtona afektivna tehnologija u skladu troit: Wayne State University Press, 1997; 33-58. gušenju demokracije širom svijeta. 2. Lokalne ili regio- s partijskom ideologijom, i nezaboravnih pjesama Qui nalne sprege tih globalnih preobrazbi koje su, iako ovdje Quao, nezabilježenih pjesama koje su istovremeno bile predstavljene kao “broj 2”, zapravo simultane. 3. Poveza- izrazi njezine neostvarene težnje, uvijek improvizirane, ni učinci djelovanja filmskih i drugih medijskih meha- i neopisivo prekrasnih prijekora njezinome svijetu. Rey nizama na “ljudsku” racionalnost i spoznaju, ukratko Chow Žutu zemlju i njene iznimno puste pejzaže naziva učinci onoga što sam nazvao “kalkulacijom slike” na odgovorom na “film o Mau”, iznimnim zato što je u kon- spoznaju, politiku te na borbu diljem svijeta koja je sve tekstu maoizma peta i šesta generacija kineskih redatel- ustrajnija. Ulog je ovdje dvostruk – s jedne strane, ti me- ja nešto drugo stavila na mjesto koje je pripadalo Maovu hanizmi medija smo “mi”, ukoliko mi stvaramo njih licu – u središte spektakla. Ti su pejzaži za Chow, kao utoliko i oni stvaraju nas (tj. deteritorijalizirano čovje- nepropisane, bolne improvizacije, oblik differancea, za- čanstvo), a s druge strane, s novom moći vizualnih algo- počinjanje političkog te revolucionarnog potencijala u ritama i svime onime što oni impliciraju (od “globalno- državnom preoblikovanju i reprezentacije i prakse, koja ga” pa nadolje sve do molekularnog uređenja samoga ži- kao što pokazuje neuspjeh Brata Wua da pomogne bor- vota) mi se sukobljavamo s granicama “ljudskog” uma bi Qui Quao protiv siromaštva i patrijarhata u Žutoj ze- kao oslobađajuće prakse. 4. Rodno obojene podloge ili, mlji, nije mogla održati svoja obećanja, bez obzira na moglo bi se reći, tehnologije roda, i lokalnih i globalnih plemenitost svojih namjera ili zavodljivost svoje aspekata borbi koje se vode oko eksproprijacije rada kulture. (bića), u svjetlu feminističke kritike usredotočene na Dvadeset godina kasnije, Kuća letećih bodeža (2003) problematiziranje slika koja se obraćaju rodnim stereo- Zhang Yimoua također se bavi uhvaćenošću žene u tipima nasilja u globalizaciji. Usredotočit ću se na neko- muške političke spletke, no ona je sada više u dosluhu s liko filmskih primjera kao načina raspoznavanja dija- globalnim tržištem za akcijske filmove, kojeg je otvorila lektike između nužno lokalnoga zarobljavanja onoga hongkonška filmska industrija (o kojoj više kasnije) ne- što se i dalje može nazivati radnom snagom (iako se sa- go što je posljedica Maa. (Ili je možda posljedica maoiz- da shvaća na primjeren postmoderni način u kojem je ma.) U najmanju ruku, Zhang Yimou sada sudjeluje u senzualni rad uhvaćen u matricu kapitaliziranih vekto- projektu koji se nekad kritiziralo, usvajajući neke druge ra) i iznimnih regionalnih tjelesnih, kulturno-povi- inačice kineskoga povijesnog nasljeđa naspram potreba jesnih resursa koje pojedinci koriste za opstanak te za režima: svjetsko tržište. moguće poboljšanje. Takav pristup zahtijeva shvaćanje Ovdje imamo Mei (Zhang Ziyi), ratnicu iz tajne filmskih tekstova i kao mehanizama za upravljanje soci- organizacije koja se suprotstavlja (Tangu) vlasti, pretva- usom i kao simptoma konstelacije većih, djelomično rajući da je slijepa i skrivajući se pod tuđim imenom kao skrivenih sila, izvlačenja vrijednosti i, ako vam je tako plesačica u javnoj kući. Mei odbija nasrtaje neprija- draže, revolucije. teljskog udvarača i izaziva scenu, i kao dio njezina ispiti-

Beller, Jonathan šen Borilačka vještina zvana “kinematogra∫ja” ju Mandžurije nje Mandžurije. žava Manzou -

ja UP&UNDERGROUND

znice u vlasništvu Proljeće 2009. 18. rujna 1931. Mukdenski incident . U sjevernoj Mandžuriji u zrak je dignut dio že lje japanske tvrtke Južna mandžurska željeznica . akt Ja - Za teroristički pan je optužio kineske disidente te je inci - dent iskoristio za osva 18. veljače 1932. - Pod japanskim pokro viteljstvom na područ guo . Na čelo države postavljen je po - sljednji kineski car Pu Ji , a 1934. g. progla je i za cara nove države. 35 osnovana je marionet - ska dr vanja prije uhićenja, Leo (hongkonška superzvijezda Andy Lau), vrsni mačevalac i šef državne policije, prisiljava je da pleše, vjerojatno zato da bi se izvukla iz neprilike. Uhvaćena u mrežu intriga, koja je previše složena da bismo je ovdje opisali, ona se oslanja na sve svoje snage kako bi preispitala problem i riješila ga. Neočekivano, bacaju se tri zrna graha koja se odbijaju od kruga stojećih bubnjeva i padaju na pod – i ona je na svako bacanje ot- plesala odgovor. Držeći ravnotežu na jednoj nozi u sre- dištu kruga stojećih bubnjeva, dok bubnjari udaraju u očekivanom ritmu i dok je brojni okupljeni promatrači gledaju, Mei je odskočila iz uravnotežene spremnosti u akrobatski ples, udarajući bubanj ili bubnjeve koje zrna pogođaju sablasno točnim produžecima svojih pažljivo izrađenih dugih rukava. Činjenica da je ona to učinila slijepa čini taj pothvat još dojmljivijim. Za vrijeme pos ljednjega bacanja, što bi sudionici publike mogli smatrati prigodom da si postave pitanje “Kako se nositi s bes- omunizam je istovre- krajnom silom ambijentalnih snaga carstva?”, film kreće K meno cjeloviti sustav u smjeru onoga što se čini nepoštenim obratom. Leo proleterske ideologije i no- uzima zdjelu punu zrna graha i, zamahnuvši baca val od vi društveni sistem. Razlik- nekoliko stotina jurećih projektila prema bubnjevima. uje se od bilo kojeg drugog Vrijeme čudesno biva usporeno i mi vidimo zrna kako ideološkog i društvenog se u širokom oblaku kreću prema bubnjevima, odskaču sistema i on je najcjeloviti- od jednog od drugog u mnogostrukim i različitim smje- ji, najnapredniji, najrevolu- rovima. Mei stoji u središtu toga roja, ponovno uravno- cionarniji i najracionalniji težena na jednoj nozi u položaju intenzivne spremnosti. sistem u cijeloj ljudskoj povijesti. Ideološki i društveni Odbivši se od bubnjeva, zrna gube svoju energiju i više- sistem feudalizma smjestio manje složno se obrušavaju na pod, dok se realno vrije- se u povijesni muzej. Ideo- me vraća, a uigrani bubnjari stvaraju svoj predvidljivi loški i društveni sistem ka- ritam. pitalizma također je u jed- Kako se nositi s beskrajnom silom ambijentalnih nom dijelu svijeta postao snaga carstva? Ako je u prijašnjem trenutku društvene muzejski izložak (u Sovjet- analize kognitivno mapiranje bila početna paradigma, skom savezu), dok u dru- ovdje se pojavljuje nešto manje diskurzivno, ali unatoč gim zemljama nalikuje na tomu razumljivo i precizno. U trenutku krize, kada je “umirućeg čovjeka koji br- potreban prikaz svih momenata društvene snage kako zo kopni, kao sunce što zabi se osigurao opstanak, zahtijevaju se sve sposobnosti lazi za zapadne gore”, i ubrzo će ga otpraviti u mu- tijela. Jezik više nije dovoljan – potrebno je haptičko ma- zej. Jedino je komunistički piranje. U pothvatu zapanjujuće osjetilnosti, tjelesnoga ideološki i društveni sistem pamćenja i fizičkog izraza, Mei izvodi trominutni ples pun životne snage i mla- koji prkosi gravitaciji, upotpunjen atletskim skokovima dosti te hara svijetom sna- i plesnim piruetama u zraku, udarajući pritom bubanj za gom lavine i silinom munje. bubnjem točno u njegovom središtu, odražavajući, što — “O novoj demokraciji” možemo samo pretpostaviti, slijed udara zrna. Dok se ta (siječanj 1940) nevjerojatna slika koja se iskazuje atletikom, koreografi- 36 Kuća letećih bodeža (Shi mian mai fu, red. Zhang Yimou, 2003)

Beller, Jonathan Borilačka vještina zvana “kinematogra∫ja”

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 37 1933. U Kinu dolazi hrvatski liječnik Andrija Štam par koji kao posebni i izaslanik Lige Naroda stručni savjetnik kine - ske vlade pomaže pri uspostavi javnog zdravstva u Kini. U Ki - ni ostaje do 1936. g. 03 Paolo Virno, A Grammar of the jom, muzikalnošću i elegancijom uzdiže do svoga vr- tehnologije. Ovdje imamo ogledni primjer toga. Multitudes, prev. Isabella Berto- hunca pomoću sve učestalijih skokova i udaraca bubnje- Iako bi uspoređivanje Freda Jamesona i Zhang Ziyi letti, James Cascaito, Andrea Casson, New York i Los Ange- va, jedan od Meinih rukava proteže se daleko do mjesta moglo nalikovati usporedbi jabuka i galaksija, želim is- les: Semiotext(e) Foreign Agent gdje sjedi Leo i izvlači mu mač iz korica. Vitlajući ma- taknuti da se, ako ovdje imamo neku vrstu svjetskog po- Series, 2004. Hrv. prijevod: Paul čem kao da je na kraju užeta, Mei zamahuje u prema Le- vijesnog razvoja od kognitivnoga mapiranja do onoga Virno, Gramatika mnoštva. 04 Laura Mulvey, “Visual Pleasure ovoj glavi. Leo vidi da mu se približava te saginjući se što privremeno možemo nazvati haptičkim mapiran- and Narrative Cinema”, u njezi- natrag, hvata zdjelu i baca je prema Meinoj glavi. jem, on zbiva kao posljedica gubljenja vrijednosti ljud- noj knjizi, Visual and Other Plea- Međutim Mei naglom kretnjom skupi komad odjeće skih dimenzija samoga označitelja. Drugim riječima, sures, Bloomington i Indianapo- lis: Indiana University Press. koji drži mač, prinosi mač ruci i savršenim udarcem ma- ako je ta posebna orhideja posljedica računalno progra- ča raspoluti zdjelu kad joj se ona približi licu. Prizor za- miranog kognitivnog mapiranja u obratnom smjeru, ti- vršava tako da ona drži mač, slijepa no unatoč tomu jelo je izloženo ogromnim naporima. Odraz kojemu spremna za borbu s Leom. mora težiti kako bi mu korespondiralo nalik je samome Rasplet (i ishod i raspoznavanje) ne događaju se na materijalnom svijetu – izbija s previše sila, previše algo- razini značenja, zato što su značenje i razumijevanje ritama discipline, kontrole i financijalizacije. Zapravo, podvrgnuti radikalnom padu vrijednosti i neće osigura- informatički pritisak kojem su izloženi individualni ti opstanak. Takva diskurzivna očitovanja nastupaju momenti društvenog života, sublimno postmoderne is- odveć sporo i odveć nastoje uspostaviti odstojanje. Slo- kazuje previše sublimnim, ne dopuštajući nikakvo au- at je nastavak poli- ženost društvenih snaga koja je ovdje izložena, njihova tentično ponovno pojavljivanje uzdrmanih (zapadnih) “R tike”. U tom smis- materijalnost i čisti physis ukazuju na degradiranje ega – implicira se stvarno razaranje, stvarna i gotovo lu, rat je politika, odnosno, pukih kognitivnih sposobnosti koje više nisu u stanju potpuna zarobljenost uma-tijela u kojoj sama misao sam rat je politička akcija; ovladati vrtoglavim snagama koje razgranjuju zbilju. Da neće stvoriti slobodu, a neprilagođeno djelovanje radi- od najstarijih vremena nije bi se suprotstavio Carstvu, treba biti wuxia ratnik. Hap- kalno je ograničeno. Od Negrija možemo posuditi zgo- bilo rata koji nije imao poli- tičko mapiranje Zhang Ziyi, njezine hiperosjetilne, dan izričaj kako bismo okarakterizirali to ograničenje tički karakter. Ipak, rat ima mentalno-tjelesne sposobnosti daju fizički izraz (njen označavanja i tijela pomoću vektora računalno i isključivo vlastite osobine ples) pokretu, to jest napadu (gesta bacanja zdjele pune obrađene financijalizacije: “zbiljsko podređivanje dru- te se u tom smislu ne može zrna, cijela ta situacija). Taj izraz, koji lik oslobađa zaro- štva kapitalu”. To podređivanje za sobom povlači margi- u potpunosti izjednačiti s politikom. “Rat je nastavak bljavanja, ne može se iskazati racionalno, kognitivno ili nalizaciju utjecaja tradicionalnih načina ljudskog ozna- politike drugim... sredstvi- matematički. čavanja Realnoga, štoviše, kao što Paul Virno argumen- ma.” Kada se politika raz- A ipak…, kad se promisli, on to jest – barem na ne- tira, zahvaćanje kapitalom kognitivno-jezičnih sposob- vije do određenog stupnja koj drugoj razini, na nekom drugom području upisivan- nosti čovječanstva, jednako kao i neadekvatnosti tijela iznad kojeg se ne može naja, s obzirom da je taj prizor napravljen tehnikom ra- koju su iskusili svi osim možda onih najsnažnijih.03 staviti uobičajenim sredst- čunalnog stvaranja slikovnosti (CGI – computer-genera- Druga strana ovog podređivanja, njegov nevidljivi gra- vima, izbija rat kako bi iz- ted imagery – op. prev.) i da ovisi o matematičkoj raču nični slučaj, doista je ono što Agamben naziva “golim ži- brisao prepreke s puta... nalnoj moći, ako ne o spoznaji, stroja. Taj je napad izve- votom”. Moramo istražiti kako je to isključivanje “ljud- Kada je prepreka uklonjena den i na njega je odgovoreno u dramatičnom prostoru- skog” uma i zarobljavanje tijela tijesno povezano s uspo- i naš politički cilj dosegnut, vremenu, koji je u potpunosti snimljen s izračunatim nom vizualnosti (ovdje shvaćene kao industrijalizacije rat će prestati. Međutim, vektorima ne samo računalne grafike nego i industrije vizualnoga) i logistike slike. ako prepreka nije u potpunosti uklonjena, rat će se koja jednako podržava silikonsku matematiku kao i cje- Iako nema vremena za prolaženje kroz sve ono u morati nastaviti sve dok cilj lokupnu filmsku industriju s njezinom logikom žanra, filmskoj teoriji što bi moglo biti na tragu struktura žud- u potpunosti nije postig- sustava zvijezda, distribucijom i svjetskim tržištem. nje i poricanja koje uobličuju to paradigmatsko tijelo nut... Stoga se može reći da Radnju stoga razvija s jedne strane hipersenzibilizirana kao žensko, moje je viđenje žene u borilačkim vještina- je politika rat bez krvopro- um-tijelo izvedba bez premca, a s druge računalni unima da je ona formalno stapanje “žene kao one koju se lića, a rat politika s verzum iza filmskih kulisa, globalizacija i financijaliza- gleda” (Mulvey) – koju se reprezentacijski prikazuje krvoprolićem. cija. To je dakle moment u našoj dijalektici. Benjamin je kroz fetišizam i sadizam – i točke spajanja subjektiviza- — “O dugotrajnom ratu” tobožnje savršenstvo i neposrednost – uvjete slobodnog cije narcističkoga muškog pogleda, ukratko, ona je novi (svibanj 1938) aspekta – filmskog prizora nazvao orhidejom u zemlji dispozitiv koji cijelo vrijeme omogućuje svaku skopofi- 38 04 05 Carol Clover, “Her Body, Him- liju i svaki narcizam. Kao takva on/a sliči inačici Carol onoga tko i što oni jesu za svaku organizaciju kojoj su se self”, u njezinoj knjizi Men, Wo- Clover (prije Judith Butler), “odlučne djevojke”, muška- zavjetovali. Stoga, zato što ti likovi istodobno rade za ob- men, and Chain Saws: Gender in Modern Horror Film, Princeton: rače u žanru horora, zato što izmiče i objektifikaciji i je zaraćene organizacije (policiju/trijadu), pokušavajući 05 Princeton University Press. identifikaciji, koja pokazuje da je rod propusna opna. pritom postići da se posljedica njihove razmjene infor- 06 Meghan Morris, ur., Hong Kong U ženi-ratnici učestalost te oscilacije dovoljno je velika macija kreće u smjeru za koji oni vjeruju da je progresi- Connections: Transnational Ima- gination in Action Cinema. (Dur- te je stoga proizvedena u potpunosti drugi entitet, kao i van, film istražuje pitanja odanosti i identiteta s kojima ham: Duke University Press, novi poredak transrodnoga promatralaštva. Općenito se višestruko mogu identificirati i poistovjetiti naobraz- 2006). govoreći, kao ekonomičnija i intenzivnija formula od bom srodni protagonisti zapleteni u svoje ratove uličnih 07 U “Action Cinema: Labor Power and the Video Market” Paul starijih narativnih prijelaza između muškog ego-ideala i bandi i osobne drame. Dok se svaki od likova usklađuje Willeman tvrdi da akcijsko- ženskih podrški koje postoje kako bi dale značaj muš- sa svojim idealima kako bi im ostao vjeran, svaki od njih pustolovni žanr nije postojao u kim značenjima, protagonistica borilačkih vještina je is- također ima priliku zapitati se: Za koga ja stvarno pravo smislu riječi sve do ranih 1980-ih te doživljava “hongkon- tovremeno feminizirana i reprezentativna, ili rečeno na radim? šku kinematografiju, posebno drugačiji način, i objekt i subjekt. Ona je stoga najnovije Prevladavanje tog neprekidnog uzdrmavanja iden- filmove o borilačkim vještina- ponavljanje pogleda, njegovo odbacivanje kože, moglo titeta i tajnog identiteta stvara dinamiku u kojoj svaki ma, kao njegova preteču”. Ta “hongkonška veza” sa žanrom bi se reći, njegov film. potez ustoličuje kaskadu događaja. Pakleni poslovi razot- koji trenutačno dominira krivaju neprekidno izdržavanje, ljudski danak, virtuoz- globalnim filmskim tržištem Kibernetika i umjetni okoliš nost potrebnu da bi se pristalo uz jednu ideologiju ili, potječe od Brucea Leeja i njegovih partnera Jima Kellyja i Iako se još mnogo toga može reći o tom filmu po- drugim riječima, identitet. Oni također pokazuje da su Chucka Norrisa, dok drugu mo- gleda, o liku žene-ratnice kao suvremenog oprimjerenja na djelu sile koje nadaleko nadilaze domenu individual- mentalnu apoteozu žanra slobodno lebdećega subjekta-objekta digitalnog finan- nog te da, štoviše, te sile danas smještaju i pojedince i Willeman nalazi u tijelu Jamesa Bonda te kod Robocopa. On ka- cijskog kapitala i popratnoga rodom uznemirenog pro- njihove zajednice u stanje permanentne krize. Kao što že: “Radna snaga ovdje nije matrača koji se sada ne može više u potpunosti pojavlji- piše Meghan Morris, “akcijski se filmovi otvoreno bave združena s mrtvim radom po- vati kao muški subjekt (i s tim će morati naučiti živjeti), nevoljama zajednice, društvenim i geopolitičkim suko- hranjenim u strojevima (kao u Bondu), već su strojevi ujedin- želim se na trenutak usredotočiti na nepojavljivanje bima, izgradnjom nacija te, u velikoj mjeri, civilizacij- 06 jeni s tijelom ne bi li oblikovali muškog identiteta u odnosu prema toj socijalno-digital- skim sukobima i “svršecima svijeta kakav poznajemo”. jedinku koja je u stanju proi- noj navali. Iz Hong Konga dolaze brojni primjeri tjeles- Ovdje je kriza individuuma i zajednice - izazvana zvesti goleme količine radne snage i procesuirati jednako tane zarobljenosti i zajedno s popratnim uzdrmavanjem tisućama vektora svjetske povijesne sile koja stvara neke ko goleme količine podataka.” ega mogu se pronaći u poplavi policijskih/gangsterskih proračunatosti geopolitičkoga koje se ne daju konceptu- (Hong Kong Connections, 246). filmova (PTU - Police Tactical Unit/Breaking News), koji alizirati - potpuno tjelesno iskustvo koje uključuje fizič- se bave mnogostrukim trajektorijama unutar i između ku okretnost, pucnjavu, kontrolu raspoloženja i ne- birokratskih državnih institucija, zločinačkih sindikata, prestanu proračunatost. Paul Willeman primjećuje da globalnog kapitala i drugih ljudsko-društvenih mreža se uspon akcijskoga žanra može pratiti do mijena koje koje su njihovo područje djelovanja. Pakleni poslovi (Mou prate radnu snagu: “Najprije su postojale fantazije o pre- gaan dou, red. Wai-Keung “Andrew” Lau, 2002.) oduda- obrazbi predmodernog, uglavnom poljoprivrednog i za- raju svojim skretanjem pozornosti prema hiperstvar- natskog rada u industrijsku radnu snagu, koju je označa- nosti, medijskim tehnologijama i kontroli tijela. Likovi valo razvijanje fantazija mišićavih tijela koja raspolažu se služe mnogim medijima: računalima, mobitelima, ogromnim količinama energije (Lee, Jackie Chan); po- skrivenim mikrofonima, dok se bore jedni s drugima i sa tom korporativna faza kapitala mobilizira ogromne koli- svojim živcima u borbi na život i smrt. Dva dugotrajna čine mrtvoga, rezervnog rada kako bi se povećala pro- tajna agenta iz iste sredine, Chan koji se predstavlja kao duktivost (James Bond), i na kraju (danas) mi dobivamo član (Tony Leung) gangsterske skupine i Lau, član gang- fantazije ponovno stvorenih cyber-tijela sposobnih slu- sterske skupine koji se predstavlja kao policajac (Andy žiti … kao izvor energije [i obrade informacija] i kao pro- Lau), intimno su više godina uključeni u unutarnje dje- voditelji globalne discipline (Robocop)”.07 U Paklenim lovanje unutar obiju organizacija. Uhvaćeni u škakljive i poslovima, situacija koja se pripisuju kiborgu djelotvorno često opasne situacije, svaki od njih mora prikupiti i je naturalizirana budući da je bojni sukob između poli- prenijeti informaciju koja održava osjetljivu ravnotežu cajaca i trijade smrtonosni rat informacijama u koji je

Beller, Jonathan Borilačka vještina zvana “kinematogra∫ja” munis Mao Ce Ce Mao

UP&UNDERGROUND

kih snaga na sjeve - Proljeće 2009. 39 1934. Zbog strahovitog priti - nacionalističkih ska snaga, kineski komu - nisti i njihova Crvena armija prisiljeni su na - pustiti teritorije pod na svojom kontrolom - jugoistoku Kine i kre nuti u masovno povla putem obilaznim čenje sjeverozapadu. prema Povlačenje ko tič trajat će više rozapad od godinu dana tije kom kojih će dio snaga prijeći oko 12.500 kilo - Cjelokupni metara. manevar u povijesti će ostati zabilježen kao Tijekom Dugi marš . Dugog marša - će upra preuzet Tung vljanje komunističkim pokretom. 1936. Grad Janan postaje centar kineskog komunističkog pokreta. 08 Jonatham Beller, The Cinematic svatko nužno uvučen. U ranijoj fazi kibernetska tehnič- pušta ponovno tumačenje interpretacije Ackbara Abba- Mode of Production: Attention ka oprema napreduje do robocopova, sada se u djelima sa o novoj hongkonškoj kinematografiji koja je, prema Economy and the Society of Spectacle. (Hanover, NH: Dart- Tsuija Harka, Johna Wooa, Johnnieja Toa, Wonga Kar Zajedničkoj deklaraciji iz 1984. kojom će se Hong Kong mouth University Press i UPNE, Waia i drugih ona povukla u umjetni okoliš u kojem je vratiti Kini 1997., “konačno pronašla vrijednu temu”: 2006). svaki pokret istovremeno čin interpretacije i mjesto sam Hong Kong. Međutim, “sada se javlja opasnost da će 09 Virno, 94. 10 Ackbar Abbas, Hong Kong: Cul- raspoznatljivosti: ukratko, informatike. Mora se biti vir- Hong Kong nestati kao tema ne samo zato što će biti ture and the Politics of Disappea- tuoz ne samo prilikom služenja jezikom, već i tehnolo- ignoriran već i zato što će biti predstavljen na stare dob- rance. (Minneapolis: University gijom i urbanim prostorom. re načine zbog neke vrste “obratne halucinacije” koja of Minnesota Press, 1997); str. 25-26. Ta točka podređivanja društva kapitalističkim po- uključuje “ne-viđenje onoga što jest” (koje je suprot- 11 Abbas, str. 26. sredovanjem, koju sam na različite načine prikazao u stavljeno uobičajenoj halucinaciji u kojoj se vidi ono če- većem opsegu u Cinematic Mode of Production (Kinemato- ga nema), Hong Kong kao nova tema koja “prijeti da se grafski način proizvodnje; ondje zastupam tvrdnju da pro- ponovno lako izgubi”, pogotovo ako ga se predstavi sta- matrači rade u deteritorijaliziranim tvornicama ma- rim binarnostima kao što su Istok i Zapad ili tradicija i sovnih medija i da je kinematografija uglavnom bila in- modernost. Drugim riječima, činjenica da “stvarnost tenzifikacija kapitala – prodiranje kapitalističke borbe sa nije toliko skrivena koliko je plagirana” biva uzrokom senzualnim radom u vizualni), nedavno je dobila još neugodnog osjećaja koji Abbas naziva dejà disparu: jednu artikulaciju u djelu Paola Virna.08 Argumentira- osjećaj da je ono što je novo i jedinstveno u vezi s tom si- jući u Gramatici mnoštva da je suvremeni kapital sebi tuacijom zauvijek već nestalo, a mi ostajemo sami s pre- podregdio opći intelekt, on tvrdi “da primarni produk- gršt klišeja ili nakupinom sjećanja onoga što se nikad ni- tivni resurs suvremenoga kapitalizma leži u jezično-re- je dogodilo”. “To je kao da brzina tekućih događaja proi- lacijskim moćima čovječanstva, u kompleksu komuni- zvodi radikalnu desinkronizaciju: stvaranjem sve više i kativnih i kognitivnih sposobnosti koje razlikuju lju- više slika do točke vizualnog zasićenja koje ide skupa s de”.09 Za Virna, opći intelekt djeluje kao “partitura” u općom regresijom viđenja, s nesposobnošću da se tu- skladu s kojom ljudi sudjeluju u tisućama virtuoznih mači ono što je dano viđenju”.10 Prema tome, glavni je izvedbi neophodnih za akumulaciju kapitala, od kojih zadatak nove hongkonške kinematografije da “pronađe kognitivno-jezični činovi nisu najmanje važni. Virtuoz- sredstva zaobilaženja ili održavanja ritma s tom temom nost je ono što se traži od onih koji moraju obavljati ko- koja je uvijek na točki nestajanja – drugim riječima, nje- gnitivni rad neophodan kako bi se održala metamorfoza zin je zadatak da stvara prizore na temelju klišeja”.11 strategija akumulacije kapitala. Mome i Virnovu prika- Iako taj uvid ima ogromne posljedice za ideje pro- zu zajedničko je razumijevanje da proces označavanja, stora, identiteta i afekta kao i za našu situiranost u specu- posao koji je napravljen na razini označitelja, sada izrav- lum mundi (Abbas kaže za Wonga Kar Waija da njegovi no sudjeluje u sferi ekonomske proizvodnje te proizvodi filmovi “predstavljaju emocije koje ne pripadaju nikome ono što su Marx i kasnije Hardt nazvali “društvenom i nijednoj situaciji – afektivne intenzivnosti koje se ne ocijalistički će sistem korporacijom”. Po meni, te se preobrazbe diskursa i/ili može imenovati”), ovdje želim istaknuti da ta perceptu- S na kraju smijeniti kapi- imperija ne mogu primjereno pratiti a da se istovreme- alna preobrazba, sa svojom fenomenologijom, nije samo talistički; to je objektivni no ne posvećuje pozornost modifikacijama senzualno- posljedica historijske preobrazbe – vraćanja Hong Kon- zakon nezavisan od ljudske tjelesnih sučelja između tijela i sociusa; vjerojatno je da ga Kini, globalizaciji – već samo područje njena djelo- volje. Koliko se god reakci- bi se Virno, Hardt i Negri složili sa mnom da smisao vanja. Upućeni smo u tehnohistorijsku deteritorijaliza- onari trudili zadržati kotač cijele kulturne industrije danas nije vezan samo uz stva- ciju kvaliteta koje uključuju prostor, vrijeme, jezik i na- povijesti, revolucija će se ranje proizvoda, tržišta i potrošača, nego i uz revolucio- rativ, koje se obično povezuju s čovjekom. Obično prije- na kraju ipak dogoditi i ne- niziranje poprišta kapitalističke proizvodnje. Ono što se nosno računalo koje izračunava operacije potrebne da bi izbježno će uspjeti. može smatrati ekonomizacijom kulture, ili “kognitiv- se stvorile tri minute standardnih industrijskih računal- — “Govor na sjednici Vrhovnog Sovjeta SSSR-a na proslavi nim kapitalizmom”, biljeg je je stvarnoga podređivanja no stvorenih prizora (CGI – computer-generated image- 40. obljetnice velike društva kapitalu. ry, op. prev.) mora raditi devet sati. Ako se ne misli samo Oktobarske revolucije” (6. Ideja da je kibernetika ponovno smještena ne sa- na neizmjeran broj proračuna koji uobličuju takve film- studeni 1957) mo u taj odnos zvan slika već i u sam umjetni okoliš do- ske prizore (bez pretjerivanja, ljudskih života vrijednih 40 Pakleni poslovi (Mou gaan dou, red. Wai-Keung “Andrew” Lau, 2002)

Beller, Jonathan Borilačka vještina zvana “kinematogra∫ja”

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 41 ljeto i proljeće 1936. Američki novinar je Edgar Snow proveo nekoliko mjeseci s ki - neskim komunističkim snagama te među ostalim intervjuirao . Svoja Maoa Ce Tunga ovjekovječit zapažanja će u knjizi Crvena zvi - jezda nad Kinom koja potaknu - Zapadu je na i simpatije la interes za Kinu. 12 Hongkonški wuxia film prošao matematičkih izračuna), da ne spominjemo cijelu povijesti seksualnosti samo što ovdje um-tijelo ne biva feti- je sljedeće preobrazbe: od klasi- jest matematike i računalnog programiranja koje je do- šiziran/o po dijelovima ili po zonama, kao predmet ili čne borbe mačevima u filmovima poput Jednoruki Mačevalac velo do naših sadašnjih moći (sav taj mrtvi rad), onda čak kao erogena zona, već prije kao digitalno programi- (Dubei dao, 1967) Changa Cheha počinjemo shvaćati stvarni smisao onoga u što gledamo rana, virtuozna totalnost sposobna transcendirati predo kineskoga nacionalizma u kinu. Jedna obična sekunda prizora izraz je količine nesene sile. Dok Chow juri brzinom rakete prema zem Brucea Leeja i neobične mužev- ne moći koja je u njemu otjelo- povijesne sile koja se ne da konceptualizirati, stvaralač- lji, otisak njegove produžene šake, čija veličina odgovara vljena do akrobatske dosjetlji- ke moći čovjeka, čovječanstva. Od Abbasa učimo da isto otprilike veličini male kuće, eksplodira u tlu blizu “Zvi- vosti Jackieja Chana; psiho-ho- vrijedi za sam umjetni okoliš. Povijesnost prostora neo- jeri”, koja ranjena i prestravljena od udarnog vala vrišti: mosocijalne igre oružjem Johna Wooa i drugih policijskih filmo- dvojiva je od vrtloga izračuna. A u Hong Kongu je taj iz- “Predajem se!”, kako bi izbjegla punu snagu udarca. Baš va; nevjerojatno usrdotočene i račun, što može potvrditi svatko tko je vidio njegove ki- kada pomislimo da je taj prizor završio, “Zvijer” pos vješte borilačke snage Jeta Lija u lometre betonskih kamenih blokova i ulice pune dugih ljednji put nasrće na Chowa dok se on okreće i ponovno njegovim raznim kostimiranim filmovima; da bi kulminirali, mercedesa, dominantno financijski. proteže svoju šaku usmjeravajući energiju koja prolazi ako je to prava riječ, s novijim Iako u ovom času postoje mnogobrojni prizori koji tik pored lica “Zvijeri”. Produžetak energije eksplodira filmovima Stephana Chowa. mogu poslužiti kao dokaz koji iznosim o virtuoznom u savršeni otisak ruke visok četiri kata kroz zgradu koja Među prolix primjerima fizičkog majstorstva, ima mnogo načina muškom tijelu kojem je zapovjeđeno da pokaže svoje se nalazi iza glave zvijeri. Jouissance, ako je o tome ovdje na koje tijelo balansira mnogob- vještine u naturaliziranom cyberprostoru digitalnog riječ, sastoji se u viđenju kako tehnološki osposobljeno rojne sile. Krupni kadar lica vrtloga financijskog kapitala, za raspravu sam odbrao tijelo – koje je oduvijek, kao što Wong Kin Yuen ističe u Brucea Leeja na kojem se da iš- čitati strahota nakon što slomi završni prizor filma Stephena Chowa Kung Fu frka prekrasnom eseju naslovljenom “Techno-science Cul- 12 kralješnicu vjernom sljedbeni- (Gong fu, 2004). Kao i u drugim Chowovim filmovima, ture, Embodiment and Wuda Pian”, bilo put kojem su ku majstora Hana u filmu U nezaposleni muškarac, poznavalac borilačkih vještina težile borilačke vještine – nadilazi historijska ograni- zmajevu gnijezdu (Enter the Dra- 14 gon, 1967), izražava Leejevu koji ima tijelo prezasićeno tisućugodišnjim akulturacij- čenja koja su ugrađena u njegovu kodifikaciju. Činjeni- duhovnu bol pri pomisli da se skim učenjem, ali koji ne može ništa doprinijeti moder- ca da su i tijelo i zgrade digitalno programirani samo opire uvjerenjima svojih preda- nom društvu, konačno dolazi na svoje. Prema kraju za- pridonosi onome što ja smatram realizmom uvjeta koji ka ne bi li postao čovjekom u postvijetnamskome, dekoloni- vršnog prizora borbe, snaga udarca baca Chowa prema su potrebni da bi se transcendencija izmaštala. zirajućem svijetu. Poslovanje gore. On neočekivano leti sve više i više, usporavajući u majstora Hana s drogom i zaro- jednom trenu, samo da bi nastavio svoj uspon prema Bolja gluma? bljenim ženama koje tjera na prostituciju, kao i sam moderni- nebesima odguravajući vlastitom nogom orla koji prola- Ograničenja i vjerojatno konačna propast te tran- tet, zahtijevaju da se tradicio- zi iza njega. Kako njegovo uspinjanje dolazi do svoga scendencije mogu se pratiti u neuspjehu Chowovog no- nalno kulturno nasljeđe izmije- kraja, ogromna nakupina oblaka u trenu se uobliči u sli- vijeg filma CJ7 (Cheung Gong 7 hou, 2008). Zato je veći dio ni i da takva izmjena uputi na duhovnu cijenu koja se može iš- ku Budine glave. Iskazujući svetu zahvalu, Chow stišće hongkongške kinematografije, pa makar bilježila i apo- čitati s Leejeva lica. Ili na licu svoje ruke prema grudima i tada izvodi graciozan okret teozu financijskog kapitala, također utopijski budući da Maggie Cheung (anti-Greta prema natrag i započinje svoje dugo spuštanje. Ispruže- predlaže svoju transcendenciju putem herojske muš Garbo) u trenutku u kojem dobije VISA karticu i može otići u ne ruke, s dlanovima prema naprijed, on ubrzava i pos- kosti ili tijela koji inače odgovaraju tehno-kapitalizmu. SAD u filmu Zbogom, Kina (Ai taje vatrena lopta. U međuvremenu, daleko dolje, nje- Uspije li nam u potpunosti osloboditi chi energiju, mi zai bie xiang de ji jie, 1990) Clare gov protivnik, “Zvijer”, nervozno promatra nebo. tada možemo usmjeriti i kulturno-borilačko nasljeđe i Law, koji je utjelovio shizofreni- ju koja proizlazi iz neodrživosti Okomito padajući na Aleju svinjca, Chow pruža in- računalno stvorene prizore (CGI), možemo pobijediti seoskoga života i želje da se pri- ačicu moći koja se mora koncentrirati kako bi se nadišla “Zvijer”, promijeniti umjetni okoliš i jednom bombas- like traže u zemlji spektakla. opscenost i zastarjelost čovječanstva u doba Imperija. tičnom gestom uništiti i osloboditi Aleju svinjca (koja je Očaj kod kuće i globalno oduše- vljenje životom u SAD-u koje će Budući da ga je u prethodnom prizoru okomito u zrak također poznata i kao Hong Kong). Iako takav sadržaj je odvojiti od njezine obitelji, izbacila “Zvijer”, psihopatski ubojica čija je jedina preo- zapleta počinje zvučati kao nacionalna alegorija, lako je izobličuju njeno lice u borbi s stala strast da pronađe nekoga tko je dovoljno jak da ga zamisliti da filipinske kućne pomoćnice iz Hong Konga različitim vektorima globalne sile koja prožima njeno tijelo i ubije, Chow se vraća iz gotovo sigurne smrti, s posve nisu one koje svoje izbavljenje vide u tom spektaklu, ni- 13 njen životni put. Ili Jet Lijeva oslobođenom chi energijom. Također prepoznajemo ti da su sami Filipini slijedili Hong Kong i ostvarili us borba na glavama i ramenima što bismo željeli biti kako bismo kontrolirali snage koje pješan prijelaz prema “Azijskom tigru”.15 Mase se mogu gomile u jednome od filmova Fonga Sai Zuka, ili hvatanje već prekodiraju naša tijela. To je situacija koja sliči dis- poistovjetiti s jačanjem, no one su izvan toga ili tome zmajeve glave od papier mâchèa kurzivnom usađivanju perverzija u Foucaultovoj povi- služe samo u omjeru u kojem njihovi zahtjevi za društ- 42 Kung Fu frka (Gong fu, red. Stephen Chow, 2004)

Beller, Jonathan Borilačka vještina zvana “kinematogra∫ja”

UP&UNDERGROUND skih jedinica. Inci - van, iskorišten je Proljeće 2009. 43 1936. 12. prosinac Mladi maršal Zang Xueliang u gradu Xianu vrhovnog zarobljava zapovjednika Jiang Jiešija te ga prisiljava s na zajedničku frontu komunistima protiv Japana. Nakon posti - zanja dogovora 24. Zhang prosinca - oslobađa Jianga i pre daje se. 7. srpanj 1937. Na mostu Lugou u Pe - kingu (na Zapadu poz - nat pod imenom Most Marka Pola ) dolazi do oružanog sukoba iz među kineskih i ja pan dent na Mostu Marka Pola , kako je kasnije naz za početak rata između Kine i Japana (Drugi kinesko-japan ski rat) koji će trajati do japanske kapitula - cije 9. rujna 1945. g. koja pada na jarbole brodova i venim proizvodom određuju tržište. Da parafraziram čena zajednica doista se mogu izmiriti sa sobom uz po- improvizira zmajev ples pod Marxa, ako nemate dovoljno novca da si kupite potreb- moć dobrog duha kinematografije i popularne kulture. britanskom paljbom u filmu Tsuija Harka Bilo jednom u Kini no vrijeme za vježbanje borilačkih vještina ili da stek- Baudrillardov termin “šećerni fašizam” ovdje ne bi mo- (Wong Fei Hung, 1991). Takvi nete druge oblike financijskog ili digitalnog osnaženja gao prikladnije pristajati. prizori stavljaju Jeta Lija iznad što će pripomoći programiranju vaše transcendencije, Puno složenije prikazivanje problematike tijela masa, ali isto tako čine mase ujedno i podlogom njegove vir- tada nemate ni smisla za to. U CJ7, koji je dosad najgori uhvaćenog u igru sila koje smo opisivali kao kibernet- tuoznosti. S takvim različitim od Chowovih filmova, tim je prezrenima neposredno ske, no koje zapravo nisu ništa manje nego posredovanja postupcima virtuoznosti tijela, posvećena pažnja. Johnny, siromašan dječak čiju prezre- povijesti koja se razvijaju usred formacija medijskog ka- postupcima kojima se ovdje ne mogu detaljnije baviti, dobiva- nost podvlači djevojka (Cole Barba), bori se protiv poni- pitala kao i usporedo s njim, može se pronaći u novome mo i radikalnu preobrazbu vre- žavanja u privatnoj školi koju pohađaju bogata djeca s filmu tajvanskoga redatelja Anga Leeja Požuda, oprez (Se, mena i prostora. No ovdje ću poslovnim planovima i sunčanim naočalama. U filmu se Jie, 2007). U njemu Lee vrlo eksplicitno, intenzivno i na- morati preskočiti većinu toga i ustvrditi da takav materijal po- tuđinac nalik furbyju (poznata elektronska igračka-ro- dugo pokazuje doslovno neshvatljive seksualne ljubav- stoji da ga se gleda jer je arhiv ti- bot, op. prev.), koji će na kraju spasiti neprilagođenog ne odnose gospodina Yeea (Tony Leung) i Wong Chai jela u sučeljavanju, ali i stvaran- Johnnyja i njegovog oca koji živi u skladištu za otpad Chi (Wei Tang), dopuštajući nam da uhvatimo djelić ju globalizacije. U međuvremenu je sintagma (Stephen Chow), pogrešno smatra igračkom koja ima nečega što čini drugu stranu heroja i njihovih ustrojsta- “Made/Maid (Proizvedeno/ dobru prođu na tržištu, igračkom koja je, potpuno dova. Radnja se odvija u ranim 1940-ima u Šangaju, a Ki- Sluškinja) in Hong Kong” slovno, sama kinematografija – ne samo što se CJ7 pre- nez Yee radi za japanske okupacijske snage razotkriva- prestala označavati proizvode niske kvalitete, izrađene jef- tvara u projektor unutar ormara jadnog Johnnyja, već su jući i mučeći kineske nacionaliste. Wong Chai Chi je dio tinim radom novoindustrijali- upravo regenerativne moći one koje stvaraju preokret i nacionalističke kazališne skupine koja je prije nekoliko zirane periferije, preselivši se na čudesno ozdravljuju Johnnyjevog besperspektivnog oca godina planirala ubiti Yeea nakon što su ga u Hong Kon- Filipine, čije pak državljanke sada mahom obavljaju kućanske nakon ubojite ozljede. Ono što je ovdje pogrešno jest to gu identificirali kao japanskog doušnika i izdajicu. poslove u jednome od najvećih što CJ7, odnosno kinematografija, nije samo otuđen, on Wong Chai Chi uzima identitet žene bogatog hongkon- svjetskih financijskih centara. je prikazan kao potpuni tuđinac. Prema Chowu kine- škog poslovnog čovjeka i uspijeva se uvući u Yeeovu 13 Ovdje smo možda u boljem po- ložaju da razmotrimo što se matografija ne predstavlja izvlaštenu osjetilno-kogni- kuću. Ono što bi, kako nas se navodi da pomislimo, tre- doista misli pod terminom “car- tivnu moć ljudi da postignu zajedničku samoosviješte- balo biti sporazum između dvoje iznimno inteligentnih stvo” jer ga Hardt i Negri opisu- nost o ljudskim dimenzijama totalnosti svjetskog susta- i hladnokrvnih ljudi u Hong Kongu, započinje nekoliko ju kao vodstvo bez vođe. U svojoj praktički patentiranoj proc- va i da uslijed toga preobraze duboke strukture društve- godina kasnije u Šangaju Yeeovim “manje-više” silo- jeni oni tvrde: “Moć se sada ne proizvodnje i reprodukcije (što je upravo ono što kine- vanjem Wong Chai Chi. Kažem “manje-više “ zato što ostvaruje putem strojeva koje matografija jest), već plutokratsku moć nesputanih reda- su njena prisutnost, kao i njene reakcije, vođene preda- izravno organiziraju mozak (putem komunikacijskih susta- telja kojom umiruju infantilizirane i odbačene gomile nošću zadatku da ubije Yeea, ali i nečim višim od toga, va, informacijskih mreža itd.) i kruhom i cirkuskim atrakcijama. Ono što je apsurdno, nečim neraspoznatljivim, što ju nagoni da nastavlja tijelo (u sustavima socijalne po- CJ7/kinematografija izlječuje Chowa, dopušta mu da se igrati ne samo glumljenu već i aktivnu ulogu u tom od- litike, nadziranim aktivnostima itd.), a sve se razvija u smjeru udvara Johnnyjevoj učiteljici i pomaže malom Johnnyju nosu. To je intenzivno spajanje problematično, čak autonomna otuđenja od osjeća- da prevlada svoju stigmatiziranost nižom društvenom mučno, s obzirom da nikakva lako dostupna mitologija ja za život i želje za kreativ- klasom. Ne postoji organska veza između okrepljujućeg ljubavi, nacionalizma, sadomazohizma, ili čak porno- nošću. Intenzifikacija i generali- zacija normalizirajućih aparatu- obećanja kinematografije i težnji ljudi. Ljudi imaju po- grafije, nije primjerena da bi se shvatili kinematski mo- sa disciplinarnosti koji proži- trebu za nečim, a kinematografija je deux ex machina pri nemi (ili najmanje gramatičke jedinice) od kojih se maju našu svakodnevicu stoga ruci koja, zahvaljujući (nedijalektičkim) “vizionarskim” sastoje njihovi hropci, kapljice znoja, suspregnuta izra- bi mogla biti svojstvena društvu kontrole, no suprotno discipli- moćima (to jest, Chowovoj, globalnoj, buržoaskoj) svi- žavanja, mahnita lica i svijena tijela. Kako nijedan mit ni, takva se kontrola širi daleko jesti koja je transcendirala zemaljske probleme (idealno, nije primjereno označen niti označavajući, ostavljeni izvan strukturiranih područja ne i stvarno), ispravlja stvari omogućujući pravi heroi- smo da promatramo nešto što je nalik prizorima dviju društvenih institucija, i to putem fleksibilnih i promjenjivih zam koji prezrena muškost ne može ostvariti. Tres- ljudskih životinja koje nisu prožete ideologijom i koje mreža.” Michael Hardt and An- bum! Vrijeme je za profit. Kupite svoje snove na zaslo- prema tome nisu prilagođene društveno shvatljivim tonio Negri, Imperij. (Cam- nu. Chowov dvolični (zato što je neironičan) dječji film značenjem. Prepušteno nam je da se suočimo sa siro- bridge, MA; London: Harvard University Press, 2000). sadrži zametak istine: kinematografija je na kraju svega vošću i gotovo beznačajnošću njihovih obljuba. Mreža ovdje nije samo metafora igračka – dajte te CJ7 igračke. Neuspjela muškost i isklju- 44 nego je i simptom brojnih stra- A ipak izgleda da se beznačajnosti rijetko težilo ta- iz konteksta koji je oblikovalo pristajanje uz načela, pro- tegija kojima se zarobljuje i ko intenzivno, moglo bi se reći s namjerom. Ono što vi- tuslove tim načelima. ograničava ljudska stvaralačka moć. U knjizi The Cinematic Mo- dimo jesu glumci koji glume glumce kako glume – no Te scene seksa, koje na svoj način podsjećaju na de of Production ustvrdio sam da ono što oni pokazuju ni u kom slučaju nije pretvaranje. one iz filmova Noćni portir (Il portiere di notte, Liliana Ca- se prebacivanje u imperijalni Gledatelju ne preostaje prostor za sumnju da je uloga vani, 1974), Hirošimo, ljubavi moja (Hiroshima mon amour, modus događa usporedno s pos- tajanjem dominantnoga načina koja se odigrava na zaslonu posljedica Yeeove uloge mu- Alain Resnais, 1959), Posljednji tango u Parizu (L’ultimo prikazivanja (kinematografije) čitelja i također, na sličan premda ne na strogo poduda- tango a Parigi, Bernardo Bertolucci, 1972) i Salò (Salò o le dominantnim načinom proiz- ran način, Wong Chai Chiove uloge nacionalista. Njego- 120 giornate di Sodoma, Pier Paolo Pasolini, 1975), koliko vodnje. Organizacija slika koje nas okružuju putem kinemato- va brutalnost i njezina sposobnost da se s njom nosi, i god majstorski napravljene, ne uobličuju transcenden- grafije te nasljeđe tehnologija čak odgovori na nju, ima obilježja političkog miljea koji ciju nikakve vrste – one su zapravo svjedočanstvo ob- koje su vezane uz nju, uključu- ih stvara i pokreće. Ipak izvjesne stvari izbijaju na vidje- veznih, povijesnih situacija tijela i nastajućih naprezan- jući televiziju i internet, prilagođavaju, a potom i iskoriš- lo – stvari koje se ni na koji način ne bi trebale izjednači- ja kategorički novih načina osjećanja koja teže tavaju promjenu forme proiz- ti s običnim razumijevanjem ljubavi – koje ne samo da usklađivanju s vremenom. Ovdje možda imamo virtu- vodnje vrijednosti, čime sam se zamagljuju obrise shvatljivosti već doista zagađuju poli- oznost koja nije podređena. Takvi osjećaji nisu baš ma- pozabavio u rubrici proizvodne vrijednosti ljudske pozornosti. tičko i prema tome usko povijesno. piranje, već biljeg – istovremeno o znanom i protiv nje- Vizualni strojevi ne proizvode Naznaka djelomičnog razumijevanja toga nasil- ga. Kao takvi, oni su dio otvorene knjige ljudske moguć- tek disciplinsku dresuru nužnu nog prekidanja okvira shvatljivosti koji je seks sam, javl- nosti, onoga što više ne može biti puka umjetnost, već je za društvo kontrole, već proizvode vrijednost za kapitalistič- ja se onda kada Wong Chai Chi ode u kino pogledati sada, neumoljivo, borilačka vještina – ne samo kinema- ku proizvodnju. Gledatelji rade američki film. Usred prizora udvaranja, film biva izre- tografije, već neprestanih borba za društvenu praved- u deteritorijaliziranim tvorni- zan i mi vidimo nalijepljeni japanski propagandni film s nost. Krenuti njihovim koracima, upisujući parametre cama, istovremeno vrednujući slike-kao-robu i obučavajući se mantrom iz Drugoga svjetskog rata koja govori Azija njihova stvaranja, stoga je kolofon vremena. za druge radne procese i sve in- Azijcima. Ogorčeni, neki ljudi počinju u redovima na- tenzivnija povezivanja s društ- puštati dvoranu, no Wong Chai Chi ostaje. I doista na- venim mehanizmima vis à vis slike. I kako je radna snaga iz- kon što rat prekine holivudsku imitaciju života – koja je Autor je za specijalno izdanje up&undergrounda: Kina 1949- ravno predana medijima (to sva napravljena kako bi potpomogla uobrazilje koje uo- 2009, 14/15, 2009, revidirao esej naslovljen “The Martial Art jest, bez posredništva jer medij- kviruju život – ništa nije jasno. Carski Britanci su prika- of Cinema: Modes of Virtuosity à la Hong Kong and the ske mreže jesu posrednici), tako funkcija ovih tehnologija društ- zani u filmu na načine koji su istovremeno iznenađujući Philippines”, koji će biti objavljen u positions: east asia, venog sučelja isprva postaje izo- i naturalizirani (kao konobari, primjerice), kineski naci- cultures, critique, Vol 19, 2009. / liranim trenucima globalne onalisti nisu bez svojih mana, i idealiziranja, i nečovječ- Dosad neobjavljen tekst s engleskog preveo Snježan Hasnaš proizvodnje, a potom sve više i nekim općenitim primjerom nosti (kad njezin nadređeni spaljuje pismo koje je novih oblika rada, vrijednosti, a Wong Chai Chi napisala svom ocu, ubojstvo Yeeova vo- stoga i politike. zača koje počini kazališna trupa), a Yee je, iako izuzet od 14 Wong Kin Yuen, “Techno-s- cience Culture, Embodiement svakog izbavljenja, na neke načine onoliko prikazan kao and Wuda Pian”, Hong Kong čovjek s visokim moralnim načelima koliko je kompro- Connections; 269-286. mitiran (njegova radna etika uz golemu suzdržanost u 15 Izvorna verzija ovog eseja u na- stavku je raspravljala o digital- privatnom životu). U Požuda, oprez, sva uobičajena kul- noj kinematografiji na turno posredovana okvirna polazišta shvatljivosti za- Filipinima. pravo idu onkraj prepoznavanja važnosti onoga, što god to bilo, što se događa u spavaćoj sobi Yeea i Wong Chai Chi. Ili zapravo, ono što je ondje prikazano posljedica je neizvedivih i u konačnici nesuvislih kulturno-politič- kih programa koji uobličuju naše osmišljavanje. Čime se ne želi reći da oni nisu stvarne žrtve ni isto tako stvarne ubojice, samo što prema Ang Leeju u teškim ratnim kuš- njama postoje osjećaji koji, unatoč činjenici što izranjaju

Beller, Jonathan Borilačka vještina zvana “kinematogra∫ja”

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 45 1. veljače 1942. go - Mao Ce Tungovim “Reforma u vorom učenju, Partija i knji ževnost” započinje prva faza ideološkog kojim se na - pokreta stojalo pridobiti inte - lektualce i književnike i iz - u svrhu revolucije gradnje Maovog kulta ličnosti.

BorDwell, David Transkulturalni prostori: prilozi poetici kineskog ∫lma ojava čija snaga i ugled rastu konstantno zadnja dva desetljeća ne može se odbaciti kao pro- lazni hir, pa je konačno došlo vrijeme za priznanje kako je filmsko stvaralaštvo na kineskom jeziku, prisutno u nekoliko zemalja i različitih filmskih industrija postalo od središ- njeP važnosti za svjetsku filmsku kulturu. U umjetnič- kim pojmovima, kineski je film energičniji i maštovitiji od kinematografije američkih filmskih studija, kao i od većine europskih filmskih uradaka. Stoga je i razumijevanje ove kinematografije u svim njezinim aspektima zadatak svih teoretičara koji žele ostati ukorak s kreativ- nim događanjima svog vremena. Međutim, koji je najbolji pristup razumijevanju umjetničkih postignuća iz tradicija koje predstvljaju “kineski film”? Prethodna dva desetljeća mnogi su teo- retičari pisali o ovoj temi, ali još uvijek slabo poznajemo razloge zbog kojih su ovi filmovi tako posebni. U tekstu koji slijedi htio bih naznačiti samo neke od pogodnosti koje bi mogle proizaći iz pručavanja načina na koje ovi filmovi ostavljaju naročiti dojam – koji sam drugdje nazvao “poetikom filma” – a u obradi ove teme ja tek slije- dim put koji su naznačili drugi.01 BorDwell, David U raspravi o poetici koja vlada bilo kojom filmskom tradicijom valja ponajprije postaviti četiri općeni- ta pitanja. Po kojim su principima ovi filmovi stvoreni kao naročite cjeline – u dramaturškom ili bilo kojem Transkulturalni prostori: drugom smislu? Nazovite ovo “poetikom univerzalne forme”. Kako se to filmski medij koristi u pojedinačnom prilozi poetici kineskog ∫lma filmu ili u određenom opusu? Nazovite ovo “stilisti- kom”. Kako forma i stil oblikuju shvaćanje gledatelja? Nazovite ovo “teorijom gledateljske aktivnosti”. Kako tijekom određenog razdoblja forma i stil počinju pokazivati uzorke kontinuiteta i promjene te kako najbolje objasniti ove uzorke? Nazovite ovo “historijskom poetikom”. Čini se kako, postavljena ovako, pitanja u vezi principa kompozicije, gledateljske aktivnosti i povijesnog naslijeđa izostavljaju ono što najviše zanima najveći broj teoretičara: način na koji filmovi slijede putanje društvenih i kulturalnih čimbenika. Međutim, poetika ne odbacuje važnost ovih čimbenika. Poetičari nude objašnjenja i funkcije i uzroka. Na primjer, na koji način dijelovi čine naročitu cjelinu i uslijed kojih se okolnosti određeni principi i cjeline pojavljuju u jednom trenutku, a ne u drugom? Poetičar tako može proučavati način 48 na koji filmska forma i stil nose zapise modusa vlastite riji, niti teoriji tout court – uvijek će nam trebati teorije 01 Yueh-yu Yeh, “The poetics of proizvodnje, a potom i kako kulturalni procesi oblikuju različitih razina uopćenosti – već metodološko objašn- Hou Hsiao-Hsien's Films: Flowers of Shanghai”, u Cine- filmsku formu i stil. U potrazi za uzrocima filmska poe- jenje. Poetika kako je ja zamišljam jest induktivna empi- dossier: The 35th Golden Horse tika djeluje “od dna prema vrhu”, tražeći da počnemo s rijska disciplina koja se prvenstveno bavi pojedinačnim Awards-Winning Films (Taipei: principima forme i stila koji se redovito pojavljuju u fil- filmom, osobitostima filmskog medija, te povijesnim Golden Horse Film Festival, 1999.), str. 94-97; James Udden, movima, i da tek onda postavimo pitanje koje su to procesima unutar institucija koji su doveli do izbora “Hou Hsiao-Hsien and the Poe- 02 društvene aktivnosti uzrokovale njihov nastanak. određenih formi. Poetičar mora poznavati cijeli niz teo- tics of History”, CinemaScope 3 Glavna prednost koju nudi pristup kroz poetiku rija upravo kako bi prepoznao njihovu relativnu vrije- (proljeće 2000.): str. 48-51 02 Za primjere ovakvog pristupa, jest uzimanje umijeća u obzir. Filmski stvaratelji provo- dnost u objašnjavanju individualnih slučajeva. Poetika pogledati David Bordwell, Nar- de nevjerojatno mnogo vremena prepravljajući scenarij, bi mogla pretresti brojne kulturalne teorije kako bi ob- ration in the Fiction Film (Madi- organizirajući audicije na koje dolaze deseci glumaca, is- jasnila ponavljanja i osebujnosti koje nalazimo na razini son: University of Wisconsin 04 Press, 1985.); David Bordwell, probavajući različite lokacije, različite kutove snimanja i samih filmova. Janet Staiger i Kristin Thomp- načine montaže. Naravno, dodatni pritisak stvaraju vri- Poetika je inherentno komparativna disciplina. son, The Classial Hollywood Ci- jeme i novac, i niti jedan autor ne dobije baš sve što želi; Izdvajanjem principa stila ili dramaturgije, opisivanjem nema: Film Style and Mode of Pro- duction to 1960 (New York: Co- uvijek postoje kompromisi, područja neodlučnosti, kako određeni film izaziva gledateljsku aktivnost, po- lumbia University Press, 1985.); i sretne slučajnosti i čiste pogreške. Ipak, kao umjetnik, kretanjem rasprave o povijesnim utjecajima ili inovativ- Bordwell, Ozu and the Poetics filmski stvaratelj posjeduje znanje o tome što funkcio- nosti ne možemo izbjeći traženje razlika i sličnosti u ni- of Cinema (Princeton, N. J.: Princeton University Press, nira, a što ne. Ovo se znanje prenosi s generacije na ge- zu autorskih praksi. Nije riječ o tome da je hongkonška 1993.). Preporučujem i apstrakt- neraciju filmskih autora prelazeći tako u umjetničko kinematografija bila pod utjecajem holivudske; može- nije štivo o filmskoj poetici u naslijeđe koje pak pruža sheme, one opetovane uzorke mo, obratimo li pažnju, pronaći razlike, i velike i male – Making Meaning: Inference and Rhetoric in the Interpretation of kompozicije kadra, osvjetljenja, pokreta kamere ili usprkos svim sličnostima. Što je još važnije, iz kompara- Cinema (Cambridge, Mass.: Har- montaže, kojima se stvaraju filmovi. Poznavanje shema tivne smo perspektive pripremljeniji pridati jednaku vard University Press, 1989.), str. koje slijede određena pravila čini mi se neophodnim za važnost srodnostima i razilaženjima. A upravo je ovo od 263-274. 03 T. C. Lai, Understanding Chinese procjenu umjetnikovih postignuća. Tko bi proučavao ki- naročite važnosti u proučavanju kineskog filma. Naime, Painting (Hong Kong: Kelly & nesko pejzažno slikarstvo bez poznavanja različitih na- u današnjim se filmskim studijima često automatski Walsh, 1980.), str. 91-94 čina prikazivanja prostora (ono što T. C. Lau prevodi kao koncentriramo na specifičnost, čak i jedinstvenost kul- 04 Za primjere kako kulturalni procesi mogu biti relevantna “kompozicija visoke udaljenosti”, “kompozicija plošne ture unutar koje je film nastao. Uobičajeno je, na prim- objašnjenja umjetničkih aktiv- 03 udaljenosti” i “kompozicija duboke udaljenosti”)? Tko jer, u filmskoj produkciji Hong Konga već od početka nosti, vidi Borwell, Ozu and the bi proučavao Pekinšku operu bez poznavanja različitih ‘80-ih tražiti elemente koji se tiču njegovog povratka u Poetics of Cinema, poglavlja 3 i 8, i Cinema of Eisenstein, str. 33- vrsta oslikavanja lica (lianpu)? Spremno priznajemo ka- okrilje Kine u 1997., ili pak promatrati tajvanski film kao 39. str. 164-168, et passim. ko umjetničku kvalitetu u drugim vrstama izražavanja dio složenog procesa priznavanja suvremenog tajvan- možemo prepoznati samo kroz svijest o formama koje skog identiteta. Nije mi namjera tražiti zamjerke ovak su umjetnici naslijedili. Pa ipak, primjećujem kako je, vim interpretacijama koje rasvjetljuju brojne aspekte kada je u pitanju kineski film, velik broj teoretičara rav- filma. Htio bih samo reći da smo, u pristupanju filmu od nodušan spram zanatskog umijeća koje uvjetuje izgled i pojedinačnog prema općem, u mogućnosti sagledati ne- zvuk ovih filmova. Pristup njegovom proučavanju kroz ke druge aspekte koji nas mogu odvesti do prilično dru- poetiku može iznova uspostaviti ovu dimenziju u na- gačije perspektive – nazvat ću je “transkulturalnom”. šem istraživanju, istovremeno odajući priznanje ne- Drugim riječima, kultura je jednako značajna zbog dvojbenom individualnom umjetničkom daru koje srodnosti koje nalazimo među društvima, kao i zbog filmski stvaratelji unose u svoj rad. razlika koje ta društva čine posebnima. Zapravo, te Istraživanje utemeljeno na poetici postavlja i pi- razlike često dolaze do izražaja upravo na podlozi tanja koja nije lako identificirati kada istraživački postu- srodnosti. pak kreće od općenitog prema pojedinačnom, odnosno Želim reći sljedeće: filmskim sredstvima i tehnika- kad krećemo s općenitom teorijom kulture, društva ili ma kojima se koriste, različite tradicije “kineskog filma” ideologije, pa tek potom tražimo dijelove filmova koji se (kinematografija kontinentalne Kine, hongkonška i taj- uklapaju u te teorije. Ovo nije zamjerka kulturalnoj teo- vanska kinematografija) upućuju na moduse kojima fil-

Bordwell, David Transkulturalni prostori: prilozi poetici kineskog ∫lma

UP&UNDERGROUND ćen je ustav Ko ćene su kao vodilja ke partije Kine. Pri Proljeće 2009. 49 1945. 23. travnja U Jananu se održava 7. na partijski kongres kojem sudjeluje 544 delegata. Mao Ce Tung je prihvaćen kao neu - pitni vođa Komunis tič hva munističke partije Ki - ne, a Maove Misli pri hva je Određen pokreta. izgled kineske zasta - bit ve. Idući kongres će održan tek 1956. 9. rujna 1945. Nakon kapitulacije Ja - pana opet se rasplam - sao građanski rat između komunista i nacionalista. movi mogu nadići nacionalne i kulturalne granice. Ovaj neke teoretičare, to je pitanje od jednake važnosti kao i 05 Vidi Kristin Thompson, “The bi proces mogli proučavati razmatrajući kinesku kulturu ono je li način prikazivanja poznat kao “renesansna per- Formulation of the Classical Style, 1909-1928” u Bordwell, kao raseljeničku, a kinesku kinematografiju kao svoje- spektiva” distinktivno zapadnjački način viđenja, na- Staiger i Thompson, Classical vrsni pankineski kulturalni fenomen. Ovo mi se čini kao metnut drugim tradicijama reprezentacije. Ja se s ovim Hollywood Cinema, str. 155-240 pristup koji bi sigurno dao rezultate, ali ne vjerujem da ne slažem u potpunosti, ali za objašnjenje bi mi trebalo 06 Proširio sam raspravu o mos- tobranu među kulturama u ga mogu ovdje slijediti. Umjesto toga, počevši s pojedi- previše prostora, pa mi stoga dopustite da jednostavno “Convention, Construction and nim osobinama filmova, želim razmotriti kako određene kažem da, iako je sustav klasičnog kontinuiteta defini- Cinematic Vision”, u David stilističke uzorke možemo pripisati transkulturalnim tivno pravilo, to je pravilo koje se puno brže usvaja od Bordwell i Noel Carrol, Post- Theory: Reconstructing Film Stu- procesima. alternativnih o kojima bismo mogli teoretizirati. A brže dies (Madison: University of Ovi faktori uključuju i neka međunarodna pravila se usvaja dijelom i zato što uključuje nekoliko međusob Wiskonsin Press, 1996.), str. 87- filmskog stila i neke općenite – usudio bih se čak reći no ovisnih elementarnih ljudskih iskustava. Ovaj sustav 107. 07 Ne bi mi palo na pamet ulagati univerzalne – zakonitosti samog stvaranja filmova. Ki- koristi, između ostalog, našu sposobnost identificiranja prigovor da ova tvrdnja ne biva neski su filmovi, prije svega, kineski. Oni su uz to i fil- drugih članova naše vrste; sposobnost da im “čitamo uporno pogrešno shvaćena. Za movi, a film je moćni transkulturalni medij koji se ko- misli” iz držanja tijela, pogleda i izraza lica; da ih smjes- uobičajeno pogrešno tumačenje vidi, Miriam Bratu Hansen, risti ne samo lokalnim znanjem, već i nizom ljudskih timo u svijet postojanih predmeta srednje veličine; da “The Mass Production of the vještina zajedničkih mnogim kulturama. Ovladavši ne- podrazumijevamo kako se radnja odvija kao niz sekven- Senses: Classical Cinema as kolicinom transkulturalnih filmskih konvencija, kine- ci u vremenu.06 Jednako kao što su određena fonološka i Vernacular Modernism” u Christine Gledhill i Linda Wil- ski je film izašao iz nacionalnih granica i postao pri- sintaktička pravila teoretski moguća, ali se u praksi nisu liams, Reinventing Film Studies hvaćen širom svijeta. Nije riječ o tome da svatko “iščita- pojavila ni u jednom od svjetskih jezika, možemo zami (New York, Oxford University va” ove filmove na isti način; konvencije koje ja ovdje sliti druge sisteme prikazivanja (npr. snimanje svake Press, 2000.), str. 339. 08 Ne slažem se s ovakvim esenci- želim istražiti djeluju na elementarnijoj, ali svejedno scene okrenute naopako ili kadriranje likova tako da im jalističkim razmišljanjima u On vrlo snažnoj i prodornoj razini. nikad ne vidimo izraze lica) koji se nikad nisu pojavili u the History of Film Style (Cam- Pogledamo li samo filmove iz kontinentalne Kine, svijetu popularne kinematografije. Osim toga, sistem bridge, Mass.: Harvard Univer- sity Press, 1997.) str. 149-157. Hong Konga i Tajvana, pronaći ćemo, u prilično dalekoj kontinuiteta, nakon što se usvoji, omogućuje učinkovitu 09 Vidi Tom Gunning, “The Cine- prošlosti, njihovo zajedničko stilističko izvorište: klasič- i predvidljivu produkciju filmova – što predstavlja veli- ma of Attractions: Early Film, ni sistem kontinuiteta koji se javlja u Hollywoodu već ku prednost u svakoj filmskoj industriji. Its Spectator and the Avant- 05 Garde”, u Thomas Elsaesser, krajem dvadesetih godina 20. stoljeća. Nekoliko teore- Ne kažem da je sustav kontinuiteta upisan ili ge- Early Cinema: Space, Frame, Nar- 07 tičara ističe oslanjanje kineskog filma na osnovne ele- netski programiran u naše mozgove. Nije riječ ni o ne rative (London: British Film In- mente ovoga stila: uporabu širih planova koji informira- kakvom kinematografskom Svetom Gralu do kojeg su stitute, 1990.), str. 56-60. Za sa- 08 žetak rasprave vidi Bordwell, ju gledatelja o prostornom rasporedu; analizu prostora poduzetni filmski autori došli upornom potragom. On the History of Film Style, str. sredstvima analitičke montaže, plana/kontraplana i Riječ je o međusobno ovisnim otkrićima do kojih se do- 125-128. poštivanja rampe; pokreti kamere kojima se likovi kad- šlo sistemom pokušaja i pogrešaka jednog moćnog, lako riraju tako da se gledatelj kreće paralelno s njima ili kako usvojivog sredstva vizualne komunikacije. Da je povi- bi se fokusirao određeni detalj. Pojavom zvučnog filma jest bila drugačija, možda bi zaživjeli neki drugi filmski kadrovi postaju duži, pokreti kamere složeniji, a sve više formati, poput “filma atrakcija” ili tableau filma s počet- filmskih autora privlači uporaba širih planova. Uspore- ka 20. st.09 do s ovim promjenama, lokalne filmske industrije dil- Dakle, klasične konvencije prikaza prostora i vre- jem svijeta razvile su približne ekvivalente holivudske mena jesu konstrukcije, ali su konstruirane od ljudskih podjele rada. Ovo nas ne bi trebalo iznenađivati: na os- sklonosti, a velik je broj njih – veći no što smo obično novu onog što smo dosad naučili, klasični kontinuitet spremni priznati – zajednički mnogim kulturama. Želio postao je lingua franca filmskog stila za komercijalnu bih dokazati kako je, iz povijesnih razloga, sistem konti- vaki komunist treba filmsku industriju diljem svijeta. nuiteta postao transkulturalni mostobran. Većina kine- S shvatiti istinu: Postaviti temu na ovaj način znači i postaviti pita skih filmova, kao i indijskih ili argentinskih, na ovoj su “Politička moć izlazi iz nje označava li ovakav sustav nametanje “zapadnjač- razini razumljivi gledateljima diljem svijeta. Zašto? Zato puščane cijevi”. kog” koncepta kinematografije, kao i ljudske aktivnosti i što već nakon kratke izloženosti filmu i minimuma — “Problemi rata i strategija” (6. studeni 1938) identiteta, kulturama koje nemaju takvih koncepcija. Za filmskog odgoja, upravo niz pravila čini filmski svijet 50 mašte lako dostupnim zrelim gledateljima, pripadnici- ziju, Tajland, Južnu Koreju, donekle i u Japan, te kineske 10 Chris Berry, “Sexual Difference ma bilo koje kulture. četvrti širom svijeta. Također, ova je filmska industrija and the Viewing Subject u Li Shuangshuang and The In- Stoga ne iznenađuje što je, kao i većina drugih na- zauzela određeno mjesto i u europskim i američkim ma- Laws”, u Chris Berry, Perspecti- cionalnih filmskih industrija tijekom ‘20-ih i ‘30-ih go- instream kinima, ponajprije tijekom ‘70-ih, kad je interes ves on Chinese Cinema (London: dina 20. st., i ona šangajska prihvatila sustav kontinuite- za kung fu koji je simbolizirao Bruce Lee bio ogroman, a British Film Institute, 1991.), str. 33-37; Leo Ou-fan Lee, Shanghai ta. Chris Berry, Leo Ou-fan Lee i drugi kritičari detaljno onda i krajem ‘80-ih i tijekom ‘90-ih zahvaljujući sub- Modern: The Flowering of a New su razložili ono što potvrđuje čak i letimičan pregled kulturi filmskih fanova, naročito onih okupljenih oko Urban Culture in China, 1930-1945 ove kinematografije: cijeli niz autora brzo je usvojio i Wooovih saga o revolveraškim obračunima. (Cambridge, Mass.: Harvard 10 University Press, 1999.) str. 96- često rabio principe kontinuiteta. Zahvaljujući kon- Zbog njegove industrijske strukture, oslanjanja na 106. vencijama kuta snimanja i poštivanja rampe, stan u ko- sustav zvijezda i žanrovski sustav, odnosno, zbog njego- 11 Intervju s Peterom Chanom, 28. jem se događa glavnina filma Ulični anđeo (Malu tianshi, ve srodnosti s američkom kinematografijom, mogli bis- studenog 1996. 12 Sergej Ejzenštejn i Sergej Tre- 1937) Yuana Mu-jiha, uspijeva ostati jasan i uvjerljiv iako mo se složiti s Peterom Chanom Ho-sunom, koji hon- tyakov, “Expressive Move- prostorija nikad nije prikazana u cijelosti. A dosjetke s gkonški film naziva “holivudskijim od samog Hollywo- ment”, Millenium Film Journal 3 dječacima koji izvode predstavu za ženu preko puta u ci- oda”.11 Na dubljoj razini, priznat ćemo ono što poklonici (zima/proljeće 1979.): 38. Esej je izvorno napisan 1923. jelosti se temelje na istim principima koje Hitchcock već znaju: ovo je visceralni film. Bol, puštanje krvi, puš- poslije koristi u Prozoru u dvorište (Rear Window, 1954). tanje vjetrova, curenje iz nosa, masni prsti i grimase ko- U ovom smislu, unatoč izvrsnoj izvedbi glumice Ruan je pravimo dok žvačemo hranu – ovakva univerzalna Lingyu, ona je ipak potpomognuta standardiziranim ljudska iskustva nalaze se u središtu pozornosti ovih fil- sustavom snimanja i montaže koji služi naglašavanju mova. Tko od nas nije u stanju shvatiti dosjetku u sceni njezinih izraza lica i položaja tijela. iz filma Lukavci (Jing gu jyun ga, Jing Wong, 1991) u kojoj Kako bi trebala izgledati daljnja komparativna sti- Stephen Chow nudi svom ocu komad toaletnog papira listika kineskog filma s obzirom na ovaj transkulturalni umjesto maramice, objašnjavajući, dok otac briše lice: mostobran? Razmotrit ću detaljnije hongkonški i taj- “Korišten je, ali očistio sam ga.”? Tko se od nas ne savija vanski film, uz kinematografiju kontinentalne Kine, ko- od bola dok Anthony Wong vrišti tijekom policijskog ju ne poznajem toliko dobro. Prije svega moje je nasto- mučenja u Neispričanoj priči (Baat sin faan dim ji yan yuk janje propitati koliko ovo filmsko naslijeđe duguje tran- cha siu baau, Danny Lee i Herman Yau, 1993)? Jednako skulturalnim normama, kao i vlastitom, osobitom tako, tko se među nama, kroz određenu vrstu Lippsove prerađivanju ovih normi. empatije, ne lecne u svakom trenutku u kojem majstor Proučavanje međunarodnog filmskog stila zapra- borilačkih vještina zadaje naročito snažan udarac, i ne vo tek počinje, ali vidljivo je kako su filmski autori spo- dižemo li svi s naporom stražnjicu dok Jet Li bez muke menutih država, nakon što su prihvatili klasični konti- skače u nebo u natjecanju u kung fuu u Legendi o Fong Sai nuitet, također shvatili kako ga ne moraju ropski slijedi- Yuku (Fong Sai yuku, Corey Yuen, 1993)? Ovdje vidimo ti. On se može proširiti, preraditi, i dalje istraživati. očiti način na koji film može biti transkulturalan: kada Možda je najbolji primjer Japan, gdje se redatelji koriste nam se obraća na razini čiste simulacije, bilježeći torzije pravilima kontinuiteta na izuzetne načine. Manje očit, tijela in extremis, nukajući nas na, kako je Ejzenštejn reali ne manje zanimljiv primjer nalazimo u hongkon- kao, “refleksno ponavljanje, premda u oslabljenom obli- škom filmu ‘80-ih i ‘90-ih. ku” izvornog ekspresivnog pokreta.12 Ovdje nalazimo umanjeni model popularne film- Pa ipak, poetični pristup dopušta nam da ovdje ske industrije koja djeluje izvan Hollywooda. Ovdašnja prepoznamo više od pukog filma krvoprolića, sirovog je filmska industrija lokalnog karaktera, s djelomičnom humora i bezumnih vratolomija. Hongkonški film po- vertikalnom integriranošću, obiljem radne snage, dobro kazuje određenu dozu istančane prerade klasičnog po- razvijenom tehnologijom, monopoliziranom distribu- stavljanja scene, snimanja i montaže, a ovi elementi do- cijom i izvorima financiranja primjerenima niskobu- prinose jedinstvenosti navedene kinematografije. Hon- džetnoj razini lokalnih produkcija. Hongkonška filmska gkonški su filmski stvaratelji, vjerojatno crpeći inspira- industrija osim toga distribuira filmove na tržišta izvan ciju iz autohtonog naslijeđa kineskog teatra i borilačkih vlastitih granica – u Singapur, Tajvan, Maleziju, Indone- vještina, razvili ritmičku koncepciju izražajnog kretanja

Bordwell, David Transkulturalni prostori: prilozi poetici kineskog ∫lma

UP&UNDERGROUND

lističkih snaga. Proljeće 2009. 51 1946. SAD-a Predsjednik poslao Henry Truman je generala George C. Marshalla u Kinu da pomogne dogovoriti primirje između komunističkih i nacio na izgrađenu na čisto tjelesnom aspektu privlačnosti filma. prema likovima unutar plana ili kontraplana, ili kameru 13 Vidi Bordwell, “Aesthetics in Postavljajući precizno definiranu akcijsku scenu, uokvi- koja klizi, ili se kreće po polukružnom faru, kružno, ili Action: Kung Fu, Gunplay, and Cinematic Expressivity” u Law renu na početku i na kraju kratkom pauzom, hongkon- se pak obrušava. Nemam ovdje dovoljno prostora za ob- Kar, ur., Fifty Years of Electric ški su autori stvorili naročiti staccato ritam. Njega dodat- jašnjavanje mogućih povijesnih razloga za razvoj inten- Shadows (Hong Kong: Urban no naglašavaju bojom, glazbom, kadriranjem i drugim ziviranog kontinuiteta, ali odgovor vjerojatno djelomič- Council/Hong Kong Internatio- nal Film Festival, 1997.), str. 81- filmskim tehnikama. Ali, ne pokazuju samo scene borbe no leži u naporima redatelja da prilagode klasične prin- 89; i Bordwell, Planet Hong tendenciju ritmičnosti. Kad jednom njime ovladaju, re- cipe svojoj koncepciji onog što bi najbolje odgovaralo Kong: Popular Cinema and the datelji su sposobni osmisliti dramatične i komične sce- krajnjem odredištu filma: videoekranu.15 Art of Entertainment (Cam- 13 bridge, Mass.: Harvard Univer- ne koje posjeduju izraziti ritmički uzorak. Od ‘70-ih do ‘90-ih godina, dok je Hollywood sity Press, 2000.) poglavlje 8. Još se nešto zbiva u ovim filmovima što ne može- uspostavljao intenzivirani kontinuitet kao svoju glavnu 14 Za primjer vidi nekoliko eseja u mo u potpunosti razumjeti ne učinimo li komparativni stilističku normu, hongkonški su ga redatelji također Steve Neale i Murray Smith, ur., Contemporary Hollywood Cine- odmak. I sam je Hollywood donekle promijenio svoja prihvatili, izmijenivši ga na zanimljive načine. Najpo- ma (London: Routledge, 1998.), stilistička pravila tijekom ‘70-ih i ‘80-ih, i to ne, kako znatiji primjer jest rad Johna Wooa koji je, čini se, majs- pretpostavka dramaturške frag- neki tvrde, prihvaćajući fragmentaciju i diskontinuitet, torski ovladao svim aspektima intenziviranog kontinu- mentacije vlada novijim holi- vudskim filmovima. Vidi naro- već sužavajući određene stilističke izbore i birajući neka iteta u svojim filmovima iz sredine ‘80-ih. Zaboravimo čito James Schamus, “To the Re- 14 druga rješenja. Ovaj novi pristup nazvan je “intenzivi- koreografiranu pucnjavu na trenutak; čak i u scenama ar of the Back End: The Econo- ranim kontinuitetom”. dijaloga on pokazuje koliko dobro vlada ovom tehnikom mics of Independent Cinema”, str. 91-105., i Thomas Elsaesser, Što sadržava ovaj intenzivirani kontinuitet? Najo- konstantnim kretanjem kamere po polukružnom faru i “Specularity and Engulfment: čitija je uporaba kratkih kadrova. Američki filmovi preš- njezinim obrušavanjem popraćenim preoštravanjem i Francis Ford Coppola and Bram li su s prosječne duljine pojedinačnog kadra (ASL – ave- naglim izmjenama užih i širih planova. Stoker's Dracula”, str. 191-208. Smith pruža korisna objašnjen- rage shot length) od pet do osam sekundi u ‘70-ima na ot- Ovakve sekvence nalazimo i u radovima Tsuija ja teme u “Theses on the Philo- prilike tri do šest sekundi sredinom ‘90-ih. Krajem Harka, Coreyja Yuena, Sammoa Hunga Kam-Boa, John- sophy of Hollywood History”, ‘90-ih pak, velik je broj filmova imao ASL od dvije do tri nieja Toa i mnogih drugih koji dokazuju da su filmski str. 3-20. 15 Ovaj stilistički trend istražujem sekunde. Uz korištenje kratkih kadrova, naglasak je na redatelji, uronjeni u naslijeđe izražajnog pokreta, znali u “Intensified Continuity: Vi- korištenju relativno užih planova. Naravno, krupni prilagoditi promjenjive internacionalne norme svojim sual Style in Contemporary planovi koristili su se u svim razdobljima povijesti fil- ciljevima. American Film”, Film Quarterly, 55-3 (proljeće 2002.), str. 16-28. ma, ali se tijekom ‘80-ih i ‘90-ih pristup promijenio: Intenzivirani kontinuitet, iako razvijen u američ- korištenje srednjih, blizih i krupnih planova postalo je kim multimilijunskim produkcijama također nudi učestalije od korištenja polutotala i totala u ‘50-ima. Na- određene prednosti redateljima niskobudžetnih filmo- kon što su, tijekom ‘60-ih, redatelji usvojili metodu va. Rasvjeta za krupne planove brže se postavlja i jef- smještanja krupnih planova u široki format, stavlja se tinija je od one za šire planove; oslanjanje na montažu veći naglasak na krupne planove lica, a scena više ne po- omogućava redatelju fleksibilnost u postprodukciji. Di- čiva na širokom planu koji se sada rabi tek kao naglasak namična kamera dozvoljava filmskim autorima da brže unutar scene. Zbog omjera širokog formata, krupni plan izmjenjuju setove i općenito ubrzaju snimanje na loka- pruža dovoljno informacija o prostoru, uslijed čega tra- ciji (naročito kada se, kao u Hong Kongu, zvuk dosnima- dicionalni širi planovi nisu više obvezni. Kao posljedica va poslije). Zahvaljujući studiju Salon Films koji iznajm at je najviši oblik bor- ovakve usredotočenosti na krupni plan javlja se i više ljuje Panaflex sustav za snimanje iz ruke, te montiranju R be za rješavanje pro- turječja između klasa, na- preoštravanja, u kojima jedno lice izlazi iz fokusa, a dru- preko 1500 pojedinačnih kadrova, hongkonški redatelji roda, država ili političkih go, u prednjem planu ili pak u pozadini ulazi u nj. Ko- uspijevali su proizvesti filmove koji su ostavljali dojam grupa, kada se ona razviju načno, redatelji koji rabe intenzivirani kontinuitet rabe i produkcijske kvalitete i vizualnog stila američkog filma. do određenog stadija. Rat različita pokrete kamere – naročito ono što bismo mogli Analizirajmo jedan dio filma Veliki metak (Chung postoji od trenutka nastan- nazvati “prikradajućom kamerom”. Tijekom ‘70-ih do- fung dui liu feng gaai tau, Benny Chan, 1996.) snimljenog ka privatnog vlasništva i lazi do pojave lagane snimateljske opreme (primjerice, u vrijeme kada su se filmski budžeti u Hong Kongu po- klasa. Panaflex i Steadicam) koja omogućuje raznovrsne nači- čeli smanjivati. Bill i njegova kolegica Apple moraju ući — “Problemi strategije u ne snimanja kretanja. Danas gotovo svaki američki film u ured telefonske kompanije koji je pod nadzorom zašti- kineskom revolucionarnom ratu” (prosinac 1936) uključuje virtuozne snimke kretanja, polagane vožnje tara, pa fingiraju pokušaj pljačke kako bi zaštitarima od- 52 Grad tuge (Bei qing cheng shi, red. Hou Hsio-hsien, 1989)

Bordwell, David Transkulturalni prostori: prilozi poetici kineskog ∫lma

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 53 siječanj 1949. snage Komunističke osvojile su Beiping i - ubrzo ga preimenova le u Beijing ( Peking ). 1. listopada 1949. Nakon građanskog ra - ta između komunista partija (Komunistička Kine) i nacionalista ( Guomindang ) koji u Kini traje od 1927. g., zatišjem a s relativnim od 1937. ∞ 1945. g. - zbog ujedinjenja fron Japana, Mao te protiv nebe - na Trgu Ce Tung skog mira ( Tiananmen ) osnivanje proglašava Republike Narodne Kine. vukli pažnju. Iako je prosječno trajanje pojedinog kadra Ono što nam brzo upada u oči kod ovakvih urada- 16 Bordwell, Narration in the Ficti- u cijelom filmu 4.1 sekundu, što je tipično i za američki ka jesu svojevrsna pravila kad je riječ o “brandiranju” i on Film, poglavlje 10. film istog razdoblja, ova je scena snimljena u samo jed- pakovanju. Erotizam je na prvom mjestu: “art filmovi” nom kadru s glatko povezanim jako krupnim planovi- od ‘50-ih naovamo često se označavaju kao izrazito erot- ma i naglašenom uporabom preoštravanja. Apple uklju ski. Djeca su druga omiljena tema “art filmova”, od čuje alarm. Bill zaklanja nadzornu kameru i daje znak Kradljivaca bicikla (Ladri di biciclette, Vittorio De Sica, Apple da krene prema njemu. Kamera švenka udesno, a 1948), preko 400 udaraca (Les quatre cents coups, François njih se dvoje saginju i bježe ulijevo izlazeći iz kadra. Za- Truffaut, 1959) i Saalam Bombay! (Mira Nair, 1988) do fil- štitar otvara vrata ureda, kreće prema kameri (dok za ma Život je lijep (La vita è bella, Roberto Benigni, 1997). njim izlazi drugi zaštitar) i zaustavlja se u jako krupnom Treći je faktor egzotičnost, čemu svjedoči kineski uvoz planu. Kad se okrene, kamera švenka na vrijeme kako bi filmova. Film Zbogom, moja konkubino (Ba wang bie ji, uhvatila Billa i Apple koji se pretvaraju da su upravo za- Chen Kaige, 1993) internacionalno je promoviran kao čuli alarm. Utrčavaju u prednji plan, Bill prvi, a Apple raskošna kostimirana drama s natruhama seksualne ostaje vidljiva po sredini. Dok Bill razgovara s prvim za- grešnosti. Međutim, pogledamo li dalje od teme, nalazi- štitarom, ona u pozadini odguruje drugog i zauzima njemo da mnogi “art filmovi” dijele određeni pristup pri- govo mjesto stvarajući tako kompaktnu kompoziciju. povijedanju i filmskom stilu pod utjecajem modernis- Dvojica policajaca potom ulaze kroz vrata. Ovakva scena tičkih kretanja u različitim medijima.16 Stilistički ele- može se brzo i jeftino snimiti zahvaljujući užim plano- menti koji su se pojavili u europskom umjetničkom fil- vima i jednostavnim pokretima kamere kojima se na- mu ‘70-ih i ‘80-ih postaju naročito relevantni za razumi- at, ta neman sveopćeg glašavaju dijalozi i izrazi lica. jevanje još jednog načina na koji je kineski film postao R krvoprolića među lju- Čini se kako su, dakle, hongkonški redatelji koji su globalan. Ova strategija protivi se mizanscenskim prak- dima, konačno će nestati se već koristili dinamičnom snagom montaže i krupnih sama na kojima počivaju norme klasičnog kontinuiteta. razvojem ljudskog društva planova u mačevalačim filmovima (wuxia žanr) i u kung Tijekom ‘40-ih i ‘50-ih mnogi europski redatelji u bliskoj budućnosti. Ali fu filmovima (wushu žanr), bili spremni proširiti i prera- jednako su se često kao i holivudski koristili širokokut- postoji samo jedan način da on nestane: suprotstavi- diti pravila intenziviranog kontinuiteta. Zadatak su im nim dubinskim kadrom za dramatične scene. Ali, iz niti se ratu - ratom, suprot- olakšale ne samo nove tehnologije nego i holivudska za različitih razloga tijekom ‘60-ih javlja se drugačija staviti se kontrarevolucio- sklonost tehnikama koje je relativno lako replicirati s vrsta slike. U ovakvim kadrovima kamera je smještena narnom ratu - revolucio- manjim budžetom. Općenito, velik dio onog što smatra- okomito u odnosu na stražnji plan, a naročito se izbjega- narnim ratom, suprotstavi- mo “novim hongkonškim filmom” unutar mainstream va tročetvrtinski profil ljudskog lika. Umjesto toga, liko- ti se narodnoj kontrarevo- produkcije temelji se na kreativnom prerađivanju me vi su nam okrenuti licem ili u profilu, a ponekad ih vidi- luciji - revolucionarnim đunarodnih normi komercijalne filmske proizvodnje – mo samo s leđa. klasnim ratom... Kada ljud- normi koje ovdje često dobivaju oštrinu i energičnost U iskušenju smo takve slike nazvati “plošnima”. sko društvo uznapreduje kakvu zapadnjački film rijetko postiže. Godardovim riječima, “Ovo nije 'prava slika'; to je samo do točke gdje nestaju klase Komercijalna mainstream kinematografija nije, na- slika.” Pa ipak, ma kako plošno ovi kadrovi izgledali, oni i države, tada više neće biti ravno, jedina mreža kojom protječe svjetski film. Tije- ipak predstavljaju dubinu. Posudit ću ovdje pojam “pla- ratova, kontrarevolucija ili revolucija, nepravde ili kom ‘70-ih i ‘80-ih začeti su brojni filmski festivali koji nimetrijski” Heinricha Wölfflina kako bih opisao kad- pravde; to će biti doba ne- su pokazali golem apetit za filmove iz svih dijelova svi- rove u kojima se dubina ostvaruje nizom paralelnih plo- prekidnog mira ljudske vrs- jeta. Danas se u svijetu godišnje održava preko 400 film- ha. Ponekad u jednom kadru nalazimo priličan broj te. Naša studija prava revo- skih festivala koji tvore odvojeni distribucijski kanal, ovih ploha koje tvore brojne slojeve prostora (pa tako i lucionarnog rata izvire iz budući da prikazuju filmove koje komercijalni kinopri- dubine), ali nedostaje im dijagonalno poniranje u poza- želje za nestankom svih ra- kazivači zaobilaze. Kakvi se filmovi prikazuju na festi- dinu kakvo vidimo u izrazitije “dubinskim” kompozici- tova. U tome leži razlika valima? Velik dio programa sastoji se od “art filmova”, jama. Tijekom ‘60-ih planimetrijska je kompozicija između komunista i izrabl- one vrste niskobudžetnih, često “teških” ili pak formal- omogućila redateljima stvaranje kvaziapstraktnih kom- jujućih klasa. no odvažnih filmova, koje veliki internacionalni distri- pozicija koje su naglašavale artificijelnost slike. Osim — “Problemi strategije u buteri procjenjuju neprofitabilnima za široko tržište. toga, u vrijeme kad je Hollywood uvelike koristio piro- kineskom revolucionarnom ratu” (prosinac 1936) Ovi se filmovi p0tom prikazuju u “art kinima”. tehniku i specijalne efekte kako bi stvorio filmski spek- 54 takl, planimetrijski je kadar podario “art filmu” vlastiti, kazuje trenutak njegovog udarca pečatom o pismo. 17 Vidi Bordwell, On the History of iako prigušeni, slikovni spektakl. Samo mali broj reda- Nagle promjene orijentacije uključile su u radnju Film Style, str. 261-263. telja koji su bili aktivni ‘80-ih i ‘90-ih nije podlegao utje- sve strane ureda za razvrstavanje pisama, koji se kroz ci- caju ovakvog kadra, bilo da se radilo o nezavisnim reda- jeli film tretira kao zbir prostorija nalik kutijama. Ova je teljima u SAD-u ili autorima azijske filmske industrije. lokacija više nalik rasteru od ostalih viđenih u filmu. Japanski redatelj Masayaki Suo koristio se ovom tehni- No, He Jianjun se oslanja na pomake od 180 stupnjeva i kom u svojim pastišima Ozuovih filmova, a ona je po- kada prikazuje spavaće sobe u stanu. Središnji blagovao- stala i središnji element stila Takeshija Kitana. Rani ra- nički stol tretira kao os, čime si omogućuje rezove koji dovi Edwarda Yanga također se temelje na ovakvoj este- pokazuju kako u jednoj sobi boravi dečkoXiao Douove tici, počevši s prvim kadrom u Očekivanjima (drugi seg- sestre sestre, a u drugoj, smještenoj s druge strane, Xiao ment omnibusa: U naše vrijeme, Guang yin de gu shih, Dou sam. 1982) do prikaza pustolovina Euroazijke u Zastrašivači- U Chen Kaigeovom Kralju djece (Hai zi wang, 1987) ma (Kong bu fen zih, 1986): u jednom je trenutku, u plani- planimetrijska slika komunicira s prilično drugačijim metrijskom kadru, prikazana kako krade mušterijin načinima prikaza prostora. Svaki film u kojem se pojav novčanik. ljuje scena u učionici obično se koristi ptičjom perspek- Nakon što je ovakva vrsta slike postala važan dio tivom jer je tako najlakše pokazati što je napisano na izgradnje filma, redatelji počinju iznova promišljati školskoj ploči. Ali Chen na isti način snima i samu škol- filmske scene i tražiti nova rješenja u montaži. Sada se sku zgradu pretvarajući je u uske trake boje i teksture: kadrovi počinju snimati i montirati s izmjenama plano- kadrovi koji postavljaju u ravninu učitelja i grafit koji ga va organiziranima u nizove od 90 stupnjeva. Dobar prikazuje, plohe zemlje i drveća koje mijenjaju boju primjer ovakvog promišljanja dolazi nam iz kontinen- ovisno o dobu dana, kompozicije koje naglašavaju nad- talne Kine, a riječ je o filmu Poštar (Youchai, 1995) He Ji- vijeni slamnati krov i golu žućkastu zemlju koja okružu- anjuna. Dok mladi poštar razvrstava poštu s kolegicom, je školu. Čini mi se da se Chen ovom tehnikom koristi u ubacuje jedno pismo među ostala, a uobičajena konti- ekspresivne svrhe kada želi izolirati Lao Gara ili naglasi- nuirana montaža prilagođena je strožem ustrojstvu pla- ti njegovu usamljeničku misiju. Ovome suprotstavlja nimetrijske slike. najmanje tri druge vizualne strategije: konvencionalni- Započinjemo srednjim planom uredskih polica. ju uporabu dubinskog kadra unutar učionice kada su u Kamera potom klizi udesno i otkriva vrata kroz koja vi- njoj učenici, te osvjetljenje i scenografiju kako bi zaklo- dimo Xiao Doua kako pečati pisma za slanje. Potom se nio ključne informacije (ne vidimo Lao Gara kada ga događa pomak od 90 stupnjeva do junaka kojeg vidimo vođa tima pošalje u školu u prvoj sceni); uporabu ruba frontalno, u klasičnom planimetrijskom kadru. Scena slamnatog krova za prikrivanje lica; i naravno, ekspre- mora biti napeta: on izdvaja jedno pismo, ali ne želi da sivne, pa čak i ekspresionističke pejzaže prikazane kad- njegova kolegica to vidi. Zato, kada u sljedećem trenut- rovima raskošne dubine. Stilistički, Chen se uvijek činio ku ugledamo njegovu kolegicu u kontraplanu s poma- prilično pluralističkim, a u Kralju djece spaja planimetrij- kom od 180 stupnjeva, u kojem je ona okrenuta licem sku sliku s cijelim nizom tehnika. prema kameri, on ne može nastaviti potragu za Volio bih da sam u stanju objasniti, ili makar na- pismom. Ona nastavlja s poslom, događa se još jedan značiti uzroke priče koja bi nam objasnila kako je plani- pomak od 180 stupnjeva, i žena je sada u prvom planu, u metrijski kadar postao ključnim sredstvom izražavanja profilu, u slojevitoj planimetrijskoj kompoziciji. Još je- ambicioznih kineskih filmskih autora. Možda su Chen i dan pomak od 180 stupnjeva postavlja nas iza Xiaoa, a njegovi suvremenici gledali europske filmove za vrijeme žena u pozadini ustaje od stola. Opet pomak od 180 studija na filmskoj akademiji. Ili ih je možda privukla stupnjeva. Žena uzima rolu toaletnog papira i odlazi takva vrsta kadra uslijed konkretnih zahtjeva produkcij- dublje u pozadinu, a onda ulijevo, i on ostaje sam. He Ji- ske prakse. U Europi je sve veća dominacija teleobjekti- anjun sačuvao je ovaj trenutak za prvi krupni plan unut- va, koji prostor pretvara u niz tankih ploha potičući ko- ar scene, kada Xiao Dou vadi pismo iz vreće, a kamera se rištenje plošnih kadrova, ukazala filmskim autorima na podiže do njegovog lica. Scena završava kadrom koji pri- mogućnosti planimetrijskog kadra.17 Isti je proces možda

Bordwell, David Transkulturalni prostori: prilozi poetici kineskog ∫lma

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 55 3. listopada 1949. Sovjetski Savez prva je zemlja koja priznaje NR Kinu. 4. listopada 1949. NR Kinu telegramom je priznala i Jugoslavi - ja, no zbog kineskog slaganja s Informbi - kritikom Ju - roovom goslavije, odgovor na priznanje neće stići prije kraja 1954. g. Službeni datum uspo - stave diplomatskih odnosa između dvije zemlje bio je 2. siječnja 1955. g. bio na djelu među filmskim autorima u matičnoj Kini. način na koji početna odluka u korist uporabe kadra du- 18 Za raspravu o uporabi precizne Prisjetimo se samo važnosti teleobjektiva u Chenovoj gog trajanja rezultira osobitim mizanscenskim rješenji- mizanscene u ranim filmovima, vidi ibid., str. 174-198. Velikoj paradi (Da yue bing, 1986), koji slaže lica i tijela u ma, koja su obvezala mnoge tajvanske redatelje na upo- slojeve tanke poput kartona. A možda su u pitanju bili i rabu filmskih konvencija gotovo zaboravljenih na Zapa- još neki faktori. Ono što mi se čini nedvojbenim jest du. Ovdje ne možemo govoriti o utjecaju ove ili one tra- konvergencija, razvoj nevjerojatno sličnog načina gradn- dicije koje razdvaja 60 godina i pola svijeta, a koje se je prostora u različitim kulturama, a ovakva je konver- suprotstavljaju određenim ograničenjima ugrađenima u gencija možda više nego slučajna; možda ukazuje na šira film kao medij reprezentacije. područja transkulturalne stilističke prakse. Od 1908. pa sve do 1920., dok se uobličavao stil Jednako važni u festivalskom krugu bili su sukce- kontinuiteta, filmski autori u Njemačkoj, Francuskoj, sivni valovi tajvanskog novog filma od ranih ‘80-ih do Italiji i Skandinaviji razvili su bogate i domišljate uzorke danas. Ovdje ideja festivalskog prikazivanja filmova tek postavljanja scene unutar vrlo dugog kadra. Studenta poprima posebnu važnost budući da samo malen broj poetike jamačno će iznenaditi analogije između ovog tajvanskih filmova doživi mainstream kino distribuciju naslijeđa i nekoliko tajvanskih filmova iz ‘80-ih i ‘90-ih. na Zapadu. Kao u inat holivudskom “intenziviranom Kako bismo razumjeli kako je do toga došlo, moramo is- kontinuitetu” mnogi tajvanski filmovi ‘90-ih oslanjaju pitati neke osnovne elemente filmske reprezentacije. se na neobično dugačke, često prilično statične kadrove. Ako proscenij u kazalištu čini široko ali plitko područje, Neki kritičari tvrdili su kako je dugi kadar izrazita tradi- onda prostor za igranje filma čini uski zašiljeni trokut. cija kineskog filma, ali ne nalazim dokaze ovoj tvrdnji; Razlog ovome je zakon optike, odnosno, način na koji se filmovi iz ‘30-ih i ‘40-ih godina 20. st. koje sam pregle- svjetlosne zrake fokusiraju u leći kamere. dao, imaju prosječnu duljinu kadra gotovo jednaku onoj Filmski autori drugog desetljeća 20. stoljeća izvuk- drugih nacionalnih filmskih industrija, uključujući i li su ključnu pouku iz ovog trapezoidnog prostora scene. onu Sjedinjenih Američkih Država. Kazališna pozornica mora biti široka i plitka kako bi rad- Međutim, suvremeni se tajvanski film u ovom ošt- nja bila lako vidljiva iz mnogih točaka dok filmska po- ro razlikuje od suvremenih mainstream praksi. Uzmimo zornica mora biti uska i duboka, jer je jedino oko koje je samo nekoliko primjera iz ‘90-ih: Yangova Konfucijanska važno - ono filmske kamere. Redatelji su shvatili da se smetenost (Du li shi dai, 1994) ima prosječnu duljinu kad- ovo nepomično oko može kreativno iskoristiti. Scena se ra od četrdeset osam sekundi, Živjela ljubav (Ai qing wan mogla razvijati preciznim zaklanjanjem i otkrivanjem sui, Tsai Ming-liang, 1994) trideset šest sekundi; Otok važnih informacija – radilo se o koreografiji koja nije bila slomljenih srca (Qu nian dong tian, Hsu Hsiao-ming, 1995) utemeljena samo na likovima u kadru, nego i likovima i pedeset dvije sekunde; Slatka degeneracija (Fang lang, objektima koji su nam priječili pogled na određeni lik ili Lin Cheng-sheng, 1997) četrdeset sekundi; Žamor mla- objekt sve do točno određenog trenutka.18 Na primjer, u dosti (Mei li zai chang ge, Lin Cheng-sheng 1997) trideset Revolucionaru (Revolutsioner, 1917.) Jevgenija Bauera naš četiri sekunde i Rupa (Dong, Tsai Ming-liang, 1998) pe- pogled na obitelj koja doručkuje za stolom stalno se mi- deset tri sekunde. Većim se dijelom ovi filmovi i dalje jenja ovisno o tome tko je od likova u određenom tre- oslanjaju na norme kontinuiteta, ali na prilično oskudan nutku važan, a samovar na stolu te jedan od likova u pr- i selektivan način. Scena može predstavljati samo jedan vom planu zaklanjaju pogled na kćer u strateškim evolucije i revolucio- prilično jednostavan insert ili samo nekoliko izmjena trenucima. R narni ratovi neizbježni kadar-protukadar, rijetko se koristeći filmskim konven- Čak i danas vizualni trapezoid definira filmski su u klasnom društvu i bez cijama koje kod drugih autora obično vidimo u većem scenski prostor, ali razvoj montaže i pokreta kamere njih je nemoguće postići broju, gdje čine glavne elemente konstrukcije prostora. pred kraj drugog desetljeća dvadesetog stoljeća donekle skok u razvoju društva i Kao što je slučaj s planimetrijskom slikom, tako ni prikriva ovu činjenicu, budući da su spomenute tehnike svrgnuti vladajuću reakcio- ova druga vrsta slike nije bez presedana ili paralele; kod omogućile filmskim autorima stvaranje konstantno narnu klasu, kako bi narod Angelopoulosa i nekolicine japanskih filmskih autora promjenjive dramske arene. Kao rezultat, uporaba slo- dobio političku moć. nalazimo kadrove slične duljine. Ono što je, vjerujem, žene mizanscene unutar statičnog kadra postaje izgub — “O proturječjima” (kolovoz zanimljivo studentu međunarodnog filmskog stila, jest ljeno umijeće. Vrlo mali broj današnjih redatelja može 1937) 56 zamisliti organizaciju kadra na način na koji je to radio Bauer – iako bi to danas, uz tražilo, bilo mnogo lakše. Redatelj koji bi opet mogao aktualizirati ovu opciju jest Hou Hsio-hsien, pravi virtuoz u uporabi precizne mizanscene – Hou, stalno iznova, hrabro otkriva djeliće prostora i u njih postavlja važne dijelove priče. U Gradu tuge (Bei qing cheng shi, 1989), u dom Linovih upadaju vojnici u potrazi za Wen-heungom, a djed Lin dočekuje ih u mračnom chiaroscuro kadru. Uskoro mu se pridru- žuje Mio koja zauzima središte kadra. Nakon toga, voj- nički se pretres stana počinje odvijati u neznatnom otvoru u udaljenom srednjem lijevom planu, oživljenom u trenutku kada Mio napušta središte kompozicije i odlazi otraga – djed se izmiče u stranu kako bi njezin izlazak bio vidljiv. Djed Lin nastavlja svađu s jednim od čas- nika, a zakoračivši ulijevo postaje samo obris u otvoru, zaklanjajući događaje u pozadini, ali se potom opet iz- miče u stranu u trenutku kad su u daljini ponovno oživjele aktivnosti (Hou je čak pomakao časnika iz desnog dijela kadra u sredinu, i tako zaklonio vitraj koji bi gledateljima mogao odvlačiti pažnju). Hou nam postavlja zapreke u vidljivosti na dvije razine: likovi koji razgovaraju u prednjem planu gotovo su samo obrisi, a časnik povremeno zaklanja oca; u daljini je važno događanje toliko umanjeno da je jedva vidljivo. Houovo ponovno oživljavanje principa precizne mizanscene najbolje ćemo razumjeti analizirajući filmsku scenu jedenja za stolom. Filmski autori sa Zapada uvijek nastoje izbjeći snimanje scena u kojima ljudi sjede za kružnim ili pravokutnim stolom. U takvim se scenama javljaju problemi kontinuiteta, poštivanja rampe, pokreta i rekvizita (djelomično pojedene hrane i djelo- mično ispražnjenih čaša). Ali upravo kako i Bauerova scena u Revolucionaru pokazuje, naslijeđe precizne mizanscene moglo bi promijeniti ove susrete za stolom vještom uporabom zaklanjanja i otkrivanja, viđenih kiklopskim okom kamere. Hou zapravo iznova izmišlja ovu tehniku. U jednoj sceni u Gradu tuge, dok intelektualci sjede okupljeni za stolom, minimalna pomicanja likova u prednjem planu (koji su nam okrenuti leđima) i likova u pozadini (koji su nam okrenuti licima) mijenjaju središta interesa, što kulminira otvaranjem prozora s pogledom na grad kada sudionici u sceni zapjevaju. Druga scena, u kojoj se

Revolucionar (Revolutsioner, red. Jevgenij Bauer, 1917.) Wen-heung sastaje sa šangajskom gangsterskom obite lji, ovisi o minimalnim kretanjima njegovog lika u pred-

Bordwell, David Transkulturalni prostori: prilozi poetici kineskog ∫lma

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 57 1949. prosinac je Jiang Jie Ši proglasio privremenom Taibei prijestolnicom Repu - blike Kine. 1949. prosinac po prvi Mao Ce Tung put napušta Kinu i od - lazi u Moskvu. U So - vjetskom savezu osta - je tri mjeseca. njem planu i laganim okretanjima lica gangstera kojima možda je riječ o nečem drugom, ne utjecaju, već zajed- 19 Tony Rayns, “The Sandwich usmjerava našu pažnju. ničkoj stilističkoj težnji koja je odvela kineske filmske Man: Between Taiwan and the Mainland, Between the Real Čini se kako je trend dugog kadra u tajvanskom fil- autore u samostalno istraživanje mogućnosti ove vrste and the Surreal: Tony Rayns mu, zajedno s nepomičnom kamerom, potaknuo film- slike. Nakon što su autori počeli koristiti teleobjektive, Talks to Hou Xiaoxian”, Monthly ske autore na njegovanje vještina koje su gotovo nestale planimetrijska se slika možda pojavila kao kompozicij- Film Bulletin 653 (lipanj 1988.) na Zapadu. Ali, što je sve ove redatelje uopće nagnalo na sko sredstvo. Ovo daje naslutiti da postoji prilično ogra- usvajanje dugog kadra? Presudilo je vjerojatno nekoliko ničen broj osnovnih sistema snimanja i postavljanja faktora. Dugi kadrovi snimani iz udaljenosti smanjuju scene i da se oni ponovno otkrivaju i prerađuju u različi- troškove snimanja: pažljivim uvježbavanjem troši se tim razdobljima filmske povijesti. manje filmske vrpce – na kojoj se moralo štedjeti u nis- Naš treći primjer nudi još jedan način sagledava kobudžetnim filmovima ‘80-ih, no također smanjuju nja transkulturalnih stilističkih srodnosti. Nema sum pritisak na glumce amatere: Hou je priznao kako je duge nje da nije bilo nikakvog utjecaja, direktnog ili indirekt- kadrove snimane iz udaljenosti u filmu Dečki iz Fengku- nog, europskih “redatelja dubinski kompozicija” iz dru- eia (Feng gui lai de ren, 1983) upotrebljavao upravo iz ovog gog desetljeća 20. stoljeća na Hou Hsiao-hsiena i njego- udi širom svijeta razloga.19 Možda je, osim toga, ovaj stil razvijen i kao nave kolege. Dogodilo se jednostavno da su tajvanski film- raspravljaju hoće li čin odvajanja novog tajvanskog filma od komercijalne ski autori, krenuvši iz iste točke – statičnog dugog kadra Lj izbiti treći svjetski rat. Mo- konkurencije. (Jedan moj prijatelj voli kazati kako su ta- – otkrili zajedničke karakteristike medija: trapezoidni ramo biti psihički spremni i jvanski “art filmovi” sve ono što hongkonški nisu – po- prostor radnje te mogućnosti koje pruža zaklanjanje/ na to pitanje te ga pomno lagani, profinjeni i sugestivni.) In sum, izvori ove estetike otkrivanje. Otkrili su, mogli bismo to tako reći, slična analizirati. Čvrsto smo nesumnjivo su lokalni, ali njezin krajnji vizualni oblik rješenja zajedničkog problema: kako usmjeravati paž opredijeljeni za mir, a pro- djeluje transkulturalno. Jednom kada filmski autor poč nju gledatelja unutar statičnog kadra snimanog iz uda tiv rata. Ipak, ako imperija- ne upotrebljavati dugi kadar kao svoje izražajno sred- ljenosti? Naravno, njihovi razlozi usvajanja statičnog listi nastoje započeti još je- stvo, optička ograničenja filmskog prikaza čine preciz- dugog kadra razlikuju se od onih Bauera i njegovih su dan rat, ne smijemo ga se nu mizanscenu značajnim načinom razvijanja drama- vremenika, ali nakon što su krenuli tim putem, vizualni bojati. Naš stav u vezi tog turgije scene, a nakon što autor uvidi bogate mogućnos- je trapezoid objema grupama postavio jednaka ograni- pitanja jednak je našem stavu o bilo kakvom nemi- ti takve mizanscene, ona postaje cilj kojem vrijedi težiti čenja i otvorio jednake mogućnosti. ru; prvo, mi smo protiv nje- – nije više, dakle, riječ o nusproizvodu ili ograničenju, Kako najbolje možemo razumjeti ove povijesne ga; drugo, ne bojimo ga se. već o izvoru istančanosti i napetosti, iznenađenja i dru- čimbenike na apstraktniji način? Nisam ih htio povezi- Prvi svjetski rat pratilo je gih umjetničkih efekata. vati s apstraktnom teorijskom doktrinom (hibridnost, rođenje Sovjetskog saveza Kineski film ‘80-ih i ‘90-ih pokazuje, dakle, tri kreolizacija, globalizacija), već ih proučiti induktivno, s 200 milijuna stanovnika. glavna načina na koja su međunarodni trendovi u stanju od dna prema vrhu, stvarajući koncepte prema ponavl- Drugi svjetski rat pratio je oblikovati nacionalno filmsko naslijeđe. Kao prvo, tu su janjima koja primjećujem. Rezultat možda iznenađuje. uspon socijalističkih tabora filmske konvencije vidljive u, primjerice, utjecaju me Nije baš sve što je zanimljivo u filmovima određene kul- s miješanim stanovništvom đunarodnih normi kontinuiteta na komercijalni film ture kulturalno specifično, niti specifično kulturalno! od 900 milijuna. Ako impe- Hong Konga. Upečatljivost ove kinematografije pod- Da se izrazim manje paradoksalno, pozabavimo li se na- rijalisti i dalje nastoje za- sjeća nas da prihvaćanje utjecaja ne znači pasivnost; činima na koji se filmovi stvaraju, možda ćemo biti po- podjenuti treći svjetski rat, sigurno je da će još nekoli- umjetnici uzimaju ono što im je dostupno, i potom to is- nukani proučiti transkulturalne procese, dijeljenje um- ko stotina milijuna ljudi to mijenjaju, čineći ga osobnim, pokoravajući ga vlasti- jetničkih odluka i stilističkih normi, bilo putem utjecaja prijeći na socijalizam te vi- tim umjetničkim konceptima. Hongkonška verzija inili kroz zajedničku polazišnu točku, oblikovanu umjet- še neće ostati mnogo pro- tenziviranog kontinuiteta nije tek kopija holivudske – ničkim naslijeđem ili osobinama samog medija. stora za imperijaliste. zapravo, možemo je smatrati intenziviranim intenzite- Ne želim reći kako kultura ne igra nikakvu ulogu Također je izvjesno da će se tom, “holivudskijim od samog Hollywooda”. u određenju stila ili pak u konkretnim prostornim teh- cijela imperijalistička Na drugoj razini, možda je i planimetrijska slika nikama na koje sam se usredotočio. Želim samo reći da struktura urušiti iznutra. europskog “art filma” donekle utjecala na filmske auto- kultura radi s onim što joj je dano, a to su: navike i — “O ispravnom rješavanju re u kontinentalnoj Kini, prikazivanjem na Pekinškoj mogućnosti koje nudi umjetnička praksa, a koje potječu proturječja među ljudima” (27. veljače 1957) filmskoj akademiji ili cirkuliranjem videovrpci. Ali, iz nacionalnih ili međunarodnih izvora; predrasude i 58 granice ljudske percepcije; kvalitete i ograničenja samog medija u kojem umjetnici rade. Ove datosti nisu tek sirovina koju će kultura u potpunosti apsorbirati. One ostavljaju ključne tragove u samoj teksturi umjet- ničkog djela – poput nepravilnog zareza tinte, kakvog ostavlja jedna vrsta kista u kineskom slikarstvu. Jedan od zadataka poetike, kako je ja shvaćam, jest usmjeriti našu pozornost na ove teksture, na razotkrivanje i istra- živanje razine filmskog umijeća koja prelazi lokalne granice. Kultura nas, osim što nas razdvaja, i spaja. Kineska kinematografija, postavši predvodnicom svjetskog filmskog stvaralaštva, duguje svoju snagu ne samo nacionalnom i međunarodnom naslijeđu, nego i snazi samog filma u rukama kreativnih umjetnika. Uspjesi kineskog filmskog stvaralaštva podsjećaju nas na mnogostruku Očekivanja (red. Edward Yang, 1982, drugi segment omnibusa U naše vrijeme / Guang yin de gu shi) moć filma: umjetnosti koja je duboko povezana s dina- mikom lokalne kulture, a istovremeno kadra dirnuti i zadiviti sve koji znaju gledati.

Tekst je preuzet iz Sheldon H. Lu i Emilie Yueh-yu Yeh, ur., Chinese-Language Film: Historiography, Poetics, Politics / s eeengleskog prevela(Honolulu, HI: University of Hawai’i Press, 2005) / s engleskog prevela Kristina Saywell

Zastrašivači (Kong bu fen zih, red. EdwardYang, 1986)

Bordwell, David Transkulturalni prostori: prilozi poetici kineskog ∫lma

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 59 veljača 1950. i Josif Mao Ce Tung Staljin u Moskvi po - tpisali su kinesko ∞ sovjetski pakt o prija - teljstvu, savezništvu i međusobnoj pomoći. 9. svibnja 1950. Švedska je prva od za - padnih nekomunistič kih zemalja uspostavi - la službene diplomat - ske odnose s NR Kinom.

Chow, Rey

“Žena”, fetiš, partikularizam: artikuliranje kineskog ∫lma s međukulturalnom problematikom “Žena” kao roba i fetiš: nekoliko zapažanja o kineskom filmu remda je proizveden prije tričetvrt stoljeća, film Božica (Shennü, 1934) Wua Yongganga ostaje jedan od najupečatljivijih prikaza “žene” u kineskoj filmskoj povijesti. Ta činjenica često se pripisuje sociološki značajnoj temi prostitucije. Kako piše filmski povjesničar Paul Clark,P ovaj film “bio je možda prvi u svijetu koji se pro- stitucijom bavio izravno i bez moralizirajućih prizvuka, kao zanimanjem kojim su žene zarađivale za život”.01 Film pripovijeda o mladoj ženi, samohranoj majci koja podiže sina prostituirajući se. Prisiljena je stupiti u seksualne odnose sa zlikovcem, koji joj potom postaje svodnik i od nje iznuđuje novac kojim hrani svoju ovisnost o kocki. Ona želi pružiti sinu primjereno obrazovanje, no zbog njezine profesije izbacuju ga iz škole. Po- tom se odluči s njime odseliti u drugo mjesto, no tada otkrije da joj je svodnik oteo svu ušteđevinu. Sukobivši se sa svojim odurnim mučiteljem, nehotice ga ubija, zbog čega je osuđena na dvanaest godina zatvora. Ondje je posjećuje dobronamjerni ravnatelj škole koju pohađa njezin sin, i obećava joj da će sina dostojno odgojiti. Ne želeći da sinovljevu budućnost ukalja njezina reputaci- Chow, Rey 02 ja, ona moli ravnatelja da mu kaže da je mrtva. I dok su sociološke konotacije prostitucije nedvoj- bene, čini se da Shennü istovremeno uspijeva nadići “Žena”, fetiš, partikularizam: strogo određenu iskustvenu dimenziju kontroliranom uporabom svojstava filmskog jezika, uporabom koju artikuliranje kineskog ∫lma s sam u prethodnoj analizi istaknula kao svjesno stilizira- ni minimalizam. Natuknula sam također da uloga pro- međukulturalnom problematikom stitutke, koju glumica Ruan Lingyu03 iznimno uvjerljivo utjelovljuje, priziva kako marksističko, tako i frojdovsko značenje pojma “fetiš”, pojma koji su teoretičari prigrlili putem europskih antropoloških izvještaja o neeurop- Napomena skim kulturalnim praksama.04 Cilj je ovoga teksta dublje Riječ “žena” namjerno rabim u jednini. Kao što će istražiti značenje potonje perspektive, da bi se ukazalo pokazati tekst, moje zanimanje za pitanje žene veže se na to kako pitanje “žene” na kineskom filmu sudjeluje u uz njezin reprezentacijski status na ∫lmu, status koji širem teorijskom diskursu o ženskosti i medijatiziranoj ovisi o ženskoj iskustvenoj društvenoj egzistenciji, no na vizualnosti. nju se ne može u potpunosti svesti. “Ženom” ću pokuša- U svojoj slavnoj analizi fetišizma robe s početka ti opisati određenu vrstu reprezentacijskog pozicionira Kapitala, Marx iznosi utjecajan konceptualni okvir za nja ∞ mogli bismo to nazvati znakom, simbolom, ili razmišljanje o nehumanom načinu na koji kapital pri- vrstom partikularizma ∞ koji se, u određenim povijesnim svaja ljudski rad. Premda je njihov doprinos neophodan trenucima, može vezati uz stvarne žene, no na koji pravo u proizvodnji robe, piše Marx, radnicima je u pravilu mogu polagati i drugi identiteti. uskraćen profit dobiven prodajom te robe, koji služi bo- 62 gaćenju kapitalista. Marx upozorava da je privlačan, na 01 Paul Clark, “Chinese Cinema noj formi sa spektakularnim i glamuroznim učinkom. Da se izgled prirodan izgled robe tek varljiva i zapravo lažna Enters the 1990s”, u William A. izrazimo i Marxovim i Freudovim jezikom, problem Joseph, ur., China Briefing. površina koja protuslovi stvarnosti rada uloženog u pro- (Boulder: Westview Press, filmske reprezentacije “žene” jest problem prikaza izvodnju. Pozivajući se na fetišizam da bi opisao robu, 1992); str. 125-47. “pošasti” i “zala” modernoga života (poput prostitucije) Marx je htio skrenuti pozornost (zbog vlastite prikrive- 02 Za pronicljivo tumačenje uz u mediju u kojem žene, čak i kad predstavljaju ranjivost, mnoštvo relevantnih povije- nosti) na mistificirane ideološke, ali i ekonomske proce- snih informacija o ideološkim opresiju, majčinsku samopožrtvovnost ili politički ot- 07 se kapitalističke eksploatacije. pitanjima koja strukturiraju por, prvenstveno moraju izgledati kao utrživa roba. Lik prostitutke otežava Marxovu klasičnu analizu proizvodnju i recepciju ovog fil- Kao što kaže Kristine Harris pišući o Shennü: ma, vidi Kristine Harris, ‘The jer u prvi plan smješta dimenziju seksualnosti. Ako roba Goddess: Fallen Woman of predstavlja otuđenje ljudskog rada u industrijalizira- Shanghai’, u Chris Berry, ur., S jedne je strane Ruan [Lingyu] i sama bila majka i nom društvu, prostitutka, koja je istovremeno radnica, Chinese Films in Focus: 25 New priznanje je stekla filmskim ulogama tragičnih žena, Takes. (London: British Film In- ali i roba, na neki način postaje paradigmatski primjer stitute, 2003); str. 111-19. patnica [...] Ovaj element zvjezdane persone Ruan komodificiranog fetiša u ljudskom obliku. Prostitutkin osje 03 Za studiju glumičinog života i dobro se pretočio u Božicu i pridobio naklonost za ćaj otuđenja neprijeporan je: iako nudi rad i promovira djela vidi Richard J. Meyer, Ru- ovu usamljenu ženu koja se trsi očuvati majčinsku an Ling-yu: The Goddess of se kao vrsta robe koju društvo traži, ona je osuđena na Shanghai (s DVD-om Božice), vrlinu. S druge strane, imidž glumica bio je iznimno vječni sram i život na najnižim stepenicama društvene (Hong Kong: Hong Kong Uni- komodificiran, pa su na ovom vrhuncu njezine kari ljestvice. versity Press, 2005). jere slike Ruan krasile reklame za parfem, sapun i 04 Za to kako Marx i Freud pišu o Istovremeno, kao što sugerira Freud u svojoj vrlo fetišizmu vidi prvi dio 1. knjige, druge potrošačke proizvode. Ove slike dobro su se različitoj, no jednako upečatljivoj teoriji o fetišizmu, fe- poglavlje “Commodities” u: uklapale u popularnu ideju da su ženske glumačke zvi- tiš bismo mogli smatrati artificijelnim skladištem sek Karl Marx, Capital: A Critique of jezde, poput prostitutki, roba javno izložena za konzuma- Political Economy, ur. Frederick sualnosti koju takozvano civilizirano društvo nije u Engels, prev. Samuel Moore i ciju – zbog čega je Ruan djelovala još uvjerljivije u 08 stanju priznati kao svoju i mora je preusmjeriti. U froj Edward Aveling, redaktura Er- ulozi boginje (Harris 2003: 1 , moj kurziv). dovskom smislu, fetiš nije toliko moralno problemati- nest Untermann (New York: Modern Library, 1906); str. 41- čan jer je varljiv, površinski fenomen (kakvim ga smatra 96; Sigmund Freud, “Fetish- Ne iznenađuje da u filmovima proizvedenima u Marx), već je taktika preživljavanja, sastavljena od dvoj ism”, u: The Standard Edition, Narodnoj Republici Kini na vrhuncu komunističke orto- nih psihičkih procesa odricanja i preusmjeravanja neiz- vol. 21, prev. i ur. James Strachey doksije “žena” nije zauzimala privilegirano reprezenta- (London: Hogarth, 1961. [1927.] ); govorljivih žudnji. Fetišističke konotacije ovih psihičkih str. 149-57.; Sigmund Freud, cijsko mjesto, koje je pak bilo namijenjeno nižim klasa- procesa razvidne su i u filmu Shennü: premda društvo “Splitting of the Ego in the De- ma, poput seljaštva, radništva i vojske. Mnogi feminis- prezre i kažnjava prostitutku zbog vrste seksualnosti fensive Process”, u: The Standard tički književni i filmski kritičari/kritičarke ističu kako je Edition, vol. 23, prev. i ur. James koju utjelovljuje, upravo je utjelovljenje zabranjenih Strachey (London: Hogarth, u socijalističkom kineskom filmu postojala tendencija želja ono što opčinjava moderno gledateljstvo. Stoga, 1964. [1938.-40.] ); str. 273-78., potiskivanja rodne specifičnosti ženskog djelovanja, pa premda se filmska priča razvija tako da govori kako je kao i dio “Unsuitable Substitu- su neslaganja i tenzije između muškaraca i žena postale tes for the Sexual Object – Fetis- nesretan i bijedan život te žene, kamera istovremeno hism” u: Sigmund Freud, trajno nevidljive ili su obezvrijeđene pod pokrovom 09 daje sve od sebe da je prikaže kao fizički privlačan objekt “Three Essays on the Theory of bezrodne kolektivnosti. Kako objašnjava Shuqin Cui, (čak i kad je osiromašena i ojađena), s njezinih bezbroj Sexuality”, u: The Standard Edi- tion, vol. 7, prev. i ur. James Stra- zavodljivih osmijeha, modernih frizura i šminkom, lije- chey (London: Hogarth, 1953. Ustaljeni obrazac [socijalističke] filmske priče složen po oblikovanim rukama i nogama (koje otkrivaju dra- [1905.] ); str. 153-55. je na sljedeći način: između proletarijata i korumpi žesni qipaoi), i kroz šarmantne pokrete pušenja i držanja 05 Ovi fetišizirani detalji ženstve- ranih gospodara izbija sukob, pa idealizirani lik stiže 05 nosti svjesno su rekonstruirani i cigarete. naglašeni u hongkonškom fil- na čelo siromašnih i vodi ih do pobjede protiv boga Shennü je, dakako, tek jedan od velikog broja filmo- mu Ruan Lingyu (Yuen Ling-yuk, tih. Ako se odnos između junaka i njegovih sljedbe va iz 1930-ih koji u žarište interesa smješta žene, 06 no 1992) Stanleyja Kwana. nika iz radničke klase nađe u slijepoj ulici, rješenje 06 Među drugim su značajnijim središnja pozicija koju predaje prostitutki na jedinstven primjerima iz 1930-ih Igračkice krize proizvest će neka pozadinska sila, bilo da je riječ način naglašava epistemičku kontradikciju koja prati sta- (Xiao wanyi, 1933), Kraljica spor- o kakvom političkom događaju ili trenutačnim poli tus “žene” na filmu. Ta kontradikcija, možda svojstvenija ta (Tiyu huanghou, 1934) i Velika tičkim djelatnostima Komunističke partije Kine, koji cesta (Dalu, 1934), svi redatelja medijima koji se služe vizualnošću, sastoji se u tome da Suna Yua, i Nove žene (Xin će se pobrinuti da junak trijumfira i da se borba prole 10 se “uniženi” ili sramotni subjekti ili teme prikazuju u kultural- nüxing, 1935) Caija Chushenga. tarijata uspješno nastavi.

Chow, Rey “Žena”, fetiš, partikularizam: artikuliranje kineskog ∫lma s međukulturalnom problematikom UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 63 27. lipnja 1950. SAD-a Predsjednik - nare Harry S. Truman dio je slanje 7. flote u tjesnac kako Tajvanski od bi “zaštitio Tajvan komunističkih snaga”. Za povijesno proučavanje fil- Još donedavna, do kasnih 1970-ih i ranih 1980-ih, mova iz ovog razdoblja vidi Lai- kad su u filmovima glumile poznate, prekrasne glumice kwan Pang, Building a New Chi- na in Cinema: The Chinese Left- poput Liu Xiaoqing, Joan Chen (Chen Chong), Pan wing Cinema Movement 1932– Hong i drugih, reprezentacijski fokus puno je manje bio 1937. (Lanham, MD: Rowman & na ženstvenosti kao takvoj, koliko je bio usmjeren na Littlefield, 2002); posebice str. 113-35. i 141-64., za rasprave o us- konstruktivne uloge koje su žene mogle imati u svojem ponu kulture zvijezda u Šangaju povijesnom okruženju. 1930-ih i o tome kako su ženske Premda se ovakva uporaba ženskih likova u kojoj likove, uključujući one koje su igrale ženske zvijezde poput Ai su naratološki potčinjene drugim društvenim odnosi- Xia, Hu Die i Ruan Lingyu ma danas smatra zastarjelom, svejedno služi kao za- (muški) redatelji rabili u svrhu nimljiv povijesni primjer vrste umjetničkog pokušaja, u formiranja intelektualno ljevi- čarske politike. Za prikaz veze nekapitalističkom režimu, da se razriješi epistemičko između rodnih odnosa i filmske proturječje (predstavljanja uniženosti putem glamuri- reprezentacije u kineskom fil- zacije) koje je pratilo status “žene” koji sam upravo opi- mu do kasnih 1940-ih vidjeti Shuqin Cui, Women through the sala. Slijedeći logiku marksističke kritike fetišizma robe, Lens: Gender and Nation in a Cen- reprezentacijski proces specifičan za komunističke um- tury of Chinese Cinema. (Hono- jetničke prakse specijalizira se u nečemu što bismo mo- lulu: University of Hawaii Press, 2003); posebice str. 15-18. za ra- gli nazvati defetišizacijom. Stoga, dok fetišizam u pravi- spravu o Shennü). lu nekoga ili nešto pretvara u objekt (poput robe) čija 07 Kulturalnu povijest povezano- mistična privlačnost leži u njegovoj naizgled činjenič- sti urbanog moderniteta i ranog filma kontinentalne Kine de- noj prirodnosti, komunistički filmovi, u skladu sa taljno proučava Zhen Zhang u smjernicama koje su postavili raniji maoistički klasici An Amorous History of the Silver poput filmova Sjedokosa djevojka (Bai mao nü, Wang Bin i Screen: Shanghai Cinema, 1896–1937 (Chicago University of Shui Hua, 1950) i Crveni ženski odred (Hongse niangzi jun, Chicago Press, 2005). Za infor- Xie Jin, 1961), teže radije prikazati žene kao subjekte s mativni prikaz prvog vala indu- vlastitom voljom i glasom – čak i kad su isti preusmjere- strije zabave i institucionalnog restrukturiranja kinematografi- ni i reintegrirani u tkivo društva i zajednice. Umjesto je kontinentalne Kine od sredi- spektakla i glamura (čiji učinak ovisi o komercijalnoj ne 1920-ih do ranih 1930-ih, vidi diskurzivnoj mreži različitih medija)11 ovi filmovi nude Ying Zhu, Chinese Cinema during the Era of Reform: The Ingenu- pripovijesti o klasnoj revoluciji i društvenom pomlađi ity of the System (Westport, CT: vanju koje su svrhovite za zajednicu, pri čemu pojedina Praeger, 2003); str. 175-209. Za osoba (žena ili muškarac) ne može biti objektivizirana u studiju (komercijalno) medija- tizirane evolucije specifične vr- neovisan ili samostojan entitet. Ako se ovim filmovima ste ženskog lika u razdoblju ni- išta fetišizira, onda je to sama Komunistička partija. jemog filma vidjeti Weihong Tijekom paralelnog razdoblja (dva do tri desetlje Bao, “From Pearl White to White Rose Woo: Tracing the ća nakon Drugog svjetskog rata) izvan kontinentalne Vernacular Body of Nüxia in Kine kinematografske smjernice bile su bitno drugačije. Chinese Silent Cinema, Premda se velik dio istraživanja o filmovima proizvede- 1927-1931”, u: camera obscura, 60, 2005; str. 193-231. nima u važnim centrima poput Tajvana i Hong Konga 08 Vidi također Pang (2002: 155-58) pokreće tek sad, može se općenito tvrditi da su mnogi za opis kako su ženske zvijezde od spomenutih filmova, bez obzira na žanr, produljivali poput Hu Die bile popularno rabljene za promidžbu proizvo- – i intenzivirali – fetišizaciju “žene”, strategiju koja je da poput cigareta i kozmetike. bez sumnja začeta u matičnoj kineskoj kinematografiji 09 Yue Meng i Jinhua Dai, Fuchu li- nijemog razdoblja. U 1950-ima, 1960-ima i 1970-ima shi dibiao (Zhengzhou: Henan renmin chuubanshe, 1989); Yue plodna produkcija filmskih studija poput Guoliana i Božica (Shennü, red. Wu Yonggang 1934) Meng, “Female Images and Na- Centrala (Zhongying) na Tajvanu i Cathaya (Guotai), 64 Shaw Brothersa (Shaoshi xiongdi) i Golden Harvesta tional Myth”, u: Tani E. Barlow , do filma Život o koncu (Bian zou bian chang, 1991) kritizi- (Jiahe), te ljevičarskih Fenghuanga i Changchenga u ur., Gender Politics in Modern rali su komunističku indoktrinaciju i pokušavali redefi- China (Durham: Duke Universi- Hong Kongu (koji su svi proizvodili većinom filmove na ty Press, 1993); str. 118-36. nirati temelje kineske kulture. Dok se u Chenovim pri- mandarinskom govornom standardu); kao i manjih 10 Cui, Shuqin, Women through the čama često pojavljuju subverzivni likovi poput seljaka, kuća kao što su Kong Ngee (Guang Yi), Ling Kwong Lens (2003: 52). nijeme djece, društvenih otpadnika (muškog spola) ili 11 U Kini su i tijekom ortodoksne (Ling Guang), Hing Fat (Xing Fa), Kin Sing (Jian Cheng) socijalističke ere od 1950-ih do nepoznati predjeli, žene se pojavljuju rijetko, a kad se i i brojnih drugih u Hong Kongu koje su proizvodile fil- 1970-ih postojali različiti mediji pojave, u pravilu su žrtvovane. Smještajući žene u ovu move na kantonskom dijalektu, doprinijela je raznoli- (poput radija, filma, postera, ba- nepostojeću ili nestajuću poziciju (gdje ultimativno po- leta, glazbenih kompozicija, kosti vladajućeg poretka komercijalnih medija (među stripova i sl.), no ideološki efekti staju nevidljive), može se činiti, vjerujem, da im Chen kojima su bili radio, televizija, dnevni tisak sa svojom koje su proizvodili bitno su se pridaje značaj nečega što je onkraj ovoga svijeta (pa sto- rubrikom filmskih vijesti, zabavni časopisi, tabloidi i sli- razlikovali od onih komerci- ga i onoga što tek ima doći). Sukladno Chenovim filo- jalnih tajvanskih i hongkonških kovni kalendari), koji su surađivali na objektivizaciji medija. zofskim i književnim sklonostima, “žena” naizgled “žene”. 12 Za promišljenu i informativnu predstavlja vrstu razlike koja može biti tek prizvana, no Drugim riječima, izvan kontinentalne Kine, iz- raspravu, vidi primjerice Ping- nikad izravno ili konkretno prikazana. (Međutim, od fil- kwan Leung, “Urban Cinema nimno vidljiv znak “žene” u kineskoj filmskoj industriji and the Cultural Identity of ma Zbogom, moja konkubino (Bawang bieji, 1993) Chen je bio je neodvojivi dio procesa kapitalističke urbanizacije. Hong Kong”, u: Poshek Fu i Da- nedvojbeno odbacio ovaj komercijalno neisplativ U filmovima ova urbanizacija nije bila tematizirana tek vid Desser, ur., The Cinema of pristup ženskosti). Hong Kong; History, Arts, Identi- kao narativna pozadina (mnogi mandarinski i kanton- ty (Cambridge: Cambridge Uni- Za razliku od njega, Zhang se dosljedno služio ski filmovi iz ovog razdoblja pripovijedaju o urbanim versity Press, 2001); str. 227-51. pragmatičnijom – i popularnijom – metodom. U njego- srednjim i nižim srednjim klasama), već je bila ključna u 13 O prošlih nekoliko desetljeća vim ranijim radovima poput filmova Crvena raž (Hong tajvanske kinematografije pišu strukturiranju medijatiziranih sklopova koji su se sve Ruxiu Chen u Taiwan xin diany- gaoliang, 1987.), Judou (1990), Podignite crvenu svjetiljku 12 brže širili i preklapali. U ovom slučaju, radije no da se ing de lishi wenhua jingyan, prev. (Dahong denglong gaogao gua, 1991), i Šangajska trijada potrude defetišizirati “ženu” kao što je bio slučaj u Na- i ur. Luo Pocheng (Taipei: (Yao a yao, yao dao waipo qiao, 1995), “žena” je bez izu- Wanxiang tushu, 200); June Yip rodnoj Republici, došlo je do obrata eksponencijalnog u Envisioning Taiwan: Fiction, zetka locus spektakularnog kinematografskog ekshibici- ubrzanja ove fetišizacije; kako na ekranu, tako i izvan Cinema, and the Nation in the onizma. Ženske priče, uključujući fizička zlostavljanja i njega. Shodno tomu, u ovom razdoblju pojavio se velik Cultural Imaginary (Durham i nevolje koje trpe, u Zhangovim su rukama sredstvo pri- London: Duke University Press, broj glumica savršenog izgleda koje su na Tajvanu i u 2004); Emilie Yueh-Yu Yeh i kazivanja kako veličanstvenih, tako i barbarskih aspeka- Hong Kongu postale općepoznate ikone. Moderna lica i Darrell William Davis u Taiwan ta kineske kulture. Za razliku od ranijeg Chena, Zhang tijela glumica Li Lihue, Bai Yan, Hong Xiannü, Fang Film Directors: A Treasure Island ne idealizira ženu do točke da je čini nevidljivom i (New York: Columbia Universi- Yanfen, Le Di, Lin Dai, You Min, Ge Lan, Ye Feng, Lin ty Press, 2005). Studije o različi- bestjelesnom; umjesto toga se usavršio u instrumentali- Cui, Ling Bo, Li Jing, Jiang Qing, Hu Yanni, He Lili, Qin tim povijesnim razdobljima i zaciji žene kao privlačnog scenskog rekvizita. U raskoš- Ping, Zheng Peipei, Tang Baoyun, Zhang Meiyao, Wang tematici hongkonške kinema- nim vizualnim i tjelesnim kvalitetama najčešće mlade tografije donose, primjerice, Mochou, Zhen Zhen, Jie Ling, Nan Hong, Lin Feng, Bai Stephen Teo u Hong Kong Cine- žene, Zhang je pronašao senzacionalan način pripovije- Luming, Ding Ying, Chen Baozhu, Xiao Fangfang, Feng ma: The Extra Dimensions (Lon- danja – i prodavanja – kineskih priča čitavomu svijetu. Baobao, Lin Qingxije, Hu Yinmeng, Mei Yanfang i nji- don: British Film Institute, Zhangov uspjeh, drugim riječima, temelji se na 1997); Muyun Yu u Xianggang hovih suvremenica odonda nastavaju lokalne mitove i dianying shihua, vols. 1–5 (Hong ponovnom otkriću konvencija fetišizma koji je bio evi- 13 legende, i nostalgične izlete u prošlost. Kong: Ciwenhua tang, 1996, dentan u ranoj kineskoj kinematografiji, potpuno se ra- Sredinom 1980-ih, kad su svjetski poznati redatelji 1997, 1998, 2000, 2001; Feng Luo zvio u tajvanskim i hongkonškim filmovima poslije- u Shengshi bianyuan: Xianggang pete generacije redatelja Narodne Republike Kine po- dianying de xingbie, teji yu jiuqi ratnih godina, a u vrijeme komunističke ortodoksije bio put Chena Kaigea i Zhanga Yimoua odlučili radikalizi- zhengzhi (Hong Kong: Oxford je privremeno odložen i preusmjeren u “politički ko- rati kinesku kinematografiju sistematično se otrgnuvši University Press, 2002); Poshek rektnu” struju. Uistinu, kao i u slučaju Božice, ono što je Fu u Between Shanghai and Hong konvencijama vlastitih prethodnika, “žena” je opet po- Kong: The Politics of Chinese Cin- Zhang stvorio – i osnažio – filmski je stil koji iskorištava stala istaknuto (pa i kontroverzno) mjesto reprezentaci- emas (Stanford: Stanford Uni- upravo epistemičku kontradikciju koju sam spomenula, je. Pristupi ove dvojice redatelja, kao što sam već tvrdila versity Press, 2003); vidjeti tako- gdje su materijalno siromaštvo i društvena opresija u đer neke od eseja kod Esther M. u svojim tekstovima, prilično su različiti. Počevši s fil- K. Cheung i Yiu-wai Chu, ur., u: pravilu dramatizirani kroz neodoljivo privlačne boje, mom Žuta zemlja (Huang tudi, 1984), svi Chenovi radovi Between Home and World: A kostime, arhitektonske kutove i vizualni dizajn. Najvaž-

Chow, Rey “Žena”, fetiš, partikularizam: artikuliranje kineskog ∫lma s međukulturalnom problematikom UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 65 listopad 1950. Nakon savezničkog u Sjevernu prodora i približavanja Koreju rijeci Jalu (kinesko-ko - granica), NR Ki - rejska - na intervenira u Korej skom ratu. Kineska in - tervencija promijenit će tok ratovanja i u konačnici dovesti do potpisivanja primirja u srpnju 1953. g. kojim rat. je završio Korejski 7. listopada 1950. oslobodilač Narodna ka vojska NR Kine po - razila je tibetanske - dinice i osvojila Tibet koji je stavljen pod ki - i in - nesku kontrolu korporiran u NR Kinu. Reader in Hong Kong Cinema nije od svega, ispreplitanjem fokalizacije na ženskoj pat- (Hong Kong: Oxford University nji s naprednim tehnologijama filmske fotografije i Press, 2004). 14 Faye Wong i Kelly Chan Wai- montaže Zhang je mjesto “žene” u matičnoj kinemato- lum su profesionalne pjevačice, grafiji iznova obdario nezatomljivom moći objektiviza- no glumile su i u nekoliko cije, potpuno odgovarajući kako komercijalnim, tako i li- filmova. 15 Kao alternativu neki su bidinalnim nagnućima postmodernog globalizma, s kritičari/-ke pažnju radije odlu- njegovom sklonošću prema sjajnim ambalažama. Pod čili usmjeriti na redateljice, nji- njegovom redateljskom palicom glumice poput Gong Li hove filmove i njihova viđenja žena. Vidjeti, primjerice, Chris i Zhang Ziyi postale su boginje velikih ekrana, sa svim Berry, ur., “Special Issue on Chi- svjetovnim (komodificirajućim), kao i religioznim ko- nese Women Directors”, camera notacijama kineskog pojma shennü. Zajedno sa svojim obscura, 18, 1988.; Lu Le, Xi Nana, Zhang Zhenqin, ur., Caozong suvremenicama kao što su Maggie Cheung Man-yuk yinmu de nüxing: Zhongguo (Zhang Manyu), Carina Lau Kar-ling (Liu Jialing), Faye nüdaoyan (Changchun: Beifang Wong (Wang Fei), Kelly Chan Wai-lum (Chen Huilin), funü ertong chubanshe, 1989); Elaine Yee Lin Ho, “Women on Sammi Cheng Sau-man (Zheng Xiuwen), Michelle Ye- the Edges of Hong Kong Moder- oh (Yang Ziqiong), Michele Reis (Li Jiaxin), Shu Qi, nity: The Films of Ann Hui”, u: Zhou Xun, Zhao Wei i drugima, ove filmske boginje uz- Mayfair Mei Hui Yang, ur., Spac- es of their Own: Women’s Public digle su fetišizirani status “kineske žene” do nove razi- 14 Sphere in Transnational China ne razmetanja u carstvu međunarodnih medija. (Minneapolis: University of U ovom trenutku možda se čini da bi uobičajenu Minnesota Press, 1999); str. 162- 87; Patricia Brett Erens, “The marksističku kritiku fetišizma robe trebalo odbaciti u Film Work of Ann Hui”, u: korist tipa kulturalne analize usklađenije s nijansiranim Poshek Fu i David Desser, ur., kateksama (uključujući kritičke i akademske katekse) The Cinema of Hong Kong; Histo- ry, Arts, Identity (Cambridge: proizašlih iz komodifikacije i fetišizacije “žene” na fil- Cambridge University Press, mu. Je li to uistinu tako? Da bih istražila ovu tvrdnju, 2001); str. 176-95; Cui (2003.: 169- smjestit ću kinesku kinematografiju unutar teorijskog 238); Ching Yau, Filming Mar- gins: Tang Shu Shuen, A Forgotten konteksta feminističke kontroverze oko “žene” i Hong Kong Woman Film Director vizualnosti. (Hong Kong: Hong Kong Uni- versity Press, 2004); Lingzhen Wang, “The Female Cinematic Anglofona feministička filmska teorija i moralna Imaginary: History, Subjectivi- superiornost partikularizma ty, and Ma Xiaoying’s Gone Is the U području filmske teorije, jedan od ključnih One Who Held Me Dearest in the World”, Chung Wai Literary događaja kritika je koju su 1970-ih i 1980-ih kolektivno Monthly, 34: 11, 2006.; str. 28-52. iznijele feministkinje angloameričkog svijeta, kritika 16 Nije se samo Mulvey bavila teo- uobičajenih načina objektivizacije “žene” na filmu. U retiziranjem narativnosti u filmu. Među njezinim kolegama godinama koje su slijedile, rijetki autori koji su pisali o bili su znanstvenici Jean-Louis pitanju žene na filmu mogli su zaobići tu kritiku. U tom Baudry, Christian Metz, smislu nisu iznimka ni oni/one koji se bave izučava Stephen Heath i Paul Willemen – svaki od njih pojedinačno ba- njem žena i rodne politike u relativno novom području vio se filmskom pričom u istom kineske kinematografije: bez obzira na to priznaju li ot- razdoblju, no Mulvey je bila ta voreno autori/-ice utjecaj anglofone feminističke teorije koja je postavila pitanje seksualne politike. filma ili ne, i oni su krajnje skeptični spram filmskih prikaza žena, pogotovo iz vizure muških redatelja.15 17 Za prikaz koji Mulveyin ogled Rad britanske kritičarke Laure Mulvey još uvijek smješta u povijesni kontekst Ujedinjenog Kraljevstva u 1960- je u ovom pogledu od ključne važnosti. U svom slavnom Božica (Shennü, red. Wu Yonggang 1934) ima i 1970-ima, kad se britanska eseju “Vizualni užitak i narativni film” iz 1975. Mulvey 66 traži da filmsku sliku razmotrimo kao rezultat priče, ko- intelektualna ljevica susrela s Budući da ga podržava sila represivne hipoteze, ja je, kako otkriva, obilježena (hetero)seksualnom raz- procvatom feminističke teorije, paradigmatski pomak unutar filmskih studija – od foku- 16 vidi Maggie Humm, Feminism likom. Radije no da je tretira kao neproblematičnu pri- and Film (Bloomington: Indiana sa na slici per se do fokusa na priči i ideologiji – doveo je sutnost, Mulvey filmsku sliku dekonstruira, razotkriva- University Press, 1997). do posljedica koje sežu bitno dalje od filmskih studija. U jući u njoj skrivenu priču. Dio priče koji, ostajući nevidl- 18 Brojne se kritike Mulveyinog desetljećima nakon objave Mulveyenog eseja20 filmski i polemičkog teksta, uključujući jiv, određuje kako valja promatrati specifične slikovne feminističke kritike iz 1980-ih, kulturalni kritičari/-ke proširivali su implikacije njezi- prikaze Mulvey naziva “pogledom”. Temporalnu raz- usredotočuju na njezinu misao noga rada (često u pojednostavljenim terminima) po- liku između pogleda i slike Mulvey naziva “patrijarha- o potrebi za uništenjem užitka i, stavljajući si u zadatak prije svega problematiziranje kao protuargument, pokušaj da tom”, tako da je, barem u slučaju klasične holivudske se obnovi pozitivna vrijednost (prirodnosti) filmske slike. Filmska analiza postala je melodrame, maskulinistička skopofilija ono što, piše užitka, osobito za gledateljice. sve više stvar identificiranja i propitivanja priče i ideo- Mulvey, uvjetuje i opunomoćuje čin gledanja, dok je že- Moj argument ovdje prilično je loških procesa uključenih u stvaranje slike, radije nego drugačiji, u smislu da se bavi in- nama dodijeljena uloga pasivnih, fetišiziranih objekata, telektualno i institucionalno da se bavi samom slikom. Ovaj pomak jezgrovito opisu- tek zgođušnih slika za gledanje. Tako iznova analizira- produktivnim karakterom – koji je Bill Nichols: “Vizualnost”, piše on, “nije više sredstvo jući kulturalne otiske upisane (hetero)seksualnom raz- se može reproducirati – Mul- provjeravanja pouzdanosti činjenica koje se odnose na veyinog izvorno negativnog či- likom Mulvey uspijeva razmontirati filmsku sliku i odu- na defetišizacije. objektivan izvanjski svijet, niti jezički prenesenih istina zeti joj njezin dotadašnji status nečega spontanog/ 19 Michel Foucault, The History of o tom svijetu. Vizualnost sad predstavlja prostor subjek- opredmećenog, te u nju iznova umetnuti dramu nepre- Sexuality, vol. I: An Introduction, tivnog iskustva kao locusa znanja, i moći”.21 Dok su se prev. Robert Hurley (New York: kidne borbe između muškaraca i žena, dramu ideološ- Pantheon, 1978). Mulvey i druge feminističke kritičarke/kritičari bacili na 17 kih i narativnih prisila. 20 I sama je Mulvey, s historijskom proširivanje i pročišćavanje feminističkih metoda pro- U svojem nepovjerenju spram naizgled spontane distancom, kritizirala binari- pitivanja patrijarhata, drugi kritičari/-ke dodatno su zam svojeg ranijeg polemičkog filmske slike kao varljivog objekta – nepovjerenju koje argumenta i revidirala je vlasti- usložnjavali taj raskorak između pogleda i slike uvodeći nas podsjeća na Marxovu kritiku robe prirodnog izgleda ta opažanja – vidi Laura Mulvey, pitanja klase, rase, etniciteta, nacije i seksualnog opred- – i u svojem pokušaju da formira politiku koja bi gleda- “Changes: Thoughts on Myth, jeljenja. (Sjetimo se, primjerice, popularnog manevra Narrative, and Historical Expe- teljicu spasila od potpunog propadanja, na vlastiti rizik, rience”, u: Visual and Other Plea- koji često rabe izučavatelji kineskog filma, napadajući u filmski prikaz ženskosti koji su proizveli muškarci, je sures (Bloomington: Indiana zapadnjačke i orijentalističke (mis)interpretacije – to li feministička teorija filma koju je predvodila Mulvey University Press, 1985); str. 159- jest, represije – takozvane kineske “stvarnosti”). Kritiča- 76. bila ikonofobična? Osobno sam sklona vjerovati da jest, 21 Bill Nichols, “Film Theory and ri istovremeno teoretiziraju i o višeznačnostima svojst- no važno je dodati da je ova ikonofobija bila teorijski i the Revolt against Master Nar- venima različitim oblicima gledanja i, posljedično, raz- institucionalno produktivna.18 Upravo je njezina naka- ratives”, u: Christine Gledhill i ličitim načinima viđenja i subjektivnosti. Linda Williams, ur., Reinventing na negiranja ili defetišizacije, koja se manifestirala u op- Film Studies. (London: Arnold, Kao što svaka gledateljska skupina filmskoj slici tužbi da naizgled spontana filmska slika na neki način 2000); str. 34-52. prilazi s vlastitim skupom zahtjeva, pitanja i političkih izobličuje ili ušutkava određenu “stvarnost” ili “povi- 22 Nichols, Bill, “Film Theory and programa, više ne možemo govoriti o slici kao takvoj, the Revolt against Master Nar- jest” koja postoji u njezinoj pozadini, proizvela zamah ratives” (2000: 40), kurziv u već moramo pristati na to da je podvrgnemo procesima pomoću kojega se odonda proširilo proučavanje filma i originalu. ponovnog gledanja, narativiziranja i sastavljanja. Možda žena, od filmskih studija do feminističkih/rodnih studi- 23 Pored velikog broja knjiga, čla- zato postoji toliko publikacija o filmskim praksama i re- naka i poglavlja o ženama i roja, i do studija tzv. globalnih medija u društvenim zna- du, primjerice, sve više studija cepciji u različitim kulturama (kineska kinematografija nostima, kao i sveučilišnih humanističkih programa. bavi se istospolnim vezama. Od pritom je tek jedan od brojnih primjera). Istovremeno Drugim riječima, diskreditacijom muškog pogleda i de- važnijih primjera vidjeti Helen se u ovom kulturalno pluraliziranom načinu pristupa Hok-sze Leung, “Queerscapes fetišizacijom njegovog prikaza žene feministička teorija in Contemporary Hong Kong nja filmskoj slici teško oduprijeti osjećaju da je došlo do filma pokrenula je u angloameričkom svijetu institucio- Cinema”, positions, 9:2, 2001; str. svojevrsne predvidljivosti i da, usprkos lokalnim različi- nalno širenje filmskih studija i kulturalnih studija ve- 423-47; Fran Martin, Situating tostima ili specifičnostima, teorijske geste spram film- Sexualities: Queer Representation zanih uz film, putem nečega nalik onome što Michel in Taiwanese Fiction, Film and skog prikaza koje su prihvatile različite kulturalne gru- 19 Foucault naziva represivnom hipotezom, gdje je kon- Public Culture (Hong Kong: pe često dijele sličnu vrstu kritičke povlastice. Da se ceptualizacija nečega što se smatra potisnutim (poput Hong Kong University Press, opet poslužimo Nicholsom, ovu kritičku povlasticu 2003); Song Hwee Lim, Celluloid seksa ili, u ovom kontekstu, “žene”) ironično naglašena Comrades: Representations of možemo opisati na sljedeći način: umnožavanjem i eksplozijom diskursa o tomu. Male Homosexuality in Contem-

Chow, Rey “Žena”, fetiš, partikularizam: artikuliranje kineskog ∫lma s međukulturalnom problematikom UP&UNDERGROUND rama za oslobođe Proljeće 2009. 25. studeni 1950. - Stariji sin Mao Ce Tun ga , Mao Anjing pogiba ratu. u Korejskom svibanj 1951. Postignut je dogovor u 17 točaka između vla - de u Pekingu i lokalne tibetanske vlade o Mje 67 nje Tibeta . U listopa - du, Dalaj Lama potvr - dio je dogovor iz svibnja. Uzlet pojedinačnih kultura do stanja vidljivosti prati porary Chinese Cinemas (Hono- je su pratile politički aktivizam 1960-ih i 1970-ih na Za- radikalni odmak od demokratskih ideala univerza lulu: University of Hawaii Press, padu. To je bio politički aktivizam koji je, između osta- 2006). Za rasprave o etnicitetu/ lizma (jednakost pred zakonom za sve, bez obzira na etničkim manjinama u kineskoj log, idealizirao alternativne političke režime poput Mao spol, boju kože, seksualno opredjeljenje itd.) i pomak kinematografiji vidi 7. poglavlje Ce Tungove Kine i zahtijevao kraj zapadnog imperijaliz- prema partikularizmu koji inzistira na jednakosti upravo naslovljeno “Where Do You ma i vojnog nasilja, te davanje građanskih prava obe- Draw the Line? Ethnicity in s obzirom na različitost po spolu, boji kože, seksualnom Chinese Cinemas” u: Chris spravljenim populacijama. A opet, i upravo stoga što je, 22 opredjeljenju i slično. Berry i Mary Farquhar, China on poput toliko masovnih demonstracija nadobudno orga- Screen: Cinema and Nation (New niziranih tijekom ovog razdoblja, feministička teorija York: Columbia University Legitimizaciju “žene” kao kategorije filmskog Press, 2006); str. 169-94; Shu- filma svoju energiju crpila iz određene represivne hipo- istraživanja stoga valja staviti u perspektivu, i vidjeti da mei Shih, Visuality and Identity: teze, usprkos vlastitoj moralnoj promociji njezina je po- izrasta iz ove (međukulturalne) povijesti promjenjivih Sinophone Articulations across ruka bila drugačija. Glasila je da su politike roda i seksu- the Pacific (Berkeley i Los Ange- stavova spram ontološke dostatnosti vizualnog prikaza. les: University of California alnosti (zajedno s politikama rase, klase, etniciteta i U trenutku kad prirodnost nekog prikaza dovedemo u Press, 2007). Također, tu je i sve drugih nadirućih partikularizama) i same tek politike pitanje i dekodiramo ga, i u trenutku kad u kadar (po- razrađenija podjela “kineske ki- medijskih spektakala. Kao što kaže Nancy Armstrong, nematografije” na kontinental- novno) umetnemo “pozadinsku” ideologiju slike, znan- nu kinesku, tajvansku i hon- pišući o 1960-ima: “U šezdesetima se dogodio značajan stvenici kao da se neminovno nađu u situaciji u kojoj se gkonšku kinematografiju, kao i pomak u teatru političkog aktivizma, pomak s razine fi- vrsta partikularizma koju spominje Nichols u pravilu podjela na mandarinske, kan- zičkog djelovanja i sukoba koje uporno nazivamo stvar- tonske, Chaoyu i Xiayu filmove. čini najprihvatljivijim pristupom filmskoj kulturi. U Časopisi na kineskom jeziku nima, na razinu diskursa, reprezentacije i performansa, gdje mnogo je aspekata upravo ovo historijsko privilegiranje kao Dianying shuangzhoukan, sukobi određuju kako zamišljamo vlastiti odnos sa partikularizma oblikovalo obuhvatne studije kineskog Chung Wai Literary Monthly, stvarnim”.24 Dangdai dianying i Dianying filma koji su u anglofonom svijetu izniknuli tijekom po- yishu korisni su izvori informa- Uistinu, odlučnost kojom su feminističke kritičar- sljednjih nekoliko desetljeća. To inzistiranje na partiku- cija o nekima od ovih tekućih ke težile subvertirati i poništiti rasprostranjene repre- larizmu također je, da pridodam Nicholsovom argu- trendova. zentacije žena sugerira da je, usprkos defetišizirajućoj mentu, zadobilo vrijednost svojevrsne moralno superi- 24 Nancy Armstrong, “Who’s logici feminističke teorije filma, politika fetišiziranog orne pozicije. Afraid of the Cultural Turn?”, prikaza ubrzano zauzimala središnju poziciju: mehanič- U tom smislu ne samo da je postalo nužno da se differences, 12:1, 2001; str. 17-49. ki, a naposljetku i elektronički proizveden simulakrum pozornost pokloni “ženi” nego je čak i uporaba “žene” u 25 Kontroverza oko heteroseksual- – na onome što Armstrong naziva “razinom diskursa, jednini ubrzo postala sumnjiva. Jer – tako barem djeluje ne pornografije, koja je sudjelo- reprezentacije, i performansa” – od tog trenutka postat logika partikularizma – ne postoje li na svijetu različite vala u filmskim začecima, i nje- će istinsko, sveprisutno političko bojno polje. zine očigledne fetišizacije žen- skupine žena, i ne bi li “ženu” trebalo pluralizirati u “že- skih tijela u komodifikacijske U retrospektivi, pošteno bi bilo utvrditi da se fe- ne”? A opet, u trenutku kad su afirmirane “žene”, posta- svrhe, paradigmatski je primjer ministička teorija filma 1970-ih i 1980-ih od samog poje nužno shvatiti da pluralni oblik određenog identiteta izazova koji feminističkoj teoriji četka suočavala s proturječnim skupom zadataka. S jed- nastavlja predstavljati politika također ima tendenciju isključivati druge druge: što je s reprezentacije. Za pronicljivu ne strane morala je izbaciti filmski prikaz (ili vizualno gejevima i lezbijkama, društvenim otpadnicima, etnič- analizu vidjeti Linda Williams, polje), budući da se smatralo da je proizveden na teme kim manjinama, djecom, invalidima, ekološki ugrože- Hard Core: Power, Pleasure, and lju falocentričnog pogleda; s druge je strane filmski pri- the “Frenzy of the Visible” nim zajednicama i vrstama, i tako dalje? Još jednom, či- (Berkeley i Los Angeles: Univer- kaz (ili vizualno polje) morala ponovno preuzeti – to tateljstvo će shvatiti da je ludilo ovog inkluzionističkog sity of California Press, 1989). jest, iznova napuniti – alternativnim nizom pogleda, pluralizma (u obliku neprestano umnažajućih partiku- povijesti i svrha. Trudeći se poreći i odreći se djelovanja 26 Simptom ove (neizbježne) feti- larizama) upravo ono u kojem su se razvijali i studiji ki- šizacije jest i taj da su posljed- jedne skupine tvoraca prikaza, istovremeno je morala 23 neskih kinematografija. njih godina neki/neke počeli za- postulirati i slaviti djelovanje onih kojima je prethodno uzimati obrambeni ili panični bilo uskraćeno. Ako je filmski prikaz, poput Marxove ro- stav spram feminizma. Vidjeti, Oslobođena moć fetiša primjerice, Lynne Segal, Is the be, bio “pogrešna” (odnosno, mistificirana) reprezenta- U historijskom smislu, kad nas je anglofona femi- Future Female? Troubled cija žena, svejedno je ipak samo aktivnim grabljenjem nistička teorija filma upozorila na fetišizirani – to jest, Thoughts on Contemporary Femi- medijske pozornosti – nadmetanjem za pravo da posje- nism (London: Virago, 1987); nijemi, objektni – status žena na platnu, njezina ikono- Tania Modleski, Feminism with- duju vizualno polje i njime upravljaju; uspostavljajući fobija značajno se poklapala s moralnim optužbama ko- out Women: Culture and Criticism “ženu” kao predominantan komodificirani prikaz – fe- 68 ministička teorija filma mogla ispuniti svoju političku in a “Postfeminist” Age (New rom rodne politike, već se naširoko reproduciraju kroz dužnost emancipacije žena.25 Međutim, kad pokrene York: Routledge, 1991; neke od razne discipline, u kojima prijekor zbog (“netočnih”) ogleda u Devoney Looser i E. ovaj postupak, feministička teorija filma (i feminizam Ann Kaplan, ur., Generations: prikaza često prati golema proizvodnja i cirkulacija još općenito) mora se suočiti s činjenicom da bi i drugi Academic Feminisms in Dialogue, više prikaza – bilo da su to prikazi klasa, rasa, nacija ili potražitelji (druge žene, druge rase i druge “isključene” (Minneapolis: University of osoba drugačijih seksualnih opredjeljenja. Minnesota Press, 1997); Lynne ili “pogrešno predstavljane” društvene skupine) mogli Segal, Why Feminism? Gender, Dok Kina kroči u novi poredak ekonomskog i istupiti na sličan način, upravo kao što su to nekoć uči- Psychology, Politics (New York: društvenog blagostanja u 1990-ima i nadalje, čini se da nile žene, i zatražiti svoja partikularistička prava na sli- Columbia University Press, su se kineske medijske reprezentacije “žene”, u kojima 1999); Susan Gubar, Critical Con- kovni prikaz. Da bi u svojem zahtjevu za legitimnošću dition: Feminism at the Turn of the se sad pretapa utjecaj Hong Konga, Tajvana i Hollywoo- ostao konkurentan, feministički partikularizam, uspr- Century (New York: Columbia da, kao i Narodne Republike Kine, novom silinom baci- kos svojim počecima u kojima se definirao kao projekt University Press, 2000); Estelle le u zagrljaj moći fetiša.27 Dok ih uloge na velikom plat- B. Freedman, No Turning Back? defetišizacije, ne može izbjeći da se s vremenom i sam The History of Feminism and the nu još uvijek možda predstavljaju kao potlačene žrtve 26 ne pretvori u fetišizacijsku praksu. Future of Women (New York: patrijarhalnog nasilja, siromaštva i drugih društvenih U ovom bi trenutku valjalo iznova promisliti Mar- Ballantine, 2002). boljki, suvremene ženske filmske zvijezde poput ranije xovu kritiku fetišizma robe. Uobičajenoj recepciji uspr- 27 Ovaj fenomen ilustrira i raspra- spomenutih, od kojih su neke karijere počele na natje- kos, Marxova nas analiza zapravo podučava nečemu po- va o povratku manifestacije iz- canjima ljepote, pažnju ne grabe samo kao filmske glu- prilično neobičnom: naime, da roba najveću moć posti- bora za Miss Kine u kontinen- mice. Sve su češće megakraljice unosnog medija rekla- talnu Kinu 2002. – što je prva že upravo kao tajanstveni, zakrabuljeni, fantomski i var- priredba nakon 1949. – i njegove me gdje im plaćaju milijune dolara da promoviraju sve – ljiv objekt. U smjeru suprotnom od očite, ikonofobične političke posljedice, o čemu pi- od šampona i proizvoda za njegu kože do mobitela, osude fetišizma koja se obično smatra Marxovim argu- še William A. Callahan u Cultur- skupocjenog nakita i luksuznih nekretnina. Kako da al Governance and Resistance in mentom, mogli bismo, dakle, ponuditi drugačije čitan- Pacific Asia (New York: Rout- shvatimo ovaj proces oslobađanja moći fetiša, koji cir- je. Ono što opisuje Marx, mogli bismo ustvrditi, nije niš- ledge, 2006); str. 1-4. kulira od svijeta filma do daleko šireg područja komerci- ta doli obrat, dok ljudsko društvo napreduje kroz kasni jalnih medija, proces u kojem je uloga glumice upravo ta kapitalizam, tradicionalne semiotičke hijerarhije. Tim ob- da bude roba, da bude prikaz? Smatram da bi ova značaj- ratom ono što se dosad smatralo tek prikazom i repre- na dimenzija besramno fetišizirane ženstvenosti – “že- zentacijom, sekundarnim i inferiornim nečemu auten- ne” kao bestidnog fetiša – trebala biti dijelom svake bu- tičnom (“stvarnost”, “povijest”, “tijelo”) silom ponav duće rasprave o “ženi” i kineskoj kinematografiji. Takva ljanja i zaraze polako ali sigurno preplavljuje društvo. rasprava vjerojatno bi se morala suočiti sa sljedećim pi- Radije no u jednostavnom prokazivanju robe iz tanjem: jesu li naše uobičajene prakse dekonstrukcije moralnih razloga, ostavština Marxovih uvida leži u nje- falocentričnih, orijentalističkih i/ili heteroseksističkih govom shvaćanju budućnosti u kojoj će logika i snaga pogleda još uvijek dovoljne i održive metode kritičkog robe – upravo kao ponovljivih, zaraznih simulakruma – istraživanja? preoteti značenje “originala” koji je ljudski rad. U ovoj budućnosti, odatle slijedi, čak će se i najdragocjenije istine o ljudima – poput njihovih identiteta i životnih po- Uz dopuštenje autorice preuzeto iz Journal of Chinese Cinemas vijesti, te njihovog djelovanja – za legitimnost morati 1: 3, pp. 209-221 © 2007 / s engleskog prevela Mima Simić natjecati kao roba i kao fetiši. U ovom svjetlu, poduhvat svojstven feministič- kom partikularizmu, no ne i samo njemu, da se osobi osigura prikladan prikaz, odraz i reprezentacija (kako na platnu, tako i izvan njega) s druge se strane može shvatiti kao ništa do (kulturno-politička) fetišistička praksa u vječno rastućem vizualnom polju. Također valja primijetiti, fetiš “žene” i njegovi različiti simulakrumi, u formi vjere u borbu za grupni identitet, povijest, djelovanje, solidarnost i tako dalje, više nisu ograničeni sfe-

Chow, Rey “Žena”, fetiš, partikularizam: artikuliranje kineskog ∫lma s međukulturalnom problematikom UP&UNDERGROUND nih ekonomskih ništva i birokracije. ništva i birokracije. Proljeće 2009. informacija. 69 siječanj 1952. kampanja Pokrenuta korupcije, ra protiv sip U veljači kampanja korupcije bit će protiv pojačana u dodatnih pet područja: potku - pljivanja, krađe držav ne imovine, izbjega - vanja plaćanja poreza, varanja na ugovorima s vladom i krađe dr žav srpanj 1952. Završena je Agrarna koja je za reforma početa 1950. Oko 450.000 km² zemlje je iz redistribuirano među 300 milijuna seljaka.

Chow, Rey Kopanje starog bunara: rad na društvenoj fantaziji u suvremenom kineskom ∫lmu Alegoriziranje Trećeg svijeta: opozicija ili narcisoidnost?

Sve tekstove Trećeg svijeta potrebno je čitati kao... nazvat ću to nacionalnim alegorijama. — Fredric Jameson01

Alegorija... precizno znači nepostojanje onoga što se predstavlja. — Walter Benjamin02

Možda je promišljanjima nacionalizma potaknutima Trećim svijetom najbliži bio - ako govorimo izvan revolucionarne ljevice - generalni skepticizam o univerzalnoj primjenjivosti “nacionalnog” koncepta. — E.J. Hobsbawm03

to izraz Treći svijet znači danas? U području kinematografije, odgovor na to pitanje je dvojak. Morali bismo, prije svega, uzeti u obzir naslijeđe zapadnog imperijalizma, koji je dao povoda hijerarhijskim podjelama svijeta prema stupnjevima ”razvoja”; također bi trebalo Chow, Rey Šzamijetiti neizbrisive tragove Hollywooda kao primjera tog imperijalizma. Kao sustav koji je kadar ograničiti mogućnosti recepcije svojih proizvoda na razinu svojih etnocentričnih normi, a isto tako i pustiti ih u opticaj ši- Kopanje starog bunara: rom svijeta – Hollywood ima nešto od globalne rasprostranjenosti engleskog jezika – suvremena je to rad na društvenoj fantaziji u lingua franca s kojom se filmski stvaratelji i publika, sviđalo im se to ili ne, moraju pomiriti. Upravo u poku- suvremenom kineskom ∫lmu šaju potkopavanja takve dominacije Hollywooda – a time i sveprisutne dominacije zapadnog kulturnog imperijalizma – nastale su raznovrsne zamisli alternativnih praksi. Treći svijet jedna je takva zamisao. U akademskim krugovima Sjeverne Amerike, dakle, izraz Treći svijet često označava upravo opoziciju/ suprotstavljanje, otpor, antiimperijalizam, antikolonija- lizam, borbu za nacionalnu i kulturnu autonomiju itd. Kada proučavamo kinematografiju Trećeg svijeta i mi se pomalo vodimo tim predodžbama, koje glavnoga neprijatelja prepoznaju u zapadnom imperijalizmu proteklih nekoliko stoljeća. Međutim, idealistička tvrdnja o “različitosti Trećeg svijeta”04 sama po sebi problematična je – pa tako i etno- centrična – pretpostavka. Argumenti u prilog kinemato- 72 grafiji Trećeg svijeta često su takvi da Treći svijet postaje posebno kada je riječ o poimanju te različite, neupitne 01 Fredric Jameson, “Third-World produžetkom tradicije europske marksističke avangar- nacionalnosti koje je toliko dugo dominiralo našom pre- literature in the era of multina- tional capitalism”, u: Social Text, de, kao i takvi da se njegova kultura, putem interpreta- dodžbom Trećeg svijeta. Poznavatelji te kinematografije br. 15. (jesen 1986), str. 69. Za cije, puni ostacima europskog prosvjetiteljstva s na- znat će da kineski film koji privlači gledateljstvo prije najčešće citirani kritički osvrt glaskom na kognitivnoj jasnoći, proizvodnji, eksperi- svega krasi vizualna ljepota. Od Žute zemlje (Huang tu di, na Jamesonovu poziciju, vidi 05 Aijaz Ahmad, “Jameson’s rheto- mentu i emancipaciji. Dakle, ono što dominira 1984) Chen Kaigea do Konjokradice (Dao ma zei, 1986) ric of otherness and the ‘natio- shvaćanjem Trećeg svijeta muškaračko je ljevičarstvo Tian Zhuanzhuanga te filmova Zhanga Yimoua Crvena nal allegory’”, te Jameson, “A prema kojem nacionalizam postaje osvetom Trećega svi- raž (Hong gao liang, 1987), Judou (1990) i Podignite crvenu brief response”, u: Social Text, br. 06 17 (jesen 1987), str. 3-25; 26-7. jeta imperijalizmu Prvog svijeta. Trećem svijetu dodije svjetiljku (Dahong denglong gaogao gua, 1991) vidimo da [Također vidi relevantne strani- ljena je vanjska pozicija s koje se može kritizirati Prvi su i sami suvremeni kineski redatelji toliko fascinirani ce u Ahmad, In theory: classes, svijet. Ta je vanjska pozicija sastavnica i čestica onoga što mogućnostima filmskog eksperimentiranja da su, čak i nations, literatures (London: Ver- so, 1992).] Za osvrt na Jameson, Gayatri Spivak naziva “stalnim potčinjavanjem građe tada kada tematiziraju – kao što obično i čine – ugnjeta- “A brief response”, vidi Kwai- 07 Trećeg svijeta” od strane kritičara Prvoga svijeta, koji vanje, zarazu, ruralnu nazadnost i ustrajnost feudalnih cheung Lo, “Crossing bounda- produkciju Trećeg svijeta u postmodernističkom dobu vrijednosti, takve teme prikazane zapanjujuće privlač- ries: a study of modern Hong Kong fiction from the fifties to osuđuju na svojevrsni realizam s funkcijama autentič- no. Trebali bismo se zapitati nisu li takvi filmovi privla- the eighties”, magistarska di- nosti, didaktičnosti i dubljeg značenja. čni upravo zbog svoje estetske čistoće i ljepote, a ne sa- sertacija Sveučilišta u Hong Pitanje s kojim svođenje kultura Trećeg svijeta na mo zbog svojega sadržaja koji govori o “nedostatku pro- Kongu, 1990, str. 165-73. Za Ja- mesonovo rehabilitiranje kon- opoziciju, čini se, ne zna što bi, jest čega još ima u tim svijećenosti”. Ako je doista tako, kakva sve pitanja oni cepta nacionalne alegorije, vidi kulturama osim borbe sa Zapadom. Što ako glavni inte- pokreću u međukulturnim istraživanjima? njegov “Foreword: in the mirror res kulture Trećeg svijeta nije otpor dominaciji Zapada? Oštro razlikovanje između često ozbiljne tematike of alternate modernities”, u: Ka- ratani Kõjin, Origins of modern Kako čitati procese označavanja koji odskaču od tre- i ugodnog ugođaja suvremenog kineskog filma – dis Japanese literature, grupni prije- nutnih hegemonih tumačenja kultura Trećeg svijeta, tu- tinkcija koju možemo opisati u smislu združenog potči vod uredio Brett de Bary (Dur- mačenja koja ustrajavaju na njihovoj opozicijskoj različi- njavanja i komercijalizacije, kao potčinjenu komercijali- ham, NC: Duke University Press, 1993), str. VII-XX; poseb- tosti isključivo u odnosu na Zapad? zaciju i/ili komercijaliziranu potčinjenost – ukazuje na no vidi str. XIX-XX, na kojima Da je Jamesonov koncept “nacionalne alegorije” ekonomiju koja omogućuje distribuciju i kolanje ovih odašilje poziv za moralnim po- raširen vidi se iz njegove primjene među učenjacima filmova na Zapadu. boljšanjem “našeg” (američkog, US, op.ur.) “nacionalnog” koji se inače razlikuju po svojim političkim, nacional- Dakle, neki bi mogli reći da suvremeni kineski re- karaktera. nim i rodnim interesima. Umjesto jednostavnog slagan- datelji znaju kako “upakirati” svoje priče o ugnjetavanju 02 Walter Benjamin, The origin of ja ili neslaganja s Jamesonom i njegovim sljedbenicima, u pomodnu tehniku i da se ti filmovi, da nije tog paki- German tragic drama, pr. John Osborne (London: New Left pogledajmo ponajprije što Jameson smatra “alegori- ranja, ne bi prodavali. Pretpostavka je takve tvrdnje da je Books, 1977), str. 233. jom”: ”duh alegorije je duboko diskontinuiran; prije je pakiranje suvišno – nešto čega bi filmovi mogli i trebali 03 E. J. Hobsbawn, Nations and na- riječ o prekidima i različitosima, o mnogostrukoj vi- biti lišeni. Ono što suvremeni kineski filmovi dokazuju tionalism since 1780: programme, myth, reality (New York: Cam- šeznačnosti sna nego o homogenoj reprezentaciji sim- jest to da je pakiranje neotuđiv dio kulturne proizvodn- bridge University Press, 1990), 08 bola”. Premda pažljivo definira značenje izraza “duh je. Čak i najodvratnija scena mora biti savršeno snimlje- str. 152. alegorije”, Jameson ga nije primijenio na riječ nacija. na – kako bi se mogla boriti za naklonost publike na tr- 04 Ovo je fraza Chandre Talpade Mohanty. Vidi “Under Western Služeći se njegovom definicijom alegorije, mogli bismo žištu metropole. Ako prihvatimo to shvaćanje pakiranja eyes: feminist scholarship and se zapitati: zašto ideja nacije i nacije Trećeg svijeta nije – to jest, pakiranje kao svojevrsnu proizvodnju, proiz- colonial discourses”, u: Chandra alegorizirana i učinjena diskontinuiranom? Kome je na- vodnju egzotične površine, a ne dubljeg značenja – mo- Talpade Mohanty, Ann Russo i Lourdes Torres, ur., Third World cionalnost nacija Trećeg svijeta neupitna u svom kolekti- rali bismo redefinirati kulturni rad i vrijednost produk- Women and the Politics of Fe- vitetu? Kome kolektivitet Trećeg svijeta predstavlja isto cije, kakvi se pojavljuju u suvremenoj kinematografiji minism (Bloomington, IN: Indi- što i nacija? Iako su nacionalne alegorije trenutno zatvo- Trećeg svijeta. ana University Press, 1991), str 53. Ranija verzija ovog eseja ob- rile zapadne druge u određenu vrstu čitanja, taj pojam Kako bismo ilustrirali tu tvrdnju, promotrimo javljena je u boundary 2, 12, br. ne može objasniti prekide i različitosti i mnogostruke ukratko film koji je prije nekoliko godina privukao dosta 3/13, br. 1 (proljeće-jesen 1984) i višeznačnosti tekstova Trećega svijeta. pozornosti: Judou Zhanga Yimoua. Nastao prema priči ponovno izdana u Feminist Re- 09 view, 30 (jesen 1988). Suvremena kineska kinematografija zanimljiva je Fuxi, fuxi Liu Henga, film govori o nezakonitoj vezi 05 Za primjer, vidi Paul Willemen, zato što dovodi u pitanje olako shvaćanje suprotnosti, Yanga Tianqinga i Wang Judou, muškarca i žene koji su, “The Third Cinema question:

Chow, Rey Kopanje starog bunara: rad na društvenoj fantaziji u suvremenom kineskom ∫lmu UP&UNDERGROUND no vijeće, a Mao Ce Proljeće 2009. je izabran za Tung NR predsjedavajućeg Kine. 73 siječanj 1953. Službeni početak im - plementacije Prvog petogodišnjeg plana (1953 ∞ 1957). Plan je ubrzanu in - predviđao dustrijalizaciju, a te - meljio se na sovjet - skom modelu. lipanj 1953. je prvi Proveden popis Kini. NR u stanovništva stanovnika dose - Broj gnuo je 583 milijuna. rujan 1954. Prvi kongres Narodni usvojio je ustav NR Ki - ne. Osnovano je dr žav u smislu rodbinskih veza, nećak i teta (Judou je mlada notes and reflections”, u: Jim Pi- supruga Tianqingova strica, Yang Jinshana). Iz incesta i nes i Paul Willemen, ur., Questi- ons of Third Cinema (London: brakolomstva rađa se sin, Tianbai, koji službeno ostaje British Film Insitute Publis- Tianqingov “mlađi brat” jer se smatra da je on dijete Ju- hing, 1989), str. 1-29. dou i Jinshana. Na kraju, Tianbai ubija i svojega oca-po- 06 “Dominantni radikalni anglo-a- merički čitatelj reakcionarno imenu i svojega biološkog oca. homogenizira Treći svijet i vidi Neću se samo usredotočiti na seksualni sadržaj fil- ga samo u kotekstu nacionalizma, zbog kojega je u početku bio zabranjen u Kini, a zama i etniciteta”, Gayatri Chakra- vorty Spivak, In other worlds: nimljiv gledateljima u inozemstvu, nego želim dokazati essays in cultural politics (New da ovaj film mijenja našu predodžbu o kulturnoj proiz- York: Methuen, 1987), str. 246: vodnji Trećega svijeta. To se može vidjeti u izmjenama kurziv u originalu. 07 Spivak , In other worlds, str. 254. koje je Zhang unio u priču. Od svih izmjena, najzanim Pod “potčinjavanjem” (“subal- ljivija je uporaba tvornice boja kao pozadine, koja ne ternization”) Spivak podrazu- postoji u izvornoj priči Liu Henga. mijeva tendenciju da se drugi postavi u nižu, inferiornu ili Tvornica boja otvara mogućnost eksperimentira manje važnu poziciju u društ- nja bojama kao sastavnicom vizualnoga jezika filma, a venoj hijerarhiji ili hijerarhiji upravo su u tom vizualnom aspektu Judoua povijesne među kulturama. 08 Jameson, “Third-World Litera- okolnosti kulturne proizvodnje Trećega svijeta najauten- ture”, str. 66. tičnije – ne zato što on predstavlja Kinu kao takvu, nego 09 Liu Heng, “Fuxi Fuxi”, u: Wang baš suprotno – jer označava upravo ono što nije čisto “ki- Ziping i Li Tuo, ur., Zhongguo xi- aoshuo yi jiu ba ba (Kineska fik- nesko”. Drugi način definiranja te nečistoće jest reći da cija 1988) (Hong Kong: Sanlian je sama etničnost suvremene kineske kinematografije – shudian, 1989), str. 80-171. Za “kineskost” – već znak međukulturalnog robnog detaljnu analizu priče, vidi Ma- rie-Claire Huot “Liu Heng's Fu- fetišizma. xi Fuxi: what about Nuwa?”, u: Jean Baudrillard u knjizi Za kritiku političke ekono- Tonglin Lu, ur., Gender and sexu- mije znaka definira semiološke odnose između robnog ality in twentieth-century Chine- se literature and society (Albany, fetišizma i ideologije ovim riječima: NY: State Univeristy of New York Press, 1993), str. 85-105. “Fetišiziranje robe je fetišiziranje proizvoda ispražn 10 Jean Baudrillard, For a critique of the political economy of the sign, jena njegova konkretnog sadržaja rada i podložnog prijevod i predgovor Charlesa drukčijoj vrsti rada – rada označavanja, to jest kodira Levina (St Louis, MO: Telos ne apstrakcije (produkcija različitosti i znakovnih Press, 1981), str. 93. vrijednosti). To je aktivan, kolektivan proces produk cije i reprodukcije koda, sustava, zaodjenut opušte nom, slobodnom žudnjom, odijeljen od procesa stvarnog rada i prenesen upravo na ono što negira proces stvarnog rada.”10 to se naše zemlje tiče, Š mi se ne želimo boriti Za one koji kane tragati za različitošću Trećeg svije- niti jedan jedini dan. ta, tvornica boja bila bi samo jedan od radnih prostora Međutim, ukoliko nas Trećeg svijeta koji može poslužiti kao suprotnost vele- okolnosti prisile na borbu, gradskim centrima Prvoga svijeta. U tom slučaju javlja se možemo se boriti do samo- predvidiv skup dihtonomija između Trećeg i Prvog svije- ga kraja. ta u smislu suprotstavljanja seoskog života gradskome — “Razgovor s američkom životu, manualnoga rada intelektualnome, jednostav- novinarkom Annom Louise om Strong” (kolovoz 1946) nosti i nevinosti složenosti i iskustvu, itd. Ipak, ambi- Žuta zemlja (Huang tu di, red. Chen Kaige, 1984) 74 jent tvornice boja u filmu Judou ne omogućuje nam toli- koji kulture Trećeg svijeta, upravo zbog svoje povijesti, 11 Baudrillard, For a critique of the ko da shvatimo proces bojanja tkanina u Kini dvadese- čine očitim. Prvi je pokazatelj takve otuđenosti upravo political economy of the sign, str. 94.; podvučeno u originalu. tih godina dvadesetog stoljeća, koliko priskrbljuje meta- emotivno inzistiranje na nacionalnoj srži kao što je ki- 12 Noviji filmovi Chena Kaigea i foričku i kinematografsku pozornicu za romansu, fizič- neska. Kao da, što je neupitnije uplitanje i posredovanje Zhanga Yimoua dobivali su fi- ko nasilje i ljudsku tragediji koja se razvija tijekom filma. stranog, mora biti jače inzistiranje na kulturnom nancijsku potporu iz Hong 12 Konga, Tajvana, Japana, Engles- Obojene tkanine što se podižu na krov seoske kuće, vi- samozatvaranju. ke, Njemačke i Nizozemske. zualni efekt slojevitosti dok komadi jarko obojene tka- Istodobna fascinacija tradicionalnim aktivnostima nine padaju i preklapaju se jedni preko drugih u presud- i fizičkim radom te apstrahiranje toga rada u obliku pre- nim trenucima (poput prvog vođenja ljubavi preljubni- krasnih slika (kao u primjeru pravljenja vina u Crvenoj ka), zamućene boje u bazenu s bojama u kojem umiru raži i nomadskog života Tibetanaca u Konjokradici) – po- dva muška lika – sve je to dio produkcije koja je drukčija kazuju da se pitanja kinematografije Trećeg svijeta ne od realističkog prikaza rada kineskih seljaka u feudal- mogu promatrati samo u smislu jedinstvene nacionalnom krajoliku. Upravo suprotno, drevnoj djelatnosti da- nosti i nacionalističke suprotnosti Prvome svijetu. Na- no je drugoredno značenje, kinematografsko, kako bi se protiv, proizvodnja slika baca u prednji plan mnogo teže prikazao posve drukčiji koncept rada. Riječ je o kultur- pitanje vrijednosti, koja se, baš zato što je neopipljiva, noj proizvodnji Trećeg svijeta 90-tih godina dvadesetoga može mnogo lakše distribuirati, apsorbirati i reproduci- stoljeća, u kojoj Treći svijet više ne može samo proizvodi- rati nego stvarni objekti. Međutim, pri razmatranju piti mehaničke dijelove tijela koji će se sastavljati i proda- tanja kulturne produkcije Trećeg svijeta u smislu slika, vati u Prvom svijetu. Treći je svijet ujedno regrutiran kako želim istaknuti da se time ne zalažem za kritiziranje nebi proizveo i refleksiju, različitost koja daje (vraća) Prvom ispravnih slika i pronalaženje ispravnih prikaza Istoč svijetu osjećaj njegove vlastite slobode i demokracije dok njaka, budući da bih, kada bih to radila, morala krenuti velikodušno dozvoljava prikazivanje filmova iz Trećeg od toga da postoji neotuđeni rad koji bi mogao biti zdru- svijeta, koje su zabranili prikazivati njegove autoritarne žen s ispravnim prikazom. Pitanja kulturne razmjene vlasti. Međutim, tako proizvedena različitost je kôd i koja mnogo više uznemiruju – razmjene ideologija, apstrakcija koja fascinira upravo zbog svoje izvješ vrijednosti i slika – pokazuju nam da ono što treba te- tačenosti i površnosti; kako kaže Baudrillard, “upravo je meljito obnoviti nisu toliko pozitivistički prikazi koliko artefakt predmet želja.”11 su to kritički temelji na kojima se zasniva istraživanje Jednom kada počnemo razmišljati o proizvodnji kulture Trećeg svijeta. kao o proizvodnji slika, ne možemo više tumačiti rad U tom slučaju, povijest Kine naspram povijesti kao čisto fizički ili manualni, odnosno kao čistiji i manje Zapada može biti poučna na više načina. Za razliku od otuđen samo zato što proistječe iz samog ljudskog tijela. Indije ili zemalja Afrike i Amerike, veći dio Kine nikada Proizvodnja slika je proizvodnja odnosa a ne stvari, pro- tijekom modernog europskog imperijalizma nije bio u izvodnja vrijednosti među kulturama, a ne jedne kulture: teritorijalnom smislu pod suverenitetom niti jedne dakle, premda na ekranu vidimo kineske priče, suočeni strane sile, iako su Kinu tijekom 19. stoljeća osvajali i smo s razmjenom između Kine i Zapada na kojem te pri- prisiljavali ustupati mnogo koncesija: Engleskoj, Fran- če traže svoje tržište. Kada je riječ o filmovima iz Narod- cuskoj, Njemačkoj, Rusiji, Japanu i SAD. Najveće poli- ne Republike, sve se to posebno očituje kada odlični fil- tičke promjene u Kini – restauracija starih oblika vlada- movi kojima se u inozemstvu aplaudira bivaju zabranje- vine (1898) ili rušenje dinastijskog sustava (1919), reli- ni u Kini. (Judou je, primjerice, bio nominiran za najbolji gijski pokreti (1850 – 1864), pokreti inteligencije (1919), strani film na izboru za “Oscara” 1991. godine, dok je u protiv stranaca (1900, 1937 – 1945) ili komunistički po- Kini bio zabranjen do proljeća 1992). To znači da je djelo- kret (1949) – uvijek su bile usko povezane s kineskim vanje kineskih filmaša, riječima klasičnog marksizma, odnosima sa stranim silama, obično zapadnim. doslovce otuđeno od domaće uporabe. Suvremena ki- Međutim, ja tvrdim da sposobnost očuvanja kakvog- neska proizvodnja trenutno služi upravo redefiniranju takvog teritorijalnog integriteta (dok su druge stare ci- proizvodnje Trećeg svijeta kao prije svega otuđene proiz- vilizacije, poput one Inka, Asteka, Indije, Vijetnama i vodnje. Otuđenost je sam oblik kulturne proizvodnje, Indokine, Alžira i druge, bile teritorijalno podjarmljene)

Chow, Rey Kopanje starog bunara: rad na društvenoj fantaziji u suvremenom kineskom ∫lmu UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 75 veljača 1955. Nikita Hruščov održao na XX. je tajni referat Saveza ko - kongresu munista Sovjetskog saveza u kojem je kri - tizirao Staljina zbog Partije i zločina protiv izgradnje kulta lično sti. Sovjetska destalji - nizacija bit će jedan kinesko ∞ od uzroka sovjetskog raskola. kao i jezični integritet (kineski ostaje službeni jezik), znači da je odnos Kine kao zemlje Trećeg svijeta prema imperijalističkom Zapadu, do službenog propagiranja antiimperijalizma u komunizmu, rijetko kada čisto ide- ološki oporben; naprotiv, cilj je uvijek bio da Kina postane snažna poput Zapada, da postane jednaka Zapadu. Premda su kineski komunisti nekada služili kao antiim- perijalistička inspiracija drugim kulturama Trećeg svijeta i progresivnim zapadnim intelektualcima, taj san o uspješnoj i trajnoj suprotstavljenosti Zapadu na ideo- loškom planu, doživio je smrtni udarac u novijim događanjima poput masakra na Tiananmenu 1989. godine, u kojima se sama kineska vlada ponijela upravo tako okrutno kao i njezini kapitalistički neprijatelji. Kao predvodnik nepovlaštenih klasa i nacija svijeta, komu- nistička se Kina pokazala kao promašaj, promašaj koji sada visi o niti isprazne službne retorike dok njezin narod bira život koji se vidno razlikuje od komunističkog ideala. i smo za mir. Ali sve Smisao sumiranja moderne kineske povijesti na M dok američki imperi- ovakav shematski način jest u tome da se naglasi kako jalizam odbija odustati od nam predodžba ”kolonijalnosti” (zajedno s kritikama svojih arogantnih i nera- kulture koje iz nje izviru), kada se promatra isključivo u zumnih zahtjeva i planova smislu stranosti (odnosno, izvanjskosti) rase, zemlje i je- za produženje agresije, jezika, može zatvoriti oči kada je u pitanju politička eks dina smjernica kineskog ploatacija, ali i upozoriti na nju. U povijesti suvremenog naroda je ostati odlučan i zapadnog imperijalizma, Kinezima nikada nije u potpu- nastaviti borbu zajedno s nosti dominirala niti jedna strana kolonijalna sila, ali taj korejskim narodom. Mi nis- očiti nedostatak neprijatelja ne čini Kineze ništa manje mo ratoborni. Mi smo voljni zaustaviti rat istog trena i Trećim svijetom (u smislu koloniziranosti), u smislu eks ostaviti pitanja otvorenima ploatacije naroda, čiji je najizraženiji kolonizator upravo za kasniju nagodbu. njihova vlast. Kina, možda upravo zato jer je iznimka od Međutim, američki imperi- pravila imperijalističke dominacije rasom, zemljom i je- jalizam nije to voljan učini- zikom, koja uključuje stranu (vanjsku) silu, oštrije na- ti. Stoga nastavljamo bor- glašava učinke imperijalističke transformacije i proiz- bu. Koliko se god godina vodnje vrijednosti nego što je to slučaj u drugim kultu- američki imperijalizam želi rama Trećeg svijeta. boriti, mi smo spremni za Tek kada počnemo promatrati nacionalnu kulturu borbu, sve do trenutka ka- kao neku vrstu proizvodnje vrijednosti, neugodno stanje da će on biti spreman na s kojim se suočavaju mnoge nacije Trećeg svijeta postaje prekid, do trenutka potpune pobjede kineskog i ko- jasno. Dok povijest zapadnog imperijalizma degradira rejskog naroda. sve nezapadne kulture na mjesto druge kulture, čija je — “Govor na četvrtoj sjednici vrijednost u odnosu na zapadnu sporedna, zadaća je na- Prvog nacionalnog komiteta cionalizma Trećeg svijeta ponovno promisliti sporedne Kineske narodne političke kulture (same sebe) kao temeljne kulture, kao nepatvo- savjetodavne konferencije” (7. veljače 1953) rena izvorišta povijesti i vrijednosti nacija Trećeg svijeta. Žuta zemlja (Huang tu di, red. Chen Kaige, 1984) 76 Kada govorimo o Kini, na primjer, državna uprava dan- narcistična i samosvjesna, a ne čisto opozicijska. Ma ka- 13 Zheng Yi, Lao jing (Taipei: Hai- danas inzistira na razdvajanju Kine od Zapada prema iz- kav osjećaj suprotstavljenosti postojao, to je osjećaj opo- feng chubanshe, 1988). Pripo- vjetka je prvotno izdana u knji- reci iz 19. stoljeća - zhong xue wei ti, xiwue wei yong - Kine- zicije okrenut prema unutra, prema središtu, odnosno ževnom časopisu u Kini u velja- zi uče ono što je bitno, Zapad uči ono što je praktično. Ta prema samome sebi – Kini, kineskom nasljeđu, kineskoj či 1985. Također je dostupna i na izreka, često tumačena kao znak konzervativnog kine- tradiciji, kineskoj vladi i varijantama istog. engleskom. Vidi Zheng Yi, Old Well, prev. David Kwan, predgo- skog odnosa prema Zapadu, zapravo označava, na ele- Ta struktura narcističnog stvaranja vrijednosti ob- vor Anthony P. Kane (San Fran- gantan način, poteškoću svojstvenu proizvodnji vrije- jašnjava novije zanimanje kineskih filmaša za Kinine cisco, CA: China Books and Pe- dnosti, poznatu među intelektualcima Trećeg svijeta kao vlastite Druge. Filmovi o udaljenim područjima Kine riodicals, 1989). izgradnja nacionalne kulture. Prema toj izreci, Kina je te- poput Tibeta, o carevima, caricama, eunusima, o seo- melj kulturnih vrijednosti, temelj koji određuje odnos i skom životu bezimenih i tihih seljaka u prošlosti, kao i važnost drugih kultura za sebe, a ne obratno. Kina je po- filmovi o preostalim silama feudalnog jarma koji i dalje stojala prije Zapada, koji je može nadvisiti u smislu prak- traje pored svih revolucija – svi ti filmovi doprinose tičnosti, ali ne može uzdrmati njezino mjesto kao po- onom što bismo nazvali poststrukturalističkom fascina- stojbine vrijednosti. A ipak, nevolja Kine u modernim cijom vlastitim ustrojem – u ovom slučaju ustrojem sa- vremenima, naravno, upravo je u paradoksalnim poku- me Kine, njezinim izvorima, njezinom različitošću šajima svih nacija Trećeg svijeta da stvore vlastiti identi- (drugošću). U želji za povratkom Kini kao izvorištu – tet: poimanje da je Kina prva i izvorna samo je po sebi oživljavanju Kine kao izvoru originalnih vrijednosti – već odgovor na razmjenu sa Zapadom, tvrdnja nastala na- pogled prema unutra nacionalističke naracije upravo kon što su učinci zapadnog masakra postali neopozivi. otkriva drukčiju Kinu. Ta se narcistička struktura tada Izvorna kineskost još uvijek opstaje i buja kao kolektivno tumači (ili pogrešno tumači) kao poznatija paradigma uvjerenje upravo zahvaljujući tome što Kina cirkulira “Kine kao različitosti suprotstavljene Zapadu” kroz među nekineskim entitetima. Dokazati kineskost kines- međunarodni kinematografski sustav i, ne tako nevin, ke kulture moguće je jedino kroz razliku, što znači uklju- sustav međukulturalne intepretacije. čiti Kinu u procese proizvodnje među različitim kultura- U sljedećem poglavlju istražujem probleme koji ma – procese koji fantaziju o izvornoj kineskoj vrije- proistječu iz takvog narcističnog istraživanja domaće dnosti pokazuju neodrživom. kulture. Prije svega me zanima kako narcizam hrani re- Upravo zato što je proces otuđenja rada – razmje- konstrukciju korijena i imaginarne reinvesticije koje sa- na, komodifikacija, cirkulacija – neizbježan u definiran- činjavaju kretanja rada unutar kulture Trećeg svijeta, kao ju vrijednosti, inzistiranje na izvornoj kineskoj kulturi i između Prvog i Trećeg svijeta. je inzistiranje na onoj vrsti vrijednosti koja je izvan otuđenja, izvan procesa stvaranja vrijednosti. Želja da se Budućnost...ispraznost nacije kultura vrati izvornoj (domaćoj ili nacionalnoj) vrije- Film o kojem govorim je Stari bunar (Lao Jing) u re- dnosti je dakle želja da se ta kultura izdvoji iz procesa u žiji Wua Tianminga, snimljen 1987. godine. Poput mno- kojem se ona prije svega čini izvornom. U suvremenim gih suvremenih kineskih filmova, Stari bunar je snim kineskim tekstovima, scenarijima ili knjigama, stalno se ljen prema istoimenom romanu.13 Autor romana, Zheng pojavljuje takva vrsta neprilike i paradoksa stvaranja na- Yi, ujedno je i scenarist filma. cionalne kulture kao izvorne vrijednosti. Za razliku od, Stari Bunar je selo smješteno duboko u planinama primjerice, suvremene Indije, gdje su Britanci za sobom Taiheng. To je niz krševitih planina bez vode. Tijekom ostavili nepremostivu bijedu, glomaznu birokraciju i je- stoljeća, seljani Starog Bunara prokopali su 127 bunar, ali zik po kojem bi Indija trebala funkcionirati kao nacija, su svi presušili. Najdublji je bunar bio dubok preko 50 ali gdje osjećaj opozicije može ostati legitiman i aktivan, metara. Najveća nada svakog seljana je da će vodu pro- budući da povijesno postoji strani (vanjski) kolonizator naći na vlastitoj zemlji. Protagonist filma je obrazovani – Kinezi i dalje imaju vlastiti sustav, vlastiti jezik, vlasti- mladić, Sun Wangquan (Sun, njegovo obiteljsko ime, te probleme. Opsesija kineskih intelektualaca i dalje je ima i značenje “unuk”, a Wabgquan “sretan u praćenju Kina, a ne puka suprotstavljenost Zapadu. Kulturna toka”). Na početku filma, Wangquan se vratio u svoje proizvodnja koja iz toga proistječe po svojoj je strukturi selo i odlučuje primijeniti svoje znanje u pronalaženju

Chow, Rey Kopanje starog bunara: rad na društvenoj fantaziji u suvremenom kineskom ∫lmu UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 77 svibanj 1956. Lu Dingji najavio je politike provođenje stoti - “Neka procvjeta nu cvjetova, neka se nadmeće stotinu škola koju je mudrosti” podržavao Mao Ce politikom . Tom Tung nastojala se potaknuti rasprava o negativno - stima u društvu. svibanj 1957. Nakon što se kritici potaknuta kampanja Stotinu cvjetova skoro isključivo okrenula komunističke protiv partije, politika je - zaustavljena, a pokre nuta je Antidesničarska kampanja kojom se obračunalo s disiden - tima. Vjeruje se da je kampanja Stotinu cvje - - tova namjerno pokre nuta kako bi izvela di - sidente u javnost. vode. Njegova je obitelj vrlo siromašna. Kako bi ostvario 14 Takvo čitanje donose, primjeri- svoj cilj i pomogao svojoj braći da se ožene, on oženi ce, diskusije objedinjene u Jiao Xiongping, ur. Lao jing (Dia- Duan Xifeng, mladu udovicu s kćerkom, i odriče se svo- nying/Zhongguo mingzuo xuan, je ljubavne veze s drugom ženom, Zhao Qiaoying. Na- br. 1) (Taipei: Wanxiang tushu kon mnogo neuspjeha, uključujući i jedan u kojem su gufen youxian gongsi, 1990) Wangquan i Qiaoying zarobljeni na dnu bunara, kada Wangcai, Wangquanov mlađi brat pogiba, Wangquan konačno uspije iskopati bunar primijenivši svoje novos- tečeno poznavanje hidraulike. Prvi put u mnogo stol- jeća, Stari Bunar ima vodu. Stari bunar se, naravno, može tumačiti kao nacionalna alegorija. Prema takvom tumačenju svemu u filmu bi se trebalo dati nacionalno – odnosno, kinesko – značenje. Borba glavnoga lika i sela tada bi postala mik- roskopska verzija borbe nacije i naroda za učvršćenje svojega identiteta.14 Bila bi to priča sa sretnim svršet- kom. Međutim, što ako sam navodni nacionalni znak kineskog nosi veće značenje od nacije Trećeg svijeta, koje mu je nametnuto suvremenim tumačenjem? Ako prestanemo rabiti naciju kako bismo ujedinili elemente filmskog jezika, na površinu izlaze druga pitanja. Pažlji- vo alegorijsko tumačenje Starog bunara pokazalo bi da alegorija nacije, paradoksalno, znači odsutnost i drugost nacije. Iščitavanje pomoću nacije je nemoguće, budući da je nacionalni neprijatelj odsutan. Umjesto toga, mjesto neprijatelja, koji je ključan za ujedinjenje zajednice, zauzimaju dva druga– suhi bunar i romantična žena. Zašto bi se kineski film osamdesetih godina 20. stoljeća usre- dotočio na neprijatelje koji nisu nacionalni neprijatelji? U literaturi o nedavnim svjetskim događanjima opće je prihvaćeno da slom komunizma u Istočnoj Eu- ropi poslije 1989. godine nije doveo do demokratskog napretka u skladu s antikomunističkim uvjerenjima, nego je naprotiv doveo do obnavljanja starih etničkih sukoba, koji su bili neutralizirani i zataškani pod vladavinom komunizma. Pojava nacionalističkih osjećaja u zemljama koje su nekada bile unutar SSSR-a pokazuje da je nacionalizam zapravo bio potisnuta strana komu- rebamo očistiti naše nizma, potisnuta strana koja je uzavrela u trenutku kada T redove od malodušnih je podignut poklopac komunizma. misli. Griješe svi oni koji U Kini, gdje su etničke različitosti relativno bezo- precjenjuju snagu neprija- pasne (osim u Tibetu i Xinjiangu) i gdje druge etničke telja i podcjenjuju snagu skupine (mnoge asimilirane tijekom stoljeća) uglavnom naroda. ne opovrgavaju središnju ulogu Han-kulture, nacionali- — “Sadašnje stanje i naši zadaci” (25. prosinca 1947.) zam je posljednjih četrdeset godina imao zadaću po- Stari bunar (Lao Jing, red. Wu Tianming, 1987) 78 thranjivanja komunizma, a nije bio njegova potisnuta zato što joj njezina spolna različitost i povijest služe kao strana. S obzirom da komunizam postupno gubi svoju potpora, dok je žena per se izbrisana. moć (iako je još uvijek službena politika), što se pojav Emotivni, kao i ekonomski oblici obitelji, s druge ljuje na površini kao društveni poremećaj potisnut pod strane, polako odumiru. Osobito zato što suvremeni komunizmom? Odgovor su dvije, usko povezane, stvari: diskurs nacije nije osigurao istinsku alternativu osim spolna razlika, koju komunizam neutralizira, i Zapad, prividno emancipiranog tijela bez ikakvih prisila, nepo- koji je protivnik komunizma, ali i njegovo vrelo. Pojava pustljive obiteljske veze i dalje žive. Ironično, to je još tih poremećaja ne ukazuje samo na relativnu ravnoduš- izraženije u komunističkoj revoluciji. Kada je Mao Ce nost prema komunizmu, nego i na izravno preispitiva Tung uzdigao ženu kao jednaku muškarcu u javnim nje komunističkog saveznika u Kini – samoga područjima rada i ekonomske proizvodnje nacije, te ka- nacionalizma. da su se zapadne feministkinje oduševile vidjevši da su kineske žene počašćene istim zadaćama kao i muškarci, Ženska seksualnost i nacija bez diskriminacije, obitelj je nastavila cvasti u ideo- Erupcija romantične ljubavi u suvremenom kine- loškom vakuumu nastalom nakon stvaranja komunis- skom filmu nastavlja osuvremenjeno zanimanje za kon- tičke nacije, jednostavno zato jer je posao žene u kući, za troverzne ljubavi i seksualnost među kineskim intelek- razliku od njezine uloge i pozicije unutar rodbinskog sa- tualcima od početka dvadesetoga stoljeća. Zašto je ro- veza, koja se može taksonomijski klasificirati, ostao mantična ljubav tako zanimljiva? stvaran i opipljiv, ali tradicionalno neklasificiran i ne- Ako je koncepciju žene u prošlosti određivala pot- plaćen – samim time bilo ga je teško klasificirati unutar puno definirana uloga žene u kineskoj obitelji, suvre- novoga sustava. Zbog toga je tiranija, koja proistječe iz meno isticanje nacije dovodi u pitanje tu tradicionalnu tog rada, ostala netaknuta do danas, te ostavlja traga na ulogu. Kako tumačiti seksualnost, društvenu i ekonom- kulturnom stvaralaštvu čak i kada se to stvaralaštvo ne sku funkciju, doprinos kulturnoj produkciji i biološku tiče otvoreno spola, seksualnosti ili žena. reprodukciju žene izvan obitelji, a unutar nacije? To je U filmu Stari bunar, srodstvom ograničenu i suvre- povijesna prekretnica kada, u onome što se doima na- menu seksualnost žene prestavljaju različite Wangqua- glim oslobađanjem tradicionalnih sastavnica identiteta nove veze s Xifeng i Qiaoying. Od samoga početka, dvije kineske žene, romantična ljubav početkom dvadesetoga su žene prikazane stereotipno, u skladu s literarnim i stoljeća postaje vodeće društveno pitanje. Jer, nije seks historiografskim konvencijama shvaćanja kineske ono što je romantično u romantičnoj ljubavi, nego slo- suvremenosti. Dok se Qiaoying, poput Wangquana, boda u kojoj bi muškarci i žene mogli birati seksualne vraća u selo nakon što je boravila u vanjskom svijetu, partnere, na način koji se razlikuje od dogovorenog bra- Xifeng je žena koja ostaje kod kuće. Privlačnost Qia- ka. Budući da je tradicionalni obiteljski sustav bio patri- oying povezana je s njezinom novinom: ona sa sobom jarhalni – odnosno, oslanjao se na seksualnu stabilnost, donosi moderne stvari poput televizora. Premda je udo- krepost i vjernost žene, dok su muškarci bili otvoreno vica, Xifeng je očevidno mnogo stabilnija: njezina se promiskuitetni i/ili poligamni – nova je sloboda prije stabilnost očituje u podršci što je dobiva zbog raznih svega značila stvaranje nove ženske seksualnosti. Dru- uloga koje ima unutar rodbinskog sustava, u kojemu že- gim riječima, budući da je koncepcija nacije težila uje- ne funkcioniraju jednako dobro kao muškarci. dinjenju kulture neovisno o spolnim i klasnim razlika- Xifeng ima majku, koja nadgleda njezin seksualni ma, ostavila je otvorenima mnoga pitanja o tome kako život, a i sama je majka. Sve što joj treba jest suprug, koji preformulirati seksualne identitete žena, koji su bili po- bi njen ženski društveni identitet učinio potpunim. Qi- mno izdiferencirani i nadzirani unutar tradicionalnog aoying je, s druge strane, nepoznato biće: Wangquanov rodbinskog sustava. Moglo bi se reći da je to razlog zašto djed ne odobrava tu vezu između ostalog i zato jer smat- je, u suvremenom diskursu, kineska žena naglo postala ra da ona neće ostati u selu. Iako je, u smislu društvenog novootkriveni“primitivac” – tijelo što pluta između sta- napretka, Qiaoying bliža ulozi muškarca nego ulozi jaćih voda obitelji, od čije tiranije pokušava pobjeći, i ot- kućanice, u selu se na njezinu avangardnu ontološku vorenoga mora nacije, koja obraća pažnju na ženu samo bliskost muškosti gleda s podozrenjem i nevjericom.

- Chow, Rey Kopanje starog bunara: rad na društvenoj fantaziji u suvremenom kineskom ∫lmu UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. liki korak naprijed . Ma - sovnom mobilizacijom stanovništva željela se u neizvedivo kratkom kine - prevladati roku ska gospodarska zao - stalost. Zbog nerealno postavljenih ciljeva, - proved katastrofalne kata - be i prirodnih - korak na Veliki strofa, prijed završio je kao velika ekonomska i demografska kata - s procijenjenih strofa 30-ak milijuna žrtava glađu. uzrokovanih 79 siječanj 1958. Službeno je pokrenut drugi petogodišnji plan pod nazivom Ve svibanj 1958. Na drugoj sjednici Osmog nacionalnog podržana je kongresa politika radikalizacije i u snažnog skretanja lijevo. Suvremena, obrazovana žena označava romantičnu slobodu – odnosno, mogućnost donošenja odluka o vlastitom tijelu – a samim time društvenu nestabilnost. Qia- oying je prikazana kao lik bez rodbine. Kao tajanstvena označiteljica puštena sa stoljetna lanca rodbinskog si- drišta, ona ne zna kamo ide. Međutim, ono što je najzanimljivije u ovoj konvenciji razumijevanja suvremenosti – konvenciji isključi- vanja romantične žene i romantične ljubavi iz tradicionalnog društva – javlja se u kulturnoj proizvodnji poslije Kulturne revolucije. Što ta konvencija ovdje radi? Prije svega, pomaže konsolidaciji tradicionalne ženske seksualnosti koju predstavlja Xifeng i njezin odnos s Wangquanom, čija je i genealoška i poslovna stabilnost zajamčena brakom. Wangquan ne prima od Xi- feng samo hranu, cigarete i novac, nego konačno, premda oklijevajući, i njezino tijelo. Na kraju filma, Xifeng je trudna. Suprotno tome, romantična je žena izopćenik iz društva. Qiaoying je neprijatelj gospodarskog temelja seoske zajednice, koji mora biti izopćen. Osim toga, afirmacija tradicionalnih obiteljskih vrijednosti poslije Kulturne revolucije javlja se kao po- kušaj maskiranja nedostatka nastalog slomom komunizma i nacionalizma, premda se nacionalizam može održati uključivanjem u tradicionalne oblike. Središnje uloge koje ovdje igraju obitelj i selo, znakovi su “razoru- žavanja” modernističke revolucije od obitelji prema naciji. Žena je sada rastrzana između sloma nacionalizma/ komunizma, u kojem su spolovi jednaki i ženski problemi ne postoje, i ponovnog oživljavanja starih patrijar- halnih oblika zajednice u kojima ženska seksualnost strogo služi reprodukciji obiteljskih veza. Film poput Starog bunara pokazuje da kineska nacija sama po sebi ne mora postojati da bi se postavljala i raspravljala društvena i spolna pitanja. Poput ženskoga tijela oslobođena od tradicionalnih rodbinskih veza, nacija ne postoji nigdje osim u politici, koja se njome služi u borbi s prošlošću (bilo da je ta prošlost iskonska, etnič- ka, feudalna ili kolonizirana). Poput ženskoga tijela pre- puštena romantičnoj ljubavi, nacija je teoretski kadra na evolucionarni rat je rat svakojake opasne, libidinalne mogućnosti. Budući da je R masa; samo mobilizi- u osnovi prazna, nacija se mora nadzirati produkcijom i ranje masa i oslanjanje na reprodukcijom s jačom lokalnom osnovom. U relativ- njih može donijeti prevagu. nom prešućivanju nacije kao teme, suvremeni kineski — “Budi zabrinut za dobro ma filmovi kao da žele reći: “Upravo je nacija sa svim svojim sa, obrati pažnju na metode rada” (27. siječanj 1934)

Stari bunar (Lao Jing, red. Wu Tianming, 1987) 80 ekstravagantnim obećanjima dovela do unutarnjih ka- mantična ljubav postaje označitelj praznine – praznine i 15 E.J. Hobsbawm, Nations and na- tastrofa u suvremenoj Kini. Ali – ipak, moramo nastaviti pražnjenja od svega društvenog. tionalism since 1780, str. 169, kurziv u originalu. tražiti ta ekstravagantna obećanja drugdje!” Poslije ove smrti, društvo i dalje postoji. Sna o ro- 16 Partha Chatterjee, Nationalist mantičnoj ljubavi od sada se sjećamo s nostalgijom, kao thought and the colonial world – a Ispraznost romantične ljubavi nečega što se dogodilo u drugom vremenu i na drugom derivative discourse? (London : Zed Books for the United Na- Ako je nestajanje nacije tako neuhvatljivo kao i mjestu. Važno je istaknuti da upravo žena, Qiaoying, tions University, 1986), str. 11. njezin uspon, ta neuhvatljivost pronalazi konvenciju donosi smrt. Ona na kraju napušta zajednicu i daruje vlastita uprizorenja u liku romantične žene. svoj miraz za potrebe trajnog kopanja bunara. Wan- Unatoč Wangquanovu braku s drugom ženom, gquang, koji je pronašao ljubavnicu u dubinama svog Qiaoying ga voli, a mi osjećamo, u njegovoj šutnji i izra- propalog društvenog rada, ponovno se pojavljuje kao zima grizodušja, da i on nju još uvijek voli. Nakon što se kulturni junak uz podršku svoje ljubavnice kao i svoje Wangquan oženio, Qiaoying je izlazila s Wangcaijem, supruge, koja poziva cijelo selo da da sve što može kako koji se već prije prepirao s Wangquanom zbog svojih bi pomoglo Wangquangovu stvar. Dok jedna žena ne nedostataka, prije svega manjka iskustva sa ženama. Ve- dobija ništa, a druga zadržava supruga, Wangquang za- za Qiaoying s Wangcaijem jasno je prikazana kao uza- država svoju obitelj, sjećanje na ljubav, te spašava svoj ludna i bez budućnosti: Wangcai je primjerak “deka- ugled. dentne” mlađe generacije bez ikakvih dugoročnih pla- Jalovost nacije je, dakle, označena ispraznošću ro- nova i brige za budućnost društva. Tijekom nesreće u mantične ljubavi, čije se ostvarenje događa u dubinama bunaru, Wangcaija ubija odron što pada u bunar. isušenog bunara u trenutku propalog pokušaja bušenja. Međutim, upravo zbog te nesreće Qiaoying konač- Romantična je ljubav isprazna ne zato što je osiromaše- no može ostvariti svoju ljubav prema Wangquanu. U na, nego zato što je suvišna: njena neumjerenost prijeti ovoj je ljubavnoj sceni dan možda najromantičniji por- ekonomskoj proizvodnji jer sprečava stabilizaciju proiz- tret romantične ljubavi u suvremenoj kineskoj kinema- vodnje. Drugim riječima, žrtvovanje romantične ljubavi tografiji. Njena romantičnost leži upravo u pretjerivanju je čisto: za razliku od pokušaja iskapanja bunara, ona ne karakterističnom upravo za film. može biti nagrađena niti ostvarena kao što natpis In me- Prizor dvoje ljubavnika kako se strastveno ljube u moriam na spomen-ploči može dopuniti i nagraditi bunaru pridodan je kozmičkom krajoliku – nebu, plani- ljudske žrtve kroz stoljeća. Ako kopanje bunara stvara nama, stablima – u nizu kadrova koji su, kao i prateća vrijednost koja nadoknađuje izgubljene živote, ispraz- glazba, pokretni a ne statični. Zarobljeništvo ljubavnika nost romantične ljubavi izaziva suvremenost da se u bunaru time postaje, poput sna, sloboda koju čovjek okrene protiv same sebe i unatrag prema dugo ospora- nalazi u prirodi gdje se ne postavljaju granice ljudskim vanoj obitelji. željama i žudnjama. Ako je taj trenutak uhvatio roman- tično ispunjenje, također je, rekao bih, uhvatio neuhvat- Rad na društvenoj fantaziji ljivo, jukstaponiranjem onoga što je vremenski i zeml- jopisno specifično – romantične ljubavi – s onim što je etnicitet može mobilizirati golemu većinu svoje bezvremeno i bezprostorno – svemirom. Poput onoga zajednice – pod uvjetom da njegova privlačnost ostane što je sada i ovdje, ljubav se ne može reproducirati izvan dovoljno neodređena i sporedna kruga dvoje ljubavnika. Žrtva koju ona zahtijeva, kao i — E.J. Hobsbawm15 značenje njene snažne “prisutnosti”, sastoji se u nepo- vratnoj smrti. Romantična se ljubav tako doslovce isku- kako interpretirati činjenicu da veliki broj ljudi šava u smrti, u trenutku kada ljubavnici gube svaku na- kolektivno zastupa uvjerenja koja su kriva? du da će se izvući živi. Samo u smrti mogu sanjati da će — Partha Chatterjee16 biti jedno s drugim i sa svemirom, na način koji – zahvaljujući imaginarnim mogućnostima filma – tran- Ako je jedan vanjski neprijatelj zajednice roman- scendira ograničenja nekog određenog ovdje i sada. Ta tična žena, koja mora biti izopćena iz društva, drugi transcendencija ja fantastična, ali protudruštvena. Ro- vanjski neprijatelj je nedostatak unutar samoga sela Sta-

Chow, Rey Kopanje starog bunara: rad na društvenoj fantaziji u suvremenom kineskom ∫lmu UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 81 1958. kolovoz objavljuje Politbiro osnivanje narodnih komuna na selu. Do kraja godine bilo je osnovano 25.000 ko - muna od kojih je sva - imala ka prosječno 5.000 domaćinstava. 10. ožujka 1959. Na Tibetu izbijaju veli - ki nemiri zbog kineske okupacije. Dalaj Lama odlučuje napustiti Ti - bet i 31. ožujka prelazi u Indiju. Dalaj Lama nakon toga više nika - da nije stupio na tlo NR Kine. ri Bunar – presušeni bunari kao takvi. Ovaj nedostatak čeka ispunjenje, a jednom ispunjen, dat će smisao zajednici. Tema presušenih izvora ponavlja opsesiju koja karakterizira kinesku suvremenost od devetnaestog stol- jeća: moć tehnologije. Iako znamo da su mnogi tehno- loški izumi nastali u Kini – kompas, papir, tisak, vatro- met, barut, duboko kopanje, nabrojimo samo neke – u suvremenom dobu, osobito nakon što je zapadni imperijalizam postao neizbježan, mogli bismo ustvrditi da tehnologija smješta kinesku kulturu vis-à-vis zapadn- jačke u vidu nedostatka. Politički trendovi u dvadesetom stoljeću kreću se neprestano između želje da se po- pune ti nedostaci i pretvaranja da Kina ne treba ništa. U razdoblju nakon Kulturne revolucije, nakon Deng Xiao- pingovih kampanja za modernizaciju, ponovno za- mjećujemo otvorenost tehnologiji, od najbanalnijih predmeta u domaćinstvu do računala. Suvremeni kineski filmovi nužno ocrtavaju te razvojne smjernice. Jedna od priča koja je podržala odnos Kine prema suvremenosti Zapada može se, dakle, opisati kao potraga za tehnologijom – potraga za moći bez koje Kina ne može postati jaka. Istodobno, potraga za tehnologijom u ovome film opravdava se ne toliko u smislu neuhvatljive nacije, koliko u smislu humanizma u razdoblju poslije Kulturne zmemo li revolucio- revolucije, koji pokušava zadržati tradicionalno u suvre- narni rat kao cjelinu, menom. Kao takav, film ponavlja jednu od osnovnih U operacije gerilaca i one fantazija što se provlače kroz cijelu povijest kineske glavnih snaga Crvene armi- modernizacije još od 19. stoljeća, izraženu u prije spo- je nadopunjuju se kao dvije menutoj izreci “Kinezi uče ono što je bitno, Zapad ono ruke jednog čovjeka. Kada što je praktično”. Fantazija se sastoji u tome da Kinezi bi postojale samo glavne mogu imati dio Zapada – tehnologiju – a da ne mijenjaju snage Crvene armije bez vlastitu društvenu strukturu. Danas se taj san nastavlja, gerile, bili bismo kao jed- a vidljiv je u raskoraku između službene kineske retori- noruki ratnik. Drugim rijeke, koja ostaje vjerna temama marksizma, lenjinizma i čima, kada govorimo o lju- maoizma, i kineske društvene prakse, koja sada uključu- dima u uporišnim područji- ma i njihovoj važnoj ulozi, je mnoštvo zapadnjačkih pothvata i inicijativa. Takav je osobito u kontekstu vojnih san nužan u narcističnom stvaranju vrijednosti što ga operacija, tada mislimo na predlažem kao alternativan način razumijevanja kultu- naoružani narod. To je glav- ra Trećeg svijeta. ni razlog zbog čega se ne- Nadalje, to je narcistično stvaranje vrijednosti prijatelj boji prići našim muškaračko. Film počinje kadrovima dijelova golog uporišnim područjima. muškog tijela na tamnoj pozadini, kako preznojeno — “Problemi strategije u udara čekićem. U tim označiteljima čitamo odlučnost. kineskom revolucionarnom ratu” (prosinac 1936) Svršetak filma dopunjava te početne označitelje natpi- Stari bunar (Lao Jing, red. Wu Tianming, 1987) 82 som sa spomen-ploče In Memoriam, koji upozorava na ka života zajednice. Vrlo je vjerojatno da je fascinacija ne živote (po pretpostavci sve muške živote) izgubljene u samo tehnološkom ili genealoškom reprodukcijom, ne- višestoljetnim pokušajima iskapanja bunara. Svršetak go i njihovim spajanjem u uspješnom neprekidnom obje, dakle, svršetak procesa žrtvovanja: kao da film na navljanju kulture, najvažnija fascinacija razdoblja nakon kraju kaže da se žrtvovanje isplati. Kulturne revolucije u kojem pomak od besmislene de- Iz Wangquanove perspektive, tehnologija je samo struktivnosti prethodna dva desetljeća iziskuje oslonac sredstvo koje pomaže dolasku do cilja. Tehnologija je in- u nečem bitnom i konkretnom. Te dvije vrste proizvod- strument koji mu omogućava da ispuni zadatak, koji mu nje zajedno čine ekonomiju treće vrste – proizvodnju je nametnut, a kojemu ne može odoljeti. On se ne može vrijednosti/ideologije, proizvodnju koja je istodono niz suprotstaviti zadatku jer njegovo ispunjenje podrazu- prijevoda, dekodiranja i ponovih kodiranja između mijeva osjećaj odgovornosti prema zajednici; ne može suvremene i ruralne Kine, između komunizma (s njego- ga odbiti jer u njemu leži sâm osobni identitet, koji on vim naglaskom odanosti partiji) i humanizma (s njego- prima od društva kao nagradu. Povjereni zadatak ne vim naglaskom odanosti klanu i obitelji i isticanju indi- oduzima mu samo životnu energiju; on mu daje život i vidualnog truda/zalaganja), između statusa Kine kao besmrtnost. Drugog u odnosu na Zapad i statusa drugih kultura iz pro- Nije zanimljiva samo jednostavna afirmacija hu- šlosti Kine i nepoznatih prostora sadašnje Kine. U Sta- manističkih vrijednosti i proces stvaranja identiteta rom bunaru, manjkavost Kine (u tehnološkom smislu) kroz izdržljivost, trud i spremnost na žrtvu, nego i to projicira se na manjkavost kineskog ruralnog područja, kako je ta afirmacija istodobno sastavnica kulturne nar- koja se dalje projicira na na konkretnu manjkavost, ne- cističnosti koja čini egzotičnom vlastitu različitost, dostatak vode. U tom nizu projekcija i zamjena, manjka- vlastitu drugost. Činjenica da se afirmacija humanistič- vost, uvijek istodobno frustrirajuća i okrepljujuća, ko- kih vrijednosti događa u zaostalim selima u udaljenim načno prepušta mjesto ispunjenju koje naznačuje planinama, a ne u velegradskim središtima poput Šan- opstanak. gaja i Pekinga, sugerira da je ponovno ulaganje u huma- U ovom trenutku trebali bismo reći: “Ali čekajte, nizam u suvremenoj kineskoj kulturnoj proizvodnji is- ne omogućuju samo ispunjenje i proizvodnja vode op- todobno čudan etnografski pokušaj pripovijedanja o ple- stanak zajednice! Upravo je neuspjela potraga za vodom menitom divljaštvu za koje se vjeruje da je sačuvalo sta- održala seosku kulturu Starog Bunara naraštajima!” rija i autentičnija kulturna blaga – na neki način još neis- Što je uistinu stari bunar? kvarena suvremenošću. U smislu narativne strukture, stari bunar, narav- U tom smislu, Stari bunar daje odličan primjer no, nije ništa: on je nedostatak koji priču čini mogućom. kompleksa koji nazivam iskonskom strašću, a može se Stari je bunar opsesija, koja se, upravo zato što ostaje ne- ukratko objasniti kako slijedi. U trenutku krize kulture ispunjena, stalno vraća u selu kao neka vrsta kolektiv- budi se zanimanje za iskonsko, što podrazumijeva i sno- nog sjećanja, kolektivne odgovornosti i kolektivne tež- ve o izvornom. Ti se snovi ostvaruju kroz generičko nje. Znaju li muškarci iz Staroga Bunara što doista žele? područje asocijacija – koje najčešće uključuje životinju, Ili nastavljaju kopati samo zato što su njihovi preci to divljaka, seoski krajolik, domoroce, narod, itd. – koji na- pretvorili u običaj – samo zato što je to postao plemenski domještaju ono nešto izvorno, koje je izgubljeno. (Re) ritual? Osjećaj besmislenosti nečega što nalikuje štova- konstruirano na taj način, bajkovito izvorno sada se za- noj tradiciji najvidljiviji je u sceni u kojoj seljani iz sus- mišlja kao opća točka spoznaje i polazište koje je posto- jednoga sela pokušaju zatvoriti bunar za koji seljani Sta- jalo prije postojanja sadašnje zajednice i, premda je ljud- roga Bunara tvrde da je njihov. Natjecanje oko vlasni- skom rukom stvorena tvorevina, čini se poput same štva nad bunarom vodi do pitanja gdje se nalazi natpis bezvremenske prirode. na kojemu je upisano vlasništvo. Na kraju, žene prona- U središtu iskonskih blaga što ih treba očuvati u laze originalan natpis, koji je, u međuvremenu postao Starom bunaru je sustav proizvodnje u kojem će radišnost zahodski kamen. biti dobro nagrađena – ako ne kao izravna nagrada poje- Međutim, apsurdnost tog otkrića ne mijenja sna- dincu, onda sasvim sigurno u vidu reprodukcije i nastav- žan utjecaj ove opsesije na selo. Takva je snaga društve-

Chow, Rey Kopanje starog bunara: rad na društvenoj fantaziji u suvremenom kineskom ∫lmu UP&UNDERGROUND ke partije. Upra - Proljeće 2009. 83 1959. travanj Zbog stravičnih po - sljedica provođenja koraka napri - Velikog pri - jed , Mao Ce Tung siljen je odstupiti s mjesta predsjedava jućeg NR Kine, iako formalno ostaje pred sjedavajući komuni stič - vljanje državom preu zimaju Liu Šaoči i Deng Xiaoping . ne fantazije: čak i kada se originalan natpis pretvorio u 17 Slavoj Žižek, “Eastern Europe's zahodski kamen i time je na kraju prikazan kao ništa vi- Republic of Gilead”, New Left Review, 183 (rujan/listopad še doli (usran) kamen, vjerovanje da je on nešto više i 1990), str. 53. Kao što u drugom dalje živi. U raspravi o Istočnoj Europi poslije sloma ko- kontekstu ističe, društvena fan- munizma, Slavoj Žižek piše o fantastičnoj prirodi onog tazija je “upravo način na koji se antagonistički rascjep maskira... što naziva nacija-Stvar na način koji je primjenjiv i na Fantazija je sredstvo kojim ide- starom bunaru: ologija pretvara vlastiti neuspjeh u buduću korist.” Vidi Ži- žek, The sublime object of ideolo- “Stvar nije direktan zbir ovih značajki (koji čini spe gy (London: Verso, 1989), str. cifičan način života); postoji nešto više u tome, nešto 126. što je prisutno u svim tim značajkama, nešto što iz vire iz njih. Članovi zajednice koji sudjeluju u određenom načinu života vjeruju u svoju Stvar, a to vjerovanje ima povratnu strukturu svojstvenu inter subjektivnom prostoru: “Vjerujem u (nacionalnu) Stvar” jednako je izjavi “Vjerujem da drugi (članovi moje zajednice) vjeruju u Stvar”. Tautološki karakter Stvari – njezina semantička praznina, činjenica da o njoj možemo samo reći da je to “prava Stvar” – zasni va se upravo na toj paradoksalnoj refleksivnoj strukturi.”17

Ova fantazija pretvara sve nesreće – događaje koji se ne mogu objasniti, ali koji su bez obzira na to stvarni – u puke nesreće, puke greške, koje nemaju nikakvo mjes- to u stvarnom funkcioniranju ili radu na snu. Slično tome, svi životi žrtvovani tijekom potrage za vodom bes- eć sam rekao da su svi navodno moćni reakci- misleni su sve dok se prvi bunar uspješno ne iskopa. Do V onari samo tigrovi od papi- tada, možemo reći da izgubljeni životi nisu bitni: ostaju ra. Razlog tome je što su slučajne komponente koje čekaju materijalizaciju u pra- razdvojeni od naroda. Po- voj fantaziji nastanjenoj stvarnim tijelima. Dakle, um- gledajte! Nije li Hitler tigar jesto da povijest Staroga Bunara opišemo kao povijest od papira? Nije li Hitler bio sela u kojemu seljane ujedinjuje nada u budućnost (kada pobijeđen? Također sam će voda biti pronađena), trebali bismo je opisati ovako: rekao da su ruski car, kine- otkriće vode opravdava žrtve retroaktivno, kao sastavni- ski car te japanski imperija- ce složnoga truda zajednice u iskapanju bunara. To je lizam tigrovi od papira. Kao paradoks svršetka, kada u prvom planu vidimo natpis U što znamo, svi su pobijeđe spomen svim mučenicima kopanja bunara, s datumima ni. Američki imperijalizam još nije pobijeđen, dapače, njihovih neuspjeha i njihove smrti. Nad slikom natpisa posjeduje i atomsku bom- nalazi se autorov/redateljev natpis koji dokumentira bu. No, vjerujem da će i on Wangquanov uspjeh: “9. siječanj, 1983: Voda je biti pobijeđen. On je pronađena, a pedeset tona vode izvučeno je svakog sata također tigar od papira. iz prvog mehaniziranog dubokog bunara”. Trenutačni — “Govor na Moskovskom uspjeh dokazuje svojom slučajnošću da je on razlog sastanku komunističkih i zbog kojeg su sve prijašnje generacije robovale te da nji- radničkih partija” (18. studeni 1957) hova smrt sada konačno ima smisla. Stari bunar (Lao Jing, red. Wu Tianming, 1987) 84 Čin pronalaska vode je, drugim riječima, poput sadašnji identitet uvijek stvara pomoću nostalgičnog 18 Old Well je dobio 4 od 13 nagra- označitelja koji enigmatično sačinjava identitet prošlo zamišljanja trajnog drugog vremena i mjesta – može neda koliko ih je dodjeljivao festival, uključujući posebno pri- sti samom svojom neizvjesnom prisutnošću ili slučaj- ometano procvasti. I tako, i pored uzaludnosti nacije i is- znanje od internacionalne film- nošću. Ako, zbog svog uspjeha, taj čin dobiva vrijednost praznosti ljubavi, rad na društvenoj fantaziji, poput mi- ske kritike. primarnog čina, tada se sama primarna vrijednost mora šićavih muških ruku na samom početku filma, silovito opisati kao dodatna relacija, a ne kao apsolutan izvornik: se nastavlja. poput svih prethodnih pokušaja iskapanja, i posljednji je slučajnost; istodobno, posljednji je pokušaj dodatno slučajan – zbog pronalaska vode, slučajnosti uspjeha. Ta Uz dopuštenje autorice tekst je preuzet iz Christine Gledhill i dodatna slučajnost, događaj koji je slučajniji od svih Linda Williams, ur., Reinventing Film Studies (New York, NY: drugih slučajnosti, razdvaja ovaj posljednji pokušaj iska- Oxford University Press, 2000); str: 402-418 / s engleskog panja od drugih te tako sačinjava nužnu strukturu koja prevela Irena Boban povezuje cijeli niz događaja u smislenom lancu prepu- nom značenja, lancu koji nazivam društvena fantazija. Rad na društvenoj fantaziji obuhvaća tada ne samo na- sumične fizičke pokušaje iskapanja i neuspjehe, nego i proces retroaktivne, dodatne pretvorbe u kojoj slučaj i fizički rad postaju primarni, nužni i kreposni, a samim time funkcioniraju i ideološki se reproduciraju kao takvi. Presudno značenje u ovoj društvenoj fantaziji ima opasnost koju predstavlja romantična žena i trajno pre- sušen bunar – i jedno i drugo su na kraju zbrinuti. Fanta- zija je da selo može imati tehnologiju punog bunara bez tehnologije nove (pune) žene, da selo može postati samodostatna zajednica s točno onoliko izvanjske pomoći koliko želi – upravo u vrijeme kada je samodostatanost kineskoga sela, baš kao druge ruralne sredine Trećeg svijeta, nepovratno načeta modernom proizvodnjom, distribucijom i prožeta globalnom kapitalističkom ekonomijom. Film poput ovoga, koji pokazuje fundamentalnu ništavost rada na društvenoj fantaziji, nužno se predaje iščitavanju koje je upravo suprotno. Svjedočanstvo tome je i topli prijem Starog bunara u kineske i inozemne publike te uspjeh filma na Drugom međunarodnom filmskom festivalu u Tokiju 1987. godine,18 u suprotnosti s redovnom službenom cenzurom filmova redatelja Pete generacije, koji svjesno kritiziraju kinesku kulturu. Snažna privlačnost filma koji slavi nagrađivanje zajed- ničkog truda nema previše smisla ako ne razumijemo veličinu sna o zajedništvu na najvišoj razini – Kulturnu revoluciju – i njezin slom. Emotivni vakuum koji je nastao poslije revolucije očekuje pravovaljan rad na nečem drugom. To nešto drugo u Kini se uporno traži u starim i udaljenim područjima, gdje društvena fantazija – koja

Chow, Rey Kopanje starog bunara: rad na društvenoj fantaziji u suvremenom kineskom ∫lmu UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 85 23. srpnja 1959. u Na konferenciji Lušanu , ministar obra - ne Deng Dehuai smi - jenjen je zbog kritizi - i ranja Maoa Ce Tunga koraka napri - Velikog jed . Zamjenjuje ga Lin Biao . 1960. kolovoz Kao posljedica kine - sko ∞ sovjetskog ra - skola, sovjetski sa - vjetnici napuštaju NR Kinu.

Cui, Shuqin Djelovanje s margina: urbani ∫lm i nezavisni redatelji u suvremenoj Kini ojava nezavisnih filmskih redatelja i njihovih nekonvencionalnih radova u Kini od početka devedesetih godina potaknula je trajno zanimanje za politiku imenovanja. Nezavisno filmsko stvaralaštvo, prema kineskim kritiča- rima, odnosi se na eksperimentalne prakse izvanP državnog sustava proizvodnje i njegove ideološke cenzure.01 Nezavisni redatelj preuzima odgovornost ne samo za sadržaj i formu filma, nego i za prikupljanje novca i nalaženje distributera. Zapadni promatrači pre- poznali su nove redatelje kao odmetničke filmaše, a njihove filmove kao underground ili kontra-filmove.02 Sklonost da se imenuju i kategoriziraju filmski redatelji ukazuje političku namjeru i diskurzivnu iscrplje- nost u trendu definiranja kineskog filma. U stvari, pojam “nezavisni” prepun je kontradikcija. S jedne strane, sustav nasuprot kojemu redatelji nastoje biti nezavisni i dalje je hegemonijski državni aparat koji upravlja produkcijom i distribucijom. S druge strane, uvjeti pod kojima redatelji eksperimentiraju s alternativnim oblicima produkcije ukazuju na komercijalni trend koji stavlja naglasak na tržišnu zaradu i recepciju publike. Pod dvostrukim teretom društveno-političkih i komercijalnih Cui, Shuqin imperativa, novi diplomanti filmskih škola ne ulaze u filmski svijet kao prepoznatljive zvijezde, nego kao za- kašnjeli pridošlice, prognani na margine. Niz mladih redatelja potražio je nužni izlaz u nezavisnoj kinemato- Djelovanje s margina: grafiji. Službena netolerancija prema filmovima koje su snimili i nedostatak alternativnoga sustava distribucije urbani ∫lm i nezavisni redatelji u u Kini prisilili su ove redatelje da potraže priznanje putem međunarodnih kanala. suvremenoj Kini Uslijed toga, nezavisna filmska produkcija i njezina međunarodna distribucija izazvale su transnacionalno sudjelovanje. Programeri zapadnih festivala i distri- buteri “art-kina”, primjerice, pozdravljaju kineske nezavisne filmove zbog njihovih “transgresivnih osobina”.03 Te “osobine” osobito ovise o predanosti nezavisnoj produkciji, a potkopavaju srednjostrujašku produkciju i službenu cenzuru. Takve nekonvencionalne izvedbe zadovoljavaju potragu međunarodnih filmskih krugova za novim “drugima”, koji će naslijediti petu generaciju, i za novim rječnikom koji će definirati kineski film. Za nezavisne redatelje geopolitička transgresija “odlaskom u inozemstvo” otvara mogućnosti za prepoznavanje i po- hvalu koja je potisnuta u Kini. Oni su otkrili da službena cenzura kod kuće može osnažiti njihov status preko 88 01 Informacije o mlađoj generaciji mora, potičući “ulagače – bili oni kritičari izvan matične ren, 1995), s produkcijskom i financijskom potporom kineskih filmskih redatelja raz- zemlje, filmski festivali ili producenti – da podupru re- filmske radionice Tiana Zhuangzhuanga, konačno je bacane su mjestimično po filmskim i akademskim žurnalima. datelja koji je shvaćen kao idealist i nerealistična figura pušten u distribuciju tek nakon jedanaest rundi zahtjev- 04 Za sustavni pregled nad temom, u sredini kojom vlada kulturna represija”. U tom smis- ne montaže. No, izazov da snima film koji ne pripada vidi Jinhua Dai, “Wuzhong fen- lu, skupina mladih filmskih redatelja utjelovljuje dvo- glavnoj struji unutar državnoga sustava, zatvara redate gjing” (Uvodno čitanje šeste generacije filmskih redatelja), Tia- strani identitet: oni su istodobno namjerno ignorirana lja u “baršunasti zatvor”, u kojemu vlasti obećavaju um- nya 1 (1996): str. 1-13; također vi- manjina u matičnoj kineskoj produkciji i cijenjeni disi- jetnicima financiranje i distribuciju ako pristanu “igrati di “Xinsheng dai dianying ya- denti u očima filmskih kritičara na Zapadu. Dakle, dok prema pravilima”. “Svega nekolicina redatelja doživlja- njiu” (Filmska studija o novoj generaciji), Journal of the Beijing ih željno traže međunarodni filmski festivali ili distri- vala je sebe kolaboracionistima”, objašnjava Paul Picko Film Academy 1 (1995): str. 100- buteri umjetničkih kina, njihovi filmovi ostaju nedo- wicz, “ali, gotovo su svi bili svjesni činjenice da su se 203; Hong Yin, “Memorandum stupni široj kineskoj publici.05 uključili u gotovo svakodnevnu autocenzuru”.07 Dobi- of Chinese Cinema in 1999”, Dangdai Dianying (Suvremeni Ipak, svega nekolicina filmskih redatelja može se vanje financijske potpore studija u vlasništvu vlade film) 1 (2000): str. 10-15. posve osloniti na strano priznanje. Zapravo, mnogi od zahtijeva, osim političke prilagodbe redatelja, obećanje 02 Korištenje termina kao što su njih nastoje opstati i unutar i izvan mainstream sustava. komercijalnog uspjeha. Socijalistički ”baršunasti za- “odmetnici”, “underground” ili “kontra-film” upućuje prije na Nezavisna produkcija ne može služiti kao apsolutno tvor” i kapitalistički pritisci, dakle, utječu na mentalitet ideološku perspektivu, nego na sredstvo traženja umjetničke autonomije; to je strateški režiranja filmova u smislu izbora teme, oblika reprezen- usustavljenu studiju novih način stjecanja priznanja. Oscilacija između zahtjeva tacije i tržišne zarade. U svom novijem filmu Podmuklo filmskih žanrova. Promatranje globalnog filmskog tržišta i lo- domaćega i stranog tržišta usložnjava vjerodostojnost lice (Feichang xiari, 1999) Lu shvaća da se za kompromis kalnih okolnosti uslijed kojih nezavisnoga filma. Dok filmski kritičari kod kuće i u koji traži državna potpora plaća visoka cijena. Prizor novi filmovi izlaze na površinu, inozemstvu pokušavaju razmišljati o njemu, pojam ne- silovanja, pokretačka sila filma, mora biti prikazan, ali je zahtijeva višestrukost perspektiva. Za prmjer, vidi David Chu- zavisnog filma već pokazuje preobrazbe, kako ilustriraju razgovor o seksualnosti između svjedoka silovanja i žrt- 08 te, “Beyond the Law: Indepen- sljedeći primjeri. ve jednostavno izbrisan. dent Films from China,” Film Zhang Yuan, pionir nezavisnoga filma u Kini, po- Isprepletenost nezavisnog filma i glavne kinema- Comment 30 (siječanj-veljača 1994): str. 60-63. stao je već postao sučeljavanjima sa službenim restrikci- tografske struje postavlja nekoliko važnih pitanja. Može 03 Profesorica Yueh-yu Yeh je na- jama. Pišući vlastite scenarije i osiguravajući sredstva iz li u Kini postojati istinski autonomna i nezavisna kine- kon čitanja koncepta mog rada inozemstva, Zhang je uspio snimiti niz indie filmova, matografija? Hoće li redatelji sačuvati svoje nezavisne predložila pristup nezavisnim redateljima i urbanom filmu kao što su Pekinški gadovi (Beijing za zhong, 1993) i Istočna identitete ako međunarodni gledatelji izgube zanima preko pojma “transgresivnih palača, zapadna palača (Dong gong xi gong, 1996). No, os- nje za njihovo disidentsko stajalište? Mogu li redatelji osobina”. Zahvaljujem Yueh-yu novna potreba za međunarodnom distribucijom ironič- izvan glavne struje, radeći unutar službenog sustava, Yeh i Sheldonu H. Luu za ured- ničke komentare. no ovisi o službenom žigu sankcije. Vladina cenzura snimati filmove koje doista žele snimiti? Hoće li ugled 04 U In the Red: On Contemporary često osigurava međunarodnu pozornost. Odustavši od filmu donijeti umjetničke kvalitete, a ne politički prego- Chinese Culture (New York: Co- svoje prijašnje prakse, Zhang Yuan je tražio vladino do- vori? Ako se pokaže da su odgovori na ta pitanja negativ- lumbia University Press, 1999), str. 189-197, Geremie R. Barmé puštenje i financiranje da bi završio svoj noviji film Se- ni ili neizvjesni, diskurs nezavisnog filma u Kini ostat će uzima nezavisnog redatelja damnaest godina (Guo nian hui jia, 1999). Ta obiteljska problematičan i neuvjerljiv. Možda je oduševljena naja- Zhanga Yuana kao model za ilu- melodrama znači povratak produkciji unutar sustava. va pojave šeste generacije filmskih redatelja straciju formula uspješnosti. Status umjetnika koji je dio ma- Neki su kritičari optužili Zhanga za “izdaju”, tvrdeći da preuranjena. instreama, a nije državni, ima za se “surađujući s vlastima prodao i otupio oštricu koja je U stvari, više se pozornosti posvećuje ideološkim povlasticu sustav dvostrukog tr- njegove filmove činila tako snažnima”.06 Redatelj odba- implikacijama nego filmskim svjetovima koje su stvorili žišta u kojem redatelji “prodaju” svoje kulturalne proizvode kako cuje optužbu i objašnjava da je tražio dozvolu od vlade mladi redatelji. Polazeći od njihovih filmova, osobito rabi privukli međunarodne inve- jednostavno zato da bi njegov film bio prikazan u Kini. ne produkcije, istražujem kako redatelji obilježavaju sticije, dok međunarodni distri- Želja da dobije priznanje međunarodne i kineske publi- svoja djela kao nezavisna i sebe predstavljaju kao ekspe- buteri “trguju” takvim djelima kako bi ostvarili ideološki ke te poteškoće na koje pritom nailazi ukazuju samo na rimentalne umjetnike. Iako se međusobno bitno razlik- profit. početak dileme. uju, zajednička im je želja da ispričaju svoje priče iz 05 Ranim radovima nezavisnih Ne toliko međunarodno poznat kao Zhang Yuan, osobne perspektive, oslobođeni institucionalnih pravila filmskih stvaratelja teško je ući u trag. Tijekom stvaranja ovog Lu Xuechang nastojao je snimati osobne filmove unutar i ideološke manipulacije. Svjetovi nastali iz osobne per- eseja često sam uzalud pokuša- sustava. Njegov rani film Kovanje čelika (Zhang da cheng spektive više nisu traumatične povijesti i alegorijske

Cui, Shuqin Djelovanje s margina: urbani ∫lm i nezavisni redatelji u suvremenoj Kini

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 89 siječanj 1961. Deveti plenum osmog Centralnog komiteta najavljuje puno povla - čenje iz politike Veli kog koraka naprijed . lipanj 1962. Značajniji sukobi na indijsko ∞ kineskoj granici. Početak kine - sko ∞ indijskog rata koji je trajao do stu - denog 1962. priče, nego istraživanja urbane sredine koju nastavaju vala doći do određenih naslova ljudi s društvenih margina. putem telefona, faksa ili inter- neta. Sakupljeni u kolekcijama Urbani filmovi nisu novost za kinesku publiku. filmskih kritičara ili arhiva, van Filmovi iz 1930-ih i 40-ih godina – kao što su Ulični anđeo dosega obične publike, nezavi- (Malu tianshi, Yuan Mu-jih, 1937), Bezbroj svjetala (Wan- sni filmovi postaju gotovo mi- steriozni u svojoj jia denghuo, Shen Fu, 1948) ili Proljetna rijeka teče na istok nedostupnosti. (Yijiang chunshui xiang dongliu, Cai Chusheng i Zheng 06 Katia Gaskell, “To Get Reality, Junli, 1947) – koristili su se urbanim ambijentom kao Forget Reality: China’s Bad-Boy Filmmaker Zhang Yuan”, Bei- filmskim i diskurzivnim prostorom za proučavanje na- jing Scene 7.5 (veljača 18-24, cionalnog previranja, razlika između grada i sela te obi- 2000.) [dostupno na Html Res teljskih melodrama. Suvremeni filmovi u 1980-im i Anchor http://beijingscene. com]. 1990-im godinama, kao što je urbani serijal Huanga Ji- 07 I Barmé i Paul G. Pickowicz citi- anxina, prikazuju grad kao društveni, kulturni i politič- raju pojam “baršunastog zatvo- ki ambijent, u prijelomnom trenutku, kada socijalizam ra” Miklosa Harasztija, govoreći o umjetnicima u suvremenoj slabi, a ipak je i dalje sila s kojom se treba suočiti. Njego- Kini. Osvrćući se na (ne)podu- vi rani radovi, Slučaj crnog pravila (Hei pao shi jian, 1986) i darnost njihovih stavova o tome Izmještanja (Cuowei, 1987) prikazuju urbanu sredinu kao surađuju li filmski umjetnici s državnim sistemom, dodala bih apsurdni zatvor kojemu se pojedinac ne može oduprije- da “baršunasti zatvor”, u poti. Noviji filmovi, Leđima u leđa, licem u lice (Lian dui lian, stsocijalističkim uvjetima, po- bei kao bei, 1994) i Ustani, ne saginji se (Zhanzhi le, bie drazumijeva ne samo politička pregovaranja već i tržišne priti- paxia, 1992), prebacuju pak fokus na svakodnevni urbani ske. Paul G. Pickowicz, “Velvet prostor i na način na koji se stanovnici nose sa suvreme- Prisons and the Political Econo- nim problemima. my of Chinese Filmmaking,” u: Deborah S. Davis, Richard Kra- No, za razliku od tih prethodnika, grad se u filmo- uss, Barry Naughton i Elizabeth vima mladih redatelja pojavljuje kao osobni i subjektiv- J. Perry (ur.), Urban Spaces in ni prostor, a ne kao utjelovljenje konvencionalnih tema, Contemporary China (Cambrid- ge: Cambridge University Press bilo iz kineske tradicije bilo iz nacionalne povijesti. Iz- / Washington, D.C.: Woodrow raz i perspektiva jasno naglašavaju: “Ja sam protagonist Wilson Center Press, 1995.), str. te urbane pozornice; grad je moj”. Okruženje i priče o 206. 08 Za daljnje informacije, vidi Wu urbanom iskustvu zaštitni su znak nezavisnih filmova. Guanping, “An Unusual Decla- Premda svaki redatelj nudi drukčiji pogled, povezuje ih ration in an Unusual Summer: psihološka i filmska zaokupljenost gradom. Zajednički Interview with Lu Xuechang,” Dianying Yishu (Filmska urbani senzibilitet često u rock-glazbi nalazi jezik izra- umjetnost) 4 (2000.): str. 61-65. žavanja, izolirani stan doživljava kao privatni svijet, a gradski život kao oblik mladenačkog samoizražavanja. Prije melankolični nego veseli, njihovi filmovi često obavijaju publiku ćudljivom aurom tjeskobe i gubitka. Prizori grada podsjećaju ih na adolescenciju, pri- lično nevažnu u odnosu na povijest. Urbani krajolik, u kojemu mladi lutalice promatraju mainstream drame, uskraćuje im prostor u središtu društvene pozornice. arod je, i samo narod, Navikli na povijesne i melodramatične priče, u sjeni po- N pokretačka snaga za vlaštenih prethodnika i hegemonijskog diskursa, mladi stvaranje svjetske povijesti. i nevažni sebe doživljavaju kao besciljne skitnice na ur- — “O koalicijskoj vladi” banim marginama. Osobne veze s gradom i profesional- (24. travanj 1945) na predanost snimanju filmova omogućuju redatelju da Pekinške skitnice: posljednji sanjari (Liulang Beijing ∞ Zuihou De 90Mengxiangzhe, red. Wu Wenguang, 1990) 09 Čitatelji zainteresirani za video stvori grad iz individualne perspektive i postavi mlade Osim toga, propituje poimanje performativnosti po ko- umjetnost, dokumentarne ili stanovnike kao protagoniste. Prostorni motiv grada, jem su umjetnička produkcija i recepcija otvoren proces avangardne filmove mogu pro- naći zanimljive teze u Berenice dakle, ima ulogu mjesta radnje, metafore moderniteta i međudjelovanja umjetnika i gledatelja. Reynaud, “New Visions/New odraza sebstva. Umjetnost performansa nije posve nova u Kini. Chinas: Video-Art, Documen- Unutar opisanog konteksta otvaraju se tri teme Nekolicina umjetnika posvetila se eksperimentima u tation, and the Chinese Moder- nity in Question;” u: Michael koje na specifičan način, ali ne i isključivo, karakterizira- procesu stvaranja umjetnosti i potrage za identitetom. Renov i Erika Suderburg (ur.), ju svijet i vizuru nezavisne kinematografije: portret Zhang Huan, na primjer, uznemiravajuće je fasciniran Resolutions: Contemporary Video “umjetničkog ja” na filmu, ne-alegorijski prikaz seksu- samomučenjem. Izlažući tijelo nepodnošljivim uvjeti- Practices (Minneapolis: Univer- sity of Minnesota Press, 1996.), alnosti i konstrukciju priče o sazrijevanju. ma, on iskušava kako fizičko tijelo izdržava i potiče str. 229-257. društvene, kulturne i političke povrede. Ma Liuming, 10 Za publikacije o umjetnosti i Portret umjetnika na filmu još jedan ugledni umjetnik performer, projicira pitanje umjetnicima performansa u Ki- ni, vidi Minglu Gao (ur.), Inside Filmovi što su ih snimili nezavisni filmski redate seksualnog (ne)identiteta izravno na golotinju tijela. Out: New Chinese Art (Berkeley: lji samosvjesno iskazuju ustrajnu želju za uvođenjem Prerušavajući se u ženu, on pokazuje da ni heteroseksu- University of California Press, umjetnika u film. Prikazivanje umjetnika istodobno je i alne ni homoseksualne predodžbe ne mogu definirati 1999); Zhijian Qian, “Perfor- ming Bodies: Zhang Huan, Ma tematska preokupacija i proces snimanja filma. Umjet- tijelo koje narušava spolne razlike. U osamdesetima, ka- Liuming, and Performance Art nik postaje sveobuhvatna figura koja zamagljuje granice da je avangardna umjetnost bila predmetom službene in China,” Art Journal 58.2 (ljeto između stvorene predodžbe i tvorca te predodžbe. Film zabrane i udaljena od masovne publike, umjetnost per- 1999.), str. 60-81. Dani (Dongchun de rizi, 1994) Wanga Xisoshuaija, prika- formansa ostala je underground ili se preselila preko mo- zuje primjerice propadanje veze umjetničkog para. U ra.10 Budući da nije uključivao ni javni prostor ni gleda- filmu glume dvoje avangardnih slikara iz stvarnoga ži- telja koji je promatra, sam koncept performativnosti iz- vota. Pekinški gadovi Zhanga Yuana razotkriva svijet roc- gubio je svoja ključna značenja. k’n’rolla i njegovih izvođača u današnjem Pekingu. Pio- Film Smrznut donosi publici filmski prikaz jednog nir rocka, Cui Jian, istodobno je pjevač, protagonist i performativnog događaja u Kini. Uzimajući određenu producent filma. Osim toga, rock glazba osigurava in- sekvencu kao primjer, performans pokopa u ledu izvodi tertekstualnu interpretaciju fragmentarnih priča filma. se na ulici. Umjetnik preuzima središnju ulogu perfor- U dokumentarnom filmu Wua Wenguanga Pekinške mera sa svojim prijateljima kao pomoćnicima i pješaci- skitnice: posljednji sanjari (1990) kamera prati skupinu ma kao promatračima. Mizanscena, prožeta zvučnim umjetnika koji se bore za preživljavanje “na margina- efektom otkucaja srca, “hvata” trenutak procesa umira ma” i izvan “sustava”.09 Fokus je na umjetniku kao sub- nja i performativne vještine. Tijelo, topeći led i pred- jektu, protagonistu, a autor/redatelj filma posvećen je stavljajući smrt, traži i od umjetnika i od gledatelja da se cilju da prikaže marginalizirane ili isključene. Takvim zapitaju može li smrt biti umjetničko djelo? izborom fokusa dolazi do subjektivnog samopredstav Glumljenje smrti radi stvaranja umjetnosti i poti- ljanja, jer sami filmski redatelji dijele s likovima margi- canja javne percepcije nosi višestruke poruke. Na nara- nalni položaj i status nevažnih. Štoviše, umjetnik, kao tivnoj razini, forma javnog performansa predstavlja lik u tekstu i kao autor teksta, daje filmskom redatelju avangardnu subkulturu u suvremenoj Kini. Umjetnici, slobodu da filmsku priču i njezinu vizualnu konstruk osobito oni avangardni, koji su isključeni iz službenih ciju uključi u koherentan proces. muzeja umjetnosti i rade izvan tradicionalnih konven- Film Smrznut (Jidu hanleng, 1999), bezimenog au- cija, koriste se tijelom u potrazi za subjektivnim identi- tora (ili “wuming-a” ), primjerice, pokazuje umjetnika tetom i izložbenim prostorom. Osim umjetnosti perfor- koji traži smisao života u pretvaranju smrti u predstavu, mansa kao eksperimentalne novine u Kini i narativnog a vlastitog samoubojstva u svoje posljednje umjetničko izvora u filmu, razmotrit ću politiku performansa, pri- djelo. Umjetnik izlaže svoje tijelo smrtonosnim ekspe- kazivanja neprikazivog i rodnih značenja u odnosu na rimentima povezanim sa četiri godišnja doba: pokop u performativnu umjetnost. zemlji u jesen, pokop u vodi u zimi, pokop u vatri u pro- Politika performansa ukazuje na susret između ljeće i pokop u ledu u ljeto. Film jasno ukazuje na filo- umjetnika-društva i tijela-sebstva. Izlaganje tijela kao zofsko značenje smrti u smislu ciklusa godišnjih doba. potraga za identitetom ukazuje na želju i praksu odmi-

Cui, Shuqin Djelovanje s margina: urbani ∫lm i nezavisni redatelji u suvremenoj Kini

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 91 16. listopada 1964. NR Kina uspješno testira prvu atomsku bombu. canja od margina prema središtu i od osobnoga prema 11 Citat iz sažetka Amelie Jones i javnom. U društvu kojemu nedostaju okolina avangard- Andrew Stephensona u uvodu njihove knjige Performing the ne umjetnosti i politička tolerancija, eksperimentalni Body / Performing the Text (Lon- umjetnici, jednako kao i nezavisni filmski redatelji, isk don: Routledge, 1999.), str. 6. ljučeni su iz kanona glavne struje zbog društvenih i po- litičkih razloga. Primjerice, sestra Qi Leija, liječnica, voli svoga brata, ali nema razumijevanja za njegovo umjet- ničko traganje. “Zbog čega su toliko depresivni?” žali se sestra svojoj kolegici. “Premladi su da bi shvatili život i osjećaju se depresivno kada im je dosadno”, odgovara kolegica. Razgovor ukazuje na neprijateljski odnos dru- štva prema umjetniku i eksperimentalnoj umjetnosti. Sestrina zbunjenost i krivo tumačenje kolegice ukazuju na odbacivanje mlađih umjetnika koji još nisu obilježili adašnji napredak se povijest. ljačkog pokreta je di- Osim s problematičnom recepcijom, umjetnost S vovski događaj. U vrlo krat- performansa suočava se s institucionalnom represijom. ko vrijeme u centralnim, Budući da ih doživljavaju kao nenormalne i izvan mati- južnim i sjevernim kine- ce, umjetnike smatraju mentalno izopaćenima. Jedna skim provincijama nekoliko sekvenca u umobolnici, primjerice, uprizoruje metafo- će milijuna seljaka ustati ričku mizanscenu zbog ilustracije sukoba umjetnika i kao moćna oluja, kao ura- institucije. Djevojka Qi Leija i drugi umjetnik vode ga u gan, snaga toliko brza i na- bolnicu na pregled. Medicinsko osoblje ne može razlik- silna da ne postoji protu ovati normalno od nenormalnog i uporno tvrdi da je Qi snaga, ma koliko jaka, koja Leijev prijatelj mentalni bolesnik. Tijekom sukoba će to biti u stanju zaustaviti. Srušit će sve prepreke i između čuvara i “pacijenta”, film prikazuje umjetnika pojuriti k oslobođenju. Po- koji se opetovano identificira. No, njegove objave samo- mest će sve imperijaliste, identiteta nailaze na smrtnu ignoranciju. Svaki pokušaj zemljoposjednike, korum- bijega od službenih vlasti bit će strogo kažnjen. Sekven- pirane službenike, lokalne ca pokazuje da samoizražavanje ne može utvrditi iden- moćnike i zlu gospodu u titet pojedinca i da se eksperimentalna umjetnost do- njihove grobove. Svaka će življava kao mentalno poremećena. revolucionarna partija i Ako glas i riječi ne uspijevaju izraziti značenja, ti- svaki revolucionar biti pod- jelo postaje mjesto borbe. Upravo uz pomoć tijela insti- vrgnuti testu na osnovu ko- tucija projicira svoju autoritarnu moć i umjetnik traži jeg će ga prihvatiti ili odbi- otpor. To sudjelovanje odražava objašnjenje Peggy Phe- ti. Postoje tri alternative: umarširati na njihovo čelo i lan kako “samo-reprezentacija nužno ima za posljedicu voditi ih, vući se za njima kulturalnu vidljivost, a vidljivost je nužno željeni cilj uz kritiziranje ili stati na subjekata koji nastoje odbaciti ili promijeniti svoj mar- njihov put i suprotstaviti 11 ginalni položaj”. Politika reprezentacije stvorena u im se. Svaki je Kinez slobo- spomenutom filmu poprima oblik dvostruke subverzi- dan sam donijeti odluku, je: kao portret umjetnika-sebstva uz pomoć performa- ali događaji će vas prisiliti tivne umjetnosti i filmske reprezentacije. Korištenjem da ubrzate svoj izbor. tijela u performansu umjetnik može dramatično razot- — “Izvještaj istraživanja kriti nenormativne teme konvencionalno isključene iz seljačkog pokreta u Hunanu” (ožujak 1927) konvencionalnih priča u povijesti umjetnosti. Prikazi- Pekinške skitnice: posljednji sanjari (Liulang Beijing ∞ Zuihou De 92Mengxiangzhe, red. Wu Wenguang, 1990) 12 Peggy Phelan, Unmarked: The vanjem tijela, osobito tijela smrti, filmski subjekt nastoji filmu ilustriraju tu poantu. U mizansceni prostora Politics of Performance (London: dokumentirati umjetnike i njihova djela za povijest. izmjenjuju se umjetnikov privatni prostor i javno okru- Routledge, 1993), str. 147. Važno je to da film pretvara performativnu umjetnost i ženje kao što je ulica. Qi Lei zatvara se u svoj umjetnički umiruće tijelo u reprezentaciju. svijet da bi pripremio pokop u ledu i ignorira svoju dje- Re-prezentacija daje filmski oblik performativu vojku Shaoyun kada mu dođe na vrata. Osim toga, on koji se ne može reproducirati. “Jedini život performansa pomiče svoj raspored za pokop u ledu jedan dan ranije je u sadašnjosti”, primjećuje Peggy Phelan u svom često kako bi izbjegao moguće Shaoyunino upletanje. Muški citiranom djelu Neoznačeno. “Performans se ne može sa- umjetnik zauzima i privatni i javni prostor u kojemu se čuvati, snimati, dokumentirati, niti može drukčije sud- performativna umjetnost pretvara iz osobnog eksperi- jelovati u cirkuliranju reprezentacije reprezentacije: u menta u javnu izložbu. Naprotiv, nezauzimanjem pro- protivnom postaje nešto drugo, a ne performans”.12 stora bilo u privatnim bilo u javnim okruženjima, žen- Filmska mogućnost reprezentacije umjetnosti perfor- ska slika utjelovljuje dvojaki identitet. Ona je djevojka mansa ukazuje na dijaloško uključivanje. S jedne strane, umjetnika, kako pokazuje filmska slika, ali je i dalje isk prikazivanje nečega što je konvencionalno neprikazivo ljučena iz njegova umjetničkog svijeta. Ona je fotograf- uvodi umjetnost performansa u povijest i dokumentaci- kinja, ali nikada se ne govori o njezinim fotografijama. ju. Proces vizualizacije performativa predstavlja publici Tko je žena kada nema ni prostor ni svoj identitet? To pine samo umjetnost performansa, nego i nezavisnu ki- tanje uznemiruje svaku publiku koja je zaokupljena nematografiju. Slijedom toga, intertekstualna transgre- rodnim pitanjima. sija pokreće umjetnike, performerske i filmske, od mar- Isključivanje iz muškarčeva umjetničkog svijeta gine ka središtu, od osobnog prema javnom i od prikaza ostavlja ženi ulogu opažateljice i označiteljice smrtnog prema interpretaciji. Drugim riječima, filmska forma i eksperimenta. Protagonistica se drži nesvjesnom, čak i dalje proizvodi značenja na točki na kojoj performativna kada publika shvaća da je cijeli performerski događaj završava. uprizoren. Kada se umjetnik vrati u život nakon pokopa S druge strane, filmska reprezentacija performati- u ledu i podijeli svoj doživljaj “smrti” s organizatorom, va postavlja pitanje je li izvedbena umjetnost autentični žena oplakuje “stvarni gubitak” svojega dečka. Njezina medij istine u umjetnosti i u životu. Pokop u ledu kao tuga i psihološka reakcija postaju, dakle, dio zbirke po- uprizorena predstava smrti pokazuje najneočekivaniji dataka o eksperimentu. Umjetnik razmatra kako je pub- ishod filma. U procesu filmske re-prezentacije film poti- lika reagirala na njegovu umjetničku izložbu i na njego- če oko da vjeruje kako se umjetnik pokopao u ledu i um- vu “smrt”. Koncepti koje umjetnik ocjenjuje uključuju ro od hipotermije nakon što ga hitna liječnička inter- značenja života/smrti i umjetnosti/reprezentacije. On vencija nije uspjela vratiti u život. Umjetnikova je smrt dolazi do istine i moći korištenjem žene kao djelomič- objavljena, a izložba njegovih umjetničkih djela otvore- nog instrumenta eksperimenta. Ono što publika vidi, na. Dok nestanak života prodire u percepciju, publika se dakle, narcisoidni je osjećaj sebstva putem dihotomije šokira kada vidi performera i organizatora kako potajno tijela: muško tijelo stvara umjetničko djelo, dok žensko raspravljaju o eksperimentalnom iskustvu umiranja. U nosi svoje iskušenje i označava svoju moć. izlaganju ili izdaji performativa, film projicira svoju Iako je isključena iz svijeta umjetnosti, žena zadr- filmsku interpretaciju na performans. Interpretacija žava svoj seksualni identitet. Qi Lei, vraćajući se kući iz vidi svaku umjetnost kao drukčiji oblik reprezentacije, svoje “smrti”, primjećuje nešto neočekivano. Tako se u čak i smrt. Teško da postoji bilo kakva vjerodostojnost u jednoj sekvenci njegova djevojka i njegov mentor upuš- umjetnosti ili životu. Autorefleksivno pokazujući kako taju u razgovor o njegovoj “smrti”. Dok kamera projicira filmska konstrukcija može manipulirati slikom smrti, na prozor ženske slike koje se slojevito pretapaju, vidi- film pokazuje nemogućnost osiguravanja odnosa mo organizatora smrtnog projekta kako prilazi da bi je između subjektivnosti i tijela. zagrlio. Shaoyun reagira tako da ga ošamari. Seksualni Potraga za identitetom umjetnika-sebstva isklju- prizor viđen očima muškog umjetnika stvara ženu kao čuje ženu, jer se žena doživljava kao prepreka muškom kreposnu ožalošćenu, a mentora kao nemoralnog izda- umjetničkom eksperimentiranju. Prostorne podjele u jicu. Qu Lei je ostvario pravu suicidalnu smrt nakon što

Cui, Shuqin Djelovanje s margina: urbani ∫lm i nezavisni redatelji u suvremenoj Kini

đuje kult njegove UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 93 listopad 1966. Novo izdanje Citata (Mala Maoa Ce Tunga crvena knjižica) kojom njegova se promovira dodatno te misao utvr je Knjižicu ličnosti. Lin i uredio pripremio Biao . je vidio životnu istinu. Tri mjeseca kasnije, kaže nam se, va ključna načela voj Qi Leijevo tijelo pronađeno je pored stabla, a zemlja je nih operacija proizlaze bila duboko natopljena njegovom krvlju. Pitanje može li S iz jednog osnovnog načela, umjetnička forma, osobito umjetnost performansa, os- a to je: treba na sve načine vijetliti smisao istine i života odjekuje dok umjetnikovo nastojati sačuvati vlastite tijelo konačno nestaje s ekrana i iz stvarnosti. snage i uništiti snage neprijatelja... Kako onda oprav- Seksualnost onkraj alegorija dati poticanje herojske po- Seksualnost u nezavisnim filmovima više nije žrtvovnosti u ratu? Svaki tjeskobna ili skrivena tema. Zajedno s urbanim ambi- rat ima svoju cijenu, pone- jentima, rock glazbom i fragmentiranim pričama, kada izuzetno visoku. Nije seksualni odnosi i pitanja važna su obilježja urbanoga li to u suprotnosti s geslom “čuvati sebe samog”? U filma. Uzimajući seksualnost kao temu ili motiv priče, stvari, ni najmanje. Da po- filmovi dijele zajedničku želju da otkriju arenu koja je jasnimo, žrtva i samooču- prije bila alegorizirana i vrate je u otvorenu formu. vanje istovremeno se raz- Pekinške skitnice: posljednji sanjari (Liulang Beijing ∞ Zuihou De Seksualnost kao alegorija omogućavala je filmskim re- likuju i nadopunjuju. Za Mengxiangzhe, red. Wu Wenguang, 1990) dateljima pete generacije da ženu doživljavaju kao vizu- svaku je žrtvu ključno ne alnu predodžbu i diskurzivni element koji izražava zna- samo uništiti neprijatelja čenje nacije i povijesti. U filmovima Zhanga Yimoua, već i sačuvati sebe samog - primjerice, krupni plan ženske figure povećava, s jedne djelomično i trajno “ne-ču- strane, njezinu diskurzivnu ulogu u pripovijedanju vanje” (žrtva ili plaćanje ci- društveno-povijesnih trauma a, s druge strane, nudi jene) neizbježno je u cilju njezinu egzotičnu sliku zbog maštanja međunarodne općeg i trajnog očuvanja. Iz gore navedenog osnovnog publike. No, iza njezina opčinjavajućeg lika leži rodno načela proizlazi cijeli niz određena želja da upiše potisnutu mušku subjektivnost načela ključnih za vojne u sliku seksualizirana ženskog tijela. Seksualnost u ot- operacije, od kojih su sva vorenom obliku omogućava nezavisnim filmašima da ona - od načela gađanja se izravno suoče s predmetom. Kamera ulazi u kućan- (zaklanjati se kako bi se ču- stva običnih ljudi kako bi pokazala njihove seksualne vali i maksimalno iskorišta- odnose i probleme. Ujedno otkriva prostore iza zavjese vati municiju za uništenje čineći nekada skriveni gay prizor vidljivim. Nesputano neprijatelja) sve do načela prikazivanje heteroseksualnosti i protu-izlaganje ho- strategije - prožeta duhom moseksualnosti uvode retoriku na središnju pozornicu. tog osnovnog načela. Sva U filmu Kišni oblaci nad Wushanom (Wushan Yu- tehnička načela i sva načela koja se tiču taktika, kam nyu, Zhang Ming, 1995) seksualna retorika se revalorizi- panja i strategije predstav ra u prikazu seksualnog odnosa običnih ljudi. Svjetioni- ljaju primjenu tog osnov- čar provodi dan i noć u usamljenom svjetioniku, navo- nog načela. Načelo čuvanja deći brodove uz i niz rijeku Jangce. Dnevna dosada pod- sebe i uništavanja neprija- jednako potiskuje i potiče njegovu seksualnu tjeskobu. telja osnova je svih vojnih Prijatelj koji ga posjećuje nudi mu da podijele njegovu načela. djevojku. Dok kamera kadrira muškarca i ženu u zaklju- — “Problemi strategije u čanoj sobi, spolni odnos mogao bi se dogoditi svakoga kineskom revolucionarnom ratu” (prosinac 1936) trena. U usporednoj sceni, obudovjela službenica u hotelu upravo je prekinula vezu s direktorom. Stalno je muči “seksualna afera” o kojoj se ne smije govoriti u javnosti. Prijelaz u priči, koji prekida tišinu, nadolazeća je Istočna palača, zapadna palača (Dong gong xi gong, red. Zhang Yuan, 1996) 94 13 Za daljnje informacije o ovom pravna istraga na temelju optužbe odbačenog upravitel- ti i zatvorenika. Moguća konstrukcija gej diskursa rezul- filmu, vidi Chris Berry, “Staging ja da je žena bila u ljubavnoj vezi sa svjetioničarom. tat je i centralizacije gej glasa i filmskog procesa iz gej Gay Life in China: Zhang Yuan and East Palace, West Palace,” Istražitelj, mladi policajac, zaokupljen je pripremama za perspektive. Dok glas iznosi osobnu homoseksualnu Jump Cut 41 (1998.): str. 84-89; svoje vjenčanje. Ono što publika ne očekuje subverzija povijest, slike – kao flešbekovi u fragmentima – defini- Tony Rayns, “Provoking Desi- je konvencionalne definicije “ljubavne veze”. Svjetioni- raju riječi ilustracijama. Gej identitet i homoseksualna re,” Sight and Sound (srpanj 1996.): str. 26-29. čar ne poriče svoj spolni odnos sa ženom, a policija se ne životna povijest izlaze na vidjelo u kulturi i u vizualnoj 14 Robert Stam, Robert Burgoyne i služi svojom institucionalnom moći da ga optuži kao si- reprezentaciji. Osim kontroverze izazvane otvorenom Sandy Fliterman-Lewis, New lovatelja. Film dopušta običnim ljudima da otvoreno gej tematikom u Kini, središnje pitanje koje pobuđuje Vocabularies in Film Semiotics (London: Routledge, 1992.), str. pokažu svoje svakodnevne seksualne čežnje. radoznalost jest kako filmska konstrukcija podriva he- 105. Jedan drugi film, Vikend ljubavnik (Zhoumo Quin- gemonijski diskurs i uvodi gej kulturu u filmsku repre- gren, Lou Ye, 1994) prikazuje ljubavni trokut tinejdžerke zentaciju i javnu raspravu. i njezina dva ljubavnika, staru priču ipak ispričanu iz Film odabire kao ambijent javni prostor, dio grad- drukčijeg kuta. Titlovi na početku filma najavljuju sub- skog parka po kojemu se motaju homoseksualci izbjega- jektivnu identifikaciju između “nas”, filmskih stvaratel- vajući policiju. Naslov filma odnosi se na javne zahode ja, i “njih”, skupine adolescenata. “Mi” smo predani izna svima stranama Zabranjene palače.13 Prostorna veza nošenju na ekran istinite priče o “njima”, jer adolescen- ukazuje na diskurzivno upletanje homoseksualnog i au- cija je vrijeme i identitet koji redatelji žele predstaviti. toritarnog u Kini. Dok prvi temeljni kadar vodi publiku Jedna od adolescentica, djevojka Li Xin, izabrana je da iz eksterijera parka u muški zahod, kamera otkriva dru bude protagonistica i pripovjedačica filma. Pripovijeda- štveni prizor u kojemu policija ispituje gej osumnjičeni- jući u offu, ona iznosi gledateljima fragmente svog zaka. Homoseksualci se vrzmaju po mračnome parku u mršenog odnosa s dvojicom mladića. No, ženski glas ne potrazi za partnerima. Policija iz parka također traži cil- može opisati prošlost iz perspektive žene ili iz njezina jane seksualne prijestupnike. S baterijom i palicom u ru- psihološkog stajališta, jer priče dvojice mladića, jedna o ci, policija uhićuje, tuče i ponižava one muškarce koje rock glazbi i druga o teškoj naravi, prekidaju njezin iskaz smatra seksualno nenormalnim i odvratnim. Jedan od i lome priču na fragmente. Ispričana istinita priča je prijestupnika imenom A Lan predaje se policajcu Shiju. konvencionalna: dvojica muških protivnika bore se do Ispitivanje se događa u izoliranoj policijskoj postaji i u smrti kako bi posjedovali ženu koja se koleba između zamračenu parku. Ono što publika očekuje, ispitivanje njih dvojice preko seksualnih transakcija. Nova se poru- od strane vlasti i priznanje zatvorenika, neočekivano se ka iznosi na kraju filma, kada se pripovjedačica licem pretvara u proces ispovijedanja u kojem gay glas iznosi okreće kameri kako bi se izravno obratila gledateljima: homoseksualnu povijest. bili smo naivni, drski i impulzivni adolescenti u pro- Film djeluje kao sustav ispovijedi koji omogućuje šlosti, ali sada smo sazreli. Objavljivanjem svršetka pri- gej glasu da govori o homoseksualnom identitetu i is- če i negacijom povijesti ukazuje se na želju da se dokine kustvu. Iz perspektive strukturalizma, objava se odnosi marginalni položaj. na “načine na koje govornik ili pripovjedač upisuje sebe Dok spomenuti primjeri pristupaju poimanju u poruku, uglavnom kroz zamjenice kao što su “ja” ili seksualnosti u njezinu heteroseksualnom obliku, noviji “meni”… i time nudi određeni način obraćanja gledate film Zhanga Yuana Istočna palača, zapadna palača iznosi lju”.14 Postavljanje policajca kao ispitivača, a homosek iz tajnosti temu homoseksualnosti. Važnost filma ne le- sualca kao ispitivanog, ukazuje na to da će se neizbježno ži toliko u prikazivanju homoseksualca na ekranu, koli- dogoditi ponižavanje u ime državne moći. No, gej glas ko u izgradnji gej diskursa koji glavna struja smatra sub- mijenja poredak moći postavljajući se kao govornik u verzivnim. Priča se usredotočuje na homoseksualca i prvom licu. Policajac, nesiguran u vlastiti seksualni policajca iz parka koji privodi i ispituje navodnog krimi- identitet, ne može postaviti konkretna pitanja. Njegova nalca. No, očekivano iskazivanje autoriteta nad bespo- moć da prisili, ali i nemogućnost da shvati gej priznanje moćnim pojedincima pretvara se u subverzivnu preradu omogućava gej glasu da ispuni vakuum diskursa. “Ja teksta. Ispitivanje počinje demonstracijom moći, a zavr- sam gej”, kaže A Lan o samome sebi otvoreno i subjek- šava homoseksualnim sučeljavanjem predstavnika vlas- tivno, obraćajući se policajcu i gledatelju. Prisiljen na-

Cui, Shuqin Djelovanje s margina: urbani ∫lm i nezavisni redatelji u suvremenoj Kini

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 95 7. svibnja 1966. poziva Mao Ce Tung Narodnooslobodilačku vojsku da bude veliki učitelj te da širi njego - vu misao . 16. svibnja 1966. Prvi posteri s velikim znakovima ( dazibao ) pojavljuju se na Pekin škom sveučilištu. Po - steri s velikim znako - vima primarna su for - ma masovnog komu - niciranja u doba Kul - . turne revolucije staviti, on pokazuje, iz perspektive homoseksualne osobe, kako službeni tretman pokušava “izliječiti” homoseksualce terapijom elektrošokovima, heteroseksual- nim obrazovanjem i administrativnom represijom. “Prisiljeni smo sudjelovati u tretmanu”, kaže A Lan s gnjevnim otporom. Govor u prvom licu i gej perspektiva, dakle, pokreću subverzivnu silu unutar autoritarne moći. Osim toga, film iznosi na vidjelo fragmente tajne gej povijesti sjedinjenjem zvuka i slike. “Oženjen sam”, govori A Lan o sebi policajcu. “Ma, nemoj?” Iznenađen, policajac želi saznati zna li njegova supruga sve o njegovu “ludilu”. A Lan ne odgovara na pitanje koje podrazumijeva heteroseksualnost kao vrlinu. Naprotiv, gej glas potkopava konvenciju mijenjajući temu pričom o svom prvom homoseksualnom iskustvu. Film umeće flešbek, razotkrivajući ljubavnikčku vezu A Lana s drugom iz ra- zreda. Glas pripovjedača se nastavlja, ali kao naneseni glas. Dok glas dominira zvučnim zapisom, a vizualni prikazi podupiru rečenice, otkrivanje homoseksualne povijesti prerasta u priču: o djetinjstvu bez oca, o silo- vanju u mladosti i homoseksualnim vezama s nizom ljubavnika. Kako se filmska priča s iznošenja gej povijesti u flešbeku prebacuje na pripovijedanje u offu, audio i vizualni zapisi pretvaraju ispitivanje u proces autore- prezentacije, ispitivača u promatrača, a neizrecivo iskustvo u diskurs. U naizmjeničnoj montaži prizora ispovijedi i fleš- bekova sjećanja, filmska se transgresija očituje u pretvaranju policajca u predmet žudnje homoseksualnog subjekta. Ta dvojna uloga policajca naglašava se mizan scenom. Na primjer, dvoplanski kadar uokviruje dva lika, s tim da je policajac u dominantnom položaju dok A Lan otkriva svoj seksualni odnos sa sadističkim partnerom. Izvan ekrana, seksualni partner ostaje nejasan i time priziva pojašnjenje. Da bi prikazao odsutno, film postavlja policajca kao nadomjestak, pretvarajući ga često u zrcal- i zagovaramo nu sliku. Projicirana zrcalna slika, sa svojim dvostrukim M prestanak ratovanja, identifikacijama, omogućuje homoseksualcu da se iden- mi ne želimo rat; ali rat se tificira s policajcem i kao ispitivačem i kao ljubavnikom. može prekinuti jedino ra- U jednoj drukčijoj sekvenci, glas izvanprizornog tom i želimo li se riješiti naratora i flešbek opisuju homoseksualnu vezu. A Lan, u pušaka, moramo to postići krupnom planu uživa u pljuskanju i bičevanju koje nad puškom. njim provodi njegov nevidljivi partner. Kako se film — “ Problemi rata i strategija” (6. studeni 1938) vraća sa sjećanja homoseksualca na njegovu ispovijed, Na vrelini sunca (Yangguang canlan de rizi, Jiang Wen, 1995), 96 15 Poput metafore “izlaska iz or- brzim rezom prelazimo na prizor koji prikazuje policaj- Priča o sazrijevanju mara”, učestale u zapadnjačkim ca koji na isti način udara A Lanov obraz. Premještanje Često gledanje filmova pete generacije izoštrava kritičkim prikazima gej kinematografije, ‘iza zavjese’ je me- ukazuje na promjenu identiteta: policajac je A Lanov naše zapažanje njihove edipalne strukture, u kojoj od- tafora za skriveni prostor u ko- požudni ljubavnik. Istina izlazi na vidjelo na kraju, kada bacivanje kulturno-političkih figura oca proistječe i iz jem se gej subkultura nastoji A Lan priznaje Shiju: “Žudio sam za moćnim policajcem konstrukcije priče i iz psihološkog zaključivanja. Prisut- osloboditi formalne represije. 16 Tim Edwards, Erotics & Politics: od djetinjstva. Zar ne znaš da te volim kao što zatvorski nost očinskog diskursa (povijesti i revolucije), na ekranu Gay Male Sexuality, Masculinity čuvar voli svoju žensku zatvorenicu?” Dok se gej glas ili izvan njega, istodobno je i tema koja dominira pričom and Feminism (London: Rou- obraća policajcu, a gejsjećanje publici, shvaćamo da su i meta potkopavanja reprezentacijom. Želja da se iznova tledge, 1994.), str. 77. gledatelj i slušatelj izloženi sekvencama homoseksual- ispiše povijest očeva i nesposobnost da se oslobodi od ne žudnje. U tom smislu, Istočna palača, zapadna palača nje, hvata filmskoga redatelja i reprezentaciju u psiho- na filmski način oslobađa od skrivanja iza zastora i maš- lošku dilemu. Nasuprot tomu, filmovi mlađih redatelja tanje i poimanje homoseksualnosti.15 bave se sjećanjem na adolescentsku prošlost i pričama o Istočna palača, zapadna palača oslobađa homo- sazrijevanju. Ono što smo uočili u adolescentskom svi- seksualnog muškarca od skrivanja, ali ne i od stereotipa jetu prolazna je mladost i odsutnost oca/očeva. Nedo- podložne figure. Film koleba između otkrivanja homo- statak očinskog diskursa omogućava mladima i njiho- seksualne povijesti gej muškarca i objavljivanja njegove vom iskustvu da zauzmu središte reprezentacije. Stavl- homoseksualne žudnje za policajcem. U obje situacije janje u središte priče o sazrijevanju također otkriva psi- film se koristi gej likom u konstruiranju mazohističkog hološku putanju, u kojoj gubitak, potraga, te naposlijet- identiteta i uloge. Njegova osobna homoseksualna povi- ku povratak ocu/očevima, ukazuju na diskursivne pro- jest, primjerice, iznesena uz pomoć flešbekova, prikazu- mjene u postmaoističkoj Kini. je sadomazohističke susrete. Svako otkrivanje naglašava Film Mama (Mama, 1990) Zhanga Yuana, govori na njegovu podređenu ulogu, u kojoj on voljno prihvaća primjer o nježnom odnosu između samohrane majke i nevidljivog partnera kao dominantnog, a nasilje kao njezina mentalno hendikepirana sina. Supostavljanje izvor seksualnog užitka. Njegovo homoseksualno zavo obiteljske crno-bijele fotografije s razgovorima snimlje- đenje, naglašeno ispitivanjem-ispovijedanjem, pojača- nim na videovrpci u boji dijeli, jednako kao što i pove- va sadomazohistički odnos. Film ozakonjuje taj odnos zuje, svjetove fikcije i dokumentarca. Poruka koja govori time što se gej muškarac podaje policajcu i zavodi ga o društvenom zanemarivanju hendikepiranih neupitno perverzijom. Osim toga, izbor odjeće (policajac je u je očita i jasna. Ipak, odsutnost očinske figure smješta kožnoj jakni, a gej u laganoj, udobnoj odjeći), dodatno priču u psihološku sferu u kojoj se odnos majka-sin uo- potvrđuje sadomazohističke uloge likova. kviruje problematičnim prededipalnim kompleksom. U svojoj studiji o muškoj homoseksualnosti, Tim Zbog njegove govorne nesposobnosti, Dongdongu je Edwards ističe da “sadomazohističko ponašanje poten- stalno uskraćeno primanje u redovite škole. Njegovo cijalno produžava represiju muške homoseksualnosti odbijanje da govori i odbacivanje društva ukazuju na kroz dualizam aktivno-pasivno”.16 Postavljanje gay liko- njegovo odbacivanje ili otpor simboličkom svijetu. No, va kao pasivnih ne samo da osujećuje film u prepozna- povezanost s majkom osigurava mu položaj u priči i re- vanju istinskog gay identiteta, nego ujedno pretvara ho- prezentaciji. Dok niz pretapanja prikazuje majku koja moseksualnost, potisnutu represijom državne vlasti u zamata cijelo tijelo djeteta bijelim zavojima, publika istospolnu politiku. Interakcija između sadističkog gos- gleda povratak dječaka u djetinjstvo. No, to što dječak podara i mazohističkog roba zamagljuje pitanje može li ostaje povezan s majkom i u prededipalnoj domeni pro- homoseksualno ponašanje osloboditi homoseksualce. blematično je i zabranjeno, jer sin ne može zauvijek po- Sadomazohističko ponašanje tako podrazumijeva fan- sjedovati svoju brižnu majku koja ga voli. Odbijanjem da taziju u reprezentaciji kroz koju redatelj i publika uvjež- odgovori na majčin poziv i promatranjem osobnih, bavaju moguće uloge koje mogu igrati. I dok film poma- seksualnih trenutaka svoje majke, Dongdong također že u međunarodnom prepoznavanju Zhanga Yuana, gay objavljuje svoje odbacivanje majčinske figure. Njegovo identiteti i homoseksualna pitanja u Kini ostaju na os- dvostruko odbacivanje, oca a zatim i majke, pretvara sa- novnoj, zakržljaloj razini filmske reprezentacije. moga sina u subjekt njegova vlastita diskursa. Transgre-

Cui, Shuqin Djelovanje s margina: urbani ∫lm i nezavisni redatelji u suvremenoj Kini čaja, stare čaja, stare UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. kolovoz 1966. kolovoz Na jedanaestom ple - numu osmog Central - nog komiteta Liu Šaoči je degradiran s drugog na osmo mjesto po partijskoj hijerarhiji. Na drugom mjestu, odmah iza Maoa Ce , zamijenio ga je Tunga Lin Biao 1966. 8. kolovoza Centralni komitet partije Komunističke Kine donio je odluku u - 16 točaka o pokretan proleterske ju Velike . kulturne revolucije Jedna od osnovnih - ideja Kulturne revoluci je bilo napuštanje starih obi 97 starih navika i kulture, starih ideja. sija, kako objašnjava Berenice Reynaud, postaje metafo- prikazuje sekvencu kupanja prije vjenčanja, mizansce- 17 Reynaud, “New Visions/New ra za mlade kineske redatelje koji su “sada spremni pre- na žutog platoa dijeli kulturalni kod s filmom Žuta zem Chinas,” str. 236. tvoriti sebe u subjekte vlastitog audiovizualnog lja (Huang tu di, 1984) Chena Kaigea. Ova aluzija ukazuje diskursa”.17 na svjesnu identifikaciju s prethodnim filmskim reda- U kinematografskoj sredini gdje su razmatranja teljima i trendovima unutar glavne struje. Takvi poku- nacionalističke ideologije i međunarodne percepcije šaji odaju želju za priznavanjem i prihvaćanjem od stra- jednako bitna, stalno se postavlja pitanje: može li neza- ne prevladavajućih diskursa. Putovnica za ulazak u ma- visna kinematografija osigurati subjektivnu poziciju au- instream sustav produkcije, kako pokazuje Tuširanje, jest tonomnog diskursa. Takav se ishod čini nevjerojatnim. povratak “ocu”. Mogućnost povratka zahtijeva pažljivo Na primjer, Tuširanje (Xizao, 2000), noviji film Zhanga razmatranje pitanja subjekta filma, institucionalne cen- Yanga koji je dobio pozitivne kritike kod kuće i u ino- zure, potencijalne publike i stope dobiti. Nezavisni film zemstvu, ukazuje na povratak “ocu/očevima” a time i sređuje svoj put u glavnu struju, ali nezavisnost gubi na glavnoj struji. Film je pretjerano ispunjen kulturalnim vrijednosti. Dok se granice između nezavisnog filma i kodovima i metaforama. Svaki lik, prizor i zvuk služi glavne struje zamagljuju, pogled na filmski debi Jianga elaboraciji kulturalnih značenja. Otac, upravitelj javnog Wena, Na vrelini sunca (Yangguang canlan de rizi, 1995), kupališta, utjelovljuje sve tradicionalne vrline i vrije- barem nam ostavlja kratko, ali radosno sjećanje na povi- dnosti. Djela njegova dva sina ilustriraju posljedice i jest adolescenta. poštivanja i izdaje očinskog naslijeđa. Daming, stariji Na vrelini sunca potkopava kinesku mainstream sin, ostavlja oca da bi otišao u Shenzhen, naprednu ki- filmsku produkciju i alegoriju pete generacije svojim nesku gospodarsku zonu na jugu, u trci za materijalnim adolescentskim subjektima i subjektivnom reprezenta- uspjehom. Erming, mlađi, mentalno zaostali sin živi s cijom. Film prikazuje revolucionarnu prošlost, poveza- ocem i ostaje unutar tradicije. Konfrontacija i sukob nu s mladošću protagonista u glavnom gradu Pekingu. između tradicije i moderniteta, kao i između oca i sina, Za razliku od filmova o Kulturnoj revoluciji, povlaštena odražavaju se u svetoj simbolici vode. mladež zamjenjuje autoritarne odrasle figure i zauzima Pojam moderniteta uvodi se na početku filma ka- središte pozornice u urbanome prostoru. Adolescentsko da se jedan od likova izlaže”automatiziranom” tuširan- vrenje i idealističko junaštvo, potiskujući povijest i poli- ju, kakvo često povezujemo s pranjem automobila. No, tiku, tvore priču o sazrijevanju. Što je još važnije, autor- brzim rezom na staromodno javno kupalište uspoređuje ski orijentiran redatelj svjesno se drži subjektivne režije se moderni stil života s tradicionalnim oblicima. Kupa- i filmske naracije uz pomoć filmskih eksperimenata. lište, kao središte i emocionalna veza zajednice pruža Autorstvo, vidljivo u inovaciji Jiang Wena, teži apsolut- svojim odabranim mušterijama iscjeliteljsku društvenu noj autonomiji filmske umjetnosti koja naglašava pita utjehu. Tijekom kupke, stariji muškarci sklapaju prija- nje filmskog subjekta i filmskog označavanja. teljstva, razdvojeni par obnavlja vezu dok mladi muška- Jiang Wen kao autor filmskog scenarija preuzima rac pjeva. Unutar tradicionalne sredine i pod očevom spisateljsku poziciju, budući da proces filmskog prepri- tomska je bomba tigar zaštitom, Erming uživa u mirnom životu. Daming se čavanja priče Wanga Shuoa, traži vizualnu transforma- A od papira koji američ- vraća da posjeti oca i brata. Kao sin koji ne obavlja svoje ciju napisanog djela. Redateljeva ustrajnost u istraži- ki kontrarevolucionari koriste za plašenje naroda. Iz- sinovske dužnosti Daming se postavlja kao autsajder i vanju subjekta adolescencije i njegova osobna opsjed- gleda užasno, ali u stvari to promatrač očeva svijeta. Promatranje očeve skrbi za nutost vizualnim pripovijedanjem potiče nadzor nad nije. Naravno, atomska je mušterije i ljubavi prema bratu postupno čisti Damin- gotovo svim aspektima produkcije. Svaki pojedini kadar bomba oružje masovnog govu zbunjenu dušu. Dok otac mirno umire, Daming prvobitno je i subjektivno izgrađen u redateljevoj mašti. uništenja, ali narod je taj konačno prepoznaje ljepotu tradicije i čovječnosti. Kada se pokaže da slika na ekranu ne odgovara redatel- koji odlučuje o ishodu rata, “Sveta” voda, krsteći dušu i pročišćavajući ljudske jevim očekivanjima, Jiang Wen troši stotine i tisuće me- i to ne na osnovu jednog ili odnose povlači za sobom čak i dublja kulturalna znače tara filma da dođe do željenog rezultata. Primjerice, da dva nova tipa oružja. nja. Dvije umetnute sekvence vode gledatelje ponajprije bi dobio najbolju fotografsku sliku glavne protagonisti- — “Razgovor s američkom novi do drevne žute zemlje, a zatim do tibetanskog svetog je- ce Milan, Jiang Wen je natjerao snimatelja da snimi narkom Annom Louiseom Strong” (kolovoz 1946) zera. Dok film, očevim pripovijedanjem i flešbekom, 23.040 fotografija. Osim toga, redatelj je neuobičajeno 98 18 Informacije o filmskoj praksi Ji- tvrdoglav u odabiru glumaca, glazbe, kostima pa čak i Maa Xiaojuna. Vješt u obijanju brava, Xiaojun otvara anga Wena potječu iz njegove boje predmeta. Ta subjektivna pozicija omogućava mu očevu ladicu te otkriva bedževe i kondom. Kada je sta- knjige, Yibu dianying de dansh- eng (Rođenje filma) (Beijing: da upravlja filmskim sustavom kako bi poslužio njego- vio bedževe i napuhao kondom u balon, Xiaojun doživl- Huayi chubanshe, 1997.). voj autorskoj mašti: nostalgičnom snu o pretvaranju java moć odraslosti i svijest o seksualnosti. Nakon što je 19 Ibid., 293. adolescentske prošlosti u vizualni prikaz.18 liku dao takvu znatiželju, film se bavi rodnom kon- 20 Mary Jean DeMarr i Jane S. Ba- kerman, The Adolescent in the Publika prepoznaje subjektivno autorstvo u smis- strukcijom putem adolescentskoga pogleda i ženskoga American Novel since 1960 (New lu priče u prvom licu. U naslovnoj sekvenci filma, nane- lika. Nemirni adolescent, dosađujući se u školi, traži York: Ungar, 1986.), str. 133. seni glas tinejdžerskog protagonista predstavlja vrijeme pustolovine izrađujući kopije ključeva i ulaženjem u i prostor priče te njezin potencijalni odnos s naracijom: stanove. U jednoj sceni, naprimjer, Ma Xiaojun u stanu “Peking je postao moderni grad. Dramatična promjena nalazi teleskop. Teleskop, u funkciji oka kamere, stvara izbrisala je moja sjećanja. Ne mogu razlikovati što je za- subjektivan pogled dok mladić njime istražuje svijet mišljeno, a što stvarno. Moja se priča događa ljeti. Topli- oko sebe. Pogledom kroz prozor teleskop lovi učitelja na izaziva u ljudima fizički nemir i psihološku želju. U koji urinira u kutu školskoga dvorišta. Dok se okreće po to doba, beskrajno ljeto za nas je značilo prekrasno sobi, teleskop zahvaća fotografiju djevojke skrivenu iza sunce”.19 prozirne zavjese. Daljnji kadar/protukadar lika i njegova Ono što slijedi – zvukovi revolucionarnih pjesama, subjektivnog kadra još više pojačavaju vezu između slika Maova kipa, masovni spektakl – povlači sjećanja u mladićeva pogleda i fotografije. Ženski lik u ekstrem- doba Kulturne revolucije. No, prizori poznati iz mnogih nom krupnom planu dominira ekranom i uzbuđuje dje- filmova – politička ponižavanja, ljudske katastrofe, psi- čaka i psihički i seksualno. Unutarnji monolog putem hološka mučenja i fizička zlostavljanja – oblikuju druk- izvanprizorne naracije opisuje intenzitet doživljaja: “Od čiji svijet u Jian Wenovom filmu. Razlika se očituje u iz- fotografije koju sam našao zavrtjelo mi se u glavi. Njezin javi pripovjedača da svijet prepun sunca pripada adoles- lik preplavljuje moj pogled i njezin izraz lica raspaljuje centima nakon što su njihovi očevi poslani na revoluci- moju maštu.” onarne zadatke, a starija braća da obrazuju seljake. Od- Prikazan lik nepoznate žene, koji ispunjava ekran i sutnost oca/očeva daje adolescentu potpunu slobodu od zahtijeva gledateljev pogled, snažan je, seksualan pri- društvenih institucija i odraslog autoriteta. Mlada i po- zor. Ipak, kao voajer koji na sliku prenosi svoj subjektiv- vlaštena skupina postaje središnji protagonist povijesti i ni pogled, protagonist adolescent upravlja naracijom i njezine reprezentacije. perspektivom. Naglašena koncepcija pogleda u filmu Naracija u prvom licu, nakon postavljanja adoles- postavlja pitanje što se događa kad je muški adolescent cenata kao središnjih likova u povijesti, počinje potko- voajer s fiksacijom na ženski lik. Obuzetost ženskim li- pavati tekstove o Kulturnoj revoluciji, bilo da je riječ o kom potiče u adolescentu želju za traženjem i nalaže službenim verzijama ili o osuđenoj mladenačkoj knji- njem ljubavnice. Ta je intimna ljubavna ili seksualna ževnosti. Dok konvencionalna književnost prepričava imaginacija ključna za određivanje i potvrdu adolescen- traumatična vremena i gubitak mladosti, film Na vrelini tova identiteta, zrelosti i muževnosti. Kao što DeMar i sunca slavi dobre stare dane herojske adolescencije. Sub- Bakerman objašnjavaju u studiji adolescencije u američ- verzija povijesti proizlazi iz konstrukcije narativnog au- kome romanu iz 1960. g., “Posjedovanje ljubavnice koja toriteta. Autoritet se ostvaruje adolescentskim glasom je veoma privlačna, koja je osvojena u otvorenom natje- koji objašnjava priču, i odraslom perspektivom koja canju s drugim muškarcem, ili koju skupina općenito upravlja naracijom. Protagonist adolescent i filmski re- smatra veoma poželjnom, unapređuje mladićev nepo- datelj ista su figura, vremenski dislocirana. Jučerašnje sredni društveni status, izaziva zavist među ostalim adolescentsko iskustvo i redateljski prikaz današnjice mladićima i intenzivira njegovu tradicionalnu stvaraju nostalgičnu asocijaciju u kojoj se zaboravljena muževnost.”20 prošlost i izgubljeno sjećanje međusobno pomiruju. Pozicija voajera i rodna priroda pogleda omoguću- Tragovi povijesti oca/očeva potiču u adolescentu ju mladiću da vizualno posjeduje žensko tijelo. Naprim- želju da svijet doživljava iz vlastite perspektive. Obitelj, jer, kroz subjektivni kadar mladića, kamera gledatelja zbog odsutnosti roditelja, postaje carstvo adolescenta vodi do mlade žene koja se razodijeva, pere i spava. Per-

Cui, Shuqin Djelovanje s margina: urbani ∫lm i nezavisni redatelji u suvremenoj Kini

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 99 1966. 18. kolovoza započinje Mao Ce Tung niz masovnih mitinga s pripadnicima Crvene garde. 1966. kolovoz Studentima je dozvo - ljeno besplatno puto - vanje vlakom diljem zemlje u svrhu dalj Velike njeg širenja kulturne proleterske . revolucije 1967. travanj Deng Xiaoping i Liu Šaoči su optuženi za partije. zločine protiv spektiva je tako subjektivna da se gledatelj mora identi- čima, ona metaforički izdaje mladića i prekida filmsku ilj rata je “sačuvati se- ficirati s adolescentom voajerom i pridružiti mu se u naraciju. Na bazenu, naprimjer, Milan sada pripada dru- be samog i uništiti ne- “zadovoljstvu gledanja.” No, subjektivni pogled gomu mladiću i Xiaojun je izoliran od skupine. Gubitak C prijatelja” (uništiti neprija- muškog adolescenta ne ostavlja prostora za ženski po- djevojke sugerira gubitak njegove adolescentske subjek- telja znači razoružati ga ili gled. Gledateljica se ne može identificirati s voajerom i tivnosti. Radi dramatizacije trenutka odbijanja, “lišiti ga moći da pruža ot- “uživati” u zadovoljstvu gledanja zato što u gledanju ekstremni donji rakurs uveličava Xiaojunov lik na daski por” i ne znači uništiti sva- gledanja mlade žene gledateljica vidi odraz vlastite ra za skakanje. Dok se Xiaojun muči da izađe iz bazena, je- kog člana neprijateljskog njivosti. Pogled muškog adolescenta u toj rodnoj kon- dan od mladića gurne ga natrag u vodu. Niz subjek- tabora ∫zički). U drevnim strukciji stoga nastavlja muški diskurs. Proces gledanja tivnih kadrova ispod vode prikazuje kako Xiaojuna ratovima koristili su se ko- podupire sliku koju on sam nosi o sebi i budi njegov sek ostali adolescenti stvarno i simbolički odbacuju. plje i štit: koplje za napad i sualni nemir. Međutim, proces konstrukcije pogleda Mladenačka priča, gradska sredina i subjektivna uništenje neprijatelja, a štit omogućava redatelju i gledateljima da se vrate u svoje ti- perspektiva karakteriziraju urbani film i njegove autor- za obranu i čuvanje sebe samog. Danas su sva oružja nejdžersko doba. Zbog nostalgičnog sjećanja i filmske ske redatelje. Nostalgična rekonstrukcija zaboravljenih u stvari produžetak koplja i reprezentacije granica između stvarnosti i iluzije posta- sjećanja i izgubljenih doživljaja adolescencije proces je štita. Bombarder, strojnica, je nejasna. Proces filmskog stvaranja omogućuje reda- pronalaženja filmskih načina hvatanja trenutka mla- dalekometni top i otrovni telju i publici da ponovno prožive adolescenciju putem dosti. Filmsko putovanje u izgubljenu adolescenciju tje- plin razvili su se iz koplja, sjećanja i reprezentacije. ra filmskoga redatelja da konačno shvati kako se želja za dok su protuavionsko sklo- Putanja sazrijevanja prolazi kroz različite promje- istinom i vraćanjem sjećanja nikada ne može u potpu- nište, šljem, betonska ut ne. Film Na vrelini sunca vizualno prikazuje adolescent- nosti ostvariti. Naneseni glas protagonista još jednom vrda i gas maska nasljeđe sku progresiju uz pomoć prostornih prijelaza. Postavlja ukazuje na njegovu ukliještenost između stvarnosti i štita. Tenk je novo oružje pitanje odnosa roda i prostora u kojemu javni prostori iluzije, između sjećanja i trenutka: “Možda nikada ne koje sjedinjuje obje funkci- predstavljaju pobunjeničku mladost na pozornici za is- bih sreo Milan i možda se ništa ne bi dogodilo između je koplja i štita. Napad je kazivanje muževnoga heroizma, dok privatni prostori nje i mene. Sjećanje se može izmijeniti osjećajima”. No, glavno sredstvo za unište nje neprijatelja, a istovre- pružaju adolescentu imaginarni prostor da istraži sebe i zvukovi i slike uvijek mogu zavesti urbanu skitnicu na meno i za čuvanje sebe. U oslobodi seksualne fantazije. uživanje u fantazijama o herojskoj adolescentskoj pro- napadu, izravna je namjera Djevojke se, međutim, često nađu između muških šlosti u kojima muški junaci zauzimaju središnju uništiti neprijatelja, ali is- suparnika i drukčijih prostora. U nizu sekvenci, primje- pozornicu. tovremeno je prisutna i rice, bijeg od društvenih institucija kao što su škola, obi- težnja za samoočuvanjem; telj i policija te izrugivanje istima, daju Xiaojunu snažan Zaključak ako vi ne uništite neprija- osjećaj slobode. Slobodno vrijeme i višak energije troši U ovoj studiji pokušala sam obuhvatiti obilježja telja, onda će on uništiti na ulazak u privatne prostore, u kojima otkriva djevojku urbanog filma nezavisnih filmskih redatelja iz tri smje- vas. Glavni je cilj obrane sa- koja mu se svidi. Intimno vrijeme i privatan prostor koje ra. Postavljanje umjetnika u film ukazuje na želju za iz- čuvati sebe, ali istovreme- dijeli s Milan bilježe i odražavaju prvo ljubavno iskustvo ražavanje subjektivnog autorstva. Takvo autorstvo žudi no, obrana je pomoćno adolescenta. Njezino tijelo, lik i izraz lica nadahnjuju za nezavisnim položajem u odnosu na službenu main- sredstvo za napad ili za pri- premu napada. Povlačenje mladićevu maštu. Preko drukčijega, ženskoga bića do- stream produkciju i prethodnike iz pete generacije. Slije- je dio obrane i njezin na- življava suptilne, psihološke promjene identiteta, požu- deći tu ambiciju umjetnik postaje i autor reprezentacije stavak, dok je potjera nade i značenja muškosti. Međutim, u javnosti Xiaojun i reprezentirani lik. Vladanje narativnom konstrukci- stavak napada. Treba na- predstavlja Milan prijateljima da bi objavio vlasništvo jom i procesom stvaranja filma omogućava eks glasiti da je uništenje ne- nad djevojkom i tako prisvojio društveni status muškog perimentalnom redatelju da prikaže urbani prostor i is- prijatelja prvi cilj rata, dok autoriteta. kustvo iz osobne, subjektivne perspektive. je čuvanje sebe drugi. Sto- Dok mladi junak nesigurno putuje prema muškoj Uslijed toga, ponovno se valorizira seksualna reto- ga je napad, glavno sred- zrelosti, djevojka tijelom i emocijama ide od jednoga ti- rika. Oslobađanjem predodžbe seksualnosti od alegorije stvo za uništenje neprija- nejdžera do drugoga. Dok ženska seksualnost izaziva i njezinim otvorenim prikazivanjem urbani filmovi telja, prvi cilj, dok je obra- muško suparništvo, njezin filmski lik nosi odgovornost izlažu izravnoj precepciji seksualne odnose i pitanja. na, zamjensko sredstvo prekidanja adolescentskih snova i želja te time i same Gledatelj se potiče na prepoznavanje ne samo hetero- uništenja neprijatelja i sredstvo samoočuvanja, priče o sazrijevanju, kao i filmske naracije. Drugim rije- seksualnih problema, nego i homoseksualnih identite- drugi. U stvarnom ratovan- ju, obrana igra glavnu ulogu većinu vremena, dok napadu pripada ono preostalo vrijeme, no, sagleda- mo li rat u cjelini, tada napad ostaje glavno sredstvo. — “O dugotrajnom ratu” 100 (svibanj 1938) ta, teme koja je prije bila potiskivana. U procesu uvođe 21 Rijetki si redatelji danas mogu nja gej subkulture na film, subjektivna perspektiva po- dopustiti da u potpunosti rade “izvan sistema”. Želja da prido- sreduje u diskurzivnom suočavanju autoritarnog i ho- biju domaću publiku i izgrađuju moseksualnog. Trijumfalno zavođenje policajca od stra- identitete motivira filmske ne gej lika u film Istočna palača, zapadna palača Zhanga stvaratelje da variraju u statusu unutar i izvan sistema, odno- Yuana potkopava i prvi put seksualizira diskurs bez sno, pomiču se s margina prema seksa, diskurs autoriteta i alegorijsku maskeradu pete centru. generacije. Ta subjektivna perspektiva i autorski pristup ujedno grade priču o sazrijevanju u kojoj mlađa generacija iznosi vlastito shvaćanje povijesti: s odsutnim ocem/ očevima, ulica i grad postaju pozornica na kojoj adolescenti upisuju svoj osjećaj povijesti i eksperimentiraju zaneseni mladenačkim porivima. Dakle, oni iznova pi- šu historiografiju koju je sastavljala vlast i potkopavala rekonstrukcija pete generacije. No, stupanj nezavisnosti koji filmski redatelji mogu dosegnuti ostaje vrlo upitan. U državi koja prolazi kroz globalnu tranziciju, i u sustavu filmske produkcije ometane višeslojnim ograničenjima, nezavisni filmovi čine se privremenima i krhkima. No, svojom pojavom i odvažnim eksperimentiranjem, filmskoj povijesti Kine dodaju stranicu urbanog filma i nezavisnih redatelja. Dok se filmski kritičari kod kuće i u inozemstvu još uvijek bore s problemom kako klasificirati nekonvencionalne autore i njihove filmove, mladi redatelji pomiču se s margina prema središtu, radeći i unutar i izvan sustava.21

Tekst je preuzet iz Sheldon H. Lu i Emilie Yueh-yu Yeh, ur., Chinese-Language Film: Historiography, Poetics, Politics (Honolulu, HI: University of Hawai’i Press, 2005.) / s engleskog prevela Lovorka Kozole

Cui, Shuqin Djelovanje s margina: urbani ∫lm i nezavisni redatelji u suvremenoj Kini

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 101 jesen 1967. frakcijskih Vrhunac sukoba i nasilja među Crvenom gardom.

Leach, Neil Kako bi razumio Kinu, moraš postati Kina Nova Amerika etim iznad Kine. Gledajući prema dolje iznad ogromnog prostora počinjem cijeniti veličinu zemlje. Kina leži ispod mene kao golemi kontinent. Njezin veliki dio prekriven je snježnim planinama, dočim je teritorij uz obalu ravan. Tu ima čudnih geoloških formacija – pustinja, pla- Lninskih klanaca, beskrajnih dolina, ogromnih riječnih delti. I divovskih konglomeracija ljudskog stanovništva. Tvornica za tvornicom. Industrijski grad za industrijskim gradom. Najbrže rastuća industrijska sila na svijetu, nova svjetska supersila. Kina, zemlja dvadeset i prvog stoljeća. Ne tako davno Hong Kong, Tajvan, Koreja i Japan pružali su proizvodnu osnovu azijskog gospodarstva. “Made in Hong Kong” i “Made in Taiwan” bili su sinoni- mi jeftine masovne proizvodnje, dok su druge azijske zemlje poput Koreje i Japana proizvodile tehnološke artikle za novu hi-tech revoluciju. Sad se ta proizvodna osnova premjestila na kontinent. “Made in China” je novi “Made in Hong Kong”. No ona je i novi “Made in Taiwan”, “Made in Korea” i “Made in Japan”. Postoji golema mašinerija proizvodnje u pogonu, Leach, Neil koja raste iz dana u dan. Za kinesko gospodarstvo pred viđao se rast od 9% u prvoj polovici 2004. i onda 6% po desetljeću, tako da će do 2030. Kina postati drugo naj- veće svjetsko gospodarstvo. Nekoć je Hong Kong bio si- Kako bi razumio Kinu, nonim za brz gospodarski rast. Sad upravo arhitektonski uredi u Hong Kongu užurbano dizajniraju zgrade za moraš postati Kina eksplozivno kinesko gospodarstvo. Ta brzo razvijajuća proizvodna osnova stvara toliko bogatstvo da kontinen- talni Kinezi postaju novi bogati turisti Azije, kao nekad Japanci. Kina je nova azijska gospodarska sila. Kina je novi Japan. Amerika je bila vodeća zemlja dvadesetog stoljeća. Intervenirala je i razriješila dva svjetska rata, povela teh- nološku revoluciju, franšizirala svoje poslove širom svijeta, dominirala popularnom kulturom kroz svoju glazbu i filmove, pobijedila u svemirskoj utrci na Mjesec i određivala svjetsku gospodarsku politiku. No, sad Ame- rika gubi svoj utjecaj. Uhvaćena u kolektivnu paranoju, dok njene ambasade u inozemstvu sve više počinju sli- čiti utvrđenim vojnim kompleksima, Amerika se povukla u sebe. Tvrđava Amerika. Nema više kulturnog turizma. Razmetljivi američki turist natrpan dolarskim novčanicama nekad toliko sveprisutan na stranim oba- 104 lama, postao je ugrožena vrsta. Amerika je postala Odjednom jedem neku egzotičnu i potpuno neo- 01 Rem Koolhaas i dr. (ur.), Con- izopćena nacija uglavnom zbog svoje vanjske politike. bičnu hranu – uključujući svinjske uši. Na zapadu nam tent, Köln: Taschen, 2004. Amerika je novi Izrael. serviraju vrlo osiromašen izbor kineske hrane, čiji dobar Danas se osjeća prisutnost Kine. Nova svjetska si- dio izvire iz kantonske kuhinje iz Hong Konga i zasićen la, svjetsko gospodarstvo koje se najbrže širi, posljednja je natrij-glutamatom. Slatka i kisela svinjetina, ali nikad koja se uključila u svemirsku utrku, najmnogoljudnija ne i svinjske uši. zemlja na planetu. Ako Amerika gubi svoju prevlast, Ki- U pozadini mogu čuti vojničke uzvike. Kažu mi da na je i više no spremna da zauzme njeno mjesto. Dvade- “ekonomska policija” održava svoje vježbe. Ne mogu seto stoljeće možda je bilo američko, no dvadesetprvo zamisliti svrhu kojoj bi mogla služiti ekonomska polici- bit će kinesko. ja. Možda je to neka verzija stilske policije koja provjera- Kina je nova Amerika. No, Kina ne oponaša Ame- va nosite li lažni Gucci. riku. Nipošto. Posebnost Kine je u tome da ona stvara U pozadini mogu čuti i nešto što zvuči kao buka na nova socio-ekonomska gledišta, posve drukčija od do- gradilištu. To je pomalo neobično, jer već je duboka noć. minantne zapadne paradigme, no možda jednako Kasnije dolazi neka reporterka iz novog blistavog učinkovita. modnog časopisa da me intervjuira. Obučena je u neku U dvadesetom stoljeću poklič je glasio “Go West!”. vrstu vojne opreme – sličnije Che Guevari nego Lari U dvadesetprvom stoljeću, na što nas Rem Koolhaas ne- Croft – i ima modernu frizuru. Vrlo trendi. Nastojim za- prestano podsjeća, poklič glasi “Go East”.01 misliti kako bi ovakva osoba mogla funkcionirati u teš- kim danima starog represivnog režima prije trga Tian Non-Stop Kina anmen – Mao odijela i pristojni konformizam. Slijetanje na pekinški aerodrom nije različito slije- Odavno je prošla ponoć i mogu razlučiti da je gra- tanju na bilo koji drugi aerodrom na svijetu – čekaonice, dilište zaista gradilište. Kažu mi da građevinski poslovi dugi hodnici i prostrane dvorane za prtljagu. Jedina je ovdje traju non-stop, dvadeset i četiri sata na dan. razlika to što prilikom kontrole putovnice primjećujem Dok se vraćam prema hotelu, ulice vrve ljudima, da postoji jedan red za građane Kine i jedan za “strance”. no ne mogu sa sigurnošću reći idu li na posao ili se Drugdje bi se taj drugi red mogao zvati “inozemni dr- vraćaju kući. žavljani” ili “posjetitelji”. No ne i ovdje. Kina, naposljet- Kina je košnica aktivnosti. ku, znači “središnja zemlja” i bilo tko od bilo kuda očito je stranac. Predsjednik Mao Tada primjećujem liniju carinskih službenica kako Posjet Maou je izvanredno iskustvo. Red je ogro- marširaju prema svojim postajama u savršenoj vojnoj man – tisuće Kineza strpljivo čeka u liniji, a većina njih formaciji. Ne izgledaju opako. Zaista, sasvim su privla- još uvijek nosi Maove jakne. Njihova naborana lica kao čne i uopće ne izgledaju militaristički. Na čudan način da kazuju priču o siromaštvu i nedaćama, no svi su čak me podsjećaju na neku modernu pop grupu. Možda strastveno odani Maou. Neki pokušavaju preskočiti red će Madonna uključiti njihovu marširajuću formaciju u no revni stražari guraju ih natrag. Jedini sam zapadnjak svoju sljedeću plesnu točku. ovdje. Vode me na obrok u neki bivši hram. Hram Red skreće iza ugla i ljudi naprijed primjećuju ka- nadgleda impozantni postmoderni blok ureda s ano- binu u kojoj se prodaju buketi cvijeća. Odjednom neko- nimnim zatamnjenim prozorima i animiranom neon- liko njih požuri prema kabini, očajni da se domognu skom rasvjetom koja širi zanimljiv i neprestano pro- cvijeća. mjenjiv spektar boja. Sam hram je nekako preživio pri- Red ne traje dugo. Ubrzo se penjemo stepenicama jetnju prenamjene, no više ne služi kao hram. Jedan je u prvu prostoriju u kojoj je Maov kip. Ispred su kolica njegov dio neupotrjebljen i prenapučen mačkama, a gdje oni s cvijećem mogu položiti svoje darove s pošto- drugi je pretvoren u elegantan i vrlo izbirljiv privatni re- vanjem. Počast Maou je potpuna. Kao da se klanjaju. Či- storan. Mi smo jedini gosti. ni se da Kina još uvijek treba cara. Netko odvlači kolica puna cvijeća i mijenja ih praznima. Ostajem zbunjen. Rem Koolhaas

Leach, Neil Kako bi razumio Kinu, moraš postati Kina

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 105 1968. kolovoz Kina osuđuje sovjet - sku intervenciju u Čehoslovačkoj. ožujak 1969. sukob između Vojni kineskih i sovjetskih snaga na rijeci Ussuri. kinesko ∞ so - Vrhunac vjetskog raskola. 1969. travanj Lin Biao je službeno izabran za Mao Ce nasljednika Tungovog na Devetom partij - Na skom kongresu. istom kongresu je pobjeda proglašena revolucije. Kulturne Što se događa sa svim tim cvijećem? Mora da se Maou Engleskoj kojeg izvode u gradu koji će uskoro biti do- ostavlja tisuće buketa svaki sat. Možda ih recikliraju. Po- maćin Olimpijskih igara. Počinjem ih zamišljati kako činjem zamišljati kolica kako se vraćaju da obnove zali- slušaju melodiju i sanjaju o tome da postanu olimpijski he u kabini. Obožavanje u doba tehničke reprodukcije. prvaci. Glazba ih nekako magično preobražava u poten- Mao izgleda izrazito voštano. Njegovo balzamira- cijalne olimpijske prvake. no tijelo leži u drugoj prostoriji. Pretpostavljam da je to Preobražaj. To je ključ za razumijevanje današnjeg Mao. (Možda nije – ima glasina da je ono što je izloženo Pekinga. Ovo je grad s misijom, grad sa snom. No ovo Mao Ce Tung samo voštana replika i da se Maovo pravo tijelo čuva u nije prazna maštarija. Kinezi su nadasve pragmatični. skloništu otpornom na bombardiranje nekoliko katova Za razliku od Atene (grad koji također ima svojih pro- ispod.) Ako je to Mao, sigurno je da ne izgleda uvjerljivo metnih teškoća), Peking će očito biti spreman na vrije- kao Lenjin. No, u svakom slučaju nemam mnogo vre- me. “Kaos” je grčka riječ. “Chop chop” (odmah, op. mena da pobliže proučim Maoa – ili Maovu repliku. prev.) dolazi iz kineskog. Vode nas prema naprijed prilično brzim tempom. Deset Peking je usred treninga za Olimpijadu. Dizalice sekundi Maoa ako ste sretni. se naprežu ispod teških građevinskih materijala poput Izvana cvjeta industrija Maovih suvenira. Maovi dizača utega u teretani; čelične strukture izvode pokrete upaljači, Maove kutije za čaj, Maovi satovi, Maove igle za poput gimnastičara koji je u osjetljivoj ravnoteži između Vladimir Ilić Lenjin kravatu, Maovi portreti, lak i Maove cigarete. Pregleda- dviju paralelnih prečki; kosturni okviri pokrivaju se vam sve izloške i odabirem najneukusniji. Sjajno. građevinskim materijalima poput igrača američkog no- Savršeni kičasti suveniri. gometa koji stavljaju na sebe zaštitnu odjeću; radnici žu- Navečer me vode na sastanak u Kineski arhitek- re oko gradilišta poput trkača na startu maratona. Pe- tonski centar. To je masivna zgrada, deset puta veća od king ulazi u formu poput sportaša na treningu strogog Kraljevskog instituta britanskih arhitekata u Londonu. režima. Vani na parkiralištu održava se improvizirana plesna Peking je jedno veliko gradilište. Još od Berlina po- lekcija. S jednim kazetofonom i jednim glasnim zvučni- slije 1989. nijedan se grad nije toliko brzo preobrazio. A kom, desetci parova plešu valcer Na lijepom plavom Du- planira se još preobraziti. Od CCTV zgrade Rema Koo- navu ne obazirući se na gomilu automobila na glavnoj lhaasa do Herzogovog i de Meuronovog Olimpijskog prometnoj arteriji. Stariji par dopleše/dokorača do mje stadiona – gimnastički rešetkasti radni toranj i divovsko sta lekcija, smijući se jedno drugom u oči, privučeni ptičje gnijezdo – i bezbrojni drugi projekti. Poput Eiffe- glazbom poput moljaca na svjetlo. Pojavljujemo se sat i lovog tornja u Parizu, oni će postati simboli Pekinga, pol poslije i plesača više nema. Zanimljivo. ikone koje će putovati unaokolo u popularnoj imagi naciji. Olimpijski san Dakle te građevine neće samo unaprijediti Peking vaki drug mora shvatiti Vode me na večeru u restoran u deveti blok mojeg na razinu olimpijskog grada olimpijskim zgradama. S da dok se god oslanja- hotela. Ovo je novo iskustvo. Restoran ima pogled na One će povećati ukupnu percepciju mjesta. Preobrazit mo na narod, čvrsto vjeru- bazen za plivanje s osam traka. Unatoč neugodnom će sliku Pekinga unutar mentalnog imaginarija, kao što jemo u nepresušnu kreativ- okruženju, hrana je vrlo dobra. Jedemo jegulju s medu- je Guggenheim muzej preobrazio Bilbao. Premotavamo nu snagu masa te imamo povjerenje u njih i stapamo zom i sečuanskim patlidžanom. No moram primijetiti naprijed >>>>. Peking stvara nove brandove za sebe. se s njima, bit ćemo u sta plivače ispod mene kako klize kroz vodu. Ima nešto uz- Peking brzo postaje arhitektonski vruće mjesto. nju prevladati svaku pote- nemirujuće u jukstapoziciji jegulje na mom tanjuru i Ubrzo će se pridružiti drugim svjetskim vrućim mjesti- škoću. Nema neprijatelja ovih nespretnih ljudi ispod kako pokušavaju plivati. ma – New Yorku, Londonu, Los Angelesu, Barceloni, koji nas može uništiti, dok Spasilac također gleda prema plivačima ispod, prividno Moskvi, Tokiju, Rotterdamu, Melbournu, Parizu, Berli- smo mi, s druge strane, u staložen. nu. Kao da postoji mreža vrućih mjesta po svijetu koje stanju uništiti bilo kojeg Tada kao pozadinska glazba počinje svirati Vange- su povezane u nekakvu informacijsku super-autocestu. neprijatelja. lisova skladba za film Vatrene kočije. Plivačima bez sum- Između tih vrućih mjesta prenose se ideje uhvaćene — “O koalicijskoj vladi” nje izmiče ironija glazbenog djela o Olimpijadi snimlje- avangardnim antenama. Od New Yorka preko Londona (24. travanj 1945) nog djelomično u mom rodnom gradu Cambridgeu u preko Los Angelesa do Rotterdama. 106 Foto: Sunčica Ostoić

Olimpijski stadion, Herzog i de Meuron CCTV, Rem Koolhaas Foto: Sunčica Ostoić

Zabranjeni grad

Leach, Neil Kako bi razumio Kinu, moraš postati Kina

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 107 12. studenog 1969. U zatvorskoj samici, zbog najvjerojatnije medicinskog zanema - Liu rivanja, umire Šaoči . Nakon Deng Xia - opingova dolaska na vlast posthumno je (veljača rehabilitiran mu je 1980.) i odobren državni sprovod. 1970. travanj Uspješno je lansiran prvi kineski satelit. 02 To u stvari nije točno. Da bi Peking će uskoro postati “in” mjesto. Kao da po- strukture na tako udaljenoj lokaciji, čini se da postoji struktura bila vidljiva iz svemi- stoje dvije karte svijeta – fizička karta koja bilježi fizičke jasna greška u logici. Sagraditi zid oko takve planinske ra, trebala bi imati barem 500 metara u svakoj dimenziji. Čak značajke i mentalna karta koja bilježi koliko je mjesto lokacije je poput gradnje zida oko Švicarske. Čini se da je i Yang Liwei priznao da nije trendi. Poput meteorološke karte ova druga karta sastoji nema potrebe. Osim toga, horde turista koji sad opsje- mogao vidjeti Veliki zid iz se od toplih i hladnih fronta, mjesta visokog i niskog tla- daju zid sigurno su brojnije no što su osvajačke horde svemira. ka. Mentalna je karta položena na fizičku. Kao karta ikad mogle biti. agenta za nekretnine na kojoj se vide skupe nekretnine, Franz Kafka piše o zidu. Primjećuje da je zid za- mentalna karta označava “vruća mjesta”, gdje se mogu snovan na prividnoj prijetnji sa sjevera. To je zid koji je naći poželjna, pomodna mjesta. Vruće mjesto Peking. sagrađen na mitskim temeljima. Ne samo da je njegova učinkovitost kao zida diskutabilna, jer (između ostalog) Veliki zid navodno ima rupe, već upravo bi se njegovo opravdanje Veliki zid udaljen je od Pekinga samo jedan sat. No moglo dovesti u pitanje. Zid se opravdava kao zaštita po krajoliku to je sasvim drugi svijet. Pola sata izvan Pe- protiv “drugog”, u ovom slučaju navodnih barbarskih kinga odjednom se sretnete s planinama i vozeći se au- hordi sa sjevera koji se u popularnom imaginariju prika- tocestom ugledate tračak ruševina samog zida. Vodič zuju kao divljaci “s velikim šiljatim zubima”. U stvari, objašnjava da je ovo zid u originalnom stanju. Dijelovi narod s juga ne razumije istinski onog sa sjevera. Nada koje turisti posjećuju su obnovljeni. Kad se približite lje, da su ti navodni divljaci pripremali invaziju, ogrom- ulaznim točkama zida, nastaje prometni zastoj. Postaje na udaljenost koja razdvaja dva naroda bila bi obrana sa- očito da sav promet na autocesti vodi zidu. Horde turis- ma po sebi. Tada je zid, u Kafkinim terminima, izgrađen ta. Krcati autobusi. Samo nekoliko automobila nastavlja- na sumnji i njegova je pretpostavljena uloga da vani za- ju autocestom. Čega ima za vidjeti onkraj zida? Je li ikad drži “druge”, a stvarna uloga da poveže one koje “štiti” i bilo ičega za vidjeti onkraj zida? da poveća odanost caru. Zaista, sama gradnja zida uje- Besmislenost projekta ubrzo postaje očita. Zid je dinjuje ljude u “prsten braće, struju krvi koja više nije čudovišan. Ogroman. Jedini objekt kojeg je čovjek sa- ograničena uskom cirkulacijom jednog tijela, već slatko gradio vidljiv iz svemira – prema mitu.02 Prekrasan je na kruži i uvijek se vraća beskrajnim zajednicama Kine”. uzvišen način, dok lijeno vijuga kroz planinski krajolik, Kafka je bez sumnje u pravu. Prema psihoanalitič- zavojito prateći konture tla. Sa svojim stepenastim pro- koj teoriji u bilo kom stupnju, svaka je nacija utemeljena filom pomalo podsjeća na zmaja (poput onog koji divlja na prividnoj prijetnji. Nacija treba smisao “drugoga” kaza pultom u restoranu gdje doručkujem svakog jutra). ko bi postigla smisao “sebe”. Zid se ponaša kao fizička Posebno je prekrasan ovog jasnog, sunčanog zimskog manifestacija društvenog poretka, potvrđujući to stanje. dana, okružen sa slojevima snijega preostalog na hlad- Zid može ponuditi smisao identiteta onome što je okru- nom planinskom zraku. Ledeni vjetrovi koji vas uhvate ženo njegovim granicama stvarajući smisao različitosti na izloženim dijelovima zida ne umanjuju veličanstve- od onoga što je izvana. Zid stvara smisao isključenja ko- nost prizora (većina zida – uključujući stražarske kule s je je i društveno i fizičko. otvorenim prozorima – jest izložena ledenim vjetrovi- Sa svojim čudovišnim razmjerima zid je jezovito ma; samo bog zna kako stražari ovdje prežive zimu). sličan projektu Zvjezdanim ratovima nacionalne obrane Zid je strm. Prodavači navaljuju na turiste prila- SAD-a, čiji su besmisao otkrili otmičari 9. 11. kad su uz zeći im sa svakojakim vrstama robe. Za oko mi zapinje pomoć nekoliko kuhinjskih noževa pretvorili jedno majica: “Popeo sam se na Veliki zid”. Zašto “popeo”, pi- stavni zrakoplov u leteću bombu. Možda, dakle, zid ojska bez kulture je tam se. “Pješačio”, možda, čak i “prešao” sam zid, no za- otkriva alternativnu logiku projekta Zvjezdanih ratova. V nerazumna vojska, a što “popeo” sam se? Nekoliko minuta uzdišem putem Možda istinska svrha tog projekta nije bila obrana takva vojska nije sposobna na razrijeđenom planinskom zraku uza zid koji je mjes- SAD-a, već stvaranje podrške predsjedniku stvarajući poraziti neprijatelja. timično toliko strm da postoje stepenice: dokaz da su izmišljenu prijetnju invazije s istoka, baš kao što je car — “Ujedinjeni front u prodavači u pravu. “Popeo sam se” na Veliki zid. stvorio izmišljenu prijetnju od invazije sa sjevera. kulturnom radu” Zid je jedna od velikih svjetskih ludosti. Kakav lud (30. listopad 1944) pothvat. Osim teškoća pri izgradnji takve prostrane 108 Foto: Jasen Boko Foto:

Kineski zid

Leach, Neil Kako bi razumio Kinu, moraš postati Kina

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 109 srpanj 1971. Savjetnik za nacional - nu sigurnost SAD-a Henry Kissinger nalazi se u tajnom posjetu NR Kini. 03 Benjamin, ‘Berliner Kinderheit Trg Tiananmen niji. Možda bi trebali otvoriti ogranak Nike grada na trgu um Neunzehnhundert’, u Ge- Sjećam se kako sam jednom gledao televizijski in- Tiananmen. sammelte Schriften, IV:1, str. 262- 263, citirano u Gebauer and tervju s jednim od poznatijih studenata Tiananmen tr- Desetljeće i pol nakon prosvjeda na trgu Tianan- Wulf, Mimesis: Culture, Art, Soci- ga. Nabrajao je svojih deset zahtjeva za novu Kinu: slo- men valja promisliti studentske komentare. Kako su ety, str. 277. boda glasa, sloboda izražavanja i tako dalje. Devet savr- znojne igrače stolnog tenisa zamijenile sportske trgovi- šeno razumnih zahtjeva. No tada je došao deseti ne kineskog kontinenta proizvodeći sportsku opremu zahtjev: sloboda kupovanja tenisica. jeftinije no ikad prije, i kako Nikeove tenisice popunja- Sport i politička promjena. To dvoje je definitivno vaju police sportskih trgovina diljem zemlje, nisu li is- povezano. Uzmimo za primjer bizarne pokušaje pred- punjeni zahtjevi prosvjednika s trga Tiananmen? Nije li sjednika Nixona da odmrzne hladnoratovske odnose se desila kapitalistička revolucija? diplomatskom ekipom igrača stolnog tenisa. Pomalo za- Pekinški maraton. Nekoliko tisuća trkača tutnje mjensko stratište Hladnog rata. Kineski i američki igrači trgom Tiananmen. Mnogi od njih su iz Crvene armije. I u borbi sa znojnim dlanovima i mrkom odlučnošću. Is- mnogi od njih nose Nike. Kraj igre. tok protiv Zapada. Možda manje elegantno od Boljšoj Nike je pobjednik. Nike, grčka božica pobjede. baleta ili Pekinške opere u turneji Zapadom, no sigurno Savršeni trojanski konj. Zapadni kapitalizam ušao je u dinamičnije od sumornih susreta introspektivnih ame- Kinu pod krinkom Nikeovih tenisica. ričkih i ruskih igrača šaha, zatvorenih u svojim umnim igrama premoći. Kultura kamuflaže Stolni tenis bio je samo sporedna predstava glavne Prelazak ceste u Kini može biti traumatično is- točke, diplomatskog susreta Istoka i Zapada. No možda kustvo. No tajna je ići uz struju. Promet ima vlastiti rije stolni tenis trebao dobiti glavnu pozornicu. Možda je tam. Treba ući u logiku tog ritma. Ući i izaći. Bez panike, stolni tenis mogao razriješiti hladni rat. Možda su su- i najvažnije od svega bez zaustavljanja. Postoji priča o persile, umjesto da gomilaju ogromne količine oružja i delegatkinji Južnoafričke Republike na arhitektonskoj pokazuju ga kako blista u svoj njihovoj faličkoj izduže- konferenciji u Kini koja je stala ispred prometa. Kamion nosti na raznim paradama, trebale jednostavno stvar ju je srušio i ubio. odlučiti stolnim tenisom. Možda su umjesto svemir- Taktike asimilacije. Ako želiš raditi s ikojim susta- skom utrkom i ego operacijama Vijetnamskog i Hlad- vom, moraš ući u njegovu unutarnju logiku, kao što pri- nog rata sve skupa trebali riješiti partijom stolnog teni- likom lova na patke moraš postati patka. Isto vrijedi za sa. Kapitalistički Zapad protiv komunističkog Istoka. kulture. Ako zaista želiš cijeniti kulturu, moraš postati Najbolji u sedam igara. Pobjednik dobiva sve. dio te kulture. Moraš se izgubiti unutar nje kao dijete u Naravno, ironija je u tome da se to zapravo i dogo- igri skrivača koje postaje dio namještaja iza kojeg se dilo. Komunisti su izgubili partiju, ne zato što nisu znali skriva. igrati stolni tenis, već zato što su pogrešno razumjeli Valja biti poput djeteta. Walter Benjamin pripovi- pravila igre. Komunisti su mislili da je bilo važno pobije- jeda prekrasnu priču o kineskom slikaru. On uspoređuje diti u partiji stolnog tenisa. Pogrešno. Bilo je važno do- svoje iskustvo djeteta kad se izgubio u vlastitoj slici s

dje god se nalazili, naši biti ovjeru za tenisice koje su igrači nosili. Koga je briga pričom kineskom slikara koji nestaje u svojoj slici: “[Pri- Gdrugovi moraju uspos- za stolni tenis? ča] dolazi iz Kine i govori o starom slikaru koji je prija- tavljati dobre odnose s ma- Nike revolucija. “Just do it!” Nikad nije bilo jasni- teljima dao svoju najnoviju sliku da je gledaju. Na slici je sama, brinuti o njima i po- jeg izraza američkog pragmatizma unutar polja marke- bio park, uski put uz vodu i kroz malo trave završava kod magati im u prevladavanju tinške ekonomije i nikad nije bilo uspješnijeg branda u malih vrata pružajući ulaz u malu kuću. Prijatelji su tra- njihovih nedaća. Moramo sportskoj kulturi Zapada. Učinkovitije i od tenkova Cr- žili slikara, no on je nestao i pojavio se u slici. Pošao je oko sebe ujedinjavati na- vene armije koji su protutnjali trgom Tiananmen, Nike uskim putem prema vratima, stao ispred njih, okrenuo rodne mase: što više masa je pomeo Kinu, režući kroz opoziciju. Nikeov logo “swo- se, nasmiješio i nestao kroz pukotinu. Tako sam se i ja sa ujedinimo, to bolje. osh” je zamijenio srp. Većina Nike opreme danas se pro- svojim zdjelicama i kistovima odjednom našao u slici. — “O pregovorima u Čungkin izvodi u Kini i Nikeove tenisice dostupne su svugdje. Postao sam sličan porculanu u koji sam se primakao ob- gu” (17. listopad 1945) Kad Olimpijada stigne u grad, Nike će biti još primjet lakom boje”.03 Tako se i ti trebaš izgubiti u kulturi. Tre- 110 04 Jianying Zha, China Pop baš je živjeti, piti, disati. Trebaš se predati njezinoj logici. roditeljima u jednom stanu. Situacija naftaša milijunaša Kako bi razumio Kinu, moraš postati Kina. koji dijeli dom sa svojim roditeljima činila bi se pomalo Taktike kamuflaže. To je dugogodišnje komunis- paradoksalnom zapadnom gledateljstvu, no Istočnoeu- tičko načelo. Nema smisla boriti se protiv sustava kad je ropljanima bi se činila prirodnom. sustav premoćan. Bolje je glumiti odanost i predati se I Kina je postala opsjednutom zbog utjecaja za- njegovoj logici istovremeno potajno gajeći drukčije padnog stila. Brzi automobili, novi stanovi, elegantni namjere. Logika trojanskog konja. Ili logika burke. Sav restorani, egzotična ljetovanja – to je paket koji se sad otpor mora biti kamufliran. prodaje u Kini. Naravno, relativno malo Kineza si može Zapad ima vlastiti sustav kamuflaže, no na prvi priuštiti takav luksuz. Još uvijek postoji ogroman jaz pogled on je potpuno drugačiji. Na Istoku biste trebali između malobrojne urbane elite i mnogobrojne većine izigravati sličnost bar na površinskoj razini. Svatko bi ruralnih siromaha. No logika želje znači da su svi obu nosio Maovo odijelo. Na Zapadu bi se od vas očekivalo hvaćeni istim duhom nade. Nije u pitanju što si možete da izigravate različitost, no također na površinskoj razi- priuštiti nego o čemu možete sanjati. Promjeni uvijek ni. Zato je vanjski dojam Istoka bio velika kulturna jed- prethodi utopijsko sanjanje. nolikost, a Zapada velika raznolikost. Bar se tako činilo na površinskoj razini. No, što ako je ispod površine situ- Zabranjeni grad acija obrnuta? Što ako je Istok oduvijek bio kultura raz- Zabranjeni grad je veličanstven. Od prvog dvorišta nolikosti, a Zapad kultura jednolikosti? Što ako tržište nadalje, sa svojih pet mramornih mostova iznad Jinshui kapitalizma unatoč svojim pretenzijama da nudi veći He, Zlatne rijeke, Zabranjeni grad je izraz čistog luksuza izbor samo ulijeva veću jednolikost? i pretjerivanja. Zabranjeni grad je svjedočanstvo izvan- Kako su Maova odijela i šeširi ustupili mjesto tra- rednog ukusa onih koji su ga stvorili, do zadnjih detalja, pericama i bejzbolskim kapama, čovjek se zapita jesu li ukrasnih zmajeva i kornjača. Iako su ga prvo opljačkali ove dvije kulture u stvari toliko različite. Komunizam i Japanci, a potom nacionalisti, ostalo je dovoljno od ove kapitalizam možda su dvije strane istog novčića. ogromne palače da svjedoči o njenom izvornom sjaju. Golema je. Dvorište za dvorištem, kraljevske odaje za Sapunice kraljevskim odajama, Zabranjeni grad je labirint od ne- Posljednji kineski car U svojoj prekrasno pronicljivoj knjizi Jianying Zha kih osamsto zgrada i devet tisuća soba. Sve je rasprostrto (The Last Emperor, red. Bernardo Bertolucci, 1987) opisuje kako su kineske televizijske sapunice odigrale simetrično prema načelima sklada i razmjera, jer ovo je ulogu katalizatora promjene u Kini.04 Zemlja kineske bilo središte središta. Carska palača u srcu središnjeg opere predala se sapunicama. carstva. No, kolaps komunizma ima jednako mnogo veze s Međutim, postoji problem. Postoje bezbrojna dvo- filmovima iz Hong Konga i zapadnim sapunicama koli- rišta i ceremonijalne prostorije, no sve su slobodne. Nit- ko ima s bilo kojim lokalnim proizvodom. Zapad zavodi ko više ne živi ovdje. Bez cara nema ničeg da se vidi. Istok. U istočnoj Europi upravo su konzumerističke do- Stoljećima je običnom puku ulaz bio uskraćivan i oni ni- mene Nikea i Coca-Cole pomogle srušiti željeznu za- su smjeli vidjeti cara. Sad im je dopušteno, no nema cara vjesu. Ovu je viziju podupirala zapadna televizija. Mož- kojeg bi gledali. Zabranjeni grad je napuštena pozorni- da je najveći učinak imao Dallas, osobito u Rumunjskoj. ca, ispražnjena nakon što je zadnji car, Pu Yi, otišao i Po cijeloj Rumunjskoj danas postoje replike Southforka. ugasio svjetla. Istočna Europa bila je opsjednuta Dallasom. No, Što se zapravo desilo u palači? Kakva je bila kad je dočim je Zapad iščitavao Dallas kao bitku između dva u njoj bio car? Šetajući Zabranjenim gradom odjednom brata Ewing, Bobbyja i J.R.-a, dobrog i lošeg lika, Istok pokušavam u svom umu ponovo odigrati scene iz Berto- ga je vidio kao manifestaciju zapadnjačkog životnog sti- luccijevog filma Posljednji kineski car. Povijest kako je vidi la – Porschei, žene nalik na Barbie, kuće s rančevima i Hollywood. Hiperrealna Kina. Ultimativni trijumf po- naftaško bogatstvo. Zapravo su redatelji trebali prepo- sredovanog društva. znati potencijal Dallasa. Jer Southfork je u stvarnosti Kineski turisti kao da su ispunjeni strahopoštova Walter Benjamin predstavljao egzistenciju Istočne Europe. Dvoje braće s njem, zureći u carski bračni krevet i raskošni namještaj.

Leach, Neil Kako bi razumio Kinu, moraš postati Kina

UP&UNDERGROUND noj avionskoj Proljeće 2009. 111 rujan 1971. Nakon neuspješnog pokušaja udara na , Lin Maoa Ce Tunga neobjaš u pogiba Biao nje prilikom bijega nesreći iz NR Kine. 25. listopada 1971. NR Kina dvotrećin skom odlukom Gene - ralne skupštine prim - ljena je u Ujedinjene - gdje je preuze narode la službeno mjesto stalne članice Vijeća sigurnosti koje je do tada držala Republika Kina (Tajvan). No o čemu točno razmišljaju? Počinjem razvijati teoriju Dočim su zidovi i dvorišta Pekinga uglavnom neda u stvari svi maštaju o tome kako bi bilo biti car – imati stali, društvo kojeg su artikulirali tako postojano ustraje bezbroj priležnica i žena i biti najmoćnija osoba u Kini, – društvo isključenja, društvo kineskih šaptača. Komu- čak i ako izgleda da je pravi car bio zarobljenik u vlastitoj nisti su možda srušili zidove i dvorišta starog Pekinga, palači, javno dobro nalik na medijske ličnosti današnjice. no nikad nisu posve uspjeli srušiti društvene strukture Moje sumnje pomalo se potvrđuju dolaskom trgovca s koje vladaju kineskim umom. kamerom koji mi nudi da me fotografira i fotošopira na pozadinu Qing dinastije i tako me učini nalik caru. I vi Politika partije ∞ politika partija možete biti car. Qing dinastija, sponzor Kodak. Onog trenutka kad su se Mao jakne pojavile na Kažu da je Zabranjeni grad služio kao mikrokoz- modnim pistama Milana, New Yorka, Pariza, Tokija i mos samog grada. Stari je Peking bio grad zidova i dvo- Londona, znalo se da se sprema kraj za komunizam. rišta. Komunisti su sve to promijenili. Tvrdili su kako “Pridružite se Partiji”: tako glasi poster za novi novo društvo treba novu urbanu strukturu otvorenosti i Virginov let za Peking. Partija je postala trendi. I sad Ken Livingstone transparentnosti. Srušili su zidove i zamijenili većinu Virgin skače na let. kuća u dvorištima – hutong – s visokim blokovima na ot- “Izlazna vrata jasno su označena, dva naprijed, dva vorenom zemljištu. No, ostavili su Zabranjeni grad, iz- u sredini i dva straga.” Slike se sastoje od stjuardesa Vir- raz jednog društvenog poretka uhvaćenog unutar svije- ginovog leta plešući niz prolaz i demonstrirajući sigur- ta drugog. Elegantno lakirani Qing u moru socijalistič- nosne regulacije leta, kružeći najnovijim plesnim kora- kog betona. cima u savršenoj istovremenosti. Ajmo svi plesati sve do Društvo se artikulira kroz strukture koje stvara. A Kine. često se dešava da društvo izražava svoj uobičajeni etos Virgin – muškarac, Virgin - žena. Savršen set dije- najjasnije kroz svijet estetike – kroz arhitekturu, umjet- lova. Kultura imena brendova. Virgin kultura. Pokretni nost, ples i glazbu. Dakle, Zabranjeni grad, ta neproboj- indeks kulturnih referenci u sveobuhvatnoj formuli. na tvrđava zidova i vrata služi i kao amblem samog ki- Kupujte svoje kondome od Virgina; kupujte svoje CD-e; neskog društva, jer kinesko društvo ovisi o smislu po sad kupujte svoje karte za let u Kinu. Obuhvatniji od bi- djele i isključivosti jednako koliko ovisi i o smislu jedin- lo kojeg drugog komunističkog stilskog modela totali- vakome se mora do stva i uključivosti. Ako Veliki zid predstavlja uključiva tarnih estetskih vrijednosti, Virgin nudi model savrše- Szvoliti sloboda govora nje (smisao jedinstva nasuprot vanjskom svijetu), Za- ne društvene jednolikosti. u javnosti, tko god on bio, branjeni grad predstavlja isključenje – duboki smisao No, kako se Virgin pridružuje zabavi, nije li samo ako nije neprijateljski ele- podjele unutar svog unutarnjeg svijeta. oglašavanje uništilo Partiju? Nije li komunizam istrošen ment koji maliciozno napa- Zabranjeni grad kao da utjelovljuje hijerarhiju laskavošću zapadnog konzumerizma i površnog sjaja da, i tada nije važno ako on društvenih odnosa koji još uvijek izgrađuju kinesko oglašavanja? i kaže nešto pogrešno. Vo društvo. Bilo koja zemlja sastavljena od pojedinaca koji Na zapadu, stari huškač s ljevice je magično trans- đe na svim razinama dužni svi žele postati car ili predsjednik stranke nikad se neće formiran. Ken Livingstone, bivši marksist i bič desnice, su slušati druge. Dva su na- osloboditi strukture hijerarhije i kontrole. Divljenje preobrazio se u medijsku ličnost koja nosi Armanijevo čela koja se moraju pošto- prema autoritetu rađa samo autoritet. odijelo, odlazi u kineske restorane i dobio je najviše gla- vati: 1. Reci sve što znaš i to bez susprezanja i 2. Ne krivi Kinesko društvo, čini se, ovisi o prisutnosti eks- sova za gradonačelnika Londona u trendi natječaju “gla- govornika, već uzmi njego- kluzivne figure vođe koja se čuva odvojena od javnosti. sujte za Kena”. Jednom izbačen iz laburističke stranke ve riječi kao upozorenje. Stoga ne iznenađuje da se, jednom kad je javnosti otvo- zbog svojih ekstremnih stajališta, sad je ponovno pri- Ako se načelo “Ne krivi go- ren stari Zabranjeni grad, trebao utemeljiti novi Zabra hvaćen. Virgin Ken. Virgin novi laburisti. Od marksiz- vornika” shvati u krivom njeni grad da ga zamijeni. Pokraj Zabranjenog grada sm- ma do kulture Virgina u jednom lakom potezu. smislu, tada to neće rezul- ješteno je sjedište Komunističke partije, strogo čuvano i Tako su i u Kini duboko ukorijenjeni politički ide- tirati načelom “Reci sve što zatvoreno za javnost. Naoružani stražari koji ga štite i ali prošlosti uznemireni plitkom kulturom površinske znaš i to bez susprezanja”. partijski dužnosnici koji podržavaju njegovu strukturu slike. Izgubljen je sadržaj. Zaboravimo potragu za smis- — “Zadaci za 1945.” sliče čuvarima palače i eunusima ne tako davno odani- lom. Dovoljno je pogledati plakate sanjivih modela. Za- (15. prosinac 1944) ma caru. padno društvo već se pretvorilo u zemlju sna i mašte, 112 Foto: Jasen Boko Foto:

Trg Tiananmen

Leach, Neil Kako bi razumio Kinu, moraš postati Kina

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 113 21. veljače 1972. SAD-a Ri - Predsjednik Nixon dolazi u chard povijesni osmodnevni posjet NR Kini. 05 Karl Marx, ‘Prilog kritici Hege- poduprto kulturom reklame koja pokreće to stanje sna. postoji na desetine Winnie the Pooheva u novinama love filozofije prava’, 1844. A sad i Kina prijeti da će se pridružiti. svake godine. Pa tko objavljuje te oglase? Zasigurno to 06 Siegfried Kracauer, The Mass Ornament, pr. Thomas Levin, Kultura Barbike. Logika ponovnog otkrivanja se- nije Winnie the Pooh. Očito te poruke šalju čitatelji Ti- Cambridge, MA.: Harvard Uni- be, to je Barbikina tajna. Ona može biti bilo tko od mod- mesa, Herald Tribunea, Le Mondea itd. - predvodnici versity Press, 1995, str. 79. ne žrtve do predsjednika SAD-a. Prema tome, to je i lo- industrije, odvjetnici, bankari, učitelji, generali, politi- gika oglašavanja. Dosanjaj se do drugog mjesta. Ponov- čari i obični ljudi. no se otkrij. Preuzmi novu osobnost. Identitet kao mod- Čini se da u svakom zapadnom biznismenu posto- no pomagalo. Identitet kao kulturna kamuflaža. Plastič- ji Winnie the Pooh koji se nastoji izraziti. Možda u Kini na sebstva u plastičnim tijelima. “Life in plastic – it’s u svakom visokopozicioniranom partijskom dužnosni- fantastic”. ku postoji panda koja čeka da je se otkrije. Od Kena Livingstonea do Barbie. Stvarnost ponovno zapakirana unutar prostora imaginarnog. Po- Opijumski ratovi novno otkrivanje sebe i plastična kirurgija. To je spektar Kao što je Karl Marx primijetio, religija je opijum vrijednosti koje tržište trenutno zauzima. Od aktivista za narod. Religija se svodi na oblik fantazije ili eskapis- partije do partijanera. Od socijalizma do socijalnih tičkog sna. Služi tome da tješi i hrabri ljude i da ih odgo- događaja. vara od pobune protiv aktualne stvarnosti svakodnevne Ken i Barbie odlučuju se ukrcati na Virginov let za egzistencije. “Ukidanje religije kao iluzorne sreće naro- Peking. “C’mon Barbie, let’s go party!” da”, napisao je Marx, “zahtjev je za njegovom stvarnom U Pekingu se prodaje velik dio nedavno sagrađe srećom.”05 Religija pomaže u kočenju društvenih a području teorije tre- nih stanova. Razvojni građevinari opisuju svoj novi pro- promjena. N ba uništiti korijene ul- jekt u terminima veoma sličnima jeziku Komunističke Teško će nas iznenaditi činjenica da je religija bila trademokracije. Prvo, tre- partije. “Nova zvijezda rađa se na istoku, gori žarki pla- potisnuta u komunističkoj Kini. Međutim, na pretežno ba ukazati na opasnost ko- men koji se nikad neće ugasiti.” Građevinari razvoj no- kršćanskom zapadu čini se da je priča ponešto drugačija. ja leži u ultrademokraciji u vogradnje zovu “People Party”. Pitam odnosi li se “par- Religija nije potisnuta. No, u mnogim je državama jed- smislu da ona šteti ili čak u ty” na komunističku partiju ili oblik društvenog nostavno u padu. Crkve i samostani ne uspijevaju pri- potpunosti uništava partij- događanja. Kažu mi da je ovo potonje. vući nove članove i crkvene kongregacije padaju. Polako, sku organizaciju te slabi ili neizbježno, zapad se odmiče od religijskog prema seku- čak potpuno potkopava borbenu sposobnost Parti- Divovska panda larnijem pogledu na svijet. je, a prikazujući Partiju kao Divovska panda. Toliko nevjerojatan amblem za “Bog je mrtav”. Friedrich Nietzsche piše o luđaku nesposobnu za ispunjava Kinu. Nacija koja se množi posvuda i skoro izumrla ži- na trgu koji trijumfalno proglašava Božju smrt. No oni nje njezinih borbenih zada- votinja. Nacija koja pokušava smanjiti svoje seksualne koji proglašavaju smrt Boga na trgu previđaju činjenicu taka želi uzrokovati poraz porive i životinja koju se potiče na seks. Nacija ograniče- da su se sami bogovi povukli na tržište. Bog je možda revolucije. Nadalje, treba na na jedno dijete po kućanstvu okuplja se oko televizije mrtav, no razvio se novi oblik religije. “Nakon sumraka naglasiti da je izvor ultra- da čuju najnovije vijesti o tome je li koja od poznatih di- bogova,” kako je Siegfried Kracauer oštroumno primije- demokracije u sitnoburžo- vovskih pandi zatrudnjela. tio, “bogovi nisu abdicirali”.06 Glasine o smrti religije askoj individualističkoj od- Na pamet padaju slike tromih visokopozicioni- velikim su dijelom pretjerane. Religija je jednostavno bojnosti spram discipline. ranih službenika partije kako stranim uglednicima u mutirala u drugačiji oblik. Kada ta osobina uđe u Par- posjetu pokazuju divovske pande u zoološkom vrtu. Što Kapitalizam je postao nova religija dvadeset i pr- tiju, ona se razvija u ultra- demokratske ideje u poli- bi mogla biti veća antiteza umiljatoj, simpatičnoj divov- vog stoljeća. Kapitalizam ima sve simptome tradicional- tičkom i organizacijskom skoj pandi od hladnog, bezosjećajnog člana centralne ne religije. Poput religije, kapitalizam je stremeći. Pove- pogledu. Te se ideje sasvim komunističke partije? No možda je panda jednostavno zan je sa samousavršavanjem. No najvažnije, poput reli- razlikuju od borbenih za- alter ego tromog partijskog dužnosnika. gije, kapitalizam je utemeljen u mitu. Strukturiran je dataka proletarijata. Pogledajmo Valentinovo na zapadu. Gledajući raz- oko fantazije i osnovan na magičnom mišljenju. — “O ispravljanju pogrešnih ličite poruke ljubavnika objavljene u nacionalnim vijes- Supermarket i robne kuće postali su začarana pod- ideja u partiji” tima, svaki bi se gost iz Kine zabavio. “Winnie the Pooh ručja – potrošački edenski vrtovi, napučeni robom iz ci- (prosinac 1929) voli Pigleta.” “Honey-buns voli Twinkle toes.” Mora da jelog svijeta. Ovi hramovi potrošnje su rajevi za čula, za- 114 ogrnuti u mit. Suvremene metode nabave postale su toliko sofisticirane i učinkovite da se čini kao da se roba kao magijom sama “složila” na police. Ovo stanje poja- čano je suvremenim metodama plaćanja. Barkodovi zamjenjuju oznake cijena, a za robu se sve više i više plaća nevidljivim impulsima kredita. U međuvremenu oglašavanje stvara ovaj duh pretvaranja. Sanjivi modeli koji ljenčare unaokolo u ležer- noj odjeći ili se voze romantičnim krajolicima u najno- vijem automobilu ohrabruju kulturu mašte i sna. Ne radi se samo o tome da gledatelj sanja o preuzimanju mje sta modela da nosi to odijelo ili vozi taj auto. Ne, san se nastavlja jednom kad gledatelj kupi odijelo ili auto i još uvijek sanja da je jednako privlačan kao model u origi- nalnoj reklami. U blistavim časopisima kapitalističke kulture ovo stanje doseže svoju apoteozu. Ovo je područje zavođe nja i očaravanja. Kao katalozi slika želja ovi časopisi postavljaju niz snolikih životnih stilova kojima svi ostali mogu težiti, dok ikone koje prikazuju postaju figure tež- nji prema kojima svi ostali mogu oblikovati svoje živote. Snolike ličnosti, snoliki interijeri, snolika odjeća, snoliki odmori, snoliki životni stilovi. Blistavi časopisi postali su nova biblija za eru eskapističkog sna, prožeti duhom religijske zatrovanosti. Unatoč velikom trudu Mattea Riccija i drugih misionara koji su pokušavali proširiti Kristovu riječ, Kina stoljećima nikad zaista nije podlegla kršćanstvu. Mali uspjesi koji su postignuti ubrzo su izbrisani dolaskom komunizma. No, sad se situacija pomalo promijenila. Kapitalizam ima mnogo toga zajedničkog s krš ćanstvom. Kao sustav uvjerenja i kodeks zajedničkih vrijednosti, kapitalizam na mnoge načine replicira strukturu kršćanstva i dijeli s njim mnoge pojmove. Vjera, nada i ljubav, ideja ulaganja u budućnost i vjera u nadolazeći raj – sve ovo je zajedničko i kapitalizmu i kršćanstvu. Tada ne iznenađuje da je kapitalizam upio kršćan- stvo u dobu potrošnje. Razvila se nova mutantska religija – vrsta kapitalizma na kršćanski način – u kojem se kr- šćanskim slavljima Božića, Uskrsa, Svih svetih i Valenti- nova brišu izvorni sadržaji i prekodiraju se kao marke- tinške prilike. Kako slatki tonovi “Zvončića” zvone šan- gajskom robnom kućom na Božić, jasno je da je kršćan- stvo kroz medij kapitalizma konačno osvojilo Kinu. Chungking Express (Chung Hing sam lam, red. Wong Kar Wai, 1994)

Leach, Neil Kako bi razumio Kinu, moraš postati Kina

sjednika Komu UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 115 1973. travanj Nakon nekoliko godi - na kućnog pritvora Deng Xiaoping , na Zu Enlaijev nagovor, vra ćen je na mjesto za mjenika premijera. siječanj 1975. Deng Xiaoping ponovo postaje zamjenik pred nističke partije Kine i član Stalnog komiteta Politbiroa. 07 Walter Benjamin, The Arcades Ne obazirimo se na Falun Gong. Vlasti u Kini vas u sam Hong Kong kraj novih gradnji na otoku Lan- Project, Camb., MA: Harvard, možda su se čvrstom rukom obračunale s različitim ob- tau i još uvijek relativno neiskorištenih poteza na obali. 1999, str. 391. licima new age religija, no previdjele su mnogo moćniju Tu su mjestimične naznake prirodne divljine i brodovi religiju, podmukliju jer samu sebe ne proglašava na pučini. I tada vas uvlače u dugački tunel. religijom. Odjednom, na vaše iznenađenje, pojavljujete se u “Kapitalizam”, pisao je Walter Benjamin, “bio je Tsing Yiu, obaviješteni samo slatkim tonom informacij- prirodni fenomen s kojim se novi, snovima ispunjeni skog sustava u vlaku koji vam nenametljivo kaže na ko- počinak nadvija nad Europu i kroz njega se ponovno ak- joj strani će se otvoriti vrata. Gledate prema gore i svuda tiviraju mitske sile”07 Taj snovima ispunjeni počinak sad oko vas protežu se ogromni stambeni blokovi koji su pose prostire iznad Kine poput pijeska pustinje Gobi. stali toliko karakteristični za Hong Kong. Uronjeni ste u divovski kipući lonac – Hong Kong. Više nije poput Le- Legoland Hong Kong golanda kako je izgledao iz zraka, ovi stršeći blokovi či- Ništa vas ne može u potpunosti pripremiti za sli- ne očitom vrlo konkretnu realnost života u Hong Kon- jetanje u Hong Kong. Dok djelatnici na letu najavljuju gu. To su mega-strukture, okomiti koridori zgusnute procedure useljavanja pred slijetanje, avion prati svoju ljudske egzistencije. Svaki od ovih nebodera udomljuje sjenu kroz stjenovite proplanke i zaljeve dok lijeno klizi nekoliko stotina obitelji, tisuće stanovnika – svaki od nad udaljenim područjima, poput galebova koji lebde njih je grad unutar grada. iznad luke. Neboder je suštinski tip zgrade u Hong Kongu. Tada kroz oblake primijetite prvi trag zgrada u Zaboravimo neobične istočnjačke detalje kineskih če- Hong Kongu. Prostrani Legoland stambenih i poslovnih tvrti diljem zapadnog svijeta, s nadstrešnicama nalik na blokova. Iz zraka ovaj Legoland izgleda izrazito slatko. pagode, lakiranom drvenarijom i zelenim crjepovima. Nakupine visokih blokova iscrtavaju se duž krajolika, To su samo kičasti ukrasi mašinerije kineskog života. prastare bijele kristalne nakupine koje se pojavljuju po- Stvarnost je brutalnija, no isto tako umnožena unaoko- put soli iz stijena Hong Konga. Od njih su sačinjene šu- lo. Neboderi posvuda. me, svaka sljedeća varijacija na prethodnu. Zajedno se Neboder u Hong Kongu ima svoj posebni identi- spajaju u kompleksnu mrežu urbanog intenziteta, zajed- tet. Od bijede – dizajnerskog neukusa – čungkingski ne- no sa sportskim stadionima, arterijskim cestama, pro- boder kojeg je proslavio film Wong Kar-Waia Chungking stranim lukama i ostalim oblicima gradske infrastruktu- Express, do plišanih klimatiziranih luksuznih apartma- re. Nadolazeći oblik. Sim City koji se proširio posvuda. na na Zlatnoj obali, Hong Kong je prisvojio i prilagodio Dok avion slijeće, te Lego kocke postepeno izgle- neboder za vlastiti visoko individualizirani skup ži- daju sve veće i veće, bliže i bliže. Tada opet jednako po- votnih stilova. Ne obraćajte stoga pozornost na senti- stepeno počinju nestajati dok se avion približava sa- mentalne tipove koji omalovažavaju univerzalizaciju mom aerodromu – divovskoj građevini Normana Foste- arhitektonskih oblika i koji umjesto toga podržavaju re- ra koja sliči raku koji postrance hoda otokom Lantau. gionalnu arhitekturu. Mislite umjesto toga na regional- aša je dužnost da se Dolazak na hongkonški aerodrom je bezbolan. Po- no prisvajanje univerzalnih oblika. Univerzalni neboder N odgovorno ponašamo put ugodne tablete uvlače vas predvorja, predsoblja, nikad nije isti na dvije različite lokacije. Uvijek se na prema narodu. Svaka riječ, hodnici, transportna vrpca, podzemni tuneli, sve dok različiti način priklanja običajima i životnom stilu lokal- svaki čin i svaka odluka ne stignete do prostrane nadstrešnice glavnog gomiliš- nog stanovništva. Od Južne Amerike do Istočne Europe, mora se prilagoditi intere- ta. S nepogrešivom učinkovitošću koju su hongkonški od New Yorka do Hong Konga, svijet je pun nebodera – sima naroda, a ako se do- gode neke pogreške, one se carinski službenici tako dobro savladali – hibridi urba isti građevinski tip upisan u drugi društveni kontekst. moraju ispraviti - to znači nih britanskih “Bobbyja” i učinkovitih kineskih trgova- Drugdje neboder može biti ozloglašen. U istočnoj biti odgovoran narodu. ca – prate vas u novi Hong Kong kontinentalne Kine – Njemačkoj ogromni kompleksi takozvanih plattenbau – — “Situacija i naša politika približno jednak (izuzev zastava) britanskoj koloniji montažnih stambenih blokova – sad leže prazni i svje- nakon pobjede u ratu otpora prije predaje 1997. doče o neuspjehu određene socijalističke vizije. No ov protiv Japana” Pametan, učinkovit i samo s mrvom komercijaliz- dje su to omiljeni i najsuvremeniji oblici života. Kinezi (13. kolovoz 1945) ma koji je svojstven Hong Kongu, Airport Express šalje ne pate od tipične europske averzije prema životu na vi- 116 sini. Nemojmo dakle otpisati nebodere u Hong Kongu kao drugorazredni oblik stanovanja ili kao neki kom- promitirani poduhvat kojem je glavna svrha da jednostavno pruža mogućnost stanovanja u jednoj od naj- gušće naseljenih gradskih područja na svijetu. Ne, u Hong Kongu je neboder prestižno mjesto življenja. Mjesto na nebu. Što više, što modernije, to bolje. Isto vrijedi i diljem Kine i drugdje u Aziji. U Pekin- gu se može procijeniti starost zgrade prema broju katova. Stare jednokatnice još uvijek postoje u hutongu, vješ to se odupirući buldožerima građevinara. Drugdje još uvijek postoje trokatnice iz pedesetih i šezdesetih godina. No svi su novi projekti visokogradnja. Konačna realizacija Le Corbusierovog nebeskog grada. Da je cijeli svijet bio kineski, Le Corbusierova vizija možda bi se ostvarila svugdje, ako ne antiseptičnom pravilnošću Ville Radieuse, onda organskom instinktiv- nošću Dalijevog New Yorka.

Lažni Gucci Ulični prodavač me presreće na ulici u Kowloonu. Pokušava mi prodati lažnu Gucci torbu. Zainteresiran Nevjerojatnog li marketinškog trika. Uzmite bilo tim konceptom, slušam njegova uvjeravanja i zado- što, nazovite to “Gucci” i što ćete dobiti? Gucci. No ta lo- voljstvo kada mi pokazuje koliko je uvjerljivo lažna. gika vrijedi i za lažni Gucci. Uzmite bilo što, nazovite to Lažni Gucci. Ultimativna ironija. Što je “pravi Gu- “lažni Gucci” i što ćete dobiti? Lažni Gucci. cci”? Gucci nije proizvod kao takav. On je jednostavno Naravno, njih dvojica rade u tandemu. Bez lažnog brand. Epitet. Skup društvenih vrijednosti projiciran na Guccija ne bi bilo pravog Guccija. A bez pravog Guccija predmet. Naprava za odobravanje. Potvrda. Ukratko, ne bi bilo lažnog Guccija. Dakle, svrha lažnog Guccija je sredstvo povećavanja cijene proizvoda. da vas uvjeri da je pravi Gucci pravi. A svrha pravog Gu- No kupci nemaju ništa protiv takve taktike. Oni ccija je da vas uvjeri da je lažni Gucci lažan. No, jednom prate istu tu logiku. Nisu zainteresirani za sam predmet. kad se otkrije šarada, logika odobravanja ruši se pod te- Zainteresirani su samo za marku, jer kupnjom proizvo- žinom vlastite kružne argumentacije, da bi otkrila svoju da i pokazivanjem marke, Gucci i njih potvrđuje. I oni suprotnost: lažnost stvarnog i stvarnost lažnog. postaju “Gucci”. Dakle, lažni Gucci ne otkriva koliko je lažan “lažni Oni nemaju ništa ni protiv prenapuhanih cijena, Gucci”, već prije koliko je lažan sam Gucci. Isto tako, Gu- jer je njihova svrha kupnje u pokazivanju upravo toga da cci ne otkriva koliko je uvjerljiv kao marka, već koliko je im nije stalo do novca. Zanima ih samo privid – privid “lažni Gucci” uvjerljiv kao marka. Kao što je Gucci još je- upadljive potrošnje. Paradoks luksuza: dok oni bez novca dan lažnjak na tržištu, tako “lažni Gucci” zauzima nje- očajno žele dovoljno da kupe luksuznu robu poput Guc- govo mjesto kao još jedna marka na tržištu. cija, oni s novcem samo žele pokazati da ga ne trebaju. U međuvremenu postoji još jedna kategorija ku- paca koji bi jedino htjeli kupiti “lažnog Guccija”. Za njih S engleskog preveo David Tarandek nije besmisleno traćenje bogatstva koje je potrebno za kupnju pravog Guccija. Ne, oni nisu budale. No, ne prate li istu logiku? Ne igraju li – ironično ili drugačije – istu igru potvrđivanja i protupotvrđivanja?

Leach, Neil Kako bi razumio Kinu, moraš postati Kina

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 117 1975. 5. travnja preminuo Na Tajvanu Jiang Jieši . 8. siječnja 1976. dugogodišnji Umire Zou Enlai . On premijer NR Ki - je bio premijer ne od listopada 1949. do smrti.

LI, MINQI Uspon Kine i slom svjetske kapitalističke ekonomije: Može li svjetska kapitalistička ekonomija preživjeti uspon Kine? 960-e su obilježile vrhunac “starih” svjetskih pokreta protiv sustava. Od sredine devetnaestog stoljeća do sredine dvadesetog stoljeća, unatoč povremenim zastojima, socijalno demokratski pokreti (temeljeni na proletarizira- nim radničkim klasama u najrazvijenijim pod- 1ručjima), komunistički pokreti (koji su primarno utjelo- vljivali interese i težnje radnika i seljaka na periferiji i poluperiferiji) i pokreti za nacionalno oslobođenje (koje su vodili domaći kapitalisti i srednje klase na periferiji i na poluperiferiji), progresivno su jačali; do 1960-ih te su skupine zavladale državama diljem cijelog svijeta. Kon- solidacija američke hegemonije sredinom dvadesetog stoljeća počivala je na novom globalnom dogovoru koji je uključivao važne ustupke radničkim klasama u najrazvijenijim zemljama i narodima u perifernim i poluperifernim državama. Tijekom prethodnih hegemonijskih tranzicija, intenzifikacija međudržavnih, među-kapitalističkih sukoba prethodila je intenzifikaciji društvenih sukoba. Tijekom 1960-ih, porast borbenosti radničke klase i buntovnika iz “Trećeg svijeta” bili su oni koji su pretho- dili i koji su oblikovali globalnu kapitalističku krizu i LI, MINQI slabljenje američke hegemonije.01 S “ubrzavanjem” društvene povijesti, moderni je svjetski sustav iscrplji- vao svoj povijesni prostor društvenog kompromisa. Globalna politička i ekonomska situacija tijekom 1960- Uspon Kine i slom svjetske ih odbacila je reformističko rješenje (to jest, ono koje se zasnivalo na preraspodjeli globalnog dohotka i ekspan- kapitalističke ekonomije: ziji učinkovite ponude) za krizu. Ta se kriza jedino mogla razriješiti ili putem revolucionarnog zbacivanja po- Može li svjetska kapitalistička stojećeg svjetskog sustava i globalne društvene preobrazbe, ili u slučaju očuvanja svjetske kapitalističke eko- ekonomija preživjeti uspon Kine? nomije, uvođenjem nove skupine uvjeta koji bi globalnim kapitalistima dopustili da obnove barem neke po- ložaje koja su prethodno izgubili. Godine 1975., držeći šesto predavanje u čast Sorokinu, Immanuel Waller- stein je iznio procjenu o budućnosti tekuće borbe izme đu dva povijesna rješenja te je ustvrdio da će se odluču- juće bitke odvijati u Kini, SAD-u i na poluperiferiji.02 Is- hodi tih borbi odavno su utvrđeni. Pitanje koje nas sada zanima je kako je razvoj svjetske kapitalističke ekonomije odonda pripremio uvjete za novi krug snažnog ja- čanja klasne borbe, i kako bi se poluperiferija ponovno mogla pokazati odlučnim bojištem. 120 Poluperiferija u svjetskoj kapitalističkoj ekonomiji 01 Silver, Beverly J. i Eric Slater. (u “modernom” ili tržišno orijentiranom sektoru) i Svi društveni sustavi koji su zasnovani na eksploa- 1999. “The Social Origins of općenito biva oštećena transferom viška vrijednosti u World Hegemonies,” u Giovani 04 taciji velike većine suočavaju se s pitanjem: kako se mo- Arrighi i Beverly J. Silver i drugi, trgovini. že spriječiti ujedinjena pobuna eksploatirane većine? Chaos and Governance in the Mo- Međutim, s obzirom da poluperiferija igra nezao Bez učinkovitog rješenja za taj problem, ne postoji vje- dern World System, str. 151-216. bilaznu ulogu za političku stabilnost svjetske kapitalis- Minneapolis and London: Uni- rojatnost dugotrajnog opstanka bilo kojeg eksploatacij- versity of Minnesota Press, str. tičke ekonomije, primjerena “definicija” poluperiferije skog sustava. Historijski, taj se problem “riješio” podje- 211-216. neizbježno uključuje povijesnu i političku dimenziju. U lom većine na “veći niži sloj i na manji srednji sloj”. 02 Wallerstein, Immanuel. 1979. sedamnaestom stoljeću, sjeverozapadna Europa je samu The Capitalist World-Economy: Srednji sloj je i eksploatator i eksploatirani. Omogućivši Essays by Immanuel Wallerstein. sebe uspostavila kao središnji najrazvijeniji dio, dok su srednjem sloju pristup djelu viška proizvoda, vladajuće Cambridge: Cambridge Univer- Španjolska i talijanski gradovi-države na sjeveru nagi elite isplaćuju potencijalno političko vodstvo eksploati- sity Press, str. 244-249. njali prema tome da postanu poluperiferija, a periferija 03 Wallerstein, navedeno djelo, str. rane većine. 22-23. je obuhvaćala i Istočnu Europu i Latinsku Ameriku, pri Što se tiče svjetske kapitalističke ekonomije, koja 04 Wallerstein, navedeno djelo, str. čemu su Afrika i veći dio Azije također bili pripojeni je politički organizirana kao međudržavni sustav, traže- 71-72, 97. svjetskoj kapitalističkoj ekonomiji kao periferna pod- 05 Wallerstein, navedeno djelo, str. no rješenje tog problema je složenije. Problem s kojim 26-30. ručja. Poluperiferija se proširila uključivši naposljetku se suočava moderni svjetski sustav je dvostruk: kako 06 Wallerstein, navedeno djelo, str. nekoliko velikih “novih” nacionalnih država kao što su spriječiti ujedinjenu političku pobunu eksploatirane 100. SAD, Njemačka, Rusija i Japan.05 Poslije Drugog svjet- većine unutar svake države i kako spriječiti ujedinjenu skog rata, poluperiferna skupina se neizmjerno proširi- političku pobunu siromašnih država koje obuhvaćaju la; u članku o poluperiferiji, Wallerstein je sastavio slje- veliku većinu stanovništva u sustavu. Za taj se dvostruki deći popis poluperifernih država: problem stoga pojavilo dvostruko rješenje. Unutar sva- “Poluperiferija” obuhvaća široki raspon zemalja u ke države, radničko stanovništvo treba biti podijeljeno kategorijama ekonomske moći i političke pozadine. između velike većine i relativno povlaštene “srednje Ona obuhvaća ekonomski snažnije zemlje Latinske klase” ili “radničke aristokracije”. Povrh toga, na razini Amerike: Brazil, Meksiko, Argentinu, Venezuelu, mo- sustava, hijerarhija država organizirana je u troslojnu guće Čile i Kubu. Ona obuhvaća cjelokupni vanjski rub strukturu. Između najrazvijenijih država (koje prisvaja- Europe: južni sloj Portugala, Španjolske, Italije i Grčke; ju glavninu svjetskog viška vrijednosti) i perifernih dr- veći dio istočne Europe; dijelove sjevernog sloja kao što žava (koje proizvode puno više viška vrijednosti nego su Norveška i Finska. Ona obuhvaća niz arapskih drža- što ga zadržavaju za sebe), mora postojati skupina drža- va: Alžir, Egipat, Saudijsku Arabiju; i također Izrael. U va koje tvore poluperiferiju, što je presudno za političku Africi ona obuhvaća barem Nigeriju i Zair, a u Aziji, Tur- stabilnost svjetskog sustava.03 sku, Iran, Indiju, Indoneziju, Kinu, Koreju, i Vijetnam. I No što je poluperiferna država? Koje su države po- ona obuhvaća stari bijeli Commonwealth: Kanadu, Aus- luperiferne države? Kao polazišna točka, poluperiferna traliju, Južnu Afriku, možda Novi Zeland.06 država može se definirati kao ona koja je i eksploatator i Letimični pregled bi odmah otkrio da Wallerstei- koja je eksploatirana u svjetskoj kapitalističkoj ekono- nov popis poluperifernih država očigledno obuhvaća miji. Dok najrazvijenije države odlikuju visoka prima ogromnu većinu svjetskog stanovništva. To se kosi s ka- nja, prinos visokog profita a periferne države niska pri- rakterizacijom poluperiferije kao relativno malog “sred- manja i prinos niskog profita, poluperiferne države spa- njeg sloja” koji bi politički trebao stabilizirati svjetski daju u sredinu po vrstama proizvoda koje proizvode, kao sustav. i po njihovim stopama primanja i granicama profita. Od Nešto pažljiviji pogled na taj popis ukazuje na to poluperifernih se država očekuje da se okoriste transfe- da se poluperiferna skupina može podijeliti na tri pod- rom viška vrijednosti kada trguju s periferijom no one skupine. Prvo, to su “bogate“ poluperiferne države, kao su oštećene trgujući s najrazvijenijima državama. To im- što su Kanada, Australija, Novi Zeland, i one na sjeveru plicira da poluperiferna država ima relativno raznoliku Europe, zemlje za koje je jasno da su eksploatatori u ras ekonomsku strukturu. Za usporedbu, periferna država prostranjenoj sustavnoj podjeli rada (to jest, one opće- nastoji imati usko specijaliziranu ekonomsku strukturu nito imaju korist od transfera viška vrijednosti u trgovi-

Li, Minqi Uspon Kine i slom svjetske kapitalističke ekonomije: Može li svjetska kapitalistička ekonomija preživjeti uspon Kine? UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 121 veljača 1976. Hua Guofeng postaje NR Kine. premijer 9. rujna 1976. U 83. godini života . Mao Ce Tung umire ni); one zaslužuju poluperiferni status uglavnom zbog umanjiti koliko srednji sloj materijalno i psihološki bu- njihovih zavisnih ili “polukolonijalnih” geopolitičkih de manje povlašten. U tom slučaju, premda vladajuće uloga. Druga, to su velike “nedovoljno razvijene” zem elite vjerojatno ne bi morale brinuti o pobuni eksploati- lje, ili ekonomski “siromašna” poluperiferija, u koju spa- rane manjine, one bi se mogle suočiti s ujedinjenom po- daju zemlje kao što su Kina, Indija, Indonezija, Vijet- bunom većine iz srednjeg sloja. nam, Zair, i Egipat koje se ne razlikuju od perifernih ze- Sve do osamnaestog stoljeća, svjetska kapitalistič- malja po mjestu koje zauzimaju u hijerarhiji svjetskog ka ekonomija uvelike je bila ograničena na transatlant- dohotka. One zaslužuju poluperiferni status u mjeri u ska područja. Periferija Latinske Amerike i istočne Eu- kojoj im njihove veličine teritorija i brojnost stanovni- rope bila je dovoljno velika u odnosu na razvijenu sjeve- štva dopuštaju da razviju razmjerno raznoliku ekonom- rozapadnu Europu i na poluperiferiju južne Europe. Ti sku strukturu (što povremeno uključuje povelik sektor jekom devetnaestog stoljeća, svjetska kapitalistička eko- “visoke tehnologije”) te se ponašaju kao važni geopoli- nomija postala je globalni sustav. Proces postajanja peri- tički igrači u međudržavnom sustavu. Ova podskupina ferijom Azije i Afrike uvelike je proširio “bazu“ eksploa- obuhvaća oko polovice svjetskog stanovništva. tirane većine i omogućio je i najrazvijenijima i poluperi- Konačno, to je stvarni “srednji” srednji sloj koji feriji da se prošire. Negdje poslije 1870. godine, Latinska obuhvaća latinsko američke i istočno azijske “nove in- Amerika i istočna Europa (pod vodstvom Rusije) bile su dustrijalizatore”, kao i one iz istočne Europe, i zapadne unaprjeđene u poluperiferni status. U 2. poglavlju, Gra- Azije. Oni su bili razvojne “priče o uspjehu” tijekom fikon 2.2 pokazuje sve veću razliku u primanjima izme 1960-ih i 1970-ih i glavni nositelji ideologije moderniza- đu latinoameričke i istočnoeuropske poluperiferije i cije. Njih se može smatrati poluperiferijom “koja-dob- azijske i afričke periferije između 1870. i 1950. godine. ro-radi”. Upravo je unutar ove skupine bio koncentriran Do 1950. godine, poluperiferija je imala između 3:1 i 6:1 najveći dio potencijalno politički moćnih društvenih veći BDP per capita od periferije. Godine 1950., najrazvi- skupina (kao što su domaći kapitalisti, stručnjaci iz jeniji (Sjeverna Amerika i zapadna Europa) i poluperife- srednje klase, i proletarizirane radničke klase) koje su se rija (Latinska Amerika, istočna Europa, južna Europa, i nalazile izvan pojasa najrazvijenije skupine. Nudeći tim Japan) obuhvaćali su oko 20 posto svjetskog stanovni- društvenim skupinama konkretne materijalne dobitke štva, dok je periferija obuhvaćala oko 60 posto. zajedno s nadama u budućnost, uspjeh poluperiferije Poslije 1950. godine, nakon što su bivše kolonije i koja-dobro-radi u “nacionalnom” ili “socijalističkom” polukolonije bile inkorporirane u međudržavni sustav a razvoju pomogao je da se isplate neke od najopasnijih geopolitički je utjecaj nerazvijenih država napuhnuo političkih prijetnji postojećem svjetskom sustavu te im “Hladni rat” (koji je ustvari bio globalni društveni dogo- je time omogućeno da igraju ključnu ulogu u vor podvrgnut hegemoniji SAD-a), za brojne bi se velike stabiliziranju. države “Trećeg svijeta“ moglo reći da su se uzdigle do Da bi srednji sloj u eksploatacijskom društvenom političkog poluperifernog statusa. Međutim, ekonom- sustavu doista bio stabilizirajući, potrebno je ispuniti ski, je “siromašna” poluperiferija nastavila zaostajati za dva uvjeta. Prvo, on mora imati značajan ulog u posto- svjetskim prosjekom a združeno stanovništvo periferije jećem društvenom sustavu. To jest, ono mora imati i siromašne poluperiferije nastavilo je obuhvaćati og svakoj borbi postoji pristup značajnom dijelu društvenog viška proizvoda. U žrtva, a smrt nije neu- romnu većinu svjetskog stanovništva. U tom je smislu, To obično znači da bi primanje pripadnika srednjeg slo- običajena pojava. No inte- “baza” ostala dovoljno velika za održanje svjetske kapi- ja trebalo uključivati veliku premiju za “srednju klasu” u res naroda i patnja velikog talističke ekonomije. odnosu na “normu“ koju dobiva ogromna većina. Me broja ljudi je u našim srci- Što se dogodilo od onda? Grafikon 4.1 pokazuje đutim, drugi je uvjet da srednji sloj ne smije biti prevelik ma; za narod vrijedi umri- pokazatelje za per capita BDP (prema konstanti od 2000 u odnosu na one koji se nalaze na dnu. S previše pripad- jeti. Ipak, trebamo učiniti međunarodnih dolara) za vodeće svjetske regije: Kina, nika srednjeg sloja, ostalo bi premalo onih koje bi i elite i sve kako bismo izbjegli ne- SAD, ostale zemlje s visokim primanjima (ZVP); Istoč- srednji sloj trebali eksploatirati. Postane li srednji sloj potrebne žrtve. na Azija, Južna Azija i Pacifik (bez Kine) (IAJAP); Euro- doista većina, tada je vjerojatno da će se i materijalna i — “Služiti narodu” pa i Središnja Azija (ESA); Latinska Amerika i Karipsko (8. rujan 1944) društvena vrijednost premije za srednju klasu onoliko otočje (LAK); Srednji Istok i Sjeverna Afrika (SSA); Sub- 122 saharska Afrika (SSA). Posljednjih pet skupina ši uspon svog indeksa od 24 u godini 1975. na 37 u godini obuhvaćaju samo “zemlje s niskim i srednjih prihodi- 2006., također uspijeva uhvatiti korak. Samo Afrika zao- ma”. 1980-e i 1990-e bila su “izgubljena desetljeća” za staje. Kina, Latinska Amerika, istočna Europa i Srednji povijesne poluperiferne države koje-dobro-rade. Od Istok zajedno već obuhvaćaju 40 posto svjetskog stanov- 1980. do 2000. godine, Latinska Amerika je doživjela pad ništva. Pridruži li im se još i Indija i ostatak Azije (to bi indeksa primanja (u odnosu na omjer za prosječni svjet- bio slučaj kada bi velika većina južno azijskog stanovni- ski BDP per capita) sa 120 na 95, dok su Srednji Istok i štva bila unaprijeđena u status potrošača iz “srednje kla- Sjeverna Afrika doživjeli pad svog indeksa primanja sa se”), tada bi potencijalna poluperiferna skupina koja- 75 na 64. Istočnoeuropski pokazatelji doživjeli su ogro- dobro-radi nabujala na više od dvije trećine svjetskog man pad svog indeksa sa 129 godine 1989. na 82 godine stanovništva. Može li preostala mala “baza” namijenje- 2000. na eksploatiranju uspjeti poduprti i održati ravnotežu Između 1975. i 2006., kineski je indeks narastao sa takve nestabilne srednje i gornje “nadgradnje”? Ili će ta 12 na 75. “Izgubljena desetljeća” te “uspon Kine“ zajed- nadgradnja postati tako velika da će zdrobiti svoju bazu? no su doveli do ogromne konvergencije s kojom se Kina Da bi se istražila ova pitanja, ispitajmo drugu dimenziju sada ubrzano približava statusu poluperiferije koja-do postojeće političke strukture svjetskog sustava: unutar- bro-radi. Ostatak Azije (koju predvodi Indija), doživjev nje klasne strukture unutar država.

Li, Minqi Uspon Kine i slom svjetske kapitalističke ekonomije: Može li svjetska kapitalistička ekonomija preživjeti uspon Kine? UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 123 listopad 1976. Uhapšena Banda - koju je pred četvero vodila Maova supruga Jiang Qing ( , - Zang Čunčiao , Jao Ven Hongven ). juan i Vang grafikon 4.1 Indeks per capita BDP, 1975-2006. 07 Wallerstein, navedeno djelo, države općenito oštećene i nerazmjerno dobivaju manje (svjetski prosjek = 100) st.r 102-103. udjele svjetskog viška vrijednosti. 500 08 Wright, Erik Olin. 1997. Class Counts: Comparative Studies on Prema tome, na strani “ponude”, sustav neravno- Class Analysis. Cambridge: pravne razmjene i nejednake raspodjele svjetskog viška 500 Cambridge University Press, str. vrijednosti uspostavlja gornje granice primanja (a time i 19-26. 09 Formal sector (engl.) je sektor stopa plaća) na različitim strukturnim pozicijama svjet- 500 koji udovoljava svim zakonski skog sustava. Na strani “potražnje”, biološki najosnov- važnim propisima o zaposlenju nije životne potrebe radnika moraju uspostaviti apso- (dakle, ne samo državni javni 500 sektor) i obuhvaća općenito za- lutne donje granice. Međutim, stvarne ili društvene konski uređene odnose stalno donje granice stope plaća uspostavljene su klasnom zaposlenih osoba. Naspram nje- borbom, ili snagom pregovaračke pozicije radničkih 500 ga nalazi se informal sector kao njegova čista suprotnost. (nap. klasa, koje slijedom toga odražavaju klasnu strukturu prev.) koja se povijesno oblikovala unutar država. Politička i 500 1980 1985 1990 1995 2000 2005 ekonomska održivost države u svjetskoj kapitalističkoj ekonomiji, u tom smislu, ovisi o tome postoji li dostatno ESA SAD Druge ZVP IAJAP velik manevarski prostor između gornje i donje granice. LAK SSA SSA Kina “Nepodudarnost” između te dvije granice potkopalo bi izvor: Svjetska Banka, World Development Indicators Online. akumulaciju i moguće je da bi odvelo do dezintegracije (pristupljeno 1. studeni 2007). postojeće državne strukture. Snaga pregovaračke pozicije radnika razlikuje se u skladu s različitim oblicima Klasne strukture u svjetskoj kapitalističkoj organizacije rada. Uzmu li se proučavati radničke klase u ekonomiji kapitalističkoj svjetskoj ekonomiji, ovisno o tome kako Jedna od posljedica djelovanja svjetske kapitalis- je organiziran njihov rad i kakva je njihova pregovaračka tičke ekonomije bile su različite razine primanja nami- snaga, može ih se podijeliti u nekoliko sektora, visoko jenjene radnim klasama koje su smještene na različitim kvalificirani “radnici sa zvanjima, tehničari i menadže- strukturnim pozicijama u svjetskom sustavu. Stopa pla ri”, potpuno proletarizirani radnici za nadnice, polupro- će, ili cijena radne snage, baš kao i cijena bilo koje robe, leterski “migrirajući radnici”, i poluproleterski seljaci.07 određuje se “ponudom” i “potražnjom”. Pitanje je: koje Visokokvalificirani “radnici sa zvanjima, tehničari su to društvene snage koje reguliraju i utječu na “ponu- i menadžeri” drže, do određenog stupnja, monopolis- du” i “potražnju”? tičku kontrolu nad ponudom njihove radne snage i nji- Podjela rada u okviru svjetske ekonomije za pos hov je rad općenito teško nadgledati. Oni obavljaju eko- ljedicu ima protok roba, rada i kapitala preko različitih nomske i društvene funkcije koje su od strateške važno geografskih područja kroz milijune proizvodnih i razvi ljudi moraju umrije- sti za kapitalistički sustav. Da bi se osigurala njihova lo- mjenskih lanaca. Ti su lanci “globalni robni lanci”. Unu- S ti, ali nema svaka smrt jalnost, kapitalisti tim radnicima moraju platiti “rentu tar svakog robnog lanca, stvara se određeni iznos viška isto značenje. Drevni je ki- lojalnosti”, zbog čega su njihova primanja značajno viša neski pisac Suma Čien re- vrijednosti (razlika između nadodane pune vrijednosti od onih ostalih radnika. U mjeri u kojoj ti radnici žive kao: “Premda se smrt do i najosnovnijih životnih potreba proizvođača). Među relativno povlašteni materijalni život, oni tvore “sred gađa svim ljudima, ona mo- tim, što je tipično, stvoreni višak vrijednosti nejednako že biti teža od planine Taj nju klasu” između kapitalističke klase i ostale radničkih 08 se raspodjeljuje među državama, čime se odražavaju nji- ili lakša od pera”. Umrijeti klasa. hovi različiti stupnjevi relativne monopolizacije u razli- za narod teže je od Taj pla- Potpuno proletarizirani radnici za plaće spadaju u čitim etapama robnih lanaca. Relativni se monopol mo- nine, ali raditi za fašiste i kvalificirane i polukvalificirane radnike u urbanom sek- že uspostaviti ako određeni proizvođači imaju tehničke, umrijeti zbog onih koji nas toru, koji obično imaju stalne poslove s punim radnim organizacijske ili političke prednosti u odnosu na ostale iskorištavaju i tlače lakše je vremenom u “službenom sektoru”.09 Njihova novčana proizvođače. Najrazvijenije države općenito imaju ko- od pera. primanja proizlaze u potpunosti ili gotovo u potpunosti risti od te nejednake raspodjele te nerazmjerno dobiva- — “Služiti narodu” iz nadnice za rad. (8. rujan 1944) ju veće udjele svjetskog viška vrijednosti. Periferne su 124 Nekvalificirani radnici koji rade za nadnicu u ur- 10 Gilbert, Dennis i Joseph A. Kahl. proletarijata može uključiti ne samo kvalificirane i polu banom sektoru, koji obično imaju povremene ili nesi- 1992. The American Class Structu- kvalificirane radnike, već također one koji imaju nad re. Belmont, CA: Wadsworth gurne poslove i koji su često nezaposleni, spadaju u po- Publishing Company, str. 315- gledničke i manje važne menadžerske uloge, i radnike s luproletarijat. Njihova primanja od plaća nisu dovoljne 316. nepotpunim zvanjima. Ta definicija uključuje oko 60 po- kako bi zadovoljile njihove najosnovnije potrebe i oni se sto populacije SAD-a. Ako se uzme prosjek između uske moraju baviti sitnim trgovačkim poslovima ili proiz- i široke definicije i ako se radnike nadglednike smatra di- vodnjom robe na malo, ili radom u “neslužbenom sek- jelom proletarijata, tada proletarijat obuhvaća 45 posto toru” kako bi popunili svoja novčana primanja. Na peri- stanovništva SAD-a dok srednja klasa obuhvaća 20 po- feriji i poluperiferiji, mnogi su poluproleterski radnici sto. Kapitalistička klasa i sitna buržoazija svaka zasebno “migrirajući radnici” koji jedan dio svoga vremena pro- obuhvaća 5 posto. Gilbert i Kahl10 su o siromašnim rad- vode u urbanom području dok drugi dio svog vremena ničkim i najnižim klasama iznijeli komentar: “Oni u pri- provode na ruralnom području. Veliki dio njihovih manjima osciliraju od malo iznad do ispod crte siroma- stvarnih primanja dolazi od obiteljske ruralne štva, njima prijeti povremena nezaposlenost, ili pak ne- proizvodnje. maju nikakve mogućnosti naći posao”. Među njima “[ti] Sitni poljoprivredni proizvođači roba koji žive u koji su često zaposleni i oni koji su većinu vremena siro- ruralnim područjima poznati su kao “seljaci”. Na perife- mašni čine najnižu klasu u našem društvu”. riji i poluperiferiji, seljaci i poluproleterski radnici za nadnice često su dio istih kućanstava. Mnogi poluprole- teri žive kao seljaci jedan dio svojih života, i obrnuto. U tablica 4.1. Struktura društvenih klasa i zanimanja u SAD-u (1990, % u odnosu na kontekstu periferije i poluperiferije, seljake se može cjelokupno ekonomsko aktivno stanovništvo) smatrati “poluproleterima” u onoj mjeri u kojoj oni funkcioniraju kao ruralna pričuvna vojska za nekvalifi- Klase Klase Zanimanja (Gilbert i Kahl 1992) (Wright) cirane urbane radnike za nadnice. Ako rangiramo različite sektore radničkih klasa u Kapitalisti, 1% Poslodavci, 4,7% Investitori, skladu s njihovom pregovaračkom snagom, koja se od- rukovodeće osobe ražava posredstvom njihovih stvarnih primanja, tada se Gornja srednja klasa, 14% Vlasnici poslova srednje veličine osobe sa zvanjima i menadžeri (srednja klasa) očito na- Menadžeri, Stručnjaci Stručnjaci, Viši menadžeri i oni laze na najvišem stupnju pregovaračke snage i stvarnih 8,3% - menadžeri, 6,9% sa zvanjem primanja. U redovima ostalih radničkih klasa, potpuno 6,0% proletarizirani radnici za nadnice (proletarijat) su bolje Srednja klasa, 30% Niži menadžeri i oni s nepotpunim obrazovani, učinkovitije organizirani, imaju jaču prego- zvanjem varačku poziciju, i primaju realno viša primanja. U us Sitna buržoazija, 5,2% Samozaposleni poredbi s najrazvijenijim državama, periferne i polupe Radnici nadglednici, 14,8% Nadglednici riferne države obično karakterizira manja srednja klasa Radnička klasa, 30% Kvali∫cirani radnici, 12,8% Obrtnici osoba sa zvanjima, manji broj potpuno proletarizirane Radnici, 41,4% Tvornički radnici, radničke klase, no puno veći broj poluproletarijata. radnici u trgovini na malo, uredski Tablica 4.1 uspoređuje dvije studije o suvremenoj radnici klasnoj strukturi u SAD-u, koje su proveli Gilbert i Kahl Osobe koje rijetko rade Radnici u uslužnim (1992) i Wright (1997). Proletarijat, ako se usko definira, djelatnostima, uključuje kvalificirane i polukvalificirane radnike, ili oko ∫zički radnici, slabo plaćeni tvornički i 30 posto ekonomsko aktivnog stanovništva SAD-a. Širo- uredski radnici ka definicija bi trebala uključiti sve one koji novčana pri- Najniži slojevi društva Nezaposleni ili manja dobivaju u potpunosti ili gotovo u potpunosti od povremeni prihoda od plaća i koji imaju relativno snažnu pregova- primatelji socijalne pomoći račku poziciju (s izuzetkom visokokvalificiranih struč njaka koji zauzimaju strateške pozicije). Široka definicija izvori: Gilbert i Kahl (1992), str. 305-24; Wright (1997), str. 91-113.

Li, Minqi Uspon Kine i slom svjetske kapitalističke ekonomije: Može li svjetska kapitalistička ekonomija preživjeti uspon Kine? UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 125 1977. 30. kolovoz Tito dolazi Josip Broz u desetodnevni posjet NR Kini. svibanj 1978. Završena je izgradnja mau - Mao Ce Tungova nebe - zoleja na Trgu skog mira u Pekingu. tablica 4.2 Struktura društvenih klasa i zanimanja u 11 ECLAC (Economic Commissi- skog sustava. U Sjedinjenim Američkim Državama, pro- latinoameričkim zemljama (1990/1992), na ukupni % on for Latin America and the leterski radnici zaposleni na puno radno vrijeme čine ekonomski aktivnog stanovništva Carribbean). 1994. Social Panora- ma of Latin America. Santiago, gotovo polovicu cijele radne snage a svi tipovi radnika Chile: United Nations Econo- za plaću čine oko 90 posto. U latinoameričkim poluperi- Argentina Brazil Čile mic Commission for Latin fernim državama, potpuno proletarizirani radnici čine America and Caribbean. urbani sektor: 20-30 posto radne snage a svi tipovi radnika za plaće či- Poslodavci 4,4 3,9 1,7 ne oko 70 posto. Periferne države u svjetskoj kapitalis- Radnici sa zvanjima i tehničari 7,5 6,5 9,9 tičkoj ekonomiji (kao što je predrevolucionarna Kina) Radnici sa zvanjima i napola tipično karakterizira ogromna većina seljačkog stanov- zaposleni tehničari 3,0 0,9 1,1 Radnici 35,3 28,9 34,1 ništva i velik udio niže urbane radničke klase. među kojima: siromašni radnici 4,2 8,7 7,8 U onoj mjeri u kojoj države koje nisu najrazvijenije Radnici u malim poduzećima 10,3 13,7 10,6 imaju manje razine proletarizacije, radnici naginju tome Zaposlenje na gazdinstvu 3,7 4,5 5,4 da budu manje obrazovani, manje učinkovito organizi- Radnici koji žive od svog radaa 17,9 15,7 17,8 rani, i pod neprestanim pritiskom da se za poslove na- među kojima: siromašni radnici 1,3 6,3 4,8 Nezaposleni u gradovima 5,7 3,7 5,1 tječu s velikom ruralnom pričuvnom vojskom. Radnici ruralni sektor: u tim državama, prema tome, pokazuju sklonost prema Poslodavci 13,0 0,7 0,2 tome da imaju slabiju pregovaračku poziciju te primanju Radnici 10,2 9,7 znatno manje realne plaće. Niske realne plaće u perife- Radnici koji žive od svog rada 12,1 5,1 riji i poluperiferiji omogućuju svjetskom višku vrijed a Uključujući neplaćene obiteljske radnike nosti da se koncentrira u najrazvijenijem dijelu i to po- izvor: ECLAC (1994) maže da se troškovi plaća diljem cijelog sustava održa- vaju niskim. Međutim, na duge staze, razvoj svjetske Tabela 4.2 daje prikaz klasne strukture i strukture kapitalističke ekonomije bio je povezan s progresivnom zanimanja u tri latinoameričke poluperiferne države: urbanizacijom radne snage. Nakon izvjesne inicijalne edan se stranac nese- Argentina, Brazil, i Čile. U latinoameričkim zemljama, dezorijentacije, urbanizirani radnici su se redovito bori- J bično zauzeo za stvar postoji veliki sektor takozvane “niske produktivnosti”. kineskog narodnog oslobo li za više stupnjeve organizacije i proširenje njihovih Radnici u sektoru niske produktivnosti uključuju radni- đenja kao za svoju vlastitu. ekonomskih, društvenih i političkih prava. Njihove su ke u mikro-poduzećima (ona s manje od pet zaposleni- Kakav je to duh? To je duh borbe dovele do povećanih stupnjeva proletarizacije ka), zaposlenim na gazdinstvima, te radnike koji žive od internacionalizma, duh ko- unutar svjetske kapitalističke ekonomije. svog rada i neplaćene obiteljske radnike. U većini sluča- munizma iz kojega svaki ki- jeva, primanja radnika od “niske produktivnosti” nisu neski komunist treba uči- Klasna struktura kine dovoljna da bi obitelj od četiri člana održala iznad crte ti... Moramo se ujediniti s Dana 1. srpnja 2001. godine (prigodom osamdesete siromaštva.11 Ako poluproletarijat obuhvaća radnike u proletarijatom Italije i svih obljetnice Kineske Komunističke Partije), Jiang Zemin, mikro-poduzećima, radnike na gazdinstvima, urbane drugih kapitalističkih ze- tadašnji glavni sekretar Kineske Komunističke partije, malja prije nego će biti mo- nezaposlene, ruralne radnike, i druge radnike koji pri- formalno je iznio glasovitu teoriju o “tri zamisli”. To guće svrgnuti imperijali- maju nadnicu nižu od granice siromaštva, tada u Argen- znači, Komunistička Partija treba predstavljati najna- zam, kako bismo oslobodili tini, Brazilu i Čileu, poluproletarijat čini 32, 47 i 43 posto našu naciju i narod, kao i prednije proizvodne snage, najnapredniju kulturu, i in- ekonomskog stanovništva u svakoj od tih zemalja. Sred- druge nacije i narode svije- terese najširih slojeva naroda. To predstavlja službeno nja klasa (osobe sa zvanjem i tehnički radnici i samoza- ta. To je naš internacionali- odbacivanje marksističko-lenjinističke definicije posleni) čine 11, 7 i 11 posto stanovništva Argentine, Bra- zam, internacionalizam ko- Komunističke Partije kao predvodničke organizacije zila i Čilea u svakoj od njih. Iz toga slijedi da proletarijat jim se protivimo ograniče- proletarijata. Jiangov govor je raskinuo s preostalom no- čini 31, 20 i 26 posto; seljaštvo čini 7, 12 i 15 posto: sitna nom nacionalizmu i ograni- minalnom poveznicom između Partije i radničke klase. buržoazija čini 17, 9 i 13 posto; dok kapitalistička klasa čenom rodoljublju. Na praktičnoj razini, Jiangov je govor formalno utro put čini 4, 5 i 2 posto u svakoj od tih odnosnih zemalja. — “U sjećanje na Normana novačenju privatnih kapitalista (koji sada trebaju biti Bethunea” Prema tome, čini se da je razina proletarizacije u (21. prosinac 1939) predstavnici “najnaprednijih proizvodnih snaga”) u državi povezana s pozicijom države u hijerarhiji svjet- Partiju. 126 Tijekom razdoblja 1999-2001., na zahtjev vodstva 12 CASS (Istraživačka skupina Ki- tablica 4.3 Evolucija strukture društvenih slojeva u Kini, Kineske Komunističke Partije, posebna skupina istraži- neske akademije za društvene 1978-1999. (% stanovništva) znanosti. 2001. Dangai Zhong- vača s Kineske Akademije Društvenih Znanosti (CASS) guo Shehui Jieceng Yanjiu Baogao 1978 1988 1999 napravila je studiju o “Evoluciji suvremene društvene (Izvještaj o studiji o suvremenim kineskim društvenim slo- strukture”. Politička narav tog istraživanja bila je ekspli- Državni i društveni upravljači 1,0 1,7 2,1 jevima). Beijing: Shehui Kexue citno iznesena u uvodu izvještaja o istraživanju te sku- Wenxiam Chubanshe (Social Menadžeri 0,2 0,5 1,5 pine objavljenog nakon Jiangovog govora: Sciences Literature Press). Privatni poduzetnici 0,0 0,0 0,6 13 Isto. Radnici sa zvanjima i tehničari 3,5 4,8 5,1 14 CASS (Istraživačka skupina Ki- Uredski radnici 1,3 1,7 4,8 U kolovozu 1998., ravnatelj CASS-a, član Politbiroa neske akademije za društvene Samozaposleni 0,0 3,1 4,2 Kineske Komunističke Partije, Drug Li Tieying, pred znanosti). 2002. “Zhonguo Mu- Trgovci i radnici u uslužnim djelatnostima 2,2 6,4 12,0 Institut za sociologiju iznio je zahtjev da prouči evo quian Shehui Jieceng Jiegou među kojima: radnici seljaci 0,8 1,8 3,7 Yanjiu Baogao” (Izvještaj istra- Industrijski radnici 19,8 22,4 22,6 luciju društvenih struktura. Nakon zapaženog i važ živanja o trenutnoj strukturi među kojima: radnici seljaci 1,1 5,4 7,8 nog govora druga Jianga Zemina održanog 1. srpnja, društvenih slojeva u Kini), u Ru Poljoprivredni radnici 67,4 55,8 44,0 šira je javnost snažno usmjerila svoju pozornost na Xin, Lu Xueyi, i Li Peilin (ured- ništvo), Shehui Lanpishu 2002: Nezaposleni i slabo zaposleni 4,6 3,6 3,1 promjene u društvenim slojevima, a relevantne su Zhongguo Shehui Xingshi Fenxi strukture vlasti iznijele zahtjev da istraživačka sku yu Yuce (Službeni izvještaji o izvor: Istraživačka skupina Kineske Akademije Društvenih Znanosti, “Zhonguo društvenim kretanjima 2002: Muqian Shehui Jieceng Jiegou Yanjiu Baogao (Izvještaj istraživanja o postojećoj pina što je prije moguće iznese pregledne podatke i strukturi društvenih slojeva u Kini)”, u Xin, Xueyi, i Peilini (urednici), str. 115-32. 12 Analize i predviđanja kineskih rezultate. društvenih uvjeta), str. 115-32. Beijing: Shehui Kexue Wenxian srednji i poduzetnički sloj. Ona tvrdi da “za razliku od Istraživačka skupina odbacuje marksističku anali- Chubanshe (Social Sciences Lite- tradicionalnog društva, moderna struktura društvenih rature Press), str. 116. zu klase i zauzima se za analizu “strukture društvenih 15 Isto, str. 124. slojeva nije piramidalno oblikovana, već u obliku masli- slojeva”. Ona tvrdi da 16 Isto, str. 125. ne, u kojem većina pripadnika društva zauzima srednje i gornje srednje položaje, manjinska skupina zauzima “… riječ ‘klasa’ [jie ji] često upućuje na tradicionalni gornje ili relativno gornje položaje, a druga manjinska marksistički koncept klase – to jest, na one skupine skupina zauzima najniže položaje”.15 koje su podijeljene u skladu s tim posjeduju li one ili Istraživačka skupina tvrdi da je od 1978. godine, ne sredstva za proizvodnju, na one skupine u čijem srednji sloj (koji uključuje poduzetnike, menadžere, sa- su interesu njihovi uzajamni sukobi i koje su jedne s mozaposlene, činovništvo, osobe sa zvanjem i tehničke drugima povezane putem antagonizama i borbi. Ta radnike, te radnike u trgovini na veliko i na malo, u us riječ ljude podsjeća na ozbiljne društvene sukobe, lužnim industrijama) bio onaj udio kineskog društva nemire i borbe između čovjeka i čovjeka, pa su neki koji je najbrže rastao. Ona predviđa da će “budući da Ki- znanstvenici i ljudi neprijateljski raspoloženi prema na proživljava industrijalizaciju, informatizaciju i urba- takvoj riječi i nastoje je odbaciti.”13 nizaciju, srednji slojevi i dalje rasti, te će naposljetku postati najvažnija, najviše stabilizirajuća društvena snaga Očigledno, istraživačka skupina vjeruje (ili se na- unutar modernizirane kineske strukture društvenih da) da tako dugo dok se ljude ne podsjeća na sukobe i slojeva”.16 Hoće li se Kina jednoga dana razviti u lijepo nemire, oni neće postojati i bit će u potpunosti prihvatl- “maslinasto oblikovano” društvo srednje klase? Kao što jivo pretvarati se da oni ne postoje. Kako bi se izbjegao sam tvrdio gore, srednji sloj – shvaćen kao nevladajuća nezgodan termin jie ji, istraživačka skupina dijeli suvre- društvena skupina koja ima pristup udjelu viška vrije- meno kinesko društvo na deset temeljnih društvenih dnosti – treba biti relativno malen. Ako klase koje me slojeva u skladu s njihovim različitim pristupom “orga- đusobno dijele višak postanu većina stanovništva, to nizacijskim, ekonomskim i kulturnim resursima”.14 Tih vjerojatno neće dovesti do stabilizacije već do propasti deset društvenih slojeva i njihova raspodjela prikazani eksploatacijskog društvenog sustava. su u Tabeli 4.3. Preispitivanje trendova prikazanih u Tablici 4.3 CASS vjeruje da se u Kini oblikovala zamjetna otkriva da argument da su “srednji slojevi” dio koji se na- “moderna” struktura koju simbolizira stalno rastući jbrže širi u kineskom društvu uvelike ovisi o uključivan-

Li, Minqi Uspon Kine i slom svjetske kapitalističke ekonomije: Može li svjetska kapitalistička ekonomija preživjeti uspon Kine? UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 127 1978. 21. kolovoz Predsjedavajući partije Komunističke Kine Guo Huofeng do - lazi u uzvratni posjet Jugoslaviju. Posjetio je Beograd, Skopje, i Brijune. Zagreb listopad 1978. U Pekingu započinje Zid demokraci - pokret je , prviza de - pokret mokratizaciju nakon Maove smrti. Tijekom godinu dana trajanja mnogobrojni pokreta posteri sa zahtjevima za demokratizacijom osvanuli su na zidu Aveniji vječnog mira u Pekingu. ju radnika koji rade u trgovini na veliko i trgovini na ma- 17 Isto, str. 127. tablica 4.4 Klasne strukture u najrazvijenijim i poluperiferiji lo te u uslužnim industrijama u dio koji čini “srednje slojeve”. Međutim, prema izvještaju same te skupine, ti rad- Klase Najrazvijenije Poluperiferija Poluperiferija zemlje (SAD, 1990) (Brazil, 1990) (Kina, 1990) nici obično imaju manja primanja od industrijskih radnika, za koje se ne pretpostavlja da čine dio “srednjih slo- Buržoazija/elita 5 5 3 jeva”.17 Čini se razumnijim staviti zajedno industrijske Srednja klasa 20 7 9 radnike i radnike iz uslužnih djelatnosti kao i proletarijat Sitna buržoazija 5 9 4 i poluproletarijat koji žive od radničke plaće. Takvo pre- Proletarijat 45 20 12 Poluproletarijat 25 47 28 grupiranje bi navelo na zaključak da je najznačajniji dio Seljaštvo / 12 44 razvoja kineske društvene strukture tijekom prošlih de- setljeća bila ubrzana proletarizacija kineskog društva. izvor: Autorove procjene (temeljene na Tablicama 4.1, 4.2 i 4.3). Prema jednom izvještaju, oko dva milijuna visoko i srednje rangiranih, sadašnjih i umirovljenih kineskih Može li svjetska kapitalistička ekonomija preživjeti vladinih dužnosnika i njihove rodbine posjeduje oko 70 uspon kine? posto svog privatnog bogatstva (ušteđevina, dionica, Kapitalistička svjetska ekonomija temelji se na obveznica, kuća, i deviza) u Kini. Taj dokument tvrdi da stjecanju profita i beskrajnoj akumulaciji kapitala. se zasniva na internom izvještaju koji je podnesen Polit- Međutim, postoje strukturne sile koje nastaju iz samog birou Kineske Komunističke Partije (Vidi “Dalu Gunliao procesa kapitalističke akumulacije koje teže tome da Yong Quanmin Qicheng Caifu – Birokrati kopnenog dijela snize stopu profita. U najrazvijenijim državama, visoko Kine posjeduju sedam desetina svog narodnog bogat- proletarizirane radničke klase sposobne su se učinkovi- stva”. Internet stranica: , pretraživano 1. studenog ski, njihove su borbe postigle rast plaća i troškova opore- 2003.). Ako se “državne i društvene upravljače” smatra zivanja, vodeći do pada stope profita i krize akumulacije. birokratskim kapitalistima, tada kapitalistička klasa Da bi se povratila stopa profita i iznova ojačala (uključujući birokratske i privatne kapitaliste) u Kini či- akumulacija kapitala, najrazvijenije države moraju mak- ni oko 3 posto stanovništva. Srednja klasa može uključi- nuti svoj kapital izvan određenih ekonomskih sektora vati menadžere, osobe sa zvanjima i tehničke radnike, i sa slabijim stopama profita i premjestiti te sektore u ge- polovicu svih uredskih radnika, ili oko 9 posto stanov- ografska područja na periferiju i poluperiferiju gdje ništva. Seljaci čine 44 posto a sitna buržoazija čini 4 troškovi plaća i oporezivanja ostaju dovoljno niski. Glo posto. balno premještanje kapitala stoga igra ključnu ulogu u Među industrijskim radnicima i radnicima iz us periodičnim restrukturiranjima svjetske kapitalističke lužnih djelatnosti, radnici seljaci (12 posto) čine polu- ekonomije. proletarijat. Poluproletarijat također obuhvaća nezapos- Kina je bila glavni uživatelj tog posljednjeg kruga lene i one nedovoljno zaposlene (3 posto, iako je to vje- globalnog premještanja kapitala. Kad je Kina započela s rojatno znatno preniska procjena). Uz to, među urba- ikad ne smijemo projektom “reforme i otvorenosti” kako bi produbila in- nim radnicima, samo se za oko pola smatra da su “služ- N usvojiti arogantan stav korporiranost u svjetsku kapitalističku ekonomiju, ona beni” zaposlenici u poduzećima pod vlasništvom drža- velikodržavog šovinizma i je imala vrlo veliki ruralni višak radne snage i njena je ve, burzovnim kompanijama, privatnim poduzećima i u ne smijemo postati oholi klasna struktura bila puno manje proletarizirana ne sa- zbog pobjede u revoluciji i poduzećima sa uloženim inozemnim sredstvima koja mo od najrazvijenijih država već također i od poluperi- određenih uspjeha u našoj su na neki način zaštićena vladinim propisima i ugovo- ferije koja-dobro-radi. S druge strane, što djelomično izgradnji. Svaki narod, rima o radu. Procjenjuje se stoga da proletarijat čini 12 veliki ili mali, ima svoje treba zahvaliti uspjehu maoističkog oslanjanja na vlasti- posto a poluproletarijat 28 posto. jake i slabe točke. te snage i industrijalizacije, Kina je imala razgranatu Tabela 4.4. uspoređuje klasnu strukturu Kine s — “Uvodno obraćanje na tehnološku sposobnost kojom je mogla proizvesti mno- onom SAD-a i Brazila. U usporedbi sa SAD-om i Brazi- osmom Nacionalnom štvo raznolikih proizvoda na čemu su joj zavidjele mno- lom, Kina ima puno veće ruralno seljačko stanovništvo kongresu Komunističke ge poluperiferne države. Čim se Kina “otvorila”, odmah partije Kine” (15. rujan 1956) međutim znatno manji proletarijat i poluproletarijat. se upustila u utrku širokih razmjera s već afirmiranim 128 tablica 4.5 Stope plaća tvorničkih radnika u odabranim jalizaciju i urbanizaciju. Neizbježno je da će doći do te- zemljama (mjesečne plaće izražene u američkim dolarima, iz meljne preobrazbe klasne strukture Kine. Udio prole- 2005. godine ili iz posljednje dostupne godine) terskih i poluproleterskih plaća radnika u ukupnom sta- novništvu znatno će se povećati dok će se udio seljaštva Zemlje Mjesečna plaća % u odnosu na plaću u SAD-u znatno smanjiti. U vremenu od jedne ili dvije generacije, razina proletarizacije u Kini dosegnut će trenutne ra- Sjedinjene Američke Države 2898,2 100,0 zine u latinoameričkim ili istočnoeuropskim poluperi- Japan 2650,2 91,4 fernim državama. Posljedica toga je, da će kineski prole- Južna Koreja 2331.4 80,4 terski i poluproleterski radnici zahtijevati razine plaća Argentina (2001) 837,5 28,9 Mađarska 732,7 25,3 iz poluperiferije i odgovarajuća politička i društvena Češka Republika 612,0 21,1 prava. Poljska (2004) 585,9 20,2 Razlika u plaćama između najrazvijenijim država- Čile 432,4 14,9 ma i Kine mogla bi se smanjiti sa sadašnjeg omjera 20:1 Turska (2001) 427,5 14,8 na 10:1 ili 5:1. Zahtjevi i pojačana pregovaračka pozicija Meksiko (2004) 341,9 11,8 Brazil (2002) 308,7 10,7 proletarijata i poluproletarijata nametnut će veće pritis- Peru 237,8 8,2 ke kineskom režimu akumulacije kapitala. Može li kine- Kina (2004) 141,3 8,2 ski režim preživjeti takve pritiske, i koje bi mogle biti Tajland (2003) 133,5 4,6 globalne implikacije? Može se zamisliti četiri scenarija. Filipini (2004) 98,8 3,4 Prvo, Kina bi mogla ne uspjeti. Na kraju bi moglo Indonezija (2001) 54,1 1,9 Indija (2003) 23,2 0,8 ispasti da veliki poriv Kine prema “razvoju” nije ništa više do veliki napuhnuti mjehur. Budući da Kina tone izvor: ILO (2006), str. 763-838. 933-1031. Stope plaća pretvorene su u američke natrag prema statusu periferije ili siromašne poluperi- dolare koristeći devizni tečaj Svjetske Banke, World Development Indicators Online, . Ako stope plaća nisu objavljene kao ferije, postojeći kineski režim akumulacije će propasti mjesečne plaće, one su pretvorene u mjesečne plaće koristeći sljedeće formule: budući da on više ne može podnijeti eksplozivne druš mjesečna plaća = tjedna plaća x 4,3 = dnevna plaća/ 8 x tjednih radnih sati x 4,3 = plaća po satu x tjedni radni sati x 4,3. tvene pritiske koje je izazvao sam taj proces akumulacije. Taj bi scenarij, međutim, mogao biti najmanje razo- poluperifernim državama. Zbog niskih kineskih plaća i ran za svjetsku kapitalističku ekonomiju. drugih troškova, Kina se nalazila u povlaštenijem polo- Za svjetsku kapitalističku ekonomiju, problem Ki- žaju u toj utrci te je postala glavni primatelj kapitala ne leži u njenoj ogromnoj veličini. Kina ima radnu sna- premještenog iz najrazvijenijih država. gu koja je veća od ukupne radne snage u svim najrazvi- Tabela 4.5 prikazuje stope plaća u tvorničkim sek- jenijim zemljama, ili u čitavoj povijesnoj poluperiferiji torima u odabranim zemljama. Na vrhu te hijerarhije koja-dobro-radi. Budući da se Kina natječe s državama nalaze se najrazvijenije države i “bogate” poluperiferne poluperiferije koje-dobro-rade u širokom opsegu glo države kao što su SAD, Japan i Južna Koreja. Povijesne balnih robnih lanaca, to će naposljetku dovesti do kon- poluperiferne države koje-dobro-rade u Latinskoj Ame- vergencije između Kine i povijesnih poluperifernih dr- rici i istočnoj Europi, imaju između 10 i 30 posto onih žava koje-dobro-rade u stopama profita i plaća. Ta bi stopa plaća koje imaju najrazvijenije države. Dok se Ki- konvergencija mogla krenuti u smjeru naviše ili u onom na približava poluperiferiji koja-dobro-radi u kategoriji naniže. per capita BDP, kineska stopa plaća nastavlja sličiti onoj U scenariju preustroja naniže (drugi scenarij), ki- siromašne poluperiferne države. Razlika u plaćama iz neska će konkurentnost, sa svojom ogromnom radnom među najrazvijenijih država i Kine je negdje 20:1. Kakve snagom, u potpunosti potkopati relativan monopol po- bi mogle biti posljedice te BDP-plaće nepodudarnosti vijesnih poluperifernih država koje-dobro-rade u neza društvenu preobrazbu Kine u nadolazećim kim robnim lancima. Budući da je relativan monopol desetljećima? nadomješten intenzivnom konkurencijom, smanjit će Budući da Kina postaje središte svjetskog tvornič- se dodana vrijednost koja je sadržana u tradicionalnim kog izvoza, kinesko društvo doživljava silovitu industri- poluperifernim robnim lancima, prisiljavajući time po-

Li, Minqi Uspon Kine i slom svjetske kapitalističke ekonomije: Može li svjetska kapitalistička ekonomija preživjeti uspon Kine? UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 129 1978. prosinac plenumu Na Trećem jedanaestog Central - nog komiteta Deng Xiaoping najavio je po - litiku četiri moderniza - in - cije (poljoprivrede, dustrije, tehnologije i vojske). vijesne poluperiferne države koje-dobro-rade da pri- 18 Yam, Denise i Andy Xie. 2002. Treći je scenarij, onaj koji govori o konvergenciji hvate niže stope plaća koje će biti bliže kineskim stopa- Shehui Lanpishu 2002: Zhong- naviše. Kina možda uspije u svom ostvarivanju “moder- guo Shehui Fenxi yu Yuce ma plaća. (Službeni izvještaji o društve- nizacije” i u tome da postane sigurna, poluperiferna dr- O toj su mogućnosti raspravljali azijski ekonomis- nim kretanjima 2002: Analize i žava koja-dobro-radi. U međuvremenu, povijesne polu- ti iz investicijske banke Morgan Stanley Andy Xie i De- predviđanja kineskih društve- periferne države koje-dobro-rade mogle bi uspjeti zadr- nih uvjeta). Beijing: Kexue nise Yam, koji tvrde: Wenxian Chubanshe (Social žati svoj relativni monopol u određenim robnim lanci- Sciences Literature Press) ma. Kao posljedica toga, kineske stope plaća konvergirat “Kina će vjerojatno postati međunarodni igrač za je 19 Wallerstein, Immanuel. 1996. će naviše prema poluperifernim razinama. Nažalost, taj “The Global Possibilities, 1990- dan veći broj proizvoda te će se pomaknuti nagore na 2025”, u Terence K. Hopkins i je scenarij opasan za svjetsku kapitalističku ekonomiju vrijednosnoj ljestvici … U konačnici, kineski je višak Immanuel Wallerstein i drugi, kao i drugi. Problem, opet, leži u ogromnoj veličini Ki- radnika tri puta veći od radne snage u tvorničkom The Age of Transition: Trajectory ne. Dobiju li općenito kineski radnici poluperiferne ra- of the World System 1945-2025, sektoru OECD zemalja, što znači da on može apsor str. 226-43. London and Atlantic zine plaća, s obzirom na veličinu kineskog stanovništva, birati svjetski tvornički sektor a da ne izazove veliku Highlands, NJ: Zed Books, str. ukupni višak vrijednosti raspodijeljen radničkim klasa- inflaciju plaća. Mi smatramo da kineske cijene posta 232. ma u čitavoj poluperiferiji koja-dobro-radi morat će se ju globalne cijene, dok ostali azijski proizvođači mo barem udvostručiti. To će uvelike smanjiti udio viška raju prihvatiti te cijene.”18 vrijednosti koji bi bio na raspolaganju ostatku svijeta. Postane li scenarij konvergencije naviše preskup Xie (2002) ustraje na tome da “druge istočnoazij- za svjetsku kapitalističku ekonomiju, što ako dođe do ske ekonomije ne mogu zadržati isti životni standard mobilnosti Kine naviše nauštrb povijesne poluperiferi- bez deflacije. Deflacija u tom kontekstu nije vezana za je koja-dobro-radi? Drugim riječima, zamislite scenarij rast proizvodnje; ona je vezana za trošenje bogatstva (četvrti scenarij) u kojem uspon Kine (i Indije) uspješno kako bi se platio neodrživi životni standard”. istiskuje povijesnu poluperiferiju koja-dobro-radi, koje Ustvari, drugi se scenarij odnosi na proces posta- su vjerojatne implikacije za postojeći svjetski sustav? janja periferijom povijesne poluperiferije koja-radi- U Age of Transition (Doba tranzicije), Immanuel dobro. Taj scenarij ima opasne implikacije za svjetsku Wallerstein je predvidio da će u nadolazećoj svjetskoj kapitalističku ekonomiju. Poluperiferija koja-dobro-ra- ekonomskoj ekspanziji, “Sjever” nastaviti primati glav- di igra nezaobilaznu ulogu kao “srednji sloj” u svjet- ninu globalnih tokova kapitala, a na “Jugu” je izgledno skom sustavu. Nestane li taj sloj poluperiferije koji-dob- da će Kina i Rusija postati najvažnija područja za ula- ro-radi i bude li sveden samo na dio periferije ili siro- ganja. Postavio je pitanje: nakon što se raspodijele sva mašne poluperiferije, vjerojatno je da će svjetski sustav ulaganja, koliko će ostati za drugu polovicu zemaljske postati izrazito nestabilan, budući da se najrazvijenije kugle.19 Da bi se bilo više u skladu s utvrđenim tekućim države na vrhu nalaze pred ujedinjenim otporom i po- tokovima globalnog kapitala, potrebno je samo zamije- bunom koji dolaze sa periferije i siromašne borbi za cjelovito oslo niti Rusiju s Indijom i postaviti si u biti isto pitanje. poluperiferije. U bođenje potlačenog Da bi se tome dala perspektiva raspoloživih ener- Povrh toga, poluperiferne države koje su postale naroda treba se isprva os getskih resursa, Grafikon 4.2 prikazuje povijesnu i hipo- periferne neizbježno će se morati suočiti s krajnje eks lanjati na njihovu vlastitu tetički projiciranu potrošnju Kine, SAD-a, Eurozone, borbu, a tek nakon toga na plozivnim političkim situacijama kod kuće. Relativno Indije i ostatka svijeta od 1970 do 2035. godine. Projicira- međunarodnu pomoć. Na- više proletarizirane radničke klase zahtijevat će polu- no je da bi kineska potrošnja energije rasla u skladu s rod koji je pobijedio u vlas- periferne razine plaća te politička i društvena prava. titoj revoluciji trebao bi po- njenom postojećom stopom tijekom razdoblja 1999- Međutim, poluperiferne države koje su postale perifer- moći onom narodu koji se 2004., ili 7,9 posto godišnje dok bi prema projekciji za ne neće moći na svjetskom tržištu istovremeno ponudi- bori za vlastito oslobođe svjetsku zalihu energije ona rasla u skladu s njenom poti relativno visoke plaće i preživjeti konkurenciju s dru- nje. To je naša internacio- stojećom stopom od 2,6 posto godišnje. Projicirano je da gim perifernim državama ili poluperifernim državama nalistička dužnost. bi potrošnja energije SAD-a, Eurozone, i Indije rasla u koje su postale periferne. Čitavoj zoni poluperiferije pri- — “Razgovor s afričkim skladu s njihovim odnosnim postojećim stopama tije- jetit će opasnosti od revolucije i političkih nemira. prijateljima” kom razdoblja 1999-2004. S obzirom na te tendencije, (8. kolovoz 1963) ostatak svijeta će se morati nositi sa sve manjom i manj- 130 om potrošnjom energije poslije 2017. godine a do 2035. praktički neće biti dovoljno raspoložive energije za sav svijet izvan Kine, Indije, SAD-a i Eurozone. Svakako je nemoguće da se takav scenarij doista i ostvari. Grafikon 4.2 usprkos tome pretpostavlja da će svjetska zaliha energije nastavljati rasti u doglednoj budućnosti. To bi se, s obzirom na argumentaciju u 6. poglavlju, moglo pokazati “optimističnim” scenarijem.

grafikon 4.2 Svjetska potrošnja energije: povijesni i hipotetska projekcija (ekvivalent milijuna tona nafte), 1970-2035.

25000

20000

15000

10000

5000

1980 1990 2000 2010 2020 2030

Ostatak svijeta Eurozona SAD Indija Kina

izvor: Povijesni podaci za svjetsku potrošnju energije su iz Svjetske Banke, World Development Indicators Online (pristupljeno 1. studenog 2007).

Uz odobrenje autora preuzeto iz Li, Minqi, The Rise of China and the Demise of the Capitalist World-Economy (London: Pluto Press, 2008). S engleskog preveo Snježan Hasnaš

Li, Minqi Uspon Kine i slom svjetske kapitalističke ekonomije: Može li svjetska kapitalistička ekonomija preživjeti uspon Kine? UP&UNDERGROUND nije modernizacije: Proljeće 2009. slobode i individual - nih prava. 131 1978. 5. prosinca Na Zidu demokracije u Pekingu aktivist Vei Jingšeng zatražio je i uvođenje pete i naj važ 1. siječnja 1979. Uspostava službenih diplomatskih odnosa između NR Kine i SAD-a.

Lu, Sheldon H. Tigar, zmaj i anđeli: Hollywood, Tajvan, Hong Kong i transnacionalna kinematogra∫ja Pitanje filmskih paradigmi: nacionalno, transnacionalno, globalno jelovečernji igrani film Tigar i zmaj, (Wo hu cang long, 2000), kojeg je režirao kinesko-taj- vansko-američki redatelj Ang Lee, bio je na Za- padu daleko najuspješniji film na kineskom jeziku, sudeći po utršku na blagajnama, broju nagrada za koje je nominiran ili ih je osvojio. NagrađenC je Zlatnim globusom za najbolji film, a Udru- ga američkih redatelja proglasila je Leeja najboljim re- dateljem početkom 2001., što je, paradoksalno, značilo da je režirao najbolji film i najbolji strani film. Konačno, film je osvojio četiri nagrade Američke filmske akademije – za najbolji strani film, najbolju kameru (Petera Paua iz Hong Konga), scenografiju i kostimografiju (Ti- ma Yipa iz Hong Konga), i najbolju originalnu glazbu (američkog skladatelja kineskoga podrijetla Tana Du- na). Prvi put se dogodilo da je nesinkronizirani kineski film bez titlova prešao u glavnu struju, preskočivši granice umjetničkog filma u Sjedinjenim Američkim Drža- vama. Postao je i komercijalno najuspješniji strani film u mnogim dijelovima svijeta. Zbog nezapamćena uspjeha filma na kineskom je- Lu, Sheldon H. ziku u Sjedinjenim Državama, središta svijeta u kojem se govori kineski uživala su u trenutku slave. U stvari, da bi ispunio uvjete za natjecanje u kategoriji stranih filmova na dodjeli Oskara, film je bio prijavljen kao taj- Tigar, zmaj i anđeli: vanski. Na kraju krajeva, redatelj Lee se i rodio u Tajva- nu. Istodobno, film je nominiran za šesnaest, a osvojio je Hollywood, Tajvan, Hong Kong i osam nagrada na dvanaestoj dodjeli hongkonških filmskih nagrada u proljeće 2001. Budući da su i Hollywood, transnacionalna kinematogra∫ja i Hong Kong i Tajvan svojatali film, paradigma nacionalnog filma u ovom se slučaju dodatno osporavala i ispiti- vala. Politika etiketiranja, imenovanja i kategoriziranja postala je zbrkana i mutna. Logotip kompanije Columbia Pictures pojavljuje se na samom početku filma, dajući gledateljima do zna nja da je riječ o holivudskoj produkciji. Ipak, film donosi i popis mnogih koproducenata, uključujući Good Ma- chine International i China Film Co-Production Corpo- ration. (Osim toga, u produkciji je sudjelovala i japanska kompanija Sony Classics!). Kao što pokazuju fenome- nalna zarada od prodanih ulaznica te veliki broj gledatelja i distribucija diljem svijeta, taj holivudski blockbus- ter klasični je primjer globalnog filma u doba globalizacije. Kao film američke proizvodnje na kineskome jeziku, 134 Tigar i zmaj podupire obrazac transnacionalne filmske put egzila, obično počinje s traumom, raskidom i sputa- 01 Vidi Sheldon H. Lu, “Historical koprodukcije i distribucije diljem svijeta u nezapamće- vanjem te uključuje raspršivanje stanovništva na mjesta Introduction: Chinese Cinemas (1896-1996) and Transnational nim razmjerima. Zato je istodobno jasan izraz i važan izvan domovine”. Ipak, bez obzira na to koliko “akcenti- Film Studies”, u Sheldon H. Lu, primjer transnacionalnog filma. Ipak, istodobno, kao film ran” može biti takav strani jezik, u transnacionalnom ur., Transnational Chinese Cine- na kineskom (Huayu dianying), omogućuje nam da preis filmu poput Tigra i zmaja nema patosa izmještanja, otu mas: Identity, Nationhood, Gen- der (Honolulu: University of pitamo prirodu nove vrste filmske kulture Trećega svije- đenja, beskućništva i traženja. Premda je ambijent dru- Hawaii Press, 1997), str. 1-31. ta i tjera nas da ponovno razmotrimo postojeće (zastar ga zemlja (drevna Kina), priča govori o potrazi za iz- 02 Sheldon H. Lu, “Filming Dia- jele) modele kada je riječ o produkciji Trećeg svijeta, kao gubljenim predmetom (moćnim mačem), a tema može spora and Identity: Hong Kong and 1997”, u: Poshek Fu i David što su “Treći film”, “nacionalni film”, ”film dijaspore” i biti nostalgija za prošlim dobom viteštva, film ne prizi- Desser, ur., The Cinema of Hong tako dalje. va osjećaj modernističke tjeskobe, političkog otuđenja Kong: History, Arts, Identity Fenomen transnacionalnog filma imao je jedinst- ili kulturnog izmještanja, nego pruža golemo uzbuđe (Cambridge: Cambridge Uni- versity Press, 2000), str. 273-288. vene manifestacije u povijesti kinematografije na kine- nje i užitke gledateljima svih klasa i rasa diljem svijeta. 03 Hamid Naficy, An Accented Ci- skom jeziku. Zbog dugogodišnjeg, povijesnog i geopoli- Jednako tako, takva transnacionalna kinematogra- nema: Exilic and Diasporic Film- tičkog komadanja kineske nacionalne države na NR Ki- fija o Trećem svijetu ili iz Trećeg svijeta ne sadrži revoluci- making (Princeton, NJ: Prince- ton University Press, 2001), str. nu, Tajvan i Hong Kong, razvile su se tri zasebne kine- onarne, oslobodilačke, opozicijske i antikapitalističke 14. matografske tradicije. Od 1980-ih godina do danas, sve porive kao neke vrste takozvane kinematografije Trećeg se više širila koprodukcija i suradnja preko nacionanih i svijeta, “Treće kinematografije” ili “kontrakinematogra- regionalnih granica između tih triju kineskih kinema- fije”, u odnosu na glavnu struju Hollywooda i europski tografija te između njih i drugih filmskih industrija.01 film. U stvari, ona uključuje mehanizme holivudske Suradnja između filmskih industrija te razmjena film- filmske proizvodnje i posve je pomirena s ekonomskim skih umjetnika, ideja i motiva preko regionalnih i nacio- načelima transnacionalnog kapitalizma. Ona iskorišta- nalnih granica, najvidljivija je u slučaju Hong Konga. va fluid i mnogostruke kanale financiranja, investiranja Štoviše, transnacionalnost, “fleksibilna produkcija” i i distribucije koje donosi kapitalizam poslije hladnoga “fleksibilno državljanstvo” u posljednje vrijeme postaju rata. Redateljima i distributerima u cilju je povrat kapi- način djelovanja među hongkonškim filmskim umjet- tala koji su uložili u snimanje takvih filmova i zarada u nicima.02 Svi ti čimbenici i trendovi kulminiraju u Tigru svjetskim razmjerima, što je bilo nemoguće u godinama i zmaju upravo na početku novog stoljeća i tisućljeća. poslije hladnoga rata, kada su se obično povlačile zem Transnacionalni film, kao nov oblik filmskog stva- ljopisne i ideološke crte između Istoka i Zapada. ralaštva, podrazumijeva prelaženje nacionalnih granica U produkciju filma Tigar i zmaj uključeni su umjet- u procesu ulaganja, produkcije, distribucije i potrošnje. nici iz Tajvana, Hong Konga i kontinentalne Kine, pa Premda takvi filmovi postoje kroz cijelu povijest svjet- film postaje predstavom transkineskih talenata. U nje- skoga filma, želim rasvijetliti specifičan povijesni trenu- mu glume najveće panazijske zvijezde s filmskog ekra- tak važan za tu vrstu filma, naime, razdoblje poslije na: Chow Yun-Fat, iz Hong Konga (kao Li Mu Bai); Mi- hladnoga rata. Intenzitet i razmjer tog novog vala zdru- chelle Yeoh, iz Hong Konga, odnosno Malezije (u ulozi žene filmske proizvodnje nije viđen u ranijoj povijesti. Yu Shu Lien); kineska glumica Zhang Ziyi (kao Yen); ta- Tigar i zmaj ukazuje na mogućnost komercijalnog jvanski glumci Chang Chen (Lo) i Lung Sinhung (Sir transnacionalnog filma za globalnu zabavu. Te); veteran među zvijezdama borilačkih vještina Smisao fleksibilne filmske proizvodnje u takvoj Cheng Pei Pei (kao Jade Fox). Coco Lee pjeva glazbenu transnacionalnoj kinematografiji preklapa se s drugim temu filma, dok Yo-Yo Ma svira glazbu na violončelu. vrstama filmskog stvaralaštva koje prelaze granice, kao Unatoč zemljopisnim i političkim podjelama, iz filma što je “kinematografija u egzilu”, “kinematografija di- izranja osjećaj “kulturne Kine”. A Ang Lee u ovome fil- jaspore” i “postkolonijalna etnička kinematografija”, ali mu želi stvoriti upravo tu predodžbu o nestajanju “dob- ih ipak treba razlikovati. Te razne vrste kinematografije re stare Kine”. podrazumijevaju prostornu ili psihološku udaljenost Čini se da napisati novo poglavlje u povijesti i teo- između sadašnjeg mjesta prebivanja i domovine u živo- riji svjetskog filma, znači adekvatno opisati raznolikost i tu redatelja.03 Kao što piše Hamid Naficy, “dijaspora, po- značajke transnacionalnoga filma. Pojavilo se već neko-

Lu, Sheldon Tigar, zmaj i anđeli: Hollywood, Tajvan, Hong Kong i transnacionalna kinematogra∫ja UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 135 1979. Usvojena politika jed - nog djeteta kao osno - va demografskog planiranja. veljača 1979. na Vije - Kao reakcija tnamsku intervenciju u Kambodži, kineska vojska ulazi u sjeverni Vijetnam, no već na - kon mjesec dana se povlači. liko kategorija transnacionalnog. Prosuđuje li se na te- Naprotiv, Tigar i zmaj gradi romantičnu, sentimentalnu 04 David Bordwell, “Hong Kong melju modela proizvodnje i distribucije, blockusteri po- i filozofsku dimenziju borilačkih vještina i likova. Kao Martial Arts Cinema”, u: Linda Sunshine, ur., Crouching Tiger, put Tigra i zmaja, nekih akcijskih filmova, filmova bori- što piše scenarist filma James Schamus, “Tigar i zmaj ni- Hidden Dragon: A Portrait of the lačkih vještina Jackieja Chana i sličnih, jasno razgrani- je kung fu film koji povezujemo s uličnim tučama. Ovaj Ang Lee Film (New York: New čuju područje komercijalne transnacionalne kinematografi- film se više bavi unutarnjom snagom. Tu nastupaju leb- Market Press, 2000), str. 20. 05 James Schamus, citat u: Sunshi- je, pa i teren globalne kinematografije. Nezavisni redatelji denje, romantičnija koreografija i ples”. “Ljudi izražava- ne, ur., Crouching Tiger, Hidden iz zemalja koje imaju problema sa strogom cenzurom či- ju gdje se nalaze, svoje neodređenosti i ambivalencije, Dragon, str. 42. ne drugu transnacionalnu kategoriju. Neki redatelji koji sukobe u sebi. U većini borbi u ovome filmu, oni se ne 06 Ang Lee, citat u: Sunshine, ur., Crouching Tiger, Hidden Dragon, žive izvan kineske države zaobilaze domaću cenzuru fi- mogu do kraja boriti jer su emocionalno rastrzani. Zato str. 7. 05 nanciranjem, produciranjem i prikazivanjem svojih fil- je borba način razmišljanja, osjećanja i kazivanja”. 07 Rick Lyman, “Crouching Me- mova izvan Kine. Ti “međunarodni festivalski filmovi” Film postaje potraga za Kinom ili prikaz imaginarne mory, Hiden Heart: Watching Movies with Ang Lee”, New čine kategoriju nezavisnog umjetničkog transnacionanog drevne Kine. Ang Lee kaže: “Taj je film svojevrstan san o York Times (9. ožujak, 2001.) filma. Latentna politička kritika totalitarne države pone- Kini, o Kini koja vjerojatno nikada nije postojala, osim u 08 Ang Lee, citat u: Sunshine, ur., kad ističe te filmove. Brojni su primjeri, poput Istočne mojim dječačkim fantazijama na Tajvanu. Dakako, moju Crouching Tiger, Hidden Dragon, str. 40. palače, zapadne palače (Dong gong xi gong, 1996) Zhanga djetinju maštu raspalili su filmovi borilačkih vještina s Yuana, i u novije vrijeme Pekinškog bicikla (Shiqi sui de kojima sam odrastao, romani o romancama i očajničkoj dan che, 2001) Wanga Xiaoshuaija i Perona (Zhantai, odvažnosti koje sam čitao umjesto da pišem domaću za- 2000), kojeg je režirao Jia Zhangke. Osim toga, nezavisni daću. To što će se ta dva sna sada spojiti, u filmu koji mo- redatelji, otuđeni od nacionalne države, primjerice is- gu raditi u Kini, za mene je sretna ironija”.06 lamske, živeći u egzilu i dijaspori, stvaraju transnacional- Film spaja borilačke vještine i lirski romantični nu kinematografiju za iseljenike i stranu publiku. senzibilitet. Brzometna akcija združena je sa sentimen- talnošću (sa snažnim, ali potisnutim osjećajima Li Mu Ang Leejevo otkriće Kine i globalizacija wuxia žanra Baija i Shu Lien). Film je “pokušaj mješanja dvaju domi- Globalizacija filmova na kineskom jeziku iz konti- nantnih žanrova u kineskoj kinematografiji, ženske nentalne Kine, Tajvana i Hong Konga odvijala se operne melodrame, kao što je Vječna ljubav (Qi cai hu bu arodi socijalističkih ze- posljednjih petnaestak godina u nekoliko smjerova. Prvi gui, Li Tie, 1966) i muške pustolovine s borilačkim vješ- Nmalja trebali bi se uje- je umjetnička paradigma. Filmovi kao što su Podignite tinama, i to na način kojim se ujedno objedinjuju zapad- diniti, narodi zemalja u Azi- 07 crvenu svjetiljku (Da hong deng long gao gao gua, 1991) njačka poimanja psihoanalitičkog razvoja likova”. Lee ji, Africi i Latinskoj Americi Zhanga Yimoua i Zbogom, moja konkubino (Ba wang bie ji, idealizira staru Kinu. Peking je bio dom njegove majke, trebali bi se ujediniti, naro- 1993) Chena Kaigea prikazivani su na Zapadu u ”art-ki- a matična kineska kultura sastavnicom njegova kultur- di svih kontinenata bi se nima”. Drugo, filmovi borilačkih vještina Jackieja Cha- nog odgoja. No, kada je napokon posjetio Peking, Kine trebali ujediniti, sve miro na, ili točnije kung fu filmovi (gong fu, tučnjava šakama), iz njegove glave više nije bilo. Lee je više puta isražavao ljubive zemlje bi se trebale naišli su u Sjedinjenim Američkim Državama na bolji nostalgiju za klasičnom, imaginarnom Kinom koja vje- ujediniti i sve zemlje pod- činjene američkoj agresiji, odaziv od umjetničkih filmova. Katkada se takvi filmovi rojatno ne postoji u stvarnosti. kontroli, intervenciji ili mal- sinkroniziraju na engleski za američku distribuciju. tretiranju bi se trebale uje- Tigar i zmaj predstavlja novi val u globalizaciji filmova Nisam vidio ono što sam tražio – kao da sam se našao diniti i oformiti najširu uje- na kineskome jeziku. U smislu kineskih/hongkonških u velikom Taipeiju. Nisam bio uzbuđen, jer Kina više dinjenu frontu koja se pro- filmskh žanrova, film pripada dugogodišnjoj tradiciji ne postoji, ni u Tajvanu, ni u Americi, ni ovdje: ona je tivi američkoj imperijalis- wuxia filmova (s mačevanjem i lutajućim vitezovima), prošlost. Ona je san koji sanjaju svi Kinezi na svijetu, tičkoj politici agresije i rata, kojoj pripadaju glasoviti autori kao što su Chang Che, dojam. Zametena vjetrom. te obraniti svjetski mir. King Hu, Tsui Hark i Ching Siutung. Kao što ističe jedan No, ne može se ukloniti Kina iz dječakove glave. Zato — “Izjava podrške pravednoj kritičar, “iz povijesne perspektive, Tigar i zmaj postaje je sada pronalazim. Zato i snimam ovaj film s ovim rodoljubnoj borbi panamskog 04 naroda protiv američkog milenijska sinteza wuxia tradicije”. U filmu se osjećaju ljudima, kako bismo mogli razgovarati o onome što imperijalizma” (12. siječanj utjecaji iz ranijih filmova. No, za razliku od uobičajenih znamo i što praktično više ne postoji. O dobroj staroj 1964); Narodi svijeta, ujedi wuxia filmova, ovaj se ne bavi smrtnom borbom između Kini.08 nite se i pobijedite američke agresore i njihove sluge dobra i zla ili nekom fanatičnom osvetničkom pričom. 136 Tigar i zmaj (Wo hu cang long, red. Ang Lee, 2000) Lu, Sheldon Tigar, zmaj i anđeli: Hollywood, jera. Tajvan, Hong Kong i transnacionalna kinematogra∫ja UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. na mjestu premi 137 veljača 1979. NR Kina je primljena u mone - Međunarodni tarni fond i Svjetsku banku. svibanj 1980. Šenzen , ribarsko nase - lje od 30.000 stanov - nika na granici s Hon - gKongom , postaje pr - va specijalna ekonom - ska zona u NR Kini. Danas je Šenzen jedan od najrazvijenijih i - ekonomski najprodu ktivnijih višemilijun skih gradova u NR Kini. rujan 1980. Odlukom proširenog od kolovoza Politbiroa 1980., Zao Zijang za mjenjuje Hua Guofenga Film je zapravo prerada žanra borilačkih vještina nost, spektakl, performans i ekspresionizam čine još 09 Derek Elley, “Asia to ‘Tiger’: uz pomoć taoističkog senzibiliteta. Planina Wudan, jedno trajno žanrovsko nasljeđe i estetiku od početka Kung-Fooey – Asia’s Slouching Tiger: ‘Hidden’ Draggin”, Varie- sveto taoističko središte, predstavlja kulturno izvorište i kineske filmske povijesti do danas. Film borilačkih vješ- ty (5.-11. veljače 2001), str. 1, 85.; zaštitni znak filozofije. “Zelena sudbina”, legendarni tina, kung fu, wuxia žanr, film o duhovima, dušama i Mark Landler, “Lee’s ‘Tiger’, Ce- mač, određuje ton i žanrovsku granicu akcije u filmu. vampirima te operni filmovi, sve su to podžanrovi tog lebrated Everywhere But at Ho- me”, New York Times (27. veljače, Film otjelovljuje taoistički ideal, odnosno, ideju osob- “filma atrakcija”. Ovaj put, Lee u kineskome filmu spaja 2001): B1, B2. James Schamus, nog i duhovnog oslobođenja. Ipak, veteranski borci Li dvije vrste poetika, a u Tigru i zmaju stavlja vlastiti pot- Ang Leejev dugogodišnji surad- Mu Bai (Chow Yun-Fat) i Yu Shu Lien (Michelle Yeoh) pis na žanr filma borilačkih vještina. nik i scenarist ovog filma, branio ga je kao najgledaniji film na nisu posve oslobođeni ljudskih odgovornosti i emocio- Estetizacija wuxia filma djelomice objašnjava zašto kineskom jeziku u mnogim di- nalnih ograničenja. Li Mu Bai i Shu Lien vole se vrlo du- je film vrlo privlačan međunarodnoj publici. Priča se jelovima svijeta. Vidi Stephen boko, a ipak skrivaju svoje osjećaje. Mač “Zelena sudbi- odmiče od raskošnog divnog krajolika južne Kine (od Teo, “We Kicked Jackie Chan’s Ass! An Interview with James na”, koji je pod tutorstvom Li Mu Baija, simbol je i falič- kuća, arhitekture, dvorišta, ulica, rijeka, mostova), pre- Schamus”, Senses of Cinema ke snage i impotencije. Li traži od Shu Lien da ga čuva za ma oporoj, jalovoj, pustoj pustinji Gobi u sjeverozapad- (proljeće 2001) [www.sensesof- njega, ali ga ukrade mladi skorojević. Emocionalnih, noj Kini (Xinjiang) koja izaziva strahopoštovanje. Liko- cinema.com/contents/01/13/ schamus.html]. Za druge osvr- obiteljskih i društvenih inhibicija uspijeva ga osloboditi vi i radnja upakirani su u drevne kineske kostime i tradi- te, od veličajućih do suzdržanih, početnica Jen (Zhang Ziyi). Ona otima mač, štoviše, cionalnu istočnjačku glazbu. Savršeno komponirani ka- vidi William Rothman, “New krade i predstavu od starijih kineskih zvijezda Chowa i drovi podsjećaju gledatelja na najbolje kineske umjet- Life for an Old Genre: Ang Lee’s Crouching Tiger, Hidden Drag- Yeoh zato što jedino ona postiže potpunu slobodu. ničke filmove. Elegantna koreografija Yuena Woo-Pin- gon”, Persimmon 2.3 (zima 2002): Zhang Ziyi mlada je i perspektivna glumica koja je poga, baletne borilačke sekvence i plesne akcije prinose str. 80-83; Pauline Chen, kritički stala zvijezda u “art-filmu” Zhanga Yimoua Put kući (Wo začudnosti filma. No, uspijeva li on u cijelosti? I ako da, osvrt na Crouching Tiger, Hidden Draggon u Cineaste, 26.4 (jesen de fu qin mu qin) iz 1999. Čarobna posljednja scena filma za koga? 2001): 71-72. prikazuje njezin let u slobodu, bestjelesnu lakoću postojanja, potpuno fizičko i mentalno oslobođenje od ljud- Recepcijski jaz u transnacionalnom filmu između skog zarobljeništva. Zajedno s likom kojeg glumi Yeoh, Istoka i Zapada; ili, pitanje realizma nastup Zhang Ziyi daje veću važnost ženama ratnicama Pokazalo se da je recepcija transnacionalnih filmo- i pridonosi sveukupnoj eleganciji filma. va promjenljiva i asimetrična od regije do regije, od kon- Kao redatelj, Lee se školovao u Sjedinjenim Drža- tinenta do kontinenta. Razlozi su različiti stupnjevi vama i savršeno razumije holivudske konvencije film- kulturalne srodnosti među gledateljima, odnosno, raz- ske proizvodnje. U prethodnim filmovima pokazao je ličite razine gledateljskog poznavanja kineskih filmskih vrhunsku sposobnost glatkog i uvjerljivog pripovije- žanrova, umjetničkih konvencija i filmske povijesti. danja. Zbog njegova vladanja formalnim postupcima Tigar i zmaj je snimljen na mandarinskom kineskom, holivudskog klasičnog načela kontinuiteta gledatelji ci- službenom ‘materijnjem jeziku’ Kine i Tajvana (a ne na ocijalističke zemlje su jene realizam emocija, osjeta i senzibiliteta koje opisuje kantonskom dijalektu), a Ang Lee izjavljuje da je film S države sasvim novog u svojim filmovima. U tom smislu, Lee pripada među projekcija njegove vizije stare kineske tradicije. Taj po- tipa u kojima je svrgnuto narodnoj “transkulturalnoj poetici” filma, nastaloj u seban pogled na Kinu, ili dočaravanje stare Kine u Lee- iskorištavanje klasa i u ko- Hollywoodu, koju slijede američki, kineski i drugi film- jevoj filmskoj umjetnosti, izmamljuje drastično različite jima su radnici na vlasti. ski umjetnici diljem svijeta. Ipak, Tigar i zmaj ugleda se i reakcije gledatelja u svijetu. Na Zapadu, posebice u Sje- Načelo integriranog inter- u drugi izvor filmske umjetnosti i predstavlja njegovu dinjenim Državama i Velikoj Britaniji, film je postigao nacionalizma s patriotiz novu polaznu točku ne samo u smislu žanra, nego i nezapamćen komercijalni uspjeh za jedan film na stra- mom praksa je u odnosima filmske estetike. Lee se potvrdio kao virtuozni majstor nome jeziku, a jednako visoko rangirali su ga i kritika i između tih zemalja. Zajed- nički interesi i zajednički obiteljske i povijesne drame, u filmovima Svadbena goz- publika. Pljuštanje nagrada svjedoči o Leejevoj popular- ideali blisko nas povezuju. ba (Xi jan, 1993), Jelo piće muškarac žena (Yin shi nan nu, nosti. Ipak, u matičnoj Kini i Hong Kongu film se čini — “Govor na sjednici Vrhovnog 1994), Razum i osjećaji (Sense and Sensibility, 1995), Ledena nespektakularnim, bezbojnim, klišejiziranim i već sovjeta SSSR-a na svečanosti 09 oluja (The Ice Storm, 1997). Tigar i zmaj njegov je prvi film viđenim. Kineski gledatelji vidjeli su dosta filmova povodom 40. obljetnice veli borilačkih vještina. Nasuprot kineskom prihvaćanju re- borilačkih vještina, pa tako i nevjerojatnih trikova kao ke Oktobarske socijalističke revolucije” (6. studeni 1957) alističkih narativnih konvencija Hollywooda, teatral- što su letenje likova na vrhovima krovova i borbe na sta- 138 Charliejevi anđeli (Charlie’s Angels, red. McG, 2000) Lu, Sheldon Tigar, zmaj i anđeli: Hollywood, Tajvan, Hong Kong i transnacionalna kinematogra∫ja UP&UNDERGROUND nističke partije Ki - Proljeće 2009. 139 studeni 1980. Deng Xiaoping dolazi - na mjesto predsjedni ka Centralne komisije za vojna pitanja Ko mu ne, čime vojsku stavlja pod svoju kontrolu. blima bambusa. Borilačke scene u šumi bambusa na lačkih vještina u filmu. Sekvenca borbe Li Mubaija i Jen 10 Vidi Anne T. Ciecko i Sheldon kraju filma ne-kineskim se gledateljima čine izvanred- u šumi bambusa, kada slobodno odlete na vrh stabala, H. Lu, “The Heroic Trio: Anita Mui, Maggie Cheung, Michelle nim i osvježavajućim samo zato što oni ne poznaju ono prkosi zakonu gravitacije. Nevjerojatne sekvence s liko- Yeoh – Self-Reflexivity and the što se već radilo u prošlosti, primjerice, čuvenu scenu vima koji preskaču krovove i zidove tijekom cijelog fil- Globalization of the Hong Kong borbe u šumi bambusa, u remek-djelu Dodir zena (Xia ma tvore film koji graniči s “fantastikom”. Action Heroine,” Post Script 19. 1 (jesen 1999): str. 70-86. (Ovo je nu, 1969) Kinga Hua. Epizoda borbe u taverni tradicio- tekst iz posebnog broja po- nalni je prizor u žanru i upućuje na ranije wuxia filmove Junački trio ratnica: Charliejevi anđeli svećenog hongkonškom filmu.) kao što je King Huov Dragon Inn (Long men ke zhen, Hongkongizacija, sinifikacija i azijatizacija holi- 1966). Iako je Zhang Ziyi izvanredno odglumila ulogu u vudskog stila na početku novoga stoljeća također se oči- toj epizodi, kazališni spektakl čini se odveć običnim za tuje u novim Charliejevim anđelima (Charlie’s Angels, kineske gledatelje. Liričnost filma i orijentalna, taoistič- McG, 2000), filmskoj preradbi televizijske serije iz 1970- ka filozofija likova i opet se čine nategnutim. Vrlo zaba- ih. Film je daleko manje važan i shvaćalo ga se manje oz- van, ali ipak neskladan aspekt filma pojava je pravog ak- biljno nego Tigra i zmaja, ali je itekako važan za našu centa u filmu. (“Film s akcentom!”). Mandarinski kan- analizu transnacionalnih motiva i stilova. Prikazujući tri tonskog akcenta hongkonških superzvijezda Chow žene ratnice/ljepotice/stručnjakinje za borilačke vješti- ve se neprestano razvi- Yun-Fata i Michelle Yeoh, kao i Chang Chenov tajvanski ne (glume ih Drew Barrymore, Cameron Diaz i Lucy S ja. Svega je četrdeset i mandarinski, očigledno su udaljeni od dijalektalnog Liu) film ulazi u zamršenu mrežu intertekstualnosti ko- pet godina od revolucije standarda kineskih regija koje bi trebali predstavljati u ja okružuje hongkonške filmove borilačkih vještina. 1911. godine, ali kineski se filmu. (To je kao da u američkom filmu glumci s jakim Charliejevi anđeli su u određenoj mjeri holivudska odraz sasvim promijenio. U južnjačkim naglaskom igraju uloge “jenkija”). Njihovi verzija hongkonškog filma Junački trio (Dung fong saam sljedećih četrdeset i pet naglasci narušavaju pravilo uvjerljivosti i vjerodostoj- hap, 1992) i njegova nastavka Krvnici (Xian dai hao xia godina, točnije 2001. godi- nosti i, štoviše, izmamljuju cerekanje kineskih gledatel- zhuan; koji je poznat i kao Junački trio II, iz 1993, a oba su ne ili na početku 21. stolje ja. Tijekom prvog kruga prikazivanja u Kini, brojke o režirali Johnnie To i Ching Siu-Tung).10 Poput junakinja ća, Kina će doživjeti još veću promjenu. Kina će po- prodanim ulaznicama su ispod prosječnih. Kada stigne hongkonških filmova, Michelle Yeoh, Maggie Cheung i stati moćna socijalistička vijest da je neki film na kineskom dobio neočekivano Anite Mui, američke detektivke postaju kung fu majsto- industrijska zemlja. I tako holivudsko priznanje, kineska kina počnu ponovno pri- rice koje se razmeću svojom vještinom. Primjerice, dok treba biti. Kina je zemlja s kazivati film u nadi da će privući više gledatelja. Uobiča- nanosi poraz svojim zarobiteljima potkraj filma, Barry- površinom od devet miliju- jeno pitanje o uspjehu filmova na kineskom jeziku i more ispušta krikove što prate borilačke vještine kojima na šesto tisuća kvadratnih opet se postavljalo u vezi s Leejevim filmom: koja je nje- se služi, odajući auto-referencijalnu počast dugoj tradi- kilometara i šesto miliona gova ciljana publika? Je li snimio film na kineskom za ki- ciji kung fu filmova. Film se doima i kao američka žen- stanovnika i ona mora nesko ili za globalno tržište? Je li osjetljiv na optužbe da ska verzija filmova Jackieja Chana. Na primjer, junakin- stvoriti veći doprinos čo- orijentalistički fantazira o sebi? je koje se bore viseći iz helikoptera u posljednjoj borbe- vječanstvu. Njezin dopri- Možda je korisna usporedba dviju borilačkih scena noj sceni, podsjećaju gledatelje na izvanredan nastup nos je vrlo dugo bio prema- u šumi bambusa iz Dodira zena Kinga Hua i Tigra i zmaja. Jackieja Chana u filmu Superpolicajac (Ging chaat goo si 3: len. Zbog toga žalimo. Ali moramo biti skromni - ne U prvome filmu ritam borbe je mnogo sporiji, bez brzih Chiu kap ging chaat, 1992). Nova verzija više djeluje kao samo sada, već također i pokreta. Gledatelj vidi jasne kadrove o tome kako i gdje hongkongizirani akcijski film nego kao ponavljanje sta- četrdeset i pet godina od mačevi udaraju i čuje zvečanje mačeva kada se među re američke televizijske serije. Koreografiju akcije i u sada. Uvijek bismo trebali sobno sudare. Ratnički borilački stil mnogo je uvjerljivi- Tigru i zmaju i u Charliejevim anđelima ne potpisuje nitko biti skromni. U našim me ji, realističniji i “autentičniji”. No, Ang Lee nastupa na- drugi nego redateljski veteran u filmovima borilačkih đunarodnim odnosima, mi, kon tehničkih inovacija u filmovima borilačkih vještina vještina Yuen Woo-Ping, koji je koreograf akcije i u Ma- kineski narod, odlučno bis- u hongkonškom novom valu, od sredine 1980-ih naova- trixu (Andy i Larry Wachowski, 1999). Bestežinski akcij- mo se trebali riješiti veliko- mo. Redatelji poput Tsuija Harka i Chinga Siu-tunga ski let i uzvišena imaginacija u ovoj holivudskoj produk- državnog šovinizma, i to potpuno su modernizirali i izmijenili borilački žanr. ciji proizlazi djelomice iz ingenioznosti hongkonškog temeljito, potpuno i de∫ Široka uporaba specijalnih efekata, novih tehnologija akcijskog filma. nitivno. računalne grafike, ubrzani tempo akcije i skraćena pro- Dodjeljivanjem uloge azijsko-američke “ratnice” — “Komemoracija Dr. Sun Jat Senu” (studeni 1956) sječna duljina kadra potpuno su promijenili izgled bori- glumici Lucy Liu priziva se tradicija hongkonških akcij- 140 Junački trio (Dung fong saam hap, red. Johnnie To i Ching Siu-Tung , 1992) Lu, Sheldon Tigar, zmaj i anđeli: Hollywood, Tajvan, Hong Kong i transnacionalna kinematogra∫ja UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 141 studeni 1980. Započinje suđenje ( Jiang Bandi četvero Qing , Zang Čunčiao i Vang Jao Venjuan Hongven ). Pripadnici Bande osuđeni su na dugogodišnje kazne zbog zločina protiv države. skih heroina. Michelle Yeoh bila je prva akcijska glumi- zemlje iz koje izvorno dolazi, od dubokog patosa nacio- 11 Za detaljnu analizu glumačkih ca koja je, primjerice, nastupala u filmovima kao što su nalne države.12 Premda se nacionalnost i nacionalna dr- izvedbi Cynthie Rithrock u ak- cijskim filmovima, vidi David Wing Chun (Yuen Woo-Ping, 1993), Superpolicajac i Sutra žava često percipiraju kao prijeteći, demonski entitet – Borwell, Planet Hong Kong: Po- nikada ne umire (Tomorrow Never Dies, Roger Spottiswo- kao što se vidi u filmovima Crveni ugao (Red Corner, Jon pular Cinema and the Art of En- ode, 1997). Američki pandan Yeoh bit će Cynthia Roth Avnet, 1997), Kundun (Martin Scorsese, 1997), Sedam go- tertainment (Cambridge, MASS: Harvard University Press, rock, koja je žestoko glumila i nadmašila mnoge hong dina u Tibetu (Seven Years in Tibet, Jean-Jacques Annaud, 2000), str. 238-243. konške filmove borilačkih vještina, poput Righting 1997) i Xiu Xiu: The Sent-Down Girl (Tain Yu, Chen Joan, 12 Anthony Giddens, The Conse- Wrongs (Zhi fa xian feng, Yuen Corey, 1986).11 1998) – kultura/etnicitet, u formi kineske kuhinje, bori- quences of Modernity (Stanford, CA: Stanford University Press, Bivša Miss Hawaii, Kelly Hu, pripremljena je da lačkih vještina i sličnog, postaje neškodljiva, bezopasna 1990). postane nova azijska junakinja u televizijskoj drami i benigna. Primjerice, likovi Jackieja Chana i Chrisa Tuc- 13 Neuništiva veza između kine- Izvanredno stanje (Martial Law, 1998-2000), u kojoj je kera mogu u Americi uživati u “kineskoj duševnoj hra- skog naroda i kineskih borilač- kih vještina očita je, primjerice, izvela čudesni pothvat uz veterana hongkonških bori- ni”, u filmu Rush Hour 2, baš kao što se filmovi Jackieja u filmovima Tsui Harka o lačkih filmova, superzvijezdu Summoa Hunga. Prije Chana i kineska hrana svakodnevno troše diljem svije- Huang Fei-hongu. Tony Willi- Charliejevih anđela, Lucy Liu pojavila se u filmu Šangaj- ta, bilo da je riječ o Hong Kongu, Vancouveru, New Yor- ams donosi nova čitanja ovih filmova u svjetlu kulturalne i sko podne (Shanghai Noon, Tom Dey, 2002), s Jackiejem ku ili Seoulu. Azijska kultura postaje plitki postmoderni geografske dijaspore u: “Under Chanom u glavnoj ulozi. Osim toga, nastupala je u po- pastiš etničkih kuhinja i stilova borilačkih vještina. Sve ‘Western Eyes’: The Personal pularnoj televizijskoj seriji Ally McBeal (1997-2002), te u se to vidno razlikuje od nacionalističkih čežnji u starim Odyssey of Huang Fei-hong in Once Upon a Time in China”, Ci- mačevalačkom filmu Quentina Tarantina Kill Bill (2003), filmovima borilačkih vještina, snimanim prije 1990-ih, nema Journal 40.1 (jesen 2000): gdje se bori s Umom Thurman. u kojima se nacionalna tradicija nužno povezuje s kine- str. 3-24. Lagani film o udaranju, seksi djevojkama i pamet- skim identitetom. Zacijelo se sjećamo filmova Brucea njakovićkama ipak šalje ozbiljnu poruku. Uključiva Leeja, ranih filmova Jackieja Chana ili filmova Tsuija njem Lucy Liu kao pripadnice manjine, azijsko-američ- Harka gdje su se kineski junaci (koje su glumili Bruce ke glumice u inače posve bijeloj ženskoj podjeli, Charlie- Lee, Jackie Chan, Jet Li i drugi), susretali s imperijalisti- jevi anđeli su izmijenjeni. U novu inačicu priče prodrli su ma (Japan, Velika Britanija itd.) i borili se s njima, kako “politika identiteta”, “rodna politika” i multikultural- bi obranili čast i suverenitet kineske nacije. Ipak, budući nost. Tobožnji nepogrešivo kineski okus u tom američ- da se Charlijevi anđeli, Chris Tucker i Jackie Chan igraju s kom filmu na engleskom jeziku odaje hibridizaciju i kineskim borilačkim vještinama u tim novim filmovi- transnacionalizaciju filmskih žanrova i konvencija. ma, etnicitet se pretvorio u transnacionalnu, pokretlji- Zbog posuđivanja i prenošenja motiva, stilova, ideja i vu, deteritorijaliziranu i humornu praksu, udaljenu od umjetnika, postaje sve teže utvrditi i održati granice bilo kakvog ozbiljnog utemeljenja u povijesti i nacional- između nacionalnih filmskih industrija. U proučavanju noj (odnosno, nacionalističkoj) politici u svijetu koji je i holivudskog filma i filma na kineskom jeziku, mješovi- sve više bez granica.13 ti status združene filmske produkcije i pomiješani film- Kao tipičan primjer globalnoga filma, Tigar i zmaj ski stilovi u tim slučajevima usmjeravaju pozornost na utjelovljuje najtemeljnije unutarnje kontradikcije glo aspekte filmske kulture onkraj nacionalnog. balizacije, odnosno, natezanja između lokalnog i globalnog. S jedne strane, filmski umjetnici osjećaju se izazva- to je to rad? Rad je bor- Zaključak nim držati se nekontaminirane autentične nacionalne Š ba. Uvijek nailazimo na Trebalo bi istaknuti da se, u slučaju novih holivud- kulture, tragati za izvorima lokalne tradicije, odnosno, prepreke i probleme koje skih filmova kao što su Charliejevi anđeli i Rush Hour 2 nasljeđem kineskih filmova borilačkih vještina i melod- moramo prebroditi i riješi- (Brett Ratner, 2001, u kojem igraju Jackie Chan i Chris rame koje su oblikovali prethodni majstori poput Kinga ti. Odlazimo raditi i boriti Tucker), enticitet na kraju udaljava od nacionalnosti Hua i Lija Hanxianga. S druge strane, logika globalne za- se ne bismo li prevladali te unatoč navodnom površnom koketiranju sa stranim bave prisiljava umjetnike da proizvode homogeni, una- prepreke. Dobar je drug kulturama. Etnicitet spojen s kulturom postaje prenosi- prijed upakirani kulturni fast food, koji će bez napora onaj koji gorljivo odlazi ta- vi objekt koji putuje preko nacionalnih granica. Etnički konzumirati publika iz cijeloga svijeta. Paradoksalno, mo gdje su prepreke veće. identitet (kineskost) odijeljen je i “odcijepljen”, da se nepostojeća imaginarna Kina, kakvu je doduše izmislio — “O pregovorima u Čung kingu” (17. listopad 1945) poslužimo izrazom Anthonyja Giddensa, od konteksta Lee, dehistoriziran je entitet na globalnom komercijal- 142 nom filmskom tržištu. Ako je kineska povijest, recimo 14 Tzvetan Todorov, The Fantastic: dinastija Ming, sa svom popratnom emocionalnom du- A Structural Approach to a Litera- ry Genre, preveo Richard Ho- binom i političkom specifičnošću, bila tema starih fil- ward (Cleveland: Press of Case mova borilačkih vještina poput Dodira zena, Kina u Lee- Western Reserve University, jevu filmu postaje plitki fantastični svijet, predmet žud- 1973). nje, pozornica za globalnu zabavu. Prividni povratak povijesti i vraćanje nacionalnoj kulturi postaje dekor, predstava, suvremeni spektakl. Svršetak filma je neizvjestan i provokativan koliko to može biti: Jen, lik što ga glumi Zhang Ziyi, skače s mosta i lebedi nebom. “Nepodnošljiva lakoća postoja nja”, ta prozračna obrana zakona gravitacije i uvjerljivosti, izaziva suspenziju vjere. Svršetak pretvara dobar film u primjer “fantastike”, kako Tzvetan Todorov definira žanr.14 Gledatelj se pita je li posljednja scena stvarna ili nestvarna. Ratnica/romantična ljubavnica oslobađa se svega zemaljskog, društvenog, emocional- nog i kreće prema području ništavila. Lebdi iznad zem lje baš kao što film kao transnacionalna roba slobodno putuje i kruži od mjesta do mjesta, od zemlje do zemlje, da bi bio konzumiran. Može li se to uistinu dogoditi? U što treba vjerovati? Zagonetni svršetak je nevjerojatan, prolazan, nezbiljski i lakouman, kao i procesi globalizacije.

Uz dopuštenje autora tekst je preuzet iz Sheldon H. Lu i Emilie Yueh-yu Yeh, ur., Chinese-Language Film: Historiography, Poetics, Politics (Honolulu, HI: University of Hawai’i Press, 2005) / s engleskog prevela: Diana Nenadić

Lucy Liu

Lu, Sheldon Tigar, zmaj i anđeli: Hollywood, Tajvan, Hong Kong i transnacionalna kinematogra∫ja UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 143 27. lipnja 1981. Šesti plenum jedanae - stog Centralnog komi - teta usvojio je doku - ment “Rezolucija o pitanjima određenim iz povijesti naše parti - je od osnivanja NR Ki - ne” u kojem su kritizi - te u ran Mao Ce Tung - kojem se Kulturna re ve - volucija proglašava Hu likom katastrofom. Jaobang je postavljen za predsjedatelja partije Komunističke Kine.

MOČNIK, RASTKO Promjene u načinu proizvodnje: “globalizacija” Kako misliti globalizaciju? elimo li razmišljati o globalizaciji, moramo se osloboditi dvaju mitova. Prvi govori da je globalizacija nešto novo. Drugi pak smatra da je neiz bježna. Zanimljiva je logička struktura tog dvojnog mita suvremenosti. Zajedno, onako kako mitovi djeluju u popularnoj misli, naturaliziraju Žsadašnja događanja: utapaju nas u nejasno i zato još snažnije uvjerenje kako je globalizacija posebnost, te ujedno neminovnost naše epohe. No, ako ju negiramo, kao što nam to nalaže prosvjetiteljski refleks, dospijeva- mo u proturječje: ako je naime globalizacija već od ne- koć sa nama, onda se nameće barem nužnošću onoga što je odavno odlučeno. To nas upozorava da divlja misao informacijskog društva nije ništa manje divlja nego li u naroda koji ne poznaju metale. Na isti način reproducira postojeće odnose. Jednako je, za “domoroce” tih odnosa, neprimje- tan eter njihova života i opće osvjetljenje, koje daje obrise njihovome svijetu. “Domoroci” naravno mogu negirati pojmovnu mrežu, kroz koju filtriraju svoj svijet, da bi iz taloga ideološkog variva razabrali neki smisao; ali tada se nađu u besmislu. MOČNIK, RASTKO Želimo li izaći iz mita, nije dovoljno da ga jedno stavno negiramo; moramo promijeniti misaoni horizont. A tada već mislimo i izvan horizonta toga činjenič nog svijeta, kojemu mitologija pomaže da se održava i Promjene u načinu proizvodnje: obnavlja. Hoćemo li analizirati ustroj sadašnjega svijeta, moramo ga, barem u “mislima”, već i nadmašiti; “objaš- “globalizacija” njavanje svijeta” je revolucionarniji postupak no što je mislio mladi Marx. Ta revolucionarna, makar i “samo” misaona praksa, koja uspijeva nadići horizont mitologije, zato što je sposobna poseći preko horizonta postojećega, ta praksa je eto – teorija. U teoriji nikada ne počinjemo od nule, pa je i o globalizaciji teorija već štošta rekla – čak i prije no što se pojavio taj izraz, “globalizacija”. Razlog je jednostavan: pošto je globalizacija niz procesa koje pokreće sistemska logika kapitalizma, analize kapitalizma nužno su anali- zirale i to što sada nazivamo “globalizacijom”. Teorije globalizacije imamo dakle već od samog početka politič- ke ekonomije – a to znači, kako je Marx napisao, još od kada “je počela samokritika buržoaskog društva”. Kada se oslobodimo popularnih shvaćanja, za po- četak možemo reći slijedeće: globalizacija proizlazi iz sistemske logike kapitalizma – ili, točnije, globalizacija 146 “je” sama logika kapitalizma. U tome smislu je sistem- čela tako reći “badava” dobivati zlato i posebno srebro iz ski nužna – otkako postoji i sve dok traje kapitalizam. Amerika. Pomoću robovskog rada prvotnih američkih Baš zato je u okviru te sistemske “nužnosti” moguće stanovnika, za troškove prijevoza, Europa je jeftino do- više različitih politika globalizacije. Kroz historiju se i bivala plemenite kovine srebro i zlato, koje je potom u stvarno afirmiralo više različitih “politika globalizacije”, Aziji upotrebljavala kao novac. Tako se Europa pomoću a to znači politika u okviru kapitalizma kao svjetskog “krvavog novca” ugnijezdila na azijskim tržištima. No, sistema. Te politike nastajale su u okviru trenutnih ko tamo nije puno značila, sve dok nije, u drugoj polovici njunktura, pod utjecajem najrazličitijih pobočnih, late- osamnaestog stoljeća, došlo do krize istočnoazijskog ralnih faktora, pobuda i prepreka, i naposljetku su pro- privrednog podsistema. Europa je iskoristila krizu – i sa- izlazile iz svjesnih strategija povijesnih aktera. U povi- da to “evroatlantska civilizacija“ samozadovoljno naziva Giovanni Arrighi jesti su se suočavale razne politike globalizacije, pone- “usponom Zapada”. kad su surađivale, češće su se sukobljavale – pogotovo I socijalno-ekonomski teoretičar Giovanni Arrighi naravno u borbama za prevlast, za hegemoniju u siste- prakticira sličnu vrstu humora kao i Frank. Teoretskoj mu svjetskog kapitalizma. Zato niti jedna pojedinačna konturi suvremenoga kapitalizma dao je naslov Dugo politika globalizacije nije nužna – pa tako niti sada vla- dvadeseto stoljeće, a započeo ju je analizom prvog kapita- dajuća neoliberalna politika globalizacije nije neizbjež- lističkog akumulacijskog ciklusa, do kojega je došlo u na. Stoji li da je kapitalistički sistem već iscrpio sposob- sjevernoj Italiji između četrnaestog i šesnaestog stolje nost da se i dalje održava u ravnoteži, te da polako ističe, ća. I Arrighi povezuje početak kapitalizma sa trgovinom onda su naravno politike utoliko manje pod sistemskim na velike razdaljine, kojom su se bavili sjevernotalijan- pritiskom: manje su “nužne”, tj. manje su iznuđene i ski gradovi, posebno pomorske trgovačke velesile Vene- ujedno su “slobodnije”, tj. lakše utječu na povijesno cija i Genova. događanje. Kapitalističke globalizacije ne bi dakle niti bilo da već prije kapitalizma nije bilo prilično “globalnog” Globalizacija nije ništa novo svjetskog sistema. Taj sistem po skromnim procjenama Najprije, dakle, globalizacija nije ništa novoga. traje već barem sedam stotina godina. Ali i prije toga je Neortodosni ekonomist André Gunder Frank godine je svijet bio povezan u sistem razmjene: samo što je zapad- 1993. sa suradnikom Barryjem Gillsom, izdao zbornik na Europa, zbog polu-tisućljetne lokalne krize, bila iz provokativnog naziva: Svjetski sistem: pet stotina ili pet njega isključena, ili je u njemu bila barem jako margina- tisuća godina? Istina, nekoliko godina ranije već su odgo- lizirana. Prvi pokušaj Europe da se ponovo uključi u sis- vorili da je, barem što se njih tiče, svjetski sistem svjet- tem svjetskih razmjena bio je karakteristično “europskim, već nekih pet tisuća godina. Ovi autori globaliza- ski”: križarski ratovi. ciju uopće ne povezuju sa kapitalizmom. Datiranja globalizacije uistinu se razlikuju, ali svi- Ali ako smo i skromniji, pa globalizaciju pripišemo ma je zajedničko da obuhvaćaju duga razdoblja. Niti u kapitalizmu, moramo joj priznati barem nekih pet sto jednoj ozbiljnoj analizi, globalizacija nema manje od pet ljeća. A vjerojatno čak nešto više. Ako hoćete dobiti ka- stotina godina. Ali ne samo da sama pojava nije ništa no- pitalizam, na raspolaganju morate imati nekoliko uvje- voga – razmjerno “stara” je i svijest o njoj. Svijest o “glo ta. Jedan od tih uvjeta je da raspolažete s velikim količi- balizaciji” stara je nekoliko stoljeća, a od prvih teorijskih nama nevezane vrijednosti – da imate velike količine analiza globalizacijskih procesa prošlo je barem dva raspoloživoga “novca”, koji ćete “kapitalistički investi- stoljeća i četvrt. Adam Smith je inače vrlo eurocentrič- rati”. Te velike količine raspoložive vrijednosti, u Europi no mislio da su najvažniji događaji u dotadašnjoj povi- su nastale kao utržak trgovine na velike udaljenosti, toč- jesti čovječanstva bili europsko otkriće Amerike, te isto nije: trgovine s Azijom. Kapitalizam uopće ne bi mogao tako europsko otkriće prolaza oko Rta Dobre Nade – no nastati, da već prije njega nije postojao nekakav “svjet- ipak je u okvir svoje ekonomske teorije obuhvatio i ski sistem”. globalizacijske procese, o kojima se izrazio prilično Prema Frankovoj analizi, Europa se u tu trgovinu suvremeno: na duge pruge mogla uspješno uključiti tek kada je po-

Močnik, Rastko Promjene u načinu proizvodnje: ‘globalizacija’

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 1471000000000 srpanj 1982. Kinesko stanovništvo dostiže magičnu od jednu brojku milijardu. Otkriće Amerike i otkriće prolaza prema Istočnim In tima. Po tome shvaćanju, kapitalizam bi djelovao svuda 01 Adam Smith, The Wealth of Na- dijama oko Rta Dobre Nade najveći su i najznačajniji jednako, svuda bi industrijalizirao, modernizirao – i tions, IV-V, Penguin, London itd., 1999, str 209. Hrvatski prije- događaji što ih pamti povijest čovječanstva. … U pri uspostavljao uvijete za proletersku evoluciju. Sve dok vod, Bogatstvo naroda, Masme- ličnoj mjeri spojili su najudaljenije dijelove svijeta, nije već spomenuti A. G. Frank godine 1969. svoju knjigu dia, Zagreb 2007. omogućivši im da jedan drugome utoljavaju potrebe, Kapitalizam i nerazvijenost u Latinskoj Americi počeo rije- 02 K. Marx i F. Engels, Manifest ko- munističke stranke, u: Izabrana da jedan drugome povećavaju užitke, da jedan drugo čima: “Uvjeren sam … da je kapitalizam – svjetski i naci- dela, II, trtja izdaja, Cankarjeva ga potiču na radinost, te bi se zato moglo reći da su onalni, kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti – proizveo založba, Ljubljana, 1979. Citira- općenito pripomogli dobru Ali za domaćine, kako nerazvijenost”. no po K. Marx & F. Engels, Ko- munistički manifest, S predgovo- Istočnih tako i Zapadnih Indija, sve su tržišne koristi, rom Slavoja Žižeka: Bauk još koje su mogle proizaći iz tih događaja, potonule i iz Globalizacija i modernizacija uvijek kruži, Arkzin, Zagreb gubile se u strašnim nesrećama koje su oni prouzro S time je došao – barem u teoriji – kraj mitu o mo- 1998. čili. Čini se da je do tih nesreća došlo prije slučajno, dernizaciji. Bio je to kraj onoga mita na kojemu su se te- nego li zbog nečega što bi bilo u prirodi samih tih meljile revolucije dvadesetog stoljeća: socijalističke i događaja. U tome vremenu, kad su ta otkrića učinje antikolonijalne revolucije. Postalo je jasno da je formula na, dogodilo se da je premoć na strani Europljana bila “elektrifikacija i vlast sovjeta”, usprkos svemu, ipak pre- slučajno tako velika da im je omogućila da u tim uda kratka. Nije bilo dovoljno modernizirati proizvodne ljenim zemljama nekažnjeno počine svakovrsne snage – zato što proizvodne snage djeluju u okviru svjet- nepravde.01 skoga sistema, a taj je kapitalistički. Nije bilo dovoljno pored modernih proizvodnih snaga revolucionirati pro- U usporedbi sa trijeznim skepticizmom Adama izvodne odnose – zato što se proizvodni odnosi ne zaus- Smitha, pisci devetnaestoga stoljeća izgledaju poput tavljaju na državnim granicama, već su to odnosi u nepromišljenih optimista: svjetskom sustavu, a taj je kapitalistički. Neka su i tu i tamo lokalni proizvodni odnosi preuzimali “socijalistič- Buržoazija je eksploatacijom svjetskog tržišta dala ku” ili barem više socijalnu prirodu – nikada nisu presta- kozmopolitski oblik proizvodnji i potrošnji svih ze li biti nadodređeni sistemom kojemu su pripadali, a taj malja. Na veliku žalost reakcionara ona je izmakla na je bio kapitalistički. Socijalizam u jednoj državi je bio cionalno tlo ispod nogu industrije. (…) Na mjesto sta utopija. Bio je utopija čak i socijalizam u cijelom bloku. Adama Smith rih potreba, zadovoljavanih domaćim proizvodima, Državama realnog socijalizma nije uspjelo ništa više ne- stupaju nove koje za svoje zadovoljenje traže proiz go to da su razvile neku posebnu inačicu nešto više “so- vode najudaljenijih zemalja i klimatskih područja. cijalnoga”, ali ujedno i prilično manje demokratskog Na mjesto stare lokalne i nacionalne samodovoljnos kapitalizma. ti i odvojenosti stupa svestrani promet, svestrana O socijalizmima dvadesetog stoljeća sude danas uzajamna ovisnost nacija. I to kako u materijalnoj, ta mnogi, ali samo rijetki ih analiziraju. Nerazdvojivo su ko i u duhovnoj proizvodnji. Duhovni proizvodi po povezani sa antikolonijalnim revolucijama. Socijalistič- jedinih nacija postaju opće dobro. Nacionalna jedno kim pokretima dvadesetog stoljeća moramo priznati da stranost i ograničenost sve su manje mogući i iz su barem nacionalno emancipirali većinu čovječanstva. aša kineska nacija ima mnogih nacionalnih i lokalnih književnosti stvara se Također im treba priznati da su uveli jednakost, kakve N hrabrosti boriti se s neprijateljem do posljednje svjetska književnost. bez njih ne bi bilo – kako u socijaldemokratskim inačica- kapi krvi, odlučnosti da ma u bogatim zemljama središta svjetskog sistema, tako povrati izgubljeni teritorij To nije napisao nekakav novodobni pristaša globa- i u komunističkim inačicama u siromašnim zemljama na vlastitim snagama i spo lizacije – to su napisali Marx i Engels u Komunističkom perifriji sistema. U obje varijante socijalistički su pokreti sobnosti da samostalno 02 manifestu. Otuda i optimizam: na globalizaciju su gle- dosegli društvenu jednakost, kakve prije dvadesetog stoji rame uz rame s drugim dali s revolucionarnog stajališta, a kapitalizam je za njih stoljeća još nije bilo – i borili su se protiv siromaštva sa nacijama. bio “progresivan” način strukturiranja društva. Ta je te- uspjehom, kakvog prije njih također još nije bilo. — “O taktikama protiv za dugo vremena bila prihvaćena u svim marksizmima, Ali već u šezdesetima je postalo jasno da jedno japanskog imperijalizma” (27. prosinac 1935) a i šire u revolucionarnim i antikolonijalističkim pokre- stavni obrazac “stići i prestići” neće dostajati. U većini 148 realnoga socijalizma bila su društva u tome trenutku već (“nerazvijenim”) državama. Konačni rezultat je bila 03 Neki teoretičari čak su mišljenja dugo plijen staljinističkog termidora, a njihove vlada- “dužnička kriza”, koja je zajmoprimce dovela u privred- da je to konačna kriza kapitalis- tičkoga sistema, te da će doći do juće kaste senilne i tupoglave. Ali čak i u tim okoštalim nu i političku ovisnost od međunarodnih financijskih zamjene svjetskog sistema oko kamarilama tada se nešto pokrenulo – ako ne iz teorij- ustanova, kakve su Međunarodni monetarni fond, godine 2050. Usporedi: Terence skih razloga, onda svakako zbog prijeteće grmljavine Svjetska banka i Svjetska trgovinska organizacija (neka- Hopkins, Immanuel Waller- stein et al., The Age of Transition, tektonskih pomaka u narodnim masama od Baltika do dašnji GATT – Opći ugovor o trgovini i tarifama). Među Trajectory of the World System Kineskoga mora, od Jadrana do Beringovog prolaza… narodne financijske ustanove su pomoću država centra 1945-2025, Zed Books, London Na istoku i na zapadu ključalo je od šezdesetih do svjetskog sistema (i uz sudjelovanje lokalnih privrednih etc., Pluto Press Australia; 1996; Immanuel Wallerstein, Utopis- osamdesetih, i tu povijest tek će trebati napisati. A sada i političkih elita na periferiji) nametnule neoliberalni tike – Dediščina sociologije, Za- znamo kako se završila: u suprotnosti sa nekadašnjim re- model razvoja i svjetskih odnosa, koji je periferne i po- ložba /*cf., Ljubljana, 1999., id., volucijama, kod kojih je do restauracije došlo tek nakon luperiferne zemlje potisnuo u potpunu ovisnost – a ona Unthinking Social Science, Polity Press-Blackwell, Cambridge- prevrata, ovoga su puta stari mačci sa svojim 18. Brumai se sada čini trajnom. Oxford, 1991 (1995). – Za per- rom pretekli revoluciju – a svoja su narode za neobavljen Istovremeno sa tim cikličnim i političko-privred- spektivu, koja je doduše druga- zadatak kaznili sa još jednim “prijelaznim razdobljem”, nim potresima, svjetski je kapitalistički sistem zašao u čija Autor je mišljenja da je kon- 03 cept “kapitalizma” odveć grub ovoga puta pod zvučnim neologizmom “tranzicija”. krizu koja nije puko ciklička, već je duboko sistemska. da bi mogao objasniti svjetske Neoliberalna politika je glavni odaziv s kojim se centar procese), ali koji isto tako Tranzicija u centru i na periferiji: odaziv svjetskog sistema suočava sa krizom i pokušava sačuvati predviđa da će u bližoj buduć- nosti doći do temeljite promje- kapitalističke klase na krizu sistema sadašnji svjetski sistem, koji mu osigurava privrednu, ne u svjetskom sistemu (da će Suviše rado zaboravljamo da je “tranzicija” počela političku i vojnu prevlast. Ta politika ima dvije glavne prevlast ponovo preuzeti istoč- u centru svjetskog sistema. Najprije su govorili o “ener- posljedice: 04 na Azija), cf.: André Gunder Frank, ReOrient. Global Economy getskoj krizi”, zatim o “recesiji”, ubrzo i o “novoj ekono- in the Asian Age, University of miji” i o “novome svjetskom poretku”. Tranzicija je od 01) U “razvijenom” svijetu, tj. u svjetskom centru, po- California Press, Bekeley etc., početka bila odaziv svjetske kapitalističke klase na krizu novo su se počele produbljivati društvene razlike; 1998. – Za općenitu raspravu o historiji kapitalističkog svjet- sistema. Društveno i ideološki bila je zato skroz na skroz zaoštrile su se društvene napetosti, množe se po- skog sistema, cf.: Giovanni Ar- nazadnjačka; najprije je otpravila socijalnu državu u jave “društvene anomije” i društvene dezintegra- righi, The Long Twentieth Centu- centru sistema, tek desetljeće kasnije i na periferiji u re- cije. Socijalna država, velika tekovina 20. stoljeća, ry, Money, Power, and the Origins of our Times, Verso, London- alno postojećem socijalizmu. Ideološki je obnovila neo- posvuda se raspada. New-York, 1994 (1996). liberalnu doktrinu – ta je kao službena ideologija vlada- 02) Neke do sada “manje razvijene” zemlje, a koje su 04 Pierre-Noël Giraud, L'inegalité jućih klasa prevladala kako u centru tako i na periferiji. “tehnološki sposobne” (tj. imaju razvijenu tehno- du monde. Économie du monde contemporain, Gallimard, Pariz, Na privrednome području je u osamdesetim godi- lošku infrastrukturu – promet, veze itd. i naročito 1996; Serge Cordellier (ur.), La nama došlo do cikličke recesije, kakve spadaju u “nor- obrazovanu radnu snagu), u zadnjih su deset, pet- mondialisation au.delà des my- malno” njihanje kapitalističkog svjetskog sistema. Re- naest godina dostigle izniman privredni razvoj i thes, La Decouverte, Pariz, 1997 (novo izdanje: 2000.). cesivno ciklično kretanje ovoga se puta povezalo sa kri- uspješno smanjuju zaostatak za bogatim država- 05 Karakteristično je da su najveći zom koja nije spadala u sistemsko kretanje, te ju je iz ma svjetskog centra. Među te države stručnjaci razvoj u zadnjih deset godina vorno prouzročila politička odluka: u sedamdesetim go- uvrštavaju Kinu, Indiju i postsocijalističke zemlje postigle Indija i Kina, koje nisu 05 postupale po receptima dinama došlo je do “energetske krize”, koju je pokrenula srednje Europe. Među njih spada i Slovenija. Međunarodnog monetarnog ekonomska konsolidacija zemalja proizvođača nafte, i ta fonda i Svjetske banke. U sredn- kriza je najprije zahvatila najveće potrošače energije – Drugi sklop procesa bili su političko-ideološki joj Evropi to je do nedavno vri- jedilo za Sloveniju. države svjetskog centra. Te su, pomoću kombinacije fi- procesi. Socijalističke i socijaldemokratske političke sile nancijskih i političkih manevara, krizu uspješno prebro- u zemljama centra nisu našle pravi odgovor na krizu dile; i više od toga, uspjelo im je prenijeti ju zemlje svjetskog sistema, pa su se odlučile za više ili manje svjetske periferije – na “nerazvijene” zemlje. Ako jako drastičnu neoliberalnu politiku. Pritisak sistemske kri- pojednostavimo, dogodilo se slijedeće: zemlje proizvo ze, koji je još jačala antisocijalistička politika država cen- đači nafte velike su količine “naftnoga novca”, koji su tra, nekoliko desetljeća kasnije prisilio je i države “real- zaradile poskupljenjem nafte, uložile u banke svjetskog nog socijalizma” da napuste državni socijalni kapitali- centra, a ove su ga ponudile kao zajmove perifernim zam i da se usmjere u periferni neoliberalizam.

Močnik, Rastko Promjene u načinu proizvodnje: ‘globalizacija’

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 149 rujan 1982. Ukinuta je dužnost Komu predsjedatelja nističke partije Kine, a uvedena dužnost ge - neralnog sekretara. Glavni uzrok tim prestrukturiranjima jest taj što Balkan i kakvi su Balkanci, kako je sa Afrikancima i 06 Sve to povezano je sa sistem- se u samome srcu proizvodnog načina temeljito izmije- “Azijatima”, što su Meksikanci i Indijanci, da o Rusiji, skim pokretima svjetskog kapi- talističkog sistema. Cf.: Giovan- nio sam radni proces: sada je materijalna proizvodnja Kini, “orijentalnom despotizmu” uopće ne govorimo. ni Arrighi, The Long Twentieth najmanje profitabilna, u njoj su nadnice najniže, a eko- “Kulturalističke” ideologije, te suvremene inačice rasiz- Century. Money, Power, and the loška opterećenja, iskorištavanje i zatiranje, najveći.06 ma, tako ujedno nude alibi za strukturne učinke “mo- Origins of Our Times; Verso, Lon- don-New York, 1994 (1996). – Kapitalski produktivne su financijske transakcije, obra- dernizacije” i pospješuju “modernizacijske” procese, sa Nakon razdoblja “materijalne da i proizvodnja informacija, razvoj tehnologije i slične svim njihovim razarajućim učincima. Jer su Balkanci, ekspanzije”, kada je nosilac ka- vrlo intelektualne i “nematerijalne” djelatnosti. Ako u Meksikanci, Rusi, Kinezi, Arapi kulturno zaostali, treba pitalističke akumulacije proizvodnja dobara, u sistemskom nekoj zemlji ili na nekom području prevladava materi- ih još više uključiti u svjetske privredne i kulturne toko- njihanju dolazi do razdoblja fi- jalna proizvodnja, to je sada pouzdan pokazatelj “neraz- ve – a pošto se periferije sve bolje uključuju u svjetski nancijske ekspanzije, kada su vijenosti” – tj. podređene uloge u svjetskoj podjeli rada i kapitalistički sistem, sve su siromašnije, sve više “zaos- nosilac akumulacije transakcije s kapitalom u “novčanoj formi”. položaja iskorištavanoga partnera. U razvijenim privre- taju”, sve manje su “kulturne”, sve više proizvode opas- Ta druga faza “financijske dama je u pojedinim sektorima (izrazito, uzmimo, na ne ideologije i svojim primitivnim otporom protiv kul- ekspanzije” najavljuje kraj sis- “osjetljivim” područjima računarstva) već teško, ako ne ture i civilizacije sve više ugrožavaju “čovječanstvo”. temskoga ciklusa, pri kojemu dolazi do opće društvene krize i i nemoguće, razlikovati između “obrazovanja”, “istraži- Rezultati posljednje “modernizacije” u postsocija- do prelaska u novi akumulacij- vanja” i “proizvodnog rada”. Nisu se samo radikalno lizmu su poznati: po svom “tranzicijskom” području po- ski ciklus; u isti mah dolazi do smanjili vremenski razmaci između tih djelatnosti, za većavaju se društvene nejednakosti i sve je više siroma- niza s time povezanih promjena: promjena organizacije kapi- koje je karakteristična velika fleksibilnost, inovativnost, štva. Nastale su nove eksploatatorske i parazitske klase – talističke proizvodnje, promje- stvaralaštvo, neortodoksni organizacijski modeli itd. iznikle su nove mase isključenih iz društva, koji se ne na u sistemu međunarodnih Druga strana novoga stanja je da se po cijelome mogu prodati niti u iskorištavanje. Tranzicijska bilanca odnosa, promjena u hegemoniji i načinu vršenja hegemonije. – svijetu, u zadnjih dvadeset, trideset godina, povećava je uistinu gorka, ali i paradoksalna: baš u tim mračnim Upravo se završava jedan takav socijalna nejednakost i da prodire siromaštvo. To je po- postignućima “tranzicija” je uspjela. Upravo u siroma- kapitalski akumulacijski ciklus, gotovo dramatično u zemljama centra kapitalističkog štvu, nejednakosti, u razbijanju države blagostanja post- koji je počeo sredinom 19. stol- jeća (za njega je bila karakteris- sistema, koje su u dvadesetom stoljeću razvile državu socijalističkim zemljama je uspjelo “stići i prestići” dr- tična organizacija “slobodno blagostanja, snažno smanjile socijalne nejednakosti, te, žave svjetskog kapitalističkog središta, na koje su se, po poduzeće“), što je dovelo do na- barem na sjeveru i dijelom na zapadu Europe, uklonile vlastitim riječima, stvarno ugledale. Ti isti procesi postanka transnacionalnih kompanija, a svjetski hegemon su siromaštvo. Ti procesi su počeli u najrazvijenijim drža- krenuti su naime u središnjim zemljama već dvadesetak bile SAD. Iz niza razloga, ovoga vama (drastično u SAD i u Velikoj Britaniji za vladavina godina ranije – posebno u SAD i Velikoj Britaniji, gdje su Ronalda Reagana i Margaret Thatcher), da bi se zatim vladajući reformirani konzervativci bez zapreka forsirali aši kadrovi i svi naši raširili po cijeloj zapadnoj Europi, a nakon kraja realno- neoliberalnu politiku. Sjetimo li se kako režimi sovjet- N ljudi stalno moraju ga socijalizma, zahvatili i zemlje srednje i istočne Euro- skoga bloka za nas nisu nikada bili ništa drugo do li u imati na umu da imamo ve- pe, te nekadašnjeg Sovjetskog Saveza. I na postsocijalis- populističku retoriku preobučeni konzervativci, zapra- liku socijalističku zemlju ali tičkom području bio je slom države blagostanja drama- vo se ne treba čuditi što reformirani komunisti na Istoku da je ona ekonomski zao- tičan, siromaštvo je svugdje u usponu, društvena nejed- nakon osamdesetdevete rade ono isto što su radili refor- stala i siromašna, te da su nakost se isto tako skokovito povećava.07 mirani konzervativci u vrijeme Ronalda Reagana i Mar- ova dva obilježja u velikoj garet Thatcher. suprotnosti. Da bi Kina po- Tranzicija na periferiji: “modernizacija” u ovisnost stala bogata i snažna, potrebno nam je nekoliko de- U postsocijalističkim zemljama, na talog starih Adam Smith komentira postsocijalizam setljeća intenzivnog truda, lenjinističkih floskula o industrijskom napretku, plod- Još je Adam Smith upozorio na paradoks međuna koji između ostalog uklju- no je nakalemljena vulgarna neoliberalna ekonomika – i rodnih razmjena. Ljudi misle, napisao je, da su Nizo- čuje strogu štednju i suzbi- istočna revolucija, koje nije ni bilo, presahnula je u još zemci bogati zato što investiraju u inozemstvu. A istina janje rasipništva, tj. politi- jednoj modernizaciji. Još ni jedna modernizacija do sa- je upravo suprotna: oni investiraju u inozemstvo zato što ku izgradnje naše zemlje da nije uspjela.08 Iz toga se napajaju ideologije o “neu- su tako bogati. Nizozemci su imali previše kapitala da bi marljivošću i štednjom. 09 spješnim modernizacijama”, koje neuspjehe pripisuju ga mogli produktivno investirati samo kod kuće. Slič- — “O pravilnom upravljanju kulturno-civilizacijskim karakteristikama područja ili no možemo sada reći za tranzicijske zemlje. Naivni do- proturječnostima među narodom” (27. veljače 1957) čak svojstvima njegovih stanovnika: “zna se” kakav je moljubi boje se da će postsocijalističke zemlje postati si- 150 puta nije jasno hoće li kriza za- pak više. Zato što većina društ- vršiti kao početak novog kapi- venih nejednakosti u Sloveniji talskog akumulacijskog ciklusa ne proizlazi iz razlika u dohoci- – ili će doći do raspada svjetskog ma, već iz rentnih i sličnih od- kapitalističkog sistema i do pre- nosa, očito je da je nejednakost laska u neki drugi sistem. Više o kod nas već strukturna; zato je tome cf.: G. Arrighi, op. cit; kao i: moguće očekivati da će se, ne The Age of Transition. Trajectory bude li temeljitih promjena, a to of the World-System, 1945-2025, znači temeljitih zahvata u druš coordinated by T. H. Hopkins tvenu strukturu, nejednakost u and I. Wallerstein, Zed Books, Sloveniji u budućnosti još London & New jersey; Pluto povećavati. Press Australia, 1996; André 08 Razlog tome je sistemski: “mo- Gunder Frank, ReOrient. Global derniziraju” se periferna pod- Economy in the Asian Age, Uni- ručja, koja se, baš zbog svoga pe- versity of california Press, bar- rifernog položaja, “razvijaju u keley etc., 1998; Michael Hardt, nerazvijenost”. Teorijski uvjerl- Antonio Negri, Empire, Harvard jivo, paradoksalne učinke mo- UP, Cambridge, Mass.-London, dernizacije na periferiji prvi je VB, 2000 (slov. prijevod Imperij, obradio A. G. Frank godine 1969. Študentska založba, Ljubljana, u djelu Capitalism and Underde- 2003. Vidi i hrv. prijevod Imperij, velopment in Latin Amerika. (U Multimedijalni institut: Arkzin, Crnoj Gori prevedena je njegova Zagreb 2003). knjiga iz 1972, Lumpenburžoazija 07 Za opće podatke cf.: Human De- i lumpenrazvoj u Latinskoj Ameri- velopment Under Transition: ci, CID, Podgorica 2002. op.p) Summaries of the 1998 National 09 Holandski kapital, misli Adam Human Development Reports for Smith, toliki je da se neprestano Europe and the CIS, Regional Bu- “preljeva preko ruba”, u strane reau for Europe and and the CIS, zemlje (The Wealth of Nations, United Nations Development IV-V, Penguin, London itd., Programme; United Nations 1999, str. 216). Development Programme; Hu- man Development Report for Cen- tral and Eastern Europe and the CIS 1999. – Za jugoistočnu Evro- pu, uključivo sa Slovenijom, cf.: R. Močnik, “Social Change in the Balkans”, Balcanis, št. 3., let. 2, Ljubljana, 2002. – Za Sloveniju, cf.: Marta Gregorčič, Matjaž Hanžek, “Gospodarska rast ne izboljšuje človekovega življen- ja“; Revija Srp, godina 8, br. 37- 38, Ljubljana, juni 2000. – U Slo- veniji su bila ta stremljenja (po- većavanje društvene nejednakosti, širenje siromaštva) do sada manje izražena nego li u drugim post-socijalističkim drža- vama, iako je trend jasan: godine 1990. je Slovenija po društve- noj nejednakosti pretekla Dan- sku, godine 1998. približila se Austriji, iako je bila još uvijek ispod prosjeka Evropske unije; godine 2002. imalo je šest drža- va Evropske unije manje siro- maštva nego Slovenija (Luk- semburg, Danska, Nizozemska,

Švedska, Finska, Austrija), devet Jasen Boko Foto:

Močnik, Rastko Promjene u načinu proizvodnje: ‘globalizacija’

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 151 rujan 1982. Britanska premijerka Thatcher do - Margaret lazi u posjet Kini kako bi raspravila buduć nost Hong Konga. ožujak i travanj 1982. Još 14 obalnih gradova je za strane otvoreno investicije. romašne zato što prodaju svoje banke i svoju uspješnu ne odvija se unutar regije; oko osamdeset posto nepo- 10 Za ta manje poznata svojstva industriju stranom kapitalu. Istina je vjerojatno upravo srednih investicija ulaže se u razvijene zemlje, a devede- globalizacije, cf.: La globalisation au-delà des mythes, sous la dire- obratna: periferne zemlje moraju prodavati dobru indu- setih godina je njihov nivo općenito stagnirao. Postotak ction de Serge Cordellier, La Dé- striju i banke “strancima”, zato što su već sada suviše si- nacionalnog proizvoda, koji je išao u izvoz, u razvijenih couverte, Pariz, 1997 i 2000. romašne. Tako su siromašne da moraju prodati još i ono zemalja zajedno i u zapadnoj Europi posebno, je godine 11 Za podatke i analize cf.: Le monde diplomatique, ožujak 2002. malo bogatstva koje možda imaju. 1992. dosegao nivo koji je imao već godine 1913; u Japanu Kada tranzicijske zemlje rasprodaju svoje bogat- pak nikada nakon Drugog svjetskog rata nije nadišao ni- stvo, ponašaju se “sistemski”: u zabludi su samo kad oče- vo koji je zemlja neprekidno dosizala između 1913. i kuju da će učinci njihovoga “sistemskog” djelovanja baš 1938.10 Periferne zemlje moraju se dakle jako truditi da kod njih biti drugačiji nego kod svih drugih, da će kod se uopće uguraju u sistem, koji ih inače eksploatira. Pri njih ti učinci biti “nesistemski”. Naime, očekuju da će se tome si neutemeljeno utvaraju, kao što je, uzmimo, jas- “prilivom stranog kapitala” obogatiti: ali dok god će ka- no vidljivo iz argentinskog primjera. pitalistički sistem djelovati sistemski, siromašni se sigurno neće obogatiti, vrlo vjerojatno biti će sve siromaš- Za razmišljanje: primjer Argentine11 niji. U mjeri u kojoj transnacionalni kapital u periferne Tko bi mislio da je Argentina zašla u sadašnju zemlje uopće dolazi, on dolazi sa očekivanjem da će pri katastrofu zato što nije bila “uspješna”, prevario bi se. vrediti profit, odnosno očekuje da će sistem i dalje djelo- Upravo suprotno! Zemlja je bila vrlo uspješna: prosječ- vati. Tranzicijska strategija prema tome pobija sebe sa- na stopa rasta između 1991. i 1998. iznosila je 5% (u cije- mu: biti će uspješna samo ako će sistem i dalje djelovati – loj Južnoj Americi 3,4%). Produktivnost po stanovniku a ako će sistem i dalje djelovati to neće biti dobro za tran- u to je vrijeme narasla za nekakvih 30%. Međutim, oni zicijske zemlje. Tranzicijske zemlje dopustile su da budu koji su povećali produktivnost i dosegli visoki stupanj izmanipulirane u slijedeću alternativu: uspiju li se “uk rasta, od toga nisu imali ništa; točnije, imali su manje od ljučiti” u svjetski kapitalizam, to za njih neće biti dobro; ništa: prosječna plaća u istom razdoblju je pala za 3%. ako im “uključenje” ne uspije , za njih će biti još gore. Možemo naslutiti zašto uspješnost nije ništa pomagala: Tranzicijske zemlje bi naravno mogle nastaviti sa zbog klasne iznurenosti društva. Dnevni dohodak 6,5% “demokratskom revolucijom” i sa povijesnih položaja najbogatijih Argentinaca trideset puta je veći od dne- koje su već ostvarile pokušati preobraziti svjetski sis- vnog dohotka 14,6% najsiromašnijih. Na račun vlada- tem. No, domaće su se vladajuće klase nažalost radije na juće klase ide još jedna sitnica: većinu vanjskoga duga brzinu povezale sa novim kolonizatorima, zaustavile Argentini je priskrbila vojna diktatura (1976. – 1983.). U a kojim osnovama tre- procese preobrazbe i pretvorile se u pljačkaške “elite” tom razdoblju dug je narastao sa 8 milijardi dolara na 45 N ba počivati naša poli- trećega svijeta. Kapital koji na periferiji ulažu u indust- milijardi. Naravno, uz sistematsku potporu i savjetodav- tika? Treba počivati na na- riju, u središtu je sistema financijski kapital. Pošto se fi- ne usluge koje je generalima nudio Međunarodni mo- šim vlastitim snagama, to nancijski kapital obrće puno brže nego industrijski, pro- netarni fond. Pred kraj diktature su veliku većinu pri- znači preobrazba putem fit koji bi trebala privrediti periferna industrija već je vatnoga duga nezakonito prenijeli na državu. Demo- naših vlastitih nastojanja. unaprijed “potrošen”. Vjerojatnost da će se on nekada kratska vlast mogla je 1985. osporiti taj državi dug. No, Nismo sami; sve zemlje i vratiti tamo gdje su ga proizveli, zato je zanemarivo ma- nije to učinila. Za to se ponovo pobrinuo Međunarodni narodi u svijetu opiru se lena. Zbog informacijske revolucije su kretanja financij- monetarni fond. Kasnija zaduženja služila su uglavnom imperijalizmu i naši su prijatelji. Ipak, naglašavamo skog kapitala sve brža, sve više vrijednosti u cirkulaciji za otplatu starih dugova. Godine 2000. savezni sud u preobrazbu vlastitim napo- je anticipirana vrijednost, koju tek moraju ostvariti – te Buenos Airesu je presudio da je dug nezakonit i dokazao rima. Oslanjanjem na snage je stoga cjelokupan sistem iznimno osjetljiv na ideološ- krivnju međunarodnih privatnih vjerovnika, Međuna koje mi sami organiziramo, ke potrese (gubitak povjerenja, pad očekivanja itd.). Po- rodnog monetarnog fonda i Saveznih rezervi SAD. možemo poraziti sve kine- sljednji slom, koji je prouzročio “azijsku krizu”, bio je Argentina bi opet mogla osporiti svoj dug. ske i strane reakcionare. upravo takve vrste: njega su platile periferne zemlje, po- Zemlja je pak željela “privući” i strani kapital. Da — “Situacija i naša politika gotovo Rusija, u Indoneziji je čak pao režim… bi profiti bili u čvrstoj valuti, peso su fiksno privezali uz nakon pobjede u ratu otpora S druge strane je globalizacija zapravo opako etno- dolar. Između 1997. i 2001. su se zato cijene argentinske protiv Japana” (13. kolovoz 1945) centrična: u zapadnoj Europi približno polovica razmje- robe u odnosu spram, uzmimo, brazilske robe udvostru- 152 sku kastu. Možda je prava globalizacija u tome: u konsolidaciji vladajućih i eksploatatorskih klasa i njihovih po- moćnika. Temelji neoliberalne globalizacije su, prema tome, politički. Nisu, dakle, ništa “nužno” i neizbježno: samo su rezultat klasne borbe vladajućih i iskorišta- vanih klasa. Ako se iskorištavani odupru, mogu srušiti temelje neoliberalne globalizacije i riješiti se neolibera- lizma. Problem je, prema tome, u prvom redu politički. To je zapravo sasvim očito na područjima na kojima živimo. Periferna područja samo se s teškoćama uk ljučuju u svjetske tokove – a kada se uključe, stiže ih jeftin rad, nizak standard, jeftin društveni okoliš bez socijalne sigurnosti, tolerantnog ekološkog uređenja… Na tim područjima najvažniji je nadzor nad stanovniš tvom, važno je da stanovništvo ostane doma i ne nava ljuje u razvijeni svijet, važno je jasno i čvrsto razgrani- čenje između središta i periferije. Zato je, kao što može- mo primijetiti, na periferiji sve više granica, granice su sve čvršće za ljude i sve propusnije za kapital. Kada glo balizacija dolazi u svako periferno selo, onda i svaki plot postaje nova granica.

čile. Godine 2000. izvoz je predstavljao samo još 9% bru- Prevedeno iz knjige Rastko Močnik: Svetovno gospodarstvo in to domaćeg proizvoda Argentine. Ali profiti su bili u revolucionarna politika, Založba *cf., Ljubljana 2006. čvrstoj valuti – i domaći profiteri su svoj kapital veselo Sa slovenskog preveo Srećko Pulig odnosili iz zemlje. Sve ukazuje na to da je Argentinu uništila pljačkaška vladajuća klasa – naravno, uz pomoć Međunarodnog monetarnog fonda, vojske i domaćega političkog sloja.

Neoliberalna globalizacija nije ništa nužno Globalizacija koju sada doživljavamo je dakle neka posebna globalizacija: ona koju provodi neoliberalna politika SAD i Europske unije. Njeni glavni nosioci su dvije vrste: međunarodne ustanove, kakav je Međuna rodni monetarni fond, Međunarodna trgovinska organizacija, Svjetska banka itd.; i onda vladajuće klase. Me đunarodnim financijskim ustanovama uspjelo je razbiti svako moguće organizirano suprotstavljanje. Pojedine zemlje pred njima su nemoćne i u položaju da im se ili pridruže, i dopuste se iskorištavati – ili pak da ostanu vani i potonu u smrtonosno siromaštvo. Očito si niti Kina ne može priuštiti da bi ostala izvan toga. S druge strane, vladajuće klase intenzivno kolabo- riraju, te se polako stapaju u nekakvu svjetsku parazit-

Močnik, Rastko Promjene u načinu proizvodnje: ‘globalizacija’

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 153 1982. travanj Deng Xiaoping naja - vljuje politiku jedna dva sistema za država, Hong Kong . 1982. prosinac Brita - NR Kina i Velika nija potpisuju spora - zum o povratku Hong Konga NR Kini 1. srpnja 1997. g.

Russo, Alessandro Kako prevesti “Kulturnu revoluciju”? to je drugo prevedivo – mogli bismo pitati – ako ne univerzalije?”01 Prije postavljanja pitanja kako prevesti Kultur- nu revoluciju, preliminarno bi pitanje dakle trebalo biti “ima li Kulturna revolucija ičeg univerzalnog za prevesti?” “ŠTekući je odgovor, i prema službenom diskursu kineske vlade i prema globaliziranom akademskom mišljenju, odrješito negativan. Odgovor doslovno glasi chedi fou- ding, ili “radikalna negacija”. Takva tvrdokorna negacija,

Bez fotogra∫je na zahtjev autora (op. ur.). međutim, zahtijeva simptomatično tumačenje, kako bi se ocijenilo ono što ona radikalno afirmira.

Prevođenje singularnosti Prevođenje univerzalija uključuje mnogostrukost intelektualnih operacija, čiji raspon uvelike nadilazi specifični slučaj međujezičnih praksi, posredstvom kojih singularne subjektivnosti adresiraju druge singularne subjektivnosti, kroz različite obrasce intelektualnosti, kao što su umjetnost, politika, filozofija. Uz moguć- nost beskonačnih singularnosti o kojima je riječ i koje su nesvodive na bilo koje partikularno određenje, prijevodi univerzalija su rijetke i diskretne operacije, heterogene Russo, Alessandro prema permanentnim i neizbježnim aktivnostima za- mjećivanja partikularnosti koje prožimaju ljudsku komunikaciju. Kako bi se nastavilo, potrebno je uzeti u obzir uni- Kako prevesti “Kulturnu revoluciju”? verzalije u perspektivi singularnosti. Mogli bismo reći: univerzalije bez univerzuma. Ili, kao što Alain Badiou piše, “Tout universel est singulier, ou est une singularite”.02 Samo singularno može biti univerzalno i obratno. Prevođenje univerzalija ekvivalent je prevođenja singularnosti – samo su singularnosti prevodive. Dakle, da preformuliram moje inicijalno pitanje, “ima li Kulturna revolucija nešto singularno što zaslužuje prevođenje?” Tekući su odgovori ponovno radikalno negativni ili strogo ograničeni na brojna partikularna i često fantas- tična određenja, kao što je pretpostavljeni “stav” “Kine- za” da se njima treba “despotski” vladati, ili da ih povremeno očaravaju okrutne “totalitarne” avanture, itd. Ključni element prilikom prevođenja univerzalija je intelektualno povratno djelovanje od prevedenog prema prevoditelju. Kada je riječ o univerzalijama ili subjektivnim singularnostima, adresat se, zauzvrat, ob- raća adresantu, najčešće nelagodno, intenzivno postav ljajući pitanja u vezi istinske naravi njegove subjektivne 156 04 01 Ovaj je rad prvi put bio izložen nakane. Primjer takve situacije je neugoda koju je isku- vene znanosti prešle zbog proučavanja politike. Poli- na konferenciji “Translating sio Althusser proučavajući Machiavellija, opisavši je kao tički događaji koji se propituju zaobišli su konceptualnu universals: Theory Moves 03 across Asia” koja je organizirana posljedicu uzajamnog iznenađenja. S jedne strane, po- mrežu da bi ih se istraživalo, s posljedicama koje nastav u sklopu CIRA (Comparative stojalo je iznenađenje koje su politički spisi firentinskog ljaju odjekivati čitavom sferom političke intelektualno Interdisciplinary Research on tajnika mogli pobuditi kod filozofskog čitatelja, a s dru- sti. Nova temporalnost Kulturne revolucije privela je Asia) programa na Sveučilištu California, Los Angeles, u siječ- ge strane, iznenađenje koje su ti isti spisi iskazali zato kraju epohu političke kulture u kojoj je povijest konsti- nju 2005. Naziv konferencije iz- što su bili čitani. Slijedom toga, intenzivno postavljanje tuirala povlašteni pristup politici. Zbog toga su potreb- razio je namjeru da se istraže pitanja započinje. Što ti, čitatelju, zapravo tražiš? O kone nove teorijske perspektive i novi protokoli istraži- nove teorijske okolnosti kako bi se prevladao deteoretizirajući i, jim subjektivnim pitanjima govorimo? Jesi li siguran da vanja, i to ne samo za te događaje, već u konačnici za uzevši sve u obzir, depolitizira- se ona mogu uskladiti s mojima? Mogu li ona doista iz- proučavanje svih političkih situacija. jući ćorsokak u “kulturalnim” i graditi, zajedno s mojim kategorijama mišljenja, zajed- Kulturna je revolucija razorila prijašnju homoge- “postkolonijalnim studijima” o Aziji. Projekt propitivanja pi- ničku sferu intelektualnog propitivanja? To su ona vrsta nost između politike i povijesti i zaključila je “historijsko tanja prijevoda u svjetlu obno- pitanja koja, prilikom prevođenja univerzalija, prevodi- razumijevanje” politike. Neodložni intelektualni zada- vljenog pristupa pitanju univer- telj treba očekivati od prevedenog. tak sastoji se u pronalaženju novog načina propitivanja zalnosti bio je inspirativan, kao što je u toj perspektivi to bila političkih događaja u potrazi za njihovom političkom mogućnost da se raspravlja o Razaranje historijsko-političkog mosta singularnošću, a ne za njihovim historijskim značenjem. takvom mučnom pitanju kao Koje bismo, dakle, subjektivne nakane mogli ima- što je univerzalnost Kulturne revolucije. Sadašnja inačica ko- ti prilikom prevođenja Kulturne revolucije? Tvrdim da Politička intelektualnost i tekuća depolitizacija risti se daljnjim raspravama koje politička intelektualnost jedini obrazac na koji je Kul- Tvrditi da bi glavni subjektivni teren istraživanja je su se vodile s Chrisom Con- turna revolucija prevodiva i da ona više ne može biti političkih događaja trebao biti politički ne pojednostav neryjem, Claudiom Pozzana i Wang Huiem u raznim prigoda- historijska. ljuje problem. Ostaje prikriveno što je danas zbiljska poma, među kojima je bila i konfe- Što se tiče negativne strane moje argumentacije, litika. Naše vrijeme obilježavaju iscrpljivanje prijašnjih rencija “Is a History of Cultural za nju ne nedostaje empirijskih dokaza. Tijekom pos viđenja politike i premoć depolitizacije. Iako stvarne Revolution Possible?” koju je organizirala Tani Barlow sa Sve- ljednja tri desetljeća, istraživanje Kulturne revolucije is- poveznice između sadašnjih okolnosti državnosti i ga- učilišta Washington, Seattle, u kusilo je postojano i skoro potpuno nestajanje akadem- lopirajuće depolitizacije zahtijevaju temeljito istraži- veljači 2006., i konferencija “The skog zanimanja. Ja ovdje primarno mislim na povijesnu vanje koje se još uvijek uvelike treba provesti, mogu se Fortieth Anniversary: Rethin- king the Genealogy and Legacy znanost, međutim taj se ćorsokak tiče cijelog raspona prepoznati barem dva ključna elementa sadašnjeg sple- of the Cultural Revolution” ko- društvenih znanosti. Lako bi se moglo zaključiti da je ta okolnosti: kraj stranačkog sustava i porast ratnog ju je organizirao Yan Hairong i puki poriv da se ponovi “radikalna negacija” neizbježno stanja. Raspadanje stranačkog sustava je fenomen koji China Study Group sa Sveučiliš- ta Hong Kong City u srpnju morao dovesti do tog rezultata: ako je nešto definitivno nije ograničen na krizu socijalističkih država, kao što se 2006. Želio bih zahvaliti Shi ništa, zašto trošiti vrijeme i sredstva da bi se to istražilo? na početku pretpostavljalo; on je duboko pogodio i par- Shumei, organizatorici CIRA Međutim, taj je poriv neobičan simptom, prije ne- lamentarne režime. Primjerice u talijanskom slučaju, konferencije, i Chrisu Connery- ju za uvrštavanje ovog rada u go uzrok, intelektualne pretpostavljenosti čiji korijeni gdje je državom godinama dominirala klika avanturis- ovaj dossier. vode unatrag do zaključenja, između sredine 1960-ih i tičkog biznismena (njegov se utjecaj trenutno još ni bli- 02 Badiou, Alain (2000) “Huit sredine 1970-ih, čitave političke epistème, da uporabim zu nije iscrpio), čija organizacijska konzistentnost uveli- thèses sur l'universel”. U: Jelica Sumic (ur.) Universel, singulier, foucaultovsku kategoriju – zaključenja koje se vremen- ke leži izvan bivših parlamentarnih stranaka i čiji su pri- sujet, Paris: Editions Kimé, str. ski podudara sa samom Kulturnom revolucijom. Glavne vatni interesi jezgra vladinih aktivnosti. To svjedoči o 12. zapreke bilo kojem historijskom istraživanju Kulturne nezabilježenoj promjeni u prijašnjim oblicima partijske 03 Međutim, Althusser nije mogao riješiti taj problem tako što je revolucije ne nalaze se na razini činjeničnog znanja. Sve države. Paralelno s tim, premoć ratnog stanja zlokobno Machiavellija proglasio filozo- su osnovne činjenice dobro poznate, i izlaz iz sadašnje je očigledna. Time se želi reći da je rat postao ključni te- fom tout-court. Althusser, Louis školničke slijepe ulice neće se naći u tajnim zapisima ren državnih odluka koji vodi prema pojačanoj hiper- (1997) Machiavel et nous, u Ecrits philosophiques et politiques, sv. II, koji se čuvaju u arhivima koji se tek trebaju otvoriti za trofiji vojnih upravnih organa i uništavanju civilnih Paris: Stock/Imec., str. 43. javnost. Pokazalo se da je Kulturna revolucija krajnje ot- funkcija države, osobito onih koje se tiču ograničavanja 04 O tom sam pitanju podrobnije porna na historijsko istraživanje zato što ona razara pre- nejednakosti. Taj je fenomen osobito koncentriran u raspravljao u: Russo, Alessandro (2002), “The probable defeat. thodno uspostavljene konceptualne mostove koji pove- SAD-u, međutim on višestruko određuje uvjete držav- 05 Preliminary notes on the Chi- zuju povijest i politiku, mostove koje su sve druge društ- nosti na svjetskoj razini.

Russo, Alessandro Kako prevesti “Kulturnu revoluciju”?

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 157 svibnja 1985. oslobodilač Narodna ka vojska smanjuje vojnika za jedan broj milijun. siječanj 1987. saziv Politbi - Prošireni smjenjuje liberal - roa Hu nog reformatora Jaobanga s mjesta ge - neralnog sekretara partije Komunističke Kine. nese Cultural Revolution”. U Neodložna potreba za novim oblicima političke po sebi, tj. država bez politike, nije u mogućnosti ostva- Tani Barlow (ur.) New Asian intelektualnosti ne izvodi se primarno iz snažne zlo- riti jednakost, zato što ona nema nikakve veze sa singu- Marxisms, Durham: Duke UP, 311-332. (Izvorno objavljeno u kobnosti sadašnjeg stanja stvari, već prije svega iz sin- larnostima, već se samo spontano bavi priznavanjem Positions (1998) 6 (1), proljeće: gularne naravi same politike. Politika je rijedak način komunitarijanskih pravila i monopolom na nasilje. 179-202). subjektivnosti, vjerojatno najrjeđi još od antičkih vre- Jedini oblici politike koji su otvoreni za beskona- 05 Nedavna dva predavanja Sylvai- na Lazaruza puno toga razjašn- mena, koji postoji samo u singularno intelektualno in- čne mogućnosti subjektivnih singularnosti i sposobni 06 javaju: Les trois régimes du siècle ventivnim nizovima. U moderno doba, politika posto- za racionalni odmak od države – u sadašnjoj situaciji to (Paris, Les Conférences du Rou- ji kada se ljudi organiziraju kako bi osmislili nove egali- je racionalni odmak od raspadanja partijskog sustava – ge-Gorge, 2001); tat de guerre et politique de la décision pure (Pa- tarne propise koji državu mogu prisiliti da sve smatra je- mogu državi dopustiti da djeluje iza svojih ritualnih ris, Les Conférences du Rouge- dinstvenima, da prizna, pa čak i da unaprijedi njihove vojnih granica. Ukratko, nužno je donijeti propise u pri- Gorge, 2003). Daljnje promišl- živote i njihove subjektivne nakane. log smanjenja nejednakosti. Takvi će propisi uvijek janje o tim pitanjima nalaze se u tekstu koji sam napisao s Clau- Iako se, u historijsko-društvenim znanostima, po- zahtijevati inventivne oblike kojim će se prisiljavati diom Pozzana: Russo, Alessan- litika i država smatraju jednakima, ovdje treba naglasiti spontano postojanje državnosti u danom spletu dro i Pozzana, Claudia (2005) osnovnu razliku. Politika je isprekidana, dok je država, okolnosti. “After the invasion of Iraq” (posebno izdanje “Against Preemp- unatoč neprestanim povijesnim mijenjanjima svojih Konačno, da bi se pronašao izlaz iz sadašnje poli- tive War") Positions 13(1): 205- posebnih oblika, strukturalna nepromjenjivost. Te se tičke opustošenosti, mi se ne možemo pozvati na bilo 214. nepromjenjivosti ne tiče neka “Ideja” ili “Ideal-tip”, već koju opću teoriju politike. Samo novi oblici osmišlja- 06 Teoriju o rijetkosti politike i njenom sekvencijalnom karakteru samo ritualne vojne funkcije države kao takve – mono- vanja mogu reaktivirati političku intelektualnost. Dva u potpunosti je razvio Sylvain pol na nasilje plus kontrola različitih sustava hijerarhij- su međusobno povezana zadatka od najveće važnosti: Lazarus u Anthropologie du nom skih rituala koji strukturiraju društvo. U okviru te sfere drastično ograničiti sadašnje stanje rata i ponovno os- (1994). Ideja rijetkosti politike u grčkom svijetu nalazila se u sre- nepromjenjivosti, državnost ne samo da implicira bilo misliti civilnu funkciju države, ili smisleno propisati dištu intelektualnog poduhvata koji oblik intrinzične racionalnosti, već je sámo empirij- učinkovite oblike kojima bi se smanjile nejednakosti. Mosesa Finleya. Vidi Finley, sko postojanje države krajnje slučajno. Deskripcija i teo- Moses (1983) Politics in the Anci- ent World, Cambridge Universi- retiziranje čistog oblika države (koji utjelovljuje “suve- Istražiti posljednji veliki politički slijed ty Press renost” ili čak “pravednost”) čine ideal kojeg su politički Uz nužno osmišljavanje, koje je kao takvo uvelike filozofi dugo tražili. Međutim, nitko nikad nije bio u nepredvidljivo, drugi glavni uvjet reaktiviranja političke mogućnost demonstrirati bilo koje načelo konzistent- intelektualnosti je proučavanje posljednjeg velikog po- nosti i trajanja državnosti. Drugim riječima, da bismo litičkog slijeda. Ovaj nas zaključak vodi natrag do teme pronašli izlaz iz sadašnje krize, mi se ne možemo po- mogućeg prevođenja Kulturne revolucije koja je, osim zvati na opću teoriju (pravedne) države, već se moramo toga, tijekom 1960-ih i 1970-ih bila epicentar posljed dati u potragu za singularnim oblicima političkih sub- njeg velikog političkog slijeda na svjetskoj razini. jektivnosti sposobnih ograničiti spontanu destruktiv- Postoje dva osnovna razloga za promišljanje istra- nost i autodestruktivnost državnosti kao takve i ponov- živanja posljednjeg velikog političkog slijeda kao preno osmisliti njene civilne mogućnosti. Da budemo preduvjeta obnovljenog političkog mišljenja. Jedan je čisto cizniji, glavni je zadatak kako ponovno osmisliti egali- subjektivan. Najprjepornija pitanja koja je posljednji tarnu politiku. U modernoj eri, ključni teren politike bi- politički slijed ostavio neriješenima temeljni su izvor lo je stvaranje državnih politika koje prednost daju intelektualne stimulacije u takvo vrijeme depolitizacije ograničavanju nejednakosti, kako bi unaprijedile, ili ba- kao što je naše. rem kako ne bi sprječavale nastanak potencijalno bes- Drugi je razlog analitičniji, ili preciznije rečeno, on krajnog mnoštva subjekata. Birokratski simulakrum se tiče analize konkretnih oblika državnosti. Ta je tvrd udi odlučan, ne libi se jednakosti (ili predodžba egzistencijalne paradigme s nja još uvijek radna hipoteza čija demonstracija nije jed- B žrtve i prebrodi sve kojom bi se svako trebao izjednačiti) koji je bio tipičan nostavna, no koja bi mogla biti sintetizirana u sljedećim prepreke da bi pobijedio. za socijalističke partijske države i koji im je pripadao, uvjetima. Ako država ne utjelovljuje Ideju ili Ideal-tip, i — “Luckasti starac koji je prikrio je stvarni problem. Stvarni problem o kojem je ako je, s druge strane, politika rijetka i sekvencijalna, pomaknuo planine” bila riječ ustvari je neizbježan stupanj heterogenosti vrlo je vjerojatno da je konkretni oblik države u danom (11. lipanj 1945) egalitarne politike s bilo kojim oblikom države. Država trenutku mutan biljeg posljednjeg velikog političkog 158 BBC-jev dokumentarni film “Great Leap” iz serije ”People's Century”

Russo, Alessandro Kako prevesti “Kulturnu revoluciju”?

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 159 1987. travanj Postignut je dogovor između Portugala i NR Kine o povratku Ma - kaa pod suverenitet NR Kine 20. prosinca 1999. g. 1989. 15. travnja Smijenjeni liberalni Hu Jaobang reformator umire. 07 Za odnos između sadašnjih ob- slijeda, ili da je oblikovan depolitizacijom prethodnog ke kulture još od doba Francuske revolucije. Ako je Kul- lika državnosti u Kini i posljed- političkog slijeda. Htio bih ograničiti domašaj te hipote- turna revolucija najvjerojatnije bila, kao što to Badiou njih političkih sljedova, vidi 08 Pozzana, Claudia i Russo, Ales ze na sadašnji splet okolnosti, međutim također imam piše, “posljednja revolucija”, potrebno je ponovno sandro (2006) “China's New Or- dojam da ona može imati općenitiju vrijednost, barem promišljanje čitavog intelektualnog kontinenta koji je der and past disorders. A dialo- za moderno doba. ustoličila “prva revolucija”. Bez takvog radikalnog po- gue starting from Wang Hui's analysis”, Critical Asian Studies Unatoč tome, kineski slučaj, iako on nije jedini od- novnog promišljanja, postojat će samo nihilistički tri- 38(3): 326-345. Reference se od- lučujući dokaz, pokazuje put kojim istraživanje treba ići. jumf “radikalne negacije”. U posljednjim dijelovima nose na Wang Huija: Wang, Hui Kako bi oblici suvremene kineske države mogli biti za- ovog članka, raspravljat ću o perspektivama proučavanja (2003) China's New Order. Socie- ty, Politics, and Economy in Tran- mislivi bez Kulturne revolucije? U kategorijama “maš- tih događaja u operativnijim kategorijama, s posebnim sition, Cambridge, MA: Harvard te”, sadašnji oblik države u Kini utjelovljuje “ideal” koji naglaskom na dvije točke: nužnost naglaska na političke University Press. i Wang, Hui je kulturna revolucija sabotirala i prijekorno odgodila, proglase, i pitanje kulturnog karaktera Kulturne (2004) “The year 1989 and the historical roots of neoliberalism no koji je konačno ostvaren zahvaljujući izvjesnim sku- revolucije. in China”, Positions 12(1): 7-69. pinama vođa. Bez obzira na to, “djelotvorna istina” – da 08 Badiou, Alain (2005) Cultural uporabimo Machiavellijevu kategoriju – kineske države Usredotočenost na proglase Revolution. The Last Revolution? (La Révolution culturelle: la trenutno je duboko ukorijenjena u Kulturnoj revoluciji Kulturna revolucija je jedan od političkih događa s dernière révolution?, Les confé- i, povrh svega, u njenoj “radikalnoj negaciji”. Programi najviše proglasa, koje su brižno učinjene javnima i u rences du Rouge-Gorge, Paris, koje su Deng Xiaoping i njegovi suradnici napisali tije- potpunosti dokumentirane, u kojima bi se najpomnije 2002), Bruno Bosteels (prev.), u posebnom izdanju “Alain Badi- kom 1975., tijekom njihove borbe protiv maoista, bili su trebalo pokloniti pozornost istraživanju subjektivnosti. ou and the Cultural Revoluti- operativna osnova onoga što su oni napravili u nared- Postoji objavna bit politike jer politika subjektivno po- on”, Positions, 13 (3): 481-514. . nim desetljećima. Za razliku od toga, političke smjerni- stoji posredstvom proglasa. Ako nešto univerzalno u po- ce Denga i drugih Maovih protivnika koje su oni zagova- litičkoj situaciji zaslužuje prijevod, to se može identifi- rali prije 1966., umjesto anticipacije ekonomskih politič- cirati samo posredstvom političkih proglasa sudionika. kih smjernica iz 1980-ih, bile su inačica sovjetskog ćor- Politički bi proglasi stoga trebali zasnovati temeljnu je- sokaka iz tih godina. Bez Kulturne revolucije, malo je dinicu analize, povrh odnosa između onoga što akteri vjerojatno da bi Kina ostvarila deset godina razvoja i na- navješćuju i onoga što oni stvarno rade. Novina Kultur- pretka, međutim vjerojatnije je da bi njene sadašnje ne revolucije bila je, tijekom prve dvije godine, nezabil- okolnosti bile mnogo gore nego one bivšeg Sovjetskog ježena pluralnost neovisnih političkih organizacija, po- Saveza danas.07 znatih kao “Crvene garde”. Te su organizacije proizvele U kategorijama “arheoloških” odnosa između sa- sve moguće vrste publikacija koje su bilježile svoje poli- dašnjih uvjeta državnosti i depolitizacije posljednjeg tičke proglase, kao što su novine, leci, pamfleti, zbirke velikog političkog slijeda, suvremena Kina nije izolirani njihovih vlastitih dazibao, pa čak i zbirke “crnih” progla- slučaj. U Francuskoj i Italiji, poricanje događaja iz 1968. – sa o njihovim neprijateljima. Obilje izvornih dokume- koji su bili apsolutno radikalni što se tiče njihovog nata vezanih za taj ključni aspekt te situacije dugo su arksistička ∫lozo∫ja ekstra-parlamentarizma – bilo je kvintesencijalno za vremena bili nedostupni. Tijekom posljednjih nekoliko M dijalektičkog materi- jalizma ima dvije osobite tvorbu sadašnjeg stanja državnosti. Hipoteza da je ta godina, kao posljedica liberalizacije pristupa tim mate- karakteristike. Jedna je vrsta istraživanja ključni zadatak za analizu sadašnjeg rijalima u kineskim knjižnicama, napravljen je pretisak njena klasna priroda: otvo- oblika države ima također sljedeće implikacije. Ako je ogromnih zbirki novina koje su objavljivale Crvene gar- reno podsjeća da je dijalek- stvarna konzistentnost državnosti depolitizacija po de. Međutim, u odsutnosti novih načina istraživanja, ti tički materijalizam u službi sljednjeg velikog političkog slijeda, taj se proces ne mo- nepregledni dokumentarni izvori kristaliziraju proble- proletarijata. Druga je nje- že nastavljati unedogled. Jednom kad depolitizacija do- matičnost situacije znanstvenog istraživanja. Pod vlada- gova primjenjivost: nagla- segne svoj maksimalan stupanj, empirijske države će iz- vinom “radikalne negacije”, nema sredstava pomoću šava ovisnost teorije o gubiti ključno načelo konzistentnosti i trajnosti koje im kojih bi se obradilo to “ništa” koje je tako brižno arhivi- praksi, naglašava da je teo- nije intrinzično. S jedne strane, kineska Kulturna revo- rano. Uspon, razvoj i nestajanje tih organizacija od srp rija zasnovana na praksi te lucija ima posebnu važnost, i zbog golemosti masovne nja 1966. do lipnja 1968., razgraničuje jezgru slijeda tih da joj služi. mobilizacije i zbog proširenja svojeg intelektualnog događaja. Jasno je da je usredotočenost na te organizaci- — “O praksi” (srpanj 1937) obzora koji je obuhvaćao ključne teme moderne politič- je zadatak od najveće važnosti za proučavanje Kulturne 160 09 Prikaz kronologije tih dvaju revolucije. Neposredan problem o kojem je riječ je kako podržali su široku ekspanziju pluralizacije, za razliku od daljnjih sljedova nalazi se u voditi to istraživanje započevši od političkih proglasa ostalih političkih proglasa koji su smjerali ograničiti po- mom članku, Russo, Alessandro (2002), “The probable defeat. koji su formulirani u okviru tih događaja, a ne od općih stojanje organizacija u skladu s okvirnim načelom par- Preliminary notes on the Chi- tipologija političkog ponašanja, kao što to čine gotovo tijske države. Međutim, u drugom daljnjem slijedu, ti se nese Cultural Revolution”. U: sve studije. proglasi nisu odnosili na samoautorizaciju, već su po- Tani Barlow (ur.) New Asian Marxisms, Durham: Duke UP, Uzmimo, primjerice, ono što se općenito smatra stojanju svake pojedine “frakcije” nerazmrsivo namet- 311-332. (Izvorno objavljeno u najzagonetnijim fenomenom cijele situacije – frakcijsku nuli zahtjev eliminacije druge frakcije, od kojih je svaka Positions (1998) 6 (1), proljeće: borbu. Kao što je dobro poznato, već od prvih mjeseci samu sebe proglašavala “nukleusom” regeneracije očiš- 179-202). Tamo sam tvrdio da je relevantnost sastanka od 28. postoje ozbiljna razilaženja, pa čak i sukobi između or- ćene partijske države. Borbe koje su se odvijale potkraj srpnja koji se održao između ganizacija. Međutim, onkraj činjenice da je intenzitet te 1966. između šangajskih “Buntovničkih revolucionar “Središnje skupine” i vođa Cr- borbe naveliko varirao, i da je samo tijekom 1967.-1968. nih radnika” koji su proglasili da postoje kao neovisna vene Garde iz Pekinga zaključni moment jezgre slijeda Kulturne poprimio oblik oružanih sukoba, sama je narav tih razi- politička organizacija, i “Grimiznih čuvara” koji su se revolucije u: Russo, Alessandro laženja bila ta koja se razlikovala u različitim trenucima. žestoko opirali toj mogućnosti, u bitnom su se razliko- (2005) “The conclusive scene: Tijekom najvažnijeg slijeda tih događaja od 1966.-1968. vale od kavgi na pekinškim kampusima 1968. U tim po- Mao and the Red Guards in July 1968” Positions 13 (3): 535-574. mogu se razlikovati barem dva daljnja slijeda, od kojih je sljednjim sukobima, jedini argument svakog “malog ge- 10 Walder, Andrew (2002) “Beijing u svakom od njih sukobljavanje političkih proglasa od nerala” bilo je neminovno uništenje njegovog protivni- Red Guard factionalism: social ređivalo stvarna pitanja oko kojih se vodila borba. Posto ka. Problem vezan za proglase zaslužuje daljnje istraži- interpretations reconsidered”, Journal of Asian Studies 61 (2): jala je faza ekspanzije pluralizacije političkih organiza- vanje. Promjena u naravi proglasa treba biti propitana u 437-472. cija, koja se razvila od Beidinog prvog dazibaoa potkraj kontekstu transformacije te situacije, a najnejasniji tijek 11 Badiou, Alain (2001) Ethics. An svibnja 1966. sve do šangajske “siječanjske oluje” iz 1967. događaja u tom istraživanju koji treba razjasniti nesum- Essay on the Understanding of the Evil (L'ethique. Essai sur la cons- Potom je došlo faze opadanja, koja je započela u proljeće njivo je onaj od pluralizacije do frakcionaštva. S druge cience du mal, 1993). Peter 1967, pojačavajući se sljedeće godine, i koja je trajala sve strane, upravo su narav i sadržaj tih proglasa određivali Hallward (prev.), London, do sastanka između vođa Crvene garde iz Pekinga i Sre- evoluciju, ili bolje rečeno involuciju, političke pozorni- Verso. dišnje skupine 28. srpnja 1968. Poslije tog datuma, Crve- ce. Ako je fenomen frakcionaštva odvojen od singular- na je garda de facto bila raspuštena.09 nosti situacije, tj. od političkih deklaracija subjektivnos- Moja je teza da su u svakom od ta dva daljnja slije- ti, rezultat toga ne može biti ništa drugo već njegovo reda, pitanja o kojima je bila riječ bila heterogena, i da je duciranje na poseban slučaj, premda na onaj koji je slo- samo usredotočenjem na deklaracije moguće ocijeniti ženiji od prosječnog, opće tipologije političkog pona- promjenu situacije i razmrsiti fenomen frakcijske borbe. šanja, ili jednostavno ljudskog ponašanja. Reduciranje U prvom je razdoblju “glavno proturječje”, da uporabim te vrste očito je u nedavnom članku koji konceptualizira maoističku kategoriju, ili najprjepornija stvar, trebala političko ponašanje Crvene garde unutar okvirnih pola- biti ona za ili protiv neograničenog mnoštva političkih zišta osobito ograničene inačice teorije racionalnog iz- organizacija. Do koje je mjere nastajanje neovisnih stu- bora. Pripadnici Crvene garde ne bi djelovali kako bi dentskih organizacija moglo biti dopušteno? Je li ono stekli prednost, već kako bi izbjegli gubitke koje su mo- trebalo biti zasnovano na kriteriju “dobrog klasnog gli očekivati zbog odmazde od strane birokracije nakon podrijetla” ili su nove organizacije mogle biti otvorene završetka turbulentne faze i ponovne uspostave vlasti prema svakom tko je sebe subjektivno smatrao revoluci- državnog aparata.10 Vizija autora je jasna: budući da je onarom? Što je s radnicima? Jesu li oni mogli slobodno pojedinac žrtva, posebno u “totalitarnim” režimima, što osnivati svoje neovisne organizacije, čak i izvan “histo- bi on drugo mogao učiniti nego pokušati zaštititi se od rijskog predstavnika radničke klase”, tj. partijske drža- zla koje ti svemoćni despoti mogu upotrijebiti protiv ve? Međutim, u drugom daljnjem slijedu – onom frakci- njega? Evo primjera onoga što je Alan Badiou nazvao onaštva – ta se proturječja uopće nisu odnosila na neo- suvremeni “etički nihilizam”,11 prema palimpsestu graničene ekspanzije pluralizacije, već su se sve više i klasičnijih hladnoratovskih argumenata. više svodila na potpuno i jednostavno uništavanje su- Ta je perspektiva u kategorijama općih pravila parničke frakcije. U prvoj fazi, proglasi koji su sami au- ljudske prirode slijedila slabljenje ranijeg istraživanja torizirali političko postojanje neovisnih organizacija koje je frakcionaštvo Crvene garde interpretiralo kao

Russo, Alessandro Kako prevesti “Kulturnu revoluciju”?

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 161 1989. 22. travnja Na službeni dan žalo vanja za Hu Jaoban - gom mnoštvo stude - ne - nata dolazi na Trg beskog mira ( Tianan - men ) u Pekingu. svibanj 1989. Zbog sve snažnijih zahtjeva studenata za demokratizacijom Ki - ne, u Pekingu je uve - deno opsadno stanje. Demonstracije se ja - vljaju i u drugim kine - skim gradovima. 12 Andreas, Joel (2002) “Battling niz učinaka proturječnih “socio-ekonomskih” uvjeta, ili ganizacija – depolitizacije koja je bila zbiljska bit “frakci over political and cultural kao proizvod divergentnih interesa u nomenklaturi. Ta je onaštva”. power during the Chinese Cul- tural Revolution”, Theory and konceptualizacija više podsjećala na “historijsko-mate- Society 31 (4): 463-519. rijalističke” argumente o determiniranosti svijesti dru Kulturna revolucija vs. revolucionarna kultura 13 Ovi su dokumenti nesumnjivo štvenim bitkom. Uz činjenicu da dostupni socio-demo- Istražiti političke proglase tijekom Kulturne revo- poznati autoru koji je stručnjak za povijest modernih kineskih grafski podaci ne podupiru “socio-politički” argument, lucije kao osnovne sastavnice nezabilježenog subjektiv- edukacijskih politika. ili da su oni u najmanju ruku vrlo proturječni, ta je per- nog procesa, a ne kao posebne slučajeve opće tipologije 14 Naravno, osobne reminiscenci- spektiva također zapriječila promišljanje subjektivne političkog ponašanja, uključuje brojna teorijska pitanja. je mogu biti vrijedan izvor ako se kritički suprotstave proglasi- singularnosti situacije, te se prema tom fenomenu od- Jedno je od njih duboko povezano sa singularnošću sima koji su nastali tijekom tih nosila kao prema posebnom slučaju opće teorije politike tuacije, to jest, sa specifičnom napetošću između pro- događaja. Zanimljiv je primjer koja se primarno smatrala odrazom društvenih uvjeta. glasa i obzora političke kulture. Pitanje nije kako inter- studija Yin Hongbiao o prvom Beidinom dazibao, gdje autor Znakovito, u oba pristupa nisu posebno analizirani pro- pretirati ta izjavljivanja u svjetlu određenog kulturnog pokazuje da je, unatoč tome što glasi koji su nastali u vrijeme tih događaja. Nešto sofisti- konteksta, već kako ocijeniti odlučujuću subjektivnu je Nie Yuanzi u intervjuu potvr- ciranije konceptualizacije koje su nadahnule teorije diskontinuiranost. Iz istog razloga zbog kojeg to miš dila da ju je izmanipulirao Kang Sheng (kao u službenoj verziji), Pierrea Bourdieua, u novije su vrijeme nastojale pokaza- ljenje nikada u potpunosti nije obuhvaćeno spoznajom, prvi dazibao ustvari bila neovis- ti da proturječje leži, barem u slučaju Qinghua kampusa, niti je subjektivnost u potpunosti izvediva iz kulture, na inicijativa. Vidi Yin, Hong- ključnog mjesta tih događaja, između branitelja interesa političke su situacije obilježene osebujnim ekscesom biao (1996) “Cultural Revoluti- 12 on's “first Marxist Leninist da- “kulturnog kapitala” i onih “političkog kapitala”. To je subjektivnosti s obzirom na političku kulturu koja je zibao” (Wenge de “di yi zhang istraživanje, koje je gotovo u cijelosti zasnovano na in- okružuje. Međutim, Kulturna je revolucija do nezabilje- maliezhuyi dazibao")”. U: Liu tervjuima s bivšim pripadnicima Crvene garde iz te dvi- ženog stupnja bila obilježena sve većim neslaganjima i Qingfeng (ur.) The Cultural Re- volution. Facts and Analysis je frakcije, “Jiggangshan” i “14. travanj”, doista iz prve naposljetku nepopravljivim raskidima između procesa (Wenhua da geming: shishi yu ruke. Ostaje, međutim, problem relativnog nedostatka koje su stvorili subjektivni proglasi i iste mreže političke yanjiu), Xianggang: Zhongwen pažnje poklonjene proglasima sudionika tijekom tih kulture u okviru koje su bili formulirani. Samo ime Kul- daxue chubanshe, 3-16. događaja. Okolnosti prepirke između te dvije frakcije turne revolucije ustvari je prva prepreka na koju se nai dobro su dokumentirane, čak i previše opsežno, u novi- đe kad se pokuša prevesti njena potencijalna univerzal nama svake od tih frakcija (Jinggangshan i Jingangshan- nost. Ne treba ni reći da se u sintagmi Kulturna revolu- bao).13 Moglo bi se reći da su one ponekad bile zakučaste cija smatra kako je pridjev trenutno više nego blasfemi- i nedorečene, no one su utemeljile stvarnost situacije i čan, dok je imenica u najmanju ruku prostakluk; ili još jasno je da ih osobna prisjećanja sudionika tri desetljeća gore, ona je definitivni dokaz zla svake revolucionarne kasnije, bila ona u dobroj vjeri ili ne, ne mogu nadom- politike i dobrih strana kontrarevolucije. Odmah se po- jestiti.14 Možda je za istraživača više zadovoljavajuće stavljaju sljedeća pitanja: čija “kultura” treba biti revolu- smjestiti taj fenomen u skupinu dobro osmišljenih soci- cionirana? Osim toga, kakve je vrste bila ta “revolucija”? oloških koncepata, umjesto da se ustraje na čudnovatim Što se tiče prvog pitanja, uzevši u obzir čitav razvoj argumentima da su frakcije pomno smišljene kako bi događaja i njihove dugotrajne posljedice, najpolemični- jedna drugu uništile tijekom 1967.-1968. Postojala je, ja meta (ili, etimološki, “mandat” koji je bio “preokre- primjerice, “teorija” nazvana “izvjesna pobjeda”, dobro nut”) nije bio ništa više doli “revolucionarna kultura”. poznata tih godina među Quinghua studentima, koja je Parametar te kulture u prvom je redu bio onaj socijalis- arksistička ∫lozo∫ja tvrdila da je frakcija koja je bila stvorena prije (u ovom tičkih partijskih država iz dvadesetog stoljeća, organizi- M drži da najvažniji pro- slučaju “Jiggangshan”) “nužno” trebala prenijeti svoju ran oko nerazmrsive veze između povijesti i politike ko- blem ne leži u razumijeva “moć” na frakciju koja je stvorena kasnije (“14. travanj”, je su strukturirale njihove ideološke ortodoksije kao i nju zakona objektivnog svi- koja je nastala od razdora u prvoj). Vrlo je vjerojatno da njihove institucionalne organizacije. Kulturna revoluci- jeta i sposobnosti njihova je ta “teorija” imala jaku instrumentalnu svrhu i gotovo ja bila je dotad nezabilježena masovna mobilizacija koja objašnjenja, već u dodava da i nije bila teorijska, no to nije razlog da je ne ispitamo je istraživala koliko je duboko “revolucionarna kultura” nju znanja iz tih zakona počevši s izvornim tekstovima u kojima je formulirana. postala apolitična i depolitizirajuća, i u kojoj je mjeri sa- aktivnoj promjeni svijeta. Neobičnost tih proglasa bio je neodvojivi dio te situacije ma partijska država bila otporna na politiku. Što se tiče — “O praksi” (srpanj 1937) i ona je bila jako značajna u procesu depolitizacije tih or- imena “revolucija”, ono se još više opire prevođenju, za- 162 15 Citirano u Wang, Nianyi (1988) to što je označeno kategorijom oko koje se vrti historij- ostoji drevna kineska bajka pod nazi- The Era of the Great Disorder (Da sko viđenje politike. U tom viđenju, revolucija je bila dongluan de niandai), Zhen- vom “Luckasti starac koji je pomaknuo politički događaj obdaren s najvećim stupnjem historij- P gzhou: Henan Renmin planine”. Ona govori o starcu koji je nekad Chubanshe. skog značaja, i u tim kategorijama, najveći stupanj uni- davno živio u sjevernom dijelu Kine i bio po- verzalnosti. Upravo u tom smislu takvo ime “revoluci- znat kao Luckasti starac sjevernih planina. ja”, upućujući na kineske događaje potkraj 1960-ih, nije Njegova je kuća bila okrenuta jugu, a ispod prevedivo – njegovo je značenje u potpunosti zakriveno. njegova praga stajala su dva velika vrhunca, Hu Sheng, jedan od najvećih autoriteta po pitanju orto- Tajhang i Vangvu, prepriječivši mu put. Veli- doksne marksističke historiografije, raspravljajući o kom odlučnošću starac se sa sinovima bacio mogućem “historijskom smislu” Kulturne revolucije, na prekapanje tih planina s motikom u ruci. zaključio je da bez nje “dolazak ekonomskih reformi ne Vidjevši ih što rade, drugi im je sjedobradi, bio mogao biti tako brz” te je ona “možda” imala barem poznati kao Mudri starac, podrugljivo rekao: “Kako je ludo to što radite! Sasvim je nemo- “malo historijskog smisla” (vidian lishi yiyi).15 Tom argu- guće da ćete kopanjem premjestiti te dvije mentu ne nedostaje elemenata istinitosti, no tu je tako ogromne planine.” Luckasti je starac odgo đer prisutan element sofisterije kada povjesničar, koji je vorio: “Kada ja umrem, moji će sinovi nasta- s kategorijom revolucije navikao baratati kao s “lokomo- viti; kada oni umru, posao će nastaviti moji tivom povijesti”, tvrdi da je “historijski smisao” te “re- unuci, zatim njihovi sinovi i unuci, i tako u volucije” bio pospješiti dolazak njene “radikalne nega- beskonačnost. Ma koliko visoke bile plani- cije”. Započeo sam ovaj rad s pitanjem kakva afirmacija ne, one neće dalje rasti i za svaki djelić našeg leži iza te “radikalne negacije”. Kako bi ponudio privre- rada biti će malo niže. Zašto ih onda ne bis- meni zaključak, predlažem sljedeći argumentacijski mo mogli pomaknuti?” Odbivši mišljenje put. S jedne strane, “radikalna negacija” svakako je sim- Mudroga starca, on je nastavio kopati svaki ptom radikalne pretpostavljenosti historijskog pristupa dan, ne promijenivši svoje uvjerenje. To je dirnulo Boga i on je dolje poslao dva anđela, politici. S druge strane, nju treba propitati budući da se koji su na svojim leđima pomaknuli planine. izravno tiče politike i države u suvremenoj Kini. Sada Danas, kao da dvije velike planine leže na bih želio pobliže označiti ta dva elementa formule. “Ne- leđima kineskog naroda. Jedna je imperijali- gacija” se odnosi na aktivni proces depolitizacije kojem zam, a druga feudalizam. Kineska komunis- je težio cijeli niz Dengovih političkih smjernica koje su tička partija već se davno odlučila na kopan- započele 1975. Rečeno na drugačiji način, to je afirmacija je. Moramo ustrajati u neprekidnom radu te ideala države bez politike, ili dostignuće birokratske že ćemo i mi također dirnuti božje srce. Naš Bog lje – čista država bez ikakvog oblika političke subjektiv- nije nitko drugi nego mase kineskog naroda. nosti izvan nje. Međutim, neumjereni pridjev “radika- Ukoliko one ustanu i kopaju s nama, zašto lan” nije dodan jednostavno zbog retoričkog naglaska. ne bismo mogli ukloniti ove dvije planine? On je, zapravo, način egzorciranja sumnje da ta “afirma- — “Luckasti starac koji je pomaknuo planine” (11. lipanj 1945) cija” može pobuditi učinkovitu konzistentnost i trajanje potpuno depolitizirane države.

S engleskoga preveo Snježan Hasnaš

Russo, Alessandro Kako prevesti “Kulturnu revoluciju”?

UP&UNDERGROUND dilačke vojske ulaze Proljeće 2009. 163 4. lipnja 1989. oslo Snage Narodne bo nebeskog mira i na Trg prosvjede. guše silom mrtvih- Broj procjenju je se od nekoliko sto - nekoliko do tina tisuća.

“Nisam zainteresiran za pravljenje političkih filmova već za političko pravljenje filmova.” — Jean–Luc Godard

“Rakurs je rez kroz stvarnost, poput čamca na moru. U terminima društva, to je ono što revolucija jest, pravljenje novog reza, novog načina prolaska kroz stvarnost. Boljševička je revolucija iznašla novi rakurs, nov način organiziranja života.” — Jean –Luc Godard, intervju iz 1972.

“Ponekad klasna borba jest borba jedne slike protiv druge, te zvuka protiv drugoga zvuka. U filmu, to je borba slike protiv zvuka, te zvuka protiv slike.” — Jean–Luc Godard, British Sounds

Politika i estetika danas avimo li se s recentnom sklonosti prema “re- lacijskoj estetici”, staranjem nad izravno radi- kalnim ili posvećenim izložbama poput Do- kumente 11, ironičnom izložbom Komunizam u Projekt-galeriji u Dublinu, ili pak isticanjem figura poput Jacquesa Rancièrea i Alaina Badi- ouaB na stranicama Art Pressa i Art Foruma, očito je da je neprilika između estetike i politike bila glavna praktič- na i teorijska preokupacija u posljednje vrijeme, kako u umjetničkom svijetu tako i u akademskim krugovima – netko bi doista mogao reći da je tematiziranje te veze bilo jednim od glavnih načina na koji su galerije i muzeji organizirali afilijacije sa središtem i odsjecima, ili obrnuto. Jedan od načina približavanja tom fenomenu jest kroz naraciju propadanja ili čak poraza. Uzmimo za primjer sljedeći proglas britanskog filozofa i kritičara Petera Osbornea, sa stranica časopisa Radical Philosophy: “S raspadom neovisnih ljevičarskih političko-intelektualnih kultura, umjetnički svijet ostaje, sa svim njegovim intelektualnim slabostima, glavno mjesto onkraj institucija višeg obrazovanja, gdje se intelektualni i politički aspekti društvenih i kulturnih praksi mogu raspraviti, te gdje se ove rasprave mogu transformirati”. Predmet mog teksta jest pretresanje jedne od interesantnijih rasprava u toj rastućoj debati, one koja suprotstavlja Rancièrea Badiouu, no tražeći njezine izvore u politič- 166 kom i estetičkom iskustvu što seže sve do posljedica estetici te onome kulturalnom u procjeni posljedica ili Svibnja 68. Posebice, želim osvijetliti te rasprave promi- “dugog vala” 68. S obzirom na to da je moj cilj takoreći šljajući o njima na način jednoga od interesantnijih opi- istražiti estetičku stranu njihova “différenda”, najviše ta u političkoj estetici koji se pojavio u post-šezdesetos- ću se usredotočiti na Rancièreove kritike Badioua – te je maškoj Francuskoj, skupine Dziga-Vertov Jean-Luca vrijedno zabilježiti da one na neki način konstituiraju Godarda i Jean-Pierra Gorina. odgovor na Badiouov gotovo bespoštedan, ako i povr- Razlozi za povezivanje Rancièrea, Badioua i Go- šinsko simpatetički angažman oko Rancièreove politič- darda su trovrsni. Prvi je općenito generacijski: sva su ke misli u Metapolitici, čija se polemika protiv Rancièrea trojica više-manje sazreli u šezdesetima, prolazili su kroz tiče izvedenog i nedovoljnog karaktera “aksiomatskog” političke krize i promjene u Francuskoj, te su još vrlo ak- tretiranja jednakosti ovog potonjeg, kao i onoga što Ba- tivni i danas. Teme i preokupacije za koje se može reći da diou drži da je njegovo “anti-filozofsko ponašanje” Jacques Rancière ih dijele proizlaze iz stanovite “zajedničkosti” u ideo- (Rancière također nije pošteđen bolnog podsjećanja na loškom kontekstu, a njihovi se putevi križaju u mnogo njegovu potporu Mitterandovu predsjednikovanju i ko- pogleda – naime, kroz više-manje damašćansko iskustvo lebljivoj militantnoj predanosti). Svibnja 68., ali i specifičnije: lik u Kineskinji (La Chinoise, Ovdje bih želio u prvi plan iznijeti ùloge i linije 1967) čita jedan od Badiouovih ranih tekstova, Rancière pogrešaka u odnosu između politike i estetike preko je napisao neke prodorne kritike Povijesti(i) filma (Histoi- Rancièreove vlastite polemike protiv Badioua, uobliče- re(s) du Cinéma), itd. Drugi je razlog specifičnije politič- ne u konferencijskom izlaganju koje se pojavilo u zbirci ki: sva su trojica prošla razdoblje francuskog maoizma – Penser le multiple (Misliti mnoštveno), zatim u engleskom Godard preko Gorina i njegove supruge Anne Wiazem- izdanju Think Again (Promisli ponovno), što ga je uredio sky, kroz sudjelovanje u maoističkoj grupaciji Oser lutter i Peter Hallward, te u neznatno revidiranoj verziji u Ran kasnijom podrškom la Gauche prolétarienne (Proleterskoj cièreovoj Malaise dans l’ésthetique (Bolesti u estetici) – ljevici) i njezinim novinama La Cause du people (Stvar na- knjizi koja trasira odbacivanje estetike kao discipline i roda); Rancière preko svoje militantnosti u Union des jeu- diskursa na način analogan onome u kojemu trasira mo- nesses comunistes/marxiste-léniniste (Marksističko-lenjinis- dalitete mržnje demokracije u eponimnom naslovu. Usre- tičkom savezu mladih komunista) na École Normale Supé- dotočit ću se na taj tekst, budući da nam on omogućuje rieure i onda također u GP: Badiou kao jedan od osnivača usmjeriti se na différend između Badioua/Rancièrea. Ta- UCFML, skupine čija je sljedbenička organizacija l’Orga- da ću filtrirati ovu raspravu kroz pojedinačna čitanja ove nisation politique (Politička organizacija) aktivna sve do da- dvojice filozofa, dvaju filmova Jean-Luca Godarda, Kine- nas. Treći i konačni je razlog tekstualan, kao što to biva: i skinje i Sve je u redu. Kako nastojim pokazati, ovo nisu tek Badiou i Rancière nedavno su posvetili tekstove Godar- “slučajevi”, budući da u prvi plan dovode složenu vezu dovim političkim filmovima (poimence, Sve je u redu / političkih putanja (francuski maoizam), analize (poli- Tout va bien, 1972/ i Kineskinji), tekstove koji ne samo da se tičke) umjetnosti, te predležećih rasprava glede toga do bave pitanjem političke estetike već također služe kao čega bi nas nasljeđe šezdesetosme moglo dovesti u vezi neizravne polu-autobiografske refleksije na njihovu političke i estetičke prakse, kao i međusobno ukrštanje vlastitu maoističku militantnost. ovoga dvoga. Kako se također nadam pokazati, uprizo- renje rasprave o političkoj estetici između Rancièrea i Nesuglasice ili didakticizam: Rancière vs. Badiou Badioua preko djela Godarda dopustit će nam naznačiti Sve od njihova zajedničkog iskustva kao studenata jedan od specifičnih predmeta njihove rasprave (pitanje i suradnika Louisa Althussera, Rancière i Badiou održa- pedagogije, pojmljene u terminima uloge filozofije, vali su dug i ispunjen odnos afiniteta, nesuglasja, odma- prakse politike i uobličenja slike), te promisliti načine ka i polemike, odnos koji je značajno instruktivan glede na koje neke teme primjerene Godardovim maoističkim tenzija unutar intelektualne panorame post-šezdeset godinama (tj. pitanje novca u filmskoj produkciji) proši- osmaške radikalne misli kad je riječ o: (1) mjestu filozo- ruju ili preobličuju same parametre rasprave po sebi te fije; (2) karakteru političke militantnosti i egalitarizma nam možda omogućuju da prokrčimo neki napredak u (pod utjecajem maoizma); (3) mjestu što ga treba dati vrednovanju trenutnih ùloga političke estetike.

Toscano, Alberto Zapad je crven. Politika i estetika u Godardovim Maovim godinama

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 167 24. lipnja 1989. Zbog protivljenja uvođenju opsadnog stanja i djelomične - podrške prosvjednici ma, generalni sekretar partije Komunističke Kine Zao Zijang smi - jenjen je sa svih duž nosti, a Jang Ce Min postaje novi generalni sekretar. Rancièreova recentna polemika suočava se izrav- mama, u razlici između umjetničkog osjeta i onoga no s Badiouovom konceptualnom intervencijom u pi- običnoga (primjerice, između boce vina i njezine pri- tanje estetike, koja, počevši od načela postavljenog u sutnosti kao etikete i slike na Braqueovoj slici). No to se njegovu Manifestu za filozofiju (1989), prije uključuje čin može zbiti samo kroz paradoksalnu mješavinu autono- ra(z)šivanja negoli što tretira filozofiju i umjetnost kao mije i heteronomije: “Estetička autonomija umjetnosti isprepletene, međusobno određujuće, ili pod utjecajem nije ništa doli drugo ime za njenu heteronomiju. Este- neke vrste tranzitivnog odnosa; Badiou zahtijeva odva- tička identifikacija umjetnosti jest načelo poopćene janje filozofije i umjetnosti. U Rancièreovu komentaru, dezidentifikacije”. Modernizam se stoga identificira kao ovo uspostavlja “ne-odnos između dviju stvari od kojih zlehudi pokušaj da se potraži identifikacija (umjetnosti) je svaka u odnosu prema sebi samoj” (str. 87). Diskuta- bez dezidentifikacije (umjetnosti i ne-umjetnosti), ni- Clement Greenberg bilno, ali instruktivno, to je analogan način onome što jekanje estetičkog režima koji također niječe svoj unu- ga Badiou čini na početku svoje Metapolitike, polemizi- trašnji politički naboj (zamagljivanje podjele između rajući protiv sama postojanja hibridne discipline naslo- političke i umjetničke osjećajnosti). Anti-estetika kao vljene “politička filozofija”. Definicija inestetike jest cjelina jest tako u bitnome pokušaj da se naglasi pod- ova: “Pod “inestetikom” podrazumijevam odnos filozo- ručje umjetnosti, odbacujući bilo kakvu intelektualnu fije prema umjetnosti koji, naglašujući da je umjetnost operaciju koja bi posredovala posebne umjetnosti s sama po sebi proizvoditelj istinâ, ne zahtijeva da se um- onim drugima i s kulturnom sferom kao cjelinom. jetnost pretvori u predmet filozofije. Protiv estetičke Rancière otuda iz brojnih razloga drži Badioua spekulacije, inestetika opisuje striktno unutar-filozofij- ekscentričnom varijantom ove modernističke anti-es- ske učinke proizvedene neovisnim postojanjem nekih tetike: prvo, Badiouova je misao strastveno anti-mime- umjetničkih djela”. Za Rancièrea, ta definicija dovodi tička – on odbacuje reprezentacijski režim, ali želi odvo- Badioua u orbitu onoga modernizma (oprimjerenog jiti kako umjetnost od ne-umjetnosti tako i, kao privid- kod Clementa Greenberga) koji teži identificirati pod- no nužno posljedično, jednu umjetnost od druge. No, za ručje svake umjetnosti, čisteći je od njezinih mješavina Rancièrea, Badiouov je modernizam iskrivljen, budući s drugim umjetnostima, sa svijetom rôba, filozofije, po- da teži naglasiti platonističko odbacivanje slika uzduž litike, itd. područja umjetnosti. Radije negoli renesansni platoni- Prema Rancièreu – kako je tvrdio u brojnim teks- zam sličnosti između osjetilnosti i ideje, Badiou želi tovima, uključujući Politiku estetike i Budućnost slike – promaknuti oduzimajuće upisivanje ideje u osjetilnost ono što takav modernizam izostavlja jest to što leži (njegov platonizam mnoštvenosti unekoliko odgovara upravo u srcu jedinog režima umjetnosti koji proizvodi izazovu u Parmenidu glede “ideja” prljavština, dlaka...). koncept umjetnosti kao singularnosti. To je ono što on Ali – i ovdje Rancière upotrebljava pojam estetičkog re- naziva “estetičkim režimom”, u kojem se singularnost žima kao polemičke poluge – dok se pokušava angažirati umjetnosti pojavljuje na račun despecifikacije, zamag u modernističkom pročišćavanju Badiou mora pretpo- ljujući granice između umjetnosti i ne-umjetnosti, staviti “estetičku figuru ideje kao mišljenja koje se raz- između visokog i niskog, uzvišenog i onog pretvorenog likuje samo od sebe”. Tako, u svrhu da se u inestetičkom u robu. Karakter takve umjetnosti jest onaj nerazlikov- mišljenju umjetnosti vidi filozofijsko bilježenje prijelaza dakle dolaze ispravne nosti, miješanja, hibridnosti. Singularnost Umjetnosti Ideje (prije negoli pluralni, inter-disciplinarni diskurs o Oideje? Padaju li s neba? Ne. Jesu li urođene umu? Ni- tako je izborena po cijenu gubitka “bilo kakvog kriterija načinima činjenja i načinima osjećanja), Badiou mora su. One proizlaze iz druš koji odvaja svoje načine činjenja od ostalih načina činje pročistiti platonsku gestu Ideje kao odvajanja – kako to tvene prakse i samo iz nje. nja”, kao što je to na različite načine bilo prisutno u dru- veli Rancière – kroz “estetičke nerazberivosti između Proizlaze iz tri vrste druš ga dva režima, etičkome (ili platonskom, koji je podre- umjetničkih formi i onih života; formi umjetnosti i onih tvene prakse: borbe za pro- dio različite umjetničke prakse potrebama polisa) i re- diskursa o umjetnosti; formi umjetnosti i onih o ne- izvodnjom, klasne borbe i prezentacijskom (ili aristotelijanskom, koji je postavio umjetnosti”. U srcu tog “iskrivljenog modernizma” znanstvenog eksperimenta. modalitete sličnosti primjerene različitim formama Rancière identificira sljedeću ključnu želju: “On želi — “Odakle dolaze ispravne činjenja). Upravo je u estetičkom režimu sadržano to da primorati vječnost da prođe kroz uvijek-obnovljeno od- ideje?” (svibanj 1963) se ideje mogu poimati kao utjelovljene u osjetilnim for- vajanje koje će učiniti da ideja svijetli u iščezavanju osje- 168 tilnog, (želi) afirmirati apsolutno diskretan i uvijek sli- aranžmana? Prema Rancièreu, koji se još uvijek usredo- čan karakter ideje, onemogućujući da se njezina pripisa- točuje na Priručnik inestetike, kino je – budući da je opu- na figura izgubi u nijemosti kamena, hijeroglifu teksta, nomoćeno da “policira” granice između umjetnosti i ne- dekoru života, ritmu kolektivnog. On to želi manje u umjetnosti (društvo, roba) te između umjetnosti samih svrhu očuvanja prave domene pjesništva ili umjetnosti, – kod Badioua obvezano u neke vrlo neobične torzije. Ba- a više u svrhu očuvanja pedagoške vrijednosti ideje”. diouovo kino, u Rancièreovu čitanju, jest vratar/izbaci- Da upotrijebimo Rancièreovu vlastitu terminolo- vač/filter za umjetnost. Nakon pročišćavanja i razdvajan- giju, pod pokrovom inestetičkog ra(z)šivanja, Badiou bi ja umjetnosti, ciljanih prema pročišćavanju i razdvajanju tako na umjetnost prenio temeljno pedagošku, to će reći Ideje, Badiou se suprotstavlja kinu kao umjetnosti nečis- etičku funkciju. Dakle, za Rancièrea Badiouova je sklo- toga – što je, takoreći, simptom kod Badioua – prema nost prema modernističkoj anti-estetici predodređena Rancièreu, za obilježja estetičkog režima kao cjeline. To njegovom potrebom da misli kako se istine prenose pre- će, prema Rancièreu, preopteretiti kino svim nečistoća- ko umjetnosti, kako bi uspostavile protokol odvajanja i ma koje su utjecale na književnost, operu i sve druge individuacije koji bi inestetici dopustio bilježiti prijenos umjetnosti unutar estetičkog režima. Ali, bivajući stadi- istine kroz umjetnost. Iako se Badiou može razumjeti jem za “nečistu” trgovinu između ostalih umjetnosti, ki- kao stvaratelj hibrida između platonističkog etičkog i no ispunjava drugu funkciju, ono filtrira (pročišćava) ne- modernog estetičkog režima naspram mimetičkog ili re- čistoće ne- umjetnosti (spektakla) te selektira ono što se prezentacijskog aristotelovskog, za Rancièrea je to na može prenijeti na umjetnost. Iznova, ono što za Badioua štetu upotrebe kategorija koje imaju smisla samo unutar ima mjesto tek u kinu, za Rancièrea je istinito za sve dru- mimesisa; svjedočimo Badiouovoj distinkciji između ge umjetnosti unutar estetičkog režima. Mallarméove proze i njegova stiha. U svrhu da se Mallar- Kao i uvijek, Rancièreova kritika Badioua usmje- méovo pjesništvo kao takvo tretira mjestom za nestajuće rena je prema vezi između vladanja (filozofije pod krin- pripisivanje istine, Badiou mora najprije uspostaviti hi- kom inestetike) i pedagogije (umjetnosti regrutirane jerarhiju umjetnosti kao “proizvoditelja istinâ koje pou- kao obrazovanja u istinama). Ovo vladanje-pedagogija čavaju” (pjesništvo par excellence). U tu svrhu, on je obve- qua etika jest za Rancièrea također imanentno strukturi zan pročistiti Mallarméovo pjesništvo od svih njegovih modernističke geste u estetičkom režimu kao cjelini: što nečistoća, njegovih referenci na dronjke, staru robu, ot- više želi afirmirati područje umjetnosti, to je više podre patke slatkiša, razglednice, itd. Pjesništvo tako mora biti đuje radikalnoj heteronomiji (uzvišenom, poučavanju reducirano na čin nominacije (ili nestajućeg događaja) i istinama, itd.). Na kraju, čini se da Rancière time okreće oslobođeno kruženja među visokim i niskim znakovima protiv same sebe Badiouovu vlastitu procjenu ćorsoka- i osjetima koji karakteriziraju estetički režim. ka suvremene umjetnosti, ideju da je ista (umjetnost) Umjetnost je ovdje poučavanje istinama, te tako didaktičko-romantička, sjedinjujući temu obrazovanja s Mallarméovo pjesništvo, pozvano u službu od Badioua, onom osjetilnog utjelovljenja idejâ. za Rancièrea postaje “alegorijom događaja uopće i hrabrosti mišljenja koje podupire njegovu kušnju”. Ali tada Praviti filmove politički: Rancière i Badiou o pjesništvo postaje mimesisom ideje, pridružujući se pla Godardu tonističkom etičkom prizivu kao i onom Hegelovu, u ko- Dva filma o kojima raspravljaju Rancière i Badiou jemu bi umjetnost bila kako inkarnacijom tako i iznevje- (Kineskinja i Sve je u redu) na neki su način stožeri perio- renjem pojma. Zbog toga Rancière nema povjerenja u da skupine Dziga-Vertov, to će reći perioda Godardovih ideju inestetičke discipline koja je heteronomno uvjeto- pokušaja da uskladi svoje političko predanje s formom vana istinama umjetnosti, budući da uvijek iznova obna- filmske produkcije primjerene njegovu sui generis mao- vlja upravo one istine što ih dopušta prenijeti umjetnos- izmu. Kako ću sugerirati u zaključku, to odsustvo bilo tima. Ovo je rezultat paradoksalne mješavine “platonis- kakve osim površne rasprave o Godardovu iskustvu ko- tičkog/anti-platonističkog zahtjeva pjesme koja obučava lektivne političke i estetičke militantnosti može se prema smjelosti istine, te modernističkog zahtjeva za smatrati na neki način simptomatičnim za stanovito autonomijom umjetnosti”. Ostaje li nešto izvan tog odsustvo političke ekonomije u kinematografiji – pita

Toscano, Alberto Zapad je crven. Politika i estetika u Godardovim Maovim godinama

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 169 studeni 1989. Deng Xiaoping napušta svoju posljednju služ benu dužnost: pred sjednika Centralne ko - misije za vojna pitanja partije Komunističke Kine siječanj 1990. U Pekingu je ukinuto opsadno stanje uve - deno nakon događaja nebeskog na Trgu mira. nja proizvodnje – u Badiouovu i Rancièreovu “subjekti- biti jednostavniji što je više moguće. Bio je to početak vističkom” tretiranju politike i estetike. nove abecede, tako da čak nisam znao kako govoriti”. Rancière u Filmskim pripovijestima iscrpno razmatra Kineskinju, mnogo otkrivajući kako o svojem vlasti- Ako se za Godardove filmove može reći da su poli- tom razumijevanju artikulacije politike i estetike, tako i tički, čak i ako to nije i njihov predmet, to je stoga što oni o specifičnosti Godardova “maoističkog” momenta. razbijaju taj odnos. Kako bismo ostali u vezi s njegovim Afirmirajući samu “nečistoću” koju drugdje koristi kako eksplicitno “političkim” filmovima, možemo pomisliti bi protresao Badiouov iskrivljeni modernizam, Ranci na bizarne kratke spojeve u Malome vojniku (1961), gdje ère, prihvaćajući se ključnog natpisa u filmu Film u na- on konstantno iznevjeruje naša očekivanja glede “is- stajanju (Un film en train de se faire), identificira kao ùloge pravnih slika”: tematizirajući problem mučenja, on po- filma kombinaciju ekspozicije procesa montaže/pro- kazuje mučenje desničarskog militanta od strane sim- dukcije, te samog marksističkog uprizorenja. Marksi- patetički portretiranog FLN-a, oslikavajući ovoga sa sta- zam je u Kineskinji i ono što je prikazano, ali i samo nače- vom stisnute pesnice u sjećanje na španjolske republi- lo prikazivanja. No gdje Godard pronalazi svoje načelo kance, itd. Još eksplicitnije, pedagoško djelo Pismo Jane predstavljanja? U altiserijanizmu, ključnoj referenci (ili (1973), ili Godardov raniji kratki spoj s političkim očeki- materijalu za izdvajanje) u filmu, da ne spominjemo vanjima u Daleko od Vijetnama (1967), slažu se s ovim metu Rancièreova brutalnog prekida iz 1969. (La Leçon primjerom. Ustvari, slijedeći Colin MacCabeovu pionir- d’Althusser), kao i predmet pomiješane vjernosti i pole- sku analizu u Godard: Images, Sounds, Politics (Godard: Sli- mike u samome Badiouu. ke, zvukovi, politika), možemo ići dalje i pronaći različite manire u kojima nas Godardov didaktički anti-didakti- “Naše doba prijeti da će se jednoga dana pojaviti u cizam konstantno frustrira organizacijom slike koja ne povijesti ljudske kulture kao označeno najdramatič dozvoljava da nametnemo i prekrijemo smislom zna- nijim i najtežim procesom uopće, otkrićem i uvježba čenje onoga što redatelj/producent nudi gledatelju/pu- vanjem značenja “najjednostavnijih” činova posto blici. Jedan od ključnih aspekata Godardovih filmova u janja: viđenja, slušanja, govorenja, čitanja – činova ko tom smislu jest suspenzija iluzije spoznaje, “nadzora” ji stavljaju čovjeka u odnos spram njegovih djela, kao danog gledatelju trasiranjem perspektivâ kamere, pro- i onih što im se bacaju u lice, njihovim “izostancima matrača i karaktera, kritičko preustrojavanje koje se zbi- djela””. va odbijanjem, unutar slike, nekih ključnih tehničkih tropa koji omogućuju totalizirajuću organizaciju – po- Za Rancièrea, cijela se Godardova metoda može micanje kamere u kojemu se ona okreće oko svoje osi; locirati u ovu Althusserovu deklaraciju iz Kako čitati Ka- komplementarnost kadra i protu-kadra. Tako, onkraj ko god želi spoznati pital, te se pojmiti kao iskustvo u kinu razlike – da upotri- poteškoće identificiranja političkog sadržaja (kao u Ma- neku stvar, mora doći T jebimo trajnu maoističku distinkciju – između kina koje lome vojniku), od gledatelja-kao-sudionika uvode se u dodir s njom, odnosno dijeli jedno u dvoje, te one koja dvoje povezuje u jedno. zahtjevi za različitim načinima sprječavanja formalne je- živjeti (djelovati) u njezinoj okolini. ... Želite li znati, Ovo drugo, prema Godardu, truje “ispravno” marksis- dinstvenosti koja bi povukla umirujuću, totalizirajuću morate sudjelovati u mi- tičko kino koje uvijek sjedinjuje riječi i slike podređujući spoznaju. U Pismu Jane možemo vidjeti kako su na razini jenjanju stvarnosti. Želite li ovo drugo onome prvom. Preformulirano, marksizam forme i sadržaja te dvije analize sjedinjene. Slično, s Go- znati kakvog je okusa kruš- se teži pojaviti kao glas u off-u koji usmjeruje svijest i dardovom vlastitom samo-kritikom – posebice u njego- ka, morate je zagristi i na afekte gledatelja prema pravilnom stajalištu vis-à-vis sli- vu radu s Anne-Marie Miéville Ici et allieurs (Ovdje i taj je način promijeniti... ka koje protječu ekranom. Altiserijanska jednostavnost drugdje, 1976), načelo će biti isto: smanjiti važnost spoja Želite li znati teoriju i me- portretirana je kao protuotrov marksističkom dogma- ispravne slike s ispravnim zvukom pod egidom ne-fil- tode revolucije, morate su tizmu. Kako to Godard veli u raspravi u Kaliforniji 1968: mične transcendentne ideje. djelovati u njoj. Svako pra- Kazano Rancièreovim jezikom, to je onda kada ri- vo znanje potječe iz nepo- “Kineskinja treba biti vrlo jednostavna, zato što su vr ječ “pogledajte” više ne možete razumjeti, a kada vam srednog iskustva. lo jednostavni ljudi pokušali vrlo skromno naučiti slika dopušta razumjeti – više ne možete vidjeti. To dvo- — “O praksi” (srpanj 1937) ponešto o jednostavnim stvarima. Tako sam morao je-u-jednom može se, za Rancièrea, sumirati pod načelo 170 metafore, gdje je apstraktna ideja utjelovljena u konkret- Kineskinja (La Chinoise, noj slici, a konkretna se slika može identificirati aps red. Jean-Luc Godard, 1967) traktnim “glasom u off-u”. Raspravljajući Godarda – unatoč tomu što ga je on smjestio upravo u registar alti- serijanizma, što ga je – kako je poznato – čuveno odbacio (možda na taj način pokazujući potajnu vjernost), Ran cière iskazuje jedno od ključnih načela svojeg razumijevanja konvergentnog djela politike i estetike:

“Ovo je zajedničko djelo umjetnosti i politike: preki nuti smotavanje, beskrajnu zamjenu riječi koje vas čine vidjeti i slika koje govore, namećući vjerovanje kao glazbu riječi. Jedno se u reprezentacijskoj magmi mora podijeliti na Dvoje: razdvojiti riječi i slike, do pustiti da se riječi razumiju u svojoj stranosti, a slike da se vide u svojem zaprepaštenju”. “To je upravo estetika, to je film koji se bavi estetikom Budući da u Kineskinji upravlja protokol razdvaja shvaćenom kao kategorijom politike. Radije odabire nja, što uključuje “odsijecanje” političkog diskursa u nemo govoriti o estetici, a ne više o politici. Mi smo tek primjerenu domenu buržoaskog stana u Parizu, cilj je zainteresirani za spoznaju o vrsti izraza. Da sam bio u proizvesti umjetničko razumijevanje političkog govora Vijetnamu, gledajući na mrtvo vijetnamsko dijete, (ne šav između politike i estetike, već kritičko-didaktič- imao bih upravo taj isti izraz lica kakav bi imali Nixon ku dijalektiku). Kako Rancière kaže: “Umjetničko djelo i John Wayne... Termin “proleterska revolucija” u na treba razdvojiti, preobličiti kontinuum smisao-slika u šoj je zemlji postao tako zloupotrebljavan da radije niz fragmenata, razglednica, ili lekcija.” Pomislite na kažemo da smo zainteresirani za estetiku”. protokol razdvajanja i očuđavanja u Karabinjerima (1962), gdje se brutalnost rata prenosi kroz konjunkciju Badiou se obraća Godardovoj političkoj estetici u pisanih oglasa/plakata (pjesama, navoda, proglasa); far- članku naslovljenom “Kraj početka”, nedavno objavlje- sično simplicističkih prikazivanja bitke, te prisustva ci- nom u časopisu L’art du cinema. Poput Rancièrea, on iz- jelog arhiva razglednica, poharanih teritorija kao pukih gleda kao da klizi preko djela Dziga-Vertov skupine ne- slika, u jednoj od najdojmljivijih scena u filmu. U Kine- obično se pridružujući konsenzusu po kojem je od 1968- skinji to je dijelektičko uspoređivanje ili razdvajanje slika 1972 Godard u potpunosti podčinio svoje filmove poli- od zvukova, što za Rancièrea tvori Godardov nedoseg- tičkim imperativima, prošivajući svoju umjetnost svoj- nuti umjetnički rad na politici. (Mogli bismo pomisliti om politikom. na to kako takva disjunkcija u politici eventualno posta- Strukturna kategorija u Badiouovu tretiranju fil- je disjunkcija od politike, kao da Godard gubi sve nade u ma jest ona periodizacije (otuda i naslov Badiouova član- kritičku politiku koja bi istovremeno bila kritička praksa ka “Kraj početka”). Badiou čita Sve je u redu kao pokušaj slike – ili se možemo prisjetiti nesmiljene Situacionis- da se napravi gošistički ili maoistički ono “realno” fran- tičke kritike le plus con de pro-chinois suisses – pozicije iz cuskog, vidljivog usred situacije ozbiljne reakcije i poli- koje bi se moglo reći da je on bio na pogrešnom putu, tičkog zatvaranja (to je smisao u kojemu on čita naslov kako bi se započelo s njime). kao referencu na kinesku izreku u vremenima krize: “si- Godardova vlastita procjena njegove Dziga-Vertov tuacija je odlična”). Ako je Kineskinja predstavila filmsku skupine neobično je bliska upravo okviru i terminologi- dijalektiku političkih iskaza i uvjerenja, Sve je u redu po- ji što ju rabi Rancière. Kako su on i Gorin primijetili o kušava učiniti vidljivom klasnu borbu (u ustroju tvorni- njihovu Pismu Jane: ce, zabavno apolitički ponovljene u Vodenom životu (The Life Aquatic, Wes Anderson, 2004), kao i u dugoj vožnji

Toscano, Alberto Zapad je crven. Politika i estetika u Godardovim Maovim godinama

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 171 1990. travanj Jang Ce Min postaje Centralne predsjednik komisije za vojna pi - tanja Komunističke partije Kine čime se - nastavlja primopreda genera - ja vlasti trećoj ciji vodstva NR Kine. 1990. prosinac Službeno je pokrenuta burza dionica u Šangaju. Registrirana su 22 člana, 45.000 in - vestitora i 30 dionica. kamere na kraju, koja se bavi intervencijom/ekspropri- Rancière; 7. ponovno, Dijalektika, velike simetrije: štraj- jacijom u supermarketu, a koja pak, kako Badiou vispre- kovi i rad, ured šefa i njegovo odjeljivanje, tvornica i fil- no primjećuje, ponavlja jednu od akcija svoje vlastite movanje oglasa. Možemo se upitati nije li Badiou pro- skupine. Film, za Badioua, onkraj historijske referencije pustio druge aspekte dijalektike – na primjer, znakovi- gošizma uprizoruje suprotstavljenost između zahtjeva tost potpisivanja čeka na početku (kojem ćemo se vrati- za objektivnošću (preko integracionističke retorike šefa ti) te disjunktivna razmještanja Montanda i Jane Fonda i PCF/CGT predstavnika) i subjektivne mogućnosti u tvornici (kao i pozadinsku priču glede izbora glumaca utjelovljene u radničkom revoltu. Prema Badiouu, Go- u njihove uloge, kako bi se pojačao smisao bitke). Ova dardovo je usredotočenje na stvari konverzije, a jedno je dijalektika kina i politike (vidi Pismo Jane) bit će razrije- od pitanja što ih možemo postaviti, jesu li doista upotri- šena tek povratkom prema slici i njezinoj analizi. Peda- jebljena kinematička sredstva primjerena za tu didaktič- gogija je ponovno na dnevnome redu – budući da se ko/anti-didaktičku vježbu. Kako Badiou primjećuje: filmska tema vidi kao pre-odgoj, kao preobražaj života, neizravno, putem bitaka. Za Badioua, Fonda je heroina Bertold Brecht “Povijest filma jest ona pre-odgoja, motiv koji zato što iz deklaracije o radničkim novinama u situaciji također dolazi iz maoizma.... pre-odgoj sitno-buržo povlači i mogućnost vlastite novine u ljubavi. askog umjetnika (Godard?) i mlade žene…. Izravno militantna forma tog pre-odgoja nije pretpostavljena Zaključak: Novac u slici (niti je postala Maova) tek svojom neizravnom for Politički, kako na razini zapleta politike i estetike mom; stvaralačkim životom (kino i istraživačko no tako i jezikom bavljenja političkom pedagogijom, Badi- vinarstvo), ljubavnički će se život (par, njihove prak ou i Rancière izgledaju nezainteresiranima glede pre- se, dijalektika između njihove unutarnjosti i djelo vlasti teme novca u svim Godardovim filmovima, te po- vanja u svijetu) možda modificirati iskustvima na sebice onima iz perioda Dziga-Vertov skupine. Godarda metnutima borbom naroda”. je u kratkom vremenskom razdoblju zaposlio Odsjek za javnost Foxova studija u Parizu, te je on uvijek insistirao Pitanje za koje Badiou vidi da ga film postavlja jest na središnjoj ulozi monete za kino – ovo je očigledno u subjektivno: što u potpunosti politički početak omo- njegovu odnosu prema sustavu zvijezda (sjetite se odabi- gućuje na način subjektivnog preobražaja? Zamijetite ra Brigitte Bardot u Preziru) i također dolazi u prvi plan u ovdje pitanje odgoja karaktera. “Zaključak filma tiče se njegovu taktičkom i manipulativnom odnosu prema fi- temeljne povijesnosti svih stvari, podjele svega, te odat- nanciranju filma – od općeg mjesta njegove notornosti u le ima izvor u konkretnim mogućnostima svakog iskus skupljanju sredstava od komisijâ za Dziga-Vertov filmo- tva, posebice onoga (ljubavnog) para”. Badiou je također ve, i to od europskih distributera, koji su ih onda odbijali oprezan prema formalnoj dimenziji, koju (sukladno prikazivati, do postavljanja trideset i dva “politička re- Rancièreu), vidi u brehtijanskoj dimenziji Godardova datelja” iz disparatnih ljevičarskih frakcija na platnu lis-

nanje počinje prak- djela (Brecht je eksplicitna referenca kroz cijeli Godar- tu “marksističko-lenjinističkog westerna” Vjetar s Isto- Z som, a teoretsko zna dov opus). ka. Uvodna sekvenca Sve je u redu koja pokazuje potpisi- nje se stječe u praksi i stoga Badiou navodi sedam elemenata strukturiranja vanje čeka za različite suradnike u filmu, posebice za se mora vratiti u praksu. filma: 1. Figuralni minimalizam (topološka redukcija, u Montanda i Fondu, amblematična je u tom pogledu. Aktivna svrha znanja ne uprizorenju, u akciji na nekoliko reprezentativnih i Vrijedno je zabilježiti da je Godard bio emfatičan u ogleda se samo u aktivnom ključnih ambijenata); 2. Tipične geste (trčanje, tuča, itd. tom periodu – kako u svojim programatskim stavovima skoku od perceptivnog ka – slijedeći burlesku, to je već načelo Karabinjera, ali tako i u svojoj praksi – u vezi s prvenstvom procesa proi- racionalnom znanju, već također bi netko mogao pridodati i Do posljednjeg daha zvodnje nad momentima distribucije i potrošnje onoga se, još važnije, mora ogle- (1959) gdje je to povezano s reklamama/oglašavanjem i što je on nazivao praviti filmove politički (nasuprot prav dati i u skoku od racional- spektakularnim stereotipima); 3. Monolog ispred kame- ljenju političkih filmova). Proizvodnja se ovdje treba ranog znanja ka revolucio- re; 4. Dokumentarni fragmenti koji povezuju tipologiju zumjeti na brojne načine – u smislu funkcije “proizvo narnoj praksi. s povijesnom složenošću; 5. Eksterijeri koji indiciraju đača”; u terminima modusa i odnosa proizvodnje koja — “O praksi” (srpanj 1937) izvanjskost; 6. Simbolizam boja, što također primjećuje i dominira samim procesom snimanja filma (npr. uloga 172 kolektiva u Dziga-Vertov skupini), ali također i u termi- Taj je problem financijski u istoj mjeri koliko i for- nima tehnike i tehnologije, kao onda kada Godard malni. Protiv klasične povezanosti izgleda/pogleda s ka- uvjerljivo tvrdi da su ideološki odnosi već sadržani u rakterom, pogleda kamere i pogleda gledatelja (kojemu materijalnom aparatu filma, primjerice u montažnom možemo dodati ključnu povezanost sa zvukom), Godar stolu (Godard ne ignorira vezu između proizvodnje i dovi i Gorinovi filmovi izgleda da se protive praksi dis- distribucije, kao onda kada “glas u off-u” British Soundsa lokacije, s više ili manje otvorenim brehtijanskim odje- na poznat način zadirkuje: “Ako se napravi milijun ko- cima. Pokazati novac u slici, učiniti mogućim ono kon- pija marksističko-lenjinističkog filma, on postaje Prohu- kretno audio-vizualno, omogućiti konkretnu audio-vi- jalo s vihorom”). Daljnji i vrlo značajan smisao u kojemu zualnu analizu konkretnih audio-vizualnih uvjeta – za je za Godarda proizvodnja upitna jest proširenje do ko- to je ključna dislokacija (premještaj). Dakle, učiniti da jega je film u stanju doprijeti – da upotrijebimo ovdje film postane političkim oruđem, za to je nužno izmak- Jane Fonda Marxa – do “skrivene tajne proizvodnje”, problema s nuti njegovu puku instrumentalizaciju, njegovu estetič- kojim će se Godard susretati na različite načine u British ku i političku svezu (ovo je vidljivo u Godardovu prino- Sounds, Sve je u redu, Strasti (1981) i Spašavaj se tko može, su, od strane Chrisa Markera organiziranom kolektiv- život (1979). Između uvjetovanosti slike o proizvodnji, nom filmu Daleko od Vijetnama (1967), kao i u njegovoj upravo je odnos s novcem ono što posebice zaokuplja raspravi s maoističkim filmskim djelatnikom Martinom Godarda. Kao što Colin McCabe bilježi u svojoj suvere- Karmitzom). Pedagoški poriv filmova iz maovskih godina noj obradi Godardova kina do 1980-ih – Godard: Images, zanimljivo oslikava raspravu između Badioua i Ranciè Sounds, Politics – u kasnim sedamdesetima Godard je rea, jer Godard jednako koristi didaktičko-primjeran planirao djelo pod nazivom Pripovijest, s Robertom De modus kojeg afirmira Badiou glede tipologija upotreb Nirom i Diane Keaton, film o mučnoj proizvodnji jed- ljenih u Sve je u redu, kao što i želi izazvati kratki spoj u nog drugog filma, o gangsteru Bugsyju Siegelu, nazva- estetici politike, kao i politici estetike, usporavajući, dis- nom Bugsy (što će ga naravno kasnije napraviti Warren locirajući/premještajući i razdvajajući slike. No, ključno Beatty, 1991. godine). U scenariju za taj film o filmu, koji je usmjeravanje njegove pozornosti prema uvjetima ki- nije dovršen, i koji nikada neće dospjeti do proizvodnje, no-proizvodnje – posebice uloge novca u slici – koja će nalazimo slijedeću repliku, koju izgovara Bugsyjev zamu omogućiti (dok s Badiouom i Rancièreom dijeli ega- mišljeni producent: “Dopustimo da slike teku brže ne- litarnu politiku) da prebrodi enormne poteškoće što goli što to može novac”. Kao što McCabe primjećuje, na- pritiskuju proizvodnju egalitarnih slikâ i slikovnih od- suprot producentu Pripovijesti, onome tko želi sakriti nosa, bilo one primjer(e)ne ili kritičke; amblematske ili “financijsku predodređenost” slikâ, “Godardov projekt otpadničke. U toj perspektivi, politički se recepti i este- jest izravno suprotan – usporiti tijek slika sve dok se ne tička kritika jedino mogu dosegnuti i pripremiti meto- ukaže novac i fantazija ne pokaže upravo njegovu kondom zaobilaska (détoura), načina političkog pravljenja stituciju”. Za McCabea, Godardove početne slike novca filmova, što će – ne nužno radeći političke filmove – – posebice supostavljanje novca kao normalizirajuće omogućiti političko promišljanje o estetici politike (vi- društvene funkcije prema kriminalnom novcu u Do po- dljivost, slušnost i čitljivost). Kao u Pismu Jane, to uklju- sljednjeg daha – omogućit će nam način za bavljenje čuje stanovito subjektivno stajalište (ne-govorenje u “novcem u slici”, problem koji je, kako McCabe prim- ime drugoga), te također stanoviti zahtjev prema situi- jećuje, prvenstveno kod Godarda posredovan slikom ranom karakteru političkih i estetičkih intervencija (ka- ženâ i ekonomije pogleda/izgleda o kojoj ovisi ta slika ko se u Sve je u redu dopire do Vijetnama ostajući u Fran- (“problem pogleda/izgleda neodvojiv je od novca”). cuskoj) – pitanje što će ga Godard i Miéville postaviti o Filmovi skupine Dziga-Vertov, stoga su, unatoč svojem Palestini u Ovdje i drugdje (Ici et ailleurs). ukazujućem “negledljivom” karakteru, dozvolili Godar- Ovo nije normativni već pripremni rad umjetnosti o du da s većom preciznošću formulira strategije za raski- politici, čiji je cilj, kako tvrde Godard i Gorin, istražiti es- danje načina na koji poredak novca diktira poredak sli- tetičke preduvjete za sljedeće tajanstveno pitanje: “Kako S engleskoga preveo ka, ili bolje kazano, da pokuša prekinuti s “poretkom ko- se mogu postavljati nova politička pitanja?” Marijan Krivak ji na setu kristalizira novčane odnose”.

Toscano, Alberto Zapad je crven. Politika i estetika u Godardovim Maovim godinama

UP&UNDERGROUND mješteno iz svojih Proljeće 2009. travanj 1992. travanj kongres Svenarodni NR Kine odobrava iz - gradnju brane Tri klan - ca na Dugoj rijeci. Je - dan od najvećih, naj - zahtjevnijih i najkon - inženjer troverznijih skih poduhvata u mo - dernoj povijesti. Zbog izgradnje brane preko milijun ljudi bit će pre 173 domova.

Tung, Mao Ce Kineska revolucija i Kineska komunistička partija poglavlje i Kinesko društvo 1. Kineski narod 2. Staro feudalno društvo 2. Današnje kolonijalno, polukolonijalno i polufeudalno društvo

poglavlje ii Kineska revolucija 1. Revolucionarni pokreti u proteklih sto godina 2. Ciljevi Kineske revolucije 3. Zadaci Kineske revolucije 4. Pokretačke snage Kineske revolucije 5. Karakter Kineske revolucije 6. Perspektive Kineske revolucije 7. Dvostruki zadatak Kineske revolucije i Kineska komunistička partija Tung, Mao Ce Kineska revolucija i Kineska komunistička partija* (Prosinac 1939.)

* Kineska revolucija i Kineska komunistička partija je knjiga zapisa koju su zajedno napisali drug Mao Ce Tung i nekolicina njegovih drugova u zimu 1939. u Jenanu. Prvo poglavlje “Kinesko društvo” napisali su drugovi a drug Mao Ce Tung ga je uredio. Drugo je poglavlje, “Kineska revolucija”, napisao drug Mao Ce Tung. Sljedeće poglavlje, koje se trebalo od- nositi na “Izgradnju partije”, drugovi su ostavili nedovršeno. Dva objav ljena poglavlja, posebno Drugo, odigrala su veliku obrazovnu ulogu u Kineskoj komunističkoj partiji i u Kineskom narodu. Temelji nove demokracije koje je postavio drug Mao Ce Tung u drugom poglavlju znatno su razrađeniji u njegovom djelu “O novoj demokraciji”, napisanome u siječnju 1940. godine. 176 poglavlje i 01 U vezi s pronalaskom kompasa, od propasti tih prvobitnih zajednica i prelaska u klasno privlačna snaga magnetske sti- društvo, isprva robovlasničko, a zatim feudalno. Kroz KINESKO DRUŠTVO jene spominje se već u 3. st. pr. n. e., u Lu Pu Vejevom Alamanahu, povijest kineske civilizacije poljodjelstvo i obrtničke a početkom 1. st. pr. n. e. materi- djelatnosti Kine bile su poznate po svojem visokom 1. jalistički filozof Vang Čung na- stupnju razvoja; brojni veliki mislioci, znanstvenici, pominje u svom djelu Lun Heng kineski narod da magnetna stijena pokazuje izumitelji, državnici, vojnici, pisci i umjetnici iza sebe su na jug što navodi na zaključak ostavili bogatu zbirku klasičnih djela koju danas posje- ina je jedna od najvećih zemalja na svijetu, da su tada bili poznati magnet- dujemo. U Kini je davnih dana izumljen kompas.01 ski polovi. U putopisu iz 12. sto 02 njezina je površina otprilike veličine cijele ljeća vidi se da su kompas već Umjetnost pravljenja papira otkrivena je prije 1800 go- Europe. U tom nepreglednom prostranstvu uvelike upotrebljavali kineski dina. Matrični tisak03 izumljen je prije 1300 godina, po- naše zemlje postoje golema područja plodne moreplovci toga doba. mični slog04 prije 800. Kinezi su prije Europljana bili 02 U starim je dokumentima zabi 05 zemlje koja nas opskrbljuju hranom i od- lježeno da je Caj Lun, eunuh upoznati s upotrebom baruta. Kina je stoga jedna od jećom; planinski lanci koji uzduž i poprijeko istočne dinastije Han (25-220 g. najstarijih civilizacija na svijetu, njezina je povijest duga obilujuK šumama i bogatim mineralnim nalazištima; n. e.) izumio papir, a pravio ga je gotovo četiri tisuće godina. od kore drveta, konoplje, krpa i mnoštvo rijeka i jezera koja služe za prijevoz i navodnja- istrošenih ribarskih mreža. Caj Kineski je narod poznat diljem svijeta ne samo po vanje te dugačka obala koja olakšava komunikaciju s Lun je 105. g. n. e. (posljednje go- svojoj marljivosti i izdržljivosti, već i po velikoj ljubavi prekomorskim narodima. Od davnina su naši preci radi- dine vladavine cara Ho Tija) poza slobodu i bogatoj revolucionarnoj tradiciji. Povijest kazao svoj pronalazak caru i nali, živjeli i množili se na tom ogromnom prostranstvu. kon toga se spomenuta metoda naroda Han, primjerice, pokazuje da se Kinezi nikada Kina graniči sa Savezom Sovjetskih Socijalističkih Re- pravljenja papira iz biljnih vla- nisu pokoravali vladavini tirana već su redovito revolu- publika na sjeveroistoku, sjeverozapadu i dijelom na za- kana postupno širila Kinom. cionarnim sredstvima postizali prevrat ili promjenu. U 03 Matrični tisak izumljen je oko padu; Narodnom Republikom Mongolijom na sjeveru; 600. g. n. e. za dinastije Sui. tisućama godina hanske povijesti javljale su se na stoti- Afganistanom, Indijom, Butanom i Nepalom na jugoza- 04 Pokretni je slog izumio Pi Šeng ne seljačkih buna, velikih i malih, protiv mračne vlada- padu te djelomično na zapadu; Burmom i Indokinom na za dinastije Sung između 1041. i vine zemljoposjednika i plemstva. I najveće dinastičke 1048. godine. jugu i Korejom na istoku, gdje je također bliski susjed Ja- 05 Barut je prema tradiciji izum promjene nastale su kao rezultat takvih seljačkih pobu- panu i Filipinima. Takav geografski položaj Kine ima niz ljen u Kini u 9. stoljeću, a od 11. na. Svi su se kineski narodi odupirali stranom poroblja- prednosti, ali i nedostataka za kinesku narodnu revolu- se stoljeća upotrebljavao za vanju i redovito su koristili ustanak kao način topovsku tanad. ciju. Prednost je blizina Sovjetskog saveza te razmjerna oslobođenja. Kinezi odobravaju jedinstvo osnovano na udaljenost od glavnih imperijalističkih zemalja Europe i jednakosti, ali se protive tlačenju jednog naroda od stra- Amerike, kao i okruženje brojnim kolonijalnim i polu- ne drugoga. Tijekom tisuća godina zabilježene povijesti, kolonijalnim zemljama. Nedostatak je to što japanski kineski je narod iznjedrio mnoštvo narodnih heroja i re- imperijalizam, s obzirom na geografsku blizinu, pred- volucionarnih vođa. Kineski narod stoga ima slavnu re- stavlja stalnu prijetnju postojanju svih kineskih naroda i volucionarnu tradiciju i veličanstveno povijesno kineskoj narodnoj revoluciji. nasljeđe. Kina ima oko 450 milijuna stanovnika ili gotovo četvrtinu ukupnog svjetskog stanovništva. Preko deve- 2. deset posto njezinih stanovnika pripada narodu Han. staro feudalno društvo No u Kini žive i brojne nacionalne manjine, uključujući Mongole, Hui, Tibetance, Ujgure, Miao, Ji, Čuang, Čung- Iako je Kina velika zemlja goleme površine, ras- čia i Korejce; svi oni imaju dugu povijest iako su različi- tuće populacije i duge povijesti, iako ima bogatu revolu- tog stupnja kulturnog razvoja. Dakle, Kina je zemlja s cionarnu tradiciju i vrhunsko povijesno nasljeđe, njezin brojnim stanovništvom sastavljenim od raznih ekonomski, politički i kulturni razvoj sporo je napredo- narodnosti. vao još dugo nakon prijelaza ropskog društva u feudal- Razvijajući se poput mnogih drugih svjetskih nano. Feudalno društvo, koje je započelo s dinastijama roda, kineski je narod (ovdje mislimo prvenstveno na Čou i Čin, trajalo je oko tri tisuće godina. Hane) proživio mnoga tisućljeća u besklasnim prvobit- Glavne značajke ekonomskog i političkog sustava nim zajednicama. Prošlo je gotovo četiri tisuće godina kineske feudalne vladavine bile su:

Tung, Mao Ce Kineska revolucija i kineska komunistička partija

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 177 listopad 1992. Na XIV. partijskom princip kongresu “socijalističke tržišne ekonomije” prihvaćen budućeg osnova kao je kineskog razvoja. ožujak 1993. Generalni sekretar partije Komunističke Kine Jang Ce Min iza - - bran je za predsjedni ka NR Kine čime je završena puna primo - vlasti trećoj predaja generaciji vodstva NR Kine. 1) Prevladavala je samodostatna naturalna privreda. 06 Čen Šeng, Vu Kuang, Hsiang Ju i tisuća godina ostalo na istom stupnju društveno-eko- Seljaci su za sebe proizvodili ne samo poljopriv- Liu Pang bili su vođe prvoga ve- nomskog razvoja. likog seljačkog ustanka za dina- redne proizvode, nego i većinu potrebnih obrtnič- stije Čin. Čen Šeng i Vu Kuang Osnovno je proturječje u feudalnom društvu bilo kih proizvoda. Najamnina za zakup zemlje koju su koji su 209. g. pr. n. e. s još devet između seljaštva i zemljoposjedničke klase. Seljaci i davali zemljoposjednicima i plemstvu velikim je stotina regruta pošli zauzeti svo- obrtnici predstavljali su dva osnovna društvena sloja je mjesto u garnizonu na granici dijelom bila namijenjena osobnoj potrošnji, a ne organizirali su bunu protiv silni- koja su stvarala bogatstvo i kulturu tog društva. razmjeni. Iako se razmjena razvila s vremenom, štva dinastije Čin u okrugu Nemilosrdno ekonomsko iskorištavanje i politič- nije odigrala veliku ulogu u privredi. Čisjen (danas okrug Suhsjen u ko ugnjetavanje prisililo je kineske seljake na brojne pokrajini Anhvej). Hsiang Ju i 2) Vladajuća feudalna klasa koja je podrazumijevala Liu Pang predvodili su pobunu ustanke protiv vladavine zemljoposjednika. Na stotine zemljoposjednike, plemstvo i cara, bila je vlasnik do koje je došlo nakon tog oru- ustanaka, velikih i malih, seljačkih buna ili seljačkih re- većine zemlje, dok su seljaci posjedovali vrlo malo žanog ustanka širom zemlje. volucionarnih ratova - od ustanaka Čen Šenga, Vu Vojska Hsiang Jua uništila je 06 zemljišta, ako uopće. Seljaci su svojim vlastitim glavne snage dinastije Čin, a je- Kuanga, Hsiang Jua i Liu Panga za dinastije Čin, do oruđem obrađivali zemlju zemljoposjednika, dinice Liu Panga zauzele su onih Hsinšija, Pinglina i Crvenih obrva te Mjedenih plemstva i carske obitelji te su im za njihovu osob- glavni grad. U bici između Liu konja07 i Žutih turbana08 za vrijeme dinastije Han, onih Panga i Hsiang Jua, koja je uslije- 09 nu potrošnju morali plaćati 40, 50, 60, 70 ili čak 80 dila nakon toga, pobijedio je Liu Li Mija i Tou Čien Tea za vrijeme dinastije Sui, zatim 10 pa i više posto uroda. U stvari, seljaci su još uvijek Pang i osnovao dinastiju Han. Vang Hsien Čija i Huang Čaoa za dinastije Tang, pa služili. 07 Hsinši, Pinglin, Crvene obrve i Sung Čiangova i Fang Laova11 za dinastije Sung, kao i Ču Mjedeni konji nazivi su seljač- 12 3) Ne samo da su zemljoposjednici, plemstvo i carska kih ustanaka potkraj vladanja Juan Čangova za dinastije Juan, potom Li Cu Čengova 13 obitelj živjeli od zakupnine iznuđene od seljaka, zapadne dinastije Han kada su ustanka za dinastije Ming, sve do Tajpinškog ustanka već je zemljoposjednička država zahtijevala pla seljački nemiri bili vrlo česti. za vrijeme dinastije Čing. Nigdje u svijetu nije bilo toli- Vang Mang je u 8. g. n. e. zbacio ćanje poreza i tlake kako bi mogla uzdržavali mno- vladajuću dinastiju, uspeo se na ko seljačkih ustanaka i ratova kao u kineskoj povijesti. štvo vladinih službenika i vojsku koja je uglavnom prijestolje i proveo nove refor- Klasne borbe seljaka, seljački ustanci i ratovi prava su služila za obuzdavanje seljaka. me kako bi spriječio daljnje sel- pokretačka snaga povijesnog razvoja u kineskom feu- jačke nemire. No gladne mase u 4) Moćna feudalna zemljoposjednička država štitila Hsinšiju (u današnjem okrugu dalnom društvu. Svaki je veliki seljački ustanak i rat za- je sustav feudalnog izrabljivanja. U razdoblju prije Čingšan u Hupeu) i Pinglinu (u dao udarac feudalnom režimu toga doba i time je više ili Čin dinastije, feudalna je država bila rascjepkana današnjem okrugu Sujhsien u manje potaknut razvoj društvenih proizvodnih snaga. Hupeu) digle su pobunu. Crve- na zavađene suparničke pokrajine. Nakon prvog ne obrve i Mjedeni konji bile su Međutim, kako ni nova proizvodna snaga, ni novi odno- cara iz te dinastije i ujedinjenja, Kina je postala au- seljačke snage koje su se pobu- si u proizvodnji, ni nove klasne snage, ni bilo kakva na- tokratska i centralizirana, iako su pojedini feudi nile za njegove vladavine u da- predna politička stranka nije postojala tih dana, seljački našnjim pokrajinama središn- zadržali samostalnost. Careva je vlast bila neogra- jeg Hopeja i Šantunga. Crvene ustanci i ratovi nisu imali pravo vodstvo kakvo danas ničena u feudalnoj državi; on je imenovao zapo- obrve, najbrojniji među njima, ima proletarijat Komunističke partije, te je svaka seljač- vjednike vojnih snaga, predsjednike sudova, upra- zvali su se tako jer su njihovi ka revolucija propala, a zemljoposjednici i plemstvo su i vojnici bojili obrve u crveno. vitelje državnih riznica i državnih žitnica u svim 08 Žuti turbani, seljačke snage koje dalje koristili seljaštvo, za vrijeme ili poslije revolucije, dijelovima zemlje, oslanjajući se pritom na zeml- su se pobunile 184. g. n. e., dobi- kao sredstvo za provođenje dinastičkih promjena. Stoga joposjedničku vlastelu kao glavnu os cijelog siste- le su ime po svojim kapama. su feudalni ekonomski odnosi i politički sistem nakon 09 Li Mi i Tou Čien Te bili su vođe ma feudalne vladavine. velikih seljačkih ustanaka dina- svake velike seljačke revolucionarne borbe ostali nepro- stije Suj u Honanu i Hopeju po- mijenjeni, iako je postignut određeni društveni U uvjetima takvog feudalnog ekonomskog isko- četkom 7. stoljeća. napredak. 10 Vang Hsien Či je organizirao rištavanja i političkog tlačenja kineski su seljaci tisuća- ustanak u Šantungu 874. g. n. e. Tek su u posljednjih stotinu godina postignute ma godina živjeli kao robovi, u siromaštvu i patnji. U Slijedeće je godine Huang Čao promjene potrebne za stvaranje drugačijeg poretka. tamnici feudalizma nisu imali nikakve osobne slobode. podigao ustanak kako bi mu pomogao. Zemljoposjednik je imao pravo da ih tuče, izrabljuje, čak 11 Sung Čiang i Fang La bili su i ubije po svojoj volji, dok oni nisu imali nikakvih poli- slavni vođe seljačkih ustanaka tičkih prava. Krajnje siromaštvo i zaostalost seljaštva početkom 12 stoljeća. Sung Či- ang je djelovao duž granica zbog okrutnog zemljoposjedničkog izrabljivanja i tla- između Šantunga, Hopeja, Ho- čenja, glavni je razlog zašto je kinesko društvo nekoliko nana i Kjangsua, a Fang La u Čekjangu i Anhveju. 178 3. 12 Godine 1351. narod se u mnogim pretežno tekstilna industrija i mlinovi, jer su imperija- današnje kolonijalno, polukolonijalno dijelovima zemlje pobunio pro- lističke zemlje Europe i Amerike bile zauzete ratova tiv vladavine mongolske dina- i polufeudalno društvo stije Juan. Ču Juan Čang je 1352. njem te su privremeno ublažile pritisak na Kinu. godine prišao pobunjeničkim Povijest nastanka i razvoja nacionalnog kapitaliz- Kao što smo objasnili, kinesko je društvo ostalo snagama na čelu s Kuo Cu Hsin- ma istovremeno je povijest nastanka i razvoja kineske gom. Kad je ovaj poginuo, post- feudalno tri tisuće godina. No, je li ono još uvijek potpu- ao je njihov zapovjednik. Ko- buržoazije i proletarijata. Isto kao što je dio trgovaca, ze- no feudalno i danas? Ne, Kina se promijenila. Nakon načno je 1368. godine uspio zba- mljoposjednika i birokrata bio preteča kineske buržoa- opijumskog rata 1840. Kina se postepeno promijenila u citi mongolsku dinastiju koja je zije, tako je i kineski proletarijat nastao od dijela seljaka i posrtala pred napadima na- polukolonijalno i polufeudalno društvo. Od incidenta rodnih snaga te je osnovao dina- obrtnika. Kao različiti društveni slojevi, kineska buržo- koji se dogodio 18. rujna 1931. godine, kada su japanski stiju Ming. azija i proletarijat nove su klase koje nikada ranije u ki- imperijalisti započeli oružanu agresiju, Kina se promije- 13 Li Cu Čeng, također zvan kralj neskoj povijesti nisu postojale. Oni su izrasli u novu Čuang (Kralj koji prkosi svima) nila u kolonijalno, polukolonijalno i polufeudalno dru- potjecao je iz Mičija u sjever- društvenu klasu iz utrobe feudalnog društva. Oni su bli- štvo. Sada ćemo objasniti kako su se odvijale te nom Šensiju, predvodio je sel- zanci rođeni u kineskom starom (feudalnom) društvu, promjene. jački ustanak koji je doveo do istovremeno povezani i suprotstavljeni. Ipak, kineski je rušenja dinastije Ming. Ustanak Kao što smo objasnili u drugom dijelu, kinesko je je najprije izbio u sjevernom proletarijat nastao i razvio se usporedo ne samo s kine- feudalno društvo trajalo oko tri tisuće godina. Velike su Šensiju 1628. godine. Li se skom nacionalnom buržoazijom, već i s imperijalistički se promjene počele odvijati u kineskom društvu tek pridružio snagama na čelu s Kao upravljanim poduzetništvom u Kini. Stoga je vrlo veliki Jing Hsiangom i vodio borbe u sredinom devetnaestog stoljeća prodorom stranog kapi- Honanu i Anhveju, a zatim se dio kineskog proletarijata stariji i iskusniji od kineske talizma u zemlju. vratio u Šensi. Nakon Kaove buržoazije te predstavlja veću i šire utemeljenu društve- Kako je kinesko feudalno društvo razvijalo pot- smrti 1636. godine, Li ga je nasli- nu snagu. jedio, postao Kralj Čuang i borio rošačku privredu te tako u sebi nosilo klicu kapitalizma, se u pokrajinama Šensi, Sečuan, Međutim, nastanak i razvoj kapitalizma samo je Kina bi se i sama polagano razvila u kapitalističko dru- Honan i Hupej. Konačno je zau- jedan aspekt promjene koja se dogodila u Kini nakon štvo, čak i bez utjecaja stranog kapitalizma. Ulaskom zeo prijestolnicu Peking 1644. prodora imperijalizma. Postoji još jedan popratni i pro- godine, nakon čega se posljednji stranog kapitalizma taj se proces samo ubrzao. Strani vladar iz dinastije Ming ubio. turječni aspekt, a to je sprega imperijalizma i feudalnih kapitalizam odigrao je odlučujuću ulogu u raspadu priv- Glavna parola koju je proširio u snaga radi zaustavljanja razvoja kineskog kapitalizma. rede kineskog društva; s jedne strane narušio je temelje masama bila je: “Podržavaj Kral- Cilj imperijalističkih snaga koje su okupirale Kinu ja Čuanga i nećeš plaćati porez njezine samodostatne naturalne privrede i upropastio na urod.” Parola kojom je učvr- sasvim sigurno nije pretvoriti feudalnu Kinu u kapita- obrtničku industriju u gradovima i na seoskim gospo- šćivao disciplinu među svojim lističku Kinu. Sasvim suprotno, njihov je cilj pretvaranje darstvima, a s druge strane je pospješio rast potrošačke ljudima glasila je: “Ubiješ li, Kine u njihovu polu-koloniju ili koloniju. ubio si moga oca, siluješ li, po- privrede u gradu i na selu. vrijedio si moju majku.” Tako je Da bi ostvarile taj cilj imperijalističke snage koris- Osim što je uzdrmao temelje kineske feudalne pridobio mase i njegov je pokret tile su i koriste razna vojna, politička, ekonomska i kul- privrede, ovo stanje stvari stvorilo je određene objektiv- postao glavna struja u seljačkim turna sredstva podčinjavanja, kako bi Kina postepeno ustancima koji su preplavili cine okolnosti i mogućnosti za razvoj kapitalističke priv- jelu zemlju. Kako je i on ne- postala polukolonija i kolonija. To su ova sredstva: rede u Kini. Uništenje naturalne privrede omogućilo je prestano mijenjao položaj i ni- stvaranje kapitalističkog potrošačkog tržišta, dok je pro- kad nije uspostavio razmjerno 1) Imperijalističke su snage vodile brojne ratove pro- čvrsta uporišna područja, napo- past velikog broja seljaka i obrtnika osigurao tržište rad- sljetku ga je pobijedio Vu San tiv Kine, primjerice, opijumski rat koji je započela ne snage. Kuej, general dinastije Ming, Britanija 1840. godine, rat koji su započele eng- U stvari, neki trgovci, zemljoposjednici i birokrati koji se udružio s dinastijom lesko-francuske savezničke snage 1857. godine,14 Čing u napadu na Lija. 15 počeli su investirati u suvremenu industriju još prije 14 Od 1856. do 1860. godine Brita- kinesko-francuski rat 1884. godine, kinesko-ja- šezdeset godina, u drugoj polovici devetnaestog stolje nija i Francuska zajednički su panski rat 1894. godine i rat koji su pokrenule sa- ća, pod utjecajem stranog kapitalizma i zbog određenih vodile okupacijski rat protiv Ki- vezničke snage osam zemalja 1900. godine.16 Na- ne, a pomagale su im Sjedinjene pukotina u strukturi feudalne privrede. Prije otprilike države i carska Rusija. Tada je kon poraza Kine u ratu, oni ne samo da su zauzeli četrdeset godina, na samom početku stoljeća, kineski je vlada dinastije Čing svu svoju susjedne zemlje koje su se do tada nalazile pod ki- nacionalni kapitalizam učinio svoje prve korake. Dva- snagu usmjerila na gušenje sel- neskom zaštitom, već su zauzele ili “zakupile” di- jačke revolucije - tajpinškog deset godina poslije, tijekom prvog imperijalističkog ustanka - i prihvatila politiku jelove kineskog teritorija. Primjerice, Japan je oku- svjetskog rata, razvila se kineska nacionalna industrija, pasivnog otpora stranim agre- pirao Tajvan i Penghu otočje te “zakupio” luku Lu-

Tung, Mao Ce Kineska revolucija i kineska komunistička partija

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 179 1992. travanj Svjetska banka potvr đuje da se gospodar stvo NR Kine razvija najbrže na svijetu s rastom procijenjenim od 12% godišnje. siječanj 1996. Dodatno smanjivanje oslo osoblja Narodne bodilačke vojske za 500.000 ljudi. šun, Britanija je zauzela Hong Kong, a Francuska sorima. Englesko-francuske strukture, s feudalnim gospodarima te trgovač- “zakupila” Kvangčouvan. Osim tog prisvajanja te- snage okupirale su glavne gra- kom i zelenaškom buržoazijom, a protiv većine dove poput Kantona, Tjencina i ritorija, oni su zahtijevali ogromnu ratnu odštetu. Pekinga, opljačkale i spalile pa- naroda. Posvuda imperijalizam pokušava sačuvati Ti su potezi zadali teške udarce kineskom feudal- laču Juan Ming Juan u Pekingu i i ponoviti sve te pretkapitalističke oblike iskorišta- nom carstvu. prisilile vladu dinastije Čing da vanja (osobito na selu) koji služe kao osnova pro- potpiše ugovore o Tjencinu i Pe- 20 2) Imperijalističke snage prisilile su Kinu da potpiše kingu. Glavne odredbe tih ugo- dužetka njihova reakcionarnog savezništva”. brojne neravnopravne ugovore prema kojima su vora odnosile su se na otvaranje “Imperijalizam sa svom svojom financijskom i one dobile pravo da na kineskom teritoriju drže Tjencina, Niučuanga, Tengčoua, vojnom moći predstavlja snagu koja u Kini podr- Tajvana, Tamsuija, Čaočoua, kopnene i morske snage, te pravo konzularne ju- Čiungčoua, Nankinga, Činkjan- žava, inspirira, potiče i čuva opstanak feudalizma 17 risdikcije u Kini. Tako su čitavu zemlju podijelile ga, Kjukjanga i Hankoua kao zajedno s njegovom cjelokupnom vojno- birokrat- u imperijalističke interesne sfere.18 ugovornih luka i garantiranje skom nadogradnjom”.21 posebnih povlastica strancima 3) Imperijalističke snage su tim neravnopravnim za putovanja, misionarske dje- 8) Imperijalističke snage opskrbljuju reakcionarnu ugovorima uspostavile kontrolu nad svim važnim latnosti i riječne plovidbe u vladu velikim količinama oružja i mnoštvom trgovačkim lukama u Kini i u mnogima od tih luka unutrašnjost Kine. Od tog tre- vojnih savjetnika, kako bi održali ratnu zavadu nutka strane agresorske snage jedan su dio teritorija označile kao koncesije, od- proširile su se u sve obalne po- između kineskih militarista i kako bi ugnjetavali nosno područja pod njihovom direktnom upra- krajine Kine i prodrle duboko u kineski narod. vom.19 Također su uspostavile kontrolu nad kine- unutrašnjost. 9) Nadalje, imperijalističke snage nikada nisu presta- 15 Francuski agresori osvojili su skom carinom, vanjskom trgovinom i prometom sjeverni dio Indokine (1882- le trovati duh kineskog naroda. To je njihova poli- (more, kopno, unutarnje vode i zrak). Zahvaljujući 1883). Zatim su (1884-1885) pro- tika kulturne agresije. Ona se ostvaruje kroz djelo- tome bile su u mogućnosti prodavati ogromne ko- širili svoj agresivni rat na kines- vanje misionara, osnivanje bolnica i škola, izdava ke provincije Kvangsi, Tajvan, ličine svoje robe u Kini, pretvorivši je u tržište za Fukien i Čekjang. Usprkos po- nje novina i poticanje kineskih studenata da stu- svoje industrijske proizvode, istovremeno podre bjedama izvojevanim u tom ra- diraju u inozemstvu. Njihov cilj je obrazovanje in- đujući kinesku poljoprivrednu proizvodnju svotu, korumpirana vlada dinastije telektualaca koji će služiti njihovim interesima i Čing potpisala je ponižavajući jim imperijalističkim potrebama. ugovor o Tjencinu. obmanjivati narod. 4) Imperijalističke snage upravljaju brojnim podu- 16 Osam imperijalističkih sila - 10) Od 18. listopada 1931. godine masovna invazija ja- zećima u lakoj i teškoj industriji Kine koristeći Britanija, Sjedinjene države, panskog imperijalizma pretvorila je veliki dio Njemačka, Francuska, carska njezine sirovine i jeftinu radnu snagu i time izrav- Rusija, Japan, Italija i Austrija - polu-kolonijalne Kine u japansku koloniju. no vrše pritisak na kinesku nacionalnu industriju i udruženim je snagama 1900. go- sprečavaju razvoj njezinih proizvodnih snaga. dine napalo Kinu kako bi sprije- Te činjenice predstavljaju drugi aspekt promjene čile pokret kineskog naroda Ji 5) Imperijalističke snage monopoliziraju kinesko Ho Tuan protiv agresije. Kineski koja se odvila nakon prodora imperijalizma u Kinu - bankarstvo i financije produljivanjem zajmova ki- se narod odupro napadu. Udru- krvava slika feudalne Kine svela se na polufeudalnu, po- neskoj vladi i osnivanjem banaka u Kini. Stoga ne žene snage osam imperijalistič- lukolonijalnu i kolonijalnu Kinu. Sasvim je jasno da je kih sila zauzele su Taku, okupi- samo da su uništile kineski nacionalni kapitali- rale Tjencin i Peking. Vlada di- agresija imperijalističkih snaga na Kinu, s jedne strane, zam, stvarajući konkurenciju kineskoj robi na tr- nastije Čing zaključila je 1901. ubrzala raspad feudalnog društva i rast elemenata kapi- žištu, već su također zavladale njenim bankar- godine ugovor s osam imperija- talizma, pretvarajući tako feudalno u polu-feudalno lističkih sila. Prema zaključe- stvom i financijama. nom ugovoru Kina je tim zem društvo, a s druge je strane time nametnula svoju okrut- 6) Imperijalističke snage uspostavile su mrežu kom- ljama morala platiti ogromnu nu vladavinu u Kini, ugušila neovisnost zemlje te stvo- pradora i trgovačko-zelenaškog izrabljivanja di svotu od 450 milijuna taela u rila od nje polukolonijalnu i kolonijalnu zemlju. srebru kao ratnu odštetu i ga- ljem Kine, od trgovačkih luka do duboke provinci- rantirati im posebnu povlasticu Uzimajući oba gledišta u obzir uviđamo da kine- je, te su stvorili i kompradorsku i trgovačko-zele- kojom su one imale pravo držati sko kolonijalno, polukolonijalno i polu-feudalno dru- našku klasu da im služe i olakšavaju iskorištavanje svoje jedinice u Pekingu i u pod- štvo zaprima sljedeće karakteristike: ručju između Pekinga te Tjenci- mase kineskog seljaštva i ostalih dijelova naroda. na i Šanhajkuana. 7) Imperijalističke su snage klasu feudalnih zemljo- 17 Konzularna je jurisdikcija bila 1) Uništeni su temelji samodostatne naturalne priv- posjednika i kompradora stvorile kao glavno upo- jedna od posebnih povlastica iz rede iz feudalnih vremena, ali osnova sistema feu- neravnopravnih ugovora na koje rište svoje vladavine u Kini. Imperijalizam “sklapa su imperijalističke sile prisilile dalnog iskorištavanja koje provodi zemljoposjed- savez s vladajućom slojem prethodne društvene vladu stare Kine, počevši s do- nička klasa, koja i dalje iskorištava seljaštvo, ne sa- 180 mo da ostaje netaknuta, već zajedno s iskorišta- punskim ugovorom Kinesko- stvaranjem revolucionarnih pokreta koji se neprekidno vanjem koje provode kompradori i zelenaši, britanskom ugovoru o Nankin- razvijaju. Velike revolucije u modernoj i suvremenoj gu, potpisanim u Humenu (Bo- dominira kineskim društvenim i ekonomskim gue) 1843. godine i s Kinesko-a- Kini nastale su na osnovu ovih suprotnosti. životom. meričkim ugovorom o Vanghjau 2) Nacionalni se kapitalizam razvio do određene gra- 1844. godine. To je značilo da svakom državljaninu zemlje ko- nice i ima važnu ulogu u kineskom političkom i ja uživa tu povlasticu u Kini neće poglavlje ii kulturnom životu, ali nije postao osnovni obrazac u sudskom sporu - građanskom KINESKA REVOLUCIJA u privredi kineskog društva; slab je i većinom po- ili krivičnom - suditi kineski sud, već konzul njegove zemlje. vezan sa stranim imperijalizmom i raznim oblici- 18 Interesne sfere su bile razni dima domaćeg feudalizma. jelovi Kine koje su potkraj 19. 1. 3) Srušena je autokratska vladavina cara i plemstva te stoljeća obilježile imperijalistič- revolucionarni pokreti u posljednjih ke sile u agresiji na Kinu. Svaka je na njihovo mjesto isprva došla vojno-diktator- od tih sila označila je područja stotinu godina ska i birokratska vladavina zemljoposjedničke kla- koja su pripadala njezinom eko- se, a zatim i zajednička diktatura zemljoposjedni- nomskom i vojnom utjecaju. Ta- Povijest pretvaranja Kine u polukoloniju i koloniju ko su pokrajine oko donjeg i ka i krupne buržoazije. Na okupiranim područji- srednjeg Jangcea označene kao koje je proveo imperijalizam u sprezi s kineskim feuda- ma vladaju japanski imperijalisti i njihovi sluge. britanska interesna sfera, Junan, lizmom istovremeno je borba kineskog naroda protiv 4) Imperijalizam kontrolira ne samo kineske vitalne Kvangtung i Kvangsi kao fran- imperijalizma i njegovih slugu. Opijumski rat, tajpinški cuska zona, Šantung kao nje- financijske i privredne djelatnosti već i njezine mačka sfera, Fukien kao japan- ustanak, kinesko-francuski rat, kinesko-japanski rat, re- političke i vojne snage. Na okupiranim područji- ska sfera, a tri sjeveroistočne po- formacijski pokret iz 1898. godine, pokret Ji Ho Tuana, ma sve je u rukama japanskog imperijalizma. krajine (sadašnje pokrajine Lia- revolucija 1911., pokret 4. svibnja, pokret 30. svibnja, sje- oning, Kirin i Hejlungkjang) 5) Kineski privredni, politički i kulturni razvoj vrlo kao sfera carske Rusije. Nakon verni pohod, agrarni revolucionarni rat i sadašnji rat ot- je neravnomjeran, zbog toga što je Kina bila pod rusko-japanskog rata 1905. godi- pora protiv Japana - svi ti ratovi i revolucije svjedoče o potpunom ili djelomičnom dominacijom brojnih ne, južne dijelove tih triju sjeve- nesavladivom duhu kineskog naroda u borbi protiv im- roistočnih pokrajina zauzeli su imperijalističkih sila, zbog toga što je vrlo dugo bi- Japanci. perijalizma i njegovih slugu. la razjedinjena te zbog velikog teritorija. 19 To su bila područja koja su im- Zahvaljujući neumoljivoj i junačkoj borbi kine- 6) Dvostruko ugnjetavan, imperijalizmom i feuda- perijalističke sile zauzele u ugo- skog naroda u posljednjih stotinu godina, imperijalizam vornim lukama nakon što su lizmom, a osobito zbog brojnih invazija japanskog prisilile vladu dinastije Čing da nije uspio pokoriti Kinu, niti će to ikada uspjeti. imperijalizma, kineski narod, u prvom redu selja- ih otvori. U tim su područjima Hrabri kineski narod nastavit će borbu iako japan- štvo, postaje sve siromašniji, živi u bijedi, gladi i provodile svoju vladavinu koja ski imperijalizam danas napada iz sve snage i na sve mo- nimalo nije ovisila o kineskom hladnoći bez ikakvih političkih prava. Takvo siro- zakonu i upravi. Na taj su način guće načine, preko brojnih zemljoposjednika i dijelova maštvo i obespravljenost koje vlada u kineskom neposredno ili posredno poli- krupne buržoazije, poput očitih i prikrivenih Vang Čing narodu rijetko se gdje može vidjeti u svijetu. tički i ekonomski kontrolirale Vejeva, koji su već kapitulirali pred neprijateljem ili će kineski feudalni i kompradorski režim. Za vrijeme revolucije to uskoro učiniti. Ta junačka borba neće prestati sve dok To su karakteristike kineskog kolonijalnog, polu- (1924 - 1927) revolucionarni je kineski narod ne istjera japanski imperijalizam iz Kine i kolonijalnog i polufeudalnog društva. narod na čelu s Komunističkom u potpunosti ne oslobodi zemlju. partijom Kineza započeo pokret Takvu su situaciju većinom uvjetovale japanske i za ukidanje tih područja, pa je Povijest revolucionarne nacionalne borbe kine- druge imperijalističke snage; to je rezultat sprege inoze- tako u siječnju 1927. godine skog naroda traje već gotovo sto godina, brojimo li od mnog imperijalizma i domaćeg feudalizma. preuzeo britanske dijelove Han- opijumskog rata 1840. godine ili trideset godina, brojeći kouu i Kjukjangu. Međutim, im- Suprotnost imperijalizma i kineskog naroda te perijalisti su nakon Čang Kaj Še- od revolucije iz 1911. godine. Još nije dosegnula svoj puni suprotnost feudalizma i velikih masa ljudi osnovne su kove izdaje revolucije zadržali zamah, niti je ostvarila svoje ciljeve, stoga kineski narod suprotnosti u modernom kineskom društvu. Naravno, razna povlaštena područja. i, prije svega, Komunistička partija, moraju preuzeti 20 “Teze o revolucionarnom po- postoje i druge, kao suprotnost između buržoazije i pro- kretu u kolonijalnim i polukolo- odgovornost i odlučno nastaviti borbu. letarijata te suprotnost između samih reakcionarnih nijalnim zemljama”, usvojeno Koji su ciljevi revolucije? Koji su zadaci revolucije? vladajućih klasa. Ali temeljne su suprotnosti ipak one na Šestom kongresu Kominter- Koje su njezine pokretačke snage? Kakav je njezin kane, stenografski zapis sa Šestog između imperijalizma i kineskog naroda. Te suprotnosti kongresa Kominterne, svezak 6., rakter? I koje su perspektive te revolucije? To su pitanja i njihovo zaoštravanje neizbježno moraju rezultirati rus. izd., Moskva, 1929., str. 128. na koja sada moramo naći odgovore.

Tung, Mao Ce Kineska revolucija i kineska komunistička partija

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 181 1996. travanj Prvi u potpunosti slo - bodni predsjednički izbori u kineskoj povi - jesti održani su na Tajvanu. srpanj 1996. po - NR Kina provodi sljednji nuklearni po - kus, a već idućeg mje - seca potpisuje među sporazum o narodni zabrani testiranja nu - klearnog oružja. 2. 21 J. V. Staljin, “Revolucija u Kini i protiv Japana može sagledavati te dijelove krupne bur- ciljevi kineske revolucije zadaci Kominterne”, Djela, engl. žoazije koji su izdali naše nacionalne interese jedino kao izd., FLPH, Moskva, 1959, Svezak IX, str. 128.. jednu od meta revolucije. Iz naše analize u trećem dijelu prvog poglavlja Očigledno je da su ti neprijatelji kineske revolucije znamo da je današnje kinesko društvo kolonijalno, po- 22 J. V. Staljin, O perspektivama re- vrlo moćni. Oni ne uključuju samo moćne imperijaliste volucije u Kini”, Djela, engl. izd., lukolonijalno i polufeudalno društvo. Tek kada spozna- FLPH, Moskva, 1954, Svezak i feudalne snage, već i buržoaske reakcionare spremne mo prirodu kineskog društva, možemo jasnije shvatiti VIII, str.379. na suradnju s imperijalističkim i feudalnim snagama u ciljeve, zadatke, pokretačke snage i karakter kineske re- borbi protiv naroda. Stoga je pogrešno podcjenjivati volucije te njezine perspektive i budući razvoj. Stoga snagu neprijatelja revolucionarnog kineskog naroda. potpuno razumijevanje prirode kineskog društva, od- Suočena s takvim neprijateljima, kineska revolu- nosno osobitosti kineskih uvjeta predstavlja osnovu cija mora biti dugotrajna i okrutna. Revolucionarne se potpunog razumijevanja svih problema revolucije. snage jedino u dugom vremenskom razdoblju mogu iz- S obzirom da je priroda današnjega kineskog dru- graditi i pretvoriti u silu koja će biti u stanju uništiti tako štva kolonijalna, polukolonijalna i polufeudalna, koji su moćne neprijatelje. Takvi neprijatelji nemilosrdno se glavni ciljevi ili neprijatelji kineske revolucije na ovoj opiru kineskoj revoluciji, stoga revolucionarne snage razini? moraju ojačati i pokazati najveću moguću izdržljivost To su imperijalizam i feudalizam, buržoazija im- kako bi mogle zadržati vlastite položaje i zauzeti nepri- perijalističkih zemalja i zemljoposjednička klasa naše jateljske. Pogrešno je misliti da se snage kineske revolu- zemlje. To su dva glavna ugnjetavača, dvije glavne pre- cije mogu izgraditi za tren oka ili da kineska revolucio- preke razvoju kineskog društva na ovoj razini. Ova dva narna borba može pobijediti preko noći. neprijatelja u dosluhu tlače kineski narod, od kojih je S obzirom na takve neprijatelje, glavno sredstvo ili imperijalizam daleko najgori neprijatelj kineskog naro- oblik kineske revolucije mora biti oružana borba, a ne da; njegovo je ugnjetavanje narodu najteže. borba mirnim sredstvima. Naši su neprijatelji onemo- Od japanske oružane invazije na Kinu, glavni je gućili bilo kakvu miroljubivu djelatnost u odnosu pre- neprijatelj revolucije bio japanski imperijalizam zajed- ma kineskom narodu i lišili ga svih političkih sloboda i no sa svim kineskih izdajnicima i reakcionarima, bilo da demokratskih prava. Staljin kaže: “U Kini se oružana re- su oni otvoreno kapitulirali ili se spremaju to učiniti. volucija bori protiv oružane kontrarevolucije. To je jed- Kineska buržoazija, koja je također žrtva imperija- no od specifičnih obilježja i jedna od prednosti kineske lističkog ugnjetavanja, svojevremeno je vodila ključnu revolucije.”22 Ta je formulacija potpuno ispravna. Stoga ulogu u revolucionarnim borbama, kao što je bila revo- je pogrešno podcjenjivati oružanu borbu, revolucionar- lucija 1911. godine, te je sudjelovala u revolucionarnim ni rat, gerilski rat i vojne djelatnosti. borbama, kao što je, primjerice, sjeverni pohod i sadaš Kada je riječ o takvim neprijateljima, javlja se pi- nji rat otpora protiv Japana. Međutim, u dugom razdob tanje revolucionarnih uporišnih područja. Kako su glav- lju od 1927. do 1937. godine, njezin je viši sloj, točnije, dio ni kineski gradovi već dugo vremena pod okupacijom koji je predstavljao reakcionarnu kliku unutar Kuomin- moćnih imperijalista i njihovih reakcionarnih kineskih tanga, surađivao s imperijalizmom tvoreći tako reakcio- saveznika, revolucionarne snage naprosto moraju zao- narni savez sa zemljoposjedničkom klasom i time izdao stala sela pretvoriti u napredna, utvrđena uporišna pod- prijatelje koji su mu pomagali - Komunističku partiju, ručja, velike vojne, političke, ekonomske i kulturne tvr vi reakcionari su tigrovi proletarijat, seljaštvo i ostale dijelove sitne buržoazije - đave revolucije iz kojih će se boriti protiv svojih ljutih S od papira. Naizgled su time je izdao kinesku revoluciju te izazvao njezin poraz. strašni, ali u biti uopće nisu neprijatelja, koji će iz gradova napadati seoska područja, Zbog toga su u to vrijeme revolucionari i revolucionarne tako moćni. Gledamo li du- te na taj način dugotrajnim ratovanjem postupno ostva- političke stranke (Komunistička partija) te buržoaske goročno, moć nije u rukama riti potpunu pobjedu revolucije. To je nužno ako se oni elemente morali sagledavali kao metu revolucije. U ratu reakcionara, već naroda. ne žele pomiriti s imperijalizmom i njegovim slugama, otpora dio velike zemljoposjedničke klase i krupne bur- — “Razgovor s američkom već žele odlučno nastaviti borbu, izgraditi i prekaliti svo- žoazije koje je predstavljao Vang Čing Vej, izdao je narod novinarkom Annom Loui je snage te izbjeći odlučne bitke sa snažnim neprijate seom Strong” (kolovoz 1946) i prešao na stranu neprijatelja. Stoga narod koji se bori ljem sve dok sami dovoljno ne ojačaju. Budući da je situ- 182 acija takva, kineska revolucija može najprije pobijediti u pogodnom tlu koje nam daje prednost. Partija mora dje- seoskim područjima, i to zbog neravnomjernog privred- lovati suzdržano i koristiti se otvorenim oblicima djelo- nog razvoja Kine (njezina privreda nije ujedinjena kapi- vanja koje dopuštaju zakon, propisi i društveni običaji. talistička privreda), zbog golemih površina (što revolu- Isprazna galama i nesmotreno djelovanje nikad ne mo- cionarnim snagama daje mnogo manevarskog prostora), gu uroditi uspjehom. zbog razjedinjenog kontrarevolucionarnog tabora punog suprotnosti i zbog toga što borbu seljaka koji su glav- 3. na snaga revolucije vodi Komunistička partija, partija zadaci kineske revolucije proletarijata. No s druge strane, upravo zbog tih je okolnosti revolucija neravnomjerna, a borba za potpunu po- Imperijalizam i feudalna klasa zemljoposjednika bjedu morat će biti duga i bespoštedna. Jasno je stoga da glavni su neprijatelji kineske revolucije u ovom njezi- se ta dugotrajna revolucionarna borba u revolucionarnom stadiju, no koji su sadašnji zadaci revolucije? nim uporišnim područjima uglavnom svodi na gerilsko Nesumnjivo, glavni su zadaci borba protiv ta dva ratovanje seljaka koje predvodi Komunistička partija Ki- neprijatelja, provođenje narodne revolucije kojom će se ne. Zato je pogrešno zanemarivati nužnost korištenja se- zbaciti ugnjetavanje inozemnih imperijalista i demo- oskih područja kao revolucionarnih uporišnih područja, kratska revolucija koja će ukinuti ugnjetavanje feudal neumorni rad seljaka i gerilsko ratovanje. nih zemljoposjednika. Treba dodati da je glavni i najvaž- Međutim, ako naglašavamo oružanu borbu, ne niji zadatak provođenje narodne revolucije koja će zba- znači da zanemarujemo ostale oblike borbe. Sasvim citi imperijalizam. suprotno, oružana borba ne može uspjeti ako se ne Ta su dva velika zadatka međusobno povezana. uskladi s ostalim oblicima borbe. Isto tako, ako naglaša- Ako se ne zbaci vlast imperijalista, ne može se okončati vamo djelovanje u seoskim uporišnim područjima, to vladavina feudalno-zemljoposjedničke klase, jer je im- ne znači da zanemarujemo djelovanje u gradovima ili u perijalizam njezin glavni oslonac. Isto tako, ako se ne ostalim prostranim seoskim područjima koja su još uvi- pruži pomoć seljacima u njihovoj borbi protiv feudalnih jek u rukama neprijatelja. Baš naprotiv, bez djelovanja u zemljoposjednika, neće biti moguće izgraditi snažne re- gradovima i spomenutim ostalim seoskim područjima volucionarne snage koje će zbaciti imperijalističku vlast, naša bi vlastita seoska uporišna područja bila izolirana i jer je feudalno-zemljoposjednička klasa glavni društve- revolucija bi doživjela poraz. Osim toga, konačni cilj re- ni temelj imperijalističke vlasti u Kini, dok je seljaštvo volucije je zauzimanje gradova, glavnih neprijateljskih glavna snaga u kineskoj revoluciji. Stoga su dva osnovna baza i taj se cilj ne može ostvariti bez odgovarajućeg dje- zadatka - nacionalna i demokratska revolucija - istovre- lovanja u gradovima. meno različiti i povezani. Zato je jasno da revolucija ne može pobijediti ni u Spomenuta su dva revolucionarna zadatka zapra- seoskim područjima niti u gradovima bez uništenja ne- vo već povezana, jer je glavni i neodgodivi zadatak naci- prijateljske vojske, njenog glavnog oružja u borbi protiv onalne revolucije pružanje otpora japanskim imperija- naroda. Stoga nije dovoljno samo poraziti neprijateljske i smo marksisti, a lističkim okupatorima, a demokratska se revolucija mo- snage u borbi, već ih treba u potpunosti slomiti. M marksizam nas uči da ra provesti kako bi se dobio taj rat. Pogrešno je smatrati Također je jasno da Komunistička partija ne smije u pristupanju problemu da su narodna revolucija i demokratska revolucija dvije trebamo početi od objek- biti brzopleta i sklona avanturizmu u svojoj propagandi potpuno različite etape revolucije. tivnih činjenica umjesto od i organizacijskom djelovanju u gradskim i seoskim pod- apstraktnih de∫nicija te da ručjima koje je zauzeo neprijatelj i u kojima već dugo trebamo izvoditi politiku, 4. vladaju mračne snage otpora, već njezini pažljivo iza- mjere i načela po kojima se pokretačke snage kineske revolucije brani kadrovi moraju djelovati tajno, moraju prikupljati ravnamo iz analize tih snagu i moraju provoditi dugo vremena u tim područji- činjenica. Koje su pokretačke snage kineske revolucije s ob- ma. Vodeći narod u borbi protiv neprijatelja, Partija mo- — “Razgovori sa Savjetovanja o zirom na prirodu kineskog društva, sadašnje ciljeve i zara prihvatiti taktiku polaganog i sigurnog napredovanja književnosti i umjetnosti u datke kineske revolucije koje smo prethodno definirali i Jenanu” (svibanj 1942) korak po korak, u skladu s načelom vođenja borbe na analizirali?

Tung, Mao Ce Kineska revolucija i kineska komunistička partija

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 183 20. veljače 1997. Deng Xiaoping . Umire 1. srpnja 1997. HongKong je vraćen NR pod suverenitet Kine. rujan 1997. partijskom15. Na kon - Deng Xiaopingo - gresu va teorija prihvaćena je kao vodeća ideolo - par - gija Komunističke tije Kine. Budući da je kinesko društvo kolonijalno, poluko- 2. Buržoazija lonijalno i polufeudalno te da su mete revolucije uglav- Postoji razlika između kompradorske krupne bur- nom strana imperijalistička vlast i domaći feudalizam, a žoazije i nacionalne buržoazije. njezini ciljevi rušenje tih dvaju ugnjetača, koje to klase i Kompradorska krupna buržoazija je klasa koja iz- slojevi kineskog društva predstavljaju snage sposobne ravno služi kapitalistima imperijalističkih zemalja koji da im se suprotstave? To je pitanje o pokretačkim snaga- je zauzvrat podržavaju. Bezbrojne veze čvrsto je pove- ma kineske revolucije u sadašnjem stadiju. Jasno razu- zuju s feudalnim snagama iz unutrašnjosti zemlje. Stoga mijevanje ovog pitanja potrebno je da bi se donijelo isje ona meta kineske revolucije i nikad u revolucionarnoj pravno rješenje problema osnovnih taktika kineske povijesti nije bila njezina pokretačka snaga. revolucije. Međutim, razni dijelovi kompradorske krupne Koje klase danas postoje u kineskom društvu? To buržoazije udruženi su s raznim imperijalističkim sila- su zemljoposjednička klasa i buržoazija, pri čemu zem ma i kad se razlike između tih sila zaoštre, a revolucija se ljoposjednička klasa i gornji sloj buržoazije čine vlada- uglavnom usmjeri protiv jedne od njih, postoji moguć- juću klasu kineskog društva. Postoje također proletari- nost da će se pojedini dijelovi kompradorske klase koji jat, seljaštvo i različiti dijelovi sitne buržoazije koji ne služe ostalim imperijalističkim grupacijama pridružiti pripadaju seljaštvu, a sve su te klase podčinjene u gole- postojećoj anti-imperijalističkoj fronti u određenoj mje- mim prostranstvima Kine. ri i za određeno vrijeme. Naravno, oni će se okrenuti Stav i ponašanje tih klasa prema kineskoj revoluci- protiv kineske revolucije čim to učine njihovi gospodari. ji u potpunosti je određeno njihovim ekonomskim po- U sadašnjem ratu krupna projapanska buržoazija ložajem u društvu. Stoga su pokretačke snage kao i cilje- (kapitulanti) predala se neprijatelju ili se to sprema uči- vi i zadaci revolucije određeni prirodom kineskog niti. Proeuropska i proamerička krupna buržoazija društveno-ekonomskog sistema. (konzervativci) sve se više kolebaju iako su još uvijek u Razmotrimo sada različite klase u kineskom antijapanskom taboru i igraju dvostruku igru u kojoj is- društvu. tovremeno pružaju otpor Japanu i protive se Komunis- tičkoj partiji. Kapitulante krupne buržoazije treba smat- 1. Klasa zemljoposjednika rati neprijateljima i odlučno se boriti protiv njih. Prema Klasa zemljoposjednika je glavna društvena osno- konzervativcima krupne buržoazije treba primijeniti va imperijalističke vlasti u Kini. To je klasa koja koristi dvojnu revolucionarnu politiku; s jedne strane se treba feudalni sistem za iskorištavanje i ugnjetavanje seljaka, povezati s njima jer su oni još uvijek protiv Japana, te is- korištavati suprotnosti između njih i japanskog imperi- sprečava politički, ekonomski i kulturni razvoj Kine i ajosnovnija metoda uopće nema nikakvu naprednu ulogu. N rada koju svi komunis- jalizma. S druge strane treba se odlučno boriti protiv Stoga su zemljoposjednici kao klasa meta, a ne ti moraju imati na umu je njih, jer oni vode drsku antikomunističku reakcionarnu pokretačka snaga revolucije. određivanje radne politike politiku štetnu za otpor i jedinstvo koji bi bili ugroženi U sadašnjem ratu otpora dio krupnih zemljopo- u skladu sa stvarnim uvjeti- bez takve naše borbe. sjednika je zajedno s jednim dijelom krupne buržoazije ma. Kada proučavamo uz Nacionalna buržoazija je klasa koja ima dvojni (kapitulantima), prešao na stranu japanskih agresora i roke naših pogrešaka, pro- karakter. izdao kineski narod. Drugi se dio krupnih zemljopo- nalazimo da su one nastale S jedne strane ugnjetava je imperijalizam i sputava sjednika, zajedno s jednim drugim dijelom krupne bur- radi našeg udaljavanja od feudalizam pa se stoga između njih razvilo proturječje. stvarnih situacija u određe žoazije (konzervativci) sve više koleba, iako se i dalje U tom smislu ona tvori jednu od revolucionarnih snaga. no vrijeme i na određenom nalazi u anti-japanskom taboru. No dobar dio prosvi- Za vrijeme kineske revolucije ona je pokazala određeni mjestu te subjektivnosti u jećenog nižeg plemstva, uključujući srednje i sitne ze- entuzijazam za borbu protiv imperijalizma i vlade biro- određivanju smjera naše mljoposjednike koji imaju određena kapitalistička obil- radne politike. krata i vojnih diktatora. ježja, pokazuje određeni entuzijazam spram rata i s nji- — “Govor na konferenciji Ali s druge joj strane nedostaje hrabrosti da se u ma se moramo ujediniti u zajedničkoj borbi protiv kadrova u oslobođenom potpunosti suprotstavi imperijalizmu i feudalizmu, jer Japana. području Šansi Sijuan” je ekonomski i politički slaba te je još uvijek ekonomski (1. travanj 1948) povezana s imperijalizmom i feudalizmom. To se vrlo 184 jasno vidi kada ojačaju narodne revolucionarne snage. nog prekidanja studija. Zbog toga su oni većinom revo- Iz dvojnog karaktera nacionalne buržoazije pro- lucionarni. Oni više ili manje posjeduju znanje koje su izlazi da ona u određenim trenucima i u određenoj mje- stekli u buržoaskim školama, imaju snažno razvijen ri može sudjelovati u revoluciji protiv imperijalizma i osjećaj za politiku i često imaju predvodničku ulogu ili vlada birokrata i vojnih diktatora i da može postati revo- služe kao veza s masama u sadašnjem stadiju revolucije. lucionarna snaga, ali da u nekim drugim vremenima Najbolji dokaz za to je odlazak kineskih studenata u postoji opasnost da će ona slijediti kompradorsku krup- inozemstvo prije revolucije 1911. godine, pokret 4. svib- nu buržoaziju i djelovati protiv revolucije. nja 1919., pokret 30. svibnja 1925. i pokret 9. prosinca Nacionalna buržoazija u Kini, koju uglavnom čini 1935. Osobito velik broj više ili manje osiromašenih in- srednja buržoazija, zapravo nikad nije bila politički jaka, telektualaca može se udružiti s radnicima i seljacima i već ju je ograničavala reakcionarna politika krupne ze- podržati revoluciju ili sudjelovati u njoj. U Kini se mark- mljoposjedničke klase i krupne buržoazije koje drže sističko-lenjinistička ideologija najprije proširila i bila vlast, iako ih je slijedila u borbi protiv revolucije u razd- prihvaćena među intelektualcima i mladim studenti- oblju od 1927. do 1931. (prije incidenta 18. rujna). U sama. Revolucionarne snage ne mogu se uspješno organi- dašnjem ratu ona se razlikuje ne samo od kapitulantske zirati niti se revolucionarno djelovanje može uspješno klase krupnih zemljoposjednika i krupne buržoazije, odvijati bez sudjelovanja revolucionarnih intelektuala- već i od konzervativaca krupne buržoazije, i do sada ca. Ali intelektualci često teže subjektivnosti i individu- nam je bila prilično dobar saveznik. Stoga je prijeko alizmu, nepraktični su u svojim razmišljanjima i neod- potrebno voditi mudru politiku prema nacionalnoj lučni u djelovanju sve dok se svim srcem ne posvete ma- buržoaziji. sovnoj revolucionarnoj borbi ili dok ne odluče da služe interesima masa i postanu dio njih. Iako mnoštvo revo- 3. Različiti dijelovi sitne buržoazije, osim seljaka lucionarnih intelektualaca u Kini može imati predvod- Sitna buržoazija, ne uključujući seljake, sastoji se ničku ulogu ili može služiti kao veza s masama, neće svi od velikog broja intelektualaca, sitnih trgovaca, obrtni- ostati revolucionari do kraja. Neki će u kritičnim trenu- ka i raznih stručnjaka. cima istupiti iz revolucionarnih redova i postati pasivni, Njihov je položaj pomalo nalik na položaj srednjih dok neki od njih čak mogu postati neprijatelji revoluci- seljaka, jer su i oni podložni ugnjetavanju imperijaliz- je. Intelektualci mogu prevladati svoje nedostatke samo ma, feudalizma i krupne buržoazije i sve su bliže finan- u dugotrajnim masovnim borbama. cijskoj propasti i oskudici. ko čovjek želi uspjeti u Drugo, tu su sitni trgovci. Oni najčešće imaju male Stoga su ti dijelovi sitne buržoazije jedna od po- A svojem radu, to jest, trgovine i zapošljavaju nekoliko pomoćnika ili rade bez kretačkih snaga revolucije i pouzdan saveznik proletari- postići očekivane rezulta- njih. Žive u opasnosti od financijske propasti kao rezul- jata. Oni jedino pod vodstvom proletarijata mogu ostva- te, on mora svoje ideje us tata izrabljivanja od strane imperijalista, krupne buržo- kladiti sa zakonima objek- riti svoje oslobođenje. azije i zelenaša. tivnog vanjskog svijeta. Razmotrimo sada različite dijelove sitne buržoa- Treće, tu su obrtnici. Ima ih vrlo mnogo. Oni po- Ako to ne učini, on neće zije kojima ne pripada seljaštvo. uspjeti u svom djelovanju. sjeduju vlastita sredstva za proizvodnju i ne unajmljuju Kao prvo, to su intelektualci i studentska mladež. Nakon što doživi neuspjeh, radnike, tj. imaju jednog ili dva naučnika ili pomoćnika. Oni nisu posebna klasa ili društveni sloj. U današnjoj iz toga će izvući pouku, is- Njihov je položaj sličan položaju srednjih seljaka. Kini većina njih može se svrstati u kategoriju sitne bur- pravit će svoje ideje tako Četvrto, razni stručnjaci. Tu ubrajamo liječnike i žoazije uzmemo li u obzir obitelji iz kojih potječu, uvje- da one odgovaraju zakoni- razna druga stručna zanimanja. Oni ne iskorištavaju te u kojima žive i njihovo političko stajalište. U posljed- ma vanjskog svijeta te tada druge ili to čine gotovo neznatno. Njihov je položaj sli- njih nekoliko desetljeća njihov je broj prilično porastao. može neuspjeh pretvoriti u čan položaju obrtnika. Osim onog dijela intelektualaca koji se povezao s impe- uspjeh; to je smisao izreke Navedeni dijelovi sitne buržoazije obuhvaćaju ve- rijalistima i krupnom buržoazijom te im služi u borbi “neuspjeh je majka uspje- liki dio naroda koji moramo pridobiti i čije interese mo- ha” i “iz svake se nesreće protiv naroda, većina intelektualaca i studenata izlože- ramo štititi jer oni uglavnom mogu podržati revoluciju može izvući pouka”. na je ugnjetavanju imperijalizma, feudalizma i krupne ili sudjelovati u njoj i biti dobri saveznici. Njihova je sla- — “O praksi”, (srpanj 1937) buržoazije i živi u strahu od nezaposlenosti ili od prisil- bost u tome što su neki od njih skloni utjecaju buržoazi-

Tung, Mao Ce Kineska revolucija i kineska komunistička partija

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 185 lipanj 1998. SAD-a Bill Predsjednik Clinton u posjetu Kini izražava zabrinutost za stanje ljudskih pra - va i stanje u Tibetu, ali potvrđuje američku podršku politici Jedne Kine . je; u skladu s time, među njima moramo nastaviti s sjed vrlo malen, seoski poluproletarijat, najveća pokre- provođenjem revolucionarne propagande i organizacij- tačka snaga kineske revolucije, prirodni i najpouzdaniji skog rada. saveznik proletarijata i glavni izvor revolucionarnih snaga Kine. Siromašni i srednji seljaci mogu postići 4. Seljaštvo vlastito oslobođenje jedino pod vodstvom proletarijata, Seljaštvo obuhvaća približno osamdeset posto a proletarijat može voditi revoluciju do pobjede samo ukupnog kineskog stanovništva i glavna je snaga u nje- stvaranjem čvrstog saveza sa siromašnim i srednjim sel- zinoj nacionalnoj privredi današnjice. jacima. U suprotnom ništa od toga nije izvedivo. Izraz Među seljaštvom je prisutan oštar proces “seljaštvo” odnosi se uglavnom na siromašne i srednje polarizacije. seljake. Prvo, tu su bogati seljaci. Oni čine oko pet posto seoskog stanovništva (ili desetak posto sa zemljopo- 5. Proletarijat sjednicima) te predstavljaju seosku buržoaziju. Većina U kineski se proletarijat ubrajaju radnici u suvre- bogatih seljaka u Kini po prirodi je polufeudalna jer dio menoj industriji, kojih ima dva i pol do tri milijuna, za- svoje zemlje daju u zakup, posuđuju novac i nemilosrd- tim radnici u sitnoj industrijskoj proizvodnji, obrtnici i no iskorištavaju radnike koji im obavljaju poljoprivred- trgovački pomoćnici u gradovima, kojih ima oko ne poslove. No i oni sami rade na polju, pa su u tom dvanaest milijuna, te ogroman broj seoskog proletarija- smislu dio seljaštva. Oblik proizvodnje bogatih seljaka ta (najamni radnici na poljima) i ostali stanovnici grada i biti će koristan određeno vremensko razdoblje. Općeni- sela koji ništa ne posjeduju. to govoreći, oni mogu u određenoj mjeri pridonijeti an- Osim zajedničkih obilježja s proletarijatom u osta- tiimperijalističkoj borbi seoskih masa i ostati neutralni lim dijelovima svijeta - njegova povezanost s najrazvije- u agrarnoj revolucionarnoj borbi protiv zemljoposjed- nijim oblikom privrede, snažan smisao za organizaciju i nika. Stoga bogate seljake ne smijemo poistovjećivati sa disciplinu i neposjedovanje osobnih sredstava za proiz- zemljoposjednicima, niti prije vremena primijeniti po- vodnju - kineski proletarijat ima i mnoga istaknuta litiku uklanjanja bogatog seljaštva. obilježja. Drugo, srednji seljački sloj. Oni čine dvadesetak Koja su to obilježja? posto kineskog seljačkog stanovništva. Ekonomski su Prvo, kineski proletarijat je odlučniji i temeljitiji u nezavisni (ponekad, kada je žetva obilna, mogu nešto revolucionarnoj borbi nego bilo koja druga klasa, jer je uštedjeti, povremeno unajmljuju radnike ili posuđuju dealizam i meta∫zika su izložen trostrukom ugnjetavanju (imperijalističkom, male svote novca uz kamate) i uglavnom nikoga ne isko- Inajjednostavnije stvari buržoaskom i feudalnom), tako okrutnom i žestokom rištavaju, već imperijalisti, zemljoposjednici i buržoazija na svijetu, jer ljudi o tome kakvo se rijetko može pronaći u drugim zemljama. Bu- iskorištavaju njih. Nemaju nikakvih političkih prava. mogu govoriti toliko bes- dući da u polukolonijalnoj Kini nema nikakve ekonom- Neki od njih nemaju dovoljno zemlje i samo određen mislica koliko god žele, bez ske osnove za društvenu reformu kao što je to slučaj u dio (imućni srednji seljaci) posjeduju višak zemlje. Ne da ih zasnivaju na objektiv- Europi, cijeli je proletarijat, osim nekoliko otpadnika, samo da se srednji seljaci mogu pridružiti antiimperija- noj stvarnosti ili da su ih is- krajnje revolucionaran. lističkoj revoluciji i agrarnoj revoluciji, već mogu i pri- kušali protiv stvarnosti. S Drugo, otkako se pojavio na revolucionarnoj sceni, druge strane, materijalizam hvatiti socijalizam. Zato cijelo srednje seljaštvo može kineski je proletarijat bio pod rukovodstvom svoje revo- i dijalektika pretpostavljaju biti pouzdani saveznik proletarijata i važna pokretačka lucionarne partije - Komunističke partije Kine - i postao određeni trud. Oni se mora- snaga revolucije. Njihova pozitivna ili negativna politički najsvjesnija klasa kineskog društva. ju zasnivati na objektivnoj shvaćanja revolucije jedan su od činilaca koji uvjetuju stvarnosti te biti na njoj is- Treće, budući da kineski proletarijat uglavnom či- ishod revolucije, naročito nakon agrarne revolucije kada kušani. Ako se ne potrudi- ne propali seljaci, on je prirodno povezan sa seoskim postanu većina seoskog stanovništva. mo, lako možemo posrnuti masama, zbog čega se lako može ostvariti savez s njima. Treće, tu su siromašni seljaci. Siromašni seljaci u u idealizam i meta∫ziku. Stoga je, usprkos određenim neizbježnim slabos- Kini, zajedno s najamnim radnicima, čine sedamdese- — Uvodni govor za “Materijal o tima, kao što su, na primjer, njegova malobrojnost (u tak posto seoskog stanovništva. To su ogromne mase se- Hu Fengovoj kontrarevolucio odnosu na seljaštvo), mladost (u usporedbi s proletarija- narnoj klici” (svibanj 1955) oskog stanovništva koje nemaju zemlje ili je njihov potom u kapitalističkim zemljama) i niska obrazovna razi- 186 na (u usporedbi s buržoazijom), kineski proletarijat ipak 23 Vidi: V. I. Lenjin, “Agrarni pro- znati kako da ih preodgojimo i kako da se čuvamo njiho- osnovna pokretačka sila kineske revolucije. Kineska re- gram socijal-demokracije u prve destruktivnosti. voj ruskoj revoluciji, 1905-1907”, volucija nikako ne može uspjeti ako je ne vodi proletari- Sabrana djela, engl. izd. FLPH, To je naša analiza pokretačkih snaga kineske jat. Uzmemo li primjer iz prošlosti, revolucija iz 1911. Moskva, 1962, Svezak XIII, str. revolucije. godine nije uspjela jer proletarijat nije svjesno sudjelo- 219-429. vao u njoj i Komunistička partija tada još uvijek nije po- 5. stojala. Iz bliže prošlosti, revolucija iz 1924. do 1927. za karakter kineske revolucije određeno je vrijeme postigla veliki uspjeh jer je proletarijat svjesno sudjelovao u njoj i bio je na njezinu čelu, a Sada smo upoznali prirodu kineskog društva, od- Komunistička je partija već postojala. Revolucija je ipak nosno specifičnih uvjeta u Kini, što je osnovni preduvjet doživjela poraz jer je krupna buržoazija izdala svoj savez razumijevanja svih problema kineske revolucije. s proletarijatom i odbacila zajednički revolucionarni Također su nam jasni ciljevi, zadaci i pokretačke snage program, a kineski proletarijat i njegova politička partija kineske revolucije; to su osnovna pitanja koja se javljaju još nisu imali dovoljno revolucionarnog iskustva. Osvr- u sadašnjem stadiju revolucije i koja proizlaze iz specifi- nimo se na sadašnji rat protiv Japana: proletarijat i Ko- čne prirode kineskog društva, odnosno iz specifičnih munistička partija predvode antijapansku narodnu uje- kineskih uvjeta. Shvaćajući sve to, sada možemo razum- dinjenu frontu i cijeli je narod, ujedinjen u revoluciji, za- jeti još jedno osnovno pitanje revolucije u njezinu sa- počeo veliki rat otpora i vodi se odlučna borba. dašnjem stadiju, a to je karakter kineske revolucije. Kineski bi proletarijat morao shvatiti da iako je Kakav je uistinu karakter kineske revolucije u sa- klasa s najvećom političkom sviješću i smislom za orga- dašnjem stadiju? Je li to buržoasko-demokratska ili pro- nizaciju, on ne može pobijediti oslanjajući se samo na letersko-socijalistička revolucija? Jasno je da to jedino vlastite snage. Da bi pobijedio, mora se ujediniti, u skla- može biti buržoasko-demokratska revolucija. du s promjenjivim okolnostima, sa svim klasama i sloje- Budući da je kinesko društvo kolonijalno, poluko- vima koji mogu sudjelovati u revoluciji i mora organizi- lonijalno i polufeudalno, da su glavni neprijatelji kines- rati revolucionarnu ujedinjenu frontu. Među svim kla- ke revolucije imperijalizam i feudalizam, da su zadaci sama kineskog društva, seljaštvo je čvrst saveznik rad- revolucije pobijediti ta dva neprijatelja pomoću narodne ničke klase, gradska sitna buržoazija je pouzdan savez- i demokratske revolucije u kojoj ponekad sudjeluje i nik, a nacionalna buržoazija je saveznik u određenim buržoazija te budući da je oštrica revolucije usmjerena trenucima i u određenoj mjeri. To je jedan od temeljnih protiv imperijalizma i feudalizma, a ne protiv kapitaliz- zakona utvrđenih u kineskoj suvremenoj revolucionar- ma i kapitalističkog privatnog vlasništva općenito, čak noj povijesti. ako krupna buržoazija izda revoluciju i postane njezin neprijatelj - budući da je sve to istina, karakter kineske 6. Skitnice revolucije u sadašnjem stadiju nije proletersko-socijalis- Položaj Kine kao kolonije i polukolonije utjecao je tički, već buržoasko-demokratski.23 na rast nezaposlenosti velikog dijela njezinog gradskog i Međutim, u današnjoj Kini buržoasko-demokrat- seoskog stanovništva. Mnogi od njih, lišeni pravih sred- ska revolucija nije više ona revolucija starog općenitog ti- obro se zna da kada stava zarađivanja za život, prinuđeni su pribjegavati ne- pa, koja je sada zastarjela, već je to posebna revolucija nešto radiš, ako ne ra- zakonitim zanimanjima; stoga ima mnogo lupeža, raz- D takve vrste. Takvu revoluciju nazivamo novom demo- zumiješ stvarne okolnosti, bojnika, prosjaka i prostitutki, kao i onih koji se bave ča- njihovu prirodu i odnose kratskom revolucijom i ona se danas razvija u svim osta- robnjaštvom. Taj je društveni sloj nestabilan; dok će ne- spram drugih stvari, nećeš lim kolonijalnim i polukolonijalnim zemljama, baš kao i ke od njih reakcionarne snage primamiti na svoju stra- znati zakone upravljanja ti- u Kini. Nova demokratska revolucija dio je svjetske pro- nu, drugi će se možda pridružiti revoluciji. Tim ljudima me, kako to napraviti ili biti letersko-socijalističke revolucije jer se odlučno suprot- nedostaju konstruktivna obilježja i oni su skloniji ru- u stanju napraviti to dobro. stavlja imperijalizmu, tj. međunarodnom kapitalizmu. U šenju nego stvaranju. Kad se pridruže revoluciji, oni po- — “Problemi strategije u političkom smislu ona teži zajedničkoj diktaturi revolu- staju izvor skitničko-pobunjeničke i anarhističke ideo- kineskom revolucionarnom cionarnih klasa nad imperijalistima, izdajnicima i reak- ratu” (prosinac 1936) logije u revolucionarnim redovima. Zbog toga moramo cionarima i protivi se pretvaranju kineskog društva u

Tung, Mao Ce Kineska revolucija i kineska komunistička partija

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 187 studeni 1998. posjećuje Jang Ce Min šef kineski Prvi Japan. to je koji države učinio. 1998. prosinac U gradiću u provinciji se pr - Sečuan provode vi slobodni izbori kao širenja pilot program demokratske procedure. društvo pod buržoaskom diktaturom. U ekonomskom Nasuprot tomu, Kuomintangovo načelo demokracije smislu ona teži nacionalizaciji svih velikih poduzeća i podrazumijeva demokratski sistem u kojem sudjelu kapitala imperijalista, izdajnika i reakcionara te podjeli ju svi dijelovi naroda, a ne samo povlaštena zemljoposjedničke zemlje seljacima, dok bi općenito manjina.” očuvala privatno kapitalističko poduzetništvo i posjede bogatih seljaka. Stoga novi oblik demokratske revolucije Također je dodao: otvara put kapitalizmu, ali stvara i preduvjete za izgradnju socijalizma. Sadašnji stadij kineske revolucije prije- “Poduzećima kao što su banke, željezničke ili avion lazni je stadij između ukidanja kolonijalnog, polukoloni- ske kompanije, bilo da su u rukama Kineza ili strana jalnog i polufeudalnog društva i uspostavljanja socijalis- ca, koja su monopolistička ili prevelika za privatno tičkog društva, drugim riječima to je proces nove demo- upravljanje, upravljat će država tako da privatni kapi kratske revolucije. Taj proces koji je pokrenut nakon Pr- tal ne može vladati životom naroda. To je glavno na vog svjetskog rata i ruske Oktobarske revolucije, u Kini je čelo regulacije kapitala.” započeo pokretom 4. svibnja 1919. Nova demokratska revolucija je antiimperijalistička i antifeudalna revolucija Zatim je u svom Testamentu upozorio na temelj širokih narodnih masa pod rukovodstvom proletarijata. no načelo domaće i strane politike: “Moramo pokrenuti Kinesko društvo može napredovati u socijalizam jedino narodne mase i ujediniti se u zajedničkoj borbi s onim pomoću takve revolucije; drugi put ne postoji. zemljama svijeta koje nas smatraju sebi ravnima.” Tako Nova demokratska revolucija neizmjerno se raz- su Tri narodna načela stare demokracije, prilagođena likuje od demokratskih revolucija Europe i Amerike po staroj situaciji u zemlji i svijetu, postala Tri narodna na- tome što njezin rezultat nije diktatura buržoazije, već čela nove demokracije, prilagođena novoj situaciji u ze- diktatura ujedinjene fronte svih revolucionarnih klasa mlji i svijetu. Komunistička partija Kine mislila je upra- pod rukovodstvom proletarijata. U sadašnjem ratu otvo na ta Tri posljednja narodna načela kada je u svom pora antijapanska demokratska politička vlast, uspos- manifestu od 22. rujna 1937. objavila da su “Tri narodna tavljena na uporišnim područjima koja su pod rukovod- načela ono što je danas potrebno Kini i da je naša partija stvom Komunističke partije, jest politička vlast antija- spremna da se bori za njihovo potpuno ostvarenje”. panske narodne ujedinjene fronte. To nije ni buržoaska Spomenuta Tri narodna načela utjelovljuju tri velike od- ni proleterska jednoklasna diktatura, već zajednička redbe dr. Sun Jat Sena - savez s Rusijom, suradnju s Ko- diktatura revolucionarnih klasa na čelu s proletarijatom. munističkom partijom i pomoć seljacima i radnicima. Svi koji se odupiru Japanu i pristaju uz demokraciju Bilo koji oblik Triju narodnih načela koji u novoj situaci- imaju pravo sudjelovanja u toj političkoj vlasti bez obzi- ji u zemlji i svijetu odstupa od tri velike odredbe - nije ra na njihovu partijsku opredijeljenost. revolucionaran. (Ovdje se nećemo baviti činjenicom da Nova demokratska revolucija razlikuje se od soci- se komunizam i Tri narodna načela slažu u osnovnom jalističke i po tome što ruši vladavinu imperijalista, iz- političkom programu za demokratsku revoluciju, ali se dajnika i reakcionara u Kini, ali ne uništava niti jedan razlikuju u svim ostalim aspektima.) dio kapitalizma koji može pridonijeti borbi protiv im- ada gledamo na neku stvar, moramo ispitati perijalizma i feudalizma. K Stoga se ne može zanemariti uloga proletarijata njezinu bit i proučiti njezi- Nova demokratska revolucija u osnovi se slaže s seljaštva i ostalih dijelova sitne buržoazije u kineskoj nu pojavu baš kao vratar na revolucijom koju je u Tri narodna načela 1924. godine za- ulazu, i jednom kada pro buržoasko-demokratskoj revoluciji, bilo da je to u vezi s mislio dr. Sun Jat Sen. U Manifestu Prvog nacionalnog đemo vrata, mi moramo udruživanjem snaga u borbi (odnosno, ujedinjenom kongresa Kuomintanga objavljenom te godine dr. Sun je uhvatiti bit te stvari; to je frontom) ili u vezi s organizacijom državne vlasti. Svi izjavio: jedina pouzdana i znans koji pokušaju zaobići te klase neće moći riješiti problem tvena metoda analize. sudbine kineskog naroda niti bilo koji drugi problem “Buržoazija obično ima monopol nad takozvanim — “Samo jedna iskra može Kine. Kineska revolucija u sadašnjem stadiju mora na- demokratskim sistemom u suvremenim državama i upaliti vatru u preriji” stojati stvoriti demokratsku republiku u kojoj će radnici, (5. siječanj 1930). on je zbog toga postao puko oružje za tlačenje naroda. seljaci i ostali dijelovi sitne buržoazije zauzimati 188 Tung, Mao Ce Kineska revolucija i kineska komunistička partija

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 189 1999. 25. travnja Desetak tisuća pripad - nika vjerskog pokreta Falun Gong okružuje službeno boravište vi - sokih kineskih dužno snika Zongnanhai . Fa - lun Gong je zabranjen, a članovi progonjeni. određen položaj i imati određenu ulogu. Drugim riječi- to i međunarodna situacija bude povoljna, spomenuti će ma, to mora biti demokratska republika osnovana na re- čimbenici vjerojatno omogućiti kineskoj buržoasko-de- volucionarnom savezu radnika, seljaka, gradske buržoa- mokratskoj revoluciji da na koncu izbjegne kapitalistič- zije i svih drugih koji su protiv imperijalizma i feudaliz- ku i uživa u socijalističkoj budućnosti. ma. Jedino se pod rukovodstvom proletarijata može u potpunosti ostvariti takva republika. 7. dvostruki zadatak kineske revolucije i 6. komunistička partija kine perspektive kineske revolucije Povežemo li prethodne dijelove ovog poglavlja, uvidjet ćemo da kineska revolucija u cjelini uključuje Kad smo sada razjasnili osnovna pitanja - prirodu dvostruki zadatak. Točnije, ona obuhvaća buržoasko- kineskog društva, ciljeve, zadatke, pokretačke snage i demokratsku revoluciju (novu demokratsku revoluciju) karakter kineske revolucije u sadašnjem stadiju - lako je i proletersko-socijalističku revoluciju, odnosno, i sadaš- uočiti njezine perspektive, odnosno shvatiti odnos bur- nji i budući stadij revolucije. Rukovodeću ulogu u tom žoasko-demokratske i proletersko-socijalističke revolu- dvostrukom revolucionarnom zadatku treba preuzeti cije, tj. sadašnjeg i budućeg stadija kineske revolucije. Komunistička partija Kine, partija proletarijata, bez či- Krajnja perspektiva kineske revolucije, bez sumn- jeg vodstva ne može uspjeti niti jedna revolucija. je, nije kapitalizam već socijalizam i komunizam, jer ki- Završiti kinesku buržoasko-demokratsku revolu- neska buržoasko-demokratska revolucija u njezinu sa- ciju (novu demokratsku revoluciju) i pretvoriti je u soci- dašnjem stadiju nije ona stara općenitog tipa, već nova, jalističku revoluciju kad sve nužne okolnosti budu po- specifična demokratska revolucija - nova demokratska voljne, to je cjelokupni velik i slavan revolucionarni za- revolucija - i zato što se odvija u novim međunarodnim datak Komunističke partije Kine. Svaki član Partije mo- okolnostima tridesetih i četrdesetih godina koje su u ra težiti njegovu ispunjenju i ni u kom slučaju ne smije znaku pojave socijalizma i pada kapitalizma, u doba odustati na pola puta. Neki nezreli komunisti misle da drugoga svjetskog rata i u eri revolucije. se naš zadatak ograničava na sadašnju demokratsku re- Međutim, ne treba se uopće čuditi, već dapače, tre- voluciju i da ne uključuje buduću socijalističku revoluci- ba očekivati da će se kapitalistička privreda do određene ju, odnosno da je sadašnja revolucija ili agrarna revoluci- mjere razviti u kineskom društvu kad se uklone prepre- ja zapravo socijalistička. Mora se izričito naglasiti da su ke razvoju kapitalizma nakon pobjede revolucije, jer cilj ta shvaćanja pogrešna. Svaki komunist mora znati da ki- je kineske revolucije u sadašnjem stadiju promjena po- neski revolucionarni pokret na čelu s Komunističkom stojeće kolonijalne, polukolonijalne i polufeudalne situ- partijom u cjelini obuhvaća dva stadija, demokratsku i acije u društvu, odnosno nastojanje da se završi nova socijalističku revoluciju, što su dva bitno različita revo- demokratska revolucija. Određeni stupanj razvoja kapi- lucionarna procesa, od kojih se drugi proces može pro- talizma bit će neizbježna posljedica pobjede demokrat- snovni uzrok razvoja vesti tek kad se prvi završi. Demokratska revolucija je stvari nije vanjski, već ske revolucije u ekonomski zaostaloj Kini. No to će biti O neophodna priprema za socijalističku revoluciju, a soci- unutarnji; on leži u protu samo jedan aspekt ishoda kineske revolucije, a ne njezi- jalistička je revolucija nužni epilog demokratske revolu- slovlju unutar te stvari. To na cijela slika. Cijela će slika pokazivati razvoj socijalis- unutarnje protuslovlje po- cije. Krajnji cilj za kojim teže svi komunisti je ostvarenje tičkih i kapitalističkih čimbenika. Koji će biti socijalis- stoji u svakoj stvari, pokre socijalističkog i komunističkog društva. Potrebno je u tički čimbenici? To će biti sve veća relativna važnost će je i razvija. Protuslovlje potpunosti shvatiti razlike i povezanosti demokratske i proletarijata i Komunističke partije među političkim unutar stvari osnovni je socijalističke revolucije kako bi se ispravno vodila kines- snagama u zemlji, vodeća uloga proletarijata i Komunis- uzrok njezina razvoja, dok ka revolucija. tičke partije koju seljaštvo, inteligencija i gradska sitna su njezini unutarnji odnosi Niti jedna politička partija, osim komunističke (ni buržoazija već prihvaćaju ili će vjerojatno prihvatiti, te i interakcije s drugim stva- buržoaska, ni sitno-buržoaska) ne može voditi dvije ve- državni sektor privrede u vlasništvu demokratske re- rima tek sekundarni uzrok. like kineske revolucije - demokratsku i socijalističku - publike i kooperativni sektor privrede u vlasništvu rad- — “O protuslovlju” do njihova potpunog okončanja. Od prvog dana svog (kolovoz 1937) nog naroda. Sve to bit će socijalistički čimbenici. Ako uz postojanja Komunistička je partija preuzela taj dvo- 190 struki zadatak i osamnaest se godina žestoko borila za ovijest nam pokazuje njegovo ostvarenje. da se ratovi mogu po- Spomenuti je zadatak istodobno slavan i težak. Ne P dijeliti u dvije vrste, pra- može se ostvariti bez boljševizirane kineske Komunis- vedne i nepravedne. Svi ra- tičke partije koja je nacionalna i ima širok masovni ka- tovi koji vode razvitku su rakter, partije koja je potpuno učvršćena u ideološkom, pravedni, a svi ratovi koji političkom i organizacijskom smislu. Stoga je dužnost sprečavaju razvoj su nepra- svakog komunista da aktivno sudjeluje u izgradnji takve vedni. Mi, komunisti, opi- Komunističke partije. remo se svim nepravednim ratovima koji sprečavaju razvoj, ali se ne protivimo onima koji ga potiču, pra- Iz Sabranih djela Mao Ce Tunga, Foreign Languages Press, vednim ratovima. Mi ko- Peking 1967 munisti ne samo da se ne Prvo izdanje 1965 protivimo pravednim rato- Drugo izdanje 1967 vima, mi aktivno sudjeluje- Svezak II, str. 305-334. mo u njima. Što se nepra- s engleskoga prevela Ivana Fištrek vednih ratova tiče, Prvi svjetski rat je primjerice rat u kojem su se obje strane borile za imperijalističke interese, stoga su se komunisti cijeloga svijeta snažno protivili tom ratu. Način kako se protiviti ratu te vrste je učiniti sve što je moguće kako bi ga se spri- ječilo u nastajanju, a kada ipak izbije, treba izraziti svoje suprotno stajalište i, kad god je to moguće, suprotstaviti se nepraved- nom ratu pravednim ratom. — “O dugotrajnom ratu” (svibanj 1938)

Tung, Mao Ce Kineska revolucija i kineska komunistička partija

UP&UNDERGROUND

ća. Diljem Kine od - Proljeće 2009. 191 svibanj 1999. Tijekom NATO-vog Beo - bombardiranja grada, američke snage pogađaju kinesko ve - leposlanstvo pri čemu je ubijeno tri, a ranje - no 20-ak osoba. Kine - sko ∞ američki odnosi dolaze na najnižu ra - zinu u nekoliko deset lje vijaju se protuame ričke demonstracije.

Wang, Hui Depolitizirana politika, različite komponente hegemonije i sumrak šezdesetih Kina i kraj šezdesetih očetkom kolovoza 2005. održan je okrugli stol o “Šezdesetima u Aziji” na jubilarnoj stotoj konferenciji na Nacionalnom sveučilištu u Singapuru. Šezdesete u Kini stalno su spomin- jali znanstvenici iz Koreje, Japana, Malezije, Tajlanda i Amerike. No, osim mene, koji sam bioP pozvan kako bih sudjelovao u diskusiji, nije pozvan niti jedan kineski znanstvenik koji bi sudjelovao svojim radom. Iz vlastitog iskustva znam da to nije neuobičaje- no. 1998., kada je cijeli svijet, Europa, Azija te obje Ame- rike, obilježavao tridesetu godišnjicu studentskih i društvenih pokreta, Kina je bila upadljivo tiha, unatoč svojoj snažnoj povezanosti sa šezdesetima. Tada sam se počeo baviti razlozima te tišine. Prvo sam zaključio kako ona ne predstavlja samo odbacivanje radikalne misli i političke prakse šezdesetih godina. Ta tišina nije ograničena ni nepriznavanjem Kulturne revolucije – simbola šezdesetih u Kini. Ovdje govorim o “dvadesetom stoljeću ukratko”, od godina Republikan- ske revolucije 1911. do razdoblja oko 1976. – stoljeću kineske revolucije. Razdoblje započeto propašću Stodne- vne reforme 1898. i završeno ustankom u Wuchangu Wang, Hui 1911. bilo je prolog dvadesetog stoljeća u Kini, a osamdesete, od kasnih sedamdesetih do 1989., bile su njegov epilog. U toj su eri francuska i ruska revolucija bile uzor kineskim intelektualcima i revolucionarima, a iz različi- Depolitizirana politika, različite tih pogleda na te revolucije proizašla su politička razila- ženja unutar duge kineske revolucije. Novi kulturni po- komponente hegemonije i sumrak kret u razdoblju Četvrtog svibnja bio je zasnovan na Francuskoj revoluciji i njezinim tekovinama bratstva, šezdesetih jednakosti i slobode. No, prva generacija članova komu- nističke partije preuzela je rusku revoluciju kao osnovni uzor, kritizirajući građanska obilježja Francuske revolucije. U osamdesetim godinama dvadesetog stoljeća, uslijed krize socijalizma i uspona reformi, aura ruske revolucije znatno je oslabila, a ideali francuske revolucije vratili su se na scenu. No, nakon kraja revolucionarnog dvadesetog stoljeća, obje su revolucije, koje su se počele smatrati izvorima radikalizma, postale predmetom negacije i kritike. Zaboravljanje i odbijanje šezdesetih stoga nije izolirani povijesni događaj, već je organska kom- ponenta sustavnog procesa derevolucionarizacije. Tijekom šezdesetih u Aziji pojavili su se i procvje- tali brojni nacionalni oslobodilački pokreti, a kolonijalno razdoblje je završilo. Pokreti u Japanu, Koreji, Tajlan- 194 du, Indiji i drugdje kritizirali su Hladni rat i kapitalistič- žave u Kini, revolucionarnoj politici prijetilo je potkopa- ki poredak pod snažnim angloameričkim utjecajem. U vanje depolitizacijom. Najvažnije manifestacije tog pot- Europi i Americi, šezdesete su obilježene pojavom anti- kopavanja bile su birokratizacija i borbe unutar partijske ratnih i antiimperijalističkih pokreta te intenzivnim države. To je dovelo do ukidanja političke subjektivnosti preispitivanjem poslijeratnih kapitalističkih političkih i prava na slobodu diskursa, što bi se moglo shvatiti kao institucija. Zašto se, onda, šezdesete više doimaju kao “depolitizacija političkih borbi”. Suprotstavljajući se zapadnjačka, a ne azijska tema? Prije nego što se više potom procesu, Mao Ce Tung i Kineska komunistička pari- svetim ovom pitanju, morat ću naglasiti sljedeće dvije ja tragali su tokom pedesetih i šezdesetih za nizom tak- točke. Prvo, iako su azijske i zapadnjačke šezdesete bile tika kojima bi se obračunali s tim tendencijama, no to je povezane, ipak su među njima postojale vrlo važne raz- rezultiralo time što su te borbe stalno bile uključene u like. U Europi i Americi antiratni i antiimperijalistički gore opisani proces. Čak i prije 1976., šezdesete su izgu- pokreti bili su kritički pokreti unutar zapadnjačkog dru- bile sjaj u očima mnogih Kineza, baš zbog stalnih frak- štva. Njihove manifestacije unutar kulturne sfere tvori- cijskih borbi i političkih progona koji su se pojavili u do- le su kulturnu kritiku kapitalističkog svijeta. Za razliku ba Kulturne revolucije. Opće razočarenje i sumnja, te od toga, u jugoistočnoj Aziji, pogotovo u Indokini i dru- krajnja osuda Kulturne revolucije šezdesetih doveli su gim regijama, borbe u šezdesetima bile su obilježene do temeljnog raspoloženja koje traje od sredine sedam- oružanim revolucijama i vojnim borbama protiv zapad- desetih pa sve do danas. Sredinom i krajem sedamdese- njačke imperijalističke dominacije i lokalnog društve- tih, nakon kraja kulturne revolucije, Maove smrti i po- nog ugnjetavanja. Zapadnjačke šezdesete ciljale su na novne uspostave moći onih koji su je ranije izgubili, ki- poslijeratnu stranačku državu nemilosrdno kritizirajući neska država i društvo počeli su u potpunosti negirati njezinu unutarnju i vanjsku politiku. Azijske šezdesete Kulturnu revoluciju. U narednih trideset godina, Kina pokušavale su ponovno uspostaviti nezavisne nacije i se iz planiranog gospodarstva pretvorila u tržišno dru- stvoriti nove oblike stranačkih država putem društve- štvo, središte “svjetske revolucije” pretvorilo se u us nih pokreta i oružane borbe, tražeći vlastite oblike pješno središte kapitalizma, zemlja Trećeg svijeta anti- društvene preobrazbe i gospodarskog razvoja, boreći se imperijalističkih težnji postala je “strateški partner” i pritom za vlastiti suverenitet unutar hegemonijskog takmac silama imperijalizma. sustava međunarodnih odnosa. U današnjem konteks- Kada kritički nastrojeni intelektualac pokuša ana- tu, oružane revolucije i vojni ustanci šezdesetih kao da lizirati jednu od trenutnih kriza u Kini – krizu u poljo- su isparili iz kolektivnog sjećanja i misli. Kakav bi bio privredi, sve veći jaz između ruralnih i urbanih sektora značaj azijskih šezdesetih i njihovih pokreta za nacio- ili između regije i grada, institucionalizirane korupcije nalnu neovisnost ili uspostavljanje stranačke države u itd.– najmoćniji protuudarac je pitanje: “Zar se želite današnje doba dominacije transnacionalnog u mislima vratiti u doba Kulturne revolucije?” Ovakav stav “radi- zapadnjačkih intelektualaca? Iako su društveni pokreti kalne negacije” umanjio je mogućnost za bilo kakvu šezdesetih ostali u lijepom sjećanju azijske ljevice, to je stvarnu političku analizu trenutnih povijesnih trendova. također vrlo upitna osnova za njihovo preispitivanje. Sumrak šezdesetih smatram jednom od posljedica Druga točka odnosi se na osobit karakter šezdese- ovog procesa depolitizacije. Šezdesete su bile desetljeće tih u Kini i samonegiranje vlastitih šezdesetih u samoj golemih postignuća, čije su ključne komponente bile Kini. U pedesetima je Kina bez iznimke počela podrža- slom bipolarnog poslijeratnog poretka te njegov utjecaj vati oslobodilačke pokrete Trećeg svijeta i Pokret nes- na dvije vrste stranačkih država nastalih u poslijerat- vrstanih, čak i po cijenu sukoba sa najvećom svjetskom nom periodu. I višestranački sustavi zapadnih demo- vojnom silom, SAD-om, na korejskom poluotoku i u kracija i jednostranački sustavi socijalističkih zemalja Vijetnamu. Kada su šezdesetih europski radikali počeli uronili su u krizu. “Politizacija” tog razdoblja, koja je vi- kritizirati staljinizam i političku praksu Sovjetskog sa- dljiva u tim dvjema uzajamno povezanim povijesnim veza, otkrili su kako je Kina, čak nešto ranije, već sprove- putanjama, zaslužuje daljnju analizu. la teorijske i političke borbe protiv sovjetske tvrde linije. Završetak Prvog i Drugog svjetskog rata ogolio je No, dok se uspostavljao potpuno novi oblik partijske dr- raniji eurocentrični sustav međunarodnih odnosa.

Wang, Hui Depolitizirana politika, različite komponente hegemonije i sumrak šezdesetih UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 195 rujan 1999. Hu Jintao postaje do - komisije predsjednik za vojna pitanja Ko munističke partije Ki - ne čime započinje primopredaje proces vlasti četvrtoj genera - ciji kineskog vodstva. 1999. 20. prosinca Makao vraćen pod NR Kine. suverenitet Struktura svjetske moći ušla je u fazu hladnog rata, an- “Kako prevesti kulturnu revoluciju” govori o kulturnoj tagonistički podijeljenu između američkog i sovjetskog revoluciji kao o razdoblju intenzivne politizacije koja je bloka. Od konferencije u Bandungu održane pedesetih završila frakcijskim borbama, odnosno izbijanjem na- godina pa do poplave niza pokreta za nacionalno oslo silnih sukoba kojima su popraćene frakcijske borbe kra- bođenje šezdesetih, društveni su pokreti i oružane bor- jem šezdesetih. Upravo su te frakcijske borbe popraćene be u Aziji, Africi i Latinskoj Americi stvorili pukotinu u nasiljem dovele do krize u političkoj kulturi koja se raz- tom bipolarnom svjetskom poretku. To je bio “proces vila ranih godina Kulturne revolucije, a u čijem su sre- politizacije” kojim je raskinuta bipolarna struktura dištu bile političke diskusije i razni oblici političke orga- Hladnog rata, iako je neizbježan rezultat bila “depoliti- nizacije. Ta je kriza pripremila teren za obnovu partijske zirana struktura moći” u međunarodnim odnosima. države. U tom su se smislu završni stadiji Kulturne re- “Teorija triju svjetova” Mao Ce Tunga bila je odgovor na volucije dogodili unutar samog procesa depolitizacije. ovu novu povijesnu konfiguraciju i politički antagoni- Russov osvrt na krizu u zapadnjačkom demokratskom zam. Nadalje, kako su pokreti za nacionalno oslobođe sustavu tvori okvir za njegovu političku analizu Kultur- nje poljuljali jedinstvo zapadnog imperijalizma, tako je i ne revolucije. Prema njegovoj analizi, u zadnjih dvade- kinesko-sovjetski razdor oslobodio prostor za nova raz- set ili trideset godina suočili smo se s propašću temelja matranja unutar istočnog bloka, o budućnosti socijaliz- zapadnih demokratskih država, političkih stranaka i na ma i o prostornom karakteru svjetske hegemonijske njima zasnovanog parlamentarnog sustava. Višestra- moći. Teoretske i političke borbe dovele su do izazova nački sustav pretpostavlja da politička stranka ima strukturi moći, koja je još više otupjela (tj. postala depo- određen reprezentacijski karakter i određene političke litizirana) unutar socijalističkog tabora. I ta se pojava vrijednosti koje, kroz određeno specifično institucio- može smatrati procesom politizacije unutar socijalistič- nalno uređenje unutar nacionalnog okvira, proizvode kog poretka. međustranačko suparništvo. No, kako karakter i repre- Kineske je šezdesete nemoguće razumjeti ako ih zentacijska priroda političke stranke postaju zbrkani, izdvojimo od duboke sumnje u ozbiljno oštećenu soci- nestaje prava demokratska politika. U takvim se uvjeti- arksistička ∫lozo∫ja jalističku državu i partijski poredak. Također je nemo- ma parlament pretvara iz javne sfere u aparat za osigura- drži da je zakon je- guće razumjeti kraj šezdesetih u Kini ako ga izdvojimo vanje nacionalne sigurnosti. To nije samo kriza europ- M dinstva suprotnosti osnov- od rekonstrukcije i ponovnog učvršćivanja tog poretka. skog parlamentarnog sustava, nego i kriza britanskog i no pravo univerzuma. Taj No, kao što sam tvrdio u prethodnoj kratkoj diskusiji o američkog sustava, te opća kriza demokracije u današ zakon djeluje univerzalno, frakcijskoj borbi, političkom pritisku i obnovljenoj ri- njem svijetu. kako u prirodi, tako i u gidnosti partijske države, šezdesete su također sadrža- Zato možemo reći da se u središtu krize suvreme- ljudskom društvu ili u ljud- vale i autokontradiktornu tendenciju “depolitizacije”. ne demokracije nalazi kriza stranačke politike koja je skom mišljenju. Između Kako bismo mogli objasniti tu situaciju međusobne za- rezultat povijesnog procesa depolitizacije. U kontekstu dva suprotstavljena pola pletenosti i njezin utjecaj na postrevolucionarno raz oslabljenog političkog stranačkog sustava, nacionalne postoji jedinstvo i borba, i doblje? Osnovni mi je zadatak probiti binarnu logiku države postaju države bez politike ili depolitizirane dr- to je ono što tjera stvari na “radikalne negacije” ili “obrane politike” te provesti po- žave. Iz te perspektive, uzevši u obzir kinesku političku pokret i promjenu. Protu slovlja postoje svugdje, ali vijesnu analizu šezdesetih u Kini, tražeći prave korijene situaciju i krizu zapadne demokracije kao uzajamno ona se razlikuju ovisno o tragedije, ali i novu povijesnu situaciju koju ta povijesna implicirane unutarnje procese, možemo primijetiti ka- različitoj prirodi stvari. U tragedija sadrži. ko su se u posljednjih trideset godina i Kina i Zapad bilo kojem fenomenu ili (usprkos međusobnim strukturalnim, unutarnjim i stvari, jedinstvo suprot Depolitizacija politike i kriza partijske države povijesnim razlikama) zatekli u struji depolitizacije. nosti je uvjetno, privreme- Brojni su znanstvenici istraživali borbe za nacio- Depolitizacija u Kini stvorila je uvjete u kojima je pro- no, prolazno i teži relativ- nalno oslobođenje u šezdesetima. Ovdje bih želio zapo- stor za političku raspravu većinom eliminiran zbog raz- nome, dok je borba supro- četi s tumačenjem “depolitizacije” kako bih raspravio vitka i socijalne stabilnosti. Partija više nije organizacija tnosti apsolutna. pitanje kineskog sustava partijske države i njezin preob- sa specifičnim političkim vrijednostima, već je struktu- — “O pravilnom rješavanju ražaj. Talijanski sociolog Alessandro Russo proveo je du- rirana organizacija moći. Čak je i unutar partije teško suprotnosti među ljudima” (27. veljače 1957) gu i opsežnu studiju Kulturne revolucije, a njegov esej provesti pravu političku diskusiju, frakcije su postale 196 Wang, Hui Depolitizirana politika, različite komponente hegemonije i sumrak šezdesetih UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 197 2001. travanj Sudar američkog špi junskog aviona i kine - skog vojnog zrakoplo - va dovodi do smrti ki - neskog pilota te dese - todnevnog zadržava nja dvadesetčetvero člane američke posa - de u kineskoj vojnoj bazi na otoku Hainan . nakon službene Tek isprike Washingtona američki vojnici su pušteni. tehničke frakcije u službi općeg napretka, a eventualne najobičnija borba za prevlast obilježena “nemilosrdnim razmirice rješavaju se isključivo putem strukture moći. napadima”. Umjesto toga, tražili su samo suzbijanje ili Od sredine sedamdesetih godina u Kineskoj komunis- izbjegavanje takve vrste sukoba kako bi postigli ujedi tičkoj partiji nisu se vodile javne rasprave o političkim njenje partijske volje. To je rezultiralo temeljitom supre- vrijednostima ili o političkoj liniji. No, važna osobina sijom političkog života partije, koja je tako izgubila unu- preobrazbi i revolucije u Kini u dvadesetom stoljeću bila tarnji poticaj za iskorištavanje veze između partije i de- je stalna i intimna povezanost između teoretske disku- mokracije, te stvaranjem osnove za “održavljenje” parti- sije i prakse. je, odnosno za njezinu depolitizaciju. Ovdje moramo iz političke perspektive preispitati Šezdesete su u Kini imale vlastite teorijske osobi- postupno nestajanje koncepta “linijske borbe” nakon ne, koje su se uglavnom vrtile oko sljedećih pitanja: ka- Kulturne revolucije. Iako je taj koncept bio termin za ko razumjeti povijest i njezinu dinamiku; kako shvatiti političke borbe kojim su se koristili pobjednici unutar- tržište, tržišnu ekonomiju, rad i načine proizvodnje; ka- partijskih borbi, on je također ilustrirao i središnji feno- ko shvatiti klasu, klasnu borbu i građanska prava; kako men u povijesti Kineske komunističke partije: svaka je shvatiti prirodu kineskog društva i status svjetske revo- veća politička borba bila neraskidivo povezana s ozbilj lucije. Različiti politički blokovi oštro su raspravljali o nim teoretskim razmatranjima i političkom raspravom. ovim pitanjima. Poveznica između teorije i političke Iz različitih teoretskih pledoajea i političkih borbi unut- kulture obilježila je to razdoblje. Kada bismo proces de- ar partije koje su se ticale revolucionarnog poraza koji je politizacije u suvremenoj Kini stavili u kontekst gore uslijedio nakon velikog poraza 1927., kroz povijesna opisane putanje, mogli bismo izdvojiti dvije osnovne istraživanja i teoretske rasprave ranih tridesetih između karakteristike trenutnog procesa: jedna je “de-teorizaci- lijevog i desnog krila i unutar frakcija lijevog krila, koje ja” ideološke sfere, u kojoj je moment “ne raspravljanja” su se ticale socijalnog karaktera Kine i karaktera kineske ključna točka u uzajamnoj povezanosti teorije i prakse elimo li zaista doseg- revolucije; od raznih analiza nacionalne i međunarodne koja je postupno nastajala u dvadesetom stoljeću, te se Ž nuti marksizam, mora- politike unutar Kineske komunističke partije u Središ zatim pretvorila u reformističku praksu opreznog “premo ga učiti ne samo iz knji- njem sovjetu i Ya’an razdobljima pa do trenutnih partij- laženja rijeke s osjećajem za kamenje”. ga, već uglavnom kroz klas- skih rasprava o prirodi proturječja unutar kineskog dru- No, “prelaženje rijeke s osjećajem za kamenje” iz nu borbu, praktičan rad i bliski kontakt s masama štva tijekom razdoblja kulturne revolucije, jasno može- nekoliko razloga ne opisuje stvarni proces reforme. Kao radnika i seljaka. Kada pomo vidjeti različite teoretske podjele i njihove popratne prvo, Komunistička je partija u razdoblju između 1974. i vrh toga pročitaju neku 1975. provela živahne teorijske diskusije o karakteru ki- političke pojave. Po mom mišljenju, upravo ove teorij- marksističku knjigu, naši će ske rasprave i političke borbe unutar partije održavaju neskog društva, tržištu, radu, naknadama za rad, gra intelektualci steći neko ra- vitalnost partijske politike. One osiguravaju da partija u đanskim pravima i drugim problemima, dotičući na taj zumijevanje kroz bliski okviru relativno stabilne moći ipak ostane depolitizira- način gotovo sve fundamentalne teoretske probleme kontakt s masama radnika i na politička organizacija. Teorija i praksa sklone linijskoj procesa reforme. Bez tih teorijskih diskusija teško je za- seljaka te kroz njihov prak- borbi također omogućuju partiji da ispravi vlastite pomisliti tijek reforme i popratni razvoj robne i tržišne tični rad, mi ćemo svi govo- greške: linijska borba funkcionira kao korektivni meha- ekonomije, kao i prava na vlasništvo. Kao drugo, počet- riti istim jezikom, ne samo nizam unutar partije. No, zahvaljujući nedostatku insti- kom sedamdesetih je u partiji i u čitavom kineskom običnim jezikom rodoljub tucionalnih sredstava zaštite od neprestanog razvoja društvu došlo do niza teoretskih diskusija o problemu lja već i običnim jezikom ove vrste političke i teoretske rasprave, korištenjem mo socijalizma, humanizma i otuđenja, tržišne ekonomije, socijalističkog sistema, ali vjerojatno i uobičajenog je- ći u obliku nasilja ili prisile nastoji se eliminirati raspra- reforme cijena i pitanja vlasništva. Zapravo su te dvije zika svjetskog komunistič- va u korist teorije i politike, pa su stoga rasprave i razila- diskusije tvorile jedinstven i neprekidan proces. kog gledišta. Ukoliko se to ženja često zaključivane borbom za moć. Druga osobina trenutnog procesa jest zaključak dogodi, svi ćemo sigurno Mnogi kojima su “linijske borbe” naštetile, nakon dviju linijskih borbi koje su u središte postavile gospo- raditi puno bolje. kulturne revolucije su ih zamrzili te su zatim u potpu- darsku reformu, pretvorivši tako sav partijski rad u “iz- — “Govor na Nacionalnoj nosti odbacili koncept linijske borbe. Nakon što su po- gradnju”, a ne u “revoluciju i izgradnju”. Ta dva politička konferenciji o propagandnom novno dobili moć, odbili su analizirati uvjete i mehaniz- procesa naišla su na javno odobravanje krajem sedam- radu Kineske komunističke partije” (12. ožujka 1957) me uslijed kojih je unutarpartijska linijska borba postala desetih, pojavivši se kao odgovor na frakcijske borbe i 198 kaotičnost politike zadnjih godina Kulturne revolucije, turalno-funkcionalnu vezu s državnim aparatom. To je što je, mora se priznati, bila razborita odluka. No, kada je pogotovo vidljivo u kineskom političkom sustavu “par- ta taktička odluka rezultirala depolitiziranom politič- tijske države”, za razliku od višestranačkog sustava. Tu kom praksom, razdvojenost i napetost između partije i tendenciju smatram organskom komponentom općeg politike, čiju je pojavu početkom kulturne revolucije ta- trenda ka depolitizaciji stranačke politike u cijelom svi- ko dobro analizirao Alessandro Russo, bila je u potpu- jetu. Analize koje, izbjegavajući prepoznavanje opće kri- nosti eliminirana. Ujedinjenje politike i Države (držav- ze u partijskoj politici, samo nastoje komentirati najbo no-partijski sustav) rezultiralo je postupnim nestaja lje načine reformiranja kineske politike (uključujući i njem političke kulture koja je nastala pod uvjetima postavljanje zapadnjačkih višestranačkih sustava i for- “neizjednačenosti politike i države”. malne demokracije kao cilja kineske političke reforme) Moram naglasiti kako je koncept “partijske drža- samo su nastavak depolitizacije politike. ve” bio pogrdan i opasan termin kojim se Zapad koristio Kulturna je revolucija vjerojatno bila posljednji govoreći o Kini i drugim socijalističkim državama u vri- stadij političkog slijeda u kojem se ovaj sustav susreo s jeme Hladnog rata. Danas su sve svjetske države bez iz- krizom i u kojem se sám pokušao obnoviti. Društveni nimke partijske države. Transformacija vladajućeg auto- pokreti i političke rasprave su u ranim stadijima Kultur- riteta iz tradicionalnih monarhija u moderne političke ne revolucije uključivali i pokrete koji su u potpunosti stranke bila je važna značajka moderne političke struk- željeli uništiti apsolutni autoritet političke stranke i dr- ture i moderne državnosti, baš kao što je bila i važna po- žave kako bi se postigao opći cilj i napredak ka stvarnom litička značajka moderniteta. Iako su kineska politika i narodnom suverenitetu. Kulturna je revolucija bila re- partijska politika bile usko povezane u dvadesetom sto akcija na održavljenje partije u određenom trenutku. ljeću tijekom dugog povijesnog razdoblja, partijska po- Kako bi se promijenio slijed tog procesa održavljenja, bi- litika nije u potpunosti bila obuhvaćena parametrima lo je nužno preispitati političke vrijednosti partije. U nacionalne politike. Stvaranje novog oblika partijske tim uvjetima održavljenja partije, rano su razdoblje Kul- države uistinu je bio osnovni problem razvoja politike turne revolucije obilježili ključni, ali kratkotrajni napori tog razdoblja. da se provede društvena remobilizacija i da se stimulira- Kako je politička stranka vršenjem političke moći ju političke sfere i vrijednosti izvan državno-partijskog postala subjektom državnog poretka, više nije funkcio- konteksta. Tih su ranih godina diljem Kine nicale tvor- nirala kao neka vrsta stimulansa za ideje i praksu, već se nice reorganizirane po uzoru na parišku komunu, a tom sve više pretvarala u uobičajeni oblik državne moći, tako su se društvenom eksperimentu pridružile i brojne ško- je u određenom trenutku postala aparatom depolitizira- le i druge ustanove. No, zbog frakcijskih borbi i nasilnog ne moći ili birokratskog stroja. Iz tog bih razloga rekao ponovnog uspostavljanja partijsko-državnog sustava, kako je suvremena nacionalna država okarakterizirana većina je tih inovacija bila kratkog vijeka, a takvi izvan- transformacijom iz partijsko-državnog sustava u držav- državni oblici političke aktivacije ubrzo su se promijeni- no-partijski sustav. (Neki kineski intelektualci zagova- li. Ipak, tragovi ovih eksperimenata iz rane Kulturne re- raju fundamentalnu promjenu karaktera partije iz revo- volucije ostali su u kasnijoj reorganizaciji partije i drža- lucionarnog u administrativni, što čini uspostavu drve: na primjer, politika pripuštanja radnika, seljaka i žavno-partijskog sustava.) “Državno-partijski” ili “dr- vojnih lica na različite razine državnog i partijskog ru- žavno-višestranački” sustav znači da politička stranka kovodstva ili zahtjev da svaka razina državnog i partij- više nije u skladu s oblicima političke organizacije, već skog kadra pošalje svoje članove u ruralna područja ili je postala dijelom državnog aparata. Taj bi se proces mo- tvornice, itd. Te su prakse, okaljane karakterom birokra- gao nazvati i “održavljenjem” političke stranke, i iako je tiziranog državno-partijskog sustava i stoga nesposob- taj proces nesumnjivo i proces u kojem se stranka izjed- ne pokrenuti kreativne energije, krajem sedamdesetih načava s državom, želim naglasiti tu poveznicu trans- postale glavnim ciljevima u vladinoj i partijskoj politici formacijom identiteta partije. Naime, zbog tog procesa “pospremanja i vraćanja u normalu”. Danas su seljaci i partija gubi vlastito specifično procjenjivačko stajalište i radnici u potpunosti nestali iz rukovodećih tijela partije, društvene ciljeve. Štoviše, ona može imati samo struk- pa čak i s liste predstavnika u Nacionalnom narodnom

Wang, Hui Depolitizirana politika, različite komponente hegemonije i sumrak šezdesetih na. UP&UNDERGROUND kistana i Proljeće 2009. 15. lipnja 2001. Osnovana je Šangajska organizacija za surad nju . Organizacija je osnova vojne i sigur - nosne suradnje izme đu Kine, Kazahstana, Kirgistana, Rusije, Ta dži 31. srpnja 2001. olimpij - Međunarodni ski odbor izabrao je Peking za domaćina 29. ljetnih olimpijskih igara 2008. g. 199 Uzbekista kongresu. Naposljetku je nakon propasti Kulturne revo- desetog stoljeća klasna analiza i strategija ujedinjene lucije i razvoja tržišnog društva proces depolitizacije fronte imale su dijalektički karakter, pa samo iz tog kuta postepeno postao glavnim obilježjem razdoblja. U srži možemo ispravno shvatiti ključno pitanje revolucionar- je bila hiperstabilnost odnosa između politike i partij- ne politike: “tko nam je neprijatelj, a tko prijatelj?” skog državnog sustava i njihovo postupno spajanje. Kao No, taj politički koncept klase sadržavao je unutar- što sam ranije napomenuo, proces depolitizacije ne mo- nja proturječja i opasnosti. Onoga trenutka kada se kon- že se podijeliti na razdoblja prije i poslije Kulturne revo- cept klase iskristalizirao kao strukturalni, nepromjenjiv i lucije: on se odvijao unutar povijesnog procesa Kultur- bitan koncept (tj. kao depolitizirani koncept klase), u ne revolucije, tj. elementi i tragovi repolitizacije mogu potpunosti je nestao njegov politički dinamizam. U soci- se naći i u kasnijem razdoblju Kulturne revolucije. jalizmu je, naime, koncept klase izgubio dimenziju prava Moram napomenuti kako je u kineskom konteks- na vlasništvo, pa je diskurs o klasnom identitetu izgubio tu učvršćenje državno-partijskog sustava izravno pove- sposobnost stimuliranja politiziranog oblika klasne bor- zano sa zbrkom oko koncepta klase i njegovog ponov- be. Umjesto toga, on je postao najrepresivnija vrsta moći, nog stupanja na scenu. Nakon uspostave socijalističkih pretpostavka “okrutnog” i “bezobzirnog” karaktera frak- nacija, pitanje predstavničkog karaktera komunističke cijske borbe. Popularnost diskursa o identitetu, porijeklu partije postalo je sve složenije i konfuznije. U situaciji u obitelji ili krvnom porijeklu bila je negacija i izdaja sub- kojoj je koncept klase postao potpuno zbrkan, Mao Ce jektivnog i aktivnog političkog nazora koji je bio u sre- Tung naglašavao je važnost klasne borbe. To je naglaša- dištu kineske revolucije u dvadesetom stoljeću. Nije li vanje bilo usmjereno na korištenje koncepta klase kako osnovni zadatak kineske revolucionarne politike dvade- bi se potaknule nove političke borbe i nova politička setog stoljeća bilo rastavljanje i uništenje klasnih odno- kultura. Njegov je cilj bio sovjetski koncept “partije za sa, čija je stabilnost bila uspostavljena u stoljeću nasilja i čitav narod” iz pedesetih godina, koji ne samo da je oda- nepravednih vlasničkih odnosa? U tom smislu treba ba- vao zbunjenost oko reprezentativnog karaktera komu- citi pogled na politički dinamizam kako bismo shvatili nističke partije, već je označio i depolitizaciju državno- značaj borbe i žrtve Ju Luokea kada se, za vrijeme Kul- partijskog sustava. Koncept klase, a pogotovo pitanje turne revolucije, usprotivio diskursu krvnog porijekla i klasne borbe, nalazi se u samoj osnovi marksističke teo- identiteta. Njegova borba nam pojašnjava kako depoliti- rije. Iako bi bilo korisno ocijeniti mane i vrline ove teori- zacija nije bila vanjsko obilježje dinamike i trendova poje, ne mogu se sada detaljno time pozabaviti. Ono što litike dvadesetog stoljeća i revolucionarne politike, već je mislim da treba naglasiti jest da u kineskoj političkoj bila izuzetno važna za njezin razvoj. praksi koncept klase nije samo strukturalni koncept Tragedija Kulturne revolucije nije bila proizvod usredotočen na prirodu vlasništva. On je zapravo poli- njezine politizacije, označene političkim raspravama, tički koncept klase. Revolucionarna partija koristila se teorijskim istraživanjima, autonomnim društvenim or- konceptom klase kako bi mobilizirala društvo i kako bi ganizacijama, političkim borbama unutar i izvan partij- se obnovila. Slično tome je unutar partije taj koncept sko-državnog sustava, kao i aspekata poput spontanosti ristupajući problemu korišten kao stimulans za političku diskusiju i borbu, i vitalnosti političke organizacije i prostora diskursa. P marksist bi trebao vid- kako bi se izbjegla putanja depolitizacije pod uvjetima Tragedija je bila rezultat depolitizacije, frakcijskih borbi jeti cjelinu jednako kao i dijelove. Žaba u bunaru kaže: upravljanja partije i njezine političke moći. Koncept se čija je binarnost izbrisala mogućnost za autonomne “Nebo nije veće od otvora mnogo više ticao stavova različitih društvenih i politič- društvene sfere, pretvorila političku raspravu u sredstvo bunara”. To nije istina, jer kih sila spram revolucionarne politike nego što se ticao borbe za prevlast, pretvorila koncept političke klase u nebo nije samo veličine ot- strukturalne situacije društvene klase. “Stav” i “stajališ- koncept identiteta klase, itd. Borba protiv identitarizma vora bunara. Ako kaže “Dio te” su područja u kojima može, po osnovi teoretskog izgrađena je na jasnom rasuđivanju o slobodi, klasnom neba je veličine otvora bu istraživanja i političke prakse, doći do promjena. Oni su oslobođenju i budućim mogućnostima za društvo. Iz nara”, to bi bila istina, to suprotnost ustaljenim i nepromjenjivim dualnostima tog se razloga slijed te borbe ne može smatrati depoliti- odgovara činjenicama. “prijateljsko-neprijateljskog proturječja” ili “proturječja zacijom. Jedini način na koji se može prevladati tragedi- — “O taktikama protiv u narodu”: revolucionarna je politika poticala subjektiv- ja tog razdoblja jest shvaćanje njegovih dimenzija repo- japanskog imperijalizma” (27. prosinac 1935) ne transformacije putem borbe. U kineskoj politici dva- litizacije. Uzmemo li 1989. kao posljednju granicu kraja 200 Mao Ce Tung

Wang, Hui Depolitizirana politika, različite komponente hegemonije i sumrak šezdesetih UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 201 rujan 2001. Nakon terorističkog napada na Svjetski trgovački centar u NR Kina New Yorku, službeno pristupa Ra - terorizma tu protiv kojeg koristi i za suz - bijanje islamističkih disidenata u zapadnoj Kini. “šezdesetih” i kao konačno učvršćenje perioda depoliti- 3) Svaka politička subjektivnost može opstati samo zacije, također bismo mogli konstatirati kako je tada za- unutar odnosa političke subjektivnosti. Kojim god počeo i dug put repolitizacije. sredstvima takvi odnosi bili eliminirani, to će rezultirati negacijom političke subjektivnosti. Depolitizirana politika i moderno društvo Objašnjavanje fenomena depolitizacije i njezine Ovdje bih želio ponuditi nekoliko provizornih ob- dinamike je složen zadatak i ne može se analizirati sa- jašnjenja za nastanak depolitizirane politike. Kao prvo, mo unutar granica Kine. Uzevši u obzir povijesnu per- razvoj suvremene tržišne ekonomije zasnovan je na hi- spektivu, raznovrsne struje depolitizacije javljale su se potetskom odvajanju ekonomije i politike. Ova hipoteza nakon gotovo svake političke promjene: nakon poraza odražava povijesnu misiju začetnika građanstva da za- Francuske revolucije i europskih revolucija 1848., nakon vrši s prisilnom vladavinom i moći feudalne i vladajuće šezdesetih u Europi i Aziji, te nakon društvenih pokreta klase nad politikom. Schumpeter je upotrijebio pojam 1989. U suvremenom kineskom kontekstu, koncepti “politička razmjena” kako bi opisao ranu građansku Antonio Gramsci modernizacije, razvoja tržišta, globalizacije, razvoja, strukturu moći. Bez stvarne podrške nekog ne-građan rasta, univerzalnog malograđanskog svjetonazora i de- skog elementa, građanstvo bi se susrelo s političkom di- mokracije mogu biti viđeni kao ključni koncepti depoli- lemom i ne samo da ne bi bilo u stanju voditi državu, tizirane ili anti-političke političke ideologije, čija je po- već ne bi bilo u stanju niti zaštititi vlastite klasne intere- pularnost onesposobila svjetinu za duboko političko se. “Politička razmjena” upućuje na određeno razdva- promišljanje. “Politika” u konceptu depolitizacije ne janje političke i ekonomske sfere u razdoblju kapitaliz- odnosi se na sveprisutne borbe za moć u unutarnjoj i ma. Bez tog razdvajanja ne bi bilo razmjene. Iz te per- vanjskoj politici, nego mnogo više označava političke spektive razdvajanje politike i ekonomije nije stvarno rasprave, borbe i društveni aktivizam u okviru određe postojeći fenomen, već je proizvod nagona kapitala da nih političkih vrijednosti i njihovih popratnih prednos- kroz proces političke razmjene uvidi još veći udio vlastiti. U tom je smislu politika sfera koja za sobom donosi te moći. Tijekom dugog devetnaestog stoljeća, cilj gra aktivnu subjektivnost, a može ju se razumjeti na slje- đanstva je postupno pretvoren u nacionalno i nadnacio- deće načine: nalno strukturiranje tržišne ekonomije. S učvršćiva njem političke i ekonomske moći građanstva, politički 1) Politika je subjektivna sfera, a ne objektivna struk- su dogovori postali sekundarni u pravilima tržišne eko- tura. Na primjer, klasa objektivno postoji, no nje- nomije. Stoga je politička sfera postala ujedno unutarnji zino postojanje ne znači da nužno postoji i klasna i vanjski dio sfere ekonomske aktivnosti. Suvremeni ka- politika. Klasna politika može napredovati tek kapitalizam, s formalnim odvajanjem političkog i eko- da klasa dostigne vlastitu političku subjektivnost. nomskog u središtu, pokušava stvoriti vlastitu ekonom- 2) Politička aktivnost može postojati samo u dina- sku sferu s depolitiziranim poretkom. Povijesna logika mičkoj subjektivnosti i u njezinoj povezanosti. Na zahtjeva građanstva formirana je kroz kontrolu države primjer, Machiavelli u Vladaru opisuje kako vladar, tijekom razdoblja merkantilizma od strane malog i u nastajanju nove političke subjektivnosti prvo srednjeg poduzetništva u tranzicijskom razdoblju mora postići vlastitu subjektivnost i predstavnički između moderne države i monopola monarhije i plem- omunistička se partija karakter. Gramsci je dalje razvio ovaj koncept stva. No, u eri financijskog kapitalizma ovi su zahtjevi ne boji kritike jer mi shvativši političku stranku kao “suvremenog vla- pretvoreni u zahtjeve za kapitalom i njegovim predstav- K smo marksisti, istina je na nicima, s financijskim kapitalom na prvom mjestu, kako dara”. Kako bi postala politička organizacija, parti- našoj strani i glavni dijelovi ja je postala značajnim dijelom političke subjek- bi zadobili kontrolu nad politikom i društvom. Ovaj masa, radnici i seljaci, na tivnosti modernog doba, s vlastitim vrijednostima monopolistički odnos obuhvaća institucionalizaciju i našoj su strani. i predstavničkim karakterom te s načinima orga- legalizaciju tržišnog koncepta “spontanog reda” koji se — “Govor na Nacionalnoj nizacije i aktivizmom prilagođenim svom razvio u neoklasičnoj ekonomiji. To je ujedno bila i in- konferenciji o propagandnom vremenu. stitucionalizacija ideologije depolitizacije. radu Kineske komunističke partije” (12. ožujak 1957) 202 Viđeno iz političke perspektive, nakon što je deće: U prvi je tren jasno da dok postoji jedan represivni dr- građanstvo, sjedinjeno s proletarijatom i ostalim društ- žavni aparat, postoji čitav niz ideoloških državnih aparata... venim slojevima sprovelo revolucionarno rušenje moći No, nadalje također postaje jasno kako jedinstveni (represiv- monarhije i plemstva, raznolike je političke strukture re- ni) državni aparat spada u javnu domenu, dok je veći dio ide- volucionarnog razdoblja zamijenila neka vrsta depoliti- oloških državnih aparata (u njihovoj prividnoj raspršenosti) zirane programske nacionalne politike. Njezin je sadržaj dio privatne domene. (Althusser 1971: 144) On dodaje: bio proizvod političke razmjene putem sjedinjenja kapi- Razlikovanje privatnog i javnog tipično je za građanske za- talističkih i ne-kapitalističkih elemenata u vladajućem kone, i vrijedi u (sporednim) domenama u kojima se “prim- staležu. Iz tog su se razloga političke rasprave pretvorile jenjuje” autoritet građanskog zakona. Domena države nije u sporove oko moći. Osnovna je poveznica bilo rođenje podložna zakonu jer je “iznad zakona”: država, koja je drža- koncepta neutralne države i mehanizama njezine reali- va vladajuće klase, nije ni javna niti privatna; upravo supro- zacije. Budući je to sjedinjenje bilo sprovedeno na kapi- tno, ona je preduvjet za razlikovanje javnog i privatnog. talistički način, sama je politička razmjena bila proces Kada bismo pokušali usporediti pred-kapitalistič- depolitizacije (na primjer, ustavno ozakonjenje novobo- ku i kapitalističku državu, u prvoj je postojao “jedan do- gataške eksproprijacije društvene i nacionalne imovine). minantni ideološki državni aparat – crkva” (Althusser Takav je proces također bio i razvoj demokracije od poli- 1971: 151), dok se u kapitalističkoj državi u središtu našao tičke do programatske demokracije, preobrazba nacije iz obrazovni ideološki državni aparat (spoj škole i obitelji). političkog prostora u konvencionalnu strukturu moći, te Središnji ideološki državni aparat u socijalističkoj Kini postupna preobrazba stranačke politike od predstavnič- obuhvaćao je Ministarstvo propagande, Ministarstvo ke političke partije šaha u mehanizam raspodjele moći kulture i Ministarstvo obrazovanja. Taj je sustav kombi- unutar stabilne strukture moći. nirao funkcije ideoloških državnih aparata i represivnih U domeni marksističke teorije, ova je pojava tog državnih aparata, no ideološki državni aparati bili su osobitog oblika države klasične autore dovela ravno do važniji. U suvremenoj Kini, iako taj aparat nastoji ostva- razdvajanja državne moći, cilja političke klasne borbe, i riti ideološku funkciju, on se susreće s preprekama u po- sfere državnih aparata. Tako su s jedne strane priznali stizanju ideološkog uvjetovanja. Zato se u velikoj mjeri kako je država represivni državni aparat, no s druge stra- pretvorio u represivni državni aparat: njegova kontrola ne morali su odvojiti državu od državnih aparata, ogra- medija i drugih ideoloških sfera prvenstveno nije “ideo- ničavajući ciljeve političke klasne borbe na pitanje dr- loška”, nego je više zasnovana na “dezideologiziranim” žavne moći. Tako su se dokopali državne moći pomoću zahtjevima “održanja stabilnosti”. Budući da su svi dr- političke klasne borbe koja je bila u središtu političkog žavni aparati ušli duboko u institucije svakodnevnog ži- pitanja. No, nakon povlačenja političke klasne borbe i vota, osnovni je egzistencijalni karakter same države pojave formalne demokracije kao modela državne kont- poprimio neki “depolitizirani politički oblik”. role, razlika između države i državnih aparata postala je Althusserova analiza zasnovana je na dvije pret- još nejasnija. Moguće je uklopiti sve vrste društvenih i postavke: na razdvajanju države i vlasti i na razdvajanju opozicijskih pokreta u svakodnevno djelovanje aparata, općeg državnog aparata od ideoloških državnih aparata. kao da su glazbenici u nacionalnom simfonijskom Prema tom razdvajanju, politička je borba zapravo klas- orkestru. na borba za državnu moć, a pobjeda u toj borbi ovisi o Kao što je rekao Althusser, “zapravo su u vlastitoj sudjelovanju u političkoj klasnoj borbi unutar sfere ide- političkoj praksi klasici marksizma tretirali državu kao ološkog državnog aparata. Ovdje politika ostaje u sferi mnogo složeniju činjenicu nego što je ona definirana u države. U tom smislu koncept ideološkog državnog apa- “Marksističkoj teoriji države”” (Althusser 1972: 142). On rata nije u stanju uspostaviti granicu između politike i smatra kako je toj definiciji države nedostajao objektivni države, jer se crkve, škole, političke stranke i sl. odnose opis “ideoloških državnih aparata”. (Oni se razlikuju od na sferu države. represivnih državnih aparata. Ideološki državni aparati U povijesti kapitalizma, kritička se misao i kultura uključuju religiju, obrazovanje, obitelj, zakon, sindikate, uzdizala u razdobljima kada je politička kultura bila naj- političke stranke, medije, kulturu, itd.) Zaključio je slje- više stimulirana: u socijalističkim pokretima devetnaes-

Wang, Hui Depolitizirana politika, različite komponente hegemonije i sumrak šezdesetih

skoj trgovinskoj UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. organizaciji. 203 2001. 11. prosinca NR Kina pristupa Svjet 2002. Nezavisna ∫lmska legalizirana produkcija je u NR Kini. tog stoljeća, partijskoj politici, razdorima u političkim produkcije, a ne proizvodom promjena odnosa u cije- frakcijama, u borbama za nacionalno oslobođenje dva- lom društvu do kojih je došlo uslijed nastojanja da se desetog stoljeća, radničkim i revolucionarnim pokreti- prilagodi novim uvjetima reprodukcije. Takav način ma koji bi se mogli smatrati “procesima politizacije”. analize je klasično promišljanje ovakvog depolitizira- Njihov je primarni cilj bila pobjeda nad “prirodnim nog ideološkog pogleda na reprodukciju. Drugo, ako stanjem” kapitalističke hegemonije. No, što je prirodno radnike-migrante iz ruralnih područja promatramo stanje kapitalizma? Ono je zasnovano na principu odvo- kroz prizmu jednakih prava građana, postoje dvije stra- jenosti politike i ekonomije i podcjenjivanju ne-kapita- ne zahtjeva za jednakošću: jedna je korisnost tog zahtje- lističkih institucija i oblika radničkog određivanja kao va u uništavanju tradicionalne razlike između sela i gra- “političkog uplitanja”, a neo-klasična ekonomija koja je da; no, s druge strane samim tim procesom omogućena prevladavala srednjom strujom od kraja sedamdesetih, je interpelacija stanovnika ruralnih područja kao radnih objasnila je bezgranično širenje tržišne ekonomije u po- “subjekata” u skladu s novim uvjetima reprodukcije. litičke, kulturne i ostale sfere kao vrstu “depolitizira- Rad može biti “subjekt” jer radnik kojem su dodijeljeni nog” prirodnog i spontanog procesa. određeni uvjeti (uvjeti reprodukcije) može sam i “neo- U klasičnoj političkoj ekonomiji postoji točka koju visno” odlučiti želi li postati dijelom jeftine radne moram ponovno naglasiti: sva produktivna aktivnost snage. ovisi o reprodukciji sredstava produkcije; u suprotnom Krajnji rezultat apstrahiranja procesa proizvodnje ona ne može potrajati dulje od godine dana. U raspravi o (skrivajući uvjete reprodukcije) jest konsolidacija domi- reprodukciji sredstava produkcije, Althusser je napisao: nantne uloge razvoja. Iz perspektive povijesti dvadese- Ovdje se susrećemo s domenom koja nam je ujedno vrlo po- tog stoljeća, proces depolitizacije sadržan je u dva društ- znata (od drugog toma Kapitala) i zapostavljena. Čvrsta oči- vena poretka iz Hladnog rata. Socijalistički pokreti i po- tost (ideološka očitost empirijskog tipa) stajališta same pro- kreti za nacionalno oslobođenje nisu isključivo bili poli- dukcije ili same prakse produkcije (koja je izuzeta iz procesa tički procesi. Kroz revoluciju i uspostavu neovisnih dr- produkcije) toliko je integrirana u našu svakodnevnu “svi- žava, oni su reorganizirali gospodarstvene odnose i obli- omunist mora biti ot- jest”, da je izuzetno teško, ako ne i nemoguće, zauzeti stajališ- ke društva. Zapadnjačka je stranačka politika, s druge K vorenoga uma, posto- te reprodukcije. Ipak, sve izvan tog stajališta ostaje izuzeto strane, ubrzo postala sredstvom kontrole nad ekonomi- jan i vjeran, te gledati na (još gore, izobličeno), čak i na razini produkcije. jom. Ona je, na razne načine, promijenila kapitalističke interese revolucije kao na S gledišta reprodukcije, depolitizacija odstranjuje monopolističke odnose kao i osnovni oblik svjetske ras- svoj vlastiti život i podredi- produkciju uvjeta produkcije (reprodukcija sredstava i podjele rada u doba kolonijalizma. Ovo je razdoblje u ti svoje osobne interese sila produkcije) iz samog procesa produkcije, apstrahi- kojem je ideologija razvoja došla u prvi plan. Ključni onima revolucije. Uvijek i u rajući tako proces produkcije. Na primjer, kako bi se zaš- elementi politike dvadesetog stoljeća – društveni po- svakoj prilici trebao bi se titio reprodukcijski proces u obalnim zonama Kine, bilo kreti, studentski pokreti, stranačka politika, radnički i ravnati tim načelima i vodi- je nužno stvoriti tržište jeftine radne snage. Uslijedila je seljački pokreti i nacionalna organizacija gospodarstva – ti neumornu borbu protiv svih pogrešnih ideja i djela, promjena odnosa između grada i provincije, uključujući postali su vodećim elementima u smjeru nacionalizma, kao što bi se trebao konso- i uništenje ruralnih društvenih odnosa na selu i uvjeta globalizacije i razvoja tržišta. U plimi napretka, nacio- lidirati s kolektivnim živo- nalna intervencija u gospodarstvu za vrijeme krize ka- ruralne proizvodnje, što je natjeralo velik broj seljaka na tom partije i osnažiti veze seobu u priobalne gradove. No, kako bi se novi radnici- pitalizma, društveni, pa čak i revolucionarni prevrati između partije i masa; on bi migranti iz ruralnih područja priviknuli na nove uvjete viđeni su kao prijetnje prirodnom toku tržišne ekono- trebao više brinuti o partiji proizvodnje, nije dovoljno da nauče tehnike proizvod mije. U tom je smislu koncept neoklasičnih ekonomista i masama nego o nekom nje, nego bi se trebali preobraziti u bezličnu radnu sna- o “spontano samoodrživom” tržištu ne samo depolitizi- pojedincu, odnosno, mogu prilagodljivu trenutnom karakteru proizvodnje. rajući eufemizam za monopolističke odnose, nego i rao bi više brinuti o drugi- Kako su mediji i stručnjaci popratili pitanje radni- agresivno pozitivistički i destruktivno motivirana de- ma, nego o sebi. Samo tak- ka-migranata? Prvo, u raspravama o razvoju obalne pro- politizirana politička ideologija. Stoga se u samom sre- vi pojedinci mogu se smat- izvodnje i njezinog odnosa prema procesu slobodnog dištu depolitizacije nalazi destrukcija te “prirodne drža- rati komunistima. kretanja radnika i pitanja plaće, čini se da se radnici-mi- ve” u teoriji i praksi, koristeći se denaturalizacijom kao — “Borbeni liberalizam” (7. rujan 1937) granti razvoj smatraju samo prirodnom značajkom re- sredstvom borbe protiv depolitizacije. 204 Proces depolitizacije u suvremenoj Kini nije samo unatoč novim političkim porecima nastalima u uvjeti- još jedan proces “političke razmjene”: stare političke elima depolitizacije, naturalizirana je nova društvena nete nastoje se preobraziti u predstavnike interesnih sku- jednakost. U tom bi smislu kritika tog nejednakog dru pina i dalje se držeći političke moći. Stoga interesne štvenog poretka morala uroditi repolitizacijom kao pre- skupine i transnacionalni kapital moraju proći kroz pro- duvjetom za uništenje dominantne uloge depolitizacije. ces “depolitizirajuće” razmjene kako bi stekli podršku aparata moći. Kako je reforma tržišta proces kojeg podr- Tri komponente hegemonije i politička ideologija žava država, višestruki su aspekti državnog aparata mo depolitizacije ći, u ime modernizacije i reforme, prodrli u sferu gospo- Suvremeni kritički nastrojeni intelektualci bave se darstva. (U državno-partijskom sustavu to mora uklju- pitanjem kako slomiti logiku depolitizacije u trenutnim čivati politički partijski aparat.) Zato “politička razmje- povijesnim uvjetima. Osvrćući se na političku kulturu na” postaje “depolitizirana razmjena moći”. Njezin je šezdesetih, ti su intelektualci otkrili kako su osnovni prvotni oblik bila “reforma vlasničkih prava” koja je do- koncepti oživljavanja političke kulture tog razdoblja, Louis Althusser vela do opsežne interesno orijentirane reorganizacije. progresivni i konzervativni, lijevi i desni itd., sada bes- Korupcija nije samo nužni produkt ove sistemske trans- korisni ili dvojbeni. Baš iz tog razloga, mnogi opozicijski formacije, nego je i prema javnom mišljenju dio mnogo pokreti u svijetu slabe ili su neefikasni ili pak postaju di- dublje razine nejednakosti i nepravde u procesu prije- jelom novih vrsta hegemonijske moći. Stoga moramo, nosa dobara. Nemoralni postupci u ime definicije ili re- kako bismo slomili logiku depolitizirane politike, anali- gulacije vlasničkih prava koji se kategorijom legitimno zirati novo nastajanje suvremene hegemonije. Prema sti koriste kako bi depolitizirali proces prijenosa vlasni- mojoj analizi, postoje tri komponente hegemonije, koje štva, mogu iz jedne perspektive biti viđeni kao legiti- su vrlo složeno povijesno povezane. macija procesa “političke razmjene”. Taj je novi feno- Prvo, kao što je Gramsci objasnio u svom viđenju men nastao iz sljedećih preduvjeta: hegemonije, a Althusser u svom viđenju ideoloških dr- žavnih aparata, hegemonija je usko povezana s držav- 1) U procesu razvoja tržišta i privatizacije, granica nim monopolom nasilja. Ovaj je teoretski koncept he- između elite na vlasti i građanstva postaje sve ne- gemonije nastao u zapadnjačkoj marksističkoj tradiciji jasnija. Politička stranka se iz organizacije zasno- kao napad na praksu ozakonjivanja u kapitalističkim dr- vane na klasama pretvara u besklasnu žavama. Gramsci je odredio dva načina djelovanja hege- organizaciju. monije: dominaciju i intelektualno/moralno vodstvo. 2) U uvjetima globalizacije, neke su funkcije eko- Dominacija je u sferi sile, dok se “hegemonija” odnosi nomske administracije nacionalne države povezana strategiju pretvaranja dubokih konflikata u “uobiča- ne s nadnacionalnim tržišnim organizacijama jene” probleme vladajuće skupine, kako bi sama sebi (WTO), te se tako učvršćuje globalizirani, depoli- pribavila izvanredne moći. Prema njegovom objašnje tizirani pravni poredak. nju u Zatvorskim bilježnicama, država je poseban oblik 3) Zbog postupne neutralizacije tržišta i države, raz- kolektivne strukture čiji je cilj stvoriti najpovoljnije dori u javnoj sferi nastali zbog pitanja razvoja, po- uvjete za vlastitu održivost. Razvoj i širenje ove posebne stali su tehničkim pitanjima o mehanizmima pri- skupine viđeno je i predstavljeno kao osnovna sila šire lagodbe tržišta i omjeru uplitanja države u tržište. nja i razvoja potencijala države. U analizi Marxove Nje- Zato su nestale političke razlike između ljevice i mačke ideologije, Althusser je postavio pitanje o ideologi- desnice. ji i ideološkom državnom aparatu, koje je na teoretskoj razini produbilo Gramscijev pristup pitanju hegemoni- Do ovih je zbivanja došlo krajem sedamdesetih, a je. Analiza hegemonije zapadnjačkog marksizma razot- procvat su doživjeli u osamdesetima. Povijesne su te- krila je strukturu kapitalističke zakonitosti i njezine kri- melje dobili u zbrci neoliberalne globalizacije. Proces ze, osobito nužnu osobinu “depolitizirane programat- depolitizacije suvremenog svijeta smatram političkim ske politike” u kapitalističkim zemljama, te popratnu fenomenom nastalim u toj povijesnoj transformaciji: krizu demokracije.

Wang, Hui Depolitizirana politika, različite komponente hegemonije i sumrak šezdesetih UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 205 studeni 2002. Prvi zabilježeni slučajevi SARS-a u Guangdong . provinciji Drugo, koncept hegemonije je od samih početaka koncept hegemonije s Machiavellijevim konceptom bio usko povezan s međudržavnim odnosima. Iz tog moći. Povezavši sferu nacionalne ideološke hegemonije razloga moja analitička metoda nije jednaka metodama s međunarodnim političkim odnosima, otvorio je još je- mnogih zapadnjačkih znanstvenika koji žele razlikovati dan način povezivanja ovih dvaju koncepata hegemoni- Gramscijev koncept hegemonije od kritike međunarod je. Kod Machiavellija, moć povezuje privolu i silu: moć ne hegemonije u kineskoj političkoj misli. Radije bih podrazumijeva uporabu vojne sile ili prijetnju vojnom pokušao rekonstruirati teoretske i povijesne poveznice silom; privola podrazumijeva moralni autoritet. Baš kao koje su trebale postojati između njih. Mao Ce Tungov što je na temelju vlastite hegemonijske moći SAD pos koncept hegemonije oduvijek je bio smještan u sferu tao modelom depolitizacije i modelom modernizacije, međunarodnih odnosa. Iako je njegov opis SAD-a i stvaranja tržišta, globalizacije, razvoja, demokracije itd., SSSR-a kao hegemonističkih nacija bio dijelom sistem- tako je također na globalnoj razini dobio i određeni inte- skih odnosa triju svjetova, njegova osnovna politička lektualni i moralni autoritet. To zapadni politički znan- implikacija nije ograničena na postavljanje Trećeg svije- stvenici nazivaju “mekom moći”. Američka je hegemo- ta u ulogu subjekta koji bi se, povezujući se i prekidajući nija izgrađena na temeljima monopola nad nasiljem, sa zemljama Drugog svijeta, suprotstavio bipolarnoj he- ekonomskog monopola i ideološkog autoriteta. U inva- gemoniji kako bi uspostavio novu vrstu međunarodnih zijama koje su uslijedile nakon 11. rujna, američka apso- odnosa. On je također pomoću teoretskog istraživanja, lutistička vojna sila i unilateralizam doveli su državu do političke rasprave i moralnih apela trebao slomiti ideo- krize vodstva, ubrzavši tako prevrat u rastućoj solidar- lošku moć i prestiž američkog i sovjetskog sustava. Sto- nosti niza globalnih sila u procesu de-amerikanizacije. ga možemo reći kako praksa protu-hegemonije implici- U tom smislu mogućnost rušenja ove depolitizirane pora osporavanje kulturnog autoriteta. litičke nagodbe također postoji unutar nacionalne i me Stari kineski klasici poput Anala Proljeća i Jeseni i đunarodne dimenzije, baš kao i proces depolitizacije. Komentara gospodara Zuoa koriste se konceptom “voj- Treće, hegemonija se ne odnosi samo na nacional- vodskog autoriteta” i “hegemonijskog autoriteta” kako ne i međunarodne odnose, već je usko povezana i s bi naglasili razliku između dviju vrsta moći u starim dr- transnacionalnim i nadnacionalnim kapitalizmom. U žavama Qi, Jin, Chu, Qin i drugim državama: kontrole uvjetima kapitalističke globalizacije, kao što hegemoni- silom i dominacije pomoću običaja i rituala. Iako se na ja mora biti definirana u nacionalnoj sferi i u sferi među kineskom govornom području koncept hegemonije naj- narodnih odnosa, moramo definirati tip hegemonije češće odnosi na političku, ekonomsku ili vojnu domina- koji, postojeći u tim dvjema sferama, također postoji i u ciju i kontrolu, on na razne načine uključuje i pitanje sferi tržišnih odnosa koji nadilaze te dvije sfere. Suvre- ideologije. Što se tiče ozakonjenja vlasti u razdobljima meni tržišni odnosi postali su elementima našeg sva- Proljeća i Jeseni i razdoblja Zaraćenih država (722.- 221. kodnevnog života, no oni se ne mogu razgraničiti nacio- pr. n. e.), iako je uspostava hegemonijske vlasti bila pos nalnim granicama ili nacionalnom vlašću. Klasični poli- ljedica krize u kraljevskoj ritualnoj moći, a sama krizna tički ekonomisti naglasili su kako je proces reprodukcije situacija stvorila je uvjete za ozakonjenje hegemonijske bio neiscrpljiv i beskonačan niz, globalni proces, nešto vlasti, stvaranje hegemonijske moći također je podrazu- što nikad nije bilo jasnije nego danas. U doba kada tržiš- omunisti u svako doba mijevalo i prepoznavanje vladajućeg autoriteta od strana ideologija kojom prevladava financijski kapital čini K moraju biti spremni ne drugih vazalskih država. Takvo shvaćanje Anala Pro- neku vrstu hegemonije, mnogi širenje tržišta i političku ustati za istinu, jer istina je ljeća i Jeseni vidljivo je u radu čitavih generacija znanst- dominaciju vide kao put povijesnog napretka koji svima u interesu naroda. Komu- venika. Iz tog je razloga u kineskoj kulturnoj sferi kon- donosi određenu dobit. To dokazuje koliko je teško ana- nisti moraju u svako doba cept hegemonije vazalske države povezan s Gramscije- lizirati političke implikacije širenja tržišta i dominaciju. biti spremni ispraviti svoje vim konceptom hegemonije. Neoklasična ekonomija je sama po sebi ogledni primjer pogreške, jer pogreške su u U zapadnim političkim tradicijama koncept hege- globalizirane ideološke hegemonije – njezini principi suprotnosti s interesom monije kao legitimnog vladajućeg autoriteta povezan je prodiru u zakone i pravila niza transnacionalnih praksi i naroda. s hegemonijom u međunarodnoj politici. U Dugom dva- mehanizama cirkulacije, poput GATT-a (Opći spora- — “O koalicijskoj vladavini” (24. travanj 1945) desetom stoljeću, Giovanni Arrighi je povezao Gramscijev zum o trgovini i carini), WTO-a i drugih transnacio- 206 nalnih oblika organizacije za regulaciju i usklađivanje prednost na nacionalnoj razini kako bi izazvala politič- integracije tržišta. Svi oni funkcioniraju kao globalni ku vlast. Kada politička vlast postane svjesna postavlje- ideološki aparati, iako oni dakako nisu samo ideološki ne prijetnje i drugih povezanih društvenih sila, odmah aparati, jer posjeduju dvostruku moć ekonomske i mo- će se obratiti nacionalnom interesu ili nekom sličnom ralne dominacije. Najizravniji izražaj ideološkog aparata standardu kako bi se othrvala tom unutarnjem izazovu. tržišta su mediji, oglašavanje, supermarketi i sve druge Od sedamdesetih do osamdesetih godina legiti- vrste komercijalnih mehanizama. Ti mehanizmi nisu macija društvenog razmišljanja i društvenih položaja samo komercijalni, već također i ideološki. Njihova je bila je usko povezana s izazovima ideoloških državnih najveća moć u djelovanju na osjetila i zdrav razum. Dje- aparata, što je omogućila fleksibilnost dozvoljena od lujući na uobičajenost i osjetilne potrebe, pretvaraju lju- strane nove otvorenosti vladajućih nacionalnih ideolo- de u konzumente, spremne da dobrovoljno slijede logi- gija. U to je vrijeme to bila važna osnova za određivanje ku tržišta u svojim svakodnevnim životima. Ideologija autonomije i liberalizacije. No, taj proces denacionaliza- tržišta i tržišni ideološki aparati imaju snažnu depoliti- cije u intelektualnim i društvenim kritičkim pozicijama zacijsku osobinu. U društvenom procesu depolitizacije nije postigao željeni rezultat, repolitizaciju. Umjesto to- oni su proizveli depolitiziranu političku ideologiju. ga, on je uklopljen u drugačiju razinu procesa depoliti- U kontekstu globalizacije moramo se baviti funk- zacije. Taj se proces denacionalizacije pojavio tijekom cijom hegemonije i ideologije unutar nacionalnih, me razdoblja globalnih povijesnih promjena, kad je suvere- đunarodnih i globalnih (nadnacionalnih i tržišnih) sfe- ni autoritet nacionalne države postao upitan zbog djelo- ra. Tri ranije opisane komponente nisu strogo odvojene: vanja sila globalizacije, tako da je autonomija i legitima- one predstavljaju vrlo zamršenu mrežu moći. One su cija liberalizacije pod sloganom “denacionalizacije” is- svojstvene suvremenim društvenim mehanizmima i tovremeno postala povezana s učvršćivanjem mrežama, svojstvene ljudskom djelovanju i vjerovanji- međunarodne ideološke hegemonije. ma. Depolitizirana politika je strukturirana baš kao i ra- Zapravo se “denacionalizacija” odnosi na rezultat nije opisana mreža hegemonije, što je nužno znati kako oštrog sukoba između dva različita nacionalna bloka bismo shvatili intelektualnu i ideološku situaciju u su moći, dva politička sustava, dvije ideologije. U tom se vremenoj Kini. Suvremena ideološka hegemonija naj- procesu “nacija” koja je trebala biti “depolitizirana” od- češće se koristi internim kontradikcijama kako bi proši- nosila samo na naciju, socijalističku naciju koja se raspo- rila vlastitu operativnost. Na primjer, kineska ekonom- znaje s određenog ideološkog stajališta. Stoga je “dena- ska politika i njezina razvojna putanja su u skladu s po- cionalizacija” jednostavno proces identifikacije s druga- vijesnim procesom kapitalističke globalizacije, a taj je čijim oblikom nacionalne hegemonije. U suvremenoj proces proizveo nebrojene ekonomske krize, društvene Kini “antisocijalistička ideologija” koristi sliku antidr- slomove i uvjete nejednakosti. No, kapitalistička globa- žavnosti kako bi prikrila svoju povezanost s tim novim lizacija nije bila viđena kao važan faktor u kontradikcija- oblikom nacionalnosti i njegovom legitimacijom. No, to ma i sukobima interesa na nacionalnoj razini. Unutar ranije samo antidržavna država ili (vladarska) ideologija. zvoja povijesnog kapitalizma bili su uobičajeni sukobi Gornja analiza višestrukih dimenzija koncepta hege- između globalne sile i merkantilističke moći (nacional- monije pokazuje kako taj novi oblik državne ideologije ne ekonomije pod utjecajem države). Na primjer, 1997. također ima i nadnacionalnu dimenziju, koja se često je u azijskoj financijskoj krizi osobito bio očit sukob manifestira napadom na “državu” s nadnacionalne između globalnog financijskog kapitala i “nacionalne pozicije. ekonomije”, jačanje čvrste odluke nacionalne države da Proces denacionalizacije popraćen je ideološkom ponovno uspostavi nacionalnu ekonomiju ili neku vari- depolitizacijom koja je prirodno uklopljena u novi oblik jantu iste, poput regionalnog saveza. Dakle, u uvjetima ideološke hegemonije koja u prvi plan stavlja moderni- globalizacije pojačavaju se sukobi između nacionalnih zaciju, globalizaciju, tržište i razvoj. S obzirom da su interesa i nesuglasica između nacionalnih i ekonomskih globalizacija i stvaranje tržišta mogli uništiti tradicio- elita. Kako bi maksimalno povećala svoju prednost, glo nalne društvene veze, njezina je promjena suverenih balna hegemonijska moć najčešće kapitalizira određenu relacija postepeno nastalih tokom devetnaestog stoljeća

Wang, Hui Depolitizirana politika, različite komponente hegemonije i sumrak šezdesetih UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 207 studeni 2002. partijskom16. Na kon - Hu Jintao zamje gresu njuje Jang Ce Mina na mjestu generalnog Komunis sekretara tičke partije Kine. stvorila hitnu potrebu za nacionalnim mehanizmima ili transnacionalnom mehanizmu. Gorući problem na- socijalne stabilnosti i funkcionalnosti tržišta. Destatifi- šeg doba jest kako nadići samonametnutu depolitizaciju kacija i antidržavne pozicije čine se suviše kontradiktor- društvenih pokreta i kako povezati kritički internacio- nima kako bi bile u skladu sa zakonskom institucionali- nalizam s političkim borbama unutar okvira nacionalne zacijom, standardizacijom i drugim parolama, od kojih države. su svi državotvorni procesi oblikovani potrebama vlas- Danas moć moramo analizirati u njezinom odno- ničkih prava. “Denacionalizacija” je ekvivalent depoliti- su prema mreži moći. Neprimjereno je bilo kakvo obli- zacije jer pretpostavlja postupno nerazlikovanje između kovanje opozicije iz unitarne perspektive. Ako želimo državne moći i državnih aparata. Kao što sam ranije opi- razmotriti uplitanje triju oblika hegemonije u našu sao, političke se borbe najčešće vode oko fundamental društvenu strukturu, a one nisu bešavno povezane, mo- nih pitanja kontrole državne moći i smjera državne ramo dodatno istražiti nacionalnu i transnacionalnu moći. Kada se izbriše razlika između državne moći i dr- sferu tog koncepta. Kako bismo ogolili osobinu tih sfera, žavnih aparata, politički se prostor i potreba za politič- kako bismo u njima pronašli pukotine i nove prostore za kom borbom smanjuje, a politički se problemi pretvara- političku borbu, morali bismo ogoliti osnovnu logiku ju u nepolitički ili depolitizirani proces denacionalizaci- depolitizirane politike. Na primjer, kineska reforma je je. “Povlačenje države” predvođeno neoliberalizmom i proces stvaranja tržišta u uvjetima razdvajanja državnih neoklasicističkom ekonomijom je klasični uvjet za moći: između središnje vlasti, regionalnih vlasti i razli- depolitizaciju. čitih državnih agencija postoje važni sukobi interesa. Prethodna diskusija omogućuje nam da zaključi- Postoje vrlo složeni uzorci odnosa između raznih grana mo kako su učvršćenje autonomije i novi oblici hege- državnog aparata, nacionalnih i međunarodnih tržišta i monijskih odnosa (politička, ekonomska, kulturna i drugih društvenih skupina. Ti različiti uzorci generiraju ideološka hegemonija) u odnosu prema državi proizvod uzajamno korisne ali i konfliktne situacije, koje se očitu- istih povijesnih strujanja, te da postoji barem povijesna ju u političkoj igri i raznim smjerovima javnog stvaranja paralela s nestajanjem jedne razine (nacionalnih) odno- politike. Zato u mnogim “državnim pothvatima” vidi- sa i prihvaćanja drugih (nacionalnih, međunarodnih i mo kontradiktorne smjerove i razabiremo koegzistenci- transnacionalnih). Shvaćanje globalne i državne moći ju jedinstva i sukoba u odlučivanju na više organizacij- otežava određivanje vlastitog položaja u odnosu na na- skih razina i u nizu državnih organa. U tom je smislu, cionalnu ili transnacionalnu moć. Iz tog su razloga uzimanje države kao jednog predmeta analize poseban mnogi opozicijski pokreti opozicijski samo po svom na- ideološki konstrukt. zivu. Na primjer, za vrijeme rata u Iraku, mnogi su podr- Suvremena globalizacija i njezine institucije poti- žavali taj neopravdani agresivni rat, uključujući i tako ču transnacionalizaciju financija, proizvodnje i konzu- zvane ljevičare, liberale i opozicijske pokrete. Možda su miranja, no u isto vrijeme nastoje postaviti useljavanje u se smatrali opozicijom, no svjesno ili nesvjesno oni su okvire zahtjeva za radom i državnog suvereniteta, stva- postali suurotnicima organa svjetske hegemonije. Drugi rajući tako razdor i nadmetanje među radnicima u svim je primjer kada su se dvojica takozvanih kineskih disi- regijama. Suočeni s proturječjima svojstvenima feno- denata na Božić susrela s predsjednikom Bushem u Bi- menu globalizacije, ne smijemo se povući u kut nacio- jeloj kući, proglasivši se “opozicijskim pokretom” pod nalizma, već moramo razviti kritički internacionalizam okriljem Boga i vladajuće hegemonijske moći. Zapravo, kako bismo razotkrili unutarnje kontradikcije globali- mnogi suvremeni društveni pokreti (uključujući i veći- zacije. U Kini, zbog velikog sukoba između prakse refor- i komunisti smo kao nu nevladinih udruga) sami provode proces “depolitiza- me i socijalističkih vrijednosti, ostaju interne kontra- M sjeme, a narod je kao cije”. Ili su limitirani ograničenim ekonomskim sredst- dikcije između reformističkih pokreta i ideoloških dr- zemlja. Gdje god idemo, vima ili su postali dijelom državnih aparata, ili su pak žavnih aparata. Zbog takve kontradikcije ideološki dr- moramo se ujediniti s naro- ograničeni zahtjevima logike nacionalnih ili međuna žavni aparati već se nalaze u procesu mutiranja u opće dom, ukorijeniti se i rodnih zaklada. Ne samo da nisu u stanju ponuditi dru- državne aparate, oslanjajući se na silu ili administrativ- procvjetati među njima. gačija shvaćanja razvoja, demokracije ili društvenog nu vlast kako bi sproveli sustav kontrole. U tom smislu, — “O pregovorima u Čung kingu” (17. listopad 1945) djelovanja, nego se pretvaraju u kotačiće u nacionalnom kineski ideološki aparati ne funkcioniraju prema speci- 208 fičnim vrijednostima ili ideologijama, nego prema logi- literatura ci dezideologizacije i depolitizacije, iako se javnosti ob- — Althusser, Louis (1971), “Ideology and Ideological State raćaju jezikom ideologije. Upravo iz tog razloga, uzevši Apparatuses” (Notes towards an investigation), u: u obzir depolitizaciju, u suvremenoj su Kini lijeve i des- Althusser, Lenin and Philosophy and Other Essays, Ben ne opcije ostale zavezanih ruku, bez ikakve strategije. Brewster, prijevod, Montly Review Press, str. 127-188 Objašnjenje je jednostavno: djelovanje države ne može — Schmitt, Carl (1993), “The Age of Neutralizations and se više procijeniti iz tradicionalne lijeve ili desne Depoliticizations” (1929), Telos 96, ljeto, str. 130-143 perspektive. Zasnovana prvenstveno na zahtjevima zakonitosti, Kineska komunistička partija u razdoblju nakon Kul- S engleskog prevela Mia Vrbanac turne revolucije, odbacujući je u potpunosti, nije potpuno odbacila kinesku revoluciju ni socijalističke vrijednosti, niti pledoaje moderne revolucionarne tradicije, smatrao je Mao Ce Tung. To je stvorilo dvostruki efekt. Prvo, socijalistička tradicija funkcionirala je kao unutarnje ograničavanje državnih reformi. Svaki put kad bi dr- žavno-partijski sustav donio važnu političku odluku ili pomak u politici, morao bi to učiniti u dijalogu s tom tradicijom. U najboljem bi slučaju morao sročiti objavu na posebnoj vrsti jezika osmišljenoj kako bi uskladio transformaciju politike s tradicijom. Drugo, socijalistič- ka je tradicija radnicima, seljacima i drugim društvenim kolektivima dala legitimno oruđe za pobijanje ili prego- varanje o državnim nerazumnim ili nepoštenim proce- durama stvaranja tržišta ili privatizacije. Zbog toga unutar povijesnih procesa “radikalne negacije” Kulturne revolucije i “opraštanja od revolucije”, reaktivacija povijesnog nasljeđa dvadesetog stoljeća u Kini također otvara put stvaranju buduće politike. Taj put nije samo povratak u dvadeseto stoljeće, nego je i početak potrage za načinom da se slomi totalizirajući stisak depolitizirane političke ideologije i depolitizirane politike u postrevolucionarnom razdoblju (eri i kraju revolucionarne ere). U situaciji u kojoj su svi oblici političke subjektivnosti (partija, klasa, nacija) suočeni s krizom depolitizacije, potragu za novim oblicima političke subjektivnosti moralo bi popratiti redefiniranje granica same politike. Ako možemo reći da se u središtu depolitizacije nalaze subverzija i slabljenje političkih vrijednosti, onda put ka repolitizaciji mora proći rekonstrukcijom političkih vrijednosti, aktivacijom našeg političkog prostora i politič- kih života, te destrukcijom poretka depolitizirane politike i dezideologizirane ideologije. To je stvarni značaj prisjećanja na šezdesete.

Wang, Hui Depolitizirana politika, različite komponente hegemonije i sumrak šezdesetih UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 209 ožujak 2003. Hu Jintao je izabran za NR Kine. predsjednika Jiabao izabran je Ven za premijera.

Žižek, Slavoj Mao Ce Tung: Marksistički gospodar bezakonja edna od najpodlijih zamki koje vrebaju mark- sističke teoretičare sastoji se u potrazi za trenutkom Raspada, trenutkom kad je povijest marksizma krenula nizbrdo: je li se to desilo već kod ranog Engelsa s njegovim pozitivistič- ko-evolucijskim shvaćanjem historijskog ma- Jterijalizma? Je li to bio revizionizam i pravovjernost Druge internacionale? Je li to bio Lenjin?01 Ili je raspad započeo već kod Marxa i njegovih kasnijih radova u kojima je odbacio mladenački humanizam, kao što su to prije nekoliko desetljeća tvrdili neki “humanistički marksisti”? Pitanje je u osnovi krivo postavljeno: ovdje ne postoji proturječje, Raspad se nalazi već u samim ko- rijenima marksizma. Preciznije kazano, ovakva potraga za uljezom koji je zarazio izvorni nauk i pokrenuo proces propadanja, u osnovi reproducira logiku antisemi- tizma. To znači da čak i u slučaju da se povijest marksizma podvrgne oštroj kritici (ili još bolje rečeno, pogotovo u tom slučaju), potrebno ju je prije svega priznati kao “vlastitu”, preuzimajući potpunu odgovornost za nju, a ne jednostavno prebaciti krivnju za “loš” razvoj situacije na nekog stranog uljeza, npr. “lošeg” Engelsa koji je bio preglup da bi shvatio Marxovu dijalektiku, “lošeg” Len- Žižek, Slavoj jina koji nije shvatio smisao Marxove teorije, “lošeg” Staljina koji je pokvario izvorno plemenite zamisli “dobrog” Lenjina, itd. Kao prvo, potrebno je u cijelosti potvrditi promje- Mao Ce Tung: nu u povijesti marksizma usredotočenu na dva velika prijelaza, ili bolje rečeno, nasilna reza: od Marxa do Le Marksistički gospodar bezakonja njina i od Lenjina do Maoa. U svakom od ova dva slučaja desila se preraspodjela izvorne konstelacije: od najna- prednije zemlje (kao što je to očekivao Marx) do relativno nazadne zemlje – revolucija se odigrala “u pogrešnoj zemlji”; od radnika do (siromašnih) seljaka kao glavnog revolucionarnog aktera, itd. Na isti način kao što je Kris- tu bila potrebna Pavlova “izdaja” da bi se kršćanstvo pojavilo kao univerzalna institucionalna religija (prisjetimo se da među dvanaest apostola Pavao zauzima mjesto izdajnika Jude zamjenjujući ga!), tako je i Marxu bila potrebna Lenjinova “izdaja” da bi se mogla odigrati prva marksistička revolucija: radi se o unutarnjoj nužnosti pri kojoj se “izvorni nauk” mora prepustiti “izdaji” i nadživjeti ju, preživjeti taj nasilni čin izvlačenja iz origi- nalnog konteksta i prepuštanja stranom okolišu u kojem mora samog sebe iznova ponovno stvoriti jer jedino 212 01 Na ovom tragu neki su zapadn- na taj način može nastati univerzalnost. verzalno vlasništvo države u vlasništvo i ukras obite jački marksisti staljinizam pri- Dakle, kad je riječ o drugom nasilnom prijelazu od lji”.04 Nasuprot ambicijama muškarca, žena žudi za moći pisali ruskoj pripadnosti sferi “azijatskog oblika proizvodnje” Lenjina do Maoa, ne valja osuđivati njegovo ponovno zato da bi zastupala svoje uskogrudne obiteljske intere- smatrajući ga novim oblikom otkriće marksizma kao teorijski “neadekvatno”, kao re- se, ili još gore, njene osobne hirove, s obzirom da nije u “orijentalnog despotizma”. Iro- gresiju u odnosu na Marxove ideje (lako je dokazati da stanju shvatiti univerzalnu dimenziju državne politike. nija se sastoji u tome što je za tradicionalne Ruse stvar posve seljaci nemaju supstancijalni proleterski subjektivitet), Ovdje se lako možemo prisjetiti i Schellingove tvrdnje suprotna: “U zapadnjačkim fan- ali isto tako ne treba ni mistificirati nasilnost ovog reza i kako bi nas “isti onaj princip koji nas vodi i podržava u tazijama Lenjin i Staljin su uvi- prihvatiti Maovo ponovno otkriće kao logičan nastavak svojoj neučinkovitosti, progutao i uništio u svojoj učin- jek prikazivani kao ‘orijentalni 05 despoti’. Veliki ruski tirani u ili “primjenu” marksizma, oslanjajući se – kao što je to kovitosti”. Moć koja može biti dobroćudna i pacificira- osamnaestom i dvadesetom uvijek slučaj – na jednostavno metaforičko proširivanje juća ukoliko se drži na mjestu koje joj pripada, preokreće stoljeću bili su oni koji su zem klasne borbe: “danas se glavna osovina klasne borbe ne se u svoju radikalnu suprotnost i destruktivan bijes u lju željeli učiniti zapadnjač- kom” (Lesley Chamberlain, The sastoji u borbi kapitalista i proletarijata u svim zemlja- onom trenutku kad intervenira na višoj razini, na razini Philosophy Steamer, London: At- ma nego je prebačena na borbu Trećeg protiv Prvog svi- koja nije njena vlastita: ista ona ženskost koja je unutar lantic Books, 2006, str. 270). jeta, buržoaziji nasuprot proleterskim nacijama”. Maovo uskog kruga obiteljskog života istinska snaga koja pruža 02 Emmanuel Levinas, Les impré- vus de l'histoire, Fata Morgana, postignuće u tom kontekstu doista je golemo: njegovo je zaštitničku ljubav, pretvara se u opscenu mahnitost kad 1994, str. 172. ime povezano s mobiliziranjem stotina milijuna ano- se pokazuje na razini javnosti i državnog upravljanja... 03 Martin Heidegger, Schelling's nimnih pripadnika Trećeg svijeta čiji se zadatak sastoji u Ukratko, u redu je ako žena prosvjeduje protiv javne Treatise on Human Freedom, Athens: Ohio University Press, iznošenju na vidjelo nevidljive “supstance”, pozadine moći države štiteći svoja obiteljska i rodbinska prava; ali 1985, str. 146. historijskog razvoja; to je mobilizacija svih onih koje je jao onom društvu u kojem se žene izravno uključuju u 04 G.W.F. Hegel, Phenomenology of čak i takav pjesnik “drugosti” kao što je to bio Levinas donošenje odluka koje se tiču upravljanja državom, ma- Spirit, Oxford: Oxford Universi- ty Press, 1977, str. 288. nazvao “žutom opasnošću”. Evo kratkog ulomka iz nje- nipuliranju njihovih slabih muških partnera čime im 05 F.W.J. Schelling, Die Weltalter. govog nedvojbeno najneobičnijeg teksta “Rusko-kines- oduzimaju njihovu muškost... Ne dešava li se nešto slič- Fragmente. In den Urfassungen ka rasprava i dijalektika” iz 1960. godine, komentara no u prijetnji terorom, u mogućnosti buđenja anonimne von 1811 und 1813, ed. Manfred Schroeter, Munich: Biederstein, sovjetsko-kineskog sukoba: azijske gomile? U redu je ako prosvjeduju protiv svoje 1979, str. 13. sudbine i dopuštaju nam da im pomognemo raznim hu- 06 Georgi M. Derluguian, Bourdieu- Žuta opasnost! Ona nije rasna nego duhovna opas manitarnim akcijama, ali što učiniti ako doista postanu 's Secret Admirer in the Caucasus, Chicago: The University of Chi- nost. Ona ne uključuje manje vrijednosti nego radi snažni i time zastraše suosjećajne liberale koji su uvijek cago Press, 2005. kalnu stranost, ona je strana bremenu vlastite pro spremni podržati pobunu siromašnih i razvlaštenih pod šlosti iz koje ona ne pušta bilo kakav blizak glas ili uvjetom da se ona odigra na prikladan način? intonaciju, mjesečevu ili marsovsku prošlost.02 U knjizi Georgija M. Derluguiana Bourdieov tajni obožavatelj s Kavkaza06 nalazi se izvrsna pripovijest o Ne podsjeća li nas ovo na Heideggerovo ustrajanje Musi Shanibu iz Abhazije, vodećem intelektualcu iz ove tijekom 1930-tih na tezi da se glavna zadaća zapadne ci- turbulentne regije koji je u svojoj nevjerojatnoj karijeri vilizacije danas sastoji u tome da se obrani i sačuva grč- prošao put od sovjetskog intelektualca disidenta preko ko naslijeđe, utemeljujuća gesta “Zapada”, da se nadvla- demokratskog političkog reformatora i fundamentalis- da pred-filozofski, mitski, “azijski” univerzum i upusti u tičkog muslimanskog ratnog vođe pa sve do uglednog borbu s ponovno aktualiziranom “azijskom” prijet profesora filozofije čija je cjelokupna karijera obilježena njom? Njegovim riječima, najveći suparnik Zapada je neobičnim osjećajem poštovanja prema Pierru Bour- “ono mitsko na općenitoj i ono azijsko na partikularnoj dieu. Postoje dva načina na koja možemo pristupiti toj razini”.03 Upravo je takva azijska “radikalna stranost” osobi. Prvi je da ovaj slučaj odbacimo kao primjer lokal- mobilizirana i politizirana u komunističkog pokretu ne ekscentričnosti i da ga uzmemo s dozom dobronam- Maoa Ce Tunga. U Fenomenologiji duha Hegel uvodi po- jerne ironije: “kakav neobičan izbor, Bourdieu: tko zna znati i ozloglašeni pojam ženskosti kao “trajne ironije što je taj domorodac vidio u njemu...” Drugi pristup sa zajednice”: ženskost “spletkama mijenja univerzalni cilj stoji se u izravnom potvrđivanju univerzalnog dosega vlasti u privatni cilj, transformira njenu univerzalnu ak- teorije: “vidite kako je teorija univerzalna: svi intelektu- Matrin Heidegger tivnost u djelo neke pojedine individue i izokreće uni- alci od Pariza do Čečenije i Abhazije raspravljaju o Bour-

Žižek, Slavoj Mao Ce Tung: marksistički gospodar bezakonja

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 213 lipanj 2003. Završena je izgradnja brane Tri klanca . Re - zervoari kapaciteta 39.3 km³ počinju se puniti vodom. lipanj 2003. Postignut je dogovor između NR Kine i Indi - je o priznavanju Auto - Tibet pokrajine nomne kao dijela NR Kine. dieovim teorijama...” Dakako, pravi zadatak se sastoji u čak i ako je slabije razvijena (npr. Rusija koja je bila spoj ineskim muškarcem tome da odbacimo oba ova pristupa i potvrdimo tezu da koncentriranih modernih kapitalističkih oaza i poljo- gospodare tri sistema je univerzalnost teorije rezultat napornog teorijskog ra- privredne zaostalosti i pred-demokratske autoritarne K autoriteta (politički autori- da i borbe, one vrste borbe koja nije strana teoriji: poan- vladavine) i dalje razumijeva Oktobarsku revoluciju kao tet, obiteljski autoritet i ta se ne nalazi (samo) u tome da je Shanib morao mnogo riskantan prevrat koji može biti uspješan samo ako će je vjerski autoritet)... Što se toga učiniti da bi probio ograničenost lokalnog konteks- pratiti neka velika i sveobuhvatna zapadnoeuropska re- žene tiče, osim što njome ta u kojem živi i dospio do Bourdiea – takvo prisvajanje volucija (u tom smislu sve oči bile su uprte u Njemač- vladaju ta tri sistema auto- Bourdiea od strane jednog intelektualca iz Abhazije ku). Radikalno napuštanje tog modela desilo se jedino riteta, njome također vlada također utječe i na samu teoriju prenoseći je na razinu kod Maoa za kojeg se proleterska revolucija trebala odi- i muškarac (autoritet su drukčijeg univerzuma. Nije li, mutatis mutandis, nešto grati u manje razvijenih dijelovima svijeta, među širo- pruga). Ova su četiri autori- slično napravio i Lenjin s Marxom? Obrat koji je načinio kim masama osiromašenih seljaka i radnika iz Trećeg teta ∞ politički, obiteljski, Mao u odnosu na Lenjina i Staljina odnosi se na vezu svijeta, pa čak i “patriotske buržoazije”, koje su izložene vjerski i muški ∞ utjelovlje nje cijele feudalno-patri- između radničke klase i seljaka: ni Lenjin ni Staljin uop previranjima kapitalističke globalizacije i koje bi trebale jarhalne ideologije i siste- će nisu imali povjerenja u seljaštvo: za njih je jedan od fokusirati svoj bijes i očaj. U potpunom izokretanju (rek- ma te predstavljaju četiri glavnih zadataka Sovjeta bio prekinuti inertnost seljač li bismo, čak i perverziji) Marxova modela, klasna borba užeta koja stežu kineski kih masa, njihovu supstancijalnu vezanost za zemlju, i je preformulirana kao borba između “buržoaskih naci- narod, posebno seljake. “proletarizirati” ih nakon čega bi bili posve izloženi dija” Prvog svijeta i “proleterskih nacija” Trećeg svijeta. Prethodno je opisano na namici modernizacije. To je posve suprotno od Maoa Ovaj paradoks je u istinskom smislu dijalektički, u kraj- koji su način seljaci zbacili koji je u svojim kritičkim opaskama o Staljinovom teks- njoj liniji on je utjelovljenje Maova nauka o proturječji- politički autoritet zemljo- tu Ekonomski problemi socijalizma u SSSR-u iz 1958. godi- ma: određenu zemlju upravo njena vlastita nerazvije- posjednika. U političkom ne zapisao kako je “Staljinov pogled na stvari gotovo u nost (dakle, “nezrelost” za revoluciju) čini “zrelom” za autoritetu zemljoposjedni- cijelosti pogrešan. Glavna pogreška je nepovjerenje pre- revoluciju. Međutim, s obzirom da takvi “nezreli” eko- ka sadržana je suština svih ma seljacima”. Teorijske i političke posljedice takvog nomski uvjeti ne dopuštaju stvaranje istinskog post-ka- ostalih sistema autoriteta. Ako to primijenimo na obi- obrata doista su snažne: one se odnose, ni manje ni više, pitalističkog socijalizma, nužno je prihvatiti “prvenstvo teljski autoritet, vjerski au- nego na potpuno novo shvaćanje Marxova hegelovskog politike nad ekonomijom”: pobjedonosni revolucionar- toritet i autoritet supruga, poimanja pozicije proletera kao pozicije “subjektiviteta ni subjekt ne djeluje kao instrument ekonomske nuž- sve se počinje klimati... U bez supstancije”, onog koji je sveden na bezdan vlastite nosti, oslobađajući vlastite potencijale čije su razvoj svezi autoriteta supruga, subjektivnosti. spriječile proturječnosti kapitalizma; on je primarno taj je uvijek bio slabiji me Kao što to dobro znaju oni koji se još sjećaju mark- voluntaristički akter koji djeluje protiv “spontane” eko- đu siromašnim seljacima, sizma, središnja točka tog teorijskog nauka nalazi se u nomske nužde, provodeći njenu viziju u djelo putem jer je iz ekonomske nužde premisi da sám kapitalizam stvara uvjete za svoje vlasti- revolucionarnog terora. ženski narod uvijek morao to prevladavanje u proleterskoj revoluciji. Na koji način Ovdje treba imati na umu temeljnu pouku Hege- više raditi nego žene boga- bi se ovo moglo shvatiti? Možda na linearan, evolucijski love “konkretne univerzalnosti”: univerzalna nužnost tih klasa te je stoga imao ... način: treba li se revolucija odigrati kad kapitalizam u ci- nije teleološka snaga koja, djelujući iz samog temelja, veću moć odlučivanja u obiteljskim pitanjima. Sve jelosti razvije sve svoje potencijale i iscrpi sve svoje mo- povlači konce i pokreće proces jamčeći njegov sretan za- većim propadanjem seoske gućnosti, dođe do mitske točke u kojoj se sučeljava s vršetak. Posve suprotno, takva univerzalna nužnost uvi- privrede posljednjih godina vlastitim središnjim antagonizmom (“proturječnost”) u jek je retroaktivna, ona se javlja iz radikalne kontingent- potkopana je osnova za svojem najčišćem, ogoljelom obliku? Je li dovoljno tek nosti procesa i označava trenutak vlastitog Aufhebunga mušku dominaciju. Uspo- dodati “subjektivni” aspekt i naglasiti kako radnička sáme kontingencije. Dakle, jednom kad dođe do (kon- nom seljačkog pokreta, že- klasa ne smije samo sjediti i čekati “trenutak preokreta” tingentnog) prijelaza od lenjinizma prema maoizmu, ne u mnogim mjestima po- nego se “obrazovati” tijekom dugotrajne borbe? Kao što on se ne može shvatiti drukčije negoli kao “nužnost”, čele su organizirati ženske je također dobro poznato, Lenjinova teorija “najslabije odnosno moguće je (re)konstruirati “unutarnju nuž- seljačke saveze; pružena karike u lancu” neka je vrsta kompromisnog rješenja: nost” maoizma kao idućeg “koraka” u razvoju marksiz- im je mogućnost da podig- iako prihvaća ideju da se prva revolucija ne mora desiti u ma. Da bismo shvatili ovaj preokret od kontingencije nu glave, te je autoritet su najrazvijenijoj zemlji nego u zemlji u kojoj je antagoni- prema nužnosti, potrebno je ostaviti po strani uobičaje- pruga svakim danom sve slabiji. Jednom riječju, cijeli zam kapitalističkog razvoja prisutan u najvećoj mjeri, no pravocrtno historijsko vrijeme strukturirano kao sistem feudalno-patrijar- halne ideologije poljuljan je rastom seljačke moći. — “Izvještaj istraživanja seljačkog pokreta u Hunanu” 214 (ožujak 1927) 07 Luc Boltanski i Eve Chiapello, ostvarenje mogućnosti (u određenom povijesnom tre- Međutim, taj preokret nije samo reakcija na izvanjski The New Spirit of Capitalism, nutku postoje brojni mogući smjerovi kojima povijest šok, ona ostaje inherentna transformacija iste teorije o London: Verso, 2005. 08 op. cit. može krenuti, pri čemu se zapravo zbiva ostvarivanje prevladavanja kapitalizma. Zbog toga je kapitalizam jedne od tih mogućnosti). Takvo pravocrtno vrijeme ni- “konkretna univerzalnost”: to nije pitanje o izdvajanju je u stanju shvatiti paradoks kontingentnog stvarnog zajedničkih odlika svih partikularnih oblika kapitaliz- nastanka koji retroaktivno stvara uvjete vlastite moguć- ma, njihovih zajedničkih univerzalnih odlika, nego pi- nosti: jedino kad se sama stvar već dogodi možemo tanje shvaćanja te matrice kao navlastite pozitivne sna- “vidjeti” kako je ona uopće bila moguća. Pomalo dosad- ge, kao onog čemu se svi zbiljski partikularni oblici nana rasprava o izvoru maoizma (ili staljinizma) kruži oko stoje suprotstaviti, sadržavajući njegov destruktivni tri glavne pozicije: 1) “tvrdi” anti-komunisti i “tvrdi” ge- učinak. rilci staljinizma smatraju da postoji direktna unutarnja Najpouzdaniji znak ideološke pobjede kapitaliz- logika koja vodi od Marxa do Lenjina i od Lenjina do ma je praktički izostanak tog pojma u posljednjih dva- Staljina (i nakon toga, od Staljina do Maoa); 2) “meki” desetak ili tridesetak godina: od 1980-tih godina “prak- kritičari tvrde kako je staljinistički preokret (ili lenjinis- tički se više nitko osim nekolicine navodnih arhaičnih tički koji mu je prethodio) jedna od historijskih moguć- marksista (‘ugrožene vrste’) ne referira na kapitalizam. nosti već zacrtanih u Marxovu teorijskom zdanju – mo- Termin je naprosto odstranjen iz rječnika političara, glo je biti posve suprotno, ali katastrofa staljinizma je sindikata, pisaca i novinara, da ne spominjemo teoreti- već unaprijed upisana kao jedna od opcija unutar samog čare društva koji su ga prognali u historijski zaborav”.07 izvornog nauka; 3) naposljetku, oni koji brane čistoću Što je onda s procvatom anti-globalizacijskih pokreta u “izvornog Marxovog nauka” naprosto odbacuju Staljina posljednjih nekoliko godina? Nije li to suprotno ovdje (ili još prije toga i lenjinizam) kao izvrtanje, izdaju, in- navedenoj tezi? Ne bih rekao: već na prvi pogled je jasno zistirajući na radikalnom rezu između njih: Lenjin i Sta kako je i taj pokret podlegao “iskušenju transformiranja ljin su jednostavno “preoteli” Marxovu teoriju i iskoris- kritike samog kapitalizma (usredotočene na ekonom- tili je u svrhe koje su potpuno drukčije od Marxovih ide- ske mehanizme, oblike organizacije rada i izvlačenja ja. Potrebno je odbaciti sve ove tri opcije s obzirom da su profita) u kritiku ‘imperijalizma’”.08 Dakle, kad se govori zasnovane na istom linearno-historicističkom shvaćan- o “globalizaciji i njezinim akterima”, neprijatelj se nala- ju vremena i zagovarati četvrtu opciju koja nadilazi laž- zi na izvanjskoj poziciji (obično u obliku vulgarnom an- no pitanje “u kojoj je mjeri Marx bio odgovoran za stalji- ti-amerikanizma). Gledano iz ove današnje perspektive nističke strahote”: Marx je u potpunosti odgovoran, ali u kojoj se glavni zadatak sastoji u borbi protiv “američ- na retroaktivan način, a isto se odnosi i na Staljina kao i kog imperija”, svaki je saveznik dobar sve dok je anti-a- Alexandr Lukašenko na Kafku u Borgesovoj poznatoj izreci: oboje su stvorili merički raspoložen, tako da se neobuzdani kineski “ko- svoje vlastite prethodnike. munistički” kapitalizam, nasilni islamski anti-moder- Upravo je to moment “konkretne univerzalnosti”, nizam kao i opsceni Lukašenkov režim u Bjelorusiji radikalne “transsupstancijacije” kroz koju se izvorna te- (sjetimo se Chavezove posjete Bjelorusiji u srpnju 2006. orija mora ponovno osmisliti u novom kontekstu: jedi- godine) mogu shvatiti kao napredna anti-globalistička no se preživljavanjem takvog transplantata može poja- braća po oružju... Stoga ovdje imamo posla s još jednim viti kao univerzalna. Dakako, poanta se ne sastoji u to- oblikom ozloglašenog pojma “druge moderne”: umjes- me da je ovdje riječ o pseudo-hegelovskom procesu to kritike kapitalizma kao takvog i suprotstavljanja nje- “otuđenja” i “raz-otuđenja”, ideje da je izvorna teorija govim temeljnim mehanizmima, dobili smo kritiku im- “otuđena” te da u sebe treba inkorporirati neki strani perijalističkog “viška” zajedno s (prigušenim) shvaća kontekst, prisvojiti ga i podrediti: takvo pseudo-hege- njem mobiliziranja kapitalističkih mehanizama u ne- lovsko shvaćanje ne uviđa da je način na koji takvo na- kom drugom, “naprednijem” kontekstu. silno usađivanje u strani kontekst radikalno utječe na Na ovaj način bismo trebali pristupiti Maovu glav- samu teoriju tako da se (nakon što se teorija “vrati sama nom doprinosu marksističkoj filozofiji, njegovoj razradi sebi u svojoj drugosti”, odnosno ponovno osmisli u stra- pojma proturječnosti: takvu razradu ne smijemo odba- Hugo Chavez nom kontekstu) mijenja njena navlastita supstanca. citi kao bezvrijednu filozofsku regresiju (koja se, kao što

Žižek, Slavoj Mao Ce Tung: marksistički gospodar bezakonja

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 215 15. listopada 2003. Svemirska letjelica Šenzou-V s ljudskom posadom uspješno je lansirana. Jang Li Vei postaje prvi kineski u svemiru. astronaut se to lako može dokazati, oslanja na maglovito shvaća tome se vjerojatno nalazi i temeljna karakteristika “dog- 09 Alain Badiou, “Prefazione all'e- nje “proturječja” koje naprosto znači “borbu suprot- matskog oportunizma”, ustrajavanje na ključnoj ulozi dizione italiana”, u: Metapoliti- ca, Napoli: Cronopio, 2002. stavljenih strujanja”). Glavna teza njegovog sjajnog glavnog proturječja u krivome trenutku). Iduća ključna teksta “O proturječju”, o dva lica proturječja, “glavnom i točka tiče se glavnog aspekta proturječja; primjerice kad sporednom proturječju u procesu i o temeljnom i spo- je riječ o proturječju između proizvodnih snaga i odnosa rednom aspektu proturječja”, zaslužuje pomno čitanje. proizvodnje, Maovo shvaćanje “dogmatskih marksista” sastoji se u tome da “oni ne shvaćaju da univerzalnost proturječja “proizvodne snage, praksa i ekonomska baza općeni prebiva u partikularnosti proturječja”: to imaju glavnu i odlučujuću ulogu; tko god to poriče, nije materijalist. No također se mora priznati da u “Primjerice, u kapitalističkom društvu glavno pro određenim okolnostima takvi aspekti kao što su pro turječje čine dvije proturječne snage u kapitalistič izvodni odnosi, teorija i nadgradnja imaju glavnu i kom društvu, proletarijat i buržoazija. Ostala protur odlučnu ulogu. Kad se proizvodne snage ne mogu ječja, kao što su proturječja između ostataka feudalne razviti bez promjene u proizvodnim odnosima, onda klase i buržoazije, između sitne seoske buržoazije i ta promjena ima glavnu i odlučujuću ulogu”. buržoazije, između proletarijata i seoske sitne buržo azije, između nemonopolističkih i monopolističkih Ovdje je od ključnog značaja politički ulog ove kapitalista, između buržoaske demokracije i buržo rasprave: Maov je cilj u političkoj borbi potvrditi ključnu askog fašizma, među kapitalističkim zemljama te ulogu onog što je marksistička teorija obično nazivala između imperijalizma i kolonija, uvjetovana su ovim “subjektivnim faktorom” – teorijom, nadgradnjom. glavnim proturječjem ili pak ono na njih utječe. Upravo je to, smatra Mao, Staljin zanemario: “Staljinovi Kad imperijalizam započne agresiju protiv takve ze Ekonomski problemi socijalizma u SSSR-u od početka do mlje, sve se njene različite klase, osim nekih izdajni kraja ništa ne kazuju o nadgradnji. Tekst se ne bavi naro- ka, mogu privremeno ujediniti u narodnom ratu pro dom; u njemu su važne stvari, a ne narod. (...) On govori tiv imperijalizma. U tom trenutku proturječje izme jedino o proizvodnim odnosima a ne o nadgradnji ili đu imperijalizma i takve zemlje postaje glavno pro politici, niti o ulozi naroda. Komunizam se ne može turječje, dok sva ostala proturječja među raznim kla ostvariti ukoliko ne postoji komunistički pokret.” sama u zemlji (uključujući i ono koje je bilo glavno Pravi maoist Alain Badiou ovu tezu je primijenio proturječje, odnosno proturječje između feudalnog na današnju konstelaciju, izbjegavajući fokusiranje na sistema i velikih narodnih masa) privremeno zauzi anti-kapitalistički borbu, pa čak i ismijavajući njen glav- maju sekundaran i sporedan položaj.” ni sadašnji oblik, anti-globalizacijski pokret. Badiou de- d najveće je važnosti finira emancipacijsku borbu u strogo političkim termini- O za izgradnju velikog Ovo je Maova ključna poanta: glavno (univerzal ma kao borbu protiv (liberalne) demokracije, današnjeg socijalističkog društva uz- no) proturječje ne preklapa se s proturječjem koje treba dominantnog ideološko-političkog oblika. “Danas ne- dignuti široke mase žena smatrati dominantnim u pojedinoj situaciji – univer- prijatelj nije Imperij ili Kapital. Njegovo je ime Demo- da se pridruže proizvodnim zalna dimenzija doslovce se nalazi u tom partikularnom kracija”.09 Radikalno propitivanje kapitalizma danas djelatnostima. Muškarci i proturječju. U svakoj konkretnoj situaciji dominira raz- sprečava upravo vjera u demokratski oblik borbe protiv žene moraju biti jednako ličito “partikularno” proturječje; upravo u smislu da bi kapitalizma. Lenjinov stav protiv “ekonomizma” kao i plaćeni za jednaki rad u proizvodnji. Stvarna jedna- se dobila borba kojom se razrješuje glavno proturječje, protiv “čiste” politike danas je od ključnog značaja u kost među spolovima može potrebno je postupati s partikularnim proturječjem kao kontekstu podijeljenog stava spram ekonomije unutar se realizirati jedino u pro- s glavnim kojem bi se trebale podrediti sve ostale vrste Ljevice (ili barem onog što je od nje preostalo): s jedne su cesu socijalističke pretvor- borbe. U Kini za vrijeme japanske okupacije patriotsko strane “čisti političari” koji odbacuju ekonomiju kao be društva u cjelini. jedinstvo u borbi protiv Japanaca bilo je od presudnog područje borbe i interveniranja, a s druge strane su “eko- — Uvodna bilješka u “Žene na značaja ukoliko su komunisti željeli pobijediti u klasnoj nomisti” fascinirani funkcioniranjem današnje globalne radnom frontu” (1955), borbi – svako izravno fokusiranje na klasnu borbu u ekonomije koji otklanjaju svaku mogućnost istinske po- Socijalistički razvoj na kineskom selu takvim uvjetima okrenulo se protiv same klasne borbe (u litičke intervencije. U kontekstu ovog rascjepa danas bis- 216 Alain Badiou Foto: Jasen Boko Foto:

Žižek, Slavoj Mao Ce Tung: marksistički gospodar bezakonja

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 217 2004. NR Kina postaje šesto najveće gospodarstvo na svijetu, a s obzirom na količinu trgovinske razmjene nalazi se na mjestu. trećem ožujak 2004. Ustav NR Kine upo - tpunjen je garancijom za zaštitu ljudskih prava i privatne imovine. mo se, više nego ikad, trebali vratiti Lenjinu: da, ekono- zini teorije treba biti veoma precizan pri dijagnostici- 10 Nisu li zadnje izjave Tonija Ne- mija je ključno područje i unutar njega će se odlučiti o is- ranju momenata u kojima je Mao u pravu i u kojima je u grija i Michaela Hardta neka vrsta neočekivane potvrde hodu borbe, potrebno je prekinuti začarani krug global- krivu. Mao ispravno odbacuje uobičajeno shvaćanje “di- takvog Badiouovog uvida? Slije- nog kapitalizma, ali borba mora biti u istinskom smislu jalektičke sinteze” kao “pomirenja” suprotnosti, kao vi- deći paradoksalnu nužnost, nji- politička, a ne ekonomska. Danas, kad je svatko “antika- šeg jedinstva koje obuhvaća njihovu borbu; no, on je u hovo ih je usredotočivanje na anti-kapitalizam dovelo do pri- pitalist”, čak i holivudski “društveno-kritički” urotnički krivu s obzirom na oblikovanje takvog odbacivanja, znavanja revolucionarne snage filmovi poput Neprijatelja države ili Insajdera u kojima su ustrajanja na prvenstvu borbe i podjele nad svakom sin- kapitalizma, tako da, kao što su neprijatelji velike korporacije i njihova bezobzirna po- tezom ili jedinstvom u kontekstu generalne kozmologi- to nedavno rekli, više nije potrebno boriti se protiv kapitaliz- traga za profitom, označitelj “anti-kapitalizam” je izgu- je-ontologije “vječne borbe suprotnosti”. Zbog toga se ma jer kapitalizam već sam po bio svoju subverzivnu žaoku. Potrebno je problematizi- uhvatio u mrežu pojednostavljenog, istinski ne-dijalek- sebi proizvodi potencijal za ko- rati očiglednu suprotnost takvom “antikapitalizmu”: po- tičkog shvaćanja “loše beskonačnosti” borbe. Mao se munizam – kazano Deleuzeo- vim terminima, “kapitalističko vjerenje u demokratsku bit poštenih Amerikanaca da bi ovdje nedvosmisleno vraća primitivnoj poganskoj postajanje-komunističkim”. se razbila takva urota. Upravo je to čvrsto jezgro današ “mudrosti” koja kazuje da svako biće, svaki determini- njeg globalnog kapitalističkog univerzuma i njegov is- rani oblik života prije ili kasnije dolazi do svoga kraja: tinski Gospodar-Označitelj: demokracija.10 Maova dalj “Jedna stvar uništava drugu, stvari se pojavljuju, razvijanja razrada pojma proturječja u tekstu “O pravilnom raju i uništavaju, a to je posvuda tako. Kad jedna stvar ne zrješavanju proturječja u narodu” iz 1957. godine također uništi drugu, onda ona uništava samu sebe”. Na ovoj rase ne može svesti na njegovu najpoznatiju odliku, zdra- zini bi Maou trebalo priznati ono što mu pripada: on od- vorazumski način razlikovanja između antagonističkih i lazi do samog kraja u tom smjeru, ne primjenjujući to ne-antagonističkih proturječja: načelo samo na komunizam kao takav. Evo primjera u kojem Mao čini divovski ontološki “skok prema napri- “Proturječja između nas i neprijatelja su antagonis jed” od podjele atomske jezgre na protone i anti-proto- tička. Kad je riječ o narodu, proturječja među radnim ne prema neizbježnoj podjeli komunizma na faze: ljudima nisu antagonistička, dok proturječja između izrabljivanih i izrabljivačkih klasa imaju i ne-antago “Ne vjerujem da se komunizam neće podijeliti na ako možemo prosuditi nistički i antagonistički aspekt. (...) Mi smo oduvijek razvojne faze te da neće biti kvalitativnih promjena. K je li mladež revolucio- smatrali da se narodna demokratska diktatura mora Lenjin je kazao da se sve stvari mogu podijeliti. Na narna? Kako to možemo koristiti dvjema različitim metodama (jednom dikta veo je primjer atoma: ne samo da se atom može podi znati? Postoji samo jedan torskom, a drugom demokratskom) kako bi se razri jeliti, nego se može podijeliti i elektron. Ranije se kriterij, a to je: je li sprem- ješile dvije vrste proturječja koje su po prirodi različi smatralo da je to nemoguće; disciplina znanosti koja na ili nije integrirati se sa te: proturječja između nas i neprijatelja i proturječja u se bavi cijepanjem atomske jezgre još uvijek je nova, širokim masama radnika i narodu.” datira dvadeset ili trideset godina unatrag. U posljed seljaka i čini li to. Ako je njim desetljećima, znanstvenici su razdvojili atom na voljna to učiniti i ako to doista i radi, tada je revolu- Ovo razlikovanje uvijek je potrebno shvatiti zajed- njegove sastavne dijelove, protone, anti-protone, ne cionarna, u suprotnom je no s njegovim “prijetećim” dodatkom, upozorenjem da utrone, anti-neutrone, mezone i anti-mezone.” nerevolucionarna ili kon- se ova dva aspekta mogu preklapati: “U uobičajenim trarevolucionarna. Ako se okolnostima, proturječja u narodu nisu antagonistička. Mao ide i korak dalje nadilazeći i samo čovječan- danas ujedini s masama No, ukoliko se s njima ne postupa na pravi način, ili ako stvo, i na gotovo nietzscheovski način predviđa “nad- radnika i seljaka, tada je naša budnost popusti, a pozornost nam opadne, mogu se vladavanje” čovjeka: ona danas revolucionarna, pojaviti antagonizmi”. Demokratski dijalog, miroljubiva ako se sutra predomisli i koegzistencija različitih strujanja unutar radničke klase “Dijalektika je neprestano kretanje ka suprotnosti okrene na stranu koja se nije naprosto dana, ona nije prirodno stanje stvari već ma. Čovječanstvo će također naposljetku doći do protivi običnom narodu, ta- nešto postignuto i održano budnošću i borbom. Dakle, svojeg kraja. Teolozi koji govore o sudnjem danu su da postaje nerevolucionar- ovdje borba također ima prioritet nad jedinstvom: po- pesimistički i uplašeni ljudi. Mi kažemo da će kraj čo na ili kontrarevolucionarna trebno je borbom osvojiti upravo taj prostor jedinstva. vječanstva proizvesti nešto mnogo razvijenije od čo — “Orijentacija pokreta mladeži” (4. svibanj 1939) Što učiniti s ovim tezama? Na vrlo apstraktnoj ra- vječanstva. Čovječanstvo je još uvijek u svojoj ranoj životnoj dobi.” 218 11 Jung Chang and Jon Halliday, Gorkog, neposredne deifikacije čovjeka, treba imati na Mao: The Unknown Story, New Evo i odlomka o usponu razvoja svijesti kod (ne- umu da je Gorki usko surađivao sa zagovornicima bio- York: Knopf, 2005. 12 Heidegger je također u krivu kih) životinja, onome što danas smatramo isključivo kozmizma. Zanimljivo je uočiti sličnost između takvog kad u svom pismu Marcuseu ljudskom karakteristikom: “bio-kozmizma” i današnje tehno-gnoze. Drugo, takva uspoređuje holokaust s depor- “kozmička perspektiva” za Maoa ne znači samo bezna- tacijom Nijemaca iz Istočne Eu- rope tijekom 1946-7 godine. “U budućnosti će se životinje nastaviti razvijati. Ne čajno filozofsko upozorenje: ona ima jasne etičko-poli- Marcuse je ispravno odgovorio vjerujem da je čovjek jedini sposoban djelovati s dvi tičke posljedice. Kad Mao objeručke odbacuje prijetnju da je razlika između sudbine Ži- je ruke. Mogu li konji, krave i ovce evoluirati? Mogu li atomskom bombom, on ne umanjuje postojeću opas- dova i istočnoeuropskih Nije- maca u tom trenutku bila tanka samo majmuni evoluirati? Štoviše, mora li biti tako da nost: Mao je svjestan toga da bi nuklearni rat mogao linija koja je razdvajala barbari- od svih vrsta majmuna samo jedna može evoluirati, a uništiti čitavo čovječanstvo, stoga, da bi opravdao svoju zam od civilizacije. da ostale nemaju mogućnost razvoja? Hoće li za mili nepokornost mora usvojiti “kozmičku perspektivu” iz jun ili deset milijuna godina konji, krave i ovce biti is koje će se sav život na planetu “učiniti beznačajnim u ti kao što su danas? Smatram da će se promijeniti. kontekstu svemira kao cjeline”: Konji, krave, ovce i insekti će se promijeniti.” “Sjedinjene države ne mogu uništiti kineski narod sa Ovakvoj “kozmičkoj perspektivi” treba dodati dvi- svojom hrpicom atomskih bombi. Čak i da su američ je stvari: prvo, treba imati na umu da se Mao ovdje obra ke atomske bombe tako snažne da, u slučaju da budu ća uskom krugu partijskih ideologa. Odatle proizlazi in- bačene na Kinu, naprave rupu do samog središta Ze tonacija odavanja tajne za koju ne smije doznati javnost, mlje ili je pak unište, to za svemir kao cjelinu ne bi kao da Mao na neki način priopćava svoj “tajni nauk”. značilo gotovo ništa, iako bi za Sunčev sustav to Maova nagađanja vrlo su bliska takozvanom “bio-koz- mogao biti događaj malo većih razmjera.” mizmu”, neobičnoj kombinaciji vulgarnog materijaliz- ma i gnostičke duhovnosti koja je oblikovala okultnu Takva Maova “kozmička perspektiva” također ideologiju iz sjene, opsceni tajni nauk sovjetskog mark- govori i o njegovom stavu spram ljudskih žrtvi ekonom- sizma. S obzirom da je bio potisnut iz javne sfere u sre- skih i političkih odluka. Ako možemo vjerovati Maovoj dišnje razdoblju sovjetske države, bio-kozmizam su ot- posljednjoj biografiji,11 on je uzrokovao najveću glad u voreno zagovarali jedino tijekom prvog i drugog deset povijesti čovječanstva izvozeći hranu u Rusiju da bi na- ljeća vladavine Sovjeta. Njegove su glavne teze: ciljevi bavio nuklearno i vojno naoružanje: u razdoblju od religije (raj za sve, prevladavanje svih patnji, besmrtnost 1958. do 1961. godine od gladi je umrlo 38 milijuna ljudi. pojedinca, uskrsnuće iz mrtvih, pobjeda nad konačnoš Mao je jako dobro znao što se zbiva u zemlji kazavši da ću i smrtnošću, osvajanje prostora daleko od našeg Sun- će “možda polovica stanovništva Kine morati umrijeti”. čevog sustava) mogu se ostvariti u zemaljskom životu To je instrumentalni stav u svojem najradikalnijem obna temelju razvoja moderne znanosti i tehnologije. Ne liku: ubijanje kao sastavni dio beskrupuloznog pokušaja samo da će u budućnosti biti ukinuta spolna razlika raz- da se ostvari zadani cilj svođenjem ljudi na raspoloživa vojem krjeposnih post-ljudi koji će se razmnožavati iz- dobra, a pritom treba imati na umu da nacistički holo- ravnom bio-tehničkom reprodukcijom, nego će također kaust nije bio identičan tome: ubijanje Židova nije bila biti moguće uskrsnuti sve mrtve iz prošlosti (otkriva racionalna strategija, nego cilj sam za sebe, pedantno njem njihove biološke formule na temelju njihovih po- planirani “iracionalni” eksces (prisjetimo se deportacije smrtnih ostataka i ponovnim rođenjem – u to vrijeme zadnjih Židova sa grčkih otoka 1944. godine, malo prije DNA još nije bila otkrivena!) čime će se čak ispraviti sve njemačkog povlačenja, ili pak masovne upotrebe vlako- prijašnje nepravde i “poništiti” patnje i razaranja iz pro- va za transport Židova koji su se 1944. godine bolje mo- šlosti. U toj sjajnoj bio-političkoj komunističkoj buduć- gli iskoristiti u ratne svrhe). Zbog toga je Heidegger bio nosti sva živa bića (dakle, ne samo ljudska nego i živo- u krivu svodeći holokaust na proizvodnju leševa: on to tinje) podjednako će imati udjela u kozmičkom kolek- nije bio, ali zato staljinistički komunizam jest.12 tivnom Umu... Što god netko mislio o Lenjinovoj oštroj Konceptualna posljedica takve “loše beskonačno Maksim Gorki kritici “obogotvorenja” (bogograditelk’stvo) Maksima sti” koja pripada vulgarnom evolucionizmu je Maovo

Žižek, Slavoj Mao Ce Tung: marksistički gospodar bezakonja

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 219 lipanj 2004. korisnika interne - Broj - ta u Kini dostiže broj ku od 87 milijuna. rujan 2004. Jang Ce Min prepušta Hu Jintaou mjesto Central - predsjednika ne komisije za vojna pitanja Komunističke partije Kine čime je završen prijenos vlasti na četvrtu generaciju vodstva u NR Kini. ustrajno odbacivanje “negacije negacije” kao univer- 13 Samuel Beckett, Trilogy, Lon- zalnog dijalektičkog zakona. U eksplicitnoj polemici Ovdje treba još jednom skrenuti pažnju na dije don: Calder Publications 2003, p. 418. protiv Engelsa, a slučajno na tragu Staljina koji u svojem ljenje tajne s drugima koja ne smije dospjeti u javnost, djelu “O dijalektičkom i historijskom materijalizmu” tajne o okrutnoj realističkoj pouci koja bi mogla potko- također ne spominje “negaciju negacije” kao jedan od pati sretnu javnost i njen optimizam... Ovo je u samom “četiri glavne karakteristike Marxove dijalektike”, Mao središtu poznate rasprave s kraja 1950-tih o Jednom i kaže: Dva (jesu li Dva ujedinjena u Jednom, ili je pak Jedno podijeljeno na Dva?): “U svakoj stvari jedinstvo supro- “Engels je govorio o tri kategorije, ali ja ne vjerujem u tnosti je uvjetovano, privremeno i prolazno, dakle rela- dvije od te tri kategorije (Jedinstvo suprotnosti je te tivno, dok je borba suprotnosti apsolutna”. Ovo bismo meljni zakon, transformacija kvalitete i kvantitete iz mogli nazvati Maovim etičko-političkim porivom; pa- jedne u drugu je jedinstvo suprotnosti kvalitete i rafrazirajući posljednje riječi iz Beckettova djela L’inno- kvantitete, a negacija negacije uopće ne postoji) (...) mable: “u tišini koju ne poznaješ, moraš i dalje nastaviti s Ne postoji negacija negacije. Afirmacija, negacija, prekidanjem, ne mogu više dalje, nastavit ću s preki- afirmacija, negacija u razvoju stvari, svaka karika u danjem”.13 Takav poriv potrebno je smjestiti u njegov lancu događaja u jednakoj je mjeri afirmacija i negaci prikladan filozofski kontekst. Ugrubo govoreći, postoje ja. Robovlasničko je društvo negacija primitivne za dva filozofska pristupa antagonističkoj konstelaciji jednice, ali je u odnosu na feudalno društvo zauzvrat dvojbe ili-ili: ili netko zagovara jednu stranu umjesto ustrojeno kao afirmacija. Feudalno društvo je pred druge (dobro nasuprot zlu, sloboda nasuprot represiji, stavljalo negaciju robovlasničkog društva, ali zauz moralnost nasuprot hedonizmu, itd.) ili prihvaća “dub vrat je bilo afirmacija u odnosu na kapitalističko dru lji” stav koji naglašava međusobnu prožetost takvih su štvo. Kapitalističko društvo bilo je negacija u odnosu protnosti, zagovarajući prikladnu mjeru ili jedinstvo. ntelektualci često teže na feudalno, ali zauzvrat afirmacija u odnosu na soci Iako se čini da je Hegelova dijalektika oblik ovog drugog I subjektivnosti i individu- jalističko društvo.” pristupa (“sinteza” suprotnosti), on zagovara dotad ne alizmu, nepraktični su u viđenu treću opciju: način na koji se može izaći iz ove sli- razmišljanju i neodlučni u djelovanju sve dok se srcem Na ovom tragu Mao je prezrivo odbacio kategoriju jepe ulice ne nalazi se ni u angažiranoj borbi na strani i dušom ne uključe u ma- “dijalektičke sinteze” suprotnosti, zagovarajući svoju “dobra” nasuprot “zla”, niti u tome da se obje strane uje- sovne revolucionarne bor- vlastitu verziju “negativne dijalektike”: za njega je svaka dine u nekoj uravnoteženoj “sintezi”, nego u zagovara be ili dok ne odluče služiti sinteza u krajnjoj liniji ono što je Adorno u svojoj kritici nju za lošu stranu početne dileme ili-ili. Dakako, takav interesima masa i postati Lukacsa nazvao erpresste Versoehnung (prinudno pomi- izbor “najlošije” varijante propada, ali u svojoj propasti dio njih. Stoga, iako mase renje), u najboljem slučaju trenutna stanka u postojećoj on potkopava čitavo polje alternativnih mogućnosti i revolucionarnih intelektua- borbi koja se ne javlja kad se suprotnosti ujedine, nego stoga nam omogućava da prevladamo njegove uvjete. laca u Kini mogu izgraditi naprosto kad jedna strana odnese pobjedu nad drugom: Gorgija je prvi predložio takav obrazac podjele. značajnu ulogu ili služiti Njegovo se djelo O prirodi ili o nebiću (tekst je preživio sa- kao veza s masama, svi oni “Što je sinteza? Vidjeli ste kako su se dvije suprotnos mo u fragmentima kod Seksta Empirika i kod Aristotela neće ostati revolucionari do ti, Kuomintang i Komunistička partija u zemlji ujedi u O Melisu, Ksenofanu i Gorgiji) može sažeti u tri teze: a) kraja. Neki će u kritičnim trenucima izaći iz revoluci- nile. Sinteza se odigrala na ovaj način: njihova je voj ništa ne postoji, b) kad bi i postojalo, ne bi bilo za ljude onarnih redova i postati ska došla, a mi smo ih uništili, pojeli smo ih zalogaj po spoznatljivo, c) ako bi bilo spoznatljivo, drugima se to pasivni, dok će neki od njih zalogaj. (...) Sinteza je kad jedna stvar proguta drugu, ne bi moglo saopćiti ni učiniti razumljivim. Ovo je vje- čak postati neprijatelji re- kad velika riba pojede malu ribu. U knjigama to nikad rojatno najčistiji primjer logike posuđenog čajnika koju volucije. Intelektualci mogu nije bilo oblikovano na ovaj način. Ni ja u svojim rani nalazimo kod Freuda u kojoj se jednako tako donose prevladati svoje nedostatke jim knjigama nisam pisao na taj način. Jang Hsien- obostrano isključivi razlozi. Međutim, ovdje je zanimlji- jedino u dugotrajnim Čen smatra da se dvoje spajaju u jedno, te da je sinteza vije ponavljanje “dijagonalnog” oblika podjele roda na masovnim borbama. upravo ta neraskidiva veza između dvije suprotnosti. vrste: stvari postoje ili ne postoje. Ako postoje, o njima — “Kineska revolucija i Kineska Kakve sve neraskidive veze postoje u svijetu? Stvari se može nešto znati ili ne može. Ako se može znati, mo- komunistička partija” (prosinac 1939) mogu biti povezane, ali se na kraju moraju razdvojiti. že se o njima govoriti drugima ili ne može. Iznenađuje Ne postoji ništa što se ne bi moglo razdvojiti.” 220 da isti takav obrazac napredne diferencijacije nalazimo Cjelina nije zapravo Cjelina nego samo konglomerat na drugom kraju povijesti zapadnjačke filozofije, u so- elemenata; razvoj koji ne uključuje kvalitativne skokove fizmu dvadesetog stoljeća koji se zove “dijalektički ma- zapravo i nije razvoj, već samo tapkanje na mjestu; kva- terijalizam”. U Staljinovom djelu “O dijalektičkom i his- litativna promjena koja ne uključuje borbu suprotnosti torijskom materijalizmu” nabrajaju se četiri karakteris- zapravo nije promjena nego samo kvantitativno mono- tike dijalektike: tono kretanje... Ili, kazano ozloglašenijim terminom: oni koji zagovaraju kvalitativnu promjenu bez borbe supro- “Glavna karakteristika marksističke dijalektičke me tnosti zapravo se suprotstavljaju promjeni i zagovaraju tode je ova: nasuprot metafizici, dijalektika ne shvaća da sve ostane kako jest; oni koji zagovaraju promjenu prirodu kao akcidentalni skup stvari i fenomena ne bez kvalitativnih skokova zapravo se suprotstavljaju pro- povezanih jednih s drugima, međusobno odvojenih i mjeni i zagovaraju mirovanje. Politički aspekt ove logike nezavisnih, već kao povezanu i integralnu cjelinu(...). je jasno vidljiv: “oni koji zagovaraju transformaciju ka- Nasuprot metafizici, dijalektika smatra da priroda ni pitalizma u socijalizam bez klasne borbe zapravo odba- je u stanju mirovanja i nepokretnosti, stagnacije i ne cuju socijalizam i žele da se kapitalizam nastavi”, itd. promjenjivosti, nego u stanju neprestanog kretanja i Postoje dvije poznate Staljinove igre riječima koje promjene, neprestane obnove i razvoja(...). se temelje na ovoj logici. U prvoj, na pitanje “koje je za- Nasuprot metafizici, dijalektika ne smatra razvojni stranjenje lošije, desničarsko ili ljevičarsko?”, Staljin proces jednostavnim procesom rasta pri kojem kvan odgovara: “oba su podjednako lošija!” U pozadini ovog titativne promjene ne dovode do kvalitativnih pro odgovora nalazi se pretpostavka da ljevičarsko zastra mjena, nego kao razvoj koji prolazi put od beznačaj njenje zapravo (“objektivno”, kao što bi to rekli staljinis- nih i neprimjetnih kvantitativnih promjena da bi ti) uopće nije ljevičarsko nego prikriveno desničarsko! otvorio ‘fundamentalne promjene’ kvalitativnim U drugom primjeru, Staljin je u izvještaju o partijskom promjenama; razvoj pri kojem se kvalitativne pro kongresu napisao da su delegati većinom glasova jedno- mjene ne odvijaju postupno već brzo i naglo, preuzi glasno odobrili partijsku rezoluciju: u pozadini se i ov majući oblik skoka od jednog stanja do drugog(...). dje nalazi premisa da zaista ne postoji manjina unutar Nasuprot metafizici, dijalektika smatra da su unu partije: oni koji su glasali protiv, automatski su sami se- trašnje proturječnosti inherentne svim stvarima i be isključili iz partije... U oba slučaja rod se opetovano prirodnim fenomenima, s obzirom da sve one imaju preklapa (u cijelosti podudara) s jednom od njegovih svoje pozitivne i negativne strane, prošlost i buduć vrsta. To je Staljinu također omogućilo da povijest pro- nost, nešto što odumire i nešto što se razvija, te da matra na retroaktivan način, tako da stvari “postanu jas- borba između tih suprotnosti(...) tvori unutrašnji ne” retroaktivno: ne radi se o tome da se Trocki prvo bo- sadržaj razvojnog procesa.” rio za revoluciju s Lenjinom i Staljinom te da je u odre đenom trenutku počeo zagovarati strategiju koja se nije Prvo, priroda nije konglomerat raspršenih feno- podudarala sa Staljinovom: opozicija Trocki-Staljin “po- mena, nego povezana cjelina. Drugo, ta Cjelina nije ne- jašnjava” kako je Trocki “objektivno” bio protivnik revo- pokretna nego se neprekidno kreće i mijenja. Treće, ta lucije još od samog početka. promjena nije samo postupno kvantitativno pomicanje, Isti takav obrazac nalazimo i kod klasifikacijske nego ona uključuje i kvalitativne skokove i prekide. Na- slijepe ulice s kojom su se suočili staljinistički ideolozi i posljetku, taj kvalitativni razvoj nije stvar harmoničnog politički aktivisti boreći za se kolektivizaciju u periodu djelovanja, nego ga pokreće borba suprotnosti... Trik se od 1928. do 1933. godine. U nastojanju da slome otpor sastoji u tome da ovdje ne bavimo samo s platoničkom seljaka “znanstvenim” marksističkim terminima, podi- dijerezom, stupnjevitom unutarnjom podjelom na rod i jelili su seljake u kategorije (klase): siromašne seljake vrstu, te potom na podvrste: temeljna pretpostavka je u (bezemljaše ili s malo zemlje koji su radili za druge), pri- tome da je taj “dijagonalni” proces podjele zapravo ver- rodne saveznike radnika; nezavisni srednji sloj seljaka tikalan, tj. da imamo posla s različitim aspektima iste koji se nalazio između izrabljivanih i izrabljivača, zatim Samuel Beckett podjele. Kazano u staljinističkom žargonu: nepokretna bogate seljake, “kulake” koji su zapošljavali radnike,

Žižek, Slavoj Mao Ce Tung: marksistički gospodar bezakonja

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 221 6. siječnja 2005. Dječak Zang Ji Či rođen je kao 1.3 milijarditi građanin NR Kine. 14. ožujka 2005. kon - Kineski narodni usvojio je anti-se - gres se kojim zakon cesijski dozvoljava upotreba sile u slučaju tajvan proglašavanja skog neovisnosti. posuđivali im novac ili sredstva za obradu zemlje, itd., s obzirom da je subkulake moguće naći i među srednje 14 Robert Conquest, The Harvest of izrabljivačkog “klasnog neprijatelja” kojeg je trebalo “li- bogatim, pa čak i siromašnim seljacima. Ukratko, subku- Sorrow, New York: Oxford Uni- versity Press 1986, str. 119. kvidirati”. Međutim, u praksi je ova klasifikacija postala lak imenuje političku podjelu kao takvu, Neprijatelja či- 15 Conquest, op.cit., str. 120. sve zamršenija, mutna i neučinkovita: u stanju općeg sija prisutnost prožima cjelokupno društveno tijelo seljaka, 16 ibid. romaštva nisu se više mogli primjenjivati opći kriteriji, i zbog tog razloga moguće ga je posvuda naći, tj. u sve tri pa su se preostale dvije kategorije često pridružile kula- seljačke klase. Ovime se ponovno vraćamo na procedu- cima u zajedničkoj borbi protiv prisilne kolektivizacije. ru Staljinove dijereze: subkulak je ime za ekscesivni ele- Uvedena je nova kategorija subkulaka, seljaka koji je bio ment koji nadilazi sve tri klase, kojeg zbog njegova rasta suviše siromašan da bi ga se moglo smatrati kulakom, ali treba eliminirati. koji je s kulacima dijelio “protu-revolucionarni” stav. Vratimo li se još jednom Gorgiji, mogli bismo nje- Subkulak je stoga označavao govu argumentaciju shvatiti na isti način. Na prvi se pogled čini da Gorgija slijedi niz od tri posljedične podjele: “termin bez ikakvog stvarnog društvenog sadržaja prvo, stvari postoje ili ne postoje; drugo, ako postoje, čak i prema staljinističkim kriterijima; on je tek na njih se može spoznati ili ne može; ako ih se može spo- neuvjerljiv način skrivao stanje stvari. Kao što je gla znati, onda to znanje možemo podijeliti s drugima ili ne sila službena definicija, ‘kulak je nositelj određenih možemo. Međutim, istina ove stupnjevite pod-podjele političkih stavova koje su najvidljivije u muškom i nalazi se u jednoj te istoj liniji podjele: ako ne možemo s ženskom subkulaku’. Na taj je način svaki seljak bio drugima podijeliti spoznaju, to znači da je ni mi sami podložan de-kulakizaciji, a termin subkulak bio je “doista” nemamo; ako nešto ne poznajemo, to znači da često korišten čime se kategorija žrtava proširila da ono “doista” ne postoji samo po sebi. Postoji izvjesna is- leko iznad službene procjene o broju kulaka čak i u tina u ovoj logici: već je Parmenid, Gorgijin učitelj na ko- optimističnoj varijanti.”14 jeg se oslanja, kazao da je mišljenje (spoznavanje) isto- vjetno bivanju, te da je mišljenje (spoznavanje) i sámo Nije čudno da su službeni ideolozi i ekonomisti ukorijenjeno u jeziku (komunikaciji): “granice mog je- naposljetku odbacili mogućnost “objektivnog” defini- zika su granice mog svijeta”. ranja termina kulak: “Na temelju jednog komentara u Pouka koju nam iznose Hegel (i Lacan) sastoji se u Sovjetima ‘stari stav prema kulaku je gotovo iščeznuo, a tome da ovu podjelu treba izokrenuti: možemo govoriti novi još uvijek nije priznat’”.15 Umijeće identificiranja samo o stvarima koje ne postoje (Jeremy Bentham je bio kulaka stoga nije više nije bilo predmet objektivne dru na tragu ove ideje u svojoj teoriji fikcije) ili, skromnije i štvene analize: ono je postalo stvar složene “hermeneu- preciznije kazano, govor (pret)postavlja manjak/prazni- tike sumnje”, prepoznavanja nečijih “istinskih politič- nu u pozitivnog poretku bića. Stoga, ne samo da može- kih stavova” skrivenih ispod javno iskazanih ideja, tako mo razmišljati o ne-postojećim stvarima (zbog čega je da je Pravda napisala da “čak i najbolji aktivisti često pu- religija konsupstancijalna s “ljudskom prirodom” kao ta ne mogu prepoznati kulaka”.16 njeno izvanjsko iskušavanje), nego možemo također i vijet je vaš, baš kao i Ovo smjera u pravcu dijalektičkog posredovanja govoriti bez razmišljanja. Dakako, ne u vulgarnom S naš, ali u krajnjem slu- “subjektivne” i “objektivne” dimenzije: subkulak više ne smislu pukog nekonzistentnog brbljanja, već u Freudo- čaju on je vaš. Vi mladi ljudi označava “objektivnu” društvenu kategoriju, nego toč- vom smislu “kazivanja više od onog što je namjerava- puni ste energije i životne ku na kojoj se slama objektivna društvena analiza, a sub- no”, proizvođenja simptomatske govorne omaške. Dak- snage, vi ste u cvijetu mladosti, kao sunce u osam ili jektivni politički stav izravno se upisuje u “objektivni” le, ne radi se o tome da nešto ne možemo priopćiti dru- devet sati ujutro. Mi pola- poredak. Lacanovim jezikom kazano, subkulak je točka gima iako imamo spoznaju o tome, već da drugima mo- žemo nade u vas. Svijet pri- subjektivacije “objektivnog” slijeda: siromašni seljak – žemo priopćiti i stvari o kojima ništa ne znamo (ili, pre- pada vama. Kineska buduć seljak srednjeg sloja – kulak. Ono nije “objektivna” pod- ciznije rečeno, parafrazirajući Donalda Rumsfelda, stva- nost pripada vama. kategorija (ili pod-podjela) klase kulaka, nego naprosto ri za koje ne znamo da ih znamo, s obzirom da je za La- — “Razgovor na sastanku s ime za subjektivni politički stav kulaka – ovdje je riječ o cana nesvjesno kao une bévue zapravo un savoir qui ne se kineskim studentima i paradoksu da je subkulak (iako se doima kao klasa kula- sait pas). Zbog toga se Hegelova i Lacanova pozicija pod- pripravnicima u Moskvi” (17. studeni 1957) ka) zapravo vrsta koja nadilazi svoj vlastiti rod (kulaka), jednako razlikuje od Platonove i njegovih suparnika so- 222 fista: za razliku od Platona, treba reći da ne samo da mo- nu koncepta; empirijskog neprijatelja potrebno je obori- žemo govoriti o stvarima o kojima ne možemo misliti ili ti (Julije Cezar je morao biti ubijen, a Thatcher na besra- ih razumjeti, nego da u krajnjoj liniji stalno govorimo o man način odstupiti s vlasti). njima, o fikcijama. Nasuprot učenju sofista, treba nagla- Pouka koju možemo naučiti iz zbivanja proteklih siti da to nimalo ne umanjuje vrijednost istine jer je, ka- desetljeća jest pouka o zapadnoevropskoj socijaldemo- ko je to kazao Lacan, istina strukturirana kao fikcija. kraciji Trećeg puta, ali također i pouka o kineskom ko- Dakle, zbog čega je ovdje Mao iznevjerio? Time što munizmu koji je pokrenuo najsnažniji razvoj kapitaliz- se suprotstavlja porivu za razdvajanjem, dijeljenjem, dima u cjelokupnoj povijesti, a ona glasi: mi to možemo jalektičkom sintezom. Kad se Mao ruga sa “sintetizira bolje napraviti. Prisjetimo se klasičnog Marxovog shva njem” kao uništavanjem neprijatelja ili njegovim poko- ćanja prevladavanja kapitalizma: kapitalizam oslobađa ravanjem, njegova se greška nalazi upravo u tonu ismija- zadivljujuću dinamiku produktivnosti koja nadmašuje vanja – on ne uviđa da je upravo to istinska hegelovska samu sebe – u kapitalizmu “sve što je čvrsto pretvara se sinteza... Što je Hegelova “negacija negacije”? Prvo, stari u dim”; kapitalizam je najveća revolucionarna snaga u se poredak negira unutar svoje vlastite ideološko-poli- cjelokupnoj povijesti čovječanstva. S druge strane, tak- tičke forme; potom je potrebno negirati i samu tu for- vu kapitalističku dinamiku pokreće njena vlastita unu mu. Oni koji se kolebaju, koji se boje napraviti drugi ko- tarnja prepreka ili antagonizam: krajnja granica kapita- rak nadvladavanja ove forme su oni koji (kako bi rekao lizma (kapitalističke produktivnosti koja pogoni samu Robespierre) žele “revoluciju bez revolucije”, a upravo sebe) jest kapital kao takav, tj. neprekidni kapitalistički Lenjin pokazuje svu snagu vlastite “hermeneutike sum- razvoj i revolucionariziranje njegovih vlastitih materi- nje” razlučujući različite oblike takvog povlačenja. Istin jalnih uvjeta i mrtvački ples njegove neograničene spi- ska pobjeda (istinska “negacija negacije”) pojavljuje se rale produktivnosti ne znači ništa doli očajnički bijeg kad neprijatelj počne govoriti tvojim jezikom. U tom prema naprijed da bi se izbjegle njegove vlastite ograni- smislu, istinska pobjeda je pobjeda u porazu: ona se jav čavajuće unutarnje proturječnosti... Marxova funda- lja kad se nečija poruka prihvati kao univerzalni temelj, mentalna pogreška je bila u tome što je na temelju ovih čak i od strane neprijatelja. Primjerice, u slučaju raciona uvida zaključio da je moguć novi, viši društveni poredak lizma znanosti nasuprot vjere, istinska pobjeda znanos- (komunizam), poredak koji ne bi samo održao nego i ti dolazi u onom trenutku kad se crkva počne braniti ko- uzdignuo na viši stupanj i učinkovito u cijelosti oslobo- rištenjem jezika znanosti. Ili, da se poslužimo jednim dio potencijal sve veće spirale produktivnosti koja samu primjerom iz suvremene britanske politike: kao što su sebe pokreće i koju u kapitalizmu (na temelju vlastite mnogi pronicljivi komentatori zapazili, thatcherovska unutarnje prepreke odnosno proturječnosti) neprekid- revolucija sama je po sebi bila kaotična, impulzivna i no zaustavljaju društveno destruktivne ekonomske kri- obilježena nepredvidljivim spletom slučajnosti, tako da ze. Ukratko, Marx nije shvatio kako je, kazano Derridao- ju je tek Blairov “Treći put” uspio institucionalizirati, vim jezikom, takva unutarnja prepreka/antagonizam stabilizirati je u nove institucionalne oblike; kazano He- kao “uvjet nemogućnosti” potpunog razvoja proizvod gelovim riječima, uzdignuti ono što se isprva doimalo nih snaga istovremeno i njegov “uvjet mogućnosti”: kao kontingentnost i historijska akcidentalnost na razi- ukoliko odstranimo prepreku odnosno inherentno pro- nu nužnosti. U tom smislu, Blair je ponovio Thatcheri- turječje u samom kapitalizmu, onda rezultat nije cjelo- zam uzdignuvši ga na razinu koncepta na isti način na vito oslobađanje poriva produktivnosti koji bi sada bio koji je, prema Hegelu, August ponovio Cezarovu gestu, lišen prepreke koja mu je stajala na putu, nego upravo transformirajući-dokidajući kontingentno osobno ime gubitak te produktivnosti za koju se činilo da je kapitali- na nivo koncepta, titule. Thatcher nije bila Thatcherov- zam istovremeno stvara i sprečava. Ukoliko odstranimo ka, ona je bila naprosto ona – tek je Blair (u većoj mjeri prepreku, raspada se baš taj potencijal koji je bio njome nego John Major) istinski oblikovao tačerizam kao po- spriječen... Čini se kao da se takva logika “prepreke kao jam. Dijalektička historijska ironija se sastoji u tome da pozitivnog preduvjeta” koja se nalazi u podlozi socija- ti ovako nešto može napraviti samo (nominalno) ideo- lističkih pokušaja nadvladavanja kapitalizma sada os Tony Blair loško-politički neprijatelj, da te može uzdignuti na razi- vetnički vraća unutar samog kapitalizma: kapitalizam

Žižek, Slavoj Mao Ce Tung: marksistički gospodar bezakonja

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 223 27. studenog 2005. Iz kineskog svemir - naja - skog programa vljeno je završavanje svemirske stanice i slanje ljudske posade na Mjesec do 2020. g. srpanj 2006. najviša je Otvorena svijetu na željeznica koja povezuje Peking s Mnogi (Tibet). Lhasom izražavaju zabrinutost zbog olakšavanja dalj njeg doseljavanja Han- tibetansku u Kineza pokrajinu i time do - narušavanja datnog tibetanske izvorne i načina života. kulture ne može procvjetati na tržištu koje je u potpunosti slo- 17 Nije stoga čudno da je Mao opi- bodno i lišeno ograničenja, nego jedino kad se pojavi “Neka oni krenu putem kapitalizma. Društvo je veo sujući “demokratsku metodu razrješavanja proturječnosti prepreka (od minimalnog intervencionizma države bla- ma složeno. Ako bi netko krenuo samo putem socija među narodom” morao upotri- gostanja pa sve do izravnog političkog upravljanja Ko- lizma, a ne i kapitalizma, ne bi li to bilo prejednostav jebiti svoju verziju “negacije ne- munističke partije kao što je slučaj u Kini) koja priječi no? Ne bi li nam onda u toj jednostranosti nedostaja gacije” pod krinkom formule “jedinstvo-kritika-jedinstvo": njegov nesmetan razvoj. lo jedinstvo suprotnosti? Neka samo idu. Neka nas “polazeći od želje za jedin- Na ironičan način upravo je ovo “sinteza” kapita- bijesno napadnu, prosvjeduju na ulicama, uzmu stvom, razrješenjem proturječja lizma i komunizma u Maovom smislu: kapitalizam je oružje na pobunu – sve to odobravam. Društvo je kritikom i borbom, i dolazeći do novog jedinstva na novom te- “sintetizirao” maoistički komunizam u nekoj vrsti poet- veoma složeno, ne postoji nijedna zajednica, nijedna melju. Prema našem iskustvu, ske historijske pravde. Ključna novost u Kini u posljed- hsien, dio Centralnog komiteta u kojem se jedno ne bi ovo je ispravna metoda razrješa- njih nekoliko desetljeća je pojava novih radničkih pomoglo podijeliti na dvoje.” vanja proturječja među narodom”. kreta na široj razini koji prosvjeduju zbog radnih uvjeta kao posljedice cijene koju Kina mora platiti zato jer je Ovakvo shvaćanje dijalektike temeljni je obrazac vrlo brzo postala najveći proizvodni pogon na svijetu, Maove politike, njegovog ponovnog kruženja između kao i brutalni način kojeg su vlasti upotrijebile da bi suz- “liberalne” otvorenosti i “tvrdolinijske” čistke: prvo je bile te prosvjede. To je novi dokaz, ukoliko je on bio potrebno dopustiti “da stotinu cvjetova procvjetaju”, ka- uopće i potreban, da je Kina danas savršena kapitalistič- ko glasi poslovica, tako da se neprijatelji oglase i iskažu ka država: kapital je slobodan, a država obavlja “prljavi svoje skrivene reakcionarne tendencije. Potom, kad se posao” nadziranja radnika. Stoga se čini da Kina kao no- jasno artikuliraju stvarne pozicije na kojima ljudi stoje, vonastala svjetska velesila dvadeset i prvog stoljeća onda se treba uključiti u bezobzirnu borbu. Još jednom utjelovljuje novi oblik kapitalizma koji se ne obazire na treba naglasiti da Mao ovdje ne uspijeva napraviti korak ekološke posljedice, zanemaruje radnička prava, sve prema pravom hegelijanskom “jedinstvu suprotnosti” podređuje bezobzirnom nagonu za razvitkom i postaje te u protivniku protiv kojeg se revolucija bori i kojeg na- nova velesila. Ključno pitanje glasi: što će Kinezi učiniti stoji uništiti prepoznati svoju navlastitu bit, kao što je to u kontekstu biogenetičke revolucije? Neće li se možda slučaj u djelu G. K. Chestertona Čovjek koji je bio Četvrtak upustiti u neograničenu genetsku manipulaciju biljka- u kojem se razotkriva da su šef tajne policije koji organi- ma, životinjama i ljudima, ne mareći za sve naše “zapad- zira potragu za anarhističkim vođom i isti taj misterioz- njačke” moralne predrasude i ograničenja? To je u kraj ni vođa zapravo jedna te ista osoba (naime, Bog). Nije li i današnjem svijetu sva- njoj liniji cijena koju treba platiti za Maovu teorijsku po- sam Mao u krajnjoj liniji igrao sličnu ulogu sekularnog U ka kultura, književnost grešku odbacivanja “negacije negacije”, za njegovu ne- Boga koji je istovremeno i svoj najveći protivnik? Ovaj i umjetnost pripada odre mogućnost da shvati kako “negacija negacije” nije samo chestertonovski identitet dragog Boga i anarhističkog đenoj klasi i određenim po- kompromis između pozicije i njene suviše radikalne ne- Pobunjenika utjelovljuje logiku društvenog karnevala litičkim linijama. U stvari, gacije, već posve suprotno, njene istinske negacije.17 dovedenu do ekstrema auto-refleksije: anarhistički ne postoji umjetnost radi Upravo zato jer nije mogao shvatiti i teorijski formulira- gnjev nije transgresija Zakona i Poretka; u našem dru- umjetnosti, umjetnost koja ti ovaj samo-odnos negacije forme kao takve, Mao je štvu, anarhizam jest na vlasti i nosi masku zakona i postoji iznad klasa, umjetnost ostao zarobljen u “lošoj beskonačnosti” beskrajne nega- retka. Naša je Pravda travestija pravde, a spektakl zako- koja je odijeljena, odnosno nezavisna od politike. Pro- cije, cijepanja na dvoje, pod-podjele... Hegelovim jezi- na i poretka neka vrsta opscenog karnevala: ovo je vrlo leterska književnost i um- kom rečeno, Maova dijalektika ostaje na razini razumi- jasno prikazao Percy Shelley u vjerojatno najboljoj eng- jetnost su dio cjelokupnog jevanja, učvršćenih pojmovnih suprotnosti: ona nije u leskoj političkoj poemi, “Maski anarhije” u kojoj se opi- proleterskog revolucionar- stanju oblikovati istinski dijalektički samo-odnos poj suje opscena parada figura moći: nog cilja; one su, kako je movne determinacije. Takva “ozbiljna pogreška” (kako Lenjin rekao, zupčanici i bi to rekao Staljin) dovela je Maoa, kad je već bio dovolj I još mnogo razornoga tu se radi kotači cjelokupne revoluci- no hrabar da pretrpi sve posljedice svojih stanovišta, do U toj strašnoj maskeradi, onarne mašine. apsurdnog zaključka kako je za oživljavanje klasne bor- Svi pod krinkom, oči vidjet nije, — “Govor sa Savjetovanja o be potrebno izravno otvoriti polje neprijatelju: maskom biskupa, advokata, lorda ili špije. književnosti i umjetnosti u Jenanu” (svibanj 1942) 224 18 Jonathan Spence, Mao, London: domaćinstva izaberu ‘Princa Karnevala’. Odabrana Weidenfeld & Nicolson 1999, Na samom kraju Anarhija dojaše osoba je trebala predvoditi raskalašeno veselje koje je str. xii-xiv. 19 Alain Badiou, Logiques des mon- Na konju bijelom, uprskana krvlju; na neko vrijeme izokrenulo ili parodiralo uobičajenu des, Paris: Éditions du Seuil, Čak i usne bjehu joj blijeda rana, društvenu i ekonomsku hijerarhiju. (...) Kad je priv 2006, str. 62-70. Poput Smrti iz Sudnjega Dana. remena vladavina nereda i bezakonja završila, stari poredak stvari ponovno je uspostavljen: Prinčevi Na glavi kraljevska joj kruna, Karnevala su se vratili svojim ulogama slugu, a njiho A u ruci sjajno žezlo drži; vi nadređeni su zadržali svoj tradicionalni status. (...) Na čelu joj vidjeh znamen taj – Ponekad se lik Princa Karnevala premjestio iz pod ‘Ja sam bog, zakon i kralj!’ ručja zabave u područje politike: učenici su na dan ili dva preuzeli uloge cehovskih učitelja, rodne uloge su Ovakav identitet je teško preuzeti čak i na film- bile izokrenute kad su žene na jedan dan preuzele skom platnu. Iako je filmO za osvetu dobio pohvale (me ulogu muškaraca preuzimajući ujedno i njihove tra đu ostalim i od, ni manje ni više, nego Tonija Negrija), a dicionalne zadaće i manire. Kineski filozofi također čak je i kritiziran zbog svojeg “radikalnog” (dapače, prosu voljeli paradoks preokreta pri kojem su dosjetke ili terorističkog) stava, on ne ide do kraja: film izbjegava osjećaj srama smanjivali oholost i pretvaranje i mogli povući posljedice zbog usporedbe Sutlera i V-a, totali- dovesti do nekih iznenadnih uvida i spoznaja. Maovo tarnog diktatora i anarhističkog pobunjenika i terorista. strašno postignuće sastojalo se u posezanju za takvim Kako doznajemo u filmu, Norsefire stranka je inicijator uvidima od ranih kineskih filozofa i njihovim spaja terora protiv kojeg se bori; ali što je s kasnijim identite- njem s elementima iz zapadnjačke socijalističke mis tom Sutlera i V-a? U oba slučaja nikad ne vidimo stvarno li, iskoristivši oboje kako bi odgodio kratkotrajni pe lice (osim uplašenog Sutlera na samom kraju filma kad riod karnevala i bezakonja na dugotrajan prevratnički već umire): Sutlera vidimo samo na TV ekranima, a V je pothvat. On je smatrao da se ne smije dopustiti po specijalist u manipulaciji slike. Štoviše, V-ov leš je vratak starih gospodara, smatrajući da nisu ništa bolji smješten u vlak s eksplozivom, kao u nekoj vrsti vikin- od njega, te da je društvo slobodno nakon njihova škog pogreba koji na neobičan način evocira ime vlada- odlaska. Također je smatrao da se stari poredak više juće stranke Norsefire. Kad V zarobi i muči Evey da bi nikad ne smije vratiti.”18 naučila kako prevladati strah i postati slobodna, nije li to onda slično onome što Sutler radi čitavoj engleskoj po- Međutim, nije li takvo “strašno postignuće” ele- pulaciji, terorizirajući ih zato da bi postali slobodni i po- mentarna gesta svakog istinskog revolucionara? Zašto je bunili se? To je lekcija koju film ne uspijeva iznijeti na uopće potrebna revolucija ako ne smatramo da se “stari vidjelo: chestertonovska lekcija o krajnjem identitetu poredak stvari više nikad ne smije vratiti”? Mao je lišio između V-a i Sutlera. transgresiju njenog ritualiziranog, ludičkog karaktera Nije li ovaj hegelovsko-chestertonovski obrat od na taj način što ju je shvatio ozbiljno: revolucija nije tek kriminalne transgresije Zakona i Poretka prema samom privremeni sigurnosni ventil, karnevaleskna eksplozija Zakonu i Poretku kao najvećoj kriminalnoj transgresiji koja je osuđena na to da iza nje slijedi jutro otrežnjenja. utjelovio upravo sam Mao? Zbog toga je pokrećući i po- Maov problem je bio upravo u nedostatku “negacije ne- tajno povlačeći konce samorazarajućeg karnevala Mao gacije”, neuspjehu premještanja revolucionarne nega- unatoč svemu ostao izvan njegovih obrata: ni u jednom tivnosti u istinski novi, pozitivni Poredak: svako privre- trenutku nije postajala ozbiljna prijetnja da bi Staljin ili meno stabiliziranje revolucije toliko puta je pridonijelo Mao mogli biti ritualno svrgnuti s vlasti ili tretirani kao povratku starog Poretka, tako da je jedini način na koji “prosjak koji je do jučer bio kralj”. Mao nije bio klasičan se revolucija može održati na životu bila “prividna bes- gospodar, nego Gospodar Bezakonja, Vladar Nereda, konačnost” neprekidno ponavljane negacije koja je svoj “Princ Karneval”: vrhunac doživjela u velikoj Kulturnoj revoluciji. U djelu Logiques des mondes, Alain Badiou razradio je dva subjek- G. K. Chesterton “U srednjem vijeku u Europi bio je običaj da bogata tivna pristupa suprotstavljanja događaju: “reaktivni

Žižek, Slavoj Mao Ce Tung: marksistički gospodar bezakonja

UP&UNDERGROUND

tolički biskup. Proljeće 2009. 225 studeni 2006. Šefovi svih afričkih ze - malja sudjeluju na ki - nesko ∞ afričkom sa - stanku na vrhu u Pe - kingu. Učvršćivanje strateške, političke i gospodarske pozicije Pekinga na afričkom kontinentu. rujan 2007. Li Pape, Uz odobrenje Šan ustoličen je u Pe - kingu kao novi rimo ka 19 subjekt” i “mutni subjekt”. Ako bismo ponovno vom, da bi ispunili kvotu morali su izmišljati dokaze i 20 Badiou, op.cit., str. 543-544. uvođenje kapitalizma u Kinu mogli na pomalo opscen urote, izlažući se kritici da su i oni sami izdajnici koji 21 ibid. način shvatiti kao neku vrstu događaja, onda se može uništavaju tisuće pravih članova partije u ime stranih reći da Kulturna revolucija i Revizionizam pod imenom neprijatelja... Staljinova strategija direktnog obraćanja “Deng Xiao Ping” predstavljaju mutni, odnosno reak- partijskoj masi i zagovaranja njihova anti-birokratskog tivni subjekt: Deng je uprizorio reintegraciju kapitaliz- stava stoga je bila veoma riskantna: ma u novu komunističku Kinu, dok je Kulturna revolucija smjerala ka njegovom totalnom uništenju, ona je bi- “Ne samo da je to predstavljalo prijetnju izlaganja po la upravo ono što Badiou naziva un désastre obscur. I sam litičke elite propitivanju javnosti nego je također pri Badiou se slaže da je krajnji rezultat Kulturne revolucije jetilo i diskreditiranjem čitavog boljševičkog režima bio negativan: kojem je Staljin bio na čelu. (...) Naposljetku, 1937. go dine Staljin je prekršio sva pravila igre, zapravo uniš “sve je počelo između 1966. i 1968. godine provođe tio igru dopustivši teror svih protiv sviju.”21 njem u djelo prijašnjih pretpostavki, kad je Crvena Garda srednjoškolaca i studenata, a potom i šangaj U ovim događajima vrlo se jednostavno može na- skih radnika, koji su već prije nekoliko desetljeća zrijeti dimenzija superega: nasilje koje je pokrenula Ko- predviđali pozitivnu realizaciju ovog početka u munistička partija usmjereno protiv vlastitih članova kojem su oni sami, s obzirom na gnjev koji je ostao svjedoči o radikalnoj proturječnosti režima, tj. o činjeni- zarobljen u onome protiv čega su se borili, istražili ci da se u srcu režima nalazio “autentični” revolucionar- tek naličje istinske negacije.”20 ni projekt – neprekidne čistke nisu bile nužne samo zato da se izbrišu tragovi korijena režima, nego i zato jer su Ovdje je potrebno učiniti korak naprijed i postavi- one bile neka vrsta “povratka potisnutog”, podsjetnik ti pitanje: što ako Kulturna revolucija nije bila “negativna radikalnu negativnost u samom središtu režima. na” samo u smislu otvaranja prostora i načina za nov po- Staljinističke čistke visokih članova partije oslanjale su četak, negativan početak koji ukazuje na nemogućnost se na ovu fundamentalnu izdaju: optuženi su bili krivi donošenja promjene? U tom smislu zaista postoji para- jer su, kao pripadnici nomenklature, izdali Revoluciju. lela između Kulturne revolucije i staljinističkih čistki u Staljinistički teror stoga nije samo izdaja Revolucije, od- ključnom trenutku kad je Staljin učinio riskantan potez nosno pokušaj brisanja tragova autentične revolucio- izravno se obraćajući običnim članovima, tražeći od njih narne prošlosti; on prije svega svjedoči o nekoj vrsti “đa da artikuliraju vlastito nezadovoljstvo protiv arbitrarne volske perverzije” koja tjera post-revolucionarni novi vlasti lokalnih partijskih šefova (slično kao i u Kulturnoj poredak da sebi samom ponovno pripiše izdaju Revolu- revoluciji) i njihov bijes protiv režima koji se nije mogao cije, da je “reflektira” ili “zabilježi” pod krinkom proiz iskazati na izravan način te je provalio zlokobno se us voljnih uhićenja i ubojstava koja su prijetila svim člano- mjerivši protiv zamjenskih meta koje su bile personali- vima nomenklature – psihoanalitički gledano, staljinis- zirane. S obzirom da je gornji sloj nomenklature i u čist- tička priznanja krivnje skrivaju pravu krivnju. Kao što je evolucionarna kultura kama istovremeno zadržao izvršnu moć, to je pokrenu- dobro poznato, Staljin je u NKVD lukavo angažirao lju- R je moćno revolucio- lo istinski karnevaleskni autodestruktivni začarani krug de nižeg socijalnog statusa koji su stoga djelovali puni narno oružje za široke ma- u kojem su praktički svi bili potencijalne mete. Još jedan mržnje spram nomenklature hvatajući i mučeći visoke se ljudi. Ona je ideološka aspekt ovog začaranog kruga bila je fluktuacija direktiva aparatčike. Ova unutarnja napetost između stabilne vla- priprema terena prije same samog vrha u kontekstu temeljitosti čistki: vrh je zahti- davine nove nomenklature i pervertiranog “povratka po- revolucije i važno, doista jevao oštre mjere istovremeno upozoravajući na eksces, tisnutog” pod krinkom neprestanih čistki unutar no neizostavno područje bor- tako da su egzekutori postavljeni u nemoguću poziciju: menklature nalazi se u samom središtu fenomena stalji- be na glavnom revolucio- u krajnjoj liniji, što god da su učinili bilo je pogrešno. nizma: čistke su upravo onaj oblik u kojem izdano revo- narnom frontu tijekom revolucije. Ako nisu uhitili dovoljno izdajnika i razotkrili dovoljan lucionarno naslijeđe uspijeva preživjeti i progoniti — “O novoj demokraciji” broj urota, smatrali su ih blagim i popustljivim ili pak režim... (siječanj 1940) kontrarevolucionarima. Dakle, pritisnuti ovim zahtje- Ovime se ponovno vraćamo glavnom nedostatku, 226 22 G.W.F. Hegel, Enzyklopaedie der slabosti Maove misli i politike. Mnogi interpretatori su ženja načina zamišljanja utopije s kojom treba zapo philosophischen Wissenschaften, se ironično osvrnuli na očitu stilističku šlampavost na- četi. Možda bismo, kazano jezikom zapadnjačke psi Hamburg, 1959, str. 436. 23 Fredric Jameson, The Seeds of Ti- ziva sovjetskih komunističkih knjiga i članaka, na nji- hoanalize, mogli govoriti o novom početku utopij me, New York: Columbia Uni- hov tautološki karakter u smislu ponavljanja jedne te is- skog procesa kao o obliku želje za željom, za učenjem versity Press, 1994, str. 89. te riječi (npr. “Revolucionarna dinamika u ranoj fazi kako treba željeti, za izmišljanjem želje otpočetka na 24 Jameson, op.cit., str. 90. 25 Je li Che Guevarino povlačenje ruske revolucije” ili “Ekonomske proturječnosti u raz- zvane Utopija, zajedno s novim pravilima zamišlja sa svih službenih funkcija 1965. voju sovjetske ekonomije”). No, što ako takva tautologi- nja ili maštanja o nečem takvom – radi se o sklopu godine, čak i odbacivanje ku- ja ukazuje upravo na svijest o logici izdaje koju je u kla- narativnih pravila koje nemaju svog prethodnika u banskog državljanstva, da bi se 24 posvetio svjetskoj revoluciji (sa- sičnom smislu najbolje iskazao Robespierre govoreći o dotad postojećim književnim institucijama.” moubilačka gesta prekidanja Dantonovim oportunistima: “Vi zapravo želite revolu- spona s institucionalnim uni- ciju bez revolucije”. Tautološko ponavljanje dakle ozna- Ovdje je od ključnog značaja vrlo precizno pozi- verzumom) doista predstavljala čin? Ili je to bio bijeg pred nemo- čava potrebu ponavljanja negacije, njenog odnosa spram vanje na jezik psihoanalize: u radikalnoj revoluciji ljudi gućim zadatkom pozitivne kon- same sebe – istinska revolucija je “revolucija bez revolu- ne samo da “ostvaruju svoje stare (emancipatorske ili strukcije socijalizma, bijeg pred cije”, ona koja svojim smjerom revolucionarizira svoje neke druge) snove”; oni zapravo moraju ponovno izmis- vjernim pristajanjem uz posljedice revolucije, odnosno, impli- vlastite polazišne pretpostavke. Hegel je predosjećao liti oblike i načine maštanja. Nije li upravo to objašnje citnim priznanjem neuspjeha? takvu nužnost napisavši: “radi se o modernom običaju nje veze između nagona smrti i sublimacije? U tome se mijenjanja pokvarenog etičkog sustava, njegovog ustava nalazi nužnost Kulturne revolucije koju je jasno shvatio i pravnih akata, bez mijenjanja religije, da bi se revoluci- Mao: kako to Herbert Marcuse kaže u još jednoj divnoj ja postigla bez reformacije”.22 Hegel je time utemeljio cirkularnoj formuli iz istog razdoblja, sloboda (dakle, nužnost Kulturne revolucije kao uvjeta uspješne druš sloboda od ideoloških stega i dominantnog modela tvene revolucije. To znači da se problem s budućim re- maštanja) jest uvjet oslobođenja, odnosno, ako želimo volucionarnim pokušajima nakon Hegela nije nalazio u ostvariti naše snove mijenjajući stvarnost a ne i same tome što su oni bili “suviše ekstremni”, nego da nisu bili snove, prije ili kasnije vratit ćemo se na staru stvarnost. dovoljno radikalni i da nisu doveli u pitanje vlastite Ovdje je na djelu hegelovsko “postavljanje pretpostav- pretpostavke. U sjajnom eseju o Čevenguru, Platonovlje- ki”: težak posao oslobađanja retroaktivno oblikuje svoju voj velikoj seljačkoj Utopiji napisanom 1927. i 1928. godi- vlastitu pretpostavku. ne (neposredno pred prisilnu kolektivizaciju), Fredric Jedino nam takvo referiranje na ono što će se desiti Jameson opisuje dva momenta revolucionarnog proce- nakon revolucije, na “dan poslije”, omogućava razliko- sa. On započinje gestom radikalne negacije: vanje između libertinskih patetičnih pobuna i istinski revolucionarnih prevrata: takvi prevrati gube svoju “taj prvi trenutak reduciranja svijeta, uništavanja energiju kad treba pristupiti prozaičnom poslu rekon- idola i brisanja starog svijeta nasiljem i patnjama, strukcije društva – u toj točci dolazi do letargije. Nasu sam je po sebi preduvjet stvaranja nečeg novog. prot tome, prisjetimo se velike kreativnosti jakobinaca Nužan je prvi trenutak apsolutne imanencije, prazne prije nego što će biti svrgnuti s vlasti, bezbrojnih prije- ploče apsolutne seljačke imanencije ili zanemariva dloga o novoj građanskoj religiji, o tome kako zadržati nja, prije nego što se pojave novi i dotad neproživljeni dostojanstvo starijih ljudi, itd. U ovom kontekstu je ta osjećaji o kojima se nije moglo ni sanjati.”23 kođer zanimljivo pročitati izvještaje o svakodnevnom životu u Sovjetskom savezu 1920-tih godina, s entuzijas- Nakon toga slijedi drugi stupanj, otkriće novog ži- tičnom potrebom da se izmisle nova pravila svakodne- vota: ne samo konstrukcija nove društvene stvarnosti u vne prakse: kako se treba vjenčati? Kako glase nova pra- kojoj će se naše utopijske želje moći ostvariti, nego (re) vila za sudove? Kako treba slaviti rođendan? Kako treba konstrukcija samih tih snova: pokopati mrtve?25 U ovoj točci Kulturna je revolucija neslavno propa- “proces kojeg bi bilo prejednostavno i pogrešno na la. Lako je zapaziti ironiju činjenice da Badiou, koji se zvati rekonstrukcijom ili utopijskom konstrukcijom, ustrajno suprotstavlja shvaćanju čina kao nečeg nega- G. W. F. Hegel s obzirom da ona zapravo uključuje pokušaj pronala tivnog, historijski značaj maoističke Kulturne revolucije

Žižek, Slavoj Mao Ce Tung: marksistički gospodar bezakonja

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 227 15. listopada 2008. U Pekingu započinje 17. partijski kongres na kojem je kao glavna partijska društveno- ekonomska ideologija prihvaćen Koncept . znanstvenog napretka Koncept uključuje održivi razvoj, socijal - - nu skrb, društvo okre nuto pojedincu, pove ćanu demokratičnost i kao konačan cilj odre đuje stvaranje Sklad - nog društva . siječanj 2008. Snažna snježna oluja paralizirala je željez u NR Kini nički promet ki - pred neposredno festi - neski Proljetni val. 100 milijuna ljudi nije u mogućnosti vra - titi se svojim domovi - ma tijekom dvotjedne najvažnije ki - proslave neskog obiteljskog praznika. smješta upravo u negativnu gestu označavanja “kraja ne borbe protiv okoštavanja državnih struktura, i inhe- 26 Brian Massumi, “Navigating partije-države kao glavnog rezultata revolucionarne po- rentne kapitalističke dinamike. Ovdje dolazimo u isku- Movements,” u: Hope, ur. Mary Zournazi, New York: Routledge, litičke aktivnosti”. Na ovom je mjestu Badiou trebao biti šenje parafrazirati Brechta i njegovu izreku “što je pljač- 2002, str. 224. dosljedan i poreći Kulturnoj revoluciji status događaja: ka banke u usporedbi s osnivanjem banke?” na novi na- 27 v. izvještaj “Renewed Faith,” Ti- umjesto Događaja, ona je bila vrhunski primjer onoga čin: što je nasilje i destruktivni gnjev Crvene Garde u me, 8. 5. 2006, str. 34-35. što Badiou često naziva “morbidnim nagonom smrti”. Kulturnoj revoluciji u usporedbi s istinskom Kulturnom Uništavanje starih spomenika nije predstavljalo istin- revolucijom, trajnim rastvaranjem svih životnih oblika sku negaciju prošlosti, to je zapravo bio nemoćni passage koje kapitalistička reprodukcija čini nužnim? Pravi à l’acte koji je svjedočio o neuspjehu raskidanja s Princ Karnevala je današnje carstvo globalnog kapitaliz- prošlošću. ma. Nije stoga čudno da kineski dužnosnici, da bi obuz- Dakle, postoji neka vrsta poetske pravde u činjeni- dali prekomjernu društvenu dezintegraciju koju je ci da je krajnji rezultat Maove Kulturne revolucije dosad uzrokovao drastičan kapitalistički rast, uzdižu religije i neviđen razvoj kapitalističke dinamike u Kini. Odnos- tradicionalne ideologije koje podržavaju društvenu sta- no, potpunim uvođenjem kapitalizma, napose današ bilnost, od budizma do konfucijanizma, dakle iste one njeg “kasnog kapitalizma”, “karnevalizira” se upravo ideologije koje su bile metom Kulturne revolucije. U uobičajeni “normalni” život njegovim neprekidnim sa- travnju 2006. godine Ye Xiaowen, direktor Državne mo-revolucionariziranjem, stalnim obratima, krizama i uprave za vjerska pitanja kazao je za novinsku agenciju reinvencijama. Brian Massumi precizno je ocrtao ovu Xinhua kako je “religija jedna od važnih izvora iz koje slijepu ulicu koja se temelji na činjenici da je današnji Kina crpi snagu”, izdvojivši budizam zbog njegove “je- kapitalizam već nadišao logiku totaliziranja normalnos- dinstvene uloge u zagovaranju harmoničnog društva”, ti i usvojio logiku pogrešnog viška: službene formule sjedinjavanja ekonomske ekspanzije s društvenim razvojem i brigom. Istog je tjedna Kina bila “što je raznolikije, pa čak i u većoj mjeri pogrešno, to domaćinom Svjetskog budističkog foruma.27 Uloga reli- bolje. Normalnost počinje gubiti svoje mjesto. Uobi gije kao stabilizirajuće snage nasuprot kapitalističkoj di- čajene stvari otpuštaju ventil. Takvo otpuštanje nor namici stoga je službeno sankcionirana – ono što zabri malnosti sastavni je dio kapitalističke dinamike. Ono njava kineske vlasti kod sekti kao što su Falun Gong je- nije naprosto oslobođenje, nego vlastiti oblik moći dino je njihova nezavisnost od državne kontrole. Zbog kapitalizma. Disciplinarna institucionalna moć više toga bi također trebalo odbaciti i argument kako je Kul- ne određuje sve, kapitalizam proizvodi raznolikost jer turna revolucija osnažila socijalističke stavove među ljuje tržište zasićeno. Proizvodi različitosti i proizvest ćeš dima i stoga pripomogla obuzdavanju najgoreg dezinte- tržište usmjereno na ciljane kupce. Čak i najneobični gracijskog ekscesa današnjeg kapitalističkog razvoja: je emotivne sklonosti su u redu, sve dok se plaćaju. posve obratno, ona je potkopavajući tradicionalne ideo- Kapitalizam intenzivira ili pak diversificira osjećaje, logije stabilizacije kao što je to konfucijanizam, ljude ali čini to samo da bi izvukao višak vrijednosti. On za učinila još ranjivijima spram destabilizirajućih učinaka posjeda osjećaje da bi povećao potencijalni profit, do kapitalizma. slovce procjenjuje osjećaje. Kapitalistička logika proi Kapitalističko prisvajanje revolucionarne dinami- jelokupna je naša knji- zvodnje viška vrijednosti polako preuzima polje od ke ne dešava se bez komičnih nuspojava. Nedavno je u C ževnost i umjetnost nošenja koje je također područje političke ekologije, javnosti izašao podatak kako se vojne akademije IDF-a namijenjena narodnim ma- etičko polje otpora identitetu i predvidljivim putovi (Izraelske oružane snage) u svrhu konceptualiziranja sama, u prvom redu radni- ma. To je veoma uznemirujuće i zbunjujuće, s obzi urbanog ratovanja protiv Palestinaca sustavno oslanjaju cima, seljacima i vojnicima; rom da postoji izvjesna konvergencija između dina na tekstove Deleuzea i Guattarija napose na Tisuću pla- one su stvorene za radnike, mike kapitalističke moći i dinamike otpora.”26 toa, koristeći ih kao “operabilnu teoriju”. Ključne riječi seljake i vojnike i njihovu pri tome glase “bezoblični suprotstavljeni entiteti”, upotrebu. Dakle, iznad svih tih površnih preokreta i privid “fraktalni manevar”, “brzina nasuprot ritmu”, “Waha- — “Govor sa Savjetovanja o nih analogija doista postoji dubinska sličnost između bijski ratni stroj”, “postmoderni anarhisti” ili “nomad- književnosti i umjetnosti u Jenanu” (svibanj 1942) Maovog neprestanog revolucioniranja samog sebe, traj- ski teroristi”. Jedna od ključnih razlika na koju se osla 228 28 Eyal Weizman, “Israeli Military njaju je razlika između “glatkog” i “hrapavog” prostora Using Post-Structuralism as koja odražava organizacijske koncepte poput “ratnog “Mi smo nedvosmisleno za mir i protiv rata. Ali ako ‘Operational Theory’”, dostupno na webu na adresi www. stroja” i “državnog aparata”. IDF sada vrlo često koristi imperijalisti žele potaknuti još jedan rat, ne smijemo frieze.com termin “učiniti prostor glatkim” kad govore o operacija- ga se bojati. Naš stav spram toga je identičan našem ma u nekom prostoru kao da se na njemu ne nalaze gra- stavu o bilo kakvoj prijetnji: prvo, mi smo protiv nje nice. Palestinska se područja doživljavaju kao “hrapava” ga; drugo, mi ga se ne bojimo. Nakon Prvog svjetskog zbog toga što su okružena ogradama, zidovima, proko- rata nastao je Sovjetski savez koji je brojao dvjesto pima, blokiranim cestama, itd. milijuna ljudi. Nakon Drugog svjetskog rata uslijedi “Napad kojeg su predvodile jedinice IDF-a na grad lo je stvaranje socijalističkog bloka u kojem se nalazi Nablus u travnju 2002. godine njihov zapovjednik bri- lo devetsto miljuna ljudi. Ako imperijalisti žele po gadni general Aviv Kokhavi je opisao kao “obrnutu geo- krenuti treći svjetski rat, posve je sigurno da će na so metriju”, objasnivši da pod tim pojmom misli na “reor- cijalizam prijeći još nekoliko stotina milijuna ljudi te ganizaciju urbane sintakse na osnovi niza mikro-taktič- da za imperijaliste na planetu neće ostati mnogo kih akcija”. Tijekom borbe vojnici su se kretali gradom mjesta.” kroz stotine metara duge tunele iskopane ispod zemlje kroz gustu i povezanu urbanu strukturu. Iako se gradom Lako je danas odbaciti ove riječi kao prazne fraze istovremeno kretalo i nekoliko tisuća vojnika i palestin- vođe koji je bio spreman žrtvovati milijune ljudi za svoje skih gerilaca, oni su bili toliko “raspršeni” u urbanom političke ciljeve, kao što je na apsurdan način Mao svire- tkivu da ih je svega mali broj bilo moguće opaziti iz zra- po žrtvovao desetke milijuna ljudi koji su umrli od gladi ka. Štoviše, oni nisu uopće koristili gradske ulice, ceste, krajem 1950-tih. Druga strana ovog prkosnog stava nala- uske prolaze ili dvorišta niti vanjska vrata, unutarnja zi se u temeljnoj poruci: “ne smijemo se bojati”. Nije li stepeništa i prozore, već su se kretali horizontalno kroz ovo jedini prikladan stav kad je riječ o ratu: “prvo, mi zidove i vertikalno kroz rupe izbušene na stropovima i smo protiv njega; drugo, mi ga se ne bojimo”? Postoji katovima. Takav način kretanja koje je vojska opisala nešto doista užasavajuće u takvom stavu, međutim taj kao “pošast”, ono unutarnje je nastojalo opisati kao užas je u krajnjoj liniji uvjet slobode. izvanjsko, a unutrašnjost kuća kao glavnu cestu. IDF- ova strategija “prolaženja kroz zidove” oslanja se na shvaćanje grada ne samo kao na mjesto nego i kao sam s engleskoga preveo Tonči Valentić medij ratovanja, “fleksibilni, gotovo protočni medij koji je zauvijek kontingentan i u pokretu.”28 Što iz ovoga proizlazi? Naravno, ne neka besmisle- na optužba u kojoj bi Deleuzea i Guattarija okrivili kao teoretičare vojne kolonizacije, nego zaključak da konceptualni stroj kojeg su artikulirali Deleuze i Guattari nije naprosto “subverzivan”, već da se on također uklapa i u vojni, ekonomski i ideološko-politički operativni model današnjeg kapitalizma. Na koji je onda način mo- guće revolucionarizirati poredak čiji je temeljni princip neprekidno revolucionariziranje samog sebe? Ovo je vjerojatno ključno pitanje u današnjem svijetu, i na taj način bismo trebali danas ponoviti Maoa, ponovno otkri- ti njegovu poruku stotinama milijuna anonimnih i obe- spravljenih ljudi, jednostavnu i dirljivu poruku hrabrosti: “Ne trebamo se bojati veličine. Mali će svrgnuti velike. Mali će postati veliki.” Ista takva hrabra poruka nalazi se i u Maovu poznatom i ozloglašenom stavu o novom svjetskom nuklearnom ratu: Žižek, Slavoj Mao Ce Tung: marksistički gospodar bezakonja

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 229 ožujak 2008. u Tibe - Najveći neredi tu u posljednjih dva - desetak godina dogo - dili su se u Lhasi povo - dom obilježavanja ti - betanske pobune različi 1959. g. Prema tim informacijama, ubijeno je između nekoliko desetaka i nekoliko stotina ljudi. Dragi Slavoj, voj uvod u filozofsko-političke tekstove Maoa koji izlaze u izdanju Verso-a kao i uvijek pobuđuje mnogo interesa. Reći ću odmah na početku, i tako po svom običaju osporiti tvoju reputaciju – zapravo francusku falsifikaciju – čovjeka spektakla i komedijaša koncepta (isto Tse govorilo o našem gospodaru Lacanu, budimo sigur- ni!), da je taj uvod lojalan, temeljit i hrabar. On je lojalan jer na distanci od svakog pretvaranja i neizvjesne retorike eksperimentira s točnošću tvog vrlo ambivalentnog odnosa prema figuri Maoa. Prepoznaješ novost i veliči- nu njegove vizije, ali je ocjenjuješ pogrešnom i opasnom u nekoliko suštinskih momenata. On je temeljit zato što pravo pogađaš pitanje koje je ključno i teško, pitanje suvremenog dijalektičkog mišljenja i njegovih veza spram politike. Tvoja razmatranja o negaciji negacije su izuzetna. Bez sumnje prvi put razjašnjavaš dubok razlog odbacivanja tog dijalektičkog “zakona” od strane Stalji- na i Maoa, naime činjenicu da oni u njemu nisu prepo- znali pravi hegelovski smisao: svaka imanentna negacija je u svojoj biti negacija negacije onoga što ona jest. Tvoj je tekst na kraju i hrabar jer se kao i uvijek izlažeš kritika- Badiou, Alain ma s dvije strane. Kontrarevolucionarni potomci naših “novih filozofa” (nouveaux philosophes) urlikat će, kao što su već činili, da zajedno s Badiouom tvoriš par zakaš- njelih, no svejedno opasnih, partizana mrtvačkog ko- Pismo Alaina Badioua munizma. Koji bi drugi smisao za te pse čuvare nove generacije mogao imati i puki govor o Maou? Oni koji osta- Slavoju Žižeku u pogledu ju vjerni, u naslijeđu Maja ’68., onome što se naziva “ma- oizmom”, čiji sam nedvojbeno i ja jedan od rijetkih no- djela Mao Ce Tunga tornih predstavnika, svejedno će ti uputiti nekoliko kritika. Običavaš se upuštati u ovu vrstu “borbe na dva fronta”, što je između ostalog bio i bazični slogan Kul- turne revolucije: boriti se protiv klasične buržoazije čiji je epicentar američki imperijalizam, no također i protiv nove birokratske buržoazije, čiji je epicentar bio Sovjet- ski savez. Po pitanju postojanja te nove buržoazije u Kini Mao je rekao: “Ljudi se pitaju gdje je buržoazija kod nas. Odgovaram im: ona je u Komunističkoj partiji”. Za ovu frazu doista se može reći da je bila proročka, ako uzmemo u obzir to što su “reforme” Denga Xiaopinga učinile od Kine. Također možemo reći da ona ilustrira točku na kojoj se Mao, usprkos vlastitim zapažanjima i usprkos ispravnih komentara tih zapažanja koje predlažeš, pri- 230 kazuje kao kreator nove politike negacije negacije. Jer za- primjer, ne može se govoriti o poznatoj razmjeni “hrana pravo u samom srcu Partije, te priznate voditeljice pro- protiv oružja” koja je Kinu izgladnjela pedesetih godina cesa razaranja starog svijeta, prebiva nova negacija samog u korist SSSR-a bez da se ima na umu da je od 1950. kine- tog procesa. Negacija koja je danas konsenzualna: “bur- ska vojska u frontalnom ratu protiv Amerikanaca u Ko- žoazija”, a još više “nova buržoazija”, riječi su koje su reji i da nakon toga ona iz pozadine potpomaže vijet- prognane iz svih službenih političkih diskursa, većin- namce za vrijeme dvadeset godina narodno-oslobodi- skih ili opozicijskih. lačkog rata. Također, ne može se govoriti niti o iskustvi- Nalazimo se na pragu suštinskog pitanja metode ma masovne proizvodnje i industrijalizacije sela, uklju- oko koga između nas dvojice, barem tako vjerujem, ne čujući i “Veliki skok naprijed”, bez evociranja prijeloma, postoji nikakvo principijelno neslaganje. Kada je riječ o prvo latentnog a poslije i eksplicitnog, sa sovjetskim Enver Hoxha ličnostima kao što su Robespierre, Saint-Just, Babeuf, “kumom”, prijeloma koji je predstavljao političku nuž- Blanqui, Bakunjin, Marx, Engels, Lenjin, Trocki, Roza nost, neosporivu revolucionarnu dužnost, no koji je Ki- Luxemburg, Staljin, Mao Ce Tung, Zhou Enlai, Tito, En- nu izložio golemim opasnostima. Ekonomske odmazde ver Hoxha, Guevara, Castro i nekolicina drugih (mislim kuma bile su zapravo nečuveno brutalne, primoravši ki- prije svega na Aristidea) ključno je da se ništa ne prepu neske komuniste da misle na dugoročnu autarhiju, dok sti kontekstu kriminalizacije i nevjerojatnim anegdota- su se u isto vrijeme morali i pripremati za rat. Pokušati ma u koje ove ličnosti reakcija uvijek hoće zarobiti a ti- svim sredstvima razviti “oslanjanje na vlastite snage” me i negirati. Između nas (a kad kažem mi, onda mislim (ključni princip maoizma), proizvodnju, bilo je za tu na “mi” onih koji kapitalizam i njegove političke oblike izoliranu zemlju, kojoj u isti mah prijete dvije supersile, vide kao strahotu, one za koje je egalitaristička emanci- pitanje opstanka. pacija jedina maksima univerzalne vrijednosti) može- S druge strane, mislim da te neki “kulturni” aspek- mo i moramo raspravljati o načinu na koji upotrebljavati Maovog stila zabavljaju, čak i fasciniraju (na primjer mo ili ne upotrebljavamo ove ličnosti. Ta diskusija može njegova “kozmološka” vizija, koja je po mom sudu jed- biti živa, čak i antagonistička, no ona se odvija “između nostavni priručnik za metafore), dok ti u isto vrijeme nas” i njezino se pravilo apsolutno suprotstavlja svakom drugi aspekti ostaju izvanjski. Na primjer, ne shvaćaš šurovanju s laveži protivnika. Čak i uspostavljanje činje- uvijek kineski humor “po seljački”, karakteristiku broj nica, historijska strogost, mora biti u potpunosti na na- nih Maovih intervencija (uključujući i onda kada se igra s šoj strani. Danas je svaka knjiga o Maou koja je službene brojem mrtvih, podsjećajući da “glave ljudi ne niču izno- ili tobože “neutralne” provenijencije, svaka senzaciona- va kao bradavice”, itd.). Također, kako svoj vlastiti humor listička “biografija”, očigledno i propagandistički čin, gradiš na temelju crnog humora s Istoka, poznavajući te- ravnomjerno lažan, perfidan i lišen svakog interesa. Ci- meljito tajne staljinističkog režima, njegove jezovite pa- tiraš knjigu Jung Changa i Jona Hallidaya, tipični proiz- rametre prenaglo projiciraš na univerzum komunističke vod tog žanra. Sam Bush, poznat po tome da ništa ne či- Kine koji je zapravo veoma različit. Treba li te podsjetiti ta, pohlepno je, kaže, pročitao Maovu biografiju, i tu je na to da izuzev, bez sumnje, Liu Shaoqija i vjerovatno i shvatio, uz svoju veliku i patetičnu zaprepaštenost, da je Lin Biaoa niti jedan od Maovih zakletih neprijatelja na Mao osobno ubio sedamdeset milijuna ljudi, što ga ne- vrhu Partije nije izgubio život, čak i na vrhuncu nasilja dvojbeno čini najvećim serial killerom povijesti... Kulturne revolucije? I da su gotovo svi od sredine šezde- Čini mi se da kada govorimo o detaljima ni ti nisi u setih godina ponovo zauzeli svoja mjesta i vratili svoj au- potpunosti lišen te ujedno folklorističke i odbojne slike toritet? Deng Xiaoping, stigmatiziran, denunciran i kari- koju naš dragi Zapad – zapravo poduprt, ili manipuliran katuriziran posvuda pod sramotnom besjedom – a za- kineskom državom (koja je, prisjetimo se, u rukama re- pravo i ispravnom, kako će budućnost pokazati – “drugi vanšista Kulturne revolucije koji su postali korumpirani od najviših dužnosnika koji unutar Partije prate kapita- gospodari kapitalističke akumulacije) – hoće pridati listički put”, postaje na kraju pothvata novi gospodar ze- zadnjem velikom marksističkom revolucionaru svjetske mlje. Kolika razlika spram Staljina kome je istrebljenje povijesti. S jedne strane, previše se udaljavaš od veoma “stare boljševičke garde” bila opsesija! To sâmo radikalno napetog konteksta svjetske politike tog razdoblja. Na razlikuje, suprotno od tvojih afirmacija, Kulturnu revo- Roza Luxemburg

Badiou, Alain Pismo Slavoju Žižeku

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 231 12. svibnja 2008. od Snažan potres osam stupnjeva pogo - Seču dio je provinciju an . Više od 70.000 lju - di je poginulo, a 20.000 se smatra nestalim. luciju od sovjetskih čistki tridesetih godina. i/ili lociranja novih problema po pitanju lenjinizma, od- No ono esencijalno još nije tu. Prije svega, htio bih nosno po pitanju veze između političkog procesa i da shvatiš da ne definiraš s dovoljno strogosti točke na Partije. kojima se može postaviti pitanje Maove univerzalnosti. Postoji svakako velik broj evidentnih inovativnih Univerzalnosti bez koje samo izdavanje tekstova, kao i aspekata Maovog mišljenja, i ti ih sam navodiš gotovo naši komentari, moji i tvoji, neće imati niti najmanjeg sve: važnost seljaštva nasuprot njegovog omalovažava interesa. nja u ime radničkog fetišizma; dugoročni narodni rat, U biti, posljedica radikalnog principa opreznosti nužna mjera tamo gdje je urbana pobuna isprekidana ili koga se moramo držati u odnosu spram neprestanog va- nesprovodiva; izimna važnost pridata ideologiji i poli- la kontrarevolucionarne propagande jest da nikada ne tičkoj subjektivnosti; teorija “nove buržoazije”, interne napuštamo prostor problematike politike emancipacije, komunističkoj partiji; pozivanje na masovne pokrete, odnosno komunističke politike, unutar koga čitamo, ci- čak i spontane, a ne na političku policiju i na čistke apa- jenimo, ili kritiziramo Maovo djelo. Međutim, taj je pro- rata, s ciljem suprostavljanja “novoj buržoaziji”; distink- stor, kao i uvijek kada je riječ o onome što nazivam “pro- cija između različitih tipova proturječja, i određivanje cedurama istine”, konstruiran na temelju problema. njihove imanentne mobilnosti, itd. No ništa od ovoga Propitivati probleme, predlagati rješenja, teorijska i uzeto zasebno ne može konstituirati političku istinu, praktična, počiniti pogreške, ispraviti ih, predati nekoli- osim ako se svi ovi motivi na kraju ne nađu artikulirani ko principa, nekoliko razrješenih problema, nekoliko oko centralnog problema Partije, koju Staljin vidi kao novih problema bez rješenja onima koje je Mao, proga jedinstven izvor ali i kao jednistvenog aktera procesa njan tim pitanjem, nazvao “nasljednicima proleterskog nazvanog “izgradnja socijalizma”. Ako se posebna svoj- cilja”: to je čitav naš interes spram djela revolucionarnih stva maoizma ne povežu s tim problemom, koji je u vođa prošlosti, i među nama nemamo razloga govoriti o određenom smislu osnovni revolucionarni problem tog ičem drugom. razdoblja, to nas vodi u obrambeni empiricizam, koji ra- Prvo je pitanje, dakle, nužno: koje probleme danas di previše ustupaka protivnicima svake egalitarističke dijelimo zajedno s Maom? Po čemu je čitanje njegovih revolucije. tekstova nešto drugo od nostalgične ili čisto kritičke U biti kod Maoa možemo već vrlo rano raspoznati, vježbe? Što je to što čini da, recimo, poput nekih memo- i to unutar očitog staljinizma koji je zapravo klasične ara Poincaréa koji se tiču teorije dinamičkih sistema i prirode (“bez svoje Komunističke partije narod nije niš- aši književnici i umjet- koji još uvijek predstavljaju izvor inspiracije za matema- ta”), singularne točke otpora prema svemu onome što N nici moraju ostvariti tičare, tekstovi Maoa također mogu biti reference u po- Partiji pridaje monopol vođenja narodnog političkog taj zadatak i promijeniti trazi za novim usmjerenjem politike emancipacije? procesa. U mom djelu Logike svjetova (str. 515-525) anali- svoje stajalište; oni postup- Da bi se istinski pristupilo tom pitanju potrebno je zirao sam iz neposredne blizine taj moment kod mla- no moraju prijeći na stranu fiksirati polaznu točku, odnosno, hegemoniju, između dog Maoa, Maoa s početaka narodnog rata u planinama radnika, seljaka i vojnika, 1925. i 1955., staljinističke vizije unutar čitavog interna- Xinjianga 1927. godine. “Crvena vlast” za Maoa satavlje- na stranu proletarijata pro- cionalnog komunističkog pokreta. Treba se prisjetiti da na je od diferenciranih elemenata, tako da su narodni cesom odlaska u njihovu se ta hegemonija temelji na događaju bez presedana: pr- skupovi tu isto toliko važni kao i Partija. Pitanje vojske sredinu i blizinu borbi i pro- voj pobjedonosnoj narodnoj revoluciji u Oktobru 1917. u je inače u tom je razdoblju odlučujuće pitanje. Međutim, cesom izučavanja marksiz- ako je točno da “Partija zapovijeda puškama”, onda je ma i društva. Samo na taj Rusiji. I treba uvijek imati na umu da je ta pobjeda, re- način možemo imati knji- vanš pregaženih radničkih revolucija tijekom čitavog 19. također točno – a ova formula pobija Staljinovu – da “bez ževnost i umjetnost koja je stoljeća, posebno u Francuskoj, univerzalno pridana no- narodne armije sam narod nije ništa”. Ili čak: ta je snaga doista za radnike, seljake i voj političkoj disciplini koju utjelovljuje Partija lenjinis- definirana kao “oružana organizacija koja ima političke vojnike, pravu proletersku tičkog tipa. Na način da je čitava sekvenca, uključujući zadaće revolucije”, što već snažno izaziva monopol Par- književnost i umjetnost. čak i trockističke antistaljiniste, definirana i oblikovana tije po pitanju spomenutih zadaća. Za vrijeme Kulturne — “Govor sa Savjetovanja o pitanjem klasne Partije, proleterske Partije ili radničke revolucije, četrdeset godina kasnije, još jednom ćemo književnosti i umjetnosti u organizacije, kako tko želi. Ukratko, možemo dakle reći: vidjeti “revolucionarne komitete”, dok Crvena armija Jenanu“ (svibanj 1942) Maova se univerzalnost, ako postoji, tiče novih rješenja pokušava slomiti prevlast Partije u odnosima između 232 masovnog pokreta i države. čak i pretpostavljenih protivnika. Čak je i Maova dijalektička misao u službi relativi- Možemo dakle opisati problem čije rješenje traže zacije moći Partije. Jer njegova maksima nije “bez Ko- Mao i militanti koji se u tisućama, između 1966. i 1976., munističke partije nema komunizma”, već “da bi imali pozivaju na njega u Kini i ostatku svijeta. Mao je opisao komunizam potreban je komunistički pokret”. Tako da Kulturnu revoluciju kao “najzad pronađenu formu dik- Partija, organ vođenja države i podizanja socijalizma, ne tature proletarijata”. Što to znači? Za Maoa, čak i ako može svoj legitimitet crpiti osim iz što potpunijeg izla- službena pozicija kineskih komunista protiv Hruščeva i ganja negacije koju nad njom vrši pobunjena akcija masa. njegovih naslijednika prividno govori suprotno, bilanca Slavna formula “ispravno je pobuniti se protiv reakcio- je staljinizma u biti većim dijelom negativna. Zašto? Za- nara” jasno hoće reći: “ispravno je pobuniti se protiv to što je, kako nam govori Mao, Staljin preokupiran kad- okoštane forme negacije koju sačinjava birokracija drža- rovima a nikad masama. Za Staljina se zna da “jednom ve-partije”. kada je linija zacrtana kadrovi odlučuju o svemu”. Za U ovom kontekstu treba prepoznati ono što stra- Maoa su “mase, samo mase, heroji univerzalne povijesti hovitoj propasti Kulturne revolucije postoji kao univer- i mi [partijski komunisti] smo često smiješno naivni”. zalno. Podsjetimo se pritom da krvava propast jednog Treba dakle imperativno iznaći sredstvo putem koga pothvata nije njegov konačni sud. I po tom pitanju ti politički proces koji vodi prema komunizmu – a tako i previše lako argumente vučeš iz same propasti Kulturne prema “diktaturi proletarijata”, što je njegovo ime u obli- revolucije, tako da bi prekrio njezinu važnost i njezinu ku države - ponovo prepoznati svoje izvore i svoje os- aktualnost (sjetimo se da je Mao tvrdio da je potrebno novne aktere, kao i 1927. godine, u pobunjenim narod- još deset ili dvadeset kulturnih revolucija da bi se dru- nim masama a ne u partijskim aparatčicima. Snage koje štvo gurnulo prema komunizmu). Svi znaju da je Lenji- su na raspolaganju za pokretanje ovog pokazivanja sna- nova misao ukorijenjena u njegovoj bilanci Pariške ko- ge u prvom redu čine srednjoškolska i univerzitetska mune, u crti koju povlači ispod nečuvenog masakra po- mladež (mobilizirana šezdesetih godina posvuda po bunjenih radnika. Već je Marx bio formulirao politički svijetu), frakcija najmlađih i najviše politiziranih radni- problem koji postavlja Komuna: kako radnički politički ka, i neki odredi Crvene armije. Prema tim snagama će kapacitet može sezati sve do preuzimanja državne vlasti se okrenuti Mao i njemu bliski od 1966. godine gurajući (komunari su tu vlast sprovodili u Parizu nešto više od Kinu u desetogodišnji kaos, ali i oslobađajući ideje, slo- dva mjeseca) kako je moguće da se to preuzimanje u pr- gane, organizacijske forme i teorijske sheme čiju snagu vom redu prostorno proširi, u drugom redu nastavi vre- još nismo iscrpili. menski? Njegov provizorni odgovor, još uvijek previše Propast ovog izuzetnog ustanka, čija sloboda – re- generalan, bio je da se ne možemo zadovoljiti preuzi- flektirana u stotinama novih organizacija, tisućama ča- manjem državne vlasti kao takve, već da treba razoriti sopisa, divovskim plakatima, neprestanim sastancima, mašinu buržoaske države. Lenjin je u formi centralizira- nebrojenim sukobima – još uvijek zapanjuje, ni u kojem ne Partije koja posjeduje “čeličnu disciplinu” iskovao is- slučaju nije proizašla iz prirode problema koji je on po- tinito povijesno rješenje problema koji postavlja Komu- kušao razriješiti, kao što niti propast Pariške komune ni- na. Stvorio je instrument, politički instrument ali naslije proizašla iz činjenice da su se radnici pobunili, prirod- kan po vojnom modelu, “razaranja” kog je Marx želio, i ne i nužne stvari u okolnostima koje su im bile namet- njegovog nadomještanja državom novog tipa, koja vrši nute. Ona je proizašla iz toga što se pokret nije mogao narodni despotizam bez povijesnog prethodnika: drža- dijalektizirati na nacionalnom novu s organizacijskim vom diktature proletarijata, što znači, državom koja se formama koje bi stvarno mogle modificirati shemu par- stapa s ustaničkom Partijom i koja velikim dijelom mili- tije-države, isto kao što je za vrijeme Komune nedosta- tarizira čitavo društvo. Staljinistički terorizam modali- tak efikasnog centralnog vodstva (istinske partije) pro tet je post-ustaničkih korištenja sredstva propisanog za uzrokovao anarhičnu podjelu i nemoć. U Kini, mirijada pobjedu ustanka. Njegov je korijen u tome da se svaki frakcija raščetvoruje kolektivnu akciju. Najnaprednija unutrašnji politički problem tretira kao problem vojnog forma lokalne organizacije, ona koja je na početku 1967. tipa, podrazumijevajući fizičko uništenje protivnika, zadobila značajno ime “Šangajska komuna” nije mogla

Badiou, Alain Pismo Slavoju Žižeku

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 233 srpanj 2008. NR Kina i Rusija potpi - suju sporazum kojim završava četrdeseto godišnji spor o među sobnim granicama. 4. lipnja 2008. Prvi i komer - regularni cijalni let između NR nakon Kine i Tajvana 60 godina. postati nacionalnom paradigmom i na kraju je uzmak- ona predstavlja. Vjerujem da smo i ja i ti dio tog nasljed- nula, ostavljajući slobodan prostor partijskim revanšis stva. Tako da neki Zarka, pisac Figaroa, nije u krivu kad tima. nas sparuje pod pretjerano pohvalnim naslovom: “filo- Ukratko, problem je zapravo bio realan (kako pobu- zofi Terora”. diti politički proces komunizma onkraj državne akcije, u samom narodnom životu?). Pokušaj donosi univer- Srdačno i prijateljski, moj dragi Slavoj. zalne lekcije (potreban je direktan savez intelektualne mladeži i radnika, treba eksperimentirati s nepartijskim Alain Badiou formama organizacije, potrebno je izbrisati podjelu rada, potrebno je reorganizirati vlast u tvornicama na osnovi demokratskih normi, potrebno je stvoriti novu na- s francuskog preveo Ozren Pupovac rodnu intelektualnost, itd.). Propast nas primorava da konačno odbacimo militariziranu paradigmu Partije, i utremo put onome što Politička organizacija (L’organisa- tion politique) u Francuskoj zove “politikom bez partija”. To je ono gdje se nalazimo danas, i ako je to tako, onda je to stoga što nas je Kulturna revolucija tu dovela. Možemo dakle reći bez straha: bilanca Kulturne revolucije igra u trenutnoj sekvenci revolucionarne politike ulogu koju je bilanca Pariške komune igrala u le njinističkoj sekvenci. Kulturna revolucija je Komuna epohe komunističkih partija i socijalističkih država: strašna propast i suštinska lekcija. Završit ću time da ti kažem da direktna veza za koju vjeruješ da je možeš uspostaviti između Kulturne revolucije i bjesomučne kapitalističke akumulacije koja danas razara Kinu zapravo optička varka. Tako se isto može reći da je propast Pariške komune direktno prouz rokovala u Francuskoj na kraju 19. stoljeća dug period imperijalne ekspanzije, razuzdano špekulanstvo u kontekstu agresivnog kapitalizma koji na kraju vodi pravo u klaonicu 1914.-1918. Očigledno! Kada propadne veliki aša je svrha] osigu- pokušaj revolucionara da razriješe politički problem koji [N rati da se književ- je na dnevnom redu, protivnik sjeda na sedlo za određe nost i umjetnost dobro ni period! No ništa više od toga što Delescluze, Vallès, uklope u revolucionarnu Louise Michel, Varlin ili Blanqui nisi odgovorni za kolo- mašinu kao njezini sastavni nijalizam i korupciju “belle epoque” nisu niti Mao i nje- dijelovi, da djeluju kao moćno oružje za ujedinje govi drugovi odgovorni za Kinu šangajskih milijardera i nje i obrazovanje naroda, za globaliziranu korupciju. Istinske naslijednike ovih za napad i uništenje nepri- prvih utjelovljuju Lenjin, Rosa Luxemburg i svi drugi jatelja, te da mogu pomoći revolucionari koji su prevazišli aporije Komune, mišlje narodu u borbi protiv ne- njem polazeći od nje same. Istinsko nasljedstvo ovih prijatelja srcem i umom. drugih traži se, probija se, eksperimentira se da bi se — “Govor sa Savjetovanja o ophodilo s problemom koji nam ostavlja Kulturna revo- književnosti i umjetnosti u lucija, problemom političkog procesa “bez partije”, mis- Jenanu“ (svibanj 1942) leći počevši od univerzalnih momenata pokušaja koji 234 Dragi druže, dragi prijatelju, apor mišljenja koji si poduzeo da bi mi odgovorio duboko me je dirnuo – upravo je to pravi dokaz prijateljstva: kad se ne slažemo, odbaciti brze (dis)kvalifikacije i početi misliti. Pri- hvaćam sve kritike koji se tiču političke i ide- ološke situacije u Kini – tu je tvoje poznavanje stanjaN stvari nadmoćno mojemu. A i onkraj povijesnih detalja, po običaju dotičeš ono bitno na dvije razine. Ponajprije, tu je naša “intimna” dimenzija debate o katastrofama ljevice. Ovo je ključna poanta i nema niš- ta s pokušajima da se minimaliziraju gubitci. Sasvim suprotno, naša teza mora biti da je jedino radikalna ljevica sposobna ocrtati sve konture katastrofe. Jedan više aneg- dotski slučaj je onaj filma Život drugih Floriana Henckela von Donnersmarcka, slavljenog i okrunjenog Oscarom jer je ponudio promišljanje načina na koji je terorizam Stasija prodro u svaku poru privatnog života u starom DDR-u. Je li ipak tomu tako? Ako pogledamo pobliže, pojavljuje se na neki način obrnuta slika: kao što je često slučaj sa ostrašćenim antikomunističkim prikazima krutosti takvih režima (korisno se prisjetiti da von Don- nersmarcka vuče podrijetlo iz istočnoprusko plemstvo – Žižek, Slavoj njegov je film osveta protiv eksproprijacije i egzila!), Ži- vot drugih zaobilazi istinski užas situacije u pokušaju da ga oslika. Kako? Ponajprije, događaje filma pokreće korumpirani ministar kulture koji se nastoji riješiti najpo- Odgovor Slavoja Žižeka znatijeg dramskog autora DDR-a, Georga Dreymana, da bi nesmetano nastavio vezu s Dreymanovom družicom, na pismo Alaina Badioua glumicom Christom Marijom. Tako je užas, upisan u vrlo formalnu strukturu sistema, premješten na razinu osobnog hira – što uzrokuje da se iz vida izgubi činjenica da bi u DDR-u jedan tako popularan pisac poput Dray- mana bio automatski i trajno pod kontrolom Stasija. Ne- ma potrebe za luksuzom ni osobnom korumpiranošću ministra da bi se pokrenuo nadzor na pojedincem. Sis- tem bi funkcionirao na sasvim isti način sa gorljivim i posvećenim birokratima. Pisac čiju ženu ministar želi preoteti u suprotnom je smislu idealiziran. Ukoliko je dobar pisac, istodobno pošten i iskreno posvećen komunističkom sistemu, osobno blizak osobama najvišeg ranga režima (saznamo tako da mu je Margot Honnecker, supruga šefa Partije, dala Solženjicinovu knjigu, strogo zabranjenu običnim ljudima), kako to da nije ranije došao u sukob s reži- mom? Kako to da ranije nije smatran u najmanju ruku

Žižek, Slavoj Pismo Alainu Badiouu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 235 2008. 8. kolovoza U Pekingu su otvorene 29. ljetne Olimpijske Najveće, a prema igre. nekima i najbolje or - ganizirane do sada. problematičnim od strane režima, već su ekscesi toleri- na klasa čiji interesi nadilaze lokalno”, ta elita treba dje- rani iz razloga njegove međunarodne popularnosti, kao lovati kao stroj znanja sposoban prikriti osnovni nedo- va su kriterija književ- što je to slučaj s drugim slavnim autorima DDR-a, od statak demokracije, dakle nemogući ideal “omnikom- ne i umjetničke kriti- Bertolta Brechta do Heinera Mullera i Christe Wolf? petentnog građanina”. Upravo tako funkcioniraju naše D ke, politički i umjetnički... Ovdje se treba prisjetiti humoristične formule života demokracije, s našim pristankom: nema ničeg misteri- Dakle, postoje politički i pod krutim komunističkim režimom: od tri karakteris- oznog u tomu o čemu govori Lippmann, to je evidentna umjetnički kriterij; koji je tike - osobno poštenje, iskrena podrška režimu i inteli- činjenica. Misterij je u tome što, znajući to, igramo igru. odnos među njima? Politika genciju moguće je istovremeno objediniti tek dvije, ni- Djelujemo kao da smo slobodni i odlučujemo slobodno, se ne može poistovjetiti s kad tri odjednom. Ukoliko je netko pošten i iskreno pone samo prihvaćajući to u tišini nego čak i zahtijevajući umjetnošću, niti se na svi- država režim, nije jako inteligentan; ako je inteligentan da nam nevidljivi nalog (upisan u samu formu našeg jet može gledati kroz meto- te podržava režim, ne može biti pošten; a ukoliko je poš- slobodnog diskursa) govori što činiti i što misliti. Kao du umjetničkog stvarala- ten i inteligentan, ne podržava režim. Problem s Drey- što je to već odavno znao Marx, tajna je u samoj formi. štva i kritike. Poričemo ne manom je što objedinjuje sve tri karakteristike. Ova či S te točke gledišta, svaki običan građanin je zaista samo da postoji apstraktan i apsolutno nepromjenjiv njenica, i još neke druge (na primjer, za vrijeme dom- kralj, ali kralj jedne ustavne monarhije, kralj koji odlu- politički kriterij, već i da jenka na početku filma, jedan se disident izravno i agre- čuje tek formalno i čija je funkcija da potpiše mjere koje postoji apstraktan i apso- je predložila izvršna administracija. Stoga je problem sivno se suprotstavlja ministru – a bez posljedica. Ukoli- lutno nepromjenjiv umjet- ko je takvo nešto moguće, je li režim baš tako užasan?) demokratskih rituala homologan velikom problemu nički kriterij. Svaka klasa i ukazuju na paradoks da sama antikomunistička strast ustavne monarhije: kako zaštiti dignitet kralja? Kako za- svako klasno društvo ima sprečava film da uvidi stvarni užas svakodnevnog života držati privid da kralj zaista odlučuje, kad svi znaju da to svoje vlastite političke i u DDR-u. Kao što si i sam, Alaine, jednom primijetio, nije istina? Bitni prigovor koji upućujemo parlamentar- umjetničke kriterije. Ali sve Priče sa Kolime Varlama Šalomova beskrajno su točnije i noj demokraciji nije taj da ona daje odveć moći neobra- klase u svim klasnim društ- bolnije od žestoko antikomunističkih tekstova zovanim masama, nego, paradoksalno, da ona mase čini vima uvijek stavljaju poli- Solženjicina. odveć pasivnima, prepuštajući inicijativu aparatu državne tičke kriterije ispred umjet- Drugo, duboko se slažem s tvojim načinom da pre- moći (u suprotnosti sa ‘sovjetima’ gdje se radne klase mobili- ničkih... Ono što tražimo jest jedinstvo politike i um- cizno ukažeš na jezgro problema: u pitanju nisu ni ljud- ziraju i direktno obnašaju vlast). Ono što zovemo “krizom jetnosti, jedinstvo sadržaja ska prava, ni odsustvo višestranačke demokracije u Ma- demokracije” ne nastaje kad ljudi prestanu vjerovati u i forme, jedinstvo revoluci- vlastitu moć, nego upravo suprotno, kad prestanu imati ovoj Kini, itd... nego spremnost da se slomi isključiv ka- onarnog političkog sadržaja dar Države-Partije, izjednjačavanje “diktature proleteri- povjerenja u elite, u one za koje se smatra da moraju i najvišeg savršenstva um- jata s diktaturom Partije” i da se kao teorijski i praktični znati za njih i postaviti smjernice djelovanja, kada doži- jetničke forme. Umjetnička problem postavlja kao problem političkih formi organi- ve tjeskobu koja signalizira da je “(istinski) tron pra- djela kojima nedostaje um- zacije masa izvan forme Partije (jedinstvene ili plural- zan”, da im sada ZAISTA pripada odluka. jetnička kvaliteta nemaju ne). To je danas i dalje naš problem. Noam Chomsky je primijetio da “demokratske snage, ma koliko ona bila Walter Lippmann, ikona američkog novinarstva forme možemo ozbiljno razmotriti tek kad je prijetnja napredna u političkom smi dvadesetog stoljeća, igrao je ključnu ulogu u načinu na narodne participacije nadvladana”. Ciljao je na ono jez- slu. Stoga se protivimo i koji američka demokracija razumijeva samu sebe. Iako s gro “pasivnosti” parlamentarne demokracije koja ju čini umjetničkim djelima s po- grešnim političkim glediš- političke točke gledišta progresivist (branio je politiku nekompatibilnom sa direktnim političkim samoorgani- tem, kao i tendencijama lojalnosti glede Sovjetskog Saveza itd.), predlagao je teo- ziranjem naroda. Haiti je zadnja dva desetljeća primjer bliskima “poster i slogan riju javnih medija koja proizvodi zrcalni učinak stvar- toga. Kako piše Peter Hallward u Damming the Flood, de- stilu” korektnom u politič- nosti. Upravo je on skovao termin “proizvođenje pri taljnom prikazu “demokratskog napora” radikalne kom smislu, ali koji ne postanka” (manufacturing consent) kojega je naknadno pro- haićanske politike tijekom zadnja dva desetljeća: “Ni- sjeduje umjetničke snage. slavio Chomsky; ali Lippmann ga je shvaćao u pozitiv- kad isprobana taktika ‘promoviranja demokracije’ nije Moramo nastaviti borbu po nom smislu. U Public Opinion (1922.), on piše da se “vla- primijenjena s razornijim učincima nego na Haitiju pitanju književnosti i um- dajuća klasa” mora podići i suočiti s izazovom – poput između 2000 i 2004.” Pokret Lavalas (‘poplava’) čija je jetnosti na dva bojna polja. Platona za kojeg je javnost tek golema životinja, ili obe- vlast dvaput tijekom ovog perioda prekinuta vojnim — “Govor sa Savjetovanja o zumljeno stado koje se komeša u “kaosu lokalnih miš udarima kojima su kumovale Sjedinjene Američke Dr- književnosti i umjetnosti u Jenanu “ (svibanj 1942) ljenja”. Stadom građana tako treba vladati “specijalizira- žave, jedinstvena je kombinacija političkog subjekta koji 236 dolazi na vlast slobodnim izborima, ali ukorijenjuje se bez klature), postojala je “Šangajska komuna”: milijun rad- prestanka u organe lokalne narodne demokracije izravne sa- nika koji su, jednostavno uzimajući zaozbiljno slogane, moorganizacije naroda. “Slobodni mediji” nikad nisu zahtijevali ukidanje države, te same Partije i izravnu ko- sputavani, nasilne i razularene manifestacije koje su munalnu organizaciju društva. Znakovito je da točno u trajno prijetile stabilnosti legalne vlasti u potpunosti su tom trenutku Mao naređuje da vojska intervenira i po- tolerirane, ali cilj Sjedinjenih Američkih Država i Fran- novno uspostavi red. Paradoks je u činjenici da jedan cuske bio je da na Haitiju uspostave “normalnu” demo- vođa pokreće nekontroliranu pobunu, e da bi usposta- kraciju koja ne bi dirala u ekonomsku moć malobrojne vio totalnu osobnu vlast: to je superpozicija ekstremne elite, i bili su svjesni da je uvjet takvog funkcioniranja, diktature s ektremnom emancipacijom masa. Čak i ako presjecanje veze između demokracije i izravnog narod- je istinit argument po kojem je Mao pokrenuo veliku nog samoorganiziranja. Kulturnu proletersku revoluciju da bi uklonio konku- Unatoč greškama koje su isuviše očite – a i riječima rente u unutarnjim borbama Partije i učvrstio svoj auto- samog Aristida, prvog koji je prepoznao pogreške Lava- ritet, da bi je kasnije svladao vojnom intervencijom u lasa, bolje je biti u krivu s narodom, nego imati pravo trenutku kad zaprijetila da potpuno izmakne kontroli protiv njega – režim Lavalas zapravo je ono na što bi da- (Šangajska komuna), ovdje je taj argument bespredme- nas ličila “diktatura proleterijata”: angažirajući se na rea- tan. Taj argument tek potvrđuje činjenicu da događaji lističan način u sve neizbježne kompromise, uvijek osta- zadobivaju vlastitu dinamiku. je vjerna “bazi”, gomili prosječnih izvlaštenih ljudi, go- To znači da Kulturnu revoluciju možemo čitati na vori u njihovo ime, a bez da ih “predstavlja”, ali oslanja dvije različite razine. Ako je čitamo kao dio historijske jući se izravno na njihovo lokalno samoorganiziranje. Is- realnosti (“biće”), lako ju je podvrgnuti “dijalektičkoj” todobno poštujući demokratska pravila, Lavalas jasno analizi koja poima krajnji rezultat historijskog procesa pokazuje da izborna bitka nije mjesto gdje se odlučuju kao njegovu ‘istinu’: konačna propast Kulturne revolu- stvari: puno je važnije upotpuniti demokraciju izravnim cije svjedoči o inherentnoj nekoherentnosti samog pro- političkim samoorganiziranjem ugnjetavanjih. jekta (‘koncepta’) Kulturne revolucije, ona je objašnje Što se tiče Maoa, u biti se slažemo: iako je bila ne nje-razvoj-aktualizacija njezinih nekoherentnosti (jed- uspješna, velika Kulturna proleterska revolucija jedin nako kao što je prema Marxu vulgarna i neherojska sva- stvena je po tome što je napala stratešku točku koja se kodnevnica potrage za kapitalističkim profitom “istina” sastojala ne samo u tome da se domogne državne moći, plemenitog revolucionarnog jakobinskog heroizma). nego da se ekonomski reoganizira svakodnevni život. Ako je međutim analiziramo kao Događaj, kao realizaci- No propala je upravo u projektu stvaranja nove forme ju vječne ideje egalitarne Pravde, onda krajnji činjenični svakodnevnog života: njezin pokušaj ostaje u redu kar- rezultat Kulturne revolucije, njezina katastrofalna pro- nevalskog ekscesa, državni aparat (pod kontrolom Žu past i zaokret u recentnu kapitalističku eksploziju, ne is- Enlaija) garantirao je nastavak svakodnevnog života, crpljuje realno Kulturne revolucije: vječna ideja Kultur- proizvodnje. Na nivou društvene svarnosti, očito da jene revolucije preživljava njezin poraz u socio-historij- dan dio istine leži u činjenici da je kulturnu revoluciju skoj stvarnosti, ona nastavlja voditi svoj sablasni i pod- Mao pokrenuo u cilju ponovnog uspostavljanja svoje zemni život fantoma olninjalih utopija koje progone bu- potpune vlasti (ozbiljno uzdrmane početkom šezedese- duće generacije, strpljivo čekajući slijedeće oživljavanje. tih kada se, nakon spektakularne propasti Velikog skoka To nas vodi Robespierru koji je na dirljiv način izrazio naprijed, većina nomenklature organizirala protiv njega jednostavnu vjeru u vječnu ideju slobode koja opstaje u tihom puču unutar Partije). Istina je da je Kulturna re- unatoč svim porazima i bez koje je, to mu je bilo bjelo- volucija donijela nebrojene patnje i napravila duboke dano jasno, revolucija je “tek eklatantan zločin koji briše rane u društvenom tkivu, te da je njezina povijest tako drugi zločin”. U svojem zadnjem govoru, 8. termidora đer i povijest fanatične rulje koja skandira slogane. Ali, godine II (26. srpnja 1794.), dan pred uhićenje i pogub ona se ne svodi samo na to. Konačno, prije nego je Mao ljenje, na najpotresniji način izražava ovu vjeru: stavio točku na “i” (jednom kad je već uspio ponovno Noam Chomsky preuzeti vlast i otarasiti se konkurenata u vrhu nomen-

Žižek, Slavoj Pismo Alainu Badiouu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 237 rujan 2008. Zai Zigang Astronaut uspješno obavlja prvu svemirsku šetnju ti - kineske jekom treće svemirske misije s ljudskom posadom. 2008. - Znakovi svjetske rece sije počinju se primje ćivati na kineskim bur - zama gdje vrijednost dionica pada i do 70%. “Ali ona postoji, uvjeravam vas, osjećajne i čiste duše; neskom revolucijom): bio je to, kako si ti, Alaine, nagla- ona postoji, ta blaga strast, muka i slast plemenitih sr sio, prvi slučaj uspjele pobune izrabljivanih i siromašnih ca, taj duboki užas tiranije, ta milosrdna revnost za u povijesti čovječanstva: bili su članovi nultog stupnja ugnjetavane, ta sveta ljubav za domovinu, najuzviše novog društva, definirali su mu kriterije. Revolucija se nija i najsvetija ljubav čovječanstva, bez koje je revo stabilizirala u novi društveni poredak, novi svijet je lucija tek eklatantan zločin koji briše drugi zločin. stvoren i preživio je čudesno desetljećima poslije, pod Postoji ta velikodušna težnja da se na zemlji usposta nevjerojatnim pritiscima i u ekonomskoj i vojnoj izola- vi prva republika na svijetu. (Parlamenarna povijest ciji. Bio je to zapravo “veličanstven izlazak sunca. Sva Francuske revolucije, P.-J.-B. Buchez i P.-C. Roux, misleća bića slavila su tu epohu”. Protiv svih hijerarhij- Pariz, Paulin, 1834.-1838., str. 419.) skih poredaka, egalitarna univerzalnost izravno je stu- pila na vlast. Ne vrijedi li ovo podjednako, pa čak i još više, za Ovu alternativu podržava temeljna filozofska di- posljednju veliku epizodu u životu te ideje, za maoistič- lema: može se činiti da je jedino konzekventno hegeli- ku Kulturnu revoluciju? Bez te ideje koja je hranila revo- jansko gledište ono koje se sastoji u vrednovanju kon- lucionarni entuzijazam, Kulturna revolucija bi bila, i to cepta uspjehom ili neuspjehom njegove aktualizacije, još više, tek “eklatantan zločin koji briše drugi zločin”. tako da u perspektivi totalnog posredovanja biti njezi- Ovdje se treba prisjetiti uzvišenih Hegelovih riječi o nom pojavnošću, sva transcendentnost ideje u odnosu francuskoj revoluciji, u Predavanjima o filozofiji povijesti: na njezinu aktualizaciju bude diskreditirana. Iz toga proizlazi kako inzistirati na činjenici da vječna ideja pre- “Kaže se da je Francuska revolucija proizašla iz filo življuje svoj historijski poraz nužno implicira regresiju, eka procvjeta stotine zofije i nije bezrazložno filozofiju zvati univerzalnom da to kažemo hegelijanskim rječnikom, na nivou kon- N cvjetova i stotine ško- mudrošću (Weltweishaft), jer ona nije samo istina po cepta kao jedinice potpuno aktualizirane biti i pojave, la misli, težnja je politike sebi i za sebe, koliko čista bit, ali također i istina ono na nivou biti za koju se pretpostavlja da transcendira po- promocije razvitka umjet- liko koliko ozbiljuje u stvarnome svijetu. Ne treba se javnost. Je li, međutim, tomu tako? Može se također tvr- nosti i znanosti te procvata dakle usprotiviti kada se kaže da je Revolucija primi diti da eksces utopijske ideje koja preživljava svoj histo- socijalističke kulture u na- šoj zemlji. Različite forme i la prvi impuls od filozofije. (...) Otkad se Sunce nalazi rijski poraz ne proturječi totalnom posredovanju ideje i stilovi u umjetnosti trebali na nebeskom svodu i otkada se planete okreću oko njezine pojave: temeljna hegelijanska misao - po kojoj bi se slobodno razvijati kao njega, nikad se dosad nije vidjelo da se čovjek postav neuspjeh stvarnosti da u potpunosti aktualizira Ideju is- što bi se različite škole u lja naglavce, to jest, da se oslanja na ideju i po njoj todobno je neuspjeh (granica) same te ideje – ostaje va- znanosti trebale slobodno proizvodi stvarnost. (...) Tek sad je čovjek dospio do žeća. Jedino treba dodati da rascjep koji odvaja ideju od natjecati. Držimo da rastu spoznaje da misao treba upravljati duhovnom stvar njezine aktualizacije ukazuje na unutranji rascjep same umjetnosti i znanosti šteti nošću. Bio je to veličanstven izlazak sunca. Sva su te ideje. Upravo stoga, sablast ideje koja nastavlja progo- ako se pojedinim adminis- misleća bića slavila tu epohu. Uzvišen osjećaj vladao niti samu povijesnu stvarnost ukazuje na pogrešnost same trativnim mjerama propi- je tim vremenom, entuzijazam duha činio je da cijeli nove povijesne stvarnosti, njezinu nedoraslost vlastitom poj- suje određeni stil umjet- svijet uzdrhti, kao da je tek u tom trenutku došlo do mu. Neuspjeh jakobinske utopije, njezina aktualizacija u nosti ili škola misli, a drugi istinske pomirbe božanskoga sa svijetom.” ( Preda- utilitarnoj buržoaskoj stvarnosti istodobno je granica te zabranjuje. Pitanje pravog i krivog u umjetnosti i znavanja o filozofiji povijesti) same utilitarne stvarnosti. nosti treba riješiti kroz slo- Treba se konzekventno vratiti općeprihvaćenom bodnu diskusiju u umjet- To naravno nije spriječilo Hegela da hladno anali- čitanju Lacanova “Kanta sa Sadeom”, prema kojemu je ničkim i znanstvenim kru- zira unutarnju nužnost zbog koje se ta eksplozija aps Sadeova perverzija “radikalna” “istina” Kanta, drugim govima te kroz praktični traktne slobode imala preokrenuti u svoju suprotnost, riječima, posljedica onoga s čime se Kant nije imao rad na tim poljima. Ne tre- autodestruktivni revolucionarni teror. Ipak, ne treba za- hrabrosti suočiti. Nije u tom smislu Sade istina Kanta. ba ih određivati u skladu s boraviti da je Hegelova kritika imanentna i prihvaća te- Upravo suprotno, sadeovska perverzija javlja se kao trenutnom modom. meljni princip Francuske revolucije (i njezin konačni rezltat kantovskog kompromisa, kao rezultat činjenice — “O ispravnom rješavanju suplement, Haićansku revoluciju). Upravo je to ono što da je Kant uzmaknuo pred posljedicama svog filozofij- proturječja među ljudima (27. veljače 1957) treba učiniti s Oktobarskom revolucijom (i kasnije s Ki- skog prodora. Sade je simptom Kanta: ukoliko je točno 238 da Kant nije izvukao sve posljedice iz svoje etičke revolucije, prostor za lik Sadea otvoren je tim kompromisom Kanta, njegovim oklijevanjem da ide do kraja, da ostane potpuno vjeran svom filozofskom prodoru. Daleko od toga da je jednostvano i izravno “istina Kanta”, Sade je simptom načina na koji je Kant izdao istinu vlastitog otkrića: opsceni sadovski jouisseur je stigma koja svjedo- či o etičkom kompromisu kod Kanta. Prividna “radikal- nost” te figure (dispozicija sadovskog heroja da ide do kraja svoje volonté-de-jouissance) maska je svoje potpune suprotnosti. Drugim riječima, istinski užas nije sadov- ska orgija, nego realno jezgro same kantovske etike. Da iznova parafraziramo Brechta, što je bijedno zlo jedne kolektivne sadovske orgije u usporedbi s ‘dijaboličnim

zlom’ čistog etičkog čina? Jacques Lacan I mutadis mutandis, isto je s kineskom Kulturnom revolucijom i eksplozijom kapitalističkog razvoja kao ‘’njezinom istinom’’: ta je eksplozija također znak onoga protiv čega se Mao borio u uzmaku pred posljedicama Kulturne revolucije. Drugim riječima, prostor za kapita- lističku eksploziju otvoren je tim kompromisom, oklijevanjem Maoa da ide skroz do kraja, da ostane potpuno vjeran ideji Kulturne revolucije. Lekcija je svaki put ista, u Kantovom kao i u Maoovom slučaju. To je Beckettova lekcija u Cap au pire: ‘’Treba nastaviti. Ne mogu nastaviti. Nastavit ću.’’

Svo moje prijateljstvo i politička solidarnost, dragi Alaine.

S francuskog prevela Milena Ostojić

Žižek, Slavoj Pismo Alainu Badiouu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2009. 239 2009. “okrugle” Brojne godišnjice dočekat će NR Kinu u 2009. g. 170 godina od početka Pr - vog opijumskog rata (1839 ∞ 1842), 100 go - dina od Bokserskog ustanka, 90 godina od 4. svibnja, 60 pokreta godina od uspostave NR Kine, 50 godina od i tibetanske revolucije odlaska Dalaj Lame u izgnanstvo, 30 godina od uspostave službe nih diplomatskih od - nosa između NR Kine i SAD-a, 20 godina od ne - događaja na Trgu beskog mira ( Tianan - menu ), 10 godina od kine - bombardiranja skog veleposlanstva u Beogradu i prosvjeda 10.000 pripadnika Fa - lun Gonga u Pekingu. Biblioteka

Cinestetika

Gilles Deleuze “Film 1-slika/vrijeme”

Gilles Deleuze “Film 2-slika/pokret”

Jacques Ranciere “Priča o filmu”

Raymond Bellour “Međuslika - fotografija, film, video”

Paul Virilio “Grad panike- drugdje počinje odavde”

Jonathan Beller “Kinematografski način proizvodnje: ekonomija pažnje i društvo spektakla”

Roland Barthes “U žeravici smisla” izbor tekstova

Louis Althusser “Intervencije filozofije” izbor tekstova

Michel Foucault “Vladanje sobom i drugima: hrabrost istine” KINA U PLAKATIMA 241 242 243 244 245 246 247 Generalni pokrovitelj:

Hrvatski audiovizualni centar Croatian Audiovisual Centre Medijski248 pokrovitelji: