Uvodnik Majstori i legende

Poštovani čitatelji, Čestitamo jubilarne obljetni- ce umjetničkog djelovanja Miji Pavelku, Snježani Lančić Prpić, još jedan broj časopisa objavljujemo u skromnijem izdanju na 64 Zvonku Beniću, Edi Vujiću i stranice, bez potpore Grada Zagreba, s nadom da će Grad Zagreb Goranu Matoviću i prisjećamo dogodine obnoviti potporu koju nam je mnogo ranijih godina se velikana koji su nas napustili. davao. Časopis je stoga uglavnom fokusiran na tekstove vezane Tomislav Kurelec oživljava sjeća- uz aktivnosti i članove HDDU-a. nja na neumornu filmsku glumi- U novom broju možete pročitati biografski intervju s dobitnicom cu i slikaricu Jagodu Kaloper te Nagrade hrvatskog glumišta za životno djelo na području drame popularnog glumca Iliju Ivezića, Inge Appelt koji je vodio Želimir Ciglar, kao i intervju koji je Mira Boris Senker piše o velikoj dram- Muhoberac vodila s Veronikom Durbešić, dobitnicom Nagrade skoj umjetnici Nadi Subotić, Mira hrvatskog glumišta za životno djelo na području operete i mju- Muhoberac prisjeća se Ksenije zikla. Hajdarhodžić, Darko Gašparović Alojza Usenika, a Branka Pri- Osim Festivala glumca i Nagrada hrvatskog glumišta, kao najvaž- morac Ivane Vlkov-Wagner i Božene Czund-Dermit. nijih programa koje organizira HDDU, predstavljamo i dobitnike Faktografski pregled premijernih predstava i festivala bit će svih drugih nacionalnih kazališnih i glumačkih nagrada: nagrade objavljen na internetskim stranicama HDDU-a. Nadamo se da će Vladimir Nazor i danas vrlo produktivnoj Ivici Boban i legendar- 2017. godina donijeti veću potporu ovom časopisu i da ćete nas nom majstoru mjuzikla Alfiju Kabilju (za životno djelo) te Anji u budućnosti opet čitati na povećanom broju stranica i s puno Šovagović Despot (godišnja nagrada za ulogu u predstavi Kolovoz novih sadržaja. u okrugu Osage). Nagrada Društva hrvatskih filmskih redatelja za Svim čitateljima želim sretan Božić te uspješnu životno djelo Fabijan Šovagović, koja se dodjeljuje glumcu ili glu- i radosnu 2017. godinu! mici čije je djelovanje ostavilo veliki trag u povijesti hrvatskoga filma, pripala je Veri Zimi, dok je Demetrova nagrada Hrvatskog Srdačno Vaš, društva kazališnih kritičara i teatrologa pripala teatrologu, reda- Zlatko Vidačković, glavni urednik telju i piscu Vlatku Perkoviću.

Ingeborg Appelt u filmu Fine mrtve djevojke, red. Dalibor Matanić, 2002. Veronika Durbešić Uvodnik: Majstori i legende 1 DJELATNOST HDDU-a

Sadržaj 2 Nastavak, ali i novi početak (Izvanredna Izborna skupština HDDU-a) 43

NAGRADA HRVATSKOG GLUMIŠTA 3 Novi članovi HDDU-a u 2016. godini 43 Članovi HDDU-a sa statusom samostalnih umjetnika od 2016. godine 43 Naše želje, naši snovi 4 Veći angažman članstva Pola stoljeća na sceni (Ingeborg Appelt) 7 (Program rada HDDU-a do listopada 2017.) 44 Želimir Ciglar: Samo je jedan dom (razgovor s Ingeborg Appelt) 8 Božićni domjenak za umirovljene članove HDDU-a 46 Niz zapaženih kreacija (Veronika Durbešić) 12 Glumci i izvođačka prava Mira Muhoberac: Umjetnik mora biti dosljedan sebi (21. Kongres FIA-e) 47 (razgovor s Veronikom Durbešić) 13 OBLJETNICE Nagrađeni i nominirani 17 Branka Primorac: Magija Talijina tamjana FESTIVAL GLUMCA 26 (razgovor s Mijom Pavelkom) 48

Vođeni srcem 27 Branka Primorac: Kad likovi ožive… (razgovor sa Snježanom Lančić Prpić) 49 Enes Kišević: Glumci su zaista djeca veća od djece (Riječ izbornika) 32 Branka Primorac: Još jedna sezona Predstave 23. Festivala glumca 33 (razgovor sa Zvonkom Benićem) 50 Praznik glume (dobitnici nagrada 23. Festivala glumca) 34 Želimir Ciglar: Kvaka je u tome da voliš publiku (portret Ede Vujića) 51 NAGRADE 36 Matovićev Tin Jedinstven opus (Goran Matović i poezija Tina Ujevića) 52 (Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo: Ivica Boban) 37

Majstor mjuzikla SJEĆANJA 53 (Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo: Alfi Kabiljo) 38 Tomislav Kurelec: Radost življenja (Jagoda Kaloper) 54 Rijetko viđena kreacija Boris Senker: Nositeljica repertoara (Nada Subotić) 56 (Godišnja Nagrada Vladimir Nazor: Anja Šovagović Despot) 39 Tomislav Kurelec: Glumac do kraja (Ilija Ivezić) 58 Ruža, Kata, Zora, Mara… (Nagrada Fabijan Šovagović DHFR-a: Vera Zima) 40 Mira Muhoberac: Uvijek dinamična i vedra (Ksenija Hajdarhodžić) 60 Praćenje i stvaranje kazališta Branka Primorac: Kraljica sinkronizacije (Ivana Vlkov-Wagner) 61 (Demetrova nagrada za životno djelo HDKKT-a: Vlatko Perković) 41 Darko Gašparović: Opčinjen kazalištem (Alojz Usenik) 62

Kraljevstvo za kulturu (8. Noć kazališta) 42 Branka Primorac: Zatvorio se krug (Božena Czund-Dermit) 63 NAGRADA HRVATSKOG GLUMIŠTA 24. Nagrada hrvatskog glumišta Naše želje, naši snovi Ove je godine na natječaj za Nagradu hrvatskog glumišta prijavljena 81 predstava, pa su sva tri žirija imala pune ruke posla i prešla dobru kilometražu gledajući predstave u svim dijelovima Lijepe naše kako bi izabrali najbolje

FOTO: Lana ć / H ina / ć omini D livar S ana : L : foto

vadeset i četvrtog dana mjeseca studenoga 2016. nagrade za predstave iz područja operete / mjuzikla i suvremenog Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu po dvadeset plesa dodjeljuju bienalno). Ove je godine na natječaj prijavljena i četvrti je put ugostilo ceremoniju dodjele Nagrada 81 predstava, pa su sva tri žirija imala pune ruke posla i prešla Dhrvatskog glumišta. Sama svečanost dodjele priznanja najboljima dobru kilometražu gledajući predstave od Dubrovnika preko tek je najvidljiviji dio u organizacijskom smislu složena procesa Splita i Šibenika do Pule te od Osijeka preko Zagreba i Karlovca do koji je formalno započeo 6. lipnja 2016. raspisivanjem natječaja Rijeke (da spomenemo samo gradove iz kojih dolaze nominirane za Nagradu hrvatskog glumišta kojim su obuhvaćene sve predstave te njihovi autori i izvođači). Napetost je polako rasla, pa dramske predstave premijerno izvedene od 1. rujna 2015. do 30. su žiriji 10. studenoga objavili popise nominiranih za ovogodišnje lipnja 2016. godine, a za festivalske i ljetne produkcije predstava Nagrade hrvatskog glumišta, a nakon toga nominirani su premijerno izvedenih do 31. kolovoza 2016. godine (dok se zasigurno počeli razmišljati o tome hoće li baš njima pripasti

4 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. 24. Nagrada hrvatskog glumišta

Nagrada, što odjenuti na svečanost, koga spomenuti u govoru zahvale… Poštovanje prema hramu hrvatske kulture u kojem se održava svečanost i prema samoj Nagradi hrvatskog glumišta nominirani umjetnici i ostali posjetitelji iskazali su i izborom svečane odjeće. Foto-reporteri su marljivo radili svoj posao dok su umjetnici i njihovi gosti polako punili dvoranu u kojoj je žamor utihnuo s prvim zvucima najavne špice, a nakon što je Zbor HNK-a izveo himnu, započela je svečanost koja se održava pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović i redovnim pokroviteljstvom ministrice kulture Republike Hrvatske Nine Obuljen Koržinek. Izaslanik predsjednice bio je redatelj Anton Vrdoljak, a izaslanica premijera Andreja Plenkovića pomoćnica ministrice kulture Iva Hraste Sočo. Domaćinima ceremonije – voditeljskom dvojcu glumaca osječkog HNK-a Aleksandru Bogdanoviću i Aljoši Čeplu, vrlo se brzo – u scenarističkoj ideji Zrinke Kiseljak i u režijskom oblikovanju Dražena Ferenčine, pridružio i treći suvoditelj – veliki bard svjetske književnosti William Shakespeare koji, premda su se svjetla na njegovoj životnoj pozornici ugasila prije četiri stoljeća, i danas živi na teatarskim pozornicama diljem svijeta a utjelovio ga je Duško Modrinić, koji je dodijelio i prvu nagradu večeri – onu za najbolji praizvedeni suvremeni hrvatski dramski tekst ili najbolju dramatizaciju, adaptaciju, dramaturšku obradu teksta ili dramaturgiju predstave. Nakon scene Mišolovka iz predstave Shakespeare Pir nastale u koprodukciji Kazališta Virovitica i vinkovačkog Gradskog kazališta Joza Ivakić, voditelj Bogdanović je obznanio a Shakespeare uručio nagrade u kategorijama glumačkih ostvarenja u lutkarskim predstavama ili predstavama za djecu i mlade. Nagradu za najbolju predstavu u toj kategoriji, nastavljajući tradiciju da nagrade za najbolje Prizor iz Shakespeareove Oluje, u kojem je limom za grmljavinu i predstave te televizijska i radijska ostvarenja uručuju predstavnici kišnim štapom demonstrirana i proizvodnja zvukova, bio je uvod osnivača Nagrade hrvatskog glumišta, dobitnicima je uručila u dodjelu nagrade u kategoriji najboljeg redateljskog ostvarenja Sanja Nikčević, predsjednica Hrvatskog društva kazališnih u radio-drami, a slijedila je još jedna bienalna nagrada – ona kritičara i teatrologa. za najbolje glumačko ostvarenje u tv-drami. Obje je uručio v.d. U Shakespeareovo vrijeme kazalište je postalo prvi posao u ravnatelja programa Hrvatske radiotelevizije Dražen Miočić. povijesti čija je svrha bila isključivo zabava. Ženama je bilo strogo Scena Othello i rap iz predstave Shakespeare Pir najavila je nagrade zabranjeno kročiti na pozornicu. A kako nema dobre drame u pet kategorija operete i mjuzikla. Nakon ljubomornog Othella, bez ljubavnog zapleta, podjela ženskih uloga bila je zahtjevan nagrade su u vedrijem tonu obznanili i uručili voditelji. Nagradu posao. U idućem kratkom dramskom ulomku uprizoren je za najbolju predstavu u kategoriji operete i mjuzikla uručila je prvi susret Romea i Julije – prizor na balkonu u kojem je, kao u predsjednica žirija za operetu i mjuzikl Mirjana Bohanec Vidović. Shakespeareovo vrijeme, ženska uloga dodijeljena najmlađem od „Prema jednom tumačenju njezino ime potječe od grčkih riječi trojice glumaca/voditelja na sceni. Moć imaginacije uz maštovite ferein – nositi i nike – pobjeda, što bi u prijevodu bilo nositeljica kostimografske i minimalne scenografske intervencije (stolac na pobjede. Ovogodišnja dobitnica nagrade za svekoliko umjetničko kojem je dugom haljinom zaogrnut i plavom perikom prikriven djelovanje u opereti ili mjuziklu nesumnjivo je veliki borac i u ulozi Julije stajao Aljoša Čepl postao je balkonom) u zabavnom nositeljica pobjeda, kako onih umjetničkih tako i onih životnih.“ je skeču najavila dodjelu nagrada u kategorijama kostimografije – tim je riječima najavljeno uručivanje Nagrade hrvatskog i scenografije, a laureate su obznanila preostala dvojica glumaca glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje na području jer je Julija demonstrativno napustila scenu. Ovogodišnja operete i mjuzikla Veroniki Durbešić. Nakon filmskog priloga, Nagrada za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti dodijeljena podsjetnika na umjetničino djelovanje na pozornici i filmu, je scenografu Miljenku Sekuliću – Sarmi za maštovito kreiranje gradonačelnik grada Zagreba Milan Bandić uručio je Nagradu scenografskih ostvarenja i snažnu umjetničku osobnost kojima Veroniki Durbešić. je trajno obilježio hrvatsko kazalište, a nagradu mu je uručila Ulomkom iz predstave Botanike dance_lab collectiva u izvođenju predsjednica žirija za dramu Branka Cvitković. osam plesačica i koreografiji Martine Granić i Ane Mrak Nagrada broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 5 24. Nagrada hrvatskog glumišta

hrvatskog glumišta uplesala je u četiri kategorije suvremenog preostala dvojica voditelja, slijedilo je proglašenje najboljih plesa. Voditeljski dvojac pročitao je dobitnike i uručio im nagrade glumačkih ostvarenja u dramskim kategorijama. Scena Hamlet u svim kategorijama osim one za najbolju predstavu koju je unatrag iz predstave Shakespeare Pir najavila je dodjelu zadnjih uručila predstavnica Večernjeg lista, kritičarka Bojana Radović. dviju nagrada večeri – onih u kategorijama najboljeg redatelja/ „Kažu da je svatko od nas talentiran za nešto. Velike umjetničke redateljice i najbolje predstave. Nagradu za najbolju predstavu karijere dogode se ako na vrijeme otkrijete što je to – nešto. uručila je Perica Martinović, predsjednica Hrvatskog društva Večeras odajemo priznanje velikoj glumici i umjetnici – Ingi dramskih umjetnika. Appelt.“ – tim je riječima najavljena dobitnica Nagrade hrvatskog Uz zahvalu Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, koje je glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje na području drame. također jedan od osnivača Nagrade hrvatskog glumišta, voditelji Uz filmski prilog koji je podsjetio na umjetničine kreacije na su se stihovima Puckova epiloga iz Shakespereova Sna ljetne noći pozornici i filmu, pročitano je obrazloženje Nagrade koju je Ingi oprostili od publike u kazalištu i one pred malim ekranima koja Appelt uručila Iva Hraste Sočo, pomoćnica ministrice kulture. je svečanost dodjele, čiji je prijenos režirao Ivan Miladinov, mogla Dvominutna scena ubrzanog Hamleta iz predstave Shakespeare pratiti u izravnom prijenosu na Prvom programu Hrvatske Pir najavila je dodjelu nagrada u kategorijama izuzetnih radiotelevizije. Uz glazbeni broj iz mjuzikla Moje pjesme, moji ostvarenja mladih dramskih umjetnika (do 28 godina) koje je snovi u izvedbi djece koja nastupaju u tom mjuziklu osječkog dodijelio utjelovljeni Shakespeare, a nakon što su mu se pridružila HNK-a, završila je 24. dodjela Nagrada hrvatskog glumišta.

6 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. Nagrada hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje na području drame | Inge Appelt Pola stoljeća na sceni Inge Appelt bila je neizostavan sukreator mnogih nezaobilaznih predstava u matičnom GDK Gavella. Njezina vjernost jednom kazalištu više od pola stoljeća vrijedna je poštovanja i divljenja ć / H ina / ć omini D livar S ana : L : foto Ingeborg Appelt i Iva Hraste Sočo, pomoćnica ministrice kulture

znimna glumačka vrsnost Inge Appelt u suvremenom Pustolova pred vratima, O´Neillovo Dugo putovanje u noć, hrvatskom kazalištu posljednjih pedeset godina te bogatstvo Shafferova Amadeusa, Marinkovićevu Gloriju, Williamsovu filmskih i televizijskih uloga predstavlja hrvatsko kulturno Mačku na vrućem limenom krovu ili Mjesec dana na selu Ivana bogatstvoI te je Nagrada za svekoliko umjetničko djelovanje pravi Sergejeviča Turgenjeva… trenutak za slavlje njezine umjetnosti. Među redateljima s kojima je Inge Appelt surađivala i kontinuirano Članicom ansambla Zagrebačkog dramskog kazališta, današnjeg obogaćivala repertoar matičnog kazališta su Kosta Spaić, Joško Gradskog dramskog kazališta Gavella, Inge Appelt postala je Juvančić, Georgij Paro, Dino Radojević, Vanča Kljaković, Tomislav 1. listopada 1966. godine, gdje debitira ulogom Marianne u Radić, Miro Međimorec, Vladimir Gerić, Želimir Mesarić, Marin Molièreovu Škrcu u režiji Božidara Violića, a na svojoj matičnoj Carić, Petar Veček, Paolo Magelli... Ova je vrsna glumica igrala i pozornici igra i danas, nakon formalnog odlaska u mirovinu 2007 u predstavama Teatra &TD, na Dubrovačkim ljetnim igrama u godine. Pučku i srednju školu završila je u Osijeku, a potom u Eshilovoj Orestiji, na Splitskom ljetu u Ghelderodeovom Ukletom Zagrebu upisuje Akademiju za kazališnu umjetnost, gdje 1966. pijevcu… diplomira u klasi Georgija Para. U filmskim je ulogama pamtimo kao Matinu ženu u filmu Ljubav Vjernost jednom kazalištu više od pola stoljeća, što u teatru nije i poneka psovka (1969), Maru u filmu U gori raste zelen bor jednostavno postići, vrijedna je poštovanja i divljenja. Među (1971), kao Bartolovu majku u filmu i seriji Duga mračna noć mnogima od nezaobilaznih predstava u matičnom kazalištu, čiji (2004/5) – sve u režiji Antuna Vrdoljaka, a u novijim filmovima je i Inge Appelt neizostavan sukreator tijekom gotovo cjelokupnog kao gazdaricu Olgu u Finim mrtvim djevojkama (2002) Dalibora njegova postojanja, nužno je spomenuti: Ibsenove Neprijatelj Matanića i strinu u Svećenikovoj djeci (2013) Vinka Brešana, te naroda i Kuća lutaka, Brechtove Život Galilejev i Majka Courage, kao Ljubicu u televizijskoj dramskoj seriji Stipe u gostima (2014) Weissove Patnje gospodina Mockinpotta, Buchnerovu Dantonovu Ištvana Filakovića i Dražena Žarkovića. U velikoj anketi filmskih smrt, Krležino Kraljevo, Erdmanova Samoubojicu, pa Večeras profesionalaca i kritičara provedenoj 2005. godine, hrvatski improviziramo Luigija Pirandella, Shakespearove Macbetha, San filmski časopis Hollywood svrstao je Inge Appelt u dvadeset Ivanjske noći i Kralja Leara, Von Horvathove Priče iz bečke šume najboljih hrvatskih filmskih glumica svih vremena. i Vjera, ufanje, ljubav, Čehovljeve Ivanova i Tri sestre, Begovićeva broj 60 - 63, 2014. Hrvatsko glumište 7 razgovor | Ingeborg Appelt Samo je jedan dom Ingeborg Appelt je u matičnom GDK Gavella odigrala brojne uloge, a najveći je međunarodni uspjeh doživjela gostujući po cijelom svijetu s Krležinim Kraljevom u režiji Dina Radojevića i s Oslobođenjem Skoplja Dušana Jovanovića u režiji Ljubiše Ristića

nas u teatar, na galeriju koja nije bila skupa. Svaku smo večer išli nas troje – mama, brat i ja. Od najranijih sam nogu odgajana da pazim što govorim, da šutim, kao Švabica. Zvali su nas Švabama, a nismo imali nikakve veze sa Švabama. Mama nije imala novca plaćati nam satove klavira. Sve svoje dugove mama je rješavala tako da je dala Staubsauger, tj. usisivač, milostivoj Munch. Bila je to prekrasna žena koja me učila svirati klavir, a živjela je od čišćenja. Kad sam imala sedam-osam godina pjevala sam u teatru. Pitali su me hoću li pjevati na pozornici. Ja sam njih pitala: hoćete li me puštati da dolazim besplatno na galeriju? Rekli su da hoće! Tako sam tamo pjevala i tako sam počela. Mami su dali stalno sjedalo jer je dovodila četu djece. Tako sam se zaljubila u teatar. U školi u petom razredu bila je prekrasna profesorica, opet Švabica, predavala mi je njemački i napravila je audiciju, jer je htjela raditi Kekeca. „Što ćeš to raditi, nema smisla, ta djeca nikad nisu glumila.“, govorili su joj. Došli smo na audiciju. Mala Emica, Ema, Kekečeva je prijateljica i pitala sam se bih li ja to znala glumiti. Idem probati. Sjedili smo u razredu, svi koji smo se prijavili u tu grupu. Tko će igrati Kekeca, tko će igrati Kosobrina, dobrog patuljka? Počela je audiciju, rekla mi je da sam dobra, a Kekec cijelo vrijeme pjeva pjesmu Dobra volja je najbolja. Imam apsolutni sluh, ali kao odrasla nisam stekla lijepi glas za pjevanje. Moja reprodukcija glazbe samo razgovarao: Želimir Ciglar je instrumentalna. Kad sam otpjevala pjesmicu, rekla mi je: „Ti ćeš ngeborg (Inge) Appelt rođena je i školovana u Osijeku, gdje se biti Kekec!“ I tako sam glumila u tirolskim hlačicama (Lederhose). počela baviti kazalištem još u djetinjstvu. Poslije diplomiranja Odigrali smo više od stotinu repriza u svim okolnim školama. na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1966. stalno Upisala sam se u amatersku dramsku sekciju. Poslije sam upisala jeI zaposlena u Zagrebačkom dramskom kazalištu (Danas GDK i baletnu školu. Unterstadt je bio dio grada gdje je bila Saponija. Gavella) kojem je ostala vjerna do danas. U kazalištu je odigrala Mi Švabe imali smo Aninu ulicu (Annagasse) i Ružinu ulicu brojne uloge, a najveći je međunarodni uspjeh doživjela gostujući (Rosengasse). Svi su Švabe bili tamo. Nismo živjeli tamo, nego su u inozemstvu s Krležinim Kraljevom u režiji Dina Radojevića i s u Unterstadtu živjele cure koje su radile u Saponiji i tamo se udale. Oslobođenjem Skoplja Dušana Jovanovića u režiji Ljubiše Ristića. Mi smo išle u centar. Ivana Šojat Kuči o tome piše, čak postoji i aluzija na moju obitelj, no sve je to krivo... Igrali smo Anu Frank, Potječem iz vrlo bogate obitelji. Otac mi je Austrijanac koji se u glumila sam gospođu Vandu. Nismo imali novaca, ali kad sam Osijek doselio zbog moje mame Hrvatice, koja nije željela živjeti čula za Akademiju, odlučila sam probati upisati se. izvan Hrvatske. (To joj nikada neću zaboraviti.) Nije htjela ići u Beč. Danas bih bila glumica u Burgtheateru, a možda i ne bih. Što ste izabrali za prijemni ispit? (smijeh) Počeo je rat i ostali smo bez svega. Tata je još usput izgubio i nogu. I to ne u borbama. Postali smo manji od makova Mami sam rekla da ću upisati pravo. Ipak, kad sam joj zrna. Jer, glupo sam se zvala Ingeborg Appelt. Bili smo šutljivi. priznala, rekla mi je: „Daj, kaj će ti to?“ Na prijemnom su Od svih kuća ostavili su nam jednu najruševniju, iako je i ona bili Zvonimir Črnko i Uglješa Kojadinović. Uhvatili su me bila u centru Osijeka, blizu kazališta. Nismo imali niti što za jesti, u kut, pa su me zekali... Bila sam zgodna cura, oni su mislili: nismo imali drva, bilo nam je hladno... Moja mama je bila vrlo „To ćemo mi smotati...“ Kad sam došla na prijemni, nisam pametna žena. Studirala je pravo prije no što se udala za mog tatu. znala tko to sjedi u mraku, tko je tko... Pitali su me što sam Bila je iz kuće u kojoj se njegovalo muziciranje i odlučila je voditi spremila, rekla sam Lorcinu Cordobu. Sama sam se spremila, izrecitirala pjesmu, a uzela sam i Krležinu pjesmu Naša kuća.

8 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. razgovor | Ingeborg Appelt

Samo sam rekla: „Naša je kuća prokleta, bolesna, pakao...“ Taj stari gospodin iz mraka je rekao: „Hvala!“ Pokojni Habunek inzistirao je: „Dajte tog Ardena, taj monolog što ste spremili!“ Poslije dvije-tri rečenice, stari gospodin iz mraka mi kaže: „Ajd’ van...“ Bio je to Branko Gavella. Skupila sam se i izašla. Dobro mi je rekla mama – što tražim ovdje!? Izgovorila sam Cordobu, jedan Krležin stih i tri rečenice iz Ardena... Skompala sam se sa Zdravkom Krstulović. Došla je prekrasno odjevena. Uzela me pod svoje, rekla je: „Nemoj se žalostiti, ovdje sam već treći put.“ Otišle smo u Kavkaz, sjele smo. Kaže: „Ajmo nešto popit!“ Velim joj: „Nemoj se ljutiti, ali nemam love za takve stvari!“ Ona je rekla: „Ja ću ti platiti!” Dolazi Marijan Radmilović i kaže: „Gdje ste? Objavljeni su rezultati prijemnog ispita. Vas dvije ste na popisu.“ Bile smo jako sretne. Došla sam u hlačama, u to vrijeme žene ih nisu nosile, imala sam cipele s malom peticom, grozno sam izgledala. Zbog toga što nisam imala kad sam najviše trebala, nikada nisam bacala novac na odjeću i uljepšavanje. To mi se ni danas neće. Bilo nas je 25 primljenih u uži izbor, a potom su profesori radili s nama: Kosta Spaić, Dino Radojević, Boško Violić, Georgij Paro... Njihov je asistent godinama bio Joško Juvančić. Boro Miholjević mi je prepustio svoje mjesto u studentskom domu, nikad mu to neću zaboraviti... Kad sam došla, pitao me: „Želite li čaj?“ Za dom sam trebala potvrdu da sam zdrava. A oboljela sam od tuberkuloze. Đuro Utješanović, Neva Bulić bili su sa mnom na godini, Icica Boban još pod djevojačkim prezimenom. Mi smo zadnja generacija koju je primio Gavella. Genijalni Mate Maras je također bio u toj generaciji. Znao je odgovore na sva pitanja. Gavella mi se uvijek smiješio. Na prvom je satu postavio pitanje: „Tko je od vas čuo za Ilijadu?“ Učili smo heksametar. Stalno nam je postavljao pitanja. Mate Maras je sve znao, ispao je najpametniji, a od žena ja, jer Gavella je želio znati jesmo li držali u ruci Ilijadu i Odiseju... Jako sam dobro pamtila i dan-danas nemam problema s učenjem teksta. Radio je s nama prvi semestar. Bio je satkan od pametnih misli i Ingeborg Appelt (Ana Semjonovna) i Pjer Meničanin (Arkadij); ljubavi za teatar. Meni je to bilo fantastično, nekoliko nam je puta Gradsko dramsko kazalište Gavella, Zagreb: Ivan Sergejevič dolazio na sat. U travnju je umro, a ja sam tada bila na liječenju u Turgenjev, Mjesec dana na selu, red. Paolo Magelli, 1998. bolnici, pa mu nisam bila na pokopu. To je bila 1961. Ponavljala mjeseca na razmjenu. Vodio nas je Georgij Paro, koji je izrežirao sam godinu 1962., bila sam s Nevom Bulić, Stevom Krnjajićem, predstavu, izabrao si glumce. S nama je išla Neda Mamilović, moja Đurom Utješanovićem... Glumci umiru mladi... Kad sam došla najveća prijateljica, poslije se udala za Zvonimira Bajsića. Od žena, drugi put na Akademiju, odlučila sam biti najbolji student koji išle smo samo nas dvije. Od muških je Paro izabrao dečka s prve je postojao u povijesti. Đuro Utješanović uopće nije čitao knjige, godine, Đuru Utješanovića i Nikolu Raca, zvali smo ga Rac iako a bio je genijalan. Rekao je: „Ti si štreberica! Ti pročitaj te knjige mu je prezime bilo Car. Glumio je u Dječjem kazalištu u Osijeku... pa ćeš mi ih prepričati.“ Pitali su nas detalje. Saznala sam za Ipak, Paro je umjesto tog dečka naposljetku uzeo Radu Šerbedžiju njihova tajna pitanja, poput onog – koji se zvuk čuo u toj sceni? koji je bio tek primljen na Akademiju. Napravili smo program, Odgovor je glasio – šuštanje haljine. Saznavala sam to od starijih recitirali po jednu pjesmu, na svim koledžima u Kansas Cityju studenata... pokazali smo način rada kod nas. Imali su i tada jaku filmsku U to se vrijeme, iako smo bili siromašni, vodilo računa da se industriju, ali kad je riječ o kazalištu, bili su jako skromni. Išli su studenti puno razmjenjuju. Razmjena je bilo sa slovenskim, po actors studijima, zapošljavali su se na filmu. Kad bi se radilo, srpskim i makedonskim glumcima i studentima. Pa i s europskim radilo se na Broadwayu, a to je bila rijetkost. Anthony Hopkins glumcima. Putuješ tih ranih šezdesetih u Avignon. To je bila (Psiho) jedini je igrao u najrazvikanijoj predstavi na Broadwayu. pustolovina u vrijeme kada se za putovnicu čekalo i po pet godina... Loše se plaćao posao u teatru. Svi su glumci konobarili. Pri Za nas je to bio veliki događaj. Išla sam u Avignon, petnaest dana filozofskim fakultetima Amerikanci su imali katedru za glumu. u Veneciju... Igrali smo predstavu. Nismo znali što su najlonke, što Studija kazališne režije nije bilo. Oni zato imaju u svakom gradu su šuškavci... Na zadnjoj godini su nas Amerikanci pozvali na tri po četrnaest tisuća glumaca. Mogu se upisati svi daroviti. Bili su broj 60 - 63, 2014. Hrvatsko glumište 9 razgovor | Ingeborg Appelt zadivljeni našim predstavama. Redatelj Sven Majnarić, putovao nisi. Cijeli ćeš život glumiti negativke, babe, ali to je ono po čemu je s nama, prevodio je. Doživjeli smo takvu slavu da nas je Billy ćeš biti dobra glumica. Ovo je kaj god. Kekeca si igrala dobro jer Wilder pozvao da pogledamo film s Jackom Lemmonom. Paro je si glumila sebe i nikoga nije smetalo što djevojčica glumi Kekeca dobio ponudu da bude glavni profesor u UCLA-u u Kaliforniji. u muškim hlačama.“ Odlučila sam da nikad više u životu neću Oni o teatru nisu znali ništa. Igrali smo u dvorani sa dvije tisuće pročitati niti jednu kritiku. Radila sam maksimalno što mogu. U mjesta. Sin Kirka Douglasa molio je Para da mu režira Henrika to se vrijeme nije moglo reći – neću. Već sam u drugoj predstavi V. Žorž je zaslužan za ono što je Michael Douglas kasnije postao. igrala Petru u Neprijatelju naroda. Zaredale su se dobre kritike. Prepričavali su mi ih. Nisam ih čitala. I dan-danas kad nešto Kako je u to vrijeme izgledao rad u Zagrebačkom dramskom igram sin mi na internetu pronađe tekst i prepriča ga, jer ja živim kazalištu? u 20. stoljeću i neću u 21. Za vrijeme koje imam uživam u onome U HNK-u sam kao studentica igrala u četiri predstave. Više mi što imam. Neću na film, neću snimati, neću na televiziju. U teatru se svidjelo Zagrebačko dramsko kazalište i zato sam tamo otišla ću igrati svoje dvije predstave. Neću igrati do posljednjeg daha. u angažman. Najviše sam u životu o glumi naučila od Drage Moj Pero Kvrgić i dalje igra. Puno glumaca glumi dok ih služi Krče. Glumio je sve role. Bobi Marotti je bio naš profesor, puno je memorija. snimao, puno je radio na radiju. Većinu je predavanja držao Krča. Glumac glumcu bolje može reći što da napravi. Redatelji uvijek S predstavom zagrebačkog KPGT-a (Kazalište, Pozorište, govore općenito. Glumci poput Krče moji su heroji. To što Krča Gledališče, Teatar) Oslobođenje Skopja obišli ste svijet. nema svoju bistu u Gavelli je prestrašno. Je li mi slava pomogla!? Nikad nisam bila slavna. Bila sam kod gospođe koja mi je prepravljala staru odjeću. „Vi ste poznata Koje svoje uloge pamtite? glumica. Kako se zovete?“ Prepoznaju me jer sam igrala sve dok U to vrijeme primao se mladi glumac u teatar svakih pet-šest sam djecu školovala i da si napravim kuću na moru. Kao dijete godina. Helena Buljan bila je primljena godinu dana prije mene, bila sam plivačica. Kao juniorka bila sam druga na četiristo a poslije mene dugo nitko. Nije kao sad, netko se proslavi i odmah metara među seniorkama u Zagrebu. Jedva hodam, ali kad dobije angažman. Prva rola bila mi je u Molièreovu Škrcu. Režirao skočim u more plivam po tri-četiri kilometra. Da biste bili u je Božidar Violić. Prije toga sam s njim u HNK-u radila Medeju. Zagrebu poznati, morate glumiti u sapunicama, što ja neću! Ne Naslovnu je ulogu glumila Ivka Dabetić, a ja sam bila u zboru... pada mi na pamet odlaziti na castinge. Glumim u predstavama u Taj je zbor bio koreografiran, a to je radila Icica Boban. Već se tada Gavelli. Neka me dođu vidjeti na sceni. U Bibinom svijetu također pokazala kao izvrsna redateljica, deset puta je bolja od mnogih sam odigrala rolu, pa neka to pogleda taj gospodin producent. muških kolega. Došla sam u ZDK i ponudili su mi angažman. Dat ću tom gospodinu i ulaznicu, pa neka me pogleda u teatru. U Dobila sam ulogu lijepe Mariane. Harpagona je glumio Pero svim teatrima u Hrvatskoj imate samo osam glumica moje dobi Kvrgić. Mariane je mlada, nježna prekrasna djevojka. Kad sam koje mogu igrati babu. bila na prvoj probi, čudilo me što sam u ansamblu s Emilom Gladom i Zorkom Rajčićem. Čudno mi je bilo što među njima Odigrali ste i mnoštvo uloga na filmu. Koja vam je najdraža? glumim finu malu djevojku. Uvijek sam imala taj svoj alt, nisam Dalibor Matanić mi je 2002. u filmu Fine mrtve djevojke dao znala kako igrati tu ljepoticu. Bila je to loša podjela. Boško Violić odriješene ruke i to mi je najdraži film i najbolja rola. Igrala sam u je mislio da mi pomaže. Kad sam došla na čitaću probu tražio puno filmova, ali uvijek negativke. Što sam bivala starija, više sam je da Mariane igram visokim glasom: „Daj to prenesi u kopfton! voljela igrati na filmu. Bila sam Mama u Cvjetnom trgu, zadnjem Igraj je visoko.“ filmu Krste Papića. Najvažniji mi je film U gori raste zelen bor Igrala sam cijelu predstavu u falsetu... Toliko sam bila nesretna. koji je režirao film Antun Vrdoljak. U moje su vrijeme partizanski filmovi bili česti i redovito su se zvali glumci iz Beograda, osim Dvornika koji je rijetko glumio glavnu ulogu. Relja Bašić je Dalibor Matanić mi je u filmu Fine mrtve djevojke zahvaljujući Kreši Goliku napravio Fulira i svi su znali tko je Relja dao odriješene ruke i to mi je najdraži film i Bašić. Ali za to je zaslužan Gospodin, s velikim G, Krešo Golik, koji se usudio napraviti nešto naše. Kad je Tonči došao na svoj najbolja rola prvi film, želio je napraviti nešto naše. Moja rola nije bila velika. Vrdoljakova Brankica, njegova supruga, igrala je sa mnom. O Jadna mama je skrpala novce da vidi svoju kćer prvi put u filmu nisam znala ništa. Danas se na Akademiji snimaju filmovi, dramskom kazalištu. Došla je i bez imalo grižnje savjesti rekla: ali nisam prije toga imala filmskih iskustava. Mislila sam da ću „Kćeri, izgledala si kao Snjeguljica među sedam patuljaka! I više biti bespomoćna jer ništa ne kužim i sva sreća da je režirao Tonči nikad, ako ne igraš karakternu rolu, nikad nemoj koristiti kopfton.“ Vrdoljak kojeg smatram jako dobrim redateljem. U to vrijeme To mi je kazala rođena mati. Tad su mi kritičari napisali: „Tko je Krešo Golik nije smio raditi, ne sjećam se za što su ga optužili... doveo tu diletanticu u Zagrebačko dramsko kazalište!?” Pročitala Nekom se zamjerio i nije smio režirati... Uzeo ga je Tonči Vrdoljak sam, plakala sam tri dana. Mama mi je rekla: „Sad si dobila školu; za asistenta, što je lijepa gesta. Pokazala sam sise i stavili su ih na ono što sam ti rekla napravi. Nikad više kad igraš mladu curu, veliki pano na središnji gradski trg. Bila sam užasno ljuta. Nisam nemoj igrati mladu nježnu djevojku. Niti fizički niti glasovno to htjela čuti za njega neko vrijeme. Ali on me svemu naučio. Krešo

10 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. razgovor | Ingeborg Appelt

Golik je bio anđeo, a ne čovjek! Imala sam prva dva izvrsna učitelja, redatelja i glumca. Partner mi je bio Boris Dvornik, divan prema meni baš u toj sceni skidanja. Nije mi bio problem pokazati prsa, ali... „Neće nikoga biti, bit ćeš samo ti, kamerman i Boris na tom tavanu. Čim staviš majicu, staviš ruke na grudi i to je to. Napravila sam to, bila sam izvan sebe, a Boris je već tada bio genije i zvijezda Devetog kruga. Prišao mi je i rekao: „Zar ti misliš da je to meni ugodno igrati? Imam ženu, djecu, nije to meni ugodno. To je trenutak. Shvati, napravit ćemo to besprijekorno, bez ponavljanja, u kratkom vremenu.“ Pristala sam. I kad je to 1971. došlo na Trg, pa u novine... Užas! Nitko se tada nije skidao, pa sam rekla da se više nikad neću razodjenuti na sceni ili na filmu. S Marušićem sam potom radila... U Americi sam shvatila da ću puno putovati. Važna je predstava bila Krležino Kraljevo 1970. u ZDK-u u režiji Dina Radojevića. Kritike su bile fantastične, Zlatko Bourek fenomenalno je likovno opremio predstavu, bili smo boom, bili smo u svim gradovima Europe, osim u Engleskoj. Gostovali smo u Parizu, gdje nam je kasnio avion, pa je stao promet, policija nas je sprovela kroz grad da stignemo na predstavu. U Italiji su nam na scenu stavili velove na gole slike i Bourekovo raspelo... Cijeli je ansambl išao u Ameriku i Kanadu, potom smo bili pozivani u Rusiju, četiri smo godine pozivani na gostovanja... Naputovala sam se... Kad smo došli Ingeborg Appelt (Ferapont); Gradsko dramsko kazalište Gavella, Zagreb: Anton u Moskvu, ja, Mladen Šerment i Ivo Rogulja, koji Pavlovič Čehov, Tri sestre, red. Slobodan Unkovski, 2014. nije imao sluha niti zericu ali je bio lud za operom, tamo za profesore, a neke bih. Mnogi studenti misle da je najveća odlučili smo otići u Hudožestveni teatar. Život bih dala da mogu stvar ako uđu u sapunicu, što mi je prestrašno. Neka naprave ući. Kad smo odigrali Kraljevo, dobili smo slobodan dan. Tada svoj teatar. Marko Torjanac je napravio svoj teatar. Gledam sve su prisluškivali sve što se događa u sobama, na svakom su katu predstave u GDK Gavella, koji je moj dom; već sam 51 sezonu bile paziteljice koje su pazile da žene ne uđu muškarcima u sobu. u tom kazalištu! Tako je i s Exitom i Matkom Ragužem. Neka Trgovale su s nama. Te su se policajke pretvorile u trgovkinje. se mladi bore, u tim teatrima neka se dokažu. Nitko im pomoć’ Kupile bi bluzu. Drugi smo put znali što treba donijeti; donosili neće. Tek kad nešto naprave u tim teatrima, primijetit će ih se. smo traperice, vraćali smo se s pozlaćenim nakitom. Inače, na Kolikogod da im sapunice donose novaca, jer živjeti se mora, djelu je bila robno-novčana razmjena. Kraljevo me provelo kroz neka sapunice ne budu glavni cilj. Nije sve u novcu. Nisam se cijeli svijet. Nas troje odgledali smo božanstvenoga Kneza Igora u lickala. Kao manekenke, mlade glumice posuđuju haljine da bi Hudožestvenom... Tako sam gdje god sam došla išla u kazalište, bile slikane. Deset puta vam se pojavi ime u novinama i postanete sve teatre svijeta koji nešto vrijede vidjela sam. Sve. Više volim važna osoba. Deset glumica ima koje se zove legendama, a nemaju gledati opere nego dramske predstave, osim ako mi ih preporuče iza sebe uloge. Ne ide to tak’. ljudi kojima vjerujem. Ne želim gledati nekakve drljotine. U Australiji smo došli na plažu kad smo gostovali s Oslobođenjem Što poručujete mladima koji ulaze u glumište? Skoplja, a genijalni Dušan Jovanović došao je i pitao me: „Jeste Ne dobivaju najbolji mladi glumci angažmane. To da postoji li vidjeli današnje njihove novine?“. Na naslovnoj stranici piše: veza i da se preko političara može ući, svi znaju. Ima jedan, neću „Her Name is Inge Appelt“. Bili smo na plaži, donji dio kupaćega spominjati ime, koji glumce nagovori da zabavljaju političare... kostima se nosi zbog pijeska, gornji dio ništa. Perica Martinović Kažu, glumci su neradnici. Mi ne spajamo datume, radimo je pocrvenila od sunca, ali ja sam bila cijelo vrijeme u oceanu. subotom, uvijek smo na predstavama, ako ne bismo došli na Izlazim, prilaze neki ljudi: „Gospođo Appelt, možemo li dobiti predstavu platili bismo velike penale, a pogledajte Sabor! Kad autogram?“ Ja gola, a oni mi znaju ime i prezime i traže autogram. se govori o najvažnijim pitanjima, nigdje nikog. Jedva sam Na ulici kod nas ne biste našli čovjeka koji je za mene čuo. Svi dočekala da dođe ova Hrvatska a sad mi je prestrašno kad vidim su gledali Bibin svijet, sitcom je to u kojem sam glumila mamu. što se događa. Ne dobivaju najbolji posao, previše ih se prima Svako malo čujem: „Maco, evo Đurđina mama!“ To je apsurdno. na akademije, profesori više nisu genijalni. Neke ne bih stavila broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 11 Nagrada hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje na području operete / mjuzikla | Veronika Durbešić Niz zapaženih kreacija Veronika Durbešić tijekom niza godina nastupa u brojnim komedijama, operetama, mjuziklima i rock-operama, u kojima ponajviše dolazi do izražaja njezin osobiti dar za komične uloge ć / H ina / ć omini D livar S ana : L : foto

Veronika Durbešić i Milan Bandić, gradonačelnik grada Zagreba

eronika Durbešić rođena je u Zagrebu 1945. godine. predstave Matiček se ženi Antona Tomaža Linharta (godišnja Klasičnu gimnaziju završava u Splitu. Zarana pokazavši nagrada UDUH-a) i interpretacija kaubojke Galamiti F. Jane iz glumački talenat, već u srednjoj školi dobiva prve uloge predstave O-Kaj Borisa Senkera, Tahira Mujičića i Nina Škrabe. Vu Hrvatskom narodnom kazalištu i Dječjem kazalištu Titovi Također je isticana njezina interpretacija Junone u Orfeju u mornari u Splitu. Diplomirala je na Pedagoškoj akademiji u podzemlju (Ludovic Halévy, Hector-Jonathan Crémieux, Jacques Rijeci (engleski, hrvatski i ruski jezik) te glumu na zagrebačkoj Offenbach). U novije je vrijeme glumila u Dubravki Ivana Akademiji dramske umjetnosti 1973. Tijekom studija glume vrlo Gundulića, predstavama Car Franjo Josip u Zagrebu Milana se aktivno angažira u poznatim zagrebačkim kazalištima – u Grgića i Alfija Kabilja te Kidaj od svoje žene Raya Cooneyja. Teatru &TD, Dramskom kazalištu Gavella te osobito u Kazalištu Od televizijskih uloga najzapaženije su one u serijama Tražim Komedija, koje će joj ubrzo postati i matična kuća. Paralelno srodnu dušu (1990) Berislava Makarovića, Putovanje u Vučjak sudjeluje i u ansamblu za suvremene glazbene tendencije (1986) Ive Štivičića i Eduarda Galića, Klupa na Jurjevskom (1972) Acezantez (pod ravnanjem Dubravka Detonija). Rad u tom Ivice Ivanca i Zvonimira Bajsića te uloga Murielle u monodrami renomiranom ansamblu Veronika Durbešić nastavlja i kasnije, Happy New Year (1981) Simone de Beauvoir (godišnja nagrada redovito gostujući s njima u raznim europskim zemljama i UDUH-a). Sjedinjenim Američkim Državama. Uz glumački posao, bila je i redovita suradnica na Odsjeku glume Tijekom niza godina nastupa u brojnim komedijama, operetama, zagrebačke Akademije dramske umjetnosti. Uz brojne ostale mjuziklima i rock-operama te na koncertnim izvedbama, u nagrade i priznanja, 1996. godine odlikovana je Redom Danice kojima ponajviše dolazi do izražaja njezin osobiti dar za komične Hrvatske s likom Marka Marulića za zasluge u kulturi. uloge. Iznimno je zapažena njezina interpretacija Nežike iz

12 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. razgovor | Veronika Durbešić Umjetnik mora biti dosljedan sebi Mjuzikl je najteža forma. Trebaš uživo glumiti kao da govoriš Shakespearea, trebaš plesati kao da plešeš poput Isadore Duncan, trebaš pjevati kao da pjevaš Aidu, a kad se sve to spoji, ne smije biti prijelaza

razgovarala: Mira Muhoberac žirija Tonči Bilić i Mladen Janjanin. Hvala im što su prepoznali moj umjetnički rad. Primam nagradu za pedeset godina. Pola a Hrvatsko glumište s diplomiranom dramskom stoljeća tutta forza pjevam operete, opere, mjuzikle, plešem, umjetnicom Veronikom Durbešić (rođenom Kovačić) drame glumim. Petnaest godina šutim, šutim, šutim. Sretna sam razgovaramo u središtu njezina rodnog Zagreba. Povod je što dajem ovaj intervju. ZNagrada hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje, koju je toj svestranoj glumici i pjevačici dodijelio ocjenjivački sud U kojem ste trenutku osjetili impuls prema umjetnosti i glumi? za operetu i mjuzikl. Već s četiri godine. Svirao je radio, a ja nisam prestajala plesati. Sav moj život sastoji se u pokretu, glasu i riječi. Rođena sam Je li Vas iznenadila Nagrada hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje na području mjuzikla i operete? u Zajčevoj, Zagrepčanka sam, i to je sve bilo duboko u meni tijekom cijeloga mog školovanja, možda i zato što mi je tata bio Da. Petnaest godina mi se nitko nije javljao. Drago mi je što su se kornist. Zapravo me nije zanimao ovaj svijet. Čak sam mislila da u Hrvatskom društvu dramskih umjetnika, čija je kičma Marija ljudi žive u radiju. Živjela sam u čudnom, svom svemiru, nisam Filipović, osoba bez koje se ne može, sjetili mene. Dogodilo se ove bila potpuno određena, a najviše sam imala potrebu i želju da godine nekoliko sretnih okolnosti. Perica Martinović postala je me se voli. Mislim da je to jako bitno. Pogotovo je to značajno za predsjednica HDDU-a prvi put, a prvi put su u žiriju za operetu glumce, oni vole da ih se voli i to se poslije pokazalo u kontaktu s i mjuzikl bili Mirjana Bohanec Vidović, predsjednica, te članovi publikom, u pljesku.

broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 13 razgovor | Veronika Durbešić

Dva ste puta išli na prijemni na glumu i oba puta prošli. Rekli su mi da se probam upisati na Akademiju. Mislila sam da se trebam tako pripremati da pokažem kako iz jedne dramske osobe prelazim u drugu. Shakespeare, Matoš. Došla sam na Akademiju, zanimalo me hoće li netko primijetiti moj navodni talent. Tamo je bio Kosta Spaić, genijalna elita, Durbešića još nije bio. Moja mama je plemenita Paravić, a ja po Tomu plemenita Grobnički Durbešić, ali to je došlo poslije. Bila sam primljena. Moj je tata s Kostom Spaićem svirao u orkestru. Kosta je bio violinist i uvijek je čitao. Kosta se čuo s mojim tatom i rekao mu da mu je mala genijalna i da me pusti na Akademiju, a tata je rekao, kad sam tako genijalna, neka me puste da diplomiram na Filozofskom da ne hodam u krpama po cesti. Međutim, kako sam već apsolvirala

Svoj talent razvijate prvo u Splitu. Preselili smo se u Split zbog tatine bolesti i ja sam željela glumiti, statirati. Privukao me miris kazališta, išla sam na audicije i nisu me primali, a moji su brat i sestra stalno statirali, bili su visoki, lijepi, a ja sam bila bucmasta i sve sam to samo gledala. A Split je ludi grad, umjetnički, pun genijalaca. Ali sva ta čitanja i recitiranja ostave traga, Bog te dotakne i ipak ideš dalje prema toj osobi i toj zgradi. Igrali su se tad Emil i detektivi, glumili su u predstavi Boris Dvornik i Ivica Vidović, a ja sam pitala mogu li i ja glumiti. Pitali su me znam li voziti bicikl, a ja sam slagala da znam. Dizala sam se svako jutro u četiri. Moji su imali vrt na Marjanu; prodavala sam prije škole voće i cvijeće i sve sam uvijek uspjela prodati jer su govorili: „Bože, što ova mala privlači!“ To je meni bila igra, život kao igra, ništa mi nije bilo teško. Gledala sam i sve filmove i glumila sve filmske uloge pred svojim prijateljicama. Sjela sam na bicikl. Hrabrost, karakter i dosljednost i danas su moje vrline. Vikala sam: „Makac, ljudi!“ Zabila sam se u zid i dobila ulogu. Dobivala sam otad sve uloge i sve sam igrala, muško i žensko. Nisam bila osupnuta pokazivanjem ni vanjskim svijetom.

U djetinjstvu ste nastupili i u predstavi za odrasle. Vojdrag Berčić tad je režirao Marinkovićevu Gloriju. Moj je tata rekao da je njegova mala luda za kazalištem, a redatelj je rekao neka dođem i igrala sam djevojčicu u cirkusu i klečala ispred Gospe uz ženu koja plače i zahvaljuje na Gospinim suzama. Poslije toga sam otišla iz Splita – mislila sam da je i to dio života – išla sam na Filozofski fakultet da pobjegnem iz kuće. Latinski i ruski. Danas mogu igrati na ruskom i engleskom. Svi su znali za Josip Fišer (Miškec) i Veronika Durbešić (Pepa); Zagrebačko moju navodnu darovitost i talent. Znala sam da iz ničega mogu gradsko kazalište Komedija: Drago Britvić – Alfi Kabiljo, stvoriti nešto. Tko pjeva zlo ne misli, red. Vlado Štefančić, 1998.

14 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. razgovor | Veronika Durbešić filozofiju i da ne pobjegnem na Akademiju, povukli su me u Rijeku, na Pedagoški fakultet. A što se tiče talenta, ako te takne svemir, to je ono što dobiješ ili ne dobiješ. Uvijek sam znala da ću studirati na Akademiji, ali rekli su da ću imati 24 godine i da nakon tri godine od prijemnog koji sam položila opet moram ići na prijemni na Akademiju. U Rijeci sam u to vrijeme djecu učila engleski jezik na inovativan način. Uzela sam poznatu priču o Snjeguljici na engleskom. Pokazala sam koliko sam dobar pedagog, napravila malu televiziju, mijenjala glasove snimajući. Nitko nije znao da je sve to moj glas, tj. glasovi. Diplomirala sam i nastavila svojim putem. U umjetnosti, ono što moraš biti, bit ćeš. Zato sam i živjela s Tomom Durbešićem koji je za mene apostol, dramatičar i pjesnik. Došla sam na Akademiju, tražila od Drage Ivaniševića Ljubav u koroti i opet sam igrala dvije sestre. Na prijemnom su bili Kosta Spaić, Božidar Violić, Georgij Paro, Joško Juvančić i Tonko Lonza. Bila sam nevina od glumačkog iskustva. Primljena Putovanje u Vučjak, red. Eduard Galić, 1986. sam i drugi put. Diplomirala sam s Macbethom. Ančić, Mladenu Budišćaku i svima nama. Teatar &TD stvorio Prvi je put na prijemnom od pjesama bila Mora Matoševa, a drugi je kazališno čudo u Hrvatskoj i svijetu i susret mene i Toma u put Pokle su me prikovali. Sedmorici protiv Tebe. Već na prvom susretu sam bila sama na Kakav je Vaš odnos prema glazbi i glazbenom teatru, za koji ste jednoj strani, a svi drugi na drugoj strani – to me stalno prati. i dobili nagradu? Otiđem u &TD i pokucam na vrata: najvažniji trenutak moga života. Proba je za stolom. „Dobar dan, profesore, iz moje klase Za mene su glazba, gluma, kazalište sve, s tim se rađaš ili ne sve djevojke igraju, samo ne ja. Glumit ću bez honorara, samo rađaš. Mislim da me Tom jako dobro pustio da idem u ansambl me uzmite.“ Gledao me nekoliko minuta. U predstavi nisam ništa Acezantez koji je 1970. utemeljio Dubravko Detoni. Tamo su bili govorila, ali često je znao reći: „Pogledajte kako ona drži ruku, vrhunski skladatelji i glazbenici. Marijana Radev je umrla i Detoni pogledajte kako stoji.“ Oženio me u Šibeniku, na Šibenskom je tražio osobu za Sakačevu kompoziciju Barasou na Villonov festivalu, u katedrali. Igrala sam Nežiku u predstavi Matiček se tekst. Detoni me gledao u Handkeovu Kasparu u Teatru &TD. ženi, prema Linhartu, za koju sam dobila godišnju nagradu Francuski me učio pokojni redatelj Vlado Habunek. I tako sam UDUH-a. Noću nas je vozio Fred Došek, hrvatski pijanist, bila izabrana. Od San Francisca do Europe, u Libiji, Siriji, u spoju glazbeni pisac i animator, suutemeljitelj ansambla Acezantez. sa zvukovima u ansamblu za suvremene glazbene tendencije Acezantez, ja govorim, mijenjam glasove, pjevam... Svuda smo Veliku epizodu Vašega života čini, zajedno s Durbešićem, Vaše bili dobro primljeni, samo smo doma bili tabu. sudjelovanje u hrvatsko-francuskim poveznicama. Vaš život i umjetnost odredio je umjetnički i životni brak s Tom ima Legiju časti, ima je i njegov tata. Tom je De Gaulleu Tomislavom Tomom Durbešićem, kazališnim redateljem i sjedio na krilu. Bitan je taj sporazum koji smo napravili – tamo Vašim i mojim profesorom na Akademiji. je i francuska i hrvatska zastava, stvorena je stipendija hrvatsko- francuska dvaju veleposlanstava. Moja veza s tim fenomenom Bio nam je na prvoj godini – mislim da je tada došao na počinje već s predstavom Happy New Year, prema tekstu Simone Akademiju; nije bio na prijemnom. Tom je stvorio Teatar &TD i de Beauvoir, u Tomovoj režiji i adaptaciji. Postojao je tad kazališni molio je sposobnog Vjerana Zuppu da bude direktor. Tom je dao savjet, Zuppa i Predrag Matvejević. Toma i mene gledali su kao priliku mladim studentima glume i napravio da ispitna predstava Sartrea i Simone de Beauvoir. Matvejević je doveo njezin tekst i Sedmorica protiv Tebe postane predstava Teatra &TD, kao i rekao da to može uprizoriti samo veliki redatelj i velika glumica Novela od Stanca, koju je tadašnja intendantica Dubrovačkih koji se poznaju. Pedeset puta sam je odigrala, i u Parizu, iz bolnice ljetnih igara, profesorica Fani Muhoberac dovela na taj tad je došla pogledati predstavu Simone de Beauvoir, bila je i Jeanne iznimno ugledni hrvatski i međunarodni festival 1971. u izvedbi Moreau, to su čuda bila. Umjetnost se ne može dogoditi bez nas, Tomovih studenata. Fani Muhoberac dovela je u Dubrovnik i polemika, suza i strasti. Ušli smo u taj poziv da sebe plaćamo Eugènea Ionesca kad je vidjela Tomovu predstavu Macbett, prema živcima, a ne novcem. Ja sam prva došla u Francusku, Tom Ionescovoj drami. I Tom je uvijek davao priliku mladima – Jasni nije imao putovnicu, bio je šikaniran, prao prozore. Pjesmom i broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 15 razgovor | Veronika Durbešić

Svako kazalište ima svoje zlatno doba. Imala sam sreću što sam upala u to zlatno doba, to je bilo i zlatno doba Vlade Štefančića. Štefančić je otac hrvatskoga mjuzikla. To je čovjek izvan kategorije, i glumac i redatelj, zaljubljenik, njemu je život kazalište, kao i meni. Uvijek sam bila druga, nikad prva uloga, ali je nekima bio problem što sam od druge znala napraviti prvu ulogu. Štefančić me znao pratiti na sceni. On je, osim toga, uvijek znao fantastično pogoditi podjelu, što je pola predstave. Drugo, imali smo fantastične skladatelje. Štefančić je stalno stvarao, stalno se družio sa skladateljima – s Alfijem Kabiljom, s Metikošem. Kad je angažirao Josipu Lisac, ona je fantastično otpjevala Ave Mariju.

Kako biste odredili razliku u glumačkom pristupu između mjuzikla i operete? Za mjuzikl prvenstveno moraš biti glumac. Opereta ima svoja Na tronu vječnog čuda, red. Mladen Santrić, 2008. pravila. U opereti je važno biti pjevač. Išla sam kod profesora umjetnošću treba se boriti protiv nepravdi. Tom je bio u Sarajevu Šira na satove pjevanja i on mi je rekao da imam za operu za vrijeme rata, i u Zadru, a u Dubrovniku smo bili u konvoju prirodno impostiran glas. Nisam dobivala prve uloge, koje su Libertas. bile rezervirane za operne pjevačice, nego druge, glumačke, kao u opereti Barun Trenk, kad sam bila Marija Terezija. Partner mi je Koje biste specifičnosti mjuzikla kao kazališnog oblika izdvojili? bio sjajni Damir Lončar. Dobivali smo ogroman pljesak na svakoj Mjuzikl je najteža forma. Tada mikrofon nije postojao. Trebaš izvedbi. uživo glumiti kao da govoriš Shakespearea, trebaš plesati kao da plešeš poput Isadore Duncan, trebaš pjevati kao da pjevaš Aidu, Što biste željeli glumiti danas? a kad se sve to spoji, ne smije biti prijelaza. Takav je i izvrstan U dramskom repertoaru jako bih voljela igrati detektivku. Životna film Kreše Golika Tko pjeva zlo ne misli, poslije kojega je Vlado mi je želja biti ženski Sherlock Holmes, Gospođica Marple Agathe Štefančić napravio mjuzikl. I skinuti to, maknuti identitet Christie. Da nemam aneurizmu i hipertireozu, a nemam jer sve Zagreba, ukinuti zagrebačku predstavu, hrvatski mjuzikl, i to mičem iz glave, voljela bih igrati kabaret. Mislim da je Liza prijeći na američki mjuzikl, na kazete koje ubijaju, mislim da je Minelli najgenijalnija. Željela bih postići tu čistoću i tu dubinu u to sramota. Jedna Jalta, Jalta i Tko pjeva zlo ne misli, mislim da kabaretu. nikad ne trebaju prestati igrati. Jer kroz kazalište dobivaš jezik, karakter, hranu, postaješ čovjek. I kad smo najviše bili gladni Kako biste odredili identitet današnjega kazališta u Zagrebu, u generacijski, ljudi su živjeli kroz umjetnost; u cijelom je svijetu to kojem živite, i cijeloga hrvatskoga kazališta? tako. Mora se vratiti hrvatski mjuzikl. Pisac može biti pisac samo Želim da se jednoga dana Zagreb ponovno vrati, da bude Zagreb, i na svom jeziku, to je Tomova misao. da svi živi budu živi. Sad svi živi hodaju kao mrtvi, to ne primjećuje vlast, to grad ne primjećuje da su nam mladi umjetnici mrtvi; Što mislite, u kojem ste umjetničkom području najviše nadareni? nemaju prilike za rad, nadareni su a nesretni, što nikako nije Mogu zahvaliti Bogu za dvije stvari: za dar glasa, za talent što dobro. Identitet jedne zemlje je jezik, koji se stvorio na pozornici, sam bila dobar đak i učila kako treba govoriti poeziju, kako treba u našoj Hrvatskoj hrvatski jezik. I kao što je Sabor, politički, kuća, surađivati s puno glumaca, kakvu ravnotežu radiš, kako gradiš tako kazalište treba biti sabor duha koji/koje hrani. Bez toga ne kuću, kako se sve to tka. Meni bi bilo dosadno samo s Veronikom. možemo. Molière je francuski pisac, Shakespeare engleski, a A drugo, kad ti je Bog dao da pjevaš, dao ti je anđele. Kad mi je bilo Dostojevski ruski. Problem je u nama Hrvatima što se bojimo najteže, ja sam pjevala, igrala sve te uloge i Nazorom nagrađene. reći da sam hrvatski pjesnik ili da sam hrvatska glumica – stalno Jer Happy New Year sam prestala izvoditi 1973., kad sam prvu imamo neke komplekse, što sam govorila i svojim studentima bolest imala. Iskrena sam, zato sam valjda i dobra glumica. Na laž glume na Akademiji dramske umjetnosti. Prebogata smo zemlja ne možeš stvarati dramsku osobu. Umjetnik mora biti dosljedan s predarovitim ljudima koji žele heroje, svoga vladara, nekoga sebi. Kod glumaca je teško, to je rudarski posao. Ja moram nekome kome će vjerovati. Zato je čovjek stvoren; uvijek je onaj jedan koji glumiti, mrava na stablu i slično, ali moram imati nekoga koga ću je vodi, vidljiv ili nevidljiv. Mi još nismo dorasli, mi smo djeca. nasmijati, koga ću rasplakati. A glazba... Beskrajno volim pjevati. Nama treba i tata i mama, mislim u trećoj dimenziji. Ali, svaki Mislim da je moja specifičnost i pokret. Nažalost, političari su vladar mora znati da kao savjetnika mora imati pametnijega nam sve ukrali – i režiju, i pokret, sve. uza sebe, književnika, umjetnika, da mora imati glumca. U tom smislu treba promišljati o pitanju što je to hrvatsko glumište. Kakvim ocjenjujete djelovanje Kazališta Komedija dok ste tamo bili angažirani?

16 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. Za najbolju predstavu u cjelini Za najbolje redateljsko ostvarenje Drama Drama

Hinkemann Ivica Boban prema drami Njemački Hinkemann Ernsta za režiju predstave Othello Williama Sha- Tollera u režiji Igora Vuka Torbice i izvedbi kespearea u izvedbi dramskog ansambla Zagrebačkog kazališta mladih 67. Dubrovačkih ljetnih igara Nagradu je preuzela Snježana Abramović nominirani su bili i: Milković, ravnateljica ZKM-a Rene Medvešek za režiju Kao na nebu nominirane su bile i: Kaya Pollaka u izvedbi Gradskog dram- Kao na nebu Kaya Pollaka u režiji Renea skog kazališta Gavella iz Zagreba Medvešeka i izvedbi Gradskog dramskog Igor Vuk Torbica za režiju predstave Hin- kazališta Gavella iz Zagreba kemann po drami Njemački Hinkemann Tri sestre Antona Pavloviča Čehova u Ernsta Tollera u izvedbi Zagrebačkog ka- režiji Nikole Zavišića i izvedbi Hrvatskog zališta mladih narodnog kazališta u Osijeku

Fotografije s dodjele Nagrada: Lana Slivar Dominić / Hina

broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 17 24. Nagrada hrvatskog glumišta

Za najbolja umjetnička ostvarenja Za najbolja umjetnička ostvarenja Za najbolja umjetnička ostvarenja Drama / glavna ženska uloga Drama / glavna muška uloga Drama / sporedna ženska uloga

Nela Kocsis Rakan Rushaidat Radoslava Mrkšić za ulogu Laure Lenbachove u predstavi U za ulogu Eugena Hinkemanna u predstavi za ulogu Anfise u predstavi Tri sestre agoniji Miroslava Krleže autorskog tima Hinkemann po drami Njemački Hinke- Antona Pavloviča Čehova u režiji Nikole Nele Kocsis, Ozrena Grabarića i Darka mann Ernsta Tollera u režiji Igora Vuka Zavišića i izvedbi Hrvatskog narodnog Stazića u koprodukciji PUK – Putujućeg Torbice i izvedbi Zagrebačkog kazališta kazališta u Osijeku kazališta iz Zagreba i Scene Ribnjak mladih nominirane su bile i: Centra mladih Ribnjak iz Zagreba nominirani su bili i: Nives Ivanković za ulogu Jelene u predstavi nominirane su bile i: Franjo Dijak za ulogu C. S. Lewisa u pred- Kašeta brokava Elvisa Bošnjaka u režiji Olivera Baljak za ulogu u predstavi Prvi stavi Posljednja Freudova seansa Marca St. Nenni Delmestre i izvedbi Hrvatskog put kad sam ti vidjela lice Olje Lozice u Germaina u režiji Marka Torjanca i pro- narodnog kazališta Split režiji Olje Lozice i izvedbi Teatra &TD iz dukciji Kazališta Planet Art iz Zagreba Antonija Stanišić Šperanda za ulogu Zagreba Ozren Grabarić za ulogu Daniela Daréusa Florence u predstavi Kao na nebu Kaya Tatjana Bertok-Zupković za ulogu Olge, u predstavi Kao na nebu Kaya Pollaka u re- Pollaka u režiji Renea Medvešeka i izvedbi Lidija Kraljić Zavišić za ulogu Irine i žiji Renea Medvešeka i izvedbi Gradskog Gradskog dramskog kazališta Gavella iz Sandra Lončarić Tankosić za ulogu Maše dramskog kazališta Gavella iz Zagreba Zagreba u predstavi Tri sestre Antona Pavloviča Čehova u režiji Nikole Zavišića i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku

18 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. 24. Nagrada hrvatskog glumišta

Za najbolja umjetnička ostvarenja Za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika Za izuzetno ostvarenje mladih Drama / sporedna muška uloga do 28 godina umjetnika do 28 godina Drama / ženska uloga Drama / muška uloga

Mladen Vasary Luca Anić Romano Nikolić za ulogu u predstavi Malo morgen Nina za ulogu Lucije Kos u predstavi Tri zime za ulogu Mirka Bradarića u predstavi Škrabea u režiji Georgija Para i izvedbi Tene Štivičić u režiji Ivice Buljana i izvedbi Duša od krumpira Rade Jarka u režiji Kazališta KNAP iz Zagreba Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu Ozrena Prohića i izvedbi Kazališta Marina nominirani su bili i: nominirane su bile i: Držića iz Dubrovnika Goran Marković za ulogu Tome u predstavi Anja Đurinović za ulogu Dezdemone u nominirani su bili i: Kašeta brokava Elvisa Bošnjaka u režiji predstavi Othello Williama Shakespearea Jakov Bilić za ulogu Lovre Crnogaće, Nenni Delmestre i izvedbi Hrvatskog u režiji Ivice Boban i izvedbi dramskog lažljivca u predstavi Laživac Marijane Nole narodnog kazališta Split ansambla 67. Dubrovačkih ljetnih igara prema komediji Lažac Carla Goldonija u Davor Panić za ulogu Ivana Romanoviča Ivana Gudelj za ulogu Natalije Ivanovne režiji Zorana Mužića i izvedbi Hrvatskog Čebutkina u predstavi Tri sestre Antona u predstavi Tri sestre Antona Pavloviča narodnog kazališta u Šibeniku Pavloviča Čehova u režiji Nikole Zavišića Čehova u režiji Nikole Zavišića i izvedbi Mateo Videk za ulogu Najmlađeg kralje- i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku vog sina Ivana u predstavi Bajka o Žar Osijeku ptici Ivice Boban prema ruskoj narodnoj bajci, legendama o feniks-ptici i perzijskoj poemi iz 12 st. Sabor ptica Farida Uddina Attara u režiji Ivice Boban i izvedbi Grad- skog kazališta Žar ptica iz Zagreba broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 19 24. Nagrada hrvatskog glumišta

Za najbolju lutkarsku predstavu ili Za najbolja glumačka ostvarenja u Za najbolja glumačka ostvarenja u predstavu za djecu i mlade lutkarskim predstavama ili predstavama lutkarskim predstavama ili predstavama za djecu i mlade / za djecu i mlade / ženska uloga muška uloga

Bajka o Žar ptici Ivana Boban Bojan Brajčić Ivice Boban prema ruskoj narodnoj baj- za ulogu Žar ptice u predstavi Bajka o Žar za ulogu u predstavi Dica autorskog ci, legendama o feniks-ptici i perzijskoj ptici Ivice Boban prema ruskoj narodnoj projekta Darija Harjačeka i Katarine poemi iz 12 st. Sabor ptica Farida Uddina bajci, legendama o feniks-ptici i perzijskoj Pejović u režiji Darija Harjačeka i izvedbi Attara u režiji Ivice Boban i izvedbi Grad- poemi iz 12 st. Sabor ptica Farida Uddina Gradskog kazališta mladih Split skog kazališta Žar ptica iz Zagreba Attara u režiji Ivice Boban i izvedbi nominirani su bili i: Gradskog kazališta Žar ptica iz Zagreba Nagradu je preuzeo Drago Utješanović, Marko Cindrić za ulogu Mata i Asim ravnatelj GK Žar ptica nominirane su bile i: Ugljen za ulogu Pata u predstavi A je to! nominirane su bile i: Nada Kovačević za ulogu u predstavi Dica Pat i Mat u hrvatskoj avanturi nastaloj autorskog projekta Darija Harjačeka i prema animiranoj seriji u režiji Marija Nije me strah Dubravke Pađen Farkaš u Katarine Pejović u režiji Darija Harjačeka Kovača i koprodukciji Nu: Write Theatre režiji Ljudmile Fedorove i izvedbi Dječjeg i izvedbi Gradskog kazališta mladih Split Festivala i Gradskog kazališta Trešnja iz kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku Vjera Vidov za ulogu Patka u predstavi Zagreba Veliko pužovanje Petre Cicvarić u režiji Juha od bundeve Helen Cooper u režiji Krunoslav Klabučar za ulogu Willema Peđe Gvozdića i izvedbi Gradskog kazali- Ane Prolić i izvedbi Kazališta lutaka Zadar Grimma u predstavi Braća Grimm i šta Zorin dom iz Karlovca princeza Luise Branka Ružića u režiji Paola Tišljarića i izvedbi Gradskog kazališta Trešnja iz Zagreba

20 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. 24. Nagrada hrvatskog glumišta

Za najbolji praizvedeni suvremeni Za najbolje redateljsko Za najbolje glumačko hrvatski dramski tekst ili najbolju ostvarenje u radio-drami ostvarenje u TV-drami dramatizaciju, adaptaciju, dramaturšku obradu teksta ili dramaturgiju predstave

Tena Štivičić Mladen Rutić Franjo Dijak za najbolji praizvedeni suvremeni hrvatski za režiju Pred jutro – Ponedjeljak, 7. rujna za ulogu u TV-filmu Trebalo bi prošetati dramski tekst Tri zime u izvedbi Hrvatskog 2015. Mladena Rutića psa narodnog kazališta u Zagrebu Nagradu je preuzela Lana Deban nominirani su bili i: Nagrada je uručena naknadno nominirani su bili i: Kolektivno glumačko ostvarenje (Goran nominirani su bili i: Darko Tralić za režiju Zastava Miroslava Bogdan, Alan Katić, Marko Cindrić, Elvis Bošnjak za najbolji praizvedeni Krleže Dražen Mikulić, Marinko Prga, Darko suvremeni hrvatski dramski tekst Kašeta Milas, Jan Kerekeš, Slaven Španović, Alen Petar Vujačić za režiju Živio Harms! – Liverić, Ivan Ožegović, Samir Vujčić, brokava u izvedbi Hrvatskog narodnog Čuda postoje! Danila Harmsa kazališta Split Hrvoje Vladisavljević, Slaven Knezović, Asim Ugljen, Nino Sorić, Kristijan Rade Jarak za najbolji praizvedeni Topolovec i Luka Peroš) u TV-filmu Broj suvremeni hrvatski dramski tekst Duša 55 od krumpira u izvedbi Kazališta Marina Držića iz Dubrovnika Krešimir Mikić za ulogu u TV-seriji Patrola na cesti (1. epizoda)

broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 21 24. Nagrada hrvatskog glumišta

Nagrada za izniman doprinos Za najbolju kazališnu scenografiju Za najbolju kazališnu kostimografiju kazališnoj umjetnosti Drama, opereta / mjuzikl ili ples Drama, opereta / mjuzikl ili ples

Miljenko Sekulić – Sarma za nesebičan i predan rad, maštovito kreiranje scenografskih ostvarenja i snažnu umjetničku likovnost i osobnost kojima je trajno obilježio hrvatsko kazalište

Damir Zlatar Frey Mirjana Zagorec u dramskoj predstavi Vampirska kronika u mjuziklu Mamma Mia Bennyja An- Jure Grando Damira Zlatara Freya u režiji derssona – Björna Ulvaeusa – Catherine Jo- Žiri za dramu: Damira Zlatara Freya i izvedbi Istarskog na- hnson u režiji i koreografiji Igora Barberića Branka Cvitković (predsjednica), rodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula i izvedbi ZGK Komedija Nada Abrus, Maja Gregl, Želimir nominirane su bile i: Nagradu je preuzeo Adam Končić, v. d. Mesarić, Andrija Tunjić Zdravka Ivandija Kirigin u plesnim pred- ravnatelja ZGK Komedija Žiri za operetu i mjuzikl: stavama Minimi u koprodukciji Umjetnič- nominirane su bile i: Mirjana Bohanec Vidović ke organizacije VRUM iz Zagreba, Dječjeg Zdravka Ivandija Kirigin u plesnim pred- (predsjednica), Tonči Bilić, kazališta Dubrava iz Zagreba i Udruge za stavama Minimi u koprodukciji Umjetnič- Mladen Janjanin scenske umjetnosti Prostor Plus iz Rijeke i ke organizacije VRUM iz Zagreba, Dječjeg Ritam Tam u izvedbi Studija za suvremeni kazališta Dubrava iz Zagreba i Udruge za Žiri za ples: ples iz Zagreba i koprodukciji Studija za scenske umjetnosti Prostor Plus iz Rijeke i Maja Đurinović (predsjednica), suvremeni ples iz Zagreba sa Gradskim Ritam Tam u izvedbi Studija za suvremeni Aleksandra Mišić, Sanja Petrovski kazalištem Trešnja iz Zagreba ples iz Zagreba i koprodukciji SSP iz Zagre- Dinka Jeričević u mjuziklu Mamma Mia ba s GK Trešnja iz Zagreba i Spone u izvedbi Rad svih žirija koordinirala je i produkciji Zagrebačkog plesnog ansambla tajnica HDDU-a Marija Filipović Bennyja Anderssona – Björna Ulvaeusa – Catherine Johnson u režiji i koreogra- u suradnji sa ZKM-om fiji Igora Barberića i izvedbi Zagrebačkog Ana Savić Gecan u dramskoj predstavi Tri gradskog kazališta Komedija zime Tene Štivičić u režiji Ivice Buljana i izvedbi HNK-a u Zagrebu

22 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. 24. Nagrada hrvatskog glumišta

Za najbolju predstavu u cjelini Za najbolje redateljsko, dirigentsko ili Za najbolja umjetnička ostvarenja Opereta / mjuzikl koreografsko ostvarenje Opereta / mjuzikl – ženska uloga Opereta / mjuzikl

Moje pjesme, moji snovi Igor Barberić Danijela Pintarić Richarda Rodgersa – Oscara Hammerste- za režiju i koreografiju mjuzikla Mamma za ulogu Ružice u mjuziklu Legenda ina II u režiji Nine Kleflin i izvedbi Hrvat- Mia Bennyja Anderssona – Björna Ulvae- Ružice grada Andreje i Deana Kopri u skog narodnog kazališta u Osijeku usa – Catherine Johnson u izvedbi ZGK režiji Roberta Boškovića i izvedbi Studija Komedija Kubus u koprodukciji sa ZGK Komedija i Nagradu je preuzeo Božidar Šnajder, za ulogu Tanye u mjuziklu Mamma Mia intendant HNK-a u Osijeku nominirani su bili i: Bennyja Anderssona – Björna Ulvaeusa nominirane su bile i: Robert Bošković za režiju mjuzikla Leg- enda Ružice grada Andreje i Deana Kopri – Catherine Johnson u režiji i koreografiji Mamma Mia Bennyja Anderssona – u izvedbi Studija Kubus u koprodukciji sa Igora Barberića i izvedbi ZGK Komedija Björna Ulvaeusa – Catherine Johnson ZGK Komedija i za režiju mjuzikla Život za nominirane su bile i: u režiji i koreografiji Igora Barberića i život Danielea Riccija u izvedbi Umjetničke Maja Kovač za ulogu Matilde u mjuziklu izvedbi Zagrebačkog gradskog kazališta udruge Kolbe iz Zagreba Matilda Marijane Nole i Nena Belana Komedija Nina Kleflin za režiju mjuzikla Matilda prema romanu Roalda Dahla u režiji Nine Matilda Marijane Nole i Nena Belana Marijane Nole i Nena Belana prema ro- Kleflin i izvedbi Hrvatskog narodnog prema romanu Roalda Dahla u režiji Nine manu Roalda Dahla u izvedbi Hrvatskog kazališta u Šibeniku Kleflin i izvedbi Hrvatskog narodnog narodnog kazališta u Šibeniku i za režiju Ivana Medić za ulogu Marije Rainer u kazališta u Šibeniku mjuzikla Moje pjesme, moji snovi Rich- mjuziklu Moje pjesme, moji snovi Richarda arda Rodgersa – Oscara Hammersteina II Rodgersa – Oscara Hammersteina II u u izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u režiji Nine Kleflin i izvedbi Hrvatskog Osijeku narodnog kazališta u Osijeku broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 23 24. Nagrada hrvatskog glumišta

Za najbolja umjetnička ostvarenja Za izuzetno ostvarenje mladih Za najbolju predstavu u cjelini Opereta / mjuzikl – muška uloga umjetnika do 30 godina Ples Opereta / mjuzikl – ženska ili muška uloga

Jakov Bilić Djeca (Liesl, Friedrich, Louisa, Kurt, Ms Fox invited Ms Cat for tea and chit- za ulogu Đure Bedare u mjuziklu Matilda Brigitta, Marta i Gretl) chat one late late afternoon last summer Marijane Nole i Nena Belana prema iz mjuzikla Moje pjesme, moji snovi Rich- autora i izvođača Silvie Marchig, Ive Nerine romanu Roalda Dahla u režiji Nine Kleflin arda Rodgersa – Oscara Hammersteina II Sibile i Josipa Maršića u koprodukciji i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u u režiji Nine Kleflin i izvedbi Hrvatskog Umjetničke organizacije Kik Melone iz Šibeniku narodnog kazališta u Osijeku Zagreba i Teatra &TD iz Zagreba nominirani su bili i: nominirani su bili i: Nagradu su preuzele Iva Nerina Sibula i Bojan Jambrošić za ulogu Vlastelina u Ivan Pokupić za ulogu Mrkonje u mjuzik- Silvia Marchig mjuziklu Legenda Ružice grada Andreje lu Čarobni kolač Kristine Gavran u režiji nominirane su bile i: Frane Marije Vranković i koprodukciji i Deana Kopri u režiji Roberta Boškovića Nečastive u koreografiji Brune Isakovića Gradskog kazališta Joza Ivakić iz Vinkova- i izvedbi Studija Kubus u koprodukciji i izvedbi Studija za suvremeni ples u ca i Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića sa Zagrebačkim gradskim kazalištem produkciji Studija za suvremeni ples, iz Osijeka Komedija Festivala Perforacije i Udruge Domino Nenad Tudaković za ulogu Franza u Stefano Surian za ulogu Kadeta Roberta u iz Zagreba u suradnji sa Zagrebačkim mjuziklu Moje pjesme, moji snovi Richarda opereti Momci na brod Ivana pl. Zajca u kazalištem mladih Rodgersa – Oscara Hammersteina II u režiji Snježane Banović i izvedbi Kazališta Mala scena iz Zagreba Spone u koreografiji Roberta Olivana i režiji Nine Kleflin i izvedbi Hrvatskog izvedbi i produkciji Zagrebačkog plesnog narodnog kazališta u Osijeku ansambla u suradnji sa Zagrebačkim kazalištem mladih

24 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. 24. Nagrada hrvatskog glumišta

Za najbolje koreografsko ostvarenje Za najbolja umjetnička ostvarenja Za najbolja umjetnička ostvarenja Ples Ples / ženska uloga Ples / muška uloga

Bruno Isaković Petra Chelfi Slađan Livnjak za koreografiju u plesnoj predstavi Neča- za ostvarenje u predstavi Spone u koreo- za ostvarenje u predstavama Octet-Stream stive u izvedbi Studija za suvremeni ples grafiji Roberta Olivana u izvedbi i produk- i From Body to Body u koreografiji Ive u produkciji Studija za suvremeni ples, ciji Zagrebačkog plesnog ansambla u su- Nerine Sibile i produkciji Integriranog Festivala Perforacije i Udruge Domino iz radnji sa Zagrebačkim kazalištem mladih kolektiva za istraživanje pokreta – IMRC Zagreba u suradnji sa Zagrebačkim kaza- nominirane su bile i: i Hrvatskog instituta za pokret i ples iz lištem mladih Zagreba Petra Hrašćanec za ostvarenje u predstavi Nagradu je preuzela Mia Zalukar Anatomija mačke autorica Petre Hrašća- nominirani su bili i: nominirane su bile i: nec i Ksenije Zec u koprodukciji Umjet- Branko Banković za ostvarenje u predstavi Mirjana Preis za koreografiju u plesnoj ničke organizacije 21:21 iz Zagreba i Za- Starost – Alzheimer cafe u koreografiji predstavi Starost – Alzheimer cafe u ko- grebačkog kazališta mladih Mirjane Preis i produkciji Mirjane Preis i produkciji sa Studijem za suvremeni ples Mia Zalukar za ostvarenje u predstavama Studija za suvremeni ples iz Zagreba u su- iz Zagreba i suradnji sa Zagrebačkim ka- Nečastive u koreografiji Bruna Isakovića radnji sa Zagrebačkim kazalištem mladih zalištem mladih u izvedbi Studija za suvremeni ples u pro- Pavle Heidler za autorsku izvedbu u pred- Sanja Tropp Frühwald i Till Frühwald za dukciji Studija za suvremeni ples, Festivala stavi The Cosmic Dust Practice u produk- koreografiju u plesnoj predstavi Minimi Perforacije i Udruge Domino iz Zagreba u ciji Ganz Novog Festivala iz Zagreba u koprodukciji Umjetničke organizacije suradnji sa Zagrebačkim kazalištem mla- VRUM iz Zagreba, Dječjeg kazališta Du- dih i Raskrivanja u koreografiji Bruna Isa- brava iz Zagreba i Udruge za scenske um- kovića i produkciji Festivala Perforacije iz jetnosti Prostor Plus iz Rijeke Zagreba broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 25 Festival glumca

Ivo Gregurević s tamburašima na Danu domaćina Folklorna skupina KUD-a Kristal iz Županje ispred Dvorane Mladost u Županji

Na Danu domaćina uživale su i mlade glumačke snage Himzo Nuhanović, Andrija Tunjić, Perica Martinović, Srećko Šestan, Joško Ševo, Ana Lederer, Zlatko Hasanbegović, Marija Filipović

26 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. 23. Festival glumca, Županja, Vinkovci, Ilok, Otok, Vukovar, 13. – 21. svibnja 2016. Vođeni srcem Raznovrsnost recentne kazališne produkcije potvrdio je i ovogodišnji Festival glumca na kojem je kroz deset dana u pet gradova Vukovarsko-srijemske županije publika imala priliku pogledati petnaest predstava u glavnom programu

vibanj je mjesec koji s nestrpljenjem očekuju glumci iz vidjeti“. Svečanost otvaranja Festivala glumca održava se u gradu- cijele Hrvatske i stanovnici Vukovarsko-srijemske županije. domaćinu, a to je ove godine bila Županja. Svaki od pet festivalskih Vrijeme je to kad se održava Festival glumca, jedno od gradova želi svojim gostima predstaviti najbolje iz svoje kulturne Snajznačajnijih kulturnih događanja (uz nezaobilazne Vinkovačke ponude, a Županja je specifična po tome što uvijek predstavi jeseni) u tom dijelu Lijepe naše, ali i cijele Hrvatske. Kazališta i dio svoje bogate tradicijske riznice pa su se tako festivalski gosti kazališne družine iz svih krajeva Hrvatske žele sudjelovati na provezli ulicama grada u svečanoj zaprezi Konjogojske udruge Festivalu pa je izbornik Enes Kišević doista imao tešku zadaću od Stari graničar i uživali u izvedbi Folklorne skupine KUD-a Kristal 59 prijavljenih odabrati njih samo osamnaest za sudjelovanje na iz Županje, ali i vidjeli nastup Suvremene plesne skupine Tequila Festivalu, pri čemu je njegov izbor – kako je rekao i na otvaranju Mosquitos iz Zagreba. Festivala, „nastao od onih predstava koje je poželio još koji put Samo otvaranje održano je u Dvorani Mladost, a svojim ju je

Božo Galić Eva Brunović Gabrijel Galović

Enes Kišević Perica Martinović Ivo Gregurević broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 27 23. Festival glumca

Sastanak Upravnog odbora HDDU-a u Vinkovcima Predsjednica HDDU-a Perica Martinović, u namjeri da nastavi ideju Upravnog odbora Društva o decentralizaciji hrvatskoga glumišta, iskoristila je održavanje 23. Festivala glumca u Vukovarsko-srijemskoj županiji kako bi u Vinkovcima okupila Upravni odbor HDDU-a. Tema 13. tematske sjednice, održane u Gradskom kazalištu Joza Ivakić bila su kazališta izvan Zagreba. Sjednici je, među ostalima, nazočila i Mirej Stanić kao predstavnica kazališta sa samog juga Hrvatske, dubrovačkog Kazališta Marina Držića, te Zdenko Rečić, ravnatelj GK Joza Ivakić iz Vinkovaca pa su tako na sjednici su tako bili Davor Miličević, Jasna Bobošević, Jasminka Antić (sjede), Mia zastupljeni predstavnici iz dva zemljopisno rubna hrvatska Krajcar, Marija Filipović, Perica Martinović, Anica Fridl, Gordana grada te je dan uvid u specifičnosti rada kazališta izvan Skalak, Lidija Helajz, Frana Marija Vranković, Sanja Marin (stoje) Zagreba o kojima, s obzirom na to da u Zagrebu djeluje oko osamdeset posto članova HDDU-a, ponekad nema dovoljno relevantnih informacija. Kako bi se situacija kazališnog stvaralaštva“. U ime grada-domaćina dobrodošlicu promijenila, Upravni odbor HDDU-a poručio je mladim sudionicima, gostima i publici zaželio je Gabrijel Galović, dramskim umjetnicima da je Hrvatska (pre)mala zemlja predsjednik Gradskog vijeća Županje, a Festival je, tradicionalno, da bi gradovi izvan Zagreba za njihov umjetnički rad bili otvorenim proglasio Božo Galić, župan Vukovarsko-srijemske (pre)daleko. županije, zaželjevši glumcima dobre predstave i ugodan boravak u najistočnijoj hrvatskoj županiji čiji stanovnici „svakog svibnja s nestrpljenjem čekaju glumce da im donesu radost teatra”. Voditelji programa bili su Martina Stjepanović i Vladimir Andrić. Po završetku svečanosti otvaranja pozornica je prepuštena glumcima, odnosno mladom splitskom glumcu Peri Eranoviću koji je izveo svoj autorski projekt, monodramu Priče iz Vukovara rađenu prema istoimenoj zbirci tekstova Siniše Glavaševića. Bez obzira na cjelogodišnju pomnu pripremu Festivala, viša sila ponekad pokvari i najpažljivije isplanirana događanja. Jedan od tih događaja na koje nije bilo moguće utjecati bila je i bolest glumaca, zbog čega su izvedbe predstava Malo morgen zagrebačkog Kazališta KNAP i Male priče o nestašnoj Sonji karlovačkog Gradskog kazališta Zorin dom morale biti otkazane. Tomislav Palinić – Ćoša, Marija Filipović, Draško Zidar, Zbog financijskih razloga otkazana je i izvedba predstave Perica Martinović, Marko Jelić, Dražen Ferenčina, Dugonja, Trbonja, Vidonja / Spillo, Ciccio, Falco riječkog HNK-a Mirej Stanić, Zdenko Rečić Ivana pl. Zajca. S obzirom na to da su Festivalu glumca u prethodne tri godine nastupom uveličao Mješoviti pjevački zbor KUD-a Kristal iz drastično smanjena sredstava iz kojih se podmiruju troškovi Županje. Na kratkoj svečanosti prisutnima se uz izbornika obratio sudjelujućih predstava, kako bi zadržali dosadašnju visoku i domaćin Festivala. Čast domaćina festivala ove je godine pripala umjetničku razinu Festivala organizatori su bili primorani Ivi Gregureviću koji je u govoru istaknuo da je glumac bit kazališta zamoliti sve sudionike da svoj proračun troškova prilagode i da zato rado dolazi na Festival glumca jer je glumac u njegovu trenutnoj situaciji. Sva kazališta su se, usprkos i vlastitim središtu. Predsjednica HDDU-a Perica Martinović naglasila je financijskim poteškoćama, solidarizirala s organizatorima da na Festivalu glumca nije bitno tko u kojoj funkciji dođe, a Festivala te preuzela pokrivanje jednog dijela troškova, a u nekim neosporno je da je svatko tko je došao poželio doći ponovno – slučajevima čak i polovine. (Valja napomenuti kako, uz troškove kao gledatelj, sudionik ili gost. Prisutnima se obratila i izaslanica predstave, organizatori Festivala glumca svim sudjelujućim ministra kulture Eva Brunović, načelnica Sektora za izvedbenu, umjetnicima, tehničkom osoblju, vozačima i ostalim prijavljenim likovnu, muzejsku i arhivsku djelatnost Ministarstva kulture, sudionicima iz izabranih predstava osiguravaju hotelski smještaj koja je posebno naglasila da na Festivalu glumca „oduševljava na bazi punog pansiona te s brojem noćenja i brojem sudjelujućih entuzijazam organizatora i sudionika te kvaliteta umjetničkih umjetnika i ostalog osoblja koliko ih kazalište najavi.) ostvarenja koja trajno pridonose vrijednostima hrvatskog Stoga valja reći da do realizacije gostovanja predstave Dugonja,

28 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. 23. Festival glumca

Trbonja, Vidonja / Spillo, Ciccio, Falco nije došlo zbog 1983 kune, koje je za troškove sudjelovanja na Festivalu trebalo snositi Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca iz Rijeke, a za koje je iz kazališta organizatorima Festivala glumca rečeno da ih “zbog nepovoljnog financijskog stanja nisu u mogućnosti snositi”. Kako obje izabrane predstave za djecu nisu izvedene na Festivalu, ocjenjivački sud kojeg su ove godine činili Sanja Marin, Lidija Helajz i Draško Zidar nije mogao dodijeliti nagradu Nevenka Filipović koja se dodjeljuje za najbolje lutkarsko glumačko ostvarenje ili glumačko ostvarenje u predstavama za djecu i mlade. Bez obzira na to što je trebalo dodijeliti jednu nagradu manje te u konačnici pogledati i vrednovati petnaest predstava, njihova odgovorna zadaća nije bila nimalo lakša. Tako je u ime ocjenjivačkog suda rekla njegova predsjednica Sanja Marin: „Budući da smo i sami glumci, iskreno smo se radovali svakom čudesnom glumačkom ostvarenju. Uživali smo u igri svojih kolegica i kolega i vođeni srcem donijeli odluke o dobitnicima nagrada.“ Petnaest predstava, od kojih su četiri izvedene dva Članovi ocjenjivačkog suda Draško Zidar, Lidija Helajz i Sanja puta, u pet je festivalskih gradova pogledao velik broj ljubitelja Marin s izbornikom Enesom Kiševićem kazališta i onih koji će to tek postati – možda zahvaljujući upravo Festivalu glumca. kazališta. Otvaranju izložbe svojim su nastupom pridonijeli Bogati popratni program Festivala i ove je godine krenuo prije glumica Mia Krajcar i Luka Ivoš na gitari. svečanog otvaranja u Županji, 13. svibnja u predvorju Gradskog kazališta Joza Ivakić u Vinkovcima otvaranjem Trijenalne izložbe Ove se godine nastavio na prošlom Festivalu započet program najboljih kazališnih plakata, koja se uz Vinkovce održavala i u Mali noćni razgovori u sklopu kojeg se s glumcima i autorskim predvorjima Dvorane Mladost u Županji i Hrvatskog doma u ekipama predstava razgovaralo o njihovim produkcijama Vukovaru. Posebnost je ovogodišnje izložbe što sadrži seriju te glumačkom pozivu i specifičnostima glumačke profesije. plakata za predstave Tri sestre, Amerika, Amadeus, Hrvatski bog Održano je ukupno jedanaest Malih noćnih razgovora na kojima Mars, Bojim se da se sada poznajemo, Kolovoz u okrugu Osage, su posjetitelji u svim festivalskim gradovima – Županji (Caffe- Othello, Umišljeni bolesnik, U registraturi, Malena i Kao na nebu, bar Park), Vukovaru (Gradska kavana Navis), Vinkovcima koje je za zagrebački GDK Gavella kreirao nagrađeni Vanja (Caffe-bar Vinkovačka lampa), Otoku (Gradska kavana) i Iloku Cuculić, koji prati i oblikuje vizualno rješenje sukladno naslovu (Hotel Dunav) – imali priliku razgovarati s glumcima o viđenim i temi predstave te tako gradi vizualni identitet tog zagrebačkog predstavama i saznati iz prve ruke još ponešto o njihovom

Viktor Lukačević, Ruža Marić, Marija Filipović, Božo Galić, Marko Jelić (sjede), Himzo Nuhanović, Katarina Cindrić, Slaven Nuhanović, Lidija Helajz, Enes Kišević, Ivo Gregurević, Tomislav Palinić - Ćoša, Gordana Skalak, Anica Fridl, Grgo Krajina (stoje) broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 29 23. Festival glumca

organizatore Festivala glumca, domaćina Ivu Gregurevića, izbornika Enesa Kiševića i članicu ocjenjivačkog suda Lidiju Helajz, a potom je festivalska delegacija obišla Gradski muzej Vukovar pod vodstvom njegove ravnateljice Ruže Marić. Glumci pjesnici, prateći program s najduljom tradicijom na Festivalu glumca, ove je godine održan u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Županji, a tom su prigodom posjetiteljima svoje stihove kazivali Andrija Tunjić, Antun Tudić, Luka Barešić, Darko Klarić, Mirjana Sačer-Bobanac, Tena Orečić Tonković, Enes Kišević i Zvonimir Stjepanović. U Off-programu Festivala izvedene su dvije predstave: Eva nije Adam vinkovačkog GK Joza Ivakić u Slovačkom domu u Iloku i monodrama Joška Ševa Govorite li hrvatski u Domu kulture Sanja Marin, Marija Filipović, mons. Tadija Pranjić, Perica u Otoku. Ove je godine u sklopu pratećeg programa pokrenut Martinović (sjede), Zdenko Rečić, Draško Zidar, Dražen Teatar mladih u sklopu kojeg su izvedene ispitne produkcije Ferenčina, Tomislav Palinić – Ćoša, Anica Fridl, Pere Eranović Kakva je bila janjetina na mom otoku klase prof. Joška Ševe s (stoje) Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu te Iluzije klase prof. lijepom zanimanju. Na Malim noćnim razgovorima tematizirao Roberta Raponje s Umjetničke akademije u Osijeku. Ogranak se i položaj nezavisne scene te prednosti i nedostaci rada na njoj mladih HDDU-a predstavio se izvedbom Tespijade, omnibusom u usporedbi s radom u gradskim i državnim kazalištima. U više je od pet desetominutnih predstava praizvedenih u sklopu Drugih navrata istaknuta važnost međusobne suradnje i slušanja glumaca dana Ogranka mladih HDDU-a u GDK Gavella u Zagrebu te te ostalih dramskih umjetnika, kao i važnost reakcije publike i kazališnim kvizom pod vodstvom Šiška Horvata Majcana. Mladi disanja publike s glumcima za uspjeh svake pojedine izvedbe. su glumci tako dobili priliku nastupati pred starijim kolegama te Drugog dana 23. Festivala glumca, u nedjelju 15. svibnja, održana od njih iz prve ruke dobiti savjete koji će im koristiti u budućem je Sveta misa i blagoslov glumaca u Župnoj crkvi sv. Euzebija i radu. Poliona u Vinkovcima. Na Svetoj misi mons. Tadija Pranjić Tradicionalni Dan domaćina ove je godine održan u parku posebno je pozdravio glumce i blagoslovio njihovo djelovanje, a ispred Gradskog muzeja u Županji. Svi posjetitelji mogli su iz misu je uveličao Zbor sv. Cecilije pod vodstvom i uz orguljašku prve ruke vidjeti kako izgleda pravo slavonsko gostoprimstvo pratnju Dubravke Vukovarac. Nakon Svete mise mons. Tadija uz bogatu trpezu i opustiti se uz nezaobilazne tamburaše. Malo Pranjić pozvao je organizatore i goste Festivala na kratko iznenađenje Perici Martinović priredio je izbornik Enes Kišević prigodno druženje. krasnoslovljenjem stihova koje je današnja predsjednica HDDU-a U srijedu 18. svibnja održan je tradicionalni prijem kod župana napisala još za svojih srednjoškolskih dana. Vukovarsko-srijemske županije Bože Galića koji je ugostio Zadnji dan Festivala glumca tradicionalno je rezerviran za Glumačko sijelo i svečanost dodjele nagrada i priznanja, a započeo je otkrivanjem spomenika Mariji i Ivanu Kozarac na vinkovačkom Krnjašu kojem su nazočili ministar kulture dr. sc. Zlatko Hasanbegović i njegova zamjenica dr. sc. Ana Lederer, koji su se potom pridružili glumcima, organizatorima i gostima na tradicionalnom Glumačkom sijelu održanom na Salašu Tena u Vinkovcima u ranim poslijepodnevnim satima. Ministar Hasanbegović svojim je dolaskom u Vinkovce i osobno pružio podršku glumcima i Festivalu. Kako je iste večeri u velikoj dvorani Doma kulture u Drenovcima u povodu završetka projekta Ministarstva kulture Rekonstrukcija i obnova kulturne baštine u dijelovima poplavljenih područja Cvelferije – narodnih nošnji i tradicijskih glazbala te uspostava kulturnih aktivnosti u Gunji, Račinovcima, Rajevom Selu, Drenovcima, Soljanima, Posavskim Podgajcima, Strošincima, Đurićima i Vrbanji održan svečani koncert pod nazivom Obnovljena baština Cvelferije ministar kulture Hasanbegović i Vukovarsko-srijemski župan Božo Galić nisu mogli nazočiti svečanosti zatvaranja. Vinkovčani Dobitnici s nagradama: Joško Ševo, Filip Juričić, Pere Eranović, nisu nimalo zaostajali za Županjcima te su na Glumačkom sijelu Anja Šovagović Despot, Nela Kocsis i Marko Torjanac bogato počastili svoje goste jelom i pićem, dok su neumorni

30 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. 23. Festival glumca tamburaši Tamburaškog sastava Đeram još jednom pokazali da je to tradicijsko glazbalo itekako živo i danas. U večernjim satima festivalska karavana uputila se u Dvoranu Mladost u Županji u kojoj je održana svečanost dodjele nagrada i priznanja koje su dobitnicima uručili gradonačelnik Županje Davor Miličević, gradonačelnik Vinkovaca Mladen Karlić, pročelnica Upravnog odjela za kulturu i turizam grada Vukovara Marina Sekulić, predstavnica grada Otoka u Festivalskom odboru Marijana Barnjak Jelić i predsjednik Skupštine Vukovarsko- srijemske županije Antun Žagar te izvršni producenti Festivala Marija Filipović i Slaven Nuhanović. Zanimljivo je da svi glumci nagrađeni nagradom Fabijan Šovagović nisu prvi put sa Festivala glumca ponijeli statuu legende hrvatskog glumišta. Anji Šovagović Despot to je treća nagrada koja nosi ime njezinog oca a posvetila ju je „svojim kolegama u predstavi i svim velikanima hrvatskog glumišta s ovoga područja koji više nisu s nama, kao što su Vanja Drach, Nada Subotić, moj otac i drugi“. Neli Kocsis je to također treća nagrada Fabijan Šovagović, a Jošku Ševi druga s tim da je osvojio i posebno priznanje na 19. Festivalu glumca. Ana Lederer Marko Torjanac je osvojio treću uzastopnu nagradu Fabijan Šovagović, a u svojoj kolekciji s Festivala glumca ima i nagradu Andrić, a svojim su ga nastupom uveličali članovi Opere osječkog Ivo Fici za najboljeg mladog glumca koju je osvojio još 1995. Hrvatskog narodnog kazališta, sopranistica Ivana Medić i bas Ovogodišnji dobitnik nagrade Ivo Fici Pere Eranović bio je vrlo Berislav Puškarić uz klavirsku pratnju Igora Valerija. Na kraju sretan jer mu je to prva glumačka nagrada u životu. Nagradu svečanosti uslijedilo je tradicionalno fotografiranje dobitnika i Vanja Drach za najbolju predstavu – Bljesak zlatnog zuba preuzeo organizatora te je time završen ovogodišnji, 23. Festival glumca, je Filip Juričić, glumac Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija a malom domjenku u povodu završetka priključio se i ministar koje je produciralo nagrađenu predstavu. Zlatko Hasanbegović. Pripreme za idući Festival već su započele U ime ministra kulture prisutnima se obratila njegova zamjenica i vidimo se dogodine u svibnju u Vinkovcima, idućem gradu- dr. sc. Ana Lederer. Program su vodili Mia Krajcar i Vladimir domaćinu, na otvaranju 24. Festivala glumca.

Draško Zidar, Filip Juričić, Lidija Helajz, Marko Torjanac, Anja Šovagović Despot, Tomislav Palinić – Ćoša, Nela Kocsis, Marija Filipović, Pere Eranović, Marijana Barnjak Jelić, Marina Sekulić, Himzo Nuhanović (prvi red), Enes Kišević, Sanja Marin, Mladen Karlić, Perica Martinović, Antun Žagar, Ana Lederer, Davor Miličević, Slaven Nuhanović (drugi red) broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 31 23. Festival glumca | Riječ izbornika Enesa Kiševića Glumci su zaista djeca veća od djece Ovaj je izbor nastao od onih predstava koje sam poželio još koji put vidjeti. Pri njihovom odabiru vrlo značajnu ulogu odigralo je nešto što već dugo diše u meni – kad sretnem nešto dobro, ne mogu to zadržati samo za sebe Kazališni mrak je čudo živjeti, ne u ovom vremenu što ga pokazuje sat, nego u gleda se u zrcalu – stvaralačkom vremenu, kad se pred našim očima na sceni rađa lice mu svijetli. Violet Weston, Leticija Douffet, Lotte Schoen, Antigona, Kreont, Festival glumca rođen je u ratu, pod granatama. Tuku tenkovi Jele Jurić, don Lorenzo Pantalone, šjor Paško Balancana, Sigmund po Vinkovcima, po Vukovaru, po Iloku, po Županji, a profesor Freud, Krležina Laura, Vanja, Sonja, kor Baba Mate Matišića, književnosti Himzo Nuhanović ne prodaje kraljevstvo za konja, Dugonja, Trbonja, Vidonja, Siniša Glavašević… nego usred bitke viče: Kraljevstvo za kazalište! Pravi redatelji nikada glumce ne vode za ruku, nego ih prepuštaju Njegovom se ljudskom glasu pridružuju Matej Janković, prvi njihovoj igri. Daju im punu slobodu, ali stalno očima paze na njih župan Vukovarsko-srijemske županije i prva pročelnica za da se u igri svojoj ne spotaknu. Zamislite da Charlie Chaplin igra kulturu – gospođa Zdenka Buljan. Pristižu glumci sa svih Sizifa, ili Pero Kvrgić? Pa kamen bi onaj, ma koliko bio težak, u strana, predvođeni Zvonimirom Torjancem i njegovom tajnicom njihovim rukama živom igračkom postao. Od silne bi zaigranosti Katarinom Bahunek. S njima su Vanja Drach, Mato Ergović izgubio svoju zemaljsku težu. Kao prvo, oni ga nikada ne bi baj-Mata, Eliza Gerner, Nada Subotić, Neva Rošić, Tomislav gurali istom stranom brda niti bi se istim putem i istim korakom, Durbešić, Vedran Mlikota, Marija Kohn, Ena Begović… u onim kratkim trenucima odmora, kamenu svojem vraćali. Prvi domaćin Festivala Fabijan Šovagović, na konjskoj zaprezi s Glumci su zaista djeca veća od djece. Za razliku od prirode, oni reklom i šeširom, na udare granata, sasvim mirno govori kočijašu: su neponovljivi. – Baja, vozi tamo gdje najviše gruvaju! Odat ću vam nešto što mi se, onako, iz čista mira koji put zna dogoditi. Zima samo što nije otišla, proljeće polako već namješta Tako nešto može izgovoriti samo umjetnik koji je i od svojega svoju scenografiju, a ja časak prije njihove smjene uletim između života uspio stvoriti umjetnost, umjetnik kojemu nije stalo stvarati ta dva godišnja doba, pa se smijem, smijem… Malo plešem, malo publiku nego stvarati ljude – ljude na sceni, ljude u gledalištu. Eto, plačem, malo pjevam, malo Hölderlina govorim, malo Ovidija. na takvim zasadama izrastao je Festival glumca. Kreveljim se, pravim od sebe budalu, a potom se poklonim Prvi izbornik Vanja Drach diljem je Hrvatske, po ratnom dimu, prirodi i prepustim joj pozornicu. skupljao glumce, a meni sad valja od 59 prijavljenih predstava izabrati njih osamnaest i dovesti ih u srce Slavonije. Pripala mi Sve, u životu, što je zaista velika čast, ali i velika odgovornost. Premda je mir već dogodi se meni, odavno nastao, bit će po meni – kako bi Šovo rekao, gruvanja ja sam sebi šapnem sa svih strana. Bit će gelera od riječi, ali što ću? Valja mi ići tamo ko da sam na sceni: gdje se još čuje onaj vapaj profesora Nuhanovića: Kraljevstvo za Sve je to igra. kazalište! Pusta igra samo. Kada su mi povjerili dužnost izbornika kolega Slavko Juraga i Život je ljepši tajnica HDDU-a Marija Filipović, moram priznati, načas sam kad s njim se igramo. se ćutio kao Ćiro Blažević i Slaven Bilić. Međutim, njima je ipak Volio bih da sam u ovom svojem izboru od osamnaest predstava bilo lakše nego meni jer nisu imali toliko dobrih reprezentativaca u Županju i Shakespearea doveo, ali nažalost nitko Willija na koliko sam ja vidio izvrsnih glumaca, a nisam ih mogao dovesti ni Festival glumca nije prijavio. A evo, baš ove 2016. godine četiri na klupu. Ovaj je izbor nastao od onih predstava koje sam poželio su stoljeća prošla od njegove smrti. Točnije rečeno – četiri stotine još koji put vidjeti. Pri njihovom odabiru vrlo značajnu ulogu godina smrt Shakespeareu ni pera ne može odbiti. Nije ni smrti odigralo je nešto što već dugo diše u meni. Naime, kad sretnem lako živjeti kada na takva pisca naiđe. Pred takvim se umjetnikom nešto dobro, ne mogu to zadržati samo za sebe. Bila to dobra i smrt običnom smrtnicom ćuti. knjiga, dobra glazba, dobra slika, dobra kazališna predstava; stalo No meni na kraju ipak valja Shakespearea posaditi u onu konjsku mi je tu ljepotu podijeliti s drugima. zapregu, ogrnuti ga reklom, naheriti mu šokački šešir pa neka Predstave sam gledao ne kao kazališni kritičar nego kao obični skupa s profesorom Nuhanovićem viče: Kraljevstvo za kazalište! mali gledatelj koji sjedi na pomoćnom stolcu i diše s glumcima. A Faba neka i dalje mirne duše kočijašu govori: Kako je čudesno ćutjeti glumačku energiju na svojoj koži! Živo – Baja, vozi tamo gdje najviše gruvaju!

32 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. 23. Festival glumca Predstave 23. Festivala glumca Zagrebačko gradsko kazalište Teatar Exit, Zagreb Siniša Glavašević Marijana Nola (prema Komedija John Logan Priče iz Vukovara komediji Lažac Carla Goldonija) Mate Matišić Crveno autorski projekt Pere Laživac Bljesak zlatnog zuba redatelj Matko Raguž Eranovića redatelj Zoran Mužić redatelj Zoran Mužić izvode: Siniša Popović, Filip izvodi: Pere Eranović izvode: Damir Lončar, Nina Križan glumci mlađi od 28 godina: izvode: Jakov Bilić, Mate Kaić Madić, Vanda Winter, Pere Eranović Gulin, Anđelko Babačić, Joško Davor Svedružić, Nada Kazalište Planet art, Zagreb Ševo, Franka Klarić, Danira Abrus, Ronald Žlabur, Nera Marc St. Germain Kazalište Marina Držića, Gović, Oriana Kunčić, Rade Stipičević, Jan Juričić, Vinko Posljednja Freudova seansa Dubrovnik Periša, Ivo Perkušić, Jasminka Antić, Jere Svračak Kraljević, Saša Buneta, Ivica redatelj Marko Torjanac Rade Jarak Zadro, Filip Juričić, Igor Duša od krumpira glumci mlađi od 28 godina: Mešin, Ljubo Zečević, Goran izvode: Marko Torjanac, Jakov Bilić Malus, Vanja Ćirić, Jasna Palić Franjo Dijak redatelj Ozren Prohić izvode: Romano Nikolić, Umjetnička organizacija Picukarić, Marija Borić Kazalište Mala scena, Zagreb Frane Perišin, Glorija Šoletić, Slavonski Brodvej, Slavonski Gradsko dramsko kazalište Peter Shaffer Nika Burđelez, Hrvoje Brod Gavella, Zagreb Leticija i ljublist Sebastijan, Branimir Vidić, Aldo Nicolai Tracy Letts redatelj Ivica Šimić Edi Jertec, Mirej Stanić, Izmira Umri muški Kolovoz u okrugu Osage izvode: Vitomira Lončar, Jasna Brautović, Nina Hladilo, (Nije bila peta, bila je deveta) Zdeslav Čotić redateljica Slađana Kilibarda Bilušić, Buga Marija Šimić, redatelji Luka Stilinović, Matej glumci mlađi od 28 godina: izvode: Zoran Gogić, Anja Ivica Šimić Safundžić Nika Burđelez, Romano Šovagović Despot, Bojana glumci mlađi od 28 godina: izvode: Ivana Vukićević, Luka Nikolić Gregorić Vejzović, Janko Buga Marija Šimić Stilinović, Matej Safundžić Rakoš, Anja Đurinović, Hit teatar, Zagreb Hrvatsko narodno kazalište glumci mlađi od 28 godina: Antonija Stanišić Šperanda, Ivana Vukićević, Luka autorski projekt Mateje u Osijeku Nela Kocsis, Jelena Miholjević, Stilinović, Matej Safundžić Darko Milas, Hrvoje Klobučar, Elezović, Petre Težak i Janko Matko Lukrecija Tudor, Ranko Zlatana Zuhrića Moć zemlje Hrvatsko narodno kazalište Zidarić, Đorđe Kukuljica metOda za brak redatelj Želimir Mesarić u Mostaru glumci mlađi od 28 godina: redateljica Iva Srnec izvode: Davor Panić, Ljiljana Christopher Durang Anja Đurinović, Lukrecija izvode: Petra Težak, Matea Krička Mitrović, Ivana Vanja i Sonja i Maša i još Tudor Elezović, Zlatan Zuhrić Zuhra Gudelj, Matea Grabić, Duško jedan Modrinić, Antonio Jakupšić, redateljica Nina Kleflin Zagrebačko kazalište mladih Scena Ribnjak i PUK – Aleksandar Bogdanović, izvode: Velimir Pšeničnik Jazmin Sequeira i Luciano Putujuće kazalište, Zagreb Anita Schmidt, Aljoša Čepl, Njirić, Sanda Krgo Soldo, Delprato Miroslav Krleža Ivan Ćaćić, Radoslava Mrkšić, Jelena Kordić Kuret, Ivan #radninaslovantigona Vjekoslav Janković, Antonija U agoniji Skoko, Nikolina Marić, Tina Pintarić, Jasna Odorčić, redateljica Renata Carola autorski projekt Nele Kocsis, Lacko Petra Blašković, Mario Rade, Gatica Ozrena Grabarića, Darka Miroslav Čabraja, Zorislav izvode: Anđela Ramljak, Stazića Hrvatsko kazalište Pečuh Štark, Damir Baković, Ivana Sreten Mokrović, Petar Agatha Christie izvode: Nela Kocsis, Ozren Medić, Nikola Pavišić Leventić, Vedran Živolić, Grabarić, Darko Stazić Mišolovka glumci mlađi od 28 godina: Jasmin Telalović, Frano redatelj Ivan Funk Mašković, Danijel Ljuboja Umjetnička akademija Aljoša Čepl, Matea Grabić, u Splitu i Scena mladih Antonio Jakupšić izvode: Petra Grišnik, Armin Ćatić, Goran Smoljanović, Eva Hrvatskog narodnog Hrvatsko narodno kazalište Polgar, Rafael Arčon, Ivana kazališta Split u Šibeniku Perkunić, Dejan Fajter, Slaven Vidaković broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 33 23. Festival glumca | nagrade Praznik glume

Ocjenjivački sud 23. Festivala glumca Nela Kocsis za ulogu Laure Lenbach u u sastavu: Sanja Marin (predsjednica), predstavi U agoniji Miroslava Krleže u Lidija Helajz i Draško Zidar odlučio je režiji Darka Stazića, Nele Kocsis i Ozrena o dobitnicima nagrada ovogodišnjeg Grabarića i produkciji Scene Ribnjak i Festivala. A nagrađeni su... PUK-a – Putujućeg kazališta iz Zagreba Nela je oživjela lik Laure u svim njezinim emotivnim stanjima. Iz snažne neovisne pretvara se u krhku, emotivnu, nesigurnu i rastrojenu ženu željnu ljubavi i zaštite. Njezina iznimna glumačka interpretacija, slojevitost i izražajnost pokazala je da ćete kada sljedeći put dođete u Šibenik Nela na sceni ulazi u svaku poru lika, što upoznati Paška Balancanu. Joško Ševo gledatelje ne može ostaviti ravnodušnima. udahnuo je tom liku nezaboravnu dušu svojim briljantnim glumačkim umijećem isprepletenim neobaveznim privatnim pošalicama s dosjetkama koje samo Nagrada Fabijan Šovagović za najbolje dopunjavaju to malo glumačko remek- glumice djelo. Anja Šovagović Despot za ulogu Violet Weston u predstavi Kolovoz u okugu Osage Tracyja Lettsa u režiji Slađane Kilibarde i produkciji Gradskog dramskog kazališta Gavella iz Zagreba Anja vjerno i realistično, bez imalo uljepšavanja utjelovljuje lik Violet Weston. Nagrada Fabijan Šovagović Lik majke čija je ljubav izrazito snažna, za najbolje glumce ali ta snaga je ujedno i razarajuća. Teži Marko Torjanac za ulogu Sigmunda idealu sretne okupljene obitelji, no Freuda u predstavi Posljednja Freudova budući da i sama shvaća da taj ideal više seansa Marca St. Germaina u režiji Marka nije ostvariv, priželjkuje barem privid Torjanca i produkciji Kazališta Planet Art Nagrada Ivo Fici za najbolje glumačko skladnog obiteljskog života. Sve se crte iz Zagreba karaktera Violet Weston vide u glasu, ostvarenje mlade glumice / mladog Kada na sceni ne prepoznaš kolegu i očima, gestama, hodu Anje Šovagović glumca do 28 godina prijatelja nego nekoga tko samo naizgled Despot tako da se kod gledatelja stječe Pere Eranović za monodramu Priče fizički sliči na njega, onda je to pravi dojam da na sceni nije glumica nego ono iz Vukovara Siniše Glavaševića u režiji praznik glume. Marko Torjanac nas istraumatizirano dijete, nesretna žena i Pere Eranovića te produkciji Umjetničke je uvjerio da smo bar na osamdesetak bolesna majka iz vrućeg Osagea. akademije u Splitu i Scene mladih minuta imali jedinstvenu priliku zaviriti Hrvatskog narodnog kazališta Split u posljednje trenutke Freudova života. Govor, gesta i psihofizičko stanje potpuno U zapravo još nezrelim godinama su nas razuvjerili da pred sobom gledamo neobično je vidjeti mladog čovjeka i Marka. Suvereno, uvjerljivo i nadahnuto. glumca koji tako zrelo promišlja prošlost s budućnosti. Glumački, tehnički, emotivno Joško Ševo za ulogu šjora Paška Balancane na vrlo visokoj razini, ovaj samostalni u predstavi Laživac Marijane Nole u režiji projekt tako mladog glumca obećava da Zorana Mužića i produkciji Hrvatskog od njega u budućnosti možemo očekivati narodnog kazališta u Šibeniku još puno lijepih kazališnih trenutaka. Ako ste gledali šibenskoga Laživca, onda

34 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. 23. Festival glumca | nagrade

Nagrada Vanja Drach za najbolju Nagrada za najbolji kazališni plakat predstavu u cjelini Bljesak zlatnog zuba Mate Matišića u režiji Zorana Mužića i produkciji Zagrebačkog O nagradi za najbolji kazališni gradskog kazališta Komedija plakat koja se trijenalno dodjelju- Predstava Zagrebačkog gradskog kazališta je na Festivalu glumca odlučivao Komedija Bljesak zlatnog zuba je pravi je poseban ocjenjivački sud rudnik glumačkih dragulja spojenih u koji je radio u sastavu Zdravko prekrasnu kazališnu ogrlicu. Individualni Dvojković, Branka Hlevnjak i kolektivizam ili kolektivni individualizam, Dubravko Mataković. Dobitnik kako vam drago, po mušketirskom nagrade Fabijan Šovagović za principu „jedan za sve i svi za jednoga“ najbolji kazališni plakat je Vanja ovu je predstavu za nijansu izdigao od Cuculić za plakate Gradskog ostalih sjajnih kazališnih ostvarenja. dramskog kazališta Gavella iz Za- greba. Ocjenjivački sud dodijelio je i dvije pohvale: Studiju Omazić za plakat predstave Hinkemann Zagrebačkog kazališta mladih i Marinu Mimici za plakat pred- stave Dobitnik Kazališta KNAP iz Zagreba.

broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 35 NAGRADE Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo na području kazališne umjetnosti | Ivica Boban Jedinstven opus Prepoznatljivim kazališnim rukopisom i pedagoškom djelatnošću, Ivica Boban trajno je obilježila ne samo hrvatsko glumište nego i hrvatsku kulturu u cjelini

Akademik Zvonko Kusić, predsjednik Odbora Nagrade Vladimir Nazor, Zlatko Hasanbegović, ministar kulture, i Ivica Boban

više od pedeset godina profesionalnoga rada istaknuta kazališnih skupina, Kazališnu radionicu Pozdravi (1973-1985), hrvatska redateljica, dramaturginja, koreografkinja čije su predstave Pozdravi, Povratak Arlecchina, Play Čehov i i pedagoginja Ivica Boban ostvarila je jedinstven Play Držić imale snažan međunarodni odjek. Kazališno je oživila umjetničkiU i akademski opus, načinivši zamjetan kvalitativni mnoga djela iz hrvatske dramske baštine, poput prikazanja u pomak u kazalištu i kazališnoj pedagogiji ne samo u nacionalnoj Muci Spasitelja našega u Splitu (1991), Vetranovićeva Orfea nego i u međunarodnoj sredini. Odmaknuvši se od svojedobno i Suzane čiste u Dubrovniku (2001) ili drama Marina Držića, vladajućeg uvjerenja o neprikosnovenosti dramskoga teksta i napose dviju Hekuba (1982. i 1991.) na Dubrovačkim ljetnim glumčeva govora, osmislila je vlastiti pedagoško-umjetnički igrama, gdje je došao do izražaja i njezin interes za temu ratne sustav u kojem je naglasak premjestila na dotad marginalizirano traume koju je također problematizirala u nizu predstava glumčevo tijelo, zalažući se za nedjeljivost govora i pokreta u (Hamletmachine i Kako sada stvari stoje u Teatru &TD, Smrt cjelovitosti glumačkog izraza te za razvijanje kreativne suradnje Vronskoga u Rijeci). U više predstava bavila se i dramom žene svih sudionika predstave unutar procesa stvaranja, među prvima te pozicijom žene-autorice (Hekuba, Gorke suze Petre von Kant, uvodeći i pojam kolektivne kreacije. Nadogradila je nastavni Nora, Antigona, Medeja, Alma Mahler, Nevjesta od vjetra). Dio program zagrebačke Akademije dramske umjetnosti studijem kreativnosti uspješno je usmjerila i na rad u kazalištu za djecu scenskoga pokreta kao sastavnim dijelom glumčeva obrazovanja, i mlade (Ja i moji osjećaji), ali i na ulični teatar te teatralizacije a u kazalištima diljem Hrvatske više je godina djelovala kao svečanosti otvorenja poput Univerzijade (1987) ili Dubrovačkih glavna suradnica za scenski pokret i koreografiju u dramskim ljetnih igara. Ukratko, prepoznatljivim kazališnim rukopisom i predstavama, utirući put struci bez koje je rad u kazalištu danas pedagoškom djelatnošću, Ivica Boban trajno je obilježila ne samo nezamisliv. Ustrajno se zalagala za povezivanje obrazovnog hrvatsko glumište nego i hrvatsku kulturu u cjelini. sustava i kazališne prakse izvođenjem ispitnih produkcija proizišlih iz istraživačkog rada sa studentima na pozornicama Komisija za kazališnu umjetnost: Joško Ševo (predsjednik), hrvatskih kazališta i međunarodnih festivala. Osnovala je i vodila Ivica Kunčević, Almira Osmanović, Martina Petranović, Siniša jednu od prvih i najpoznatijih hrvatskih izvaninstitucionalnih Popović, Renata Sabljak, Andrija Tunjić broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 37 Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo na području glazbe | Alfi Kabiljo Majstor mjuzikla Najznačajniji dio Kabiljova opusa čine mjuzikli. Autor je dvanaest mjuzikla, među kojima se osobito ističe Jalta, Jalta, najznačajnije hrvatsko djelo u povijesti tog glazbeno-scenskog područja (pjesme, mjuzikli, uglazbljene priče) te filmske glazbe za četrdesetak naslova autora Vatroslava Mimice, Lordana Zafranovića, Zorana Tadića, Rajka Grlića i Branka Ivande. Napisao je glazbu i za više desetaka televizijskih serija, dokumentarnih filmova, kazališnih predstava, radio-dramskih uradaka i televizijskih produkcija. Najznačajniji dio Kabiljova opusa predstavljaju djela s područja glazbene pozornice – mjuzikli. Autor je dvanaest mjuzikla među kojima se ističu Kralj je gol, Car Franjo Josip u Zagrebu, Tko pjeva zlo ne misli i osobito Jalta, Jalta. Posljednji je najznačajnije hrvatsko djelo u povijesti tog glazbeno-scenskog područja, izveden samo u Zagrebu više od sedamsto puta, a svoje je izvedbene verzije doživio i na pozornicama u Osijeku, Rijeci, Beogradu, Zenici, Subotici, Trstu, Oslu i Beču. To je djelo svojom popularnošću i brojnošću izvedbi stalo uz bok kanonima hrvatske glazbene scene – operama Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca i Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca. Kabiljo je dosad nagrađen Porinom za životno djelo, trima Zlatnim Arenama Pulskog filmskog festivala te nagradama Josip Štolcer Slavenski, Milivoj Körbler i Boris Papandopulo. Alfi Kabiljo jedinstvena je pojava među skladateljima suvremene hrvatske glazbe koji je u višeslojnom stvaralačkom Akademik Zvonko Kusić, predsjednik Odbora Nagrade Vladimir Nazor, senzibilitetu spojio interese i ostvario Zlatko Hasanbegović, ministar kulture, i Alfi Kabiljo postignuća i na području tzv. zabavne lfi Kabiljo počeo se afirmirati kao skladatelj od sredine i umjetničke glazbe. Njegov je opus u 1960-ih osvajanjem domaćih i međunarodnih nagrada velikoj mjeri glazbeno-sadržajno kvalitetan, na tehničkom planu na području tzv. zabavne glazbe. Kao autor više stotina znalački dotjeran, promišljen u spojevima književnih predložaka i melodija,A šansona i orkestralne glazbe zabavnog usmjerenja dobio njihovih uglazbljenja, te kao takav vrlo široko prihvaćen od strane je brojna priznanja, među kojima se ističu nagrade na važnim publike, izvođača i stručne javnosti. Nagrada Vladimir Nazor festivalima u Zagrebu, na Malti, u Rio de Janeiru, Tokiju, Tel Avivu, za životno djelo stoga se dodjeljuje Alfiju Kabilju za iznimno Curaçaou i drugdje, a njegova su djela na tom području izvodili vrijedan, stilsko-žanrovski krajnje razveden i rijetko specifičan najistaknutiji interpreti poput Ive Robića, Vice Vukova, Radojke skladateljski doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi u cjelini. Šverko, Gabi Novak i Tereze Kesovije. Kabiljo je i autor tridesetak djela na području umjetničke glazbe, osobito komornog izričaja Komisija za glazbu: Stanislav Tuksar (predsjednik), Dalibor kao što su instrumentalne suite, trija i ciklusi pjesama, primjerice Cikojević, Neven Frangeš, Eva Kirchmayer Bilić, Branko na tekstove Françoisa Rabelaisa i Zvonimira Baloga. Kabiljo je Mihanović, Vlatka Peljhan, Dubravka Šeparović Mušović također jedan od najplodnijih hrvatskih autora glazbe za djecu

38 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. Godišnja Nagrada Vladimir Nazor za područje kazališne umjetnosti | Anja Šovagović Despot Rijetko viđena kreacija Ulogom Violet Weston, Anja Šovagović Despot duboko je zarezala bolesno tkivo suvremena čovjeka. Time nije samo potvrdila glumačku iznimnost, nego je u nju ugradila životno i glumačko iskustvo

mjetnošću glume Anja Šovagović Despot više od trideset godina prisutna je u hrvatskom glumištu. OdU glumačkih početaka njezin scenski život dao je naslutiti glumački talent koji će rasti i sve do danas potvrđivati se kao iznimnost i neponovljiva kreativnost. Zrelost, koja ne ide uvijek s godinama, u njezinu slučaju nadavala se kao posvećenost kazalištu, kao traženje tajne koju samo kazališna iluzija u nadarenima zna pobuditi, postaviti na pravo mjesto i uputiti u dubinu kazališne kreacije. Violet Weston, kako ju je interpretirala Anja Šovagović Despot u predstavi Kolovoz u okrugu Osage Tracya Lettsa, u režiji Slađane Kilibarde – premijerno izvedena 27. veljače 2015. godine u produkciji Gradskog dramskog kazališta Gavella – nije samo najbolje odglumljena rola u predstavi, nego je i uloga po kojoj će se predstava pamtiti. Violet živi dramu konzumerističkog, depri- mirajućeg, promiskuitetnog, samodovoljnog američkog društva i rastvara nutrinu njegove žrtve – čovjeka. Rezignacija, intelektualna ne- moć, alkoholizam, preljub, incest, pedofilija, brojni psihički poremećaji nužno proizvode žrtve, a Anja Šovagović Despot to glumački pokazuje. Lucidna u svojem odustajanju od života i otimanju života od smrti, Violet uspostavlja red i poredak u obitelji tražeći ljubav koju i kad joj je ponuđena ne zna prihvatiti. Do Zlatko Hasanbegović, ministar kulture, i Anja Šovagović Despot kraja svoja, do kraja zaronjena u demone glavna uloga bila joj je Antigona u Kreontovoj Antigoni Mira svoje nutrine, bila je i ostala žrtva jer se smatrala takvom, jer je Gavrana, koju je glumila kao studentica 1983. u DK Gavella, gdje sve žrtvovala za obitelj, za djecu koja su u njoj tražila majku a je članicom ansambla postala 1986. Od tada je, što u matičnom nalazila diktatoricu. kazalištu, a što u drugim kazalištima te domaćim i svjetskim Ulogom Violet Weston, Anja Šovagović Despot duboko je kazališnim i filmskim festivalima, odigrala više od pedeset zarezala bolesno tkivo suvremena čovjeka čiji se raspadajući vonj glavnih kazališnih i preko četrdeset filmskih i radijskih uloga. širi današnjim svijetom. Time nije samo potvrdila glumačku Bila je i jest članica kazališnih i filmskih žirija, nadzornih odbora, iznimnost nego je u nju ugradila životno i glumačko iskustvo kazališnih i programskih vijeća. Za umjetnički rad dobila je više od u rijetko viđenu kreaciju, pokazala je nevjerojatan glumački dvadeset kazališnih i filmskih nagrada i priznanja, među kojima raspon kreiran od nade i ranjivosti, očaja i cinizma, alkoholnih sada i godišnju nagradu Vladimir Nazor za glumu. Odlikovana je i tabletomanskih kriza, straha od neizlječive bolesti i prkošenja Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. smrti. Glumica, spisateljica i glazbenica Anja Šovagović Despot rođena Komisija za kazališnu umjetnost: Joško Ševo (predsjednik), je 1963. u Zagrebu, gdje je 1985. diplomirala glumu. Profesionalnu Ivica Kunčević, Almira Osmanović, Martina Petranović, Siniša glumačku karijeru počela je u Glumačkoj družini Histrion, prva Popović, Renata Sabljak, Andrija Tunjić broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 39 Nagrada Fabijan Šovagović Društva hrvatskih filmskih redatelja | Vera Zima Ruža, Kata, Zora, Mara… Vera Zima živjela je pod imenom Ruža Kosmički u fikcionalnom produžetku dnevnih boravaka televizijskih pretplatnika, uvjerivši ih da je obična žena iz prekrcana tramvaja ili s prigradske tržnice

ili hinjene neposrednosti, da je tek jedna od njih – obična žena iz prekrcana tramvaja ili s prigradske tržnice koju doma još čekaju i četiri kantuna od kuće. Već po filmskim zanimanjima i imenima koje su joj nadijevali prije vjerojatno najdugovječnije dramske serije u povijesti hrvatske televizije, ugašene s njezinim dobrovoljnim povlačenjem s malih ekrana, lako je zapaziti kako je Ruža Kosmički tek jedna u nizu sličnih uloga ove glumice s narodskim filmskim imenima. Čak dva puta bila je majčinski blaga Kata – jednom kod Vrdoljaka (Duga mračna noć, 2004), drugi put kod Sviličića (Oprosti za kung fu, 2004), pa brižna teta Zora kod Schmidta (Metastaze, 2009), prodavačica Štefica kod Matanića (Blagajnica hoće ići na more, 2009), susjeda Mara kod Biljane Čakić (Korak po korak, 2011), baka kod Aćimovića (Moram spavat’, anđele, 2007). Redatelji su je voljeli doživljavati kao idealnu konobaricu, prodavačicu, kontrolorku i kumicu… Češće se nalazila u zapećku patrijarhalnoga svijeta ili na marginama kakve ruralne priče negoli u središtu zapleta suvremene urbane drame, poput Hadžićeva Novinara (1979) ili Berkovićevih Ljubavnih pisama s predumišljajem (1985) iz ranijih dana filmske karijere. Sve do televizijskog uzleta u novom Vera Zima s nagradom Fabijan Šovagović na Pulskom filmskom festivalu 2016. mileniju, rijetko je igrala glavne filmske uloge, ali je svojom rubnom pojavom filmski prikaz ođena ranih 1950-ih na jugu Dalmacije, Vera Zima još uvijek činila realističnijim a prikazani svijet autentičnijim – bio on nije ispunila standardne uvjete za odlazak u mirovinu, a nasađen na zemlji ili na asfaltu. Učinak bi vjerojatno bio isti i da ni nagrade za životno djelo obično se ne dijele u njezinoj je tijekom proteklih četrdesetak godina bilo više velikih uloga za Rdobi. Ipak, iza dobitnice nagrade Fabijan Šovagović golemo je glumicu takva kalibra, poput nezaboravne Maše, nesretne seoske glumačko iskustvo i nekoliko desetljeća umjetničkoga staža, djevojke koja, baš kao i njezina prethodnica (Marija Kohn) kod tijekom kojih je prevalila put od vrckave histrionke prodorne Hanžekovića, pokušava ostati svoga tela gospodar u Vrdoljakovoj dikcije, praćene dečkima iz svoje akademske glumačke klase Mećavi (1977). u kazališnim i televizijskim Baladama Petrice Kerempuha, do kućanice i majke okružene čangrizavim mužem i odraslom Serija Odmori se, zaslužio si samo je (privremeno) zatvorila taj djecom koja se ne daju otrgnuti od roditeljske kuće u televizijskoj fatalni tradicijski krug domaće fikcije, u kojoj se žena često osjeća seriji Odmori se, zaslužio si (2006-2013). Pet prikazivačkih malom i nemoćnom, ali u kojoj interpretacije glumica poput Vere sezona i nešto više produkcijskih godina Vera Zima živjela Zime postaju itekako velike i moćne. je pod imenom Ruža Kosmički u fikcionalnom produžetku Žiri DHFR: dnevnih boravaka onih malih, običnih televizijskih pretplatnika, Danilo Šerbedžija (predsjednik), uvjerivši ih iz prve – bez prikrivanja podočnjaka, peglanja bora Nebojša Slijepčević, Igor Mirković

40 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. Demetrova nagrada za životno djelo Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa | Vlatko Perković Praćenje i stvaranje kazališta Vlatko Perković je odličan književnik i stilist, a njegove su kritike često duhovite i uvijek dinamične pa zato zanimljive za čitanje čak i kad se predstavu nije vidjelo

latko Perković istaknuti je Od 1998. do danas intenzivno hrvatski i splitski kazališni piše kazališnu kritiku (Vijenac, čovjek koji je u svojih Hrvatsko slovo, Kazalište.hr), Vosamdeset godina života djelovao pa ih je objavio preko stotinu. kao pravi renesansni čovjek i Sa znanstvenim tekstovima posvećenik kazališta s obje strane sudjelovao je na brojnim kazališne rampe. Kao glumac, znanstvenim skupovima i redatelj i dramatičar stvarao je simpozijima, a objavljivao ih kazalište, a kao kritičar, teatrolog je i u časopisima (Republika, i sveučilišni profesor prosuđivao Kolo, Mogućnosti). Teorijski rad ga je i analizirao. Ta svestranost rezultirao je s osam teatroloških promišljanja kazališta – upućenost knjiga. Uz aktivnu sveučilišnu u teoriju i poznavanje kazališne karijeru (predavao je dramaturgiju prakse – rijedak je slučaj u nas na splitskoj dramskoj akademiji), te osigurava Vlatku Perkoviću javno je djelovao u kazališnom posebno mjesto. Nagrada za životu i kao pokretač novih scena, životno djelo dodjeljuje mu se član žirija, povjerenstva... za cjelokupno stvaralaštvo, s posebnim naglaskom na njegov Perkovićevo kritičarsko pero ima nekoliko karakteristika. Budući kritičarsko-teorijski rad. da je odličan književnik i stilist, „njegove su kritike često duhovite Vlatko Perković (1936) završio je glumačku školu i diplomirao a uvijek dinamične pa zato zanimljive za čitanje čak i kad se na Filozofskom fakultetu u Zadru hrvatski jezik i južnoslavenske predstavu nije vidjelo“, kako je rekla Sanja Nikčević, a Marija književnosti, a svoj kazališni put započinje glumom (Bjelovar, Grgičević rekla je: „Piše s užitkom i zato je čitan s užitkom.“ Drugo, Zadar 1954-1963, Split 1963-1998) ostvarujući zapažene uloge te kritike su očito napisane na čvrstoj podlozi: znanja, teorije, u klasičnim i suvremenim tekstovima (Shakespeare, Shaw, tako da je Perković u stanju ne samo argumentirati u sadašnjosti Sartre, Cocteau, O’Neill, Novak..). Postdiplomski studij režije nego i kontekstualizirati predstavu ili fenomen u prošlost i razvoj i dramaturgije na Kazališnom fakultetu Akademije umjetnosti kazališta. Treće, imaju jasno izražen stav o vrijednosti viđenog muza u Pragu završio je 1972. (što bi trebao biti temelj žanra kazališne kritike, iako nije uvijek Nakon toga iz glume prelazi u režiju pa je od 1975. do 1995. slučaj). Perkovićev kazališne kritike su i izuzetno poštene. To ostvario 39 režija. Njegove predstave Antigona, kraljica u Tebi znači da predstavu prosuđuju iz vizure cilja koji su stvaratelji Tončija Petrasova Marovića i Millerove Vještice iz Salema, predstave postavili. Čak i kad se ne slaže s poetikom o kojoj se pripadaju antologijskim ostvarenjima hrvatskog glumišta radi ili ne podržava ciljeve koji imaju umjetnici, Perković priznaje zahvaljujući njegovoj inventivnoj režiji. Vrlo su važne i njegove ostvarenje rezultata. U buci današnjih medija koji sve rješavaju ad ambijentalne režije (Beckettov Svršetak igre, Splitsko ljeto, 1975.; hominem, koji hvale naše a kude vaše bez argumenta, takav glas Mali trg Milana Grgića, Splitsko ljeto, 1976.; Genetove Sluškinje, je rijedak i važan. HNK Ivan pl. Zajc, Rijeka, 1984.). Perković je kritičar vrlo jasnog estetskog profila koji zastupa. On Iz osjećaja za probleme svoga vremena progovorio je i kao dramski se zalaže za dramsko pismo kao temelj kazališne predstave, za su- pisac, suočavajući nas s čovjekovom dramom u vremenu življenja autorstvo glumca s tekstom, te režijom koja teži za zajedništvom pa mu je objavljeno (djelomično i igrano) pet drama (Ucjena, sastavnica kazališta, za istraživanjem tekstovnih dubina. To znači Deus ex machina, Zatvoreno poslijepodne, Kazalo je drvo što je da Perkovićeva poetika zagovara dramsko kazalište ili piščevo ono, Tomislav, hrvatski kralj), a neke su i u rukopisu, te roman Ja, autorstvo teksta, ali istovremeno on dobro poznaje i zagovara Donna Gall ili Čekajući Cesaria (u čak dva izdanja 2000. i 2016.) i ostale elemente predstave: glumčevo pravo na osobnost, redateljsku odgovornost i pravo publike na užitak. Kazalište, Iz svoje zaokružene prakse u kazalištu prelazi u teoriju. Upravo prema Perkoviću, može ostvariti prostor slobode i umjetnika koji zbog semiotičkih izazova koje je kao redatelj rješavao u praksi, stvara i čovjeka koji gleda tek kad uspostavi kriterije humanosti doktorirao je na temi Dramski tekst i semantika suvremenog kazališnoga čina, što podrazumijeva poštovanje dostojanstva kazališnog čina na Filozofskom fakultetu Karlova sveučilišta u svakoga ljudskog bića – od umjetnika do publike. Pragu 1974. Rad je objavljen u uglednoj biblioteci CKD-a Prolog 1984. i započeo je njegov put teorijskog, znanstvenog i kritičkog Povjerenstvo za Demetrovu nagradu HDKKT-a: Boris Senker promišljanja kazališta. (predsjednik), Boris B. Hrovat, Sanja Nikčević broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 41 8. Noć kazališta, 19. studenoga 2016. Kraljevstvo za kulturu I ove se godine Noć kazališta potvrdila kao sjajan projekt u kojem uživaju svi koji žive kulturu (izvođači, glazbenici, scenski radnici, ljudi koji rade u kulturi…), a posebno gledatelji

vogodišnja, osma Noć kazališta održana je u subotu 19. studenoga, a u njoj je sudjelovalo 86 ustanova na 77 lokacija u 46 gradova i mjesta u Republici Hrvatskoj. OveO je godine toga dana izvedeno 145 predstava i pedesetak popratnih programa. Posjećenost svih programa bila je iznad svih očekivanja – čak oko 38 tisuća posjetitelja, a organizatori ističu da se nadaju da će se uspješnost ove Noći kazališta preslikati na Gradsko kazalište Požega svaku kazališnu noć u godini. Velika želja pokretača Noći kazališta da kazališta u svojim prostorima ugošćuju druga kazališta i kazališne skupine ostvarena je, pa su tako primjerice Varaždinci (Kerekeš teatar) gostovali u Dugom Selu, Koprivnici i Krapini, Koprivničani (Ludens teatar) u Gospiću, Kazalište Komedija i Kazalište Hotel Bulić u Koprivnici, zagrebački Teatar Gavran u Otočcu, a Vera Zima, Ksenija Erker i Planet Art u Požegi. I ove se godine Noć kazališta potvrdila kao sjajan projekt u kojem uživaju svi koji žive kulturu (izvođači, glazbenici, scenski radnici, ljudi koji rade u kulturi…), a posebno gledatelji koji u ovoj noći dobiju više nego bilo koje kazališne noći (besplatne ulaznice, popratne programe, ulaznice po promotivnim cijenama…). Noć Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture, sa suradnicima i kazališta je pretvorila Hrvatsku u kraljevstvo kulture na jedan dan domaćinima ispred Gradskog kazališta Zorin dom, Karlovac (za one malene) i jednu noć (za one malo veće). Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek sudjelovala je u Noć kazališta ove je godine održana pod sloganom Kraljevstvo obilježavanju Noći kazališta posjetom Kazalištu Zorin dom u za kulturu, s nadom da će jednom doći do toga da stvarno damo Karlovcu u kojem je u jutarnjim satima pogledala predstavu kraljevstvo za kulturu, jer sve institucije koje sudjeluju u Noći njihovog Dramskog studija. kazališta upravo to i rade, a da nema entuzijazma kojega daju U projektu Noć kazališta / European Theatre Night ove su godine ljudi koji rade u kulturi, kulture ne bi ni bilo. sudjelovala i kazališta iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Crne Ove godine u Noći kazališta održane su četiri svečane premijere Gore, Češke, Slovačke i Srbije. – u Retkovcima (Čaj za dvije), Samoboru (Tko pjeva zlo ne misli) i dvije u Zagrebu (Od tišine do glazbe i Medeja-semioklazam).

Dječje kazalište Dubrava, Zagreb Zmajevo gnijezdo, Zagreb

42 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. Izvanredna Izborna skupština HDDU-a Nastavak, ali i novi početak Nova predsjednica HDDU-a je Perica Martinović, a članovi Upravnog odbora Marko Jelić i Tomislav Štriga

Perica Martinović Marko Jelić Tomislav Štriga U utorak 19. travnja 2016. u Kazalištu Vidra u Zagrebu održana 2017. Zastupnici Skupštine su 19. travnja 2016. izabrali novu je izvanredna Izborna skupština Hrvatskog društva dramskih predsjednicu HDDU-a – akademsku glumicu Pericu Martinović umjetnika. Povod održavanja bile su neopozive ostavke i dva nova člana Upravnog odbora – Marka Jelića i Tomislava predsjednika HDDU-a Slavka Jurage i dvaju članova Upravnog Štrigu, koji su se priključili dosadašnjim članovima Upravnog odbora – Gorana Grgića i Elizabete Kukić. Stoga je Komisija za odbora Jošku Ševi (potpredsjednik), Hrvoju Klobučaru, Goranu izbore raspisala natječaj za predsjednika HDDU-a i za dva člana Košiju i Drašku Zidaru. Upravnog odbora do isteka započetog mandata – do listopada

Popis novih članova u 2016. godini Članovi HDDU-a koji su stekli status samostalnih umjetnika pri HZSU-u od Sara Stanić Matija Major 1. siječnja 2015. godine Petra Kraljev Hrvoje Horvat Ines Zmazek Saša Božić Lara Živolić Ivica Mijačika Dubravka Lelas Fabijan Goran Ferčec Martina Biljan Pavao Medvešek Lidija Kraljić Zavišić Tajna Peršić Igor Weidlich Ana Majhenić Marina Stanger Filip Sertić Jelena Mesar Mateo Videk Ivan Ožegović Valentina Lončarić Nika Burđelez Mila Pavićević Nina Sabo Borna Galinović Ivan Vukelić Denis Kirinčić Ana Marija Žužul Beatrica Kurbel Luca Anić Valentina Galijatović Anamarija Vlajnić Morana Novosel Ana Takač Petra Jagušić Mihaela Sirotnjak Železnik Vedrana Reberšak Anton Železnik Davor Dretar Matija Antolić Paško Vukasović Vanja Jovanović

broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 43 Program rada HDDU-a do isteka započetkog mandatnog razdoblja (listopad, 2017.) Veći angažman članstva

Drage kolegice i kolege! i čast, a nipošto vlast. Budući da se svi mi bavimo kolektivnom umjetnošću, Na kandidaturu za časnu i odgovornu prirodno je i logično da i upravljanje našom dužnost predsjednice HDDU-a potaknuo udrugom bude kolektivno. Tu bih svakako me prije svega osjećaj poštovanja prema dodala i želju da se naše, nažalost pasivno i Hrvatskom društvu dramskih umjetnika nezainteresirano članstvo, potakne i privuče i svim generacijama dramskih umjetnika na što veći angažman u svim segmentima i djelatnika koji su ga stvarali, razvijali i u kojima je Društvo aktivno, a za početak sačuvali za sve nas. Umjesto da budem bih bila jako zadovoljna kad bi se barem naši pasivan promatrač, osjetila sam da je stigao Ogranci povremeno sastajali i artikulirali trenutak kad bih mogla i trebala služiti svoje probleme, predlagali, pronalazili našem Društvu vraćajući mu barem dio rješenja ili zajednički tražili rješenja i pomoć onoga što je ono meni svih ovih godina od Upravnog odbora, ali i ostalih kolegica i pružalo i značilo. A značilo mi je imati kolega iz drugih Ogranaka. Svijetli uzor i svoju maticu, siguran oslonac u raznim primjer svima bi trebao biti iznimno aktivan profesionalnim i životnim etapama kao i Ogranak mladih HDDU-a. pripadnost svima vama s kojima me veže naš umjetnički poziv. Prije nego navedem aktivnosti i programe Društva koje anticipiram iz programa Drugi i jednako važan poticaj je – sačuvati prethodnih predsjednika, a koji su vam zajedništvo i temelje našeg Društva! Graditi, dobro poznati i prihvatljivi jer ste im dali a ne rušiti; koncentrirati se na ono što nas svoje glasačko povjerenje na prethodnim spaja, a ne inzistirati na onome što nas Skupštinama, naglasit ću točke koje će biti u razdvaja; razvijati i njegovati međusobnu fokusu moga rada. toleranciju, uvažavanje i profesionalnu etiku; učinkovito i konstruktivno mijenjati Gotovo kao preslika stanja u državi, i sebe i Društvo na bolje; biti i ostati najosjetljivije grupe naših članova su umjetnička strukovna udruga, a nipošto nezaposleni mladi umjetnici i umirovljeni postati politička i ideološka arena. Dignitet dramski umjetnici. naše struke morao bi nam biti smisao, cilj Za umirovljene članove, one slabijeg i svetinja, a ugled našeg Društva slika svih nas. Duboko sam materijalnog statusa i naše bolesne kolegice i kolege Društvo uvjerena da je to želja većine vas i to mi je dalo motiv, inspiraciju redovito brine kroz Fond solidarnosti sredstvima iz članarina i optimizam da naše Društvo može sinergijom svih nas sačuvati i to me čini osobito ponosnom u usporedbi s velikim brojem svoj ugled i pridonijeti stvaranju još utjecajnije, učinkovitije i umjetničkih udruga koje nemaju, a nikad nisu niti imale takav društveno respektabilnije udruge. oblik međusobne brige i solidarnosti. Trudit ću se, u mjeri u kojoj Imajući na umu da ću dužnost predsjednice HDDU-a obavljati to bude ostvarivo, nastaviti s inicijativama poput organiziranja nešto duže od posljednje četvrtine mandata kojeg je 2013. godine koncerta Glumci glumcima, božićnih domjenaka, angažiranja započeo kolega Boris Svrtan s odličnim programom, a nastavio donatora ili sponzora i sl. ga provoditi kolega Slavko Juraga, program rada HDDU-a bih Kako artikulirati želju da Društvo uistinu postane ishodišna točka bazirala na već zadanim i definiranim smjernicama s nekim podrške i pomoći sve većem broju naših mladih kolegica i kolega, novim prijedlozima i rješenjima primjernim današnjem trenutku a da ne zvuči samo kao fraza na koju se svakodnevno svi zaklinju? i novim okolnostima. Svakako moramo nastaviti poticati, podržavati i pomagati sve U ostvarivanju svih postavljenih ciljeva i zadataka želim raditi aktivnosti koje organizira Ogranak mladih. Kad i ako je potrebno, i donositi odluke zajedno i ravnopravno sa svih šest članova na burama i otvorenim pučinama sve okrutnijeg tržišta kulture, Upravnog odbora jer je to kolektivno tijelo upravljanja u kojem biti njihovi savjetnici i iskustvom bogati pomagači. Kao i dosad, svaki član mora jednako participirati u njegovom radu, shodno treba ustupiti prostorije Društva za pripreme programa, čitaće tome zajednički donositi sve odluke te za njih snositi i punu probe, pokuse, radionice, okrugle stolove i sve oblike aktivnosti odgovornost. Mišljenja sam da je dužnost predsjednice biti koje naši mladi umjetnici osmisle. Također treba nastaviti s prva među jednakima i da joj pripada samo veća odgovornost praksom ustupanja prostorija HDDU-a za probe umjetničkim organizacijama i svim našim članovima koji stvaraju i dio su

44 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. HDDU nezavisne scene. S tom svrhom bih se rado odrekla korištenja inzistirat ću i zalagati se da naši članovi putem javnih rasprava predsjedničke sobe koja (po kazivanju stručne službe) jedina i radnih skupina moraju biti uključeni u procese donošenja ima zvučnu izolaciju pa je prikladnija za (pre)glasne probe. odluka, zakonskih rješenja i njihove provedbe na svim Operativno: uključiti mlade koji imaju vremena i želje da osvježe razinama lokalne i državne vlasti, a koji su od neposrednog sadašnje i redovito pune podacima i uređuju web-stranice Društva interesa za našu struku i naš profesionalni status. te postave nove sadržaje i nedostajuće informacije. Sigurna Uz važnost međunarodnog pozicioniranja Društva i svih pozitivnih sam da bi Upravni odbor podržao svaku razumnu, provedivu i učinaka koje Društvo kroz tu suradnju može ostvariti, zalagat ću opravdanu implementaciju na web-stranice, a moj prijedlog bi se za što aktivniju prisutnost i angažman naše predstavnice Ana- bio da svi mladi članovi koji na bilo koji način pomažu u radu Marije Vrdoljak u Svjetskoj federaciji izvedbenih umjetnika FIA-i. Društva budu simbolično nagrađeni oslobađanjem plaćanja Uz FIA-u, i dalje je potrebno proširivati i učvršćivati suradnju sa članarine na rok proporcionalan angažmanu. svim strukovnim umjetničkim udrugama, a posebice sa srodnim Budući da je stručna služba Društva već godinama kadrovski udrugama s kojima već imamo odličnu suradnju: HC ASSITEJ, potkapacitirana zbog nemogućnosti zapošljavanja novih HC UNIMA, HC ITI UNESCO, Hrvatsko društvo kazališnih djelatnika, a uz brojne administrativne poslove nosi i ogroman kritičara i teatrologa te HUZIP. teret produkcijskih poslova u organizaciji naših velikih Zalagat ću se za vrlo konkretnu i učinkovitu suradnju sa manifestacija, predložila bih Upravnom odboru i stručnoj službi Sindikatom hrvatskih glumaca koja je već načelno započeta što hitnije zapošljavanje dva-tri producenta/komunikologa/ u mandatu kolege Svrtana. Pitanje naknade autorskih i srodnih informatičara kroz program mjera za zapošljavanje mladih prava, koja su nam zakonom zajamčena, postaje krucijalno i Ministarstva rada i mirovinskog sustava (tzv. Mrsićeve mjere kritično. U tom smislu oslonit ćemo se i na pomoć, iskustvo i za 2.400 kn). Osim rasterećenja stručne službe koja bi se više pravnu podršku HUZIP-a s kojim ostvarujemo dugogodišnju mogla posvetiti redovnom i svakodnevnom radu i komunikaciji suradnju. s brojnim članstvom, novi i mladi kadrovski potencijal bi, sigurna sam, uz sve svoje obrazovanjem stečene vještine i znanja, unio Časopis Hrvatsko glumište je, unatoč ponekim opravdanim svježe ideje, metode rada i nova kreativna rješenja. kritikama, još jedan od tradicijskih oblika djelovanja Društva i nisam sklona mišljenju da ga treba ukinuti u tiskanom obliku Nastavno, na taj prijedlog, istaknula bih rad na održavanju i i izdavati u on-line formi. Časopis ima faktografsku vrijednost i kvalitativnim pomacima prioritetnih programa koji su dio duge većini naših članova je dokument koji se čuva. Uz neka urednička i bogate tradicije Društva, a koji su u kulturnoj javnosti postali osvježenja i koncepciju, časopis može biti atraktivniji i zadovoljiti naš zaštitni i prepoznatljiv znak. Nagrada hrvatskog glumišta i umjetničku estetiku i potrebe većine naših članova. Festival glumca nisu samo respektabilne kazališne manifestacije, nego predstavljaju povijest, sadašnjost i budućnost našeg Pozdravljam inicijativu naših mladih članova da se aktivnost Društva. Odbijam sve špekulacije kako se radi o zastarjelim i Društva sve više prezentira putem interneta, društvenih nezanimljivim projektima, pri čemu se aludira na znak jednakosti mreža i novih tehnologija. To bi, međutim, podrazumijevalo i između tradicionalno i zastarjelo. Dokaz vrijednosti i značaja svakodnevnu komunikaciju i informacije virtualnim putem. U NHG-a i Festivala glumca, koje organizira i dodjeljuje isključivo trenutku kad se više od 40% naših članova (preko 400) još uvijek struka, svake je godine sve veći i veći broj prijavljenih predstava, ne služi internetom, mišljenja sam da ovu vrijednu inicijativu a proporcionalno tome i broj razočaranih kolega koji ne uđu u treba uvoditi postupno i samo u područjima djelovanja koja će konkurenciju ili u nominacije. Treba se angažirati i pokušati ove oplemeniti, usavršiti i obogatiti bazu podataka i usluge Društva, programe puno bolje pozicionirati – medijski, organizacijski i a nikako u segmentima u kojima bi internetski neaktivni članovi sponzorski. bili oštećeni. Kao glumica koja je dugi niz godina bila u statusu samostalne Postoji još niz pitanja i područja kojima bih se željela posvetiti umjetnice, aktivno ću se zalagati da sva pitanja koja se tiču u predsjedničkom mandatu, ali zadana kratka forma ovog samostalnih umjetnika budu ravnopravno zastupljena u radu programa nije okvir u koji bih to mogla uvrstiti. Upravnog odbora te da HDDU kroz radne skupine kontinuirano I na kraju, za volontersko obavljanje dužnosti predsjednice sudjeluje u izradi zakonskih prijedloga i svih aktivnosti kojima HDDU-a treba imati srce i biti pravedan, miroljubiv, uravnotežen, će se u najvećoj mogućoj mjeri štititi prava samostalnih nesklon konfliktima i ishitrenim potezima, osluškivati kolegice umjetnika. i kolege, permanentno s njima komunicirati te biti dosljedan i Strategija razvoja HDDU-a od 2013. do 2023. je dokument čije odlučan. smjernice svakako treba slijediti, ali i na njemu neprekidno Svima vama koji ste prepoznali da te osobine posjedujem, raditi i unositi promjene i poboljšanja kako bi bio usklađen sa zahvaljujem na povjerenju i obećavam da ću dati sve od sebe stvarnim vremenom, okolnostima i novostima u društvenom i da vas ni pod kojim uvjetima kao predsjednica HDDU-a ne kulturnom okruženju. Temeljem Manifesta o statusu umjetnika iznevjerim ili razočaram. koji je sastavni dio naše Strategije razvoja, a usvojen je u Svjetskoj federaciji izvedbenih umjetnika (FIA) čija smo aktivna članica, Perica Martinović broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 45 Božićni domjenak za umirovljene članove HDDU-a, 21. prosinca 2015.

46 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. 21. Kongres FIA-e, São Paulo, Brazil, 19. – 25. rujna 2016. Glumci i izvođačka prava Hrvatska je izabrana u Izvršni odbor FIA-e i inicirala je osnivanje CSEE group – regionalne grupe zemalja Središnje i Jugoistočne Europe

São Paulu je krajem rujna održan 21. Kongres Međunarodnog udruženja glumaca (International Federation of Actors / Fédération Internationale des ActeursU – FIA) koji je okupio devedeset organizacija koje predstavljaju glumce iz 65 zemalja članica FIA-e. Glavna tema Kongresa bila je Raznolikost (Diversity) u svim oblicima glumačkog rada i izraza. Održan je niz panel-diskusija na sljedeće teme: Panel 1 Raznolikost i uključivanje Panel 2 Pekinška Deklaracija WIPO i izazovi ratifikacije Panel 3 Radni status i učinkovita provedba osnovnih radnih prava Panel 4 Dvostruki standardi za glumce u međunarodnim koprodukcijama Panel 5 Izgradnja učinkovitosti glumačkih sindikata Izložena su 33 prijedloga (Motions) – grupna kao i pojedinačna za Rezolucije iz različitih organizacija koje su izglasane kao po- drška FIA-e u svrhu poboljšanja uvjeta u kojima rade glumci te Ana-Marija Vrdoljak kreiranju kulturne politike na području audiovizualnih medija i kazališne umjetnosti. kruga nominacija daje svoju preporuku kako bi buduće vodstvo Prijedlog Hrvatske za Rezoluciju bio je Prijedlog 9, a vezan je trebalo izgledati. Nakon prvog kruga nominacija konzultacije uz neplaćanje izvođačkih prava glumcima za reprize, što je u se odvijaju konferencijskim pozivom, a nakon drugog kruga suprotnosti sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima Izborno povjerenstvo se sastaje i tada također donosi prema koji se temelji na prijenosu pravne stečevine Europske unije. U Statutu FIA-e odluku koliko svaka organizacija i zemlja članica ugovorima koje potpisuju glumci za izvedbu u audiovizualnim ima glasova. Zemlje članice u odabiru vodstva nisu dužne slijediti djelima navedeno je da svoja izvođačka prava ustupaju preporuku Izbornog povjerenstva. Konačna odluka je na samim producentu uz određenu naknadu koja nije jasno navedena. izborima koji se održavaju zadnji dan Kongresa kada se glasuje i Producenti otkupljuju naša izvođačka prava za koja glumci ne organizacije iz svih zemalja članica izabiru tajnim glasovanjem dobivaju primjerenu naknadu propisanu zakonom. Problem novo vodstvo. je širi jer producentima televizije ne plaćaju za repriziranje Hrvatska je u São Paulu 25. rujna 2016. izabrana u Izvršni odbor i audiovizualnog sadržaja koji su proizveli. Pred glumcima su time se istakla kao lider zastupajući zemlje iz ovog dijela Europe. pregovori s producentima i televizijama kako bi se ta praksa koja Nadalje, Hrvatska je inicirala osnivanje CSEE group – regionalne je izvan zakona, promijenila. Također, u prijedlogu je zatražena grupe zemalja Središnje i Jugoistočne Europe koja je na Kongresu potpora Vlade Republike Hrvatske, Ministarstva kulture i Sabora održala svoj prvi sastanak. Primijenjena je dobra praksa postojanja u svrhu reguliranja te prakse. English speaking group, French speaking group, Nordic group, FIA svake četiri godine održava Kongres na svjetskoj razini na Spanish speaking group i drugih. Time se otvara mogućnost bolje kojem se održavaju izbori za vodstvo FIA-e. Pred izbore se odvijaju suradnje i razmjene iskustava te pronalaženja rješenja sličnih ili dva kruga nominacija u kojima članovi FIA-e predlažu kandidate istih problema koje imaju zemlje ovog dijela Europe, a dijele za Predsjedništvo i Izvršni odbor koji su tijela upravljanja FIA-e. sličnu ili istu povijest. Inicijativa je naišla na veliku podršku i Tijek izbora nadzire Izborno povjerenstvo sastavljeno od pet pozdravljena je u FIA-i. članova koje godinu dana prije izbora odobrava Predsjedništvo U tijeku je razrada zajedničkog projekta CSEE Group koji bi i Izvršni odbor. Rad Izbornog povjerenstva vođen je temeljem se realizirao u sklopu FIA-e pod pokroviteljstvom Europske Statuta u kojem je navedeno da se poštuje zastupljenost po komisije, fokusirajući se na specifičnosti izazova s kojima se ove geografskom, sociopolitičkom i jezičnom ključu te čimbenicima zemlje susreću u kazališnoj i audiovizualnoj djelatnosti. kontinuiteta i obnove vodstva FIA-e. Usprkos broju nominacija koje kandidati dobiju, Izborno povjerenstvo nakon svakog Ana-Marija Vrdoljak broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 47 intervju uz obljetnicu | Mijo Pavelko, glumac, 35 godina umjetničkog rada Magija Talijina tamjana Od svoga habitusa ne mogu pobjeći, a on me vuče i preteže na komičnu stranu. Čak i kad u drami izađem na scenu, na usnama publike odmah vidim blagi osmijeh

Jelenu. Ljubav se rodila na prvi udah Talijina tamjana. Otvorile su mi se nove kreativne mogućnosti, ali i prilika da razvijam stare u scenografiji, plakatima… Te 1977. otišao sam na prijamni ispit na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, ali dalje od užeg izbora nisam dospio. Upisao sam se na građevinu, no tu sam se zadržao kratko. Pozvao me direktor Kazališta Stjepan Reder i u veljači 1981. ušao sam u stalni angažman.

Koja je formula uspješnosti virovitičkog Kazališta? Mislim da je uspješnost Kazališta Virovitica u njegovom kontinuitetu i ansamblu čiju jezgru čine Virovitičani. Od osnutka 1945. do danas nije izgubilo nijednu sezonu. Bilo je uspona i padova, ali entuzijazmom zaposlenih, koji su glumili i radili sve druge poslove uz minimalne plaće, uspjeli smo opstati. Da smo izgubili jednu sezonu, mislim da danas Kazališta Virovitica ne bi razgovarala: Branka Primorac bilo. Devedesetih, dolaskom ravnatelja Mirana Hajoša, repertoar je osvježen, uz virovitičku glumačku jezgru angažiraju Možete li od stotinjak uloga, koliko ste odigrali tijekom se mladi glumci s Akademije, izvrsni redatelji i eto formule za dosadašnje karijere, izdvojiti najdraže? uspjeh kazališta iz maloga grada. Ako bih lakonski odgovorio, rekao bih da mi je svaka jednako draga. Zapravo, većine se ovako na brzinu ne mogu sjetiti. Vaš ansambl broji tek devetero stalno zaposlenih glumaca. Je li Spomenut ću one koje su iz raznih razloga ostavile više traga. to dobro ili loše za dobar rad? Za početak, to je moja prva ulogu u kazalištu, uloga Pantalonea Dobro ili loše može se raditi i s malim i s velikim ansamblom. u Gozzijevoj commediji dell’arte Kralj Jelen u režiji Borislava Loše je što mali broj glumaca ograničava postavljanje djela s više Mrkšića, pa uloga Bebana u drami Josipa Kozarca / Matka Sršena uloga, a nismo u mogućnosti angažirati vanjske suradnike. Loše Biser-Kata u Sršenovoj režiji. Bili su to monolozi, a oči pune suza. je što nekolicina mora puno igrati pa se nakon takvog igranja Pamtim ulogu Švejka u predstavi Jaroslava Hašeka / Damira javlja zamor. Dobro je što smo složni i što se dobro znamo. Radi Mađarića Doživljaji dobrog vojnika Švejka. Replike Švejka pretočio se opuštenije, bez stresa, sve se stigne, glumci ne trče okolo s sam na mikeški (govor virovitičkih starosjedilaca Mikeša), što je probe na snimanja i obratno. Iako, i to se mijenja. donijelo tri i pol sata smijeha. Legla mi je uloga Bukare u odličnoj predstavi Ive Brešana Hamlet u selu Mrduša Donja u režiji S kolegom Draškom Zidarom imate emisiju na Radiju Dražena Ferenčine, pa uloge u Čehovljevim jednočinkama u Virovitica… predstavi Trinaest prozora i uloga Tarzana u Skupštini Ljubomira Draško i ja već dvadeset i šest godina svake nedjelje u podne na Kerekeša koju sam dosad odigrao više od 250 puta. Radiju Virovitica imamo emisiju Mikeš i Prco u kojoj u formi dijaloga dvojice sugrađana, kroz satiru na mikeškom govoru Jesu li Vam draži komični ili tragični likovi? komentiramo razne događaje u gradu. Na taj način pokušavamo Na prvu bi se reklo da su mi draži komični likovi. Iako su svi oni taj govor otrgnuti zaboravu i sačuvati ga kao dio nematerijalne zapravo tragični, a samo ih situacija čini smiješnima. Od svoga baštine Virovitice. habitusa ne mogu pobjeći, a on me vuče i preteže na komičnu stranu. Čak i kad u drami izađem na scenu, na usnama publike Imate li želja za novu glumačku etapu? odmah vidim blagi osmijeh. Nemam posebnih glumačkih želja. Bitno je da se igra. Svaka uloga donosi mi zadovoljstvo. U mojim godinama najveća je želja Kako ste se našli u kazalištu? dobro zdravlje, pa da s mirom na pozornici prebrodim sljedećih Moglo bi se reći slučajno. Najprije sam bio likovnjak, a u četvrtom trideset i pet. razredu gimnazije na nagovor kolegice zaigrao sam u Kralju

48 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. intervju uz obljetnicu | Snježana Lančić Prpić, glumica, 35 godina umjetničkog rada Kad likovi ožive... Najzadovoljnija sam predstavama koje su doživjele najviše izvedbi, što znači da ih je pogledalo i puno gledatelja razgovarala: Branka Primorac

Kakve ste sve uloge igrali tijekom trideset i pet godina glumačkog rada – jesu li uvijek bile onakve kakve ste priželjkivali? Virovitičko kazalište oduvijek njeguje repertoar u kojemu su jednako zastupljene predstave za djecu i za odrasle, od klasičnih do suvremenih autora, komedija, drama, tragedija. Igrala sam sve. Neke sam više voljela, neke manje, ali sve sam ih voljela. U svom profesionalnom angažmanu odigrala sam više od stotinu uloga i kad nabrojim samo dio, uvjerit ćete se da bi bilo nepristojno priželjkivati više: Silvia, Igra ljubavi i slučaja, Marivaux; Virginie, Mladoženja Barillon, Feydeau; Agneza, Škola za žene, Molière; Octavia, Scapinove spletke, Molière; Celia, Kako vam drago, Shakespeare; Luciana, Komedija zabune, Shakespeare; Ariel, Oluja, Shakespeare; Vincenco, Gremio i Udovica, Ukroćena goropadnica, Shakespeare; Eunomija, Ćup, Plaut; Mirandolina, Mirandolina, Goldoni; Sharlotta Ivanovna, Višnjik, Čehov; Arina, Ženidba, Gogolj; Madge, Garderobijer, Harwood; Marta, Prafaust, Goethe; Cecily, Važno je zvati se Ernest, Wilde; Marta Packarel, Mačak u vreći, Feydeau; Gospođica Casevwell, okolnosti doveo je do toga da mi je Stjepan Reder, najdugovječniji Mišolovka, Christie, i još mnoge, mnoge druge. Izdvojila bih još direktor Kazališta Virovitica, 1980. ponudio stalni angažman. Ofeliju u Ofelijinu kazalištu sjena Michaela Endea, predstavu za Imala sam tada osamnaest godina. djecu nominiranu za Nagradu hrvatskog glumišta 2000. godine i Elizabetu u Šali maloj Zlatka Krilića za koju sam dobila nagradu Negdje sam pročitala da je produkcija Vašeg Kazališta takva da, za najbolju glumicu na Naj, naj, naj festivalu 2007. godine. statistički gledano, svaki Virovitičanin barem jednom godišnje pogleda predstavu… Kojim ste ostvarenjima najzadovoljniji? Statistika je točna. Virovitičani sa svojim Kazalištem žive, dišu i u Najzadovoljnija sam predstavama koje su doživjele najviše neprestanoj su interakciji. Škole još uvijek redovito organizirano izvedbi, što znači da ih je pogledalo i puno gledatelja. dolaze na predstave. Redovito gostujemo i u ostatku države. Najtužnije mi je kad izvan Virovitice upoznam djecu koja idu Kako ste učili glumu? u više razrede osnovne škole i saznam da nikada nisu bila u O zanatu glumca najviše sam naučila od redatelja s kojima kazalištu. sam radila, a radila sam s mnogima, npr. s Matkom Sršenom, Petrom Šarčevićem, Joškom Juvančićem, Robertom Raponjom, Bavite se pedagoškim radom, odgajate mlade Virovitičane za Snježanom Banović, Draženom Ferenčinom, Ivicom Šimićem, kazalište… Renatom Carolom Gaticom, Damirom Mađarićem... Kazalište je u epicentru mog zanimanja, kultno mjesto, a pedagoški dramski rad aktivnost kojom se u zadnjih osam godina Je li u malom kazalištu i malom ansamblu lakše dobiti dobru intenzivno bavim, nastojeći prenijeti mladima bar dio emocije ulogu nego u velikom? koju nosim. Uvjerena sam da je lakše glumački se ostvariti u malom ansamblu, što je vidljivo i iz izbora uloga koji sam igrala. To uključuje i pisanje tekstova za dječje predstave… Moji dramski radovi ostaju u mom kazalištu za potrebe Rano ste kročili na pozornicu. Što Vas je privlačilo pod dramskog studija. Pišem i dramske prizore za radionice koje reflektore? radim s Udrugom Pričalica, ali i oni ostaju samo u izvještajima Zapravo sam nastupala još od vrtića, na priredbama, zatim sam za Erasmus. Pisanje me zabavlja, a divan je i jednako začudan u osnovnoj školi svirala, nastupala i puno putovala, onda sam trenutak kada likovi koje sam zamislila i u tišini im ispisala tekst došla u virovitičko Kazalište i tu ostala. Privukao me imaginarni – na sceni progovore! svijet, neprestana igra, karizma koju kazalište ima... Splet sretnih broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 49 intervju uz obljetnicu | Zvonko Benić, inspicijent, 40 godina umjetničkog rada Još jedna sezona Svaku publiku treba cijeniti, bez obzira na dob i obrazovanje. Svaki gledatelj doživljava i razumije scensku igru na svoj način. U tome je draž umjetnosti

Odlazim na selo, u moju kućicu, ali svakako ću dolaziti u posjet kolegama da vidim što rade. Neću odustati od kazališta, volim komediju, a nije mi ni drama mrska. Konačno ću kad u Zagreb dođem u šoping pogledati i predstave drugih teatara. Sada dok radim, kad ponekad imam sedamnaest predstava mjesečno, ne stignem. Sretan sam da mogu koju večer provesti s obitelji.

Rijetki se kao Vi mogu pohvaliti da u dušu poznaju glumačku profesiju, sve njezine pore. Što kažete na prevladavajuće mišljenje da se danas radi na brzinu i na štetu kvalitete? Razlike ima, promjene su se dogodile. Podijelio bih vrijeme na ono do 1991. i ovo današnje nakon 1991. Ne mislim da se radi lošije i da trpi kvaliteta, ali točno je da se radi brže, i to ne samo u kazalištu. Toga su svi svjesni – i glumci i redatelji. Nema više onog slow motiona kao nekad. Primijetio sam da su ljudi postali profesionalniji, rijetko ili skoro nikada se ne kasni bez opravdana razloga. Konačno, zakon tjera na bolji odnos prema radu jer znamo koliko mladih ljudi, akademaca čeka na burzi svoju priliku za stalno zaposlenje.

Ako je tako kako kažete – da se ne zakida na kvaliteti – ne trpi li čovjek? Istina je, glumac se više troši, pogotovo psihički, jer mora brže učiti i naučiti tekst, svladati cijeli komad, prožvakati u sebi ulogu, ali takvo je vrijeme i tako moraju svi raditi, ne samo dramski razgovarala: Branka Primorac umjetnici.

igdje u nas, ni na jednoj školi ili fakultetu, ne može se Kakva je danas publika, a kakva je bila nekada? školovati za inspicijenta, a ipak nijedno kazalište ne može Često čujem komentar da publika nije što je bila, ovakva je i bez bar jednog. Kad se pojavi netko spreman držati uzde onakva. Ne slažem se s takvim stavovima. Svaku publiku treba predstavamaN – od čitaćih proba do zadnje izvedbe, stručnjaka cijeniti, bez obzira na dob i obrazovanje. Svaki gledatelj, bio on tog tipa kazalište mora odnjegovati samo. Takvu osobu Satiričko umirovljenik ili učenik, manje ili više obrazovan, doživljava i kazalište Kerempuh desetljećima ima u Zvonku Beniću. Još razumije scensku igru na svoj način. U tome je draž umjetnosti. kratko, jer bliži se rastanak. Šezdeset i jednogodišnji Benić, o Ne mislim da je publika glupa i da ne razumije tekst – ne; i kojem se Kerempuhova obitelj ne usteže reći „najveći je“, odlučio osamdesetogodišnjaci i petnaestogodišnjaci imaju svoje viđenje je 1. listopada 2017., nakon četrdeset i jedne godine rada, otići u predstave. mirovinu. „Dugo sam razmišljao je li vrijeme da kopačke objesim o klin Hoće li Vam nedostajati kazališni život, adrenalin pred premijeru, tempo koji imate na početku sezone kad Vam se puši ili da radim dokad zakonski mogu. S ravnateljem Duškom iz glave i kada nemate nijedan dan u tjednu slobodan? (I ovaj Ljuštinom imam fer dogovor. Odlučio sam da ću pričekati dok razgovor vodimo u nedjelju.) ne dođe netko novi da ga uvedem u posao, što znači da ću raditi najmanje još jednu sezonu. Dužan sam to ovoj sredini, iako je Naravno da će mi nedostajati, ali najviše će mi nedostajati ljudi. došlo vrijeme da osim za zdrav duh, koji sam bildao četrdeset Neki su nas već napustili, poput Fadila Hadžića, kojeg ću se sjećati godina, nešto učinim i za zdravo tijelo.“, šali se Benić, kojeg je u po odličnim komedijama. Pa i sadašnji ravnatelj Duško Ljuština, s ondašnjem Jazavcu zaposlio legendarni Fadil Hadžić. kojim radim već trideset i pet godina. Sjećat ću se ljudi iz uprave, starijih glumaca, ali i mlađih koji me pozdravljaju s „Tata, si Hoćete li – kada dođe konačno zbogom, dolaziti u Kerempuh došel!?“ kao gledatelj?

50 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. portret uz obljetnicu | Edo Vujić, glumac, 40 godina umjetničkog rada Kvaka je u tome da voliš publiku Nijedan glumac nije predodređen za sve uloge, jer je to nemoguće. Ali, ono što je bitno: za sve nas ima mjesta do Vujić (24. travnja 1950.) hrvatski je kazališni, televizijski i filmski glumac. Kao klinca zvali su ga Kvaka, jer je uvijek bio prvi na izlazu iz razreda. Još u osnovnoj školi učiteljica jeE malom veseljaku govorila da će zasigurno postati glumcem. Po završetku osnovne škole nastavio je školovanje u zagrebačkoj Sedmoj i Drugoj gimnaziji. Sve ga je zanimalo, pa je tako umalo umjesto glumca postao nogometaš. „Onda je moj ljubljeni otac rekao da je dosta, pa sam krišom išao na treninge, no tad sam otkrio ZKM, tadašnje Pionirsko igrano kazalište – PIK“, kaže Vujić. Tako je 1968. ušao u dramski studio kod Zvjezdane Ladike. Iako su roditelji negodovali zbog sinovljeva izbora profesije, on nije odustajao. „Mnoge generacije prošle su školu Zvjezdane Ladike i Slavenke Čečuk. Vjerojatno je tamo ta glumačka infekcija došla i evo, hvala Bogu, do današnjih dana me nije pustila.“, reći će Vujić. Na pitanje zašto je postao glumac odgovara da više i ne zna pravi razlog, ali da je znao da nije predodređen za ured i fiksno radno vrijeme. Nakon PIK-a, desetljeće je bio član ansambla varaždinskog HNK-a, kojem prema vlastitim riječima, puno duguje. Ipak, najveći dio radnog vijeka proveo je u srcu Zagreba, u Satiričkom kazalištu Jazavac, kasnije Kerempuh, čijem se glumačkom ansamblu pridružio 1. prosinca 1988. Edo Vujić priznaje da najviše voli glumiti u komedijama. Biti uživo s publikom mu je poseban gušt. „Osjećaj povratne informacije publike koja sjedi nekoliko metara od vas, i kad čujete njihovu reakciju na neku scenu... Sve su to lijepa iskustva, a tehnologija na televiziji ili filmu je potpuno drukčija nego u kazalištu“. Tijekom gotovo tri desetljeća, koliko je bio član ansambla, Edo Vujić je odigrao pedesetak većih i manjih uloga. „Istina, nisam Željko Königsknecht (Georges), Ivan Đuričić (Filip) i Edo Vujić uvijek igrao sve što mislim da mi je odgovaralo, niti mi je baš (g. Petir); Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb: Jean Poiret, svaka uloga sjela. Zapravo, nijedan glumac nije predodređen za Krletka, red. Krešimir Dolenčić, 2012. sve uloge, jer je to nemoguće. Ali, ono što je bitno: za sve nas ima mjesta, a individualna je stvar koliko će se tko od nas izboriti za su godine i godine sakupljanja. Neke situacije dovode do toga da svoju poziciju u kazalištu, na filmu ili televiziji.“, reći će Edo Vujić i se iskonstruira vic. Prijatelji i poznanici manje-više znaju za tu dometnuti „Da nije bilo Fadila, ne bi bilo ni našeg kazališta. Kapa moju sposobnost i talent. Ali, naravno da je moj primarni posao mu dolje. Imamo sreću i da nas vodi najbolji kazališni menadžer glumački posao. A u svaki vic unesem nešto malo od glumačkog, u Hrvatskoj – Duško Ljuština.“ zapravo odigram ga. Smijem se ja i na svoj račun. Mi smo glumci dosta pošteni prema sebi u smislu da smo spremni primiti takvu U njegovoj filmskoj i televizijskoj biografiji nalaze se serije zafrkanciju. Ali, uvijek ima iznimaka kojima smeta smijeh na Nad lipom 35 (2006-2008), Zabranjena ljubav (2005), Bitange i njihov račun. Stoga pazim da nekoga ne uvrijedim. A to što ću princeze (2005), Nepokoreni grad (1982), Kapelski kresovi (1974) prepričati nečiji mentalitet, ili problem kroz nečiji mentalitet, te filmovi Duga mračna noć (2004), Slučajna suputnica (2004) i to ne znači vrijeđati. Usto, imam i sreću da uspijevam pogoditi Vrijeme ratnika (1991). dijalekt – zagrebački, dalmatinski, zagorski…, pa vic naraste...“. Edo Vujić prvorazredni je komičar, a na pitanje kako je na posljetku postao sakupljač viceva i zabavljač, odgovara: „Posrijedi Želimir Ciglar broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 51 obljetnica | Goran Matović i poezija Tina Ujevića 40 godina zajedno Matovićev Tin Goran Matović je i ovoga puta, obilježavajući obljetnicu svoga govorenja Tina i obećanje budućih, dao toj tradiciji dimenziju istinskog slavlja Riječi

sebi govori: Blizak mi je taj govor, odavno mi nedostaje, „jer meni treba moćna riječ, jer meni treba odgovor…“. Pjesnici žive po onima koji ih čitaju. Još više žive po onima koji ih govore. Oni su njihov drugi dolazak među nas. Luko Paljetak Obilježavanjem četiri desetljeća svoga govorenja Tinove poezije, Goran Matović ne predstavlja samo ljepotu i sadržajnost njegova pjesništva nego, kao mnogo puta, igra dramu Ujevićeva života s pjesnikom kao njegovim protagonistom. Nastavlja se na pjesničko zasjedanje u čast Tina i govorenje njegovih pjesama u Blatu (Tip-topu) započeto godine 1976. s pjesnicima Zvonimirom Golobom, Salihom Alićem, Vjekoslavom Majerom, Gustavom Krklecom, Berislavom Nikpaljem, Vladimirom Remom, Vinkom Milatom, kojima se prvi put pridružio Goran Matović. Ako ima istine u tome da Ujević nastavlja slijed francuskih prokletih pjesnika, onda je to u nemogućnosti da se, možda iz psihopatoloških i karakteroloških razloga, podvrgne zahtjevima praktičnog života, čime se Perica Martinović, predsjednica HDDU-a, i Goran Matović on pretvara u niz nesporazuma s bližnjima i sredinom. O svemu tome s raznim udjelima svjedoče Ujevićev životopis i „Kako u debelo uho zabosti nježnu riječ?“, zapitao se nekoć njegova poezija a Matović ih slijedi u svom dramoletu. Njegova tragični govornik crvenog ruskog horizonta – Majakovski. Na to filmska rekonstrukcija ambijenata Ujevićeva pariškog boravka daju pitanje već četiri desetljeća gotovo svakodnevno odgovara Goran naznake o tome koliko je u njemu pjesnik bio na Montparnasseu Matović, govoreći Tina, živeći Tina, s Tinom i od Tina. Preinačivši otvoren doticajima s osobnostima međunarodnog umjetničkog malo Tinov stih, Matović može kazati: „Ove pjesme to nisam ja, i političkog života, ali i da je Pariz bio poprište njegove ljubavne (al kao da) sam ih ja napisao. / Ovi jauci, to nisam ja, premda sam drame. ih (i ja) zbilja uzdisao.“ To je zbilja točno. Goran Matović može i U multimedijskoj otvorenosti Matovićeva dramoleta uspješno smije s punim pokrićem svoga truda i svoje muke reći: Tin je „O, se spajaju životopisni aspekt, dokumentarno potkrijepljen ja. Moj prvi i moj treći.“ odlomcima iz ondašnjeg tiska, s poetskim i metapoetskim, Goran Matović je na sebe navukao Tina, ali Tin nije njegova gdje je zastupljen izbor iz najznačajnijih Ujevićevih pjesama i maska; on mu je ogrtač i habit, i više od toga – on mu je koža i njegovih karakterističnih iskaza o samom sebi iz njegovih proza. on mu je pod kožom. Matović govori Tina, govori a ne recitira Nemoguće je govoriti o slavlju posvećenom Ujeviću a da se ne ga, a ne deklamira ga kao što se to ponekad čini kada se slaboj spomene nezamjenjivo sudjelovanje Arsena Dedića koji nas je pjesničkoj riječi nastoji dati veličina. A Tin je velik i kad je nedavno napustio. Arsen Dedić je kongenijalno uglazbio neke najmanji. Matović zna kako u debelo uho zabiti nježnu riječ, ali od Tinovih pjesama i sudjelovao u interpretaciji uglazbljenih poštuje i one nježne uši koje se kao slak otvaraju za takvu riječ, pjesama. Tu je rupu Matović ispunio video-projekcijom Dedićeva a svaka Tinova riječ i nježna je i blaga, koliko god bila opora i pjevanja i uključivanjem pjevačice i skladateljice Sare Renar koja surova, oštra i bez samilosti prema bilo kome, a ponajmanje je svoju interpretaciju pjesme o Malenim mjestima srca moga prema duši iz koje je potekla. (Odlazak) produžila elektroničkom jekom ljudske mase. Goran Goran Matović govori poeziju, pretvara je u svakodnevni govor, Matović je i ovoga puta, obilježavajući obljetnicu svoga govorenja razgovor; otkriva tako neospornu tajnu da je u svakodnevnom Tina i obećanje budućih, dao toj tradiciji dimenziju istinskog razgovoru ljudi prisutna i poezija, obična poezija života što sebi slavlja Riječi. priziva onu poetsku poeziju ispreplićući se s njom. Matović Zvonimir Mrkonjić govoreći Tina zna da svaki čovjek, makar to i ne priznao, negdje u

52 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. Sjećanja sjećanje | JAGODA KALOPER (Zagreb, 19. lipnja 1947. – Beč, 1. listopada 2016.) Radost življenja Iza ogledala Jagode Kaloper dragocjeno je svjedočanstvo o autorici koja je našu sredinu obogatila mnogim značajnim ostvarenjima i o ženi koja se ni u najtežim situacijama nije predavala agoda Kaloper diplomirala je 1970. na zagrebačkoj Akademiji puške. Jagoda Kaloper je toj dramatičnoj ulozi dala posebno likovnih umjetnosti i u toj profesiji ostvarila niz vrhunskih značenje svojom interpretacijom u kojoj se više no u prethodnim dometa – od slikarstva i grafike, preko konceptuale i filmovima oslonila na suzdržanu, ali značenjski preciznu mimiku multimedijeJ do ilustriranja i grafičkog oblikovanja knjiga te i izražajnost svojih velikih očiju. One u početku pršte životom, dizajna dječjih igračaka. No, široka publika je pamti prvenstveno što je bila i najuočljivija privatna Jagodina karakteristika, da bi kao jednu od naših rijetkih filmskih zvijezda. Još kao srednjoškolka u sceni silovanja osim boli izražavale i snagu karaktera i želju za 1965. u prvom nastupu pred kamerom u priči Duga ulica preživljavanjem. Ipak, o toj se njenoj fascinantnoj ulozi pisalo redatelja Vanče Kljakovića u omnibusu Ključ uspijeva unijeti u daleko manje nego što je zaslužila, dijelom i zato što su se tada hrvatski film mentalitet i način ponašanja nove mlade generacije glumačke kreacije tek usputno ocjenjivale ponekim pridjevom, ulogom studentice koja manipulira izgubljenim ključem. Neki su ali i zbog toga što je to bio prvi film o traumatičnoj 1948. koji je zbog toga jedva prošao cenzuru, izazvavši mnogo rasprava o političkoj podobnosti i slobodi stvaranja. U posljednje se vrijeme čudilo kako to da Jagoda Kaloper, koja je uvijek iznosila otvoreno svoje stavove, nije na to feministički reagirala. Iako je znala spomenuti da svoj feminizam živi a ne deklarira, moram posvjedočiti da ulogu u Lisicama nije tako doživljavala. Upoznao sam je upravo u vrijeme snimanja Lisica i ubrzo smo postali suradnici (nastupila je 1969. u mom prvom kratkom filmu Plavi svijet za koji je napravila i svoju prvu, iznimno originalnu scenografiju), a i prijatelji, pa mi je u sjećanju ostalo da je bila zadovoljna što je imala važnu ulogu u filmu koji je hrabro kritički progovorio o društvu u kojem smo tada živjeli i u kojem je silovanje žene bilo znak potpune dehumanizacije totalitarne vlasti. to pripisivali njezinoj ljepoti, privatnom šarmu i tumačenju lika bliska joj kao privatno više nego posebnom glumačkom talentu. Čak i nakon nastupa u filmovima Ponedjeljak ili utorak (1966) Vatroslava Mimice, a posebice Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata (1968) u kojem je vrlo uvjerljiva u potpuno drugačijoj roli mlade, skromne i o voljenom mladiću ovisne djevojke, nisu prestale dvojbe o tome jesu li njezine uloge toliko uspjele zbog bliskosti umjetničinom osobnom iskustvu ili zbog njenih interpretatorskih sposobnosti. Nepovjerenje u njeno glumačko umijeće bilo je prvenstveno posljedica ostataka patrijarhalnih odnosa i muškog šovinizma po kojem je malo vjerojatno da lijepa žena ima još neke kvalitete. Apsurdnost takvog pojednostavljenja dokazala je i potpuno zaslužena Srebrna Arena na festivalu u Puli za glavnu žensku ulogu u Lisicama (1969) Krste Papića, jednom od rijetkih, ali itekako bitnih hrvatskih prinosa provokativnom jugoslavenskom crnom valu. Tu je iznimno dojmljivo tumačila Višnju, mladenku u zabiti Dalmatinske zagore nedugo po završetku Drugoga Lisice, red. Krsto Papić, 1970. svjetskog rata koju siluje kum, neprikosnoveni partijski moćnik zbog kojeg se svi (uključujući i mladoženju) pretvaraju da Značajno je pritom da ona nije verbalizirala svoje opredjeljenje ništa nisu niti naslutili sve dok vlastodržac ne bude uhapšen za traženje novih puteva u umjetnosti uz istodobno kritičko kao informbiroovac. Tada svi optužuju nju, a mnogi bi je rado propitivanje suvremenog društvenog uređenja i sredine u kojoj je i silovali, no kada je ne mogu uhvatiti, ubijaju je pucnjem iz živjela i stvarala. Bilo joj je mnogo draže djelovati na poboljšanju

54 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. sjećanje | JAGODA KALOPER

Ni o toj situaciji Jagoda se nije izravno izjašnjavala, a kao svojevrstan ironičan komentar mogao bi se shvatiti naslov njene posljednje izložbe u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti Bulevar sumraka – Sunset Boulevard (8. prosinca 2015. – 8. siječnja 2016) koji asocira na istoimeni veliki film Billyja Wildera s Glorijom Swanson iz 1950. o traumama starenja holivudske filmske zvijezde. Koliko je Jagoda Kaloper daleko od takve tragične sudbine svjedočila je i sama izložba na kojoj su se na više ekrana istodobno prikazivali video zapisi o njenoj obitelji, putu u Sjedinjene Države, likovnim radovima i razgovorima, Jagoda Kaloper na izložbi Autoportret (xerox, video stillovi, injectprint, slike a i njezin iznimno samosvojan redateljski debi koji je 1974.-2012.), Muzej suvremene umjetnosti Istre, Pula, 2012. kao video-instalacija pod naslovom Žena u ogledalu osvojio 2011. prvu nagradu na natječajnoj izložbi tih okolnosti uz intuitivno određenje svojih postupaka i njihovog T-HT-a u MSU-u, a potom kao dokumentarac provođenja. Ta sklonost prema društvenoj i umjetničkoj akciji pod naslovom Iza ogledala prikazan na značajnim filmskim davala joj je osjećaj ispunjenosti i smisla života u kojem je festivalima – od Zagrebdoxa do Rotterdama. U njemu je Jagoda nastojala uživati bez obzira na sve negativne pojave kojima se kombinirala snimanje vlastitog odraza u zrcalnim plohama suprotstavljala kad god joj se pružila prilika. Pritom se s jednakim prostora, kojima se kretala neprestano s kamerom u ruci, s angažmanom posvećivala ljubavi prema kćerki Ani, glumačkim insertima iz petnaestak svojih značajnih glumačkih ostvarenja, ulogama, likovnom stvaralaštvu, a i akcijama koje su otkrivale uspostavljajući među njima značenjski slojevite montažne veze njezinu dobrotu, poput angažmana u Fondu za gladnu djecu s koje su je otkrivale kao glumicu, likovnu umjetnicu i osobu koja kojim je došla do Afrike, ali i sitnih detalja poput svakodnevnog nošenja hrane ostavljenoj mački preminule susjede. A da je i na filmu ta njezina ličnost bila jednako bitna kao i nedvojbena glumačka nadarenost, pokazali su filmovi u kojima se protagonistica zvala Jagoda i imala neke njezine osobine, tako da su se život i film ispreplitali umnažajući značenjske slojeve i njezine uloge, a i cjeline filma kao u W. R. Misterije organizma (1971) Dušana Makavejeva i Kud puklo da puklo (1974) Rajka Grlića. Jagoda Kaloper to je postizala koristeći uz uobičajena sredstva glumačkog izraza kao jednakovrijedne elemente i vlastitu privatnu osobnost i izražajnost tijela, dobrim dijelom prilagođavajući uloge svojoj osobnosti. Neki od tih elemenata bili su vidljivi i u ulozi Seke, svojevrsne socijalističke femme fatale u filmuKuća (1975) Bogdana Žižića za koju je dobila Zlatnu Arenu na festivalu u Puli. Međutim nakon tog velikog priznanja, glumica kojoj se nekoliko godina ranije pružala mogućnost ostvarenja holivudske karijere, Iza ogledala, red. Jagoda Kaloper, 2010. više nije dobivala većih uloga osim u neočekivanom pulskom pobjedniku – Trofeju (1979) vojvođanskog Mađara Karolja Vičeka, dok je zapaženiju epizodu ostvarila u Samo jednom se ljubi (1981) u tom međuodnosu istražuje vlastiti identitet i njegove mijene. Rajka Grlića, nakon koje nije snimala punih šesnaest godina. Taj je dokumentarac uz visoke autorske domete otkrivao i svu Sljedeće pojavljivanje pred kamerom omogućio joj je Goran složenost Jagode Kaloper i kao osobe i kao umjetnice mnogo Rušinović u većoj epizodi filma Mondo Bobo (1997). Slijedilo je dublje i kompleksnije nego neki intervjui u kojima je uspijevala još nekoliko nezamjetljivih epizoda koje su vjerojatno bile znak riječima izraziti tek poneka svoja svojstva, jer se njena bogata i već uvriježenog mišljenja da je vrijeme u kojem je ona mogla slojevita ličnost potpuno izražavala slikom – od filma do likovne nositi film bilo vezano za njenu mladost. Koliko su te predrasude umjetnosti. Iza ogledala je dragocjeno svjedočanstvo o autorici bile pogrešne dokazali su kratki filmovi mladih autora, rođenih koja je našu sredinu obogatila mnogim značajnim ostvarenjima i nakon vrhunca njene glumačke premijere – Kravata (2006) rano o ženi koja se ni u najtežim situacijama nije predavala, prenoseći preminulog Nikole Ivande i posebice izvanredna interpretacija u blistanjem svojih prekrasnih očiju radost življenja na kojoj ćemo Sretan rođendan, Marija (2011) Ivane Škrabalo. joj ostati zahvalni i zbog koje će nam nedostajati. Tomislav Kurelec broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 55 sjećanje | NADA SUBOTIĆ (Bošnjaci, 11. listopada 1931. – Zagreb, 28. siječnja 2016.) Nositeljica repertoara Nadu Subotić pamtit ćemo kao veliku glumicu, ali i kao ustrajnu kompetentnu gledateljicu koja nikad nije izgubila zanimanje za kazalište i vjeru u njega

Sve su potankosti, razumije se, vremenom izblijedjele, nikoga se ponaosob ne sjećam, tek možda specifičnoga glasa Svena Laste, ali i to stoga što sam ga također gledao i slušao na gostovanju istoga kazališta s Krležinom dramom U logoru. Ostao mi je, međutim, trajno utisnut u pamćenje dojam nekog općeg rafinmana, da tako kažem, podjednako u opremi Celimnenina salona, u kostimima, u držanju, hodu i gestama svih zagrebačkih glumica i glumaca, a ponad svega u govorenju Molièreovih stihova. Bio sam, i to zaista nikad neću zaboraviti, fasciniran time što se s pozornice nije čuo svakodnevni govor – kakav je s nje u predstavama pulskog ansambla dopirao čak i kad su se izvodili primjerice Kralj Lear, Kralj Edip, U agoniji ili Glorija, a ne samo Nušićeve, Budakove, Ćoipićeve ili Dobričaninove komedije – nego su s nje glatko i posve prirodno, kao da im je tu i mjesto, tekli rimovani stihovi za koje sam tek u godinama komparatističkog i teatrološkog naukovanja saznao da se zovu aleksandrinci i koliko su važni za povijest europske drame. Nego, ako se i ne sjećam Nade Subotić iz te predstave, znam pouzdano da je i ona bila dijelom jednog od mojih najvažnijih ranih kazališnih iskustava. Sudeći prema izvrsno uređenim i priređenim službenim mrežnim stranicama Dramskoga kazališta Gavella, a njima se zaista može vjerovati, Mizantrop je bio već šesnaesta predstava u kojoj je sudjelovala Nada Subotić, rodom iz slavonskih Bošnjaka, osnovnim i gimnazijskim školovanjem Vinkovčanka, studentica glume na tadašnjoj Akademiji za kazališnu umjetnost te članica ansambla u Frankopanskoj od rujna 1954., kad je diplomirala, do umirovljenja godine 1990. i dobitnica Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1997. Prije Éliante utjelovila je, između ostalih, adu Subotić mogao sam i morao prvi put vidjeti i čuti Klitemnestru u Eshilovoj Žrtvi na grobu – uzgred rečeno, sina na pozornici prije otprilike pet i pol desetljeća na joj Oresta glumio je godinu dana od nje stariji Tonko Lonza, što jednom gostovanju. Naime, od travnja 1960. do veljače podosta govori o dobnom sastavu zedekaovaca i o problemima s 1963.N tadašnje Zagrebačko dramsko kazalište prikazivalo je kojima su se redatelji suočavali pri podjeli uloga, pa Marthu Dobie Mizantropa u prijevodu Vladimira Gerića i režiji Koste Spaića, u Djevojačkoj školi Lillian Hellman, Anfisu Petrovnu u Mrkšićevoj sa Svenom Lastom kao čovjekomrscem Alcesteom, Zvonimirom dramatizaciji Sela Stepančikova Fjodora M. Dostojevskog, dojilju Ferenčićem kao njegovim razumnim prijateljem Philisteom, Nerine u 264 puta izvedenim Scapinovim spletkama Molièrea, Tonkom Lonzom kao taštim Oronteom i Mijom Oremović kao koje je režirao isti Kosta Spaić, fanatičnu antiantigonu Martu u koketnom Celimenom. Nada Subotić bila je u toj predstavi kritički Ivaniševićevoj, tada iznimno hrabroj Ljubavi u koroti. Nakon raspoložena Éliante, Celimenina rođakinja i suprotnost. Nevelika Éliante slijedile su iz sezone u sezonu jedna za drugom velike i male, je to, ali dramaturški važna uloga s jednom velikom glumačkom tragične, dramske i komične, klasične i moderne uloge – kako numerom, tiradom o ljubavnom pogledu koji sve mane izvrće u se u nedostatku boljih termina pokušava klasificirati umjetnički vrline u 5. prozoru II. čina, a Élianti i Philinteu, zaljubljenom u nju, rad glumca koji, kao i ljudski život, izmiče jednoznačnim pripadaju k tome početak IV. čina i završetak opore Molièreove određenjima i krutim razvrstavanjima – a nanizalo ih se do 2004., komedije s kojom su zagrebački glumci u jednoj od spomenutih kad je, premda već desetljeće i pol u mirovini, odigrala Madame de godina gostovali i u Puli, gdje sam tada živio i razmjerno redovito Rosemonde u Opasnim vezama Christophera Hamptona, prema pohađao predstave u Istarskom narodnom kazalištu. Bilo bi sad Laclosovu istonaslovnom romanu, ukupno šezdesetak. Tako je krajnje neiskreno pa i nepošteno kazati da sam već tada, kao đak Nada Subotić, ne otklanjajući od sebe nijedan ženski lik, ma kako posljednjih razreda osnovne škole ili prvoga razreda gimnazije, zahtijevan, proturječan i neuhvatljiv ili baš naprotiv, jednostavan, zaista vidio i čuo te za sva vremena zapamtio baš Nadu Subotić.

56 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. sjećanje | NADA SUBOTIĆ

lako shvatljiv i naoko plošan bio, Rahela u Živjeti kao svinje Johna postala jednom od najpouzdanijih Ardena i Teta Lena Nobili u Kakvu nositeljica repertoara Zagrebačkoga me hoćeš Luigija Pirendella. Napokon, dramskog kazališta, odnosno pridonijela je i uspjehu svoje kćerke Gradskog dramskoga kazališta Lade Kaštelan ulogom Vesne u Gavella u najboljim njegovim i njezinoj drami upravo o odnosima našim kazališnim sezonama. majke i kćeri, Adagio. Premda dokraja Teško je iz tog skupa, koji je vjerna matičnom kazalištu, nekoliko nastajao pola stoljeća, izdvojiti je sjajnih kreacija ostvarila i na nekolicinu primjernih, iznimnih, drugim pozornicama, prije svega u posebnih uloga, jer svaku je Teatru &TD, gdje su nezaboravnima od njih Nada Subotić gradila s ostala dva neuobičajena i njoj, jednakom pomnjom. Nije joj, ne vjerujem, posebno izazovna dramska Nada Subotić (Vesna) i Ljubomir Kapor (Ivo); Gradsko lika: nepomična Madona u Violićevoj smije se prešutjeti, nikad bilo ispod dramsko kazalište Gavella, Zagreb: Lada Kaštelan, adaptaciji Novakova romana Mirisi, časti prihvatiti se i opsegom malih Adagio, red. Božidar Violić, 1987. zadataka. Nikad se nije ponašala zlato i tamjan, od koje do publike kao razmažena i povlaštena dopire samo zapovjedni glas iz zvijezda, koja ima pravo prihvaćati kreveta, i Georges Pitou, tajnik Sare samo ono što joj je po volji a odbijati Bernhardt u drami Sara i vrisak ono što joj nije, pa je recimo godine languste Johna Murrella, uloga kojom 1965. bila jedna od pet građanki u je preispitivala takozvane rodne Švarcovu Zmaju, 1973. jedna od stereotipe. Zašto i kako, ali pedesetu triju vještica u Shakespeareovu obljetnicu umjetničkoga rada 2005. Macbethu, 1992. jedna od triju također nije proslavila na pozornici gospođa u De Filippovoj Velikoj s koje je najviše dala naraštajima i magiji u Magellijevoj režiji, a naraštajima gledatelja, nego na Maloj 2001. jedna od triju Bakhi u sceni, kao bolesno posesivna majka istonaslovnoj Euripidovoj tragediji Mag Folan u mračnoj drami Ljepotica koju je režirao Poljak Krzystof iz Leenanea Martina McDonagha. Warlikowski. Dojmljiva je velika Nadu Subotić pamtit ćemo dakako raznovrsnost, dojmljiv je velik kao glumicu, veliku glumicu – raspon njezinih uloga: Agafja filmske i televizijske njezine uloge u Gogoljevoj Ženidbi, Polina nisam spomenuo, a i one nisu Andrejevna u Čehovljevu Galebu, zanemarive – ali pamtit ćemo je i kao Akulina Ivanovna u Gorkijevim ustrajnu kompetentnu gledateljicu Malograđanima i Kleopatra koja nikad nije izgubila zanimanje Maksimovna u Erdmanovu za kazalište i vjeru u njega, premda Samoubojici, Feydeauova Ursule su ju mnoge novotarije znale u Mladoženji Barillonu i Lucienne smesti, razočarati pa i ozlojediti, u Bubi u uhu, Vitracova Therese napose problemi s artikulacijom i Magneau u Viktoru ili djeci na čujnošću, sve češći i sve teži u našem vlasti i Beaumarchaisova Marceline kazalištu. Pamtit ćemo ju, barem u Figarovoj ženidbi, Strindbergova Nada Subotić (Mag); Kazalište Mala scena, Zagreb: ja hoću, i po još jednoj stvari – po Alice u Mrtvačkom plesu i Mumija Martin McDonagh, Ljepotica iz Leenanea, iznimno zanimljivu i na neki način u Sablasnoj sonati, Slavonka Staža red. Ivica Šimić, 2001. nostalgičnu pričanju ne toliko o radu u Šovagovićevoj uspješnici Sokol na predstavama, o njihovu nastanku, ga nije volio, Ličanka Roža u Budakovu Klupku, Dubrovkinja koliko o njihovu trajanju, o njihovoj dobroj ili zloj sudbini nakon Gospođa Ane u Vojnovićevim Maškaratama ispod kuplja, pa što se dramatičar (ako je bio živ i prisutan) te redatelji i njegovi Krležina Madam u Kraljevu, Evina mati u Vučjaku i Barunica suradnici spakiraju i odu, kritičari napišu i izgovore ono što su Castelli u monodrami Tajna barunice Castelli, koju je pripremila imali reći, a glumci (napokon) ostanu nasamo s publikom. Šteta s redateljem Dinom Radojevićem, te Melita, alternativna Melita što je njezino pripovijedanje ostalo nezapisano – ako se ne varam, u finalnom prizoru Lede. Bila je i Eugenija u Mrožekovu Tangu, a bilo bi dobro da se varam. i Baka u Pričama iz Bečke šume Ödöna von Horvátha i Velika Boris Senker broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 57 sjećanje | ILIJA IVEZIĆ (Ričice, Lovinac, 20. srpnja 1926. – Zagreb, 14. travnja 2016.) Glumac do kraja Iliju Ivezića je većina filmskih redatelja nakon prve suradnje vrlo rado ponovo angažirala zbog njegovih ne samo glumačkih nego i ljudskih kvaliteta

Ivezić se nikad nije hvalio svojim glumačkim umijećem i kao da je bio zadovoljan pozicijom sve traženijeg epizodista, pa zato niti mnogi koji su s njim surađivali nisu znali da je odmah po Drugom svjetskom ratu završio glumačku školu kod dr. Branka Gavelle, Tita Strozzija i Mihovila Kombola, te karijeru započeo kao kazališni glumac u Zagrebu, a potom u Splitu i Zadru da bi 1955. došao u Šibenik, gdje je ostavio i najdublji trag, jer je uz glumu već 1956. pokrenuo (većinom sa zainteresiranom djecom) Kazalište lutaka u kojem je bio direktor, a uz to i redatelj većeg broja predstava. K tomu je 1958. postao i jedan od utemeljitelja šibenskog Festivala djeteta, kojeg značenje daleko nadilazi granice naše zemlje. Ipak, šezdesetih godina prošlog stoljeća vraća se u Zagreb i u potpunosti se posvećuje filmskoj glumi u kojoj do punog izražaja dolazi njegova snažna glumačka osobnost koju obogaćuje i glumačkim profesionalizmom kojeg je stjecao i u školi, ali i kroz godine nastupa na kazališnim daskama. Izgleda da Ilija Ivezić u jednom od filmova iz serijala o Winnetouu, 1963. - 1966. su u tom desetljeću strani producenti i redatelji prije od naših shvatili da liju Ivezića upoznao sam 1969. za kratkog posjeta snimanju je riječ o glumcu koji će i epizodnim Lisica Krste Papića u malom mjestu nedaleko Vrlike u kojoj ulogama osigurati uvjerljivost i životnost. Doduše, moglo se to su spavali svi članovi ekipe, jer je tada u čitavoj Dalmaciji bilo naslutiti i u malim epizodama u još jednom Hadžićevom filmu – maloI hotela, a i izvan sezone bili su većinom zatvoreni. Cjelodnevni, Konjuh planiinom (1966), a i u Kaja, ubit ću te! (1967) Vatroslava uglavnom vrlo kolegijalan, pa i prijateljski zajednički život tolikog Mimice, ali su bitan napredak u njegovoj karijeri u hrvatskom broja ljudi vezanih istim poslom znao je ipak ponekad dovesti i filmu donijeli filmovi s kraja šezdesetih – uz Lisice i veća uloga do pokoje nervozne reakcije ili kratkotrajne ljutnje, a u takvim je penzioniranog oficira u također Hadžićevim Divljim anđelima situacijama Ilija Ivezić s mnogo takta i razumijevanja smirivao (1969). situaciju. Nisam ga u to doba poznavao niti s ekrana, jer je nakon U sljedećem desetljeću snima mnogo više domaćih filmova. debija u epizodnoj ulozi policijskog agenta u Abecedi straha (1961) Često se radi o provjerenim ulogama negativaca (što ga je pratilo redatelja Fadila Hadžića uglavnom nastupao u koprodukcijskim tijekom čitave karijere, pa se pri njenom kraju požalio da nije ili inozemnim, kod nas snimanim filmovima koji me nisu previše imao prilike igrati i pozitivce i emocionalne tipove, kakvim se zanimali (pa čak ni danas kultni zapadnonjemački vesterni o smatrao). No bilo je i drugačijih uloga, čak i među onima u kojima Winnetouu). Zato sam bio iznenađen, a i zadivljen načinom na se najviše iskazao – Hranjenik (1970)Vatroslava Mimice, U gori koji je interpretirao negativca, udbaša Krešu, čija je posebna, raste zelen bor (1971) Antuna Vrdoljaka, Predstava Hamleta originalna crta bila način na koji je uživao u svojoj ulozi gospodara u Mrduši Donjoj (1973) i Izbavitelj (1976) Krste Papića. Među ljudskih sudbina i time stvorio kompleksni lik koji je već samom koprodukcijama, koje je radio sve rjeđe, posebno je zanimljiva njegovom pojavom izazivao nelagodu i pripremao gledatelje na ona sa SR Njemačkom i Austrijom o dvanaestogodišnjem sinu tragičan kraj Lisica. našeg gastarbeitera koji iz Beča bježi u domovinu Pokušaj bijega

58 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. sjećanje | ILIJA IVEZIĆ

kao producent dokumentarnih filmova o Domovinskom ratu u rodnoj Lici, a posebno u užem zavičaju – Lovinačkom kraju. Uz to su devedesete i vrhunac njegove glumačke karijere, jer je uz uobičajeno dojmljive epizode imao prilike odigrati i dvije kompleksnije role u kojima je pokazao široki raspon interpretativnih mogućnosti i zato zasluženo na Festivalu igranog filma u Puli za obje dobio Zlatnu Arenu za najbolju glavnu mušku ulogu. Godine 1993. to mu je veliko priznanje donijela uloga policijskog inspektora Brkana u prvijencu Davora Žmegača Zlatne godine, gdje je ulogu kakvih je odigrao veliki broj obogatio mnogim glumački vrlo precizno uobličenim nijansama, a 2000. je u iznimno zabavnom Maršalu Vinka Brešana o pojavi duha maršala Tita na izoliranom otoku nagrađen za ulogu Marinka Cicina, nekadašnjeg partizana i komunista koji vjeruje da se Tito doista vratio i da se vraća njegovo vrijeme. U toj je ulozi Ivezić pokazao iznimne komičarske domete igrajući s punom ozbiljnošću da bi humor proizašao iz konteksta situacija u kojima Prosjaci i sinovi, red. Antun Vrdoljak, 1971. ta ozbiljnost djeluje izrazito smiješno.

(Fluchtversuch, 1976) Vojtecha Jasnýja, jednog od značajnih čeških redatelja koji su emigrirali nakon intervencije Varšavskog pakta u Čehoslovačkoj 1968. Međutim, iako je zagrebački Jadran film bio glavni koproducent, film kod nas nije prikazivan. U sedamdesetima Ilija Ivezić počinje snimati i televizijske serije kojima glumci stječu popularnost, a jedna od uloga po kojima ga publika pamti je Šunje u Prosjacima i sinovima (1971). Ali kako je ta serija iz političkih razloga emitirana tek 1984., u tom je desetljeću najveći Ivezićev uspjeh prva, maestralno odigrana glavna uloga u Ludim danima (1977), uspjelom cjelovečernjem prvijencu Nikole Babića za koju je nagrađen Poveljom za najbolju mušku ulogu na Filmskim susretima u Nišu. U osamdesetima postaje popularno lice malih ekrana ne samo zbog konačno dopuštenog emitiranja Prosjaka i sinova, nego i najpopularnije serije za mlađu publiku Smogovci prema knjigama Hrvoja Hitreca koje je od 1981. do 1991. snimljena 31 epizoda, a1996. emitirano je još sedam manje uspjelih epizoda Smogovaca u Domovinskom ratu. Ivezić je kao inspektor Petrović, zvani Žandar, unio mnogo komičnih elemenata u ulogu kakve je Lisice, red. Krsto Papić, 1970. inače najčešće interpretirao, što mu je donijelo velike simpatije publike koja ponajviše pamti karakterističnu rečenicu tog lika: Nakon toga u poznim godinama nastupa znatno rjeđe, ali „Oni su mali, ali su veliki, odnosno hoću reći nisu više mali, ali njegovo pojavljivanje 2007. u dvije epizode televizijske serije su dosta veliki da ne budu mali.” U sjeni tih uspjeha kod široke Odmori se, zaslužio si te filmovima Kradljivac uspomena Vicka publike ostali su njegovi brojni nastupi u upečatljivim filmskim Ruića i Moram spavat’, anđele Dejana Aćimovića podsjetilo je na epizodama poput Visokog napona (1981) i Obećane zemlje (1986) glumca koji je s uspjehom nastupio u preko osamdeset filmskih i Veljka Bulajića, Medenog mjeseca (1983) Nikole Babića, Male televizijskih ostvarenja. Posljednji put se pojavio u svojim kasnim pljačke vlaka (1984) i Krvopijaca (1989) Dejana Šorka ili Života osamdesetima u kratkom filmu Poklon predsjednika Nixona sa stricem (1988) Krste Papića. Uočljivo je pritom da ga je većina (2014) Igora Šeregija, glumeći predsjednika Tita, što je zanimljiv redatelja nakon prve suradnje vrlo rado ponovo angažirala zbog završni akcent njegovog glumačkog opusa, no značajnije je da njegovih ne samo glumačkih nego i ljudskih kvaliteta, a zanimljivo je i u toj dobi sačuvao želju za suradnjom, pa i pomoći mlađim da ga je Papić nemajući za njega ulogu u Tajni Nikole Tesle (1980) kolegama, pa je to još jedan razlog da se Ilije Ivezića sjećamo i kao angažirao u tom filmu kao pomoćnika izvršnog producenta, pa značajnog glumca i kao velikog čovjeka. se Ilija Ivezić nakon toga počeo baviti i producentskim poslom. U tom aspektu rada na filmu najvažnije je rezultate postigao Tomislav Kurelec broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 59 sjećanje | KSENIJA HAJDARHODŽIĆ (Šibenik, 4. svibnja 1934. – Zagreb, 16. travnja 2016.) Uvijek dinamična i vedra Nijedna predstava ili kazališni događaj nisu mogli promaknuti Kseniji Hajdarhodžić i njezinim brzim i britkim opservacijama te polemičnu duhu rvatska glumica, diplomirana igrama bile su: Dubrovačka trilogija i Allons dramska umjetnica Ksenija enfants (istaknula se kao lucidna i puna Hajdarhodžić (rođena Dedić) dinamičnosti i energije djevojčica Kristina) Hrođena je 4. svibnja 1934. u poznatoj Ive Vojnovića u Kneževu dvoru u režiji Koste šibenskoj obitelji glazbenika, umjetnika, Spaića, Antigona (u iznimno ostvarenoj restauratora, kolekcionara, a djetinjstvo, ulozi Lucill na tragu avangardnog, mladost i velik dio šibenskoga života egzistencijalnog i teatra apsurda) Jeana provodi s užom obitelji i s bratićem Anouilha u Sponzi u režiji Koste Spaića, Arsenom Dedićem, glazbenikom, Molièreova Škola za žene u Kneževu dvoru pjesnikom, skladateljem, kantautorom. u režiji Joška Juvančića; Molièreov Don Glumu je diplomirala na Akademiji za Juan (kao vrckasta i šarmantna Charlotte) kazališnu umjetnost u Zagrebu, na kojoj je na Lovrjencu u režiji Koste Spaića, Richard uz glumački talent i inteligenciju Ksenije II Williama Shakespearea na Lovrjencu od Dedić bilo zapaženo iznimno lijepo lice 1978. do 1980. u režiji Mile Koruna, također s istaknutim očima i osmijehom, lijep i s Festivalskim dramskim ansamblom, kao skladan sitan stas i zvonak glas. istaknuta shakespeareijanska glumica. S mužem Izetom Hajdarhodžićem, Kad se prestala aktivno baviti glumom, Dubrovčaninom, istaknutim hrvatskim radila je kao šaptačica u Dramskom kazalištu glumcem i profesorom glume na Gavella u Zagrebu, u Hrvatskom narodnom Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, kazalištu u Zagrebu i na Dubrovačkim živjela je velik dio života u Dubrovniku pa ljetnim igrama, dajući kolegama glumcima u Zagrebu, sa stalnim ljetnim šibenskim i glumicama te redateljima dragocjene i dubrovačkim boravcima. Kao Ksenija savjete. Dedić bila je 1959. jedna od Vila u Tireni Svojom je glumačkom i ljudskom osobnošću Marina Držića u režiji Branka Gavelle povezala svoja tri grada, tri grada svoga u Parku Muzičke škole na Ljetnim života, Šibenik u kojemu je rođena u obitelji igrama u Dubrovniku. Najviše uloga i Dedić, Dubrovnik u kojemu je dugo živjela najistaknutije uloge Ksenija Hajdarhodžić sa suprugom Izetom Hajdarhodžićem u na tom hrvatskom i svjetskom festivalu kući na početku Straduna te Zagreb, u ostvaruje za vrijeme intendantskih koji su se preselili i u kojemu su radili – mandata profesorice Fani Muhoberac, Izet Hajdarhodžić na kazališnoj, filmskoj i dugogodišnje uspješne ravnateljice televizijskoj sceni i na Akademiji dramske Dubrovačkih ljetnih igara, za vrijeme umjetnosti, a Ksenija Hajdarhodžić najprije umjetničkog vođenja Drame Dubrovačkih na kazališnim scenama i zaslonima a zatim ljetnih igara profesora Koste Spaića. Kao pokraj scene, kao pouzdana šaptačica. Teško Ksenija Dedić Hajdarhodžić bila je Pera, je pronaći nekoga u Šibeniku, Dubrovniku „na mušku obučena vjerenica Marova“ i Zagrebu tko nije poznavao Kseniju u legendarnom Dundu Maroju Marina Hajdarhodžić; sveprisutnu, zainteresiranu Držića na Gundulićevoj poljani u režiji za kazalište, život, more. Nijedna predstava Koste Spaića, dok je Izet Hajdarhodžić bio ili kazališni događaj nisu mogli promaknuti Dundo Maroje, od 1964. do 1971. godine. Kseniji Hajdarhodžić i njezinim brzim i Kao Ksenija (Dedić) Hajdarhodžić na britkim opservacijama, polemičnu duhu. Dubrovačkim je ljetnim igrama glumila Otišla je za mnoge izvan njezine obitelji 1962., od 1965. do 1971. i od 1978. do 1980. iznenadno i neočekivano, uvijek mlada, (prema monografiji Dubrovačkih ljetnih dinamična i vedra. Poznavala sam je od igara: Dubrovački ljetni festival 1950.-1999., Ksenija Hajdarhodžić (Lucile); Dubrovačke svog rođenja. Dubrovnik, 1999.). Neke od predstava u ljetne igre, Jean Anouilh, Antigona, Mira Muhoberac kojima je glumila na Dubrovačkim ljetnim red. Kosta Spajić

60 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. sjećanje | IVANA VLKOV-WAGNER (6. svibnja 1952. – 21. ožujka 2016.) Kraljica sinkronizacije Velika umjetnica, velikog srca i skromna osoba, redateljica Ivana Vlkov-Wagner vrlo je vješto birala glumce i pjevače za sinkronizaciju likova u animiranim filmovima

ostoje profesije, bolje rečeno ljudi lice s one strane stakla, osoba koja je koji komuniciraju i rade s takvom svojom glumačkom sugestijom toliko točno lakoćom u svom fahu da se uzima kao predložila način na koji treba pristupiti ulozi daP je to nešto prirodno, a tek kad odu put određenog lika da je svaki glumac samo vječnosti, izazovu osjećaj nenadoknadive trebao reproducirati njezinu ideju.“ praznine, spoznaju koliko su značili. I Renata Sabljak, koja je sinkronizirala Nedostaje sve: njihova profesionalnost, mnoge likove iz animiranih filmova, među imaginacija, lakoća rješavanja složenih ostalim i Fionu u Shreku, priča o Ivani s situacija i velika ljudskost. Upravo takav je puno pijeteta i sa srcem: „Ne može se o slučaj s Ivanom Vlkov-Wagner, redateljicom Ivani Vlkov-Wagner govoriti navodeći sa završenom zagrebačkom Akademijom samo podatke o broju filmova koje nam je za kazalište, film i televiziju, od 1989. ostavila, a ostavila ih je mnogo. Ponajprije, samostalnom umjetnicom i stručnjakinjom krasila ju je ljudskost i nezaboravan pristup za sinkronizaciju filmova. Kad je se sjećaju pozivu i ljubav koju je usađivala u sve suradnici i poznanici, bez izuzetka je iskreno nas. Uvijek je bila puna povjerenja u svoje i s tugom opisuju kao veliku umjetnicu, glumce, darujući nesebično svoje znanje, a velikoga srca, skromnu osobu. stvorila je nenadmašno bogatstvo. Vraćali Skromnost se iščitava i iz biografije koju smo joj tako što smo davali najbolje kreacije je na nepunih dvadesetak redaka napisala koje smo mogli. Uvijek tako skromna u za potrebe jednog distributera, u kojoj je o životu, a kraljica u svom pozivu!“ sebi napisala jedva dvije rečenice, s već gore Iz primjera Ivane Vlkov-Wagner jasno spomenutim podacima. Dodala je još da je: sinkroniziranje je zapostavljeni dio ima iskustva s dokumentarcima, kratkim i hrvatske filmske industrije i dramske art-filmovima, serijama za djecu, naravno umjetnosti, pa i onih koji se njome bave. – u sinkroniziranju. Ostatak biografije čini Nijedan festival od mnogobrojnih u popis filmova koji nose njezin redateljski našoj zemlji nije imao sinkronizaciju kao potpis. Među njima su mahom zvučni kategoriju za nagradu. Njoj je pak izbor naslovi poput popularnih animiranih u žiri festivala sinkronizacije SINKI u filmova i serijala Tom i Jerry, Pčelica Maja, Varaždinu 2014. bila jedina nagrada za Shrek, Madagaskar, Kralj lavova, Velika golem, jedinstven umjetnički opus, jer nije avantura malog dinosaura, Bubimir, Mali Kralj lavova (The Lion King), red. Roger poznato da je dobila ijedno važno priznanje leteći medvjedići, U vrtu pod zvijezdama, Allers, Rob Minkoff, 1994. od društva koje je zadužila za antologijske Mačak u čizmama i mnogi, mnogi drugi trenutke. Zakašnjela je satisfakcija brzojav koje smo gledali ne obraćajući pozornost sućuti ministra kulture Republike Hrvatske na glavnog krivca za uspješno odglumljene Zlatka Hasanbegovića upućen obitelji, u likove za hrvatske gledatelje. kojem među ostalim stoji: „Ivana Vlkov- No, tko je zapravo bila Ivana Vlkov-Wagner? Wagner bila je majstorica u svom poslu Dirljiv je način kako je se sjećaju njezini i naraštaji djece bit će joj zahvalni na glumci. Primjerice, Ivan Glowatzky kaže prekrasnim redateljskim kreacijama kojima za Hrvatsko glumište: „Ah, Ivana... Puno su likovi stranih animiranih filmova postali smo radili, prijateljski pričali uz puno kava omiljena lica iz susjedstva čije se dosjetke i cigareta u kuhinjici studija prije i poslije citiraju, a glasovi rado imitiraju.“ snimanja, razmjenjivali sjeme za vrt, hvalili Kažimo za kraj: Hvala, Ivana. se fotografijama – ona svojeg bull terijera, ja svojih lavandi i rajčica. U radu s Ivanom Branka Primorac nije bilo inzistiranja. To je bilo prijateljsko Mali leteći medvjedići, 1991.–1997.

broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 61 sjećanje | ALOJZ USENIK (Krvava Peč, Slovenija, 10. travnja 1932. – Rijeka, 12. srpnja 2016.) Opčinjen kazalištem Premda je kao inspicijent dosegao najviše domete, Alojz Usenik bio je najsretniji kad bi mu se pružila prilika da izađe na scenu

a one koje od djetinjstva uhvati Usenik je bio protagonistom mnogih u svoju mrežu kazalište ima anegdota poznatih samo kazališnom magijski učinak. Rijetki su koji mu osoblju a u sebi je, prebivajući u portalu seN kasnije otmu i krenu drukčijim putem. skriven od publike, snivao o pozornici i Većina doživotno ostane posvećena živome kontaktu s gledateljem. Ti su mu daskama koje život znače. Ta poznata se snovi poslije mnogih epizoda odigranih sintagma znači baš to što doslovno znači: u velikome kazalištu u punini ostvarili kazalište nije samo surogat života, ono je u dramskoj sekciji Slovenskog doma u krajnjem slučaju sam život. Životni put Kulturno prosvjetnog društva Bazovica. Alojza Usenika to višestruko potvrđuje. Tu je mogao doseći svoj ideal: biti Životne okolnosti nimalo nisu išle na potpuni teatarski čovjek. Organizacijski ruku Usenikovoj rano probuđenoj malo i umjetnički voditelj, redatelj, glumac, je reći sklonosti nego baš strasti prema scenograf, kreator rasvjete i tona, rekviziter teatarskoj umjetnosti. Rođen godine 1932. i binac – riječju, postao je čovjek-kazalište. u malome slovenskom mjestu Krvava Peč, Sve je to mogao koliko zbog znanja i bez ikakvih mogućnosti da se školuje za iskustva koje je stekao višegodišnjom glumca ili kakvu drugu kazališnu meštriju, praksom u profesionalnome glumištu, taj završeni vrtlar ipak je vrlo brzo iz toliko još više zahvaljujući bezuvjetnoj doslovnoga vrta pronašao put u kazališni ljubavi prema teatru. Alojz Usenik pripada vrt. U svom prvom angažmanu u Kopru, onim sretnicima koji su se gotovo cijeloga sredinom prošlog stoljeća, imao je sreću života bavili onim što vole. Kazalište je da je osim posla inspicijenta i rekvizitera za nj postalo profesijom, ali je uvijek ostvario i cijeli niz epizodnih uloga. Već prvenstveno bilo i ostalo bitnim načinom 1958. Usenik se zaposlio u HNK-u Ivana egzistencije. pl. Zajca (tada Narodno kazalište Ivana Alojz Usenik višestruko je obogatio Zajca) kojemu će ostati vjeran do kraja riječku i hrvatsku kazališnu kulturu. karijere. Svojom svestranošću desetljećima je na To je za njega bila najviša sreća. Premda profesionalnom i amaterskome planu je u kasnijem profesionalnom djelovanju stvarao vrijednosti koje ostaju upisane bio i ostao inspicijent, ta funkcija gdje u umjetničku kroniku Rijeke. Kao je dosegao najviše domete nije mogla Slovenac koji je svoj radni i stvaralački zadovoljiti žeđ za pozornicom. Zato je bio život vezao uz Rijeku, ulazi u onaj brojni najsretniji kad bi mu se pružila prilika da krug slovenskih kazališnih umjetnika koji izađe na scenu, pa makar u ulozi bez riječi. su od polovine 19. stoljeća pa do danas Posebna je sreća bila kad se u velikim utkali neizbrisivu nit u korpus hrvatskoga predstavama, kao što su primjerice bile glumišta. Dug matičnoj domovini obilato Vježbanje života ili Kraljevo, dogodilo da je vratio dugogodišnjim gostovanjima tumači više uloga. Jer, zvanje inspicijenta, svojih predstava koje je kreirao u dramskoj koliko god je presudno važno za normalno sekciji Bazovica diljem Slovenije, a ona odvijanje predstave, od onih je nevidljivih mu se odužila dodjelom više nagrada i samozatajnih teatarskih profesija o od kojih mu je najdraža bila ona da mu kojima i upućenija kazališna publika malo je rodno mjesto podiglo mali Lojzov zna. Inspicijent prvenstveno vodi brigu o teater na otvorenom. Brojne nagrade i tehničkoj provedbi režije i svih ostalih elemenata predstave i u tom priznanja najboljim su dokazom da je njegovo kazališno stvaranje smislu jednostavno nema pravo na pogrešku. O tome je iz svoga prepoznato kao vrijedno i važno s obje strane granice, te da su i dugovječnog iskustva Alojz Usenik rekao: „Kiksa jednostavno ne hrvatsko i slovensko glumište izgubili rijetko predana pregaoca. smije biti! Ni govora! Inspicijent jednostavno ne smije pogriješiti, ali ako bilo tko u predstavi pogriješi – izvući će se na inspicijenta, Darko Gašparović bio inspicijent kriv ili ne.“

62 Hrvatsko glumište broj 68 - 71, 2016. sjećanje | Božena Czund-Dermit (Zagreb, 29. listopada 1924. – Zagreb, 10. listopada 2016.) Zatvorio se krug Desetljećem provedenim u Jazavcu, mahom u nosivim ulogama, Božena Czund-Dermit sigurno ostavlja značajan trag u povijesti tog kazališta

ožena Czund-Dermit bila je glumica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu (1940. – 1945.), Kazališne družineB Otokar Keršovani u Opatiji (1. rujna 1945. – 15. siječnja 1946.), Narodnog kazališta Rijeka (15. siječnja 1946. – 1. prosinca 1948.), Zagrebačkog kazališta lutaka (1. prosinca 1948. – 1. rujna 1950.), GK Komedija u Zagrebu (1. rujna 1950. – 1. veljače 1958.) a od 1. listopada 1958. Varijetea u zagrebačkoj Ilici 31. Kada su 1971. godine Varijete zadesile financijske teškoće, a Satirički kabaret Jazavac – koji je tada iza sebe imao sedam sezona, dobio otkaz ugostitelja u Medulićevoj ulici, otvorila se mogućnost da Jazavac preuzme Varijete, njegove prostorije u središtu grada, tehničko osoblje i glumački ansambl. Sjajnu priliku nije propustio Satiričko kazalište Jazavac, Zagreb: Zoran Zec (Fadil Hadžić), Trla baba dinar, energični i okretni Fadil Hadžić i tako je red. Vlado Štefančić, 1971. (Božena Czunt je treća s lijeva) Jazavac, osim dvorane od petsto mjesta u središnjoj zagrebačkoj ulici, u svoj ansambl mladih glumaca-akademaca kao popudbinu iz Varijetea dobio i Biro za izgubljene političare Fadila Hadžića (i dalje pod nekoliko odličnih komičara, među kojima su bili Frane Pejković, pseudonimom Z. Zec) i s redateljem Bogdanom Jerkovićem. Sabrija Biser, Zdravko Maršanić i tada 46-ogodišnja Božena Potom je protagonistica i u „erotskom mjuziklu uvezenom s Czund-Dermit. trulog zapada malo prekomponiranom za našu stidljivu sredinu“ kako je predstavu Joj! Calcutta! okarakterizirao njezin autor Fadil Time se ujedno zatvorio njezin krug djelovanja po hrvatskim Hadžić. Pred kraj te prve godine Božena Czund igra u još jednom teatrima, koji nije počeo njezinom voljom. Kao i nekolicinu Jazavčevu repertoarnom naslovu raznih autora. Riječ je o komadu drugih umjetnika, poput glumice i kasnije dramske pedagoginje Grička super-vještica s podnaslovom Socijalistička (napredna) Đurđe Dević, redatelja Marka Foteza, glumca Tita Strozzija, verzija redatelja Vanče Kljakovića. Može se reći da je prva godina dirigenta Borisa Papandopula, i nju zbog političke nepoćudnosti na plaći u Jazavcu za glumicu bila vrlo uspješna. 1945. premještaju iz Zagreba u drugu, manju kulturnu sredinu, prvo u Opatiju pa ubrzo zatim u Rijeku. Sljedeće godine Zoran Zec potpisuje Školu bogaćenja, u kojoj jednu od glavnih ženskih uloga igra Božena Czund, a jednako Božena Czund-Dermit u mirovinu je otišla 1. srpnja 1979., ali važnu ulogu ima u podjeli u Hitrecovu djelu Oh, smiješni je u kazalištu u Ilici nastavila igrati do 1982. godine. Posljednja Zagreb grad (redatelj Vladimir Gerić, premijera 28. listopada podjela u kojoj se u arhivu Jazavca/Kerempuha spominje njezino 1972.). Krajem iste godine zaigrala je i u Klasnom hepeningu, a ime jest u velikoj ansambl-predstavi Počivaj u miru Tone Partljiča. potom 1973. godine slijede satirički kolaž Čovjek s najmanjom Partneri su joj tada bili danas prva imena Kerempuha Elizabeta plaćom na svijetu i komedija Ukradeno božanstvo Zorana Zeca Kukić i Nina Erak te sad već pokojni Sabrija Biser i Mladen te Kolumbovo otkriće Dubrovnika „grupe pisaca koja ljetuje u Crnobrnja. Dubrovniku“, a u kojem se pojavljuje u naslovnoj ulozi. Krajem Najplodnije glumačke godine Božene Chund-Demit upravo iste godine (20. prosinca) još jedna premijera dramskog teksta su godine provedene u Jazavcu pod umjetničkom rukom Fadila Hadžića (prvi put bez pseudonima) Dobro jutro, lopovi. Još Fadila Hadžića, a osobito su zapažene prve tri. Desetogodišnje su dvije komedije u kojima dobiva važne uloge: Majmuni Feđe razdoblje aktivne glume počinje naslovnom ulogom u komediji Šehovića (1979) i Krstitke Mladena Kerstnera (1980). Desetljećem Trla baba dinar Zorana Zeca, tj. Fadila Hadžića koju je režirao u Jazavcu, mahom u nosivim ulogama, Božena Czund-Dermit Vlado Štefančić (premijera 27. veljače 1971.). Slijedi, za nepuna sigurno ostavlja značajan trag u povijesti tog kazališta. dva mjeseca (22. travnja 1971.) nova glavna uloga u komadu Branka Primorac broj 68 - 71, 2016. Hrvatsko glumište 63