Subota 15. prosinca 2012. 19 sati Foto: Metropolitan opera G. Verdi

Subota,AIDA 15. prosinca 2012., 19 sati

THE MET: LIVE IN HD SERIES IS MADE POSSIBLE BY A GENEROUS GRANT FROM ITS FOUNDING SPONZOR Neubauer Family Foundation

GLOBAL CORPORATE SPONSORSHIP OF THE MET LIVE IN HD IS PROVIDED BY

THE HD BRODCASTS ARE SUPPORTED BY Giuseppe Verdi AIDA

Opera seria (dramma tragico) u 4 ina Libreto: Antonio Ghislanzoni prema prii Augustea Mariettea

SUBOTA, 15. PROSINCA 2012. POČETAK U 19 SATI.

Praizvedba: Opera u Kairu, 24. prosinca 1871. Prva hrvatska izvedba: Narodno zemaljsko kazalište, Zagreb, 1. listopada 1881. Prva izvedba u Metropolitanu 12. studenoga 1886. Premijera ove izvedbe u Metropolitanu - 8. prosinca 1988.

AIDA Ljudmila Monastirska ZBOROVOĐA Donald Palumbo

AMNERIS Olga Borodina DIRIGENT Fabio Luisi

RADAMES Roberto Alagna REDATELJICA Sonja Frisell

AMONASRO George Gagnidze SCENOGRAF Gianni Quaranta

RAMFIS Štefan Kocán KOSTIMOGRAFKINJA Dada Saligeri

KRALJ Miklós Sebestyén OBLIKOVATELJ RASVJETE Gil Wechsler

Zbor i orkestar Metropolitana KOREOGRAF Alexei Ratmansky Titlovi: engleski. Tekst: talijanski. Svršetak oko23sata. Stanke poslijeprvogaidrugoga čina. inspiraciju, vivjerujeteukonstrukciju. znam dasemojeidejeooperiznatnorazlikujuodonih uvašojzemlji.Javjerujem Ja nisamskladateljzaPariz.Neznamjeliriječonedostatku talenta,alisigurno Radnja sedogađaustaromEgiptu. Giuseppe VerdiCamilleuduLocleu

Foto: Metropolitan opera Foto: Metropolitan opera Metropolitan Foto:

PRVI IN odabrala Radamesa za vojskovou. Prvi se in sastoji od dviju slika. Prva slika Egzotini ugoaj starog faraonskog Egipta dogaa se u kraljevskoj palai u Memfisu. doarao je Verdi u drugoj slici, koja se dogaa Kratka prozrana predigra poinje u u Vulkanovu hramu u Memfisu, pri inu pianissimu violina suptilnim motivom - posveenja maa koji Ramfis daje Radamesu. simbolom vjene ženstvenosti utjelovljene Prigušeno pjevana molitva sveenica u Aidi, koju, iako je i sama kraljevskog boga Fthà lijep je primjer tonskog slikanja podrijetla, nalazimo kao robinju egipatske orijentalnog ambijenta. princeze Amneris. Sudbonosna ljubav Aide i mladog egipatskog vojskovoe DRUGI IN Radamesa, u sukobu s njegovim dužnostima I drugi se in sastoji od dviju slika. Prva se i domoljubljem, osnovni je pokreta dramske slika dogaa u odaji egipatske kraljevske radnje. Radames išekuje tko e biti odabran keri Amneris. U nju uvode mirni akordi kao voa Egipana u ratu protiv Etiopljana harfe. Amneris je okružena robinjama koje i pjeva o svojoj ljubavi prema Aidi u jednoj je spremaju za doek pobjednike egipatske od najslavnijih, ali i najtežih, tenorskih arija u vojske s etiopske bojišnice. Nasluujui ve opernoj literaturi - Celeste Aida (Nebeska Aido). otprije što se dogaa izmeu Aide i Radamesa, U Amneris se budi sumnja da njezinu robinju Amneris, i sama zaljubljena u mladog i Radamesa veže ljubav (tercet Quale insolita vojskovou, navodi Aidu da to prizna (duet Fu fiamma - Kakav neobian plamen). Skuplja la sorte dell’ armi a’ tuoi funesta - Ratna srea bje se narod, glasnik izvješuje da su Etiopljani tvojima kobna). Izvana se uju fanfare: stižu poeli rat. Kralj objavljuje da je božica Izida pobjednici sa zarobljenim Etiopljanima.

6 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. U drugoj slici pred vratima grada Tebe ponovno vidim, draga moja Aido...). To je uo razvija se velianstven prizor. Kralj s cijelim skriveni Amonasro pa likuje. Ali sve su to uli i dvorom i narodom doekuje u slavlju i veselju Ramfis i Amneris koji su upravo izašli iz hrama. pobjednika Radamesa i spreman je ispuniti Radames se predaje straži kako bi omoguio mu svaku želju. Aida meu zarobljenicima bijeg Aidi i Amonasru. prepoznaje oca, Amonasra. Ne odajui se da je etiopski kralj, Amonasro moli egipatskog kralja ETVRTI IN da zarobljenim ratnicima vrati slobodu. A to etvrti in sastoji se od dviju slika. Prva se isto traži i Radames. Kralj pristaje, objavljuje dogaa u dvorani kraljevske palae. Sprema vjenanje Radamesa s Amneris i, poslušavši se suenje Radamesu. Amneris ga uzalud Ramfisov savjet, odreuje da Amonasro i Aida pokušava nagovoriti da se odrekne Aide, a ostanu u Egiptu kao taoci. ona, Amneris, poduzet e sve da ga spasi osude sveenika. Radames ne pristaje i radije TREI IN e umrijeti kao osramoen ovjek. Bez Aidine Trei in dogaa se na obali Nila i poinje ljubavi život mu nema smisla (duet Già i rijetko lijepim i suptilnim odlomkom. Mirnu sacerdoti adunansi - Ve se sveenici okupljaju). ljepotu zvjezdane noi na Nilu doaravaju tihi Stražari vode Radamesa u podzemnu sudnicu pokreti violina i osamljen zvuk flaute. U blizini i optužuju ga. On se ne brani i ne pokušava je hram božice Izide iz kojega dopire mistina se opravdati. Strahotnosti atmosfere pridonosi pjesma sveenica. Amneris uz Ramfisovu zbor sveenika uz potmuli tremolo bubnja, pratnju ulazi u hram da se pomoli u predveerje zvuk kao da dolazi iz podzemlja. Osuuju svadbe. Uskoro dolazi Aida. Oajna je zbog Radamesa zbog veleizdaje na strašnu smrt: svojega bezizglednog položaja. Radames e se bit e živ zakopan u kripti hrama. Amneris je morati vjenati s Amneris, a ona, Aida, ostat zdvojna i proklinje te bezbožne sluge smrti. e vjena zarobljenica egipatskih faraona. U Druga se slika dogaa u grobnici ispod takvom duševnom stanju, uz solo oboe, pjeva Vulkanova hrama. To je zapravo prekrasan glasovitu ariju Qui Radames verrà - Amo e duet, zanosna ljubavna smrt. Verdi se toliko Radames doi - izraz dviju velikih ežnji: za žurio skladati Aidu da nije mogao doekati domovinom i za Radamesom kojega oekuje. stihove za taj duet od svojega libretista, pa No umjesto oekivanog voljenog Radamesa ih je sam napisao i nazvao strašnima - “versi nailazi njezin otac Amonasro. U izvanredno monstruosi“ - što oni, naravno, nisu. Radames stupnjevanom glazbenom dijalogu nagovara se priprema za skoru smrt. Poput prikaze je pod prijetnjom prokletstva da od Radamesa pojavljuje se Aida koja se uvukla u kriptu prije iznudi odgovor kojim e putem krenuti nego što su Radamesa uveli u nju. Sjedinjeni egipatska vojska na novi ratni pohod na u konanom zagrljaju, u krilu smrti, Aida i Etiopljane. Amonasro je shvatio da je Radames Radames u eterinoj ekstazi pjevaju divnu zaljubljen u njegovu ker i zna da njoj nee melodiju zajednikog oproštaja od svijeta (duet biti teško ishoditi to priznanje (duet Cielo! Mio O terra addio, addio; addio, valle di pianti.. - O padre! - Nebo! Moj otac!). Dolazi Radames i zemljo, zbogom; zbogom, dolino suza). Nad zanesen ljubavlju, pristaje pobjei s Aidom. Ne njima se moli Amneris. Verdi je tako izrazio slutei zamku, odaje kojim e putem krenuti vjeru u bezgraninu mo ljubavi pred kojom (duet Pur ti riveggo, mia dolce Aida... - Ipak te e ustuknuti i smrt.

7 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. Foto: Metropolitan opera Metropolitan Foto: opera Metropolitan Foto:

Ljudmila Monastirska i Olga Borodina Roberto Alagna

VEČERAŠNJI INTERPRETI kritike koja je s oduševljenjem pisala o njezinu moćnom glasu koji s lakoćom prelazi i najgušći Naslovnu ulogu na svojem prvom nastupu u orkestar, a istodobno ima meka pianissima i Metropolitanu pjeva ukrajinska sopranistica sigurne kolorature, i vođen je posvemašnjom Ljudmila Monastirska. Rođena u Kijevu, debitirala je 1996. u Ukrajinskom nacionalnom tehničkom sigurnošću. Proglasila ju je pravim kazalištu kao Tatjana u Evgeniju Onjeginu. čudom, izrazivši nadu da se naposljetku Vodeći solist kazališta postala je dvije pronašao verdijevski dramski sopran za kojim godine nakon diplome na Konzervatoriju godinama vapimo. U 2013., kad se obilježava Čajkovski u Kijevu i 1997., osvojenog prvog 200. godišnjica Verdijeva rođenja, pjevat će mjesta na Natjecanju Lisenko. Od tada je Abigaille u Scali i Covent Gardenu te Aidu u ostvarila niz glavnih uloga u repertoaru Scali. Dok Monastirska prvi put pjeva u Metu, dramskog soprana, ne samo u Kijevu nego njezini partneri Olga Borodina i Roberto i u Mihailovskom kazalištu u Petrogradu. U Alagna u njemu nastupaju od 1997., odnosno veljači 2010. uskočila je u predstavu Tosce u 1996. godine. Ruska mezzosopranistica Olga Njemačkoj operi u Berlinu, što joj je donijelo Borodina (1963.), rođena u Sankt Peterburgu, nastup u istoj ulozi na Puccinijevu festivalu u jedna od vodećih umjetnica Marijinskog teatra, Torre del Lago. U ožujku 2011. nastupila je s osvojila je 1998. prvu nagradu i zlatnu medalju velikim uspjehom u Kraljevskoj opernoj kući na pjevačkom natjecanju Rosa Ponselle. Covent Garden kao Aida i Lady . Narodna umjetnica postala je 2002., a 2006. Postigla je pravi trijumf kod publike i kod dobila je državnu nagradu Ruske federacije.

8 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. Luciano Pavarotti, debitirao je 1988. u Glyndebourneu kao Alfredo u Traviati. Već je 1990. pjevao u Scali, 1992. u Covent Gardenu. U Metropolitanu je prvi put nastupio 1996. kao Rodolfo u La Bohème. U Metu je ostvario petnaest glavnih uloga i devedesetak

Foto: Metropolitan opera Metropolitan Foto: nastupa. Najčešće je pjevao Don Joséa u Carmen, Fausta, i Romea u Gounodovoj operi Romeo i Julija. Upravo ga je Romeo u Covent Gardenu 1994. doveo u vrh svjetske operne reprodukcije i za to je ostvarenje dobio Nagradu Laurence Olivier. Amonasra pjeva gruzijski bariton George Gagnidze, rođen 1970. u Tbilisiju. Već je za vrijeme studija postao član Državne opere u svojem rodnom gradu i u njoj je 1996. debitirao kao Renato u Krabuljnome plesu. Godine 2003. imao je prvi inozemni angažman u Osnabrücku. Dobitnik je nekoliko nagrada na međunarodnim opernim natjecanjima, među njima 2005. prve na Štefan Kocán 45. Concorso internazionale Voci Verdiane “Città di Busseto“. Godine 2007. prvi je Godine 2007. bila je jedna od pobjednica put nastupio u Scali kao Giorgio Germont u nagrade Opera News. Međunarodnu karijeru Traviati, a njegov prvi nastup u Metropolitanu počela je 1992. nastupom u Covent Gardenu bio je u sezoni 2008./2009. u ulozi Verdijeva u Samsonu i Dalili s Plácidom Domingom. Rigoletta. U njemu je ostvario i Macbetha, U Metropolitanu je prvi put nastupila 1997. Šaklovitog u Hovanščini i Scarpiju u Tosci, u kao Marina u Borisu Godunovu. U njemu je kojoj smo ga ulozi vidjeli u Met Live in HD. ostvarila dvanaest vrlo različitih uloga, od Slovački bas Štefan Kocán, kojega se sjećamo Rossinijevih Angeline u Pepeljuzi i Isabelle u kao Kralja u Aidi, Ferranda u Trubaduru i Talijanki u Alžiru preko Margarete u Berliozovu Komtura u Don Giovanniju pjeva Ramfisa, a Faustovu prokletstvu do Verdijevih Eboli i ulogu Kralja preuzeo je mladi mađarski bas Amneris, Dalile, Carmen, i Marfe u Hovanščini. Miklós Sebestyén koji je u toj ulozi, prvi put Često surađuje s Valerijem Gergijevim, pod u Metropolitanu, nastupio 23. studenoga, s čijim je ravnanjem uz ansambl Marijinskog Ljudmilom Monastirskom. teatra snimila niz opera ruskih skladatelja. Talijanski dirigent Fabio Luisi (1959.), od Chevalier de l’ Ordre des Arts et Lettres (vitez prošle sezone prvi dirigent Metropolitana, Odličja za umjetnost i književnost) koje mu rođen je u Genovi. Na tamošnjem je je 1996. dodijelilo francusko Ministarstvo Konzervatoriju “Niccolò Paganini“ diplomirao kulture, francuski tenor sicilijanskog podrijetla, glasovir i nastavio se usavršavati kod slavnog Roberto Alagna (1963.) pjeva Radamesa. Alda Ciccolinija. Dok je u Grazu radio kao Nakon što je bio pobjednik Natjecanja korepetitor, počeo je studirati dirigiranje na

9 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. Konzervatoriju u Grazu kod Milana Horvata kod kojega je i diplomirao. Dirigentsku karijeru počeo je 1984. u Italiji. Bio je dirigent Opere i Simfonijskog orkestra u Grazu, umjetnički ravnatelj i glavni dirigent orkestra Tonkünstler u Beču, glavni dirigent orkestra Romanske Švicarske, šef-dirigent Državne kapele i Semperopere u Dresdenu, glavni dirigent Bečkog simfonijskog orkestra i glavni muzički direktor Opere u Zürichu. U Metu je prvi put nastupio 2009. ravnajući Verdijevim Don Carlom. U njemu je dirigirao dvadeset opera i ostvario više od stotinu nastupa. Aidom ravna prvi put. Švedsko-kanadsku redateljicu Sonju Frisell predstavio je u Metropolitanu 1981. glasoviti Jean-Pierre Ponnelle kao redateljicu svoje produkcije Rossinijeve Talijanke u Alžiru. Umjetnica s bogatom međunarodnom karijerom ostvarila je 1988. novu produkciju Giuseppe Verdi Aide, koju i večeras gledamo; 1990. dobila je nagradu Emmy za televizijski prijenos te svoje Tako je Verdijev operni prvijenac , raskošne produkcije. grof svetog Bonifacija (Oberto, conte di San O SKLADATELJU Bonifacio) praizveden s velikim uspjehom u Scali 17. studenoga 1839. godine. Moćni Joseph Fortunin François - Giuseppe Verdi intendant Scale, Bartolomeo Merelli (1794- - rođen je u selu Le Roncole nedaleko od 1879), osjetivši Verdijev genij, odmah ga je gradića Busseta blizu Parme 10. listopada vezao ugovorom. Drugu operu, Jedan dan 1813. S jedanaest je godina postao orguljaš u kraljevanja () skladao je svojem selu. Otac ga je poslao u Busseto gdje Verdi nakon tragičnih događaja u životu, je osvojio punu naklonost Antonija Barezzija smrti dvoje djece i supruge Margherite, kćeri (1787-1867), predsjednika tamošnjega njegova dobročinitelja Barezzija. Opera nije filharmonijskog društva, koji mu je, vjerujući u postigla uspjeh pa se zakleo da više neće njegovu iznimnu nadarenost, pružio svesrdnu skladati. Ali onda mu je Merelli dao libretto potporu i pomogao da ode na školovanje Nabucca i trijumfalnom izvedbom opere u Milano. Verdija nisu primili na tamošnji u Scali 9. ožujka 1842. počinje jedna od Konzervatorij, koji danas nosi njegovo ime, najvećih i najljepših umjetničkih karijera koja ali se mladić ipak školovao kod Vincenza će nepomućenim sjajem trajati punih pedeset Lavigne (1776-1836), prvoga dirigenta Scale. godina, do posljednjeg autorova remek-djela Prvu ponudu da sklada operu dao mu je - Falstaffa, praizvedenog također u Scali, 9. Teatro Filodrammatico u Milanu, ali do danas veljače 1893. godine. nije razjašnjeno što se uistinu dogodilo s Verdi je s Nabuccom postao idol Talijana, operom Rocester koja nikada nije izvedena. utjelovljenje njihovih htijenja i težnji za

10 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. ujedinjenjem zemlje, junak Risorgimenta. Po 1871. praizvedena je Aida, 1874. nastao zidovima se pisalo Viva VERDI kao skraćenica je u počast slavnome književniku za Viva Vittorio Emanuele Re D’ Italia (Živio Alessandru Manzoniju (1785-1873), 1887. Viktor Emanuel, talijanski kralj). Njegova stvorio je vrhunac talijanske melodrame Otella, glazba izvorne snage, nevjerojatne životnosti 1893. umjetnički se oprostio od svijeta lirskom i prelijepih melodija zanosno je i poticajno komedijom . djelovala. Narudžbe za skladanje novih Verdijev muzički genij zadržao je u punoj mjeri opera počele su se nizati i u devet robijaških čistoću melodijske linije, i na tome zdravom godina (anni di galera), kako ih je nazivao, temelju gradio je zgradu operne umjetnosti. skladao je dvanaest djela različite kvalitete. Postao je i majstor orkestracije. Svaka Lombardijci (I Lombardi alla prima crociata), njegova opera iz kasnijeg zrelog razdoblja , Dva Foscarija (), Giovanna ima specifičnu boju - tinta musicale. Operi d’Arco, , , Macbeth, Razbojnici je udahnuo nov život: dao joj je sadržajnost (), (prerađeni Lombardijci u i snagu drame, svjež i obogaćen glazbeni ), Gusar (), Bitka kod tretman i plemenitost ljudskoga u kompletnom Legnana (), kontekstu djela. Bio je obožavan i slavljen kao i utrli su put tzv. latinskoj trilogiji, najveći operni skladatelj, ali ostao je čvrst i trima remek-djelima: Rigolettu, Trubaduru nepokolebljiv kao čovjek kojemu doduše ništa () i Traviati (). Verdi je nije strano, ali koji nepogrešivom sigurnošću u njima zašao u najskrovitije kutke ljudske bira pravi i jedino mogući put. Nije prihvaćao duše i genijalnim glazbenim mislima izrekao sve počasti kojima su ga obasipali i svojim je sve dvojbe, strahove, raznovrsne osjećaje, najvećim djelom smatrao Dom za odmor (Casa unutarnje sukobe, sve ono od čega je sazdan di riposo per musicisti) ostarjelih i iznemoglih čovjek, koji je ostao osnovnom preokupacijom glazbenika koji je dao sagraditi u Milanu, u njegova ljudskog i umjetničkog postojanja. To kojemu je i umro 27. siječnja 1901. godine. što su na scenu kao protagonisti došle dvorske Želio je biti pokopan skromno i tiho, a u lude, Ciganke i posrnule žene, promijenio je hladno milansko zimsko jutro na posljednji ga opći odnos prema operi u kojoj su glavni je počinak ispratilo golemo mnoštvo. Milano junaci bili heroji. je bio zavijen u crne zastave. Arturo Toscanini Nakon dugogodišnje veze sklopio je brak s (1867-1957) ravnao je zborom od osam stotina pjevačicom Giuseppinom Strepponi (1815- ljudi koji je pjevao besmrtni zbor iz Nabucca. 1897) koja ga je vjerno pratila na putu uspjeha Va, pensiero, sull’ ali dorate .... - Poleti, misli, i slave. Počeo je skladati i za parišku Veliku na krilima zlatnim.... operu, što je bio cilj skladatelja devetnaestoga Italija je oplakivala najvećeg i najvoljenijeg stoljeća, i tako su nastali Sicilijanska večernja Talijana 19. stoljeća, a svijet skladatelja koji je (Les Vêpres siciliennes), 1855. i , svojim besmrtnim melodijama ušao u srca ljudi 1867. Za venecijanski Teatro La Fenice skladao svih kontinenata i darovao im obilje trenutaka je 1857. Simona Boccanegru, iste je godine uzvišene ljepote. preradio Stiffelija u Arolda za Rimini, u Rimu Snagom dramatske glazbene riječi, pogledom se 1859. praizveo Krabuljni ples (Un ballo in u budućnost i modernim izrazom, Giuseppe maschera). Za Petrograd je 1862. napisao Verdi je skladatelj našega vremena, velik u Moć sudbine (). Godine svjetskim razmjerima, jednako snažno kao što

11 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. je u doba talijanskog Risorgimenta bio idol vlastite nacije.

O OPERI Aida - arapsko žensko ime u značenju “posjetitelj“ ili “onaj koji se vraća“ - naslov je Verdijeve 24. opere. Don Carlos, koji joj je prethodio, praizveden je u Parizu u ožujku 1867. U međuvremenu su se u njegovu životu dogodila tri važna događaja. Umro je njegov dobročinitelj i drugi otac - Antonio Barezzi, a njegov dugogodišnji prijatelj i libretist Casa di riposo - Dom za odmor Francesco Maria Piave (1810-1876) pretrpio je moždani udar nakon kojega je godinama živio nepokretan i bez svijesti. Nepovjerljiv i zatvoren prema ljudima općenito, Verdi je svojim bližnjima bio iznimno odan, pa su ta dva događaja produbila njegovu već poznatu melankoliju. S druge strane, u to je vrijeme upoznao svojeg idola, pjesnika i pisca M. Waldmann G. Verdi T. Stolz Alessandra Manzonija, kojega je bez lažne skromnosti smatrao najvećim živim Talijanom. izbor bio Verdi, a ako on ne bi pristao, dolazili Upoznao je i češku sopranisticu Terezu Stolz su u obzir Gounod pa Wagner. Ali do toga (1834-1902), koja je 1869. pjevala u Scali nije došlo. Du Locle je prema Marietteovu Leonoru u operi Moć sudbine. Francuski sinopsisu napisao libreto na francuskom, a libretist Camille du Locle (1832-1903), koji mu Verdi je potražio Antonija Ghislanzonija (1824- je napisao libreto za Don Carlosa, obasipao 1893) da ga prevede na talijanski. Neki izvori ga je novim sižeima, koje veliki majstor nije navode da bi taj zadatak bio rado povjerio prihvaćao. Piaveu, ali on je već bio pretrpio udar. A onda mu je Du Locle poslao sinopsis Ghislanzoni se u to vrijeme bavio glazbom. prema priči francuskog egiptologa Augustea Inače, namjeravao je biti liječnik, zatim je Mariettea (1821-1881), osnivača Egipatskog postao operni bariton, a na kraju se posvetio muzeja, kojemu je egipatski vladar kediv književnosti. (“presjajni“, “prejasni“) Ismail-paša (1830- Dana 25. lipnja 1870. Verdi je pisao svojem 1895) dao naslov Beya (gospodina), a zatim izdavaču Ricordiju: paše. Za svoje vladavine od 1863. do 1879. “Potkraj prošle godine zamolili su me da Ismail-paša, albanskog podrijetla, mnogo napišem operu za jednu daleku zemlju. Nisam je učinio za napredak Egipta, htijući ga pristao. Kad sam boravio u Parizu, Du Locle je što više približiti Europi: između ostalog bio ponovno zamoljen da razgovara sa mnom. tada je 17. studenoga 1869. otvoren Sueski I da mi ponudi visoki honorar. Ponovno sam kanal. Ismail-paša je tražio skladatelja da odbio. Mjesec dana poslije poslali su mi tekst napiše operu za otvaranje Kanala. Prvi mu je i zamolili me da ga svakako pročitam. Pisala

12 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. ga je navodno jedna vrlo utjecajna ličnost (u važnije nego što se to može činiti, iz više što ne vjerujem). Pročitao sam tekst, vrlo mi se razloga, radi skladnog stapanja orkestralnih svidio, odlučio sam ga ipak uglazbiti. Sastao boja, zvučnosti, radi efekta. Mala poboljšanja sam se s Du Locleom, zajedno smo sve još pripremit će teren za inovacije, koje će jedanput pročitali i promijenili ono što nam se jednog dana uslijediti. Pri tome prije svega nije svidjelo. Trenutačno još uvijek proučavam mislim na to da se lože s gledateljima posve tekst i počinjem razmišljati o libretu jer to maknu sa scene. Kad se spusti, zastor mora je ono najvažnije. Kako sve to pretočiti u doći do svjetla pozornice. A zatim orkestar stihove?! Bi li to učinio Ghislanzoni? Molim mora postati nevidljiv. Nije to moja zamisao, te, objasni mu da ne treba pisati novo djelo, nego Wagnerova, ali je izvanredna. Apsurdno nego samo postojeći tekst pretvoriti u stih!“ je danas podnositi užasne crno-bijele frakove Za potpuno razumijevanje libreta Aide treba ispred egipatskih, asirskih ili druidskih znati da je sukob Egipta i Etiopije trajao kostima. Užasno je postaviti orkestar, koji nekoliko stotina godina s izmjeničnom bi trebao biti dio svijeta mašte, nasred ratnom srećom. Obje zemlje klanjale su parketa, među mnoštvom koje plješće ili se bogu sunca Amonu i mnoga kraljevska zviždi. Kako tek smetaju harfe, kontrabasovi, imena počinju prefiksom “am“, npr. Amneris a da ne spominjem dirigentove ruke koje se i Amonasro. Koliko je točan podatak koji miču poput krila vjetrenjača. Sve to zaklanja se negdje može naći da se radnja opere pogled. Odgovorite mi kategorički i odlučno, odigrava oko 1000. godine prije Krista - nije jer ako mi ne možete obećati to što tražim, važno, bitno je da je riječ o starom Egiptu. nema smisla nastavljati pregovore.“ U sinopsisu Augustea Mariettea ispričana je Verdi je orkestru dao vrlo odgovornu zadaću priča, no bez obzira na to, čini se da je Du samostalnog izvođača, a u prizoru trijumfa Locle poznavao libreto s naslovom Nitteti, uporabio je šest trublja posebno izrađenih koji je više od stoljeća prije, 1756., napisao za tu svrhu, tzv. egipatske trublje. Pietro Metastasio (1698-1782) i prema kojemu Tako je svjesno ili nesvjesno, ali uvijek s je skladano nekoliko opera, među njima 1758. jasnom idejom vodiljom pred sobom, Verdi ona Johanna Adolfa Hassea (1699-1783), a u stvorio talijanski muzički teatar. Nepopustljiv kojima ima sličnosti s Aidom. Sam pak zaplet i odlučan, krenuo je na taj put s Macbethom i te intimne drame - izdvojimo li prizor trijumfa, na kraju je potpuno uspio. No istinski skroman to jest intimna drama - nevjerojatno podsjeća kao svaki veliki umjetnik, nije prihvaćao da ga na tragediju Bajazit, nastalu 1672., francuskog se smatra spasiteljem kazališne umjetnosti, dramatičara Jeana Racinea (1639-1699). kao što je to za njega govorio Ricordi. Kad je bio gotov s radom, Verdi je od Snagom genija, Verdi je stvorio operu Ricordija vrlo precizno zahtijevao: koja nema ništa egipatskog u zvuku, a da se odredi dirigent i zborovođa kako je ipak je toliko egipatska u duhu kao što je on odlučio, da orkestar bude postavljen to tragedija Antonije i Kleopatra njegova kako je nacrtao, da bubnjevi budu veći od pjesničkog idola Shakespearea. Posve onih dvije godine prije, da orkestar bude posebna u Verdijevu opusu, Aida je, prema ugođen na standardnu visinu tona kako riječima autora knjige o Verdiju - Charlesa ne bi bilo falš sviranja i pjevanja. Pisao mu Osbornea - u čisto glazbenom pogledu čudo je: “Kako je orkestar postavljen, mnogo je melodijske ljepote i maštovite orkestracije, sa

13 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. savršenom ravnotežom objektivne deskripcije lik u njegovu velikom opusu, a Stolzova je i subjektivne osjećajnosti, ukratko - trijumf opisana kao “verdijanski dramski sopran par stvaralačke mašte. excellence“. Amneris je pjevala skladateljeva omiljena mezzosopranistica, Austrijanka PRAIZVEDBA Maria Waldmann (1844-1920). Radames Protivno uvriježenome mišljenju da je Aida je bio Giuseppe Fancelli, a Amonasro bila namijenjena otvorenju Sueskog kanala ili Francesco Pandolfini. Poslije izvedbe Verdi Opere u Kairu (koja je otvorena Rigolettom), je bio obasut počastima, pozivan je trideset istina je da je Ismail- paša naručio od Verdija dva puta pred zastor. U znak hvale dobio je operu za izvedbu u siječnju 1871. i platio mu za na dar dirigentski štapić od slonove kosti i ono vrijeme golem iznos od 150.000 franaka. dijamantnu zvijezdu, u kojoj je ime Aida bilo Mariette je izradio nacrte za scensku opremu. izrađeno od rubina, a njegovo od drugog Verdi je Aidu skladao u jednom dahu, kao u dragog kamenja. Ta se zvijezda čuva u Muzeju svojim mladim danima, u samo četiri mjeseca. Scale. Trijezan kao što je uvijek bio, svojim je No zbog mnogih peripetija, ponajprije zbog kratkim jezgrovitim stilom nakon premijere Francusko-pruskog rata, premijera je održana pisao prijatelju: tek 24. prosinca 1871. Dirigirao je talijanski “Sinoć Aida vrlo dobra. Ansambl i solisti skladatelj, dirigent i virtuoz na kontrabasu izvrsni, cijela produkcija također. Stolz (Aida) Giovanni Bottesini (1821-1889). Suvišno je i Pandolfini (Amonasro) vrlo dobri, Waldmann reći da je praizvedba bila prvorazredan (Amneris) dobra, Fancelli (Radames) krasan događaj. Ismail-paša je pozvao u Kairo glas, ali ništa drugo. Ostali dobri, orkestar vodeće francuske i talijanske kritičare. Među i zbor također. Što se glazbe tiče, o njoj će njima je bio i Filippo Filippi, koji se Verdiju ti pričati Piroli. Publici se svidjela. Ne kanim ponudio da će učiniti sve što može za uspjeh izigravati skromnost, to sigurno nije najlošije opere. Verdi je bio indigniran; već je bio što sam do sada napisao, vrijeme će djelu dati ogorčen što je praizvedba bila namijenjena mjesto koje zaslužuje. Ukratko, Aida je uspjeh isključivo uzvanicima, a ne običnoj publici, i i punit će kuću. Ako griješim, pisat ću ti.“ nije mu padalo na pamet da bude nazočan. I nije pogriješio. Aida je postala jedna od Spremao se za prvu izvedbu opere u Scali. najizvođenijih opera i njezine su izvedbe Dodajmo da je na jednom pokusu u Egiptu uvijek pred punim gledalištem. Ismail-paša bio toliko oduševljen trijumfalnim Prva izvedba Aide nakon praizvedbe u zborom Gloria all’ Egitto da ga je htio uzeti za Kairu i premijere u Scali bila je u Novome egipatsku himnu. svijetu, na Academy of Music u New Yorku Prva izvedba opere u Scali, koju je Verdi 26. studenoga 1873. Slijedila je izvedba 20. smatrao pravom premijerom, bila je 8. veljače travnja 1874. u berlinskoj Dvorskoj operi s 1872. pod ravnanjem Franca Faccia (1840- hrvatskom umjetnicom Matildom Mallinger 1891). Za tu je prigodu dodao glasovitu (1847-1920) u naslovnoj ulozi. Na prvoj izvedbi ariju Aide na Nilu za njezinu milansku opere 30. lipnja 1886. u Južnoj Americi, u interpretkinju, Terezu Stolz. Dvojbe o Rio de Janeiru, devetnaestogodišnji čelist u tome kakva je bila veza nje i Verdija nisu orkestru i asistent zborovođe stao je prvi put razriješene, što zapravo nije ni važno. Valja za pult i dirigirao napamet. Njegovo ime bilo tek istaknuti da je Aida zacijelo najženstveniji je Arturo Toscanini.

14 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. AIDA U METROPOLITANU I HRVATI U NJOJ Aida je došla u Metropolitan 12. studenoga 1886. godine, i to na njemačkom jeziku. Premijerom je ravnao glasoviti mađarski dirigent Anton Seidl (1850-1898) koji je već s dvadeset šest godina dirigirao na prvim Bayreuthskim svečanim igrama 1876. Pjevači su bili s njemačkog govornog područja: sopranistica Teresa Herbert- Förster, tenor Carl Zobel, poznata austrijska mezzosopranistica Marianne Brandt, bariton Adolf Robinson i slavni njemački bas Emil Fischer. Prva izvedba opere na talijanskom izvorniku bila je u novoj produkciji 30. ožujka 1894. U međunarodnoj podjeli uloga Aidu je pjevala slavna američka sopranistica Lilian Nordica, Radames je bio također poznati španjolski tenor rodom iz Barcelone, Francisco Viñas (pod prezimenom Vignas), Amneris ništa manje poznata talijanska mezzosopranistica Sofia Scalcchi, Amonasro francuski bariton Jean Lasalle, a Ramfis glasoviti poljski bas Edouard de Reszke. Zanimljivo je da je u izvedbama opere 1894. Amonasra tri puta pjevao Portugalac Maurizio Bensaúde (1863- 1912), porijeklom iz Maroka, koji je bio prvi bariton u Fallerovoj stagioni u Zagrebu 1894. godine, a u sezoni 1897./1898. član zagrebačke Opere u kojoj je otpjevao petnaestak velikih i glavnih uloga. Aida je zacijelo u Metropolitanu za hrvatske Zinka Kunc Milanov umjetnike bila najsretnija opera. Josip Kašman, naravno kao Giuseppe Kaschmann, ulozi Verdijeve omiljene junakinje 2. veljače u njoj je 1896. osam puta pjevao Amonasra uz 1938. pod ravnanjem velikog argentinskog najveće pjevače vremena: Lilian Nordicu, braću dirigenta Ettorea Panizze s Giovannijem Jeana i Edouarda de Reszkea i Marie Bremu. Martinellijem kao Radamesom. Potkraj Najslavnija hrvatska sudionica Aide je Zinka mjeseca već ju je pjevala u izravnom radijskom Kunc Milanov. Ulogu je pjevala najviše od prijenosu. Nekoliko je puta sudjelovala u svih drugih interpretkinja - 75 puta. Elisabeth radijskim prijenosima, a godine 1951. bila Rethberg ju je pjevala 67 puta, a Emmy je protagonistica otvorenja sezone u novoj Destinn 52 puta. Zinka je prvi put nastupila u produkciji opere s Mariom Del Monacom,

15 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. Elenom Nikolaidi i Georgeom Londonom pod ravnanjem Fausta Cleve koji je najviše puta - 123 - dirigirao Aidom u Metu. Posljednji ju je put pjevala na gostovanju ansambla Metropolitana u Atlanti, Georgia, 1. svibnja 1958. Jedna od najvećih Aida druge polovice 20. stoljeća, Ljiljana Molnar Talajić, pjevala je u Metu Aidu 18 puta, od 3. travnja 1976. do 21. studenoga 1979. Biserka Cvejić pjevala je pet puta Amneris od 1961. do 1965., Vladimir Ruždjak je od 1962. do 1964. četiri puta pjevao Amonasra. To dvoje naših umjetnika dva puta je zajedno nastupilo. Ruža Pospiš- Baldani je od 1970. do 1972. također četiri puta pjevala Amneris. Mia Čorak Slavenska je 1954. i 1955. šest puta plesala u baletnom prizoru. Slavne Aide Metropolitana bile su Johanna Gadsky (44 puta), Leontyne Price (42 puta) i Martina Arroyo (38 puta). Najslavnija Amneris bila je Louise Homer koja ju je pjevala 97 puta. Najveći interpreti Radamesa bili su Giovanni Martinelli (123 puta) i (91 put), a dirigenti Tullio Serafin (86 puta), Arturo Toscanini (53 puta) i Ettore Panizza (51 put). Aida je u Metropolitanu doživjela više od tisuću sto izvedaba, više od nje izvedena je samo Puccinijeva La Bohème.

AIDA U HRVATSKOJ Prva hrvatska izvedba opere bila je 1. listopada 1881. u Starom kazalištu na Markovu trgu. Libreto je preveo poznati književnik Josip Eugen Tomić, dirigirao je Ivan pl. Zajc, a redatelj je bio Vaclav Anton, koji je pjevao Kralja. Matilda Lesić pjevala je Amneris, a Radames je bio novoangažirani mladi talijanski tenor tada na početku karijere, naveden kao Ivan Denegri koji će postići svjetsku slavu kao Giovanni Battista De Negri. Talijanska Ljiljana Molnar Talajić sopranistica, također tada u angažmanu u

16 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. 1888. gostovala je Milka Trnina. Teško je nabrojiti sve izvrsne umjetnike koji su se u toj operi istaknuli, ali spomenuti valja troje, jer su se kao interpreti likova u Aidi potvrdili i u Bečkoj državnoj operi, a zatim su njihove kreacije zabilježene na CD-u. Kad je Herbert von Karajan pripremao 1951. Aidu u povodu 50. godišnjice Verdijeve smrti, tražio je za naslovnu ulogu “najljepši glas na svijetu” i dobio je Dragicu Martinis. Kad je glasoviti austrijski dirigent Clemens Krauss godine 1953. snimao Aidu s ansamblom Bavarskog radija, Radamesa i Amneris pjevali su Josip Gostič i Đurđa (Georgine von) Milinković. Ansambl Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku postavio je Aidu na scenu 14. lipnja 1953., a jedanaest dana poslije, 25. lipnja, to je učinilo i Narodno kazalište “Ivan Zajc” u Rijeci. Narodno kazalište u Splitu premijerno ju je izvelo 4. veljače 1954., a iste je godine izvedena i na prvim Splitskim Dragica Martinis ljetnim priredbama u jedinstvenom ambijentu Peristila. S godinama je postala simbol Zagrebu, Emma Dotti pjevala je Aidu, Pietro Splitskog ljeta. U golemom nizu umjetnika koji Vespasiani bio je Ramfis, Candido Prandi su u njoj nastupali, uz neke već spomenute, Amonasro, Hinko Rangl Glasnik. Godine sjajna je Amneris bila Nada Puttar-Gold.

17 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. Foto: Metropolitan opera Metropolitan Foto:

Nakladnik Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog Za nakladnika Dražen Siriševi, ravnatelj Producent programa Ivana Kosteši Urednica Ivana Kosteši Tekst Marija Barbieri Oblikovanje i grafika priprema Studio Stožer Lektorica Rosanda Tometi Tisak Intergrafika d.o.o. Naklada 500 kom. www.lisinski.hr Hector Berlioz TROJANCI Subota, 5. sijenja 2013., 18 sati

Francesca Zambelli postavila je 2003. godine Berliozov ep o trojanskom ratu. U idućoj sezoni vraća se u Met pod ravnanjem Fabija Luisija. Marcello Giordani pjeva glavnu ulogu junaka Eneja koji bježi iz ruševina Troje prema novim izazovima koji ga čekaju u sjevernoafričkoj Kartagi. Deborah Voigt ponavlja ulogu uklete trojanske proročice Kasandre, dok se Susan Graham prvi put pojavljuje u ulozi Didone, plemenite kraljice Kartage slomljena srca. 29.12. DAN DVORANE ALENA BAEVA YULIANNA AVDEEVA

DAN DVORANE

VELIKA DVORANA, 19.30 sati

Prvorazredni program i talentirane, zanesene umjetnice. Yulianna Avdeeva, pobjednica Chopinovog natjecanja i Alena Baeva, pobjednica Wieniawski natjecanja jedne su od najuzbudljivijih glazbenica svoje generacije, a pretvorit IJe 'an dvorane u praznik muzikalnosti, mladosti i ljepote!

Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije 'irigent,YR/LSDQRYLIJ

20 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. Alena Baeva 3,÷DMNRYVNL .oncert za violinu i orkestar u '-duru, op. 35

29prosinca

Yulianna Avdeeva F. Chopin .oncert za klavir i orkestar21 · Metropolitan u f-molu, u Lisinskom: br. Sezona 2, op.2012./2013. 21 ŠTO NAS JOŠ OČEKUJE U DRUGOM DIJELU SEZONE?

H. Berlioz 5. sijenja 2013., 18 sati Trojanci

G. Donizetti 19. sijenja, 19 sati Maria Stuarda

G. Verdi 2. veljae, 19 sati Krabuljni ples

G. Verdi 16. veljae, 19 sati

R. Wagner 9. ožujka, 18 sati Parsifal

R. Zandonai 16. ožujka, 18 sati Francesca da Rimini

G. F. Händel 27. travnja, 18 sati Julije Cezar

medijski pokrovitelj:

sponzor Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog: