Renata Pokupić, mezzosopran Accademia Bizantina Ottavio Dantone, dirigent Subota, 20.4.2013. 19:30 Renata Pokupić, mezzosopran Accademia Bizantina Ottavio Dantone, dirigent

Subota, 20.4.2013. 19:30 PROGRAM:

GEORG FRIEDRICH HÄNDEL:

Il Caro Sassone

(Dragi Saksonac)

Uvertira iz opere Rinaldo, HWV 11 Largo – Allegro – Adagio – Allegro

Va tacito e nascosto, arija Julija Cezara iz 1. čina opere Julije Cezar u Egiptu, HWV 17

Sinfonia iz opere Amadis iz Gaula, HWV 11

Pena tiranna, recitativ i arija Dardana iz opere Amadis iz Gaula, HWV 11

Sinfonia iz 1. čina opere Rinaldo, HWV 7

Cara sposa, arija Rinalda iz 1. čina opere Rinaldo, HWV 7

Venti, turbini, arija Rinalda iz 1. čina opere Rinaldo, HWV 7 *** Scherza infida, recitativ i arija Ariodantea iz 2. čina opere Ariodante, HWV 33

Dopo notte, atra e funesta, arija Ariodantea iz 3. čina opere Ariodante, HWV 33

Gavotte – Sarabande – Gavotte da capo iz 1. čina opere Alcina, HWV 34

Mi lusinga il dolce affetto, recitativ i arija Ruggiera iz 2. čina opere Alcina, HWV 34

Sinfonia iz 3. čina opere Alcina, HWV 34

Sta nell’Ircana pietrosa, arija Ruggiera iz 3. čina opere Alcina, HWV 34

Nakon koncerta s umjetnicima razgovara Dina Puhovski. U predvorju Velike dvorane zabavni program s plesom i izvlačenjem nagrada za pretplatnike ciklusa Lisinski subotom. Zabavni program: Swingers. Renata Pokupić, mezzosopran Accademia Bizantina Ottavio Dantone, dirigent

Orkestar Accademia Bizantina specijalizirao se za izvedbu glazbenog repertoara 17. i 18. stoljeća na izvornim glazbalima. Od 1996. sastavom ravna čembalist Ottavio Dantone, dok je solo violinist i koncertni majstor ansambla Stefano Montanari. Accademia Bizantina nastupa diljem svijeta, u Europi, Izraelu, Japanu, Meksiku, Sjedinjenim Američkim Državama i Južnoj Americi te na brojnim festivalima poput onih u Ravenni, Beauneu, Jesi, Potsdamu, Ludwigsburgu, Schwetzingenu, Glazbenim svečanostima u Bremenu, Händelovu festivalu u Halleu i Uskršnjem festivalu u Salzburgu. Nastupali su u mnogim velikim koncertnim dvoranama: Alte Oper u Frankfurtu, Prinzregententheater u Münchenu, Arsenal u Metzu, Théâtre des Champs-Élysées u Parizu, Barbican Center u Londonu, Ermitaž u Sankt Peterburgu (gdje su sudjelovali u obilježavanju 300. godišnjice osnivanja grada).

Jezgru njihovih snimki čine djela brojnih talijanskih skladatelja poput Corellija, Frescobaldija, Galuppija, Marcella, Sartija, Vivaldija i Alessandra Scarlattija. Godine 2005. počela je njihova suradnja s diskografskom tvrtkom Naïve na produkciji izdanja posvećenih djelima Antonija Vivaldija. Od 2003. godine Accademia Bizantina snima za Deccu pod ravnanjem Ottavija Dantonea, a snimke uključuju Bachove koncerte za čembalo, Händelove koncerte za orgulje i razna Haydnova djela. Za Deccu su ostvarene i snimke u suradnji s kontratenorom Andreasom Schollom, dok je posljednji album pod nazivom Purcell – O Solitude uz Andreasa Scholla i Christophea Dumauxa donio Accademiji Bizantini prvu nominaciju za nagradu Grammy u 2011. godini.

04 Renata Pokupić, mezzosopran Accademia Bizantina Ottavio Dantone, dirigent

Orkestar uživa ugled jednog od najvećih interpreta barokne opere u Italiji. Koncertna izvedba Pergolesijeve opere Olimpijada, nastala u suradnji s Fondacijom Pergolesi pohvaljena je u medijima, kao i scenske izvedbe Händelovih opera Orlando u Ravenni i Reggio Emilia, Partenope u teatrima Ferrare i Modene, Rinaldo u Beauneu i Théâtre des Champs-Élysées u Parizu, Dvoranama Filharmonija u Kölnu i u Krakowu. Dantoneova disciplina i rafiniranost, Montanarijeva energija i nadahnutost, žar, entuzijazam i stopostotna posvećenost svakog od glazbenika spajaju se poput djelića bizantskih mozaika i čine Accademiju Bizantinu jednim od najprofinjenijih i najživotnijih ansambala današnjice.

Ottavio Dantone diplomirao je orgulje i čembalo na Konzervatoriju Giuseppe Verdi u Milanu te je vrlo rano počeo koncertantnu karijeru. Od početka se posvetio izučavanju stare glazbe, privukavši ubrzo pažnju publike i kritike. Na Međunarodnom čembalističkom natjecanju u Parizu osvojio je prvo mjesto za realizaciju bassa continua 1985. godine, a samo godinu dana poslije isti je uspjeh ponovio i na Međunarodnom čembalističkom natjecanju u Brugesu. Već sedamnaest godina glazbeni je ravnatelj sastava Accademia Bizantina iz Ravenne s kojim nastupa diljem svijeta i to s najuglednijim vokalnim i instrumentalnim solistima. Zanimanje za operu potaknulo ga je da priredi prvu modernu izvedbu opere Giulio Sabino skladatelja Giuseppea Sartija, što ga je vinulo u operni svijet u kojem se otada redovito pojavljuje kao solist ili dirigent. Upravo s opernim repertoarom pozivan je na mnoge međunarodne festivale te u niz najuglednijih europskih opernih kuća. U Scali je debitirao 2005. ravnajući Händelovom operom Rinaldo, a gostovao je i u pariškom Cité de la Musique, amsterdamskom Concertgebouwu te je održao niz uspješnih turneja po Europi, Južnoj Americi, Izraelu i Meksiku. Osim što redovito nastupa kao čembalist i dirigent, u posljednjem je desetljeću intenizivirao i svoje zanimanje za operu klasičnog i romantičnog razdoblja. Ottavio Dantone čest je gost mnogih radijskih i televizijskih emisija, a ostvario je i brojne snimke vlastitih izvedbi, i to pod ekskluzivnom etiketom Decce s kojom surađuje posljednjih deset godina.

05 Renata Pokupić, mezzosopran Accademia Bizantina Ottavio Dantone, dirigent

Hrvatska mezzosopranistica Renata Pokupić u svijetu je poznata po izvedbama širokog glazbenog repertoara za koloraturni mezzosopran, od baroka preko klasike do romantizma. Njezini nedavni operni angažmani obuhvaćaju priznate nastupe u Kraljevskoj operi Covent Garden gdje je debitirala kao Irena u Händelovoj operi Tamerlano, a tu je ulogu prethodno izvela u Kraljevskom kazalištu u Madridu. Brojne uloge ostvarila je u Mozartovim operama; bila je Cherubino u Figarovu piru, Dorabella u operi Tako čine sve (Nacionalna opera u Washingtonu i Opera u Los Angelesu), Sesto i Annio u Mozartovu Titovu milosrđu (Operno kazalište u Chicagu i Opera u Lyonu), a naslovne uloge pjevala je u Cavallijevoj operi Heliogabalus u Operi Grange Park i u Vivaldijevoj Krunidbi Darija za Operu Garsington. Također, pjevala je Teodatu u Händelovoj operi Flavio s ansamblom Academy of Ancient Music pod vodstvom Christophera Hogwooda, Brandamantea u Vivaldijevu Bijesnom Orlandu u Frankfurtskoj operi, Oktavijana u Straussovu Kavaliru s ružom uz Orkestralnu udrugu iz Minnesote pod vodstvom Andrewa Littona. Koncertno je izvela ulogu Dorabelle u Mozartovoj operi Tako čine sve u Théatre des Champs-Elysées pod ravnanjem Jérémieja Rhorera.

Podjednako tražena i za izvedbe oratorijskog repertoara, Renata Pokupić je pjevala naslovnu ulogu u Händelovu oratoriju Teodora, dok je u oratoriju Trijumf vremena i razočaranja nastupila kao Piacere s ansamblom Gabrieli Consort i Paulom McCreeshem, a kao Disinganno i s ansamblom Akademie für Alte Musik iz Berlina. Izvodila je Mendelssohnov oratorij Elijah s Londonskom filharmonijom (uloga Anđela) i San Ivanjske noći s Francuskim nacionalnim orkestrom, obje produkcije pod ravnanjem Kurta Masura.

U Monte Carlu je sudjelovala u izvedbi Stravinskijeva baleta Pulcinella pod ravnanjem Yakova Kreizberga i ta je interpretacija zabilježena na kompaktnom disku koji je ugledni magazin Gramophone proglasio najboljom pločom za srpanj 2011. godine. Sličan pjevački nastup ostvarila je i u baletu Trorogi šešir Manuela de Falle koji je ostvarila za Operu iz Lyona pod ravnanjem Kazushija Onoa.

06 Renata Pokupić, mezzosopran 7 Accademia Bizantina Ottavio Dantone, dirigent

S Bachovim Božićnim oratorijem bila je na turneji s ansamblom Matheus pod vodstvom Jean-Christophea Spinosija, a Berliozov oratorij Kristovo djetinjstvo izvela je s više ansambala: Glazbenim kolegijem iz Winterthura i Douglasom Boydom, s orkestrom Akademije St. Martin’s in the Fields i Carlom Rizzijem te s Nizozemskim komornim orkestrom pod vodstvom Yakova Kreizberga. U izvedbi Bachove Mise u h-molu pratili su je Montrealski simfoničari pod vodstvom Kenta Nagana, Stabat mater Giovannija Battiste Pergolesija izvela je s ansamblom Les talents lyriques i Christopheom Roussetom. Ostali dirigenti i ansambli s kojima redovito nastupa su John Eliot Gardiner, Emmanuelle Haïm, Fabio Biondi, Kazushi Ono, Carlo Rizzi, Laurence Cummings i Christian Curnyn; snimku Händelove opere Flavio sa Curnynom i ansamblom Early Opera Company na kojoj pjeva Vitigea, magazin Gramophone nominirao je za kompaktni disk godine.

Od ostalih se nastupa izdvaja Mozartova Krunidbena misa s Pariškim orkestrom pod ravnanjem Jean-Christophea Spinosija i Fabija Biondija u katedrali Notre Dame u Parizu, Beethovenova Deveta simfonija s Orkestrom Beethoven Bonn pod vodstvom Kurta Masura, Bachova Muka po Mateju s Rotterdamskom filharmonijom i Yannickom Nézet-Séguinom, Mahlerova Druga simfonija sa Simfonijskim orkestrom grada Birminghama i maestrom Sakarijem Oramoom te Mozartov Rekvijem s Paulom McCreeshem; s Filharmonijom iz Kopenhagena nastupala je na Festivalu sakralne glazbe u Oslu, a ostvarila je ciklus koncerata sa Škotskim komornim orkestrom i Jean-Christophom Spinosijem.

Predana izvođenju recitala, Renata Pokupić surađuje sa svjetski poznatim pijanistom Rogerom Vignolesom. Nedavno su nastupili na Festivalu komorne glazbe u Delftu, festivalu Petworth i u Great Hallu u Downpatricku. Godine 2011. Renata je nastupila na Mozartovu festivalu u Bathu i debitirala u Wigmore Hallu u Londonu, kamo se od tada stalno vraća u redovitu koncertnu sezonu te ugledne dvorane, a njezine koncerte uvijek prenosi Treći program Britanskoga radija. Najvažniji događaji u prošloj godini jesu glavne uloge u Operi u Dijonu i Lilleu (naslovna uloga u Massenetovoj operi Pepeljuga u obljetničkoj Massenetovoj godini 2012.), Flamanskoj operi (Emmanuelle Haïm, Le concert d’Astree i Paul McCreesh, Nerone u Händelovoj Agrippini) i Nacionalnoj operi u Washingtonu. Tijekom ove sezone i idućih sezona, Renatu Pokupić očekuju nastupi u Kraljevskoj operi u Londonu, europska i američka turneja u čast

07 Renata Pokupić, mezzosopran Accademia Bizantina Ottavio Dantone, dirigent

Lorraine Hunt Lieberson s Orkestrom iz doba prosvjetiteljstva i Williamom Christijem, snimanje za diskografsku kuću Hyperion te brojni drugi nastupi. Za svoj umjetnički rad Renata Pokupić nagrađena je mnogim nagradama i priznanjima u Hrvatskoj i svijetu. Godine 2012. predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović odlikovao ju je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi.

“Isticao se... nazivom Il Sassone; da je ostao u Italiji, taj bi nadimak zasjenio njegovo vlastito obiteljsko prezime.“ (William Coxe, 1799.) Publika je bila toliko oduševljena tom izvedbom, da je ... kazalište, u gotovo svakoj pauzi, odjekivalo uzvicima i klicanjem Viva il caro Sassone! kao i drugim izrazima odobravanja...“ (John Mainwearing, prvi Händelov biograf, 1760.)

George ili Georg...? Otvarajući današnje glazbene enciklopedije, čitamo jednu od mnogih, međusobno kontradiktornih definicija o tom velikom geniju barokne glazbe - “engleski je skladatelj rođen u Njemačkoj“. Time se suočavamo s tek jednim od mnogih neodgovorenih, a dvojbenih pitanja o njegovoj ličnosti i identitetu: George Frideric Händel (naturalizirani Englez) zapravo je rođen kao Georg Friedrich Händel (1685.-1759.) u njemačkom gradu Halleu, u dobrostojećoj obitelji koja se bavila medicinom, čime je na neki način njegova budućnost bila zacrtana, dakako, nipošto u smjeru glazbe. Snažan Händelov karakter zarana je pokazao kako s njim neće biti jednostavno, pa već u dobi od šest godina u kasnim noćnim satima potajice svira na klavikordu skrivenom od ostalih članova obitelji. To je tek jedna od brojnih anegdota o Händelu, a brojne su anegdote sačuvane zahvaljujući Händelovim sunarodnjacima (dakako, Englezima), čime je, u cijeloj povijesti glazbe, Händel zapravo prvi među skladateljima europske umjetničke glazbe koji je dobio vlastitu monografiju. Za razliku od Johanna Sebastiana Bacha – o čijoj ličnosti, karakteru i svakodnevici znamo vrlo malo, o Händelu, naprotiv, saznajemo iz više izvora, sve odreda bogatih pikanterijama iz skladateljeva života. Poznata je tako njegova impozantna fizička pojavnost, kao i raskošno, probrano nepce, sklonost perikama, ekscentrični govor, ali i snažna ličnost, probitačnost u poslovnom smislu (bio je među prvim slobodnim umjetnicima, angažirajući se sam u predstavljanju kako sebe, tako i vlastitih djela). Engleski sunarodnjaci smatrali su ga najvećim skladateljem svojega doba, izumiteljem

08 Renata Pokupić, mezzosopran 9 Accademia Bizantina Ottavio Dantone, dirigent engleskog oratorija i prvim tvorcem žanra orguljskog koncerta, najboljim majstorom fuga (boljim i od samoga Bacha), a ostatak takve percepcije i danas je donekle prepoznatljiv u skladbama mnogih britanskih autora, ali i primjerice Ludwiga van Beethovena, koji je izvorište herojskog izraza mnogih svojih djela pronalazio upravo u Händelovu skladateljskom jeziku.

Taj dragi Saksonac ipak je, sudeći prema stečenom nadimku, sačuvao djelić svojega rodnog kraja, što je bilo prepoznatljivo ne samo tijekom njegova djelovanja u Londonu nego još više tijekom mladenačkih putovanja po Italiji. Poput mnogih skladatelja baroka, i Händel se zaputio u talijanske krajeve da bi proširio umjetničke horizonte; nakon prvih opernih uspjeha u hamburškoj operi, zatječemo ga u Firenci, Rimu i Veneciji gdje brzo svladava tehnike i stilove vodećih talijanskih skladatelja. Njegov karakter dovodi ga u razne složene situacije, pa je poznata prepirka o načinu sviranja violine koju je vodio s Arcangelom Corellijem (koncertnim majstorom orkestra u praizvedbi Händelova oratorija Uskrsnuće), kao i skladateljski dvoboj s Domenicom Scarlattijem na dvoru kardinala Ottobonija. Pod patronatom crkvenih velikodostojnika Händel sklada mnoga sakralna djela, međutim, što je važnije, ovladava tajnama zanata talijanskih skladatelja – poznata je mala bilježnica koju je tijekom boravka u Italiji Händel ispunjavao karakterističnim melodijama talijanskog vokalnog stila, što će mu poslije poslužiti kao zaliha skladateljskog materijala za neke od najljepših stranica barokne glazbe posvećene ljudskome glasu.

Nakon šest godina provedenih u Italiji, Händel stiže najprije u Hannover, a potom i u London, do kojega su već stigle glasine o njegovu talentu. Nakon što se s uspjehom predstavio britanskoj kraljici Anne, 26-godišnji Händel oduševljava i londonsku glazbenu javnost svojom prvom engleskom operom Rinaldo. Nastala za manje od dva tjedna, opera donosi priču nadahnutu Tassovim predloškom o junaštvima i ljubavnim peripetijama tijekom Prvoga križarskog rata. Radnja je smještena u 11. stoljeće, a glavni je protagonist vitez Rinaldo koji planira osvojiti Jeruzalem, ali i ruku prelijepe Almirene. Na putu mu stoji čarobnica Armida – a čini se suvišnim isticati da kršćanstvo i ljubav naposljetku pobjeđuju sve zapreke. Iako se Händel dobrim dijelom koristio glazbom iz skladbi prethodno skladanih u Italiji (što objašnjava kako je uspio dovršiti operu za samo dva tjedna), mnoge arije ubrajaju se među Händelova najuspjelija ostvarenja. Nakon uvertire (koja pokazuje utjecaj četverostavačnosti barokne sonate, uz

09 Renata Pokupić, mezzosopran Accademia Bizantina Ottavio Dantone, dirigent korištenje punktiranog ritma karakterističnog za uvertire) slušamo završni dio prvoga čina u kojem Armida otima Almirenu iz Rinaldova naručja: vehementna Sinfonia dočarava borbu Rinalda i čarobnice Armide, koja nestaje u oblaku dima zajedno s Almirenom, na što se nastavlja prekrasna arija Rinalda, Cara sposa (Draga nevjesto), tužaljka za izgubljenom dragom u kojoj Händel posebnu emotivnost izraza ostvaruje dvojako – izražajnom vokalnom melodijom, ali i gusto protkanom, iznimno patetičnom pratnjom gudača. Posve suprotna u karakteru virtuozna je arija Venti, turbini (Vjetri, vihori), trenutak u kojem Rinaldo moli bogove za moć i snagu da uspije vratiti Almirenu. Posvemašnja virtuoznost vlada tim taktovima, a pjevači Händelova vremena redovito su uspijevali dodavati brojne varijacije pri ponavljanju početnog dijela, čime su dodatno pridobivali pažnju i odobravanje publike.

Među prve londonske opere ubraja se i Amadigi di Gaula (Amadis iz Gaula), još jedna herojska priča u kojoj glavni lik, vitez Amadis pokušava nadići spletkarenja svojeg nevjernog prijatelja Dardana i čarobnice Melisse kako bi osvojio ruku ljubljene Oriane. Iako sadržajno bliska Rinaldu, ta je opera vrhunac Händelova prvog kreativnog razdoblja opernog stvaralaštva u Londonu. Nakon Sinfonie iz prvoga čina slušamo ariju Pena tiranna (Tiranska muka), ljubavnu tužaljku koju pjeva Dardan, koji je poput Amadisa i sâm zaljubljen u Orianu; u ariji dominira karakteristični ritam sarabande nad kojim se nižu izražajne melodije oboe i fagota.

Godine 1719. ostvarena je inicijativa britanskog plemstva za stvaranje Kraljevske glazbene akademije, društva koje je trebalo osigurati financijsku i organizacijsku potporu izvedbama Händelovih opera. S takvim zaleđem Händel je angažirao pjevače iz inozemstva, među kojima posebno sopranisticu Margheritu Durastanti i kastrata Senesina, Francesca Bernardija. U devet godina nastaje tako više od dvanaest opera, među kojima se izdvaja napola povijesna, napola fikcionalna opera Giulio Cesare in Egitto (Julije Cezar u Egiptu), protagonisti koje su, dakako, Julije Cezar i Kleopatra, njezin brat Ptolemej te Pompejeva udovica Kornelija i sin Sekst. Arija Va tacito e nascosto (Šutke i krišom ide) pravi je biser među brojnim uspjelim arijama te opere, ističe se u orkestraciji s obligatnom hornom, a u sadržajnom smislu prikazuje trenutak kada se Ptolemej i Cezar susreću na gozbi i počinju razgovor u kojem Ptolemej neizravno prijeti Cezaru, a Cezar odvraća arijom kako će biti na oprezu te poput vještog i opreznog lovca pratiti svaki Ptolemejev potez.

10 Renata Pokupić, mezzosopran 11 Accademia Bizantina Ottavio Dantone, dirigent

Nakon devet plodnih godina dolazi do raspada Händelove operne družine koja je činila Kraljevsku glazbenu akademiju; trzavice između njega i sve popularnijeg Senesina naposljetku su rezultirale otvorenim sukobom ne samo njih dvojice nego i sukobom s ostalim opernim solistima pa je družina raspuštena. Sve to nije obeshrabrilo Händela koji s londonskim impresarijem Johnom Jamesom Heideggerom 1729. potpisuje novi petogodišnji ugovor čime nastaje nova operna družina pod identičnim nazivom Kraljevske glazbene akademije. Iako je novu postavu činilo sedmero odličnih, uglavnom talijanskih opernih solista, većina opera toga razdoblja tek je sjena uspjeha prethodnoga razdoblja (od osam opernih premijera, samo se Orlando nametnuo kao uspješnica) pa će se sljedećih godina Händel početi sve više okretati oratoriju kao atraktivnijoj vokalno-instrumentalnoj vrsti.

Odluka da ipak potpuno ne odustane od opere pokazala se ubrzo dobrom, jer godine 1735. Händel praizvodi operu Ariodante u Covent Gardenu, čime počinje kratka ali uspješna suradnja s tim važnim opernim kazalištem. Smatrana danas jednim od najuspjelijih Händelovih ostvarenja u žanru opere serie, ta se opera, poput nešto ranijeg Orlanda, zasniva na libretu koji parafrazira dio epa Bijesni Orlando Ludovica Ariosta. Glavni junak Ariodante (kojega je pjevao kastrat Giovanni Carestini) uvjeren je da je njegova zaručnica Ginevra, kći škotskoga kralja, počinila preljub s Polinessom (koji je zapravo osmislio cijelu prijevaru kako bi osvojio Ginevru, kao i škotsko prijestolje). U ariji Scherza infida (Uživaj, nevjernice) vidimo pogrešno zavedenog i uzrujanog Ariodantea kako planira samoubojstvo, zaklinjući se da će njegov duh zauvijek progoniti nevjernu Ginevru; to je primjer lirskog momenta svojstvenog Händelovu rukopisu, izraz počiva na delikatnoj orkestraciji: prigušenim gudačima uz pizzicato pratnju basa, te žalobnoj melodiji fagota. Arija Ariodantea iz 3. čina Dopo notte, atra e funesta (Kad mine noć, zlokobna i crna) pravi je primjer arie di bravura kojom se – nakon što su razotkrivene sve Polinessove spletke, a Ginevra i Ariodante ponovno združeni u ljubavnom zajedništvu – ponovno ostvarena sreća dvoje ljubavnika uspoređuje s dolaskom broda nakon teške i olujne noćne plovidbe i njegovim pristajanjem u mirnu i suncem obasjanu luku.

Kronološki, kao i tematski, na tu se operu nastavlja Alcina, još jedna iznimno uspjela opera, također zasnovana na Ariostovu predlošku; kako je, počevši od 1730. godine na londonskoj opernoj sceni vladalo javno suparništvo između

11 Renata Pokupić, mezzosopran Accademia Bizantina Ottavio Dantone, dirigent

Händelove operne družine i konkurentske Plemićke opere (Opera of the Nobility), ne iznenađuje da je Händel još u vrijeme prikazivanja Ariodantea počeo skladati novu operu. Alcina je premijerno prikazana već za tri mjeseca, u travnju 1735. godine, samo tjedan dana nakon što je dovršena, a u kompleksnoj križaljci likova izdvaja se okrutna čarobnica Alcina koja mami muškarce na svoj začarani otok, gdje ih potom magijom pretvara u stijene, drveće ili divlje zvijeri te vitez Ruggiero, njezina posljednja žrtva u kojega se Alcina nepredviđeno zaljubljuje. Tri kratka instrumentalna broja Gavota – Sarabanda – Gavota isječak su plesne scene kojom se u prvom činu predstavljaju užici na dvoru čarobnice Alcine, koju susrećemo u društvu Ruggiera omamljenog čarolijama i iluzijama zbog kojih se više ne sjeća svoje nekadašnje zaručnice Bradamante. Bradamante, pak, stiže na otok noseći magični prsten kojim je moguće vidjeti stvarnost i prozreti Alcinine iluzije; njezinim uvjeravanjem, i uz pomoć prstena, Ruggiero napokon progleda, ali nakon svih dosadašnjih iluzija više nije siguran je li riječ o istini ili pak o još jednoj od Alcininih varki. U ariji Mi lusinga il dolce affetto (Vabi me ljupka naklonost) Ruggiero se tako pita (slično kraljeviću Sigismundu u drami Život je san Pedra Calderóna de la Barce) o istinitosti onoga što ga okružuje, ispitujući se je li riječ o stvarnosti ili varci, o tome stoji li pred njim stvarna Bradamante ili tek Alcinina iluzija. Nakon niza peripetija, Ruggiero naposljetku shvaća pravu istinu i ustaje protiv Alcine, čija moć nad njim sve više slabi. Nakon uvodne Sinfonie, treći čin opere prikazuje konačni obračun glavnog junaka s Alcinom: u ariji Sta nell’Ircana pietrosa (U kamenome irkanijskom logu) Ruggiero je prikazan kao snažan karakter, pobjedonosni vitez koji kreće u obračun s Alcinom, u čemu se Händel opet poslužio karakterističnom orkestracijom, kombinirajući izražajnu boju rogova uz gudački orkestar u oblikovanju te herojske arije.

12 Renata Pokupić, mezzosopran 13 Accademia Bizantina Ottavio Dantone, dirigent

Va tacito e nascosto, arija Julija Cezara iz 1. čina opere Julije Cezar u Egiptu, HWV 17

Va tacito e nascosto, Šutke i krišom ide, quand’avido è di preda, kad za plijenom hlepi, l’astuto cacciator. lukavi lovac. E chi è mal far disposto, A tko zlo činit smjera non brama che si veda ne želi da se vidi l’inganno del suo cor. himbenost njegova srca.

Pena tiranna, recitativ i arija Dardana iz opere Amadis iz Gaula, HWV 11

D’un sventurato amante Zlosretna ljubavnika Provo tutte le pene in questo petto: U grudima ćutim sve muke: Ama Oriana Amadigi, e me Oriana voli Amadisa, a mene disprezza; prezire; Mi promette Melissa Melissa mi obećaje Conforto al mio tormento, Utjehu mojoj patnji, Ma tardi veggio, oh Dio!, No kasno vidim, oh, Bože, Ch’è vano ogni potere al duolo mio. Da ništa ne može ublažiti moju bol

Pena tiranna Tiransku muku Io sento al core, Ja osjećam u srcu, Né spero mai I ne nadam se ikad Trovar pietà; Da ću milost steći: Amor m’affanna, Ljubav me mori, E il mio dolore A moja bol In tanti guai U tolikim jadima Pace non ha. Ne nalazi spokoja. Pena tiranna, etc. Tiransku muku, itd.

13 Renata Pokupić, mezzosopran Accademia Bizantina Ottavio Dantone, dirigent

Cara sposa, arija Rinalda iz 1. čina opere Rinaldo, HWV 7

Cara sposa, amante cara, dove sei? Draga nevjesto, ljubovco draga, gdje si? Deh! Ritorna a’ pianti Jao! Vrati se k meni koji plačem za miei. tobom. Del vostro Na oltaru vašega boga vječne tame, Erebo sull’ara Ereba, Colla face del mio sdegno Zubljom ljutnje vas Io vi sfido o spirti rei! Izazivam, opaki dusi!

Venti turbini, recitativ i arija Rinalda iz 1. čina opere Rinaldo, HWV 7

Di speranza un bel raggio Mio tračak nade Ritorna a consolar l’alma smarrita; Ponovno tješi smetenu mi dušu; Sì adorata mia vita! Živote moj što ga tako ljubim! Corro veloce a discoprir gl’inganni; Hitam da što prije raskrinkam varke; Amor, sol per pietà, Ljubavi, smiluj se, dammi i tuoi vanni! daj mi svoja krila!

Venti, turbini, prestate Vjetri, vihori, podajte Le vostre ali a questo piè! Svoja krila ovoj nozi! Cieli, numi, il braccio armate Nebesa, bozi, oboružajte ruku Contro chi pena mi diè! Protiv onoga tko mi nanije bol!

14 Renata Pokupić, mezzosopran 15 Accademia Bizantina Ottavio Dantone, dirigent

Scherza infida, recitativ i arija Ariodantea iz 2. čina opere Ariodante, HWV 33

E vivo ancora? Pa zar još živim? E senza il ferro, I bez mača, oh! Dei! Che farò? Oh! Bozi! Što da činim? Che mi dite, o affanni miei? Što mi kazujete, o, jadi moji?

Scherza infida in grembo al drudo, Uživaj nevjernice, u ljubavnikovu naručju, io tradito a morte in braccio a ja, izdan, u zagrljaj smrti per tua colpa ora men vo. sad tvojom krivnjom idem.

Ma a spezzar l’indegno laccio, No nečasnu da raskinem sponu, ombra mesta e spirto ignudo, kao nujna sjena i duh lišen tijela per tua pena io tornerò. tebi za kaznu ja ću se vratit.

Dopo notte, atra e funesta, arija Ariodantea iz 3. čina opere Ariodante, HWV 33

Dopo notte, atra e funesta, Kad mine noć, zlokobna i crna, splende in Ciel più vago il sole, na Nebu sunce ljepše zasja e di gioja empie la terra. i zemlju ispuni radošću.

Mentre in orrida tempesta Pošto se u groznoj oluji il mio legno è quasi assorto, moj brod umalo potopio, giunge in porto, e ‘l lido afferra. stigne u luku i domogne se žala.

15 Renata Pokupić, mezzosopran Accademia Bizantina Ottavio Dantone, dirigent

Mi lusinga il dolce affetto, recitativ i arija Ruggiera iz 2. čina opere Alcina, HWV 34

Mi lusinga il dolce affetto Vabi me ljupka naklonost con l’aspetto del mio bene. u liku moje drage. Pur chi sa? temer conviene, No tko zna? Bojat se valja che m’inganni amando ancor. da me vara i dok me voli.

Ma se quella fosse mai Ali ako sam nju che adorai, e l’abbandono; ikad ljubio, pa je napustim, infedel, ingrato io sono, nevjeran i nezahvalan ja sam, son crudele e traditor. okrutan sam i izdajica.

Sta nell’Ircana pietrosa, arija Ruggiera iz 3. čina opere Alcina, HWV 34

Sta nell’Ircana pietrosa U kamenome irkanijskom logu tana Tigre sdegnosa, sjedi ljuti Tigar e incerta pende, se parte, i premišlja se bi li krenuo o attende il cacciator. ili čekao lovca.

Dal teso strale guardar si vuole; Očuvat se hoće od zapete strijele; ma poi la prole lascia in periglio. no tada mlade pogibelji pušta. Freme e l’assale desio di sangue, Pomami se i obuzme ga želja za krvlju, pietà del figlio, poi vince amor. pa briga za sina, i pobijedi ljubav.

16 17

Nakladnik: Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog Za nakladnika: Dražen Siriščević ravnatelj Producentica programa: Jelena Knešaurek Carić Urednice: Ana Boltužić Ivana Kostešić Autor teksta: Pavao Mašić Lektorica: Rosanda Tometić Prevoditeljica: Morana Čale Oblikovanje i grafička priprema: Studio Stožer Tisak: Intergrafika d.o.o. Naklada: 500 kom. www.lisinski.hr

Generalni sponzor:

Sponzor: