HRVATSKI GEOGRAFSKI GLASNIK 82/2, 5−37 (2020.)

UDK 551.435.88(234.422.1) Izvorni znanstveni članak 911.2:551](497.562) Original scientific paper

DOI 10.21861/HGG.2020.82.02.01

Primljeno / Received 15-09-2020 / 2020-09-15 Neven Bočić Prihvaćeno / Accepted 25-10-2020 / 2020-10-25

Geomorfologija krša na području Oštarije–Tounj i njezin značaj u geomorfološkoj evoluciji šireg područja Karst geomorphology in the Oštarije–Tounj area and its significance in the geomorphological evolution of the broader area

Područje Oštarije–Tounj nalazi se na kontaktu dviju The Oštarije–Tounj area lies in the contact zone of two velikih geomorfoloških cjelina: Ogulinsko-plaščanske large geomorphological units: the Ogulin-Plaški basin zavale i Unsko-koranske zaravni, uz sjevernu granicu and the Una-Korana plateau, along the northern edge of dinarskoga krša u Hrvatskoj. Radi se o izrazito okršenom Dinaric karst in Croatia. This is a highly karstified landscape, terenu s brojnim površinskim i podzemnim krškim with numerous surface and subterranean karst forms. The oblicima. Cilj je ovoga istraživanja utvrditi značajke objective of this study was to determine the significance krškoga reljefa te uvjete i procese njegova oblikovanja of the karst relief and the processes of its formation, u svrhu sagledavanja interakcije dviju velikih cjelina with the aim of examining the interaction of these two prilikom njihova geomorfološkoga razvoja. Korištene large units during their geomorphological evolution. su metode opće i specifične digitalne morfometrijske General and specific digital geomorphometric analyses analize reljefa te geomorfološko kartiranje. U okviru were used, with geomorphological mapping. Within the morfogentskoga pristupa analizirani su morfostrukturni morphogenetic approach, the morphostructural conditions uvjeti okršavanja te prostorni raspored i značajke krških of karstification, spatial distribution and significance of i fluviokrških reljefnih oblika. Utvrđeno je nekoliko karst, and fluviokarst relief forms were analysed. Several suhih dolina koje upućuju na to da je ovaj prostor dry valleys were established, indicating that this area bio važan koridor površinskoga otjecanja iz područja was the important corridor for surface runoff from the Ogulinsko-plaščanske zavale prema Unsko-koranskoj Ogulin-Plaški basin towards the Una-Korana plateau. zaravni. Tektonskim izdizanjem uske zone između Tectonic up-lifting of the narrow zone between these ovih dviju cjelina nastao je orografski prag koji je two units created an orographic barrier, which hindered onemogućio daljnje površinsko otjecanje te stvorio any further surface runoff and created the conditions for uvjete za razvoj podzemnih krških provodnika. U radu the development of karst subterranean watercourses. This se daje i prijedlog modela morfogeneze Ogulinsko- paper provides a proposal of the morphogenesis model of plaščanske zavale sažetoga naziva „zaravnjavanje i the Ogulin-Plaški basin, summarised with the description zatvaranje”. “flattening and closure”.

Ključne riječi: krš, fluviokrš, strukturna geomorfologija, Key words: karst, fluviokarst, structural geomorphology, Ogulinsko-plaščanska zavala, Hrvatska, Dinarski krš Ogulin-Plaški basin, Croatia, Dinaric karst 5 HRVATSKI GEOGRAFSKI GLASNIK Uvod Introduction 82/2, 5−37 (2020.) Područje između naselja Oštarije i Tounj The area lying between the present-day settle- najniži je dio orografskog praga između Ogu- ments of Oštarije and Tounj is the lowest point of linsko-plaščanske zavale i prostrane Unsko-ko- the orographic barrier between the Ogulin-Plaški ranske zaravni. Obje cjeline imaju svoja speci- basin and the vast Una-Korana plateau. Each of fična geomorfološka obilježja i recentnu kršku these units has their own specific geomorphologi- hidrografiju, ali je njihov razvoj međusobno cal properties and recent karst hydrography, though povezan. To se posebno ističe u geomorfologiji their development is connected. This is particularly i hidrografiji krša na širem području Oštarija i true for the geomorphology and hydrography of the Tounja. karst in the broader area surrounding Oštarije and Tounj. Među najstarijim poznatim geomorfološ- kim istraživanjima u širem području su ona Some of the earliest geomorphological research Hranilovića (1901), Gorjanović-Krambergera conducted in this general area was that by Hra- (1914) i Poljaka (1925/1926). Sustavna geološ- nilović (1901), Gorjanović-Kramberger (1914), and ka istraživanja ovog područja koja obuhvaćaju i Poljak (1925/26). Systematic geological research geomorfološku problematiku proveo je Bahun of this area, including geomorphological analysis, (1968; 1970). O geološkim i hidrogeološkim was conducted by Bahun (1968; 1970), who also obilježjima šireg prostora od Vrbovskog do wrote about the geological and hydrogeological Slunja Bahun piše 1968. (Bahun, 1968). Među characteristics of the broader area from Vrbovsko najvažnijim je rezultatima tog rada podjela ovog to Slunj (Bahun, 1968). That research resulted in područja na četiri hidrogeološke zone. Zatim, a division of this area into four hydrogeological 1970. Bahun objavljuje rad o geološkoj osnovi zones. In 1970, he published a study on the geo- i razvoju Ogulinsko-plaščanske zavale (Bahun, logical basis and development of the Ogulin-Plaški 1970). Kao model morfogeneze zavale pretpo- basin (Bahun, 1970), presenting the assumption of stavlja pojačanu mehaničku eroziju u tjemenu mechanical erosion at the crest of a spacious anti- prostrane antiklinale, sve do dolomitne jezgre. cline, down to the dolomite rock in the core, as the Samo zaravnavanje vapnenačkog dijela dna za- morphogenetic model of the basin. He associated vale Bahun povezuje s korozijom u razdoblju the flattening of the limestone part of the bottom of čestih inundacija. Ovdje posebno valja istaknuti the basin with corrosion during frequent periods of da već Bahun naglašava da je sjeverni dio Ogu- inundation. It should particularly be noted that he linsko–plaščanske zavale najvjerojatnije nakon stressed that after the Pliocene, the northern part of pliocena bio površinski odvodnjavan koridorom the Ogulin-Plaški basin was likely surface drained od ponora Zagorske Mrežnice, preko Skradnika through a corridor from the Zagorska Mrežnica do izvora Kukače (Bahun, 1970). Geološku gra- ponor, to the Kukača spring via Skradnik (Bahun, đu ovog područja za potrebe OGK lista Ogulin 1970). The geological structure of this area was detaljno istražuju Velić i Sokač (1981) te Velić investigated in detail for the basic geological map i dr. (1982). Geomorfološka istraživanja ovog (Ogulin sheet) by Velić and Sokač (1981) and Velić i okolnih područja obavljaju Pahernik (1998; et al. (1982). Further geomorphological research of 2000) na području Velike Kapele i cijelog Gor- this area and surrounding areas was performed by skog kotara (Pahernik, 2005), Pejić (2013) na Pahernik (1998; 2000) for the Velika Kapela region širem prostoru Ogulinsko-plaščanske zavale, and later for the whole of Gorski Kotar (Pahernik, Bočić i dr. (2015) na području Unsko-koranske 2005), while Pejić (2013) examined the broader area zaravni, Pavlić (2017) u dolini Ogulinske Dobre of the Ogulin-Plaški basin, Bočić et al. (2015) the te Kovač Konrad (2018) na području drenažnog area of the Una-Korana plateau, Pavlić (2017) the bazena izvora Zagorske Mrežnice. O georazno- Ogulinska Dobra valley, and Kovač Konrad (2018) likosti i krajobrazima Ogulinsko-plaščanske za- the area of the catchment basin of the Zagorska vale pišu Butorac i Buzjak (2020). Mrežnica spring. Butorac and Buzjak (2020) pub- 6 N. Bočić

Prvi detaljni pregled dotad poznatih speleo- lished an article on the geodiversity and landscapes Geomorfologija loških objekata objavio je Josip Poljak (Poljak, of the Ogulin-Plaški basin. krša na području 1935). U tom radu, među ostalima, opisuje špi- Oštarije–Tounj The first detailed overview of the known caves at i njezin značaj u lje Tounjčicu i Ambararac (koju naziva Krpelja- the time was given by Poljak (1935), who described geomorfološkoj ča ili Mrežnički ponor). O istraživanjima špilje evoluciji šireg the Tounjčica and Ambarac caves (which he called područja Tounjčice nakon Drugoga svjetskog rata piše the Krpeljača or Mrežnički ponor). Research on the Posarić (1961). Špilja u kamenolomu Tounj Tounjčica cave was conducted after World War II Karst (ŠKT) otkrivena je 1983. godine zbog uruša- by Posarić (1961). The Tounj quarry cave (ŠKT) geomorphology vanja stropa uslijed rada kamenoloma. Špilju su in the Oštarije– was discovered in 1983 following the collapse of istraživali članovi SO PDS Velebit i to najinten- Tounj area and its a ceiling during quarrying works. The cave was significance in the zivnije u razdoblju od 1986. do 1991. (Barišić, investigated by members of the SO PDS Velebit geomorphological 1989; 1990a; 1990b; Lacković, 1987). Tijekom evolution of the during the 1986–1991 period (Barišić, 1989; 1990a, broader area tih istraživanja članovi SO HPD Željezničar 1990b; Lacković, 1987). During those explorations, nastavili su istraživanja u špilji Tounjčici (Jal- members of the SO HPD Željezničar continued žić, 1989b). Na jugozapadnoj strani brda Krpel researching Tounjčica cave ( Jalžić, 1989b). On the poznata speleološka istraživanja traju od 1955. southwestern side of Krpel hill, speleological re- Prikaz speleoloških istraživanja jame Mande- search has been ongoing since 1955. An overview laje daju Božičević (1955), Lukić (1983; 1987), of the speleological research of Mandelaja pit was Jalžić (1989a; 2004) i Novak (2013). O istraži- given by Božičević (1955), Lukić (1983; 1987), vanjima drugih speleoloških objekata u okoli- Jalžić (1989a; 2004), and Novak (2013). Research ci Oštarija piše Bočić (1997). Geospeleološka on some other caves in the Oštarije was presented istraživanja ŠKT provode Lacković (1993) koji by Bočić (1997). Geospeleological research of the piše o geološkim uvjetima njezina nastanka, ŠKT cave was conducted by Lacković (1993), who Babić i dr. (1996) istražuju freatičke speleot- described the geological conditions of its creation, heme unutar špilje, a Vračar (2000) prikazuje Babić et al. (1996), who examined the phreatic spe- osnovna geomorfološka obilježja špilje. Bočić leothems within the cave, and Vračar (2000), who (2011) istražuje geomorfologiju špilje i njezine gave an overview of the fundamental geomorpho- okolice u svrhu njezina vrednovanja i zaštite. logical properties of the cave. Bočić (2011) analysed Cilj je ovoga istraživanja utvrditi prevlada- the geomorphology of the cave and its surroundings vajuće oblike krškoga reljefa te uvjete i procese for the purpose of its valorisation and protection. razvoja krša na površini i u podzemlju na po- The objective of this study was to determine the pre- dručju Krpelskoga praga između naselja Ošta- dominant forms of karst relief, and the conditions and rije i Tounj, a u svrhu jasnijega sagledavanja processes for the development of karst on the surface interakcije Ogulinsko-plaščanske zavale i Un- and underground in the area of the Krpel barrier be- sko-koranske zaravni u njihovu geomorfološ- tween the settlements of Oštarije and Tounj, with the kom razvoju. aim of obtaining a clearer overview of the interactions between the Ogulin-Plaški basin and the Una-Korana plateau during their geomorphological development.

Geomorfološko-geološki okvir istraživanog Geomorphological-geological framework of područja the study area

Istraživano područje (sl. 1A, B) nalazi se The study area (Fig. 1A, B) is situated in the na dodiru dviju mezogeomorfoloških regija contact zone between two meso-geomorphologi- (Bognar, 1999): Ogulinsko-plaščanske zavale cal regions (Bognar, 1999): the Ogulin-Plaški ba- (2.1.5) i Unsko-koranske zaravni (2.1.6). Ogu- sin (2.1.5) and the Una-Korana plateau (2.1.6). The

7 HRVATSKI GEOGRAFSKI GLASNIK linsko-plaščanska zavala zatvorena je krška de- Ogulin-Plaški basin is a closed, karst depression with 82/2, 5−37 (2020.) presija složene geološke građe i geomorfoloških a complex geological structure and geomorphological obilježja. Površine je oko 170 km2. Izdužena je characteristics, and a surface area of about 170 km2. dinarskim pravcem u duljini od oko 30 km. Ov- It is elongated in the Dinaric orientation (NW-SE), dje teku površinske tekućice koje poniru uglav- over a length of about 30 km. The surface watercours- nom uz sjeveroistočni rub zavale (Ogulinska es here (Ogulinska Dobra, Zagorska Mrežnica, Mun- Dobra, Zagorska Mrežnica, Munjava i Dretulja) java, and Dretulja rivers) sink along the northeastern (Bahun, 1970). Unsko-koranska krška zaravan edge of the basin (Bahun, 1970). The Una-Korana odlikuje se manjom raščlanjenošću i vrlo malim karst plateau is characterised by having a smaller nagibima padina. Mikromorfološko obiljež- vertical range and very small slopes. The micro-mor- je zaravni je pojava brojnih, i do 50 m duboko phological properties of the plateau include the ap- usječenih, dolina i kanjona (suhih i aktivnih) te pearance of numerous deeply cut (up to 50 m) valleys velika gustoća pojave ponikava (i preko 100 po- and canyons (both dry and active) and a high densi- nikava/km2) (Bočić i dr., 2010; 2015; Pahernik, ty of dolines (more than 100 dolines/km2) (Bočić et 2012). Ove dvije cjeline međusobno su orograf- al., 2010; 2015; Pahernik, 2012). These two units are ski odvojene gorskim nizom dinarskoga pravca orographically separated by a series of hills extending pružanja koji u ovom radu nazivamo Krpleski along the Dinaric orientation, which are referred to prag. Istraživano područje obuhvaća središnji, here as the Krpel barrier. The study area encompasses najniži dio Krpelskoga praga između naselja the central, lowest part of the Krpel barrier between Oštarije i Tounj, tj. između ponorske zone Za- the settlements of Oštarije and Tounj, i.e. between gorske Mrežnice i izvorišta Tounjčice i Kukače the ponor zone of the Zagorska Mrežnica River and (sl. 1C). the Tounjčica and Kukača springs (Fig. 1C). Istraživani prostor se prema Prelogović i dr. According to Prelogović et al. (2001), the study (2001) nalazi između dvaju regionalno značajnih area lies between two regionally significant, active aktivnih rasjeda. Rasjed Čabar-Vrbovsko-Ogu- fault lines. The Čabar-Vrbovsko-Ogulin-Bihać fault lin-Bihać, nastavak je Idrijskoga rasjeda u Slo- is a continuation of the Idrija fault in Slovenia, and veniji, pruža se upravo Ogulinsko-plaščanskom extends along the Ogulin-Plaški basin. Near Ogu- zavalom. Na njegovoj trasi se kod Ogulina i lin and Plaški, local extension structures are found Plaškog pojavljuju lokalne ekstenzijske struk- along its route. The Stari trg-Tounj-Bihać fault line ture. Rasjed Stari trg-Tounj-Bihać pruža se ju- runs along the southwestern edge of the Una-Kora- gozapadnim rubom Unsko-koranske zaravni, a na plateau, and shows a distinctive slip rate at Tounj upravo kod Tounja ima naglašenu horizontalnu (Prelogović et al., 2001) komponentu pomaka (Prelogović i dr., 2001). According to the Ogulin sheet of the Basic ge- Prema Osnovnoj geološkoj karti 1 : 100 000 ological map (1:100,000) (Velić and Sokač, 1981; list Ogulin (Velić i Sokač, 1981; Velić i dr., 1982) Velić et al., 1982), the study area belongs to the Ogu- istraživano područje pripada strukturnoj jedini- lin-Tobolić structural unit, more specifically to its ci Ogulin-Tobolić, tj. njezinim sjeveroistočnim northeastern structures: the Gojak-Tobolić syncline strukturama: sinklinali Gojak-Tobolić i antikli- and the Tounj anticline (Fig. 1D). These structures nali Tounj (sl. 1D). Ove strukture imaju dinar- lie along the predominant Dinaric orientation, and ski pravac pružanja, a naknadno su poremećene were subsequently disturbed by block tectonics with blok-tektonikom s poprečnim i dijagonalnim lateral and diagonal fault lines and fractures. To the rasjedima i pukotinama. U geološkoj građi za- west and southwest of the study area, the geologi- padno i jugozapadno od istraživanoga područja cal structure is dominated by poorly permeable and prevladavaju slabo propusne i nepropusne stije- impermeable rocks: siltites, sandstones, and Scythi-

ne: siltiti, pješčenjaci i siltiti skita (T1), dolomi- an siltites (T1); dolomite and dolomitic limestone of 2 2 ti i dolomitični vapnenci gornjega trijasa ( T3), Upper Triassic ( T3); Middle Jurassic dolomites ( J2); 3 dolomiti dogera ( J2) i dolomiti gornjega malma and Late Jurassic dolomites ( J3). These rocks form 8 N. Bočić

Geomorfologija krša na području Oštarije–Tounj i njezin značaj u geomorfološkoj evoluciji šireg područja

Karst geomorphology in the Oštarije– Tounj area and its significance in the geomorphological evolution of the broader area

Sl. 1. A, B – položaj istraživanoga područja, C – pregledna karta istraživanoga područja (legenda: 1 – naselja, 2 – veći izvori, 3 – veći ponori, 4 – važniji vrhovi), D – pregledna geološka karta istraživanoga područja (legenda: 1 – vapnenci i dolomiti neokoma (K11+2), 2 – mikritni vapnenci barema (K13), 3 – foraminifersko-algalni vapnenci apta (K14), 4 – foraminiferski vapnenaci alba (K15), 5 – pijesci i šljunci (Pl,Q), 6 – proluviji (Q), 7 – os sinklinale Go- jak-Tobolić, 8 – os antiklinale Tounj, 9 – rasjed; izrađeno prema OGK list Otočac, Velić i Sokač, 1981) Fig. 1 A, B – location of the study area, C – map of the study area (legend: 1 – settlements, 2 – large springs, 3 – large ponors, 4 – significant peaks), D – geological map of the study area (legend: 1 – Neocomian limestone and dolomite (K11+2), 2 – Barremian micrite limestone (K13), 3 – Aptian fora- miniferous algal limestone (K14), 4 – Albian foraminiferous limestone (K15), 5 – sands and gravels (Pl, Q), 6 – proluvium (Q), 7 – Gojak-Tobolić syncline axis, 8 – Tounj anticline axis, 9 – fault line; compiled according to the Otočac sheet of the Basic geological map, Velić and Sokač, 1981)

3 ( J3). One predstavljaju hidrogeološku barijeru. the hydrogeological barrier. The study area (parts of Samo istraživano područje (dijelovi sinklinale the Gojak-Tobolić syncline and Tounj anticline) are Gojak-Tobolić i antiklinale Tounj) izgrađeno constructed of shallow-sea Neocomian limestone 1+2 je od plitkomorskih vapnenaca i dolomita ne- and dolomite (K1 ), Barremian micrite limestone 1+2 3 4 okoma (K1 ), mikritnih vapnenaca barema (K1 ), Aptian foraminiferous algal limestone (K1 ), 3 5 (K1 ), foraminifersko-algalnih vapnenaca apta and Aptian foraminiferous limestone (K1 ). In the

9 HRVATSKI GEOGRAFSKI GLASNIK 4 5 (K1 ) te foraminiferskih vapnenaca alba (K1 ). far northeastern part, there are Plio-Quaternary de- 82/2, 5−37 (2020.) U krajnjem sjeveroistočnom dijelu pojavljuju se posits of sand and gravel, while Quaternary proluvial pliokvartarne naslage pijesaka i šljunaka, dok se deposits are found in the southern part of the study u južnom dijelu istraživanoga područja nalaze area (Fig. 1D). kvartarne proluvijalne naslage (sl. 1D). According to the hydrogeological properties de- Prema hidrogeološkim značajkama šire je fined by Bahun (1968), the broader area of the Ogu- područje Ogulinsko-plaščanske zavale Bahun lin-Plaški basin is divided into four zones: upper (1968) podijelio na 4 zone: gornje sabirno po- collection area; upper retention area; lower collection dručje, gornje usporno područje, donje sabirno area; and lower retention area. Water from the upper područje i donje usporno područje. Vode iz gor- collection area is collected allogenically and autogen- nje sabirne zone alogeno i autogeno se priku- ically, springs in the contact zone between the upper pljaju, izviru u dodirnoj zoni gornjega sabirnog collection and upper retention areas, and continue to i gornjega uspornog područja te nastavljaju tok flow as a surface watercourse. The significant water- kao površinske tekućice. Za istraživano područ- courses in the study area are the Zagorska Mrežnica je važne su Zagorska Mrežnica i Munjava. U and Munjava rivers. At the contact zone between the dodirnoj zoni gornjega uspornog i donjeg sabir- upper collection and lower collection areas, these sur- nog područja dolazi do poniranja površinskih face watercourses sink, creating a ponor zone. This tekućica i stvaranja ponorske zone. Ta je zona zone is an allogenic entrance point into the under- alogeni ulaz u sustav podzemnoga otjecanja do- ground flow system in the lower collection zone. In nje sabirne zone. Osim alogeno, ti se provodnici addition to allogenic inputs, these conduits are also prihranjuju izravno (autogeno) procjeđivanjem fed directly (autogenically) by percolation from the s površine. U dodirnoj zoni donje sabirne i surface. In the contact zone between the lower collec- donje usporne zone dolazi do istjecanja pod- tion and lower retention zones, there is the upwelling zemnih tokova na površinu. U ovoj su zoni of underground water flows onto the surface. In this smješteni jači krški izvori (Tounjčica, Kukača), zone, we find the abundant karst springs (Tounjčica, tj. završetci podzemnoga sustava otjecanja te se Kukača) as the ends of the subterranean flow system, daljnje otjecanje dijelom odvija površinskim te- and most water from here flows into surface water- kućicama. courses. Trasiranjem ponora Zagorske Mrežnice (Ba- By dye-tracing the Zagorska Mrežnica ponor, hun, 1968) utvrđeno je da se ova voda pojavljuje Bahun (1968) found that this water appears at the na izvorima Tounjčice, ali i obližnje Kukače te ta- Tounčica spring, the nearby Kukača spring, and also kođer na izvoru Bistrica na sjeveru (izvan granica the Bistrica spring to the north (outside the study istraživanoga područja). To upućuje na znatnu area). This indicates substantial karstification in the okršenost i dobro razvijen krški vodonosnik. area, and a well-developed karst conduit. Od 1959. godine prirodno otjecanje rijeke Since 1959, the natural flow of the Zagors- Zagorske Mrežnice izmijenjeno je uslijed iz- ka Mrežnica River has been altered, following the gradnje hidroenergetskoga sustava Gojak. Iz- construction of the Gojak hydroelectric plant. The gradnjom brane i akumulacijskoga jezera Sa- construction of the dam and resulting creation of bljaci vode iz Zagroske Mreženice tunelom se the Sabljaci Reservoir redirected water from the preusmjeravaju u akumulaciju Bukovnik na rije- Zagorska Mreženica River via tunnel to the Buk- ci Dobri te dalje hidrotehničkim tunelom prema ovnik Reservoir on the Dobra River, and further via HE Gojak (Knežević, 1995). Na taj način vode the hydrotechnical tunnel to the Gojak hydroelectric Zagorske Mrežnice više ne poniru kod Oštari- plant (Knežević, 1995). For this reason, the Zagorska ja, osim povremeno prilikom ispuštanja vode na Mrežnica River no longer sinks near Oštarije, except brani Sabljaci. occasionally when water is released at the Sabljaci Dam.

10 N. Bočić

Metode rada Methods Geomorfologija krša na području Rad se temelji na morfometrijskom i morfoge- This study was based on a morphometric and mor- Oštarije–Tounj i njezin značaj u netskom pristupu u okviru geomorfološke analize phogenetic approach within the geomorphological geomorfološkoj reljefa. Opća i specifična morfometrijska analiza te analysis of the relief. General and specific morpho- evoluciji šireg analiza karakterističnih morfoloških profila izrađe- metric analyses and an analysis of the characteristic područja na je na temelju digitalnog modela reljefa (DEM) morphological profile were based on a digital eleva- Karst veličine jedinične ćelije 25 x 25 m. DEM je izrađen tion model (DEM) with unit cell size of 25 x 25 m. geomorphology vektorizacijom visinskih podataka s topografskih The DEM was created by vectorising elevation data in the Oštarije– karata 1 : 25 000, listovi 369-2-3 i 369-4-1 (VGI, from 1:25,000 topographic maps, and sheets 369- Tounj area and its significance in the 1974–1976; Frangeš, 2012). Kao parametri opće 2-3 and 369-4-1 (VGI, 1974-1976; Frangeš, 2012). geomorphological morfometrijske analize korištene su visine (hipso- General morphometric analysis parameters includ- evolution of the metrija), nagibi padina, vertikalna raščlanjenost re- ed elevation (hypsometry), slope, relative relief, and broader area ljefa i ekspozicija padina. Za analizu ekspozicije ko- slope aspect. Standard orientation categories were rištene su standardne kategorije orijentacije, dok su used to analyse aspect, while the analysis of elevation, za analizu visina, nagiba i vertikalne raščlanjenosti slope and relative relief were adapted to the terrain. kategorije prilagođene istraživanom terenu. Za sve The ArcGIS 10 package with Spatial and 3D Analyst morfometrijske analize korišten je programski pa- extensions was used for all morphometric analyses. ket ArcGIS 10 s ekstenzijama Spatial i 3D Analyst. Slope was calculated using the Slope tool, based on a Nagib padina računat je alatom Slope, korištenjem 3x3 quadrate method, i.e. DEM unit cells. Due to the metode 3x3 kvadrata, tj. jediničnih ćelija DEM-a. DEM resolution, the maximum obtained slope val- Zbog rezolucije DEM-a dobivene maksimalne vri- ues do not accurately represent the actual situation in jednosti nagiba padina ne pokazuju realno stanje. the field, where higher slopes were recorded than the Na terenu su zabilježeni nagibi i veći od računalno 35.2° obtained in the analysis, including steep slopes dobivenih 35,2°, uključujući i strmce nagiba preko over 55°. However, these are areas of small surface 55°. Međutim, radi se o površinski manjim područ- area which are spatially situated within the computer jima koja se prostorno nalaze unutar računalno calculated maximums, such that their omission from dobivenih maksimuma, tako da njihov izostanak the map will not significantly affect the results of the iz kartografskoga prikaza ne utječe značajno na re- analysis. Relative relief was calculated using the Focal zultate analize. Vertikalna raščlanjenost računata je Statistics tool for the difference in elevation between funkcijom Focal Statistics kao visinska razlika naj- the highest and lowest points in a 150 m radius. This više i najniže točke u krugu radijusa 150 m. Ovaj radius was selected after a series of tests, as it provid- radijus odabran je nakon niza testiranja jer najurav- ed the most balanced overview of the relative relief noteženije prikazuje vertikalnu raščlanjenost ovo- of this area with regard to its size and the substantial ga prostora s obzirom na njegovu veličinu i znatnu micro-indentation of the relief. Accordingly, the unit mikroraščlanjenost reljefa. To znači da je u ovom measure for relative relief of the relief in this study istraživanju mjerna jedinca vertikalne raščlanjeno- was m/0.07 km2. The general morphometry analysis sti reljefa m/0,07 km2. U okviru opće morfometrije also included four characteristic morphological pro- analizirana su i četiri karakteristična morfološka files that extend perpendicular to the orographic axis profila čije je pružanje okomito na orografsku os (NW-SE) of the study area. (NW-SE) istraživanoga područja. The morphogenetic analysis included an analysis Morfogenetska analiza obuhvatila je analizu of the karst and fluviokarst relief, and the morpho- krškoga i fluviokrškoga reljefa te morfostrukturnih structural parameters that could affect the develop- značajka koje su mogle utjecati na razvoj krša. Ana- ment of karst. The analysis of the morphostructural liza morfostrukturnih značajka temeljila se na in- properties was based on an interpretation of the mor- terpretaciji morfometrijskih podataka i terenskom phometric data and field mapping. The properties of kartiranju. Kao geomorfološki markeri poslužile su flattened areas and ridge orientation were used as ge- značajke zaravnjenih površina i orijentacije grebe- omorphological markers, while the spatial distribu- 11 HRVATSKI GEOGRAFSKI GLASNIK na, dok su kao indikatori aktivne tektonike kori- tion of ponors, springs, serial dolines, elbow-shaped 82/2, 5−37 (2020.) šteni prostorni raspored ponora, izvora, ponikva u river valleys, etc. were used as indicators of tectonic nizu, laktastih skretanja dolina i dr. Krška zaravan activity. The karst plateau here was viewed as the old- ovdje je promatrana kao najstarija te bazična povr- est element, and as the basic surface of the landscape šina cijeloga reljefa (Gams, 1998; Bočić i dr., 2010). (Gams, 1998; Bočić et al., 2010). On the basis of the Na temelju prikupljenih podataka istraživano po- collected data, the study area was divided into mor- dručje podijeljeno je na morfostrukturne cjeline i phostructural units and morphostructures, i.e. rela- morfostrukture, tj. relativno homogene reljefne cje- tively homogenous relief units primarily of structural line prvenstveno strukturno-tektonskoga postanka or tectonic genesis (Gerasimov and Mescherikov, (Gerasimov i Mescherikov, 1968) koje su međusob- 1968) that are separated by morpholineaments that no odijeljene morfolineamentima koji predstavljaju represent the routes of identified and assumed fault trase utvrđenih i pretpostavljenih rasjeda. Egzogena lines. Exogenic geomorphological analysis includ- geomorfološka analiza obuhvaćala je terenski rad i ed field work and specific morphometrics, includ- specifičnu morfometriju u okviru koje je analiziran ing the analysis of the spatial distribution of doline prostorni raspored gustoća ponikava. Podaci o po- density. Data on doline positions were taken from ložaju ponikava preuzeti su s topografske karte 1 : the 1:25,000 topographic map (VGI, 1974-1976; 25 000 (VGI, 1974–1976; Frangeš, 2012). U okviru Frangeš, 2012). Field work also included geomor- terenskoga rada vršeno je geomorfološko kartiranje phological mapping according to the accepted meth- prema prihvaćenoj metodologiji (Gams i dr., 1985), odology (Gams et al., 1985), although the emphasis ali je naglasak stavljen na krški i fluviokrški morfo- was placed on the karst and fluviokarst morphoge- genetski tip reljefa te na morfostrukturne značajke netic types of relief, and on the morphostructural koje su utjecale na razvoj krša. Svi kartografski pri- properties influencing the development of karst. All lozi prikazani su u 5. zoni Gauss-Krugerovog koor- maps are shown in the 5th zone of the Gauss-Kruger dinatnog sustava. coordinate system. Podaci o geomorfologiji najvažnijih speleoloških Data on geomorphology of the most significant objekata dobiveni su iz njihovih nacrta (Špilja u ka- caves were obtained from cave surveys (Tounj quarry menolomu Tounj – Barišić, 2011; jama Mandelaja cave – Barišić, 2011; Mandelaja pit – Novak, 2013). – Novak, 2013). Podatci o tlocrtnoj duljini i dubi- Data on the length and depth of both caves and the ni obiju prikazanih špilja te stvarnoj duljini Špilje actual length of the Tounj quarry cave were taken from u kamenolomu u Tounju preuzeti su iz navedenih those sources. The actual length of the Mandelaja pit izvora. Stvarna duljina jame Mandelaje izmjerena was measured, such that the survey length and actual je tako da su, za sve kanale kojima je u nacrtu pri- length were measured for all channels with a profile kazan profil (76 % svih kanala), izmjerene tlocrtna i shown in the survey (76% of all channels), and this stvarna duljina te je tako dobiven odnos ovih dvaju was used to obtain the ratio of these two parameters. parametara. Iz toga odnosa izračunata je približna That relationship was then used to calculate the ap- stvarna duljina cijele špilje. Postupci izračuna osta- proximate actual length of the entire cave. The calcula- lih temeljnih i izvedenih morfometrijskih parame- tion procedures of other basic and calculated morpho- tara prikazani su u Piccini (2011). metric parameters are shown in Piccini (2011).

Rezultati i rasprava RESULTS AND DISCUSSION

Opća morfometrija General morphology

Hipsometrijska obilježja istraživanoga područ- Hypsometric characteristics of the study area (Fig. ja (sl. 2A) upućuju na postojanje triju jasno de- 2A) indicates the presence of three clearly defined

12 N. Bočić finiranih hipsometrijskih zona pravca pružanja hypsometric zones, with a NW-SE orientation. The Geomorfologija NW-SE. Jugozapadna je zona u srednjih visina southwest zone has a moderate elevation (300–350 krša na području Oštarije–Tounj (300–350 m) i visinski vrlo ujednačena. Središnja m) that is highly uniform. The central zone is the i njezin značaj u je najviša zona, ali s velikim visinskim razlikama highest, but also features large elevation differenc- geomorfološkoj unutar zone (od 250 do > 500 m). Ta je zona i es within the zone (from 250 to >500 m). This is evoluciji šireg područja prostorno najheterogenija. Najviša je u sjevernom the most spatially heterogeneous zone. It is highest dijelu (Bakarni vrh, 514,6 m), što je i najviša točka towards the north (Peak Bakarni 514.6 m), where Karst istraživanoga prostora, dok je najniža u središnjem the highest peak of the study area is found, while it geomorphology dijelu gdje je visine samo oko 250 m. Treća, sjeve- is lowest in the middle part, where the elevation is in the Oštarije– Tounj area and its roistočna zona, najniža je i gotovo cijela ispod 250 only about 250 m. The third,northeast zone is the significance in the m (najniža je zabilježena točka na 199 m). Ukupni lowest, and is less than 250 m in elevation virtually geomorphological raspon visina područja je 315,6 m, prosječna visina throughout (and the lowest point is 199 m). The evolution of the broader area iznosi 329,5 m, a najzastupljeniji je upravo razred total elevation range of the area is 315.6 m, the av- s rasponom 300–350 m. erage elevation is 329.5 m, and the majority of the area falls within the 300–350 m range. Nagibi padina na istraživanom području u rasponu su od 0° do 35,2°, dok je prosječni na- Slopes in the study area ranged from 0° to 35.2°, gib 7,2°. Analiza nagiba padina (sl. 2B) također with an average slope of 7.2°. The slope analysis upućuje na postojanje triju zona s orijentacijom (Fig. 2B) also indicates the presence of three zones NW-SE. Jugozapadna je zona najhomegenija. with a NW-SE orientation. Thesouthwest zone is Uz iznimku područja huma Viničica, ovdje pre- the most homogenous, with the exception of the vladavaju najniže kategorije nagiba koje upućuju area of the Viničica hill, and is dominated by lower na zaravnjen reljef (denudacijski i akumulacijski). slope categories indicating a flattened relief (den- Najveće vrijednosti nagiba vežu se za središnju udation and accumulation). The highest values of zonu, i to za njezine rubne dijelove (npr. zapadnu slope were found in the central zone, particularly padinu uzvišenje Krpel), a najvjerojatnije su uvje- along its edges (e.g. the western slope of Krpel hill), tovane strukturno-tektonskim procesima. Iako su most often caused by structural and tectonic pro- ovdje prisutne padine s najvećim nagibima, znatan cesses. There are higher slopes here, though the ma- udio zauzimaju i padine malih nagiba smještene jority are small slopes situated at various elevations. na različitim nadmorskim visinama. To upućuje That indicates the likely tectonic fragmentation of na vjerojatnu tektonsku fragmentiranost nekad a once larger plateau area. In the northeast zone, veće zaravnjene površine. U sjeveroistočnoj zoni lower slope categories are dominant, though with prostorno prevladavaju niže kategorije nagiba, ali a significant presence of all other categories. This je značajna prisutnost i svih ostalih kategorija koje can be associated with erosion activity of paleo and se ponajprije mogu vezati za erozijsko djelovanje recently active watercourses. paleo i recentno aktivnih vodenih tokova. Relative relief of the study area (Fig. 2C) ranged Vertikalna raščlanjenost istraživanoga područja from 0 to 165.2 m/0.07 km2, with an average verti- (sl. 2C) u rasponu je od 0 do 165,2 m/0,07 km2, cal range of 34.4 m/0.07 km2. Low range categories a prosječna raščlanjenost iznosi 34,4 m/0,07 km2. dominated (<20 and 20-40 m/0.07 km2), while the Prevladavaju kategorije male raščlanjenosti (< 20 highest categories were least frequent. Thesouth - i 20–40 m/0,07 km2), a najmanje su zastupljene west zone was completely dominated by the low- najviše kategorije. U jugozapadnoj zoni, uz iznim- est category, with the exception of Viničic hill. The ku huma Viničica, potpuno prevladava najniža ka- northeast zone was dominated by two lower range tegorija. U sjeveroistočnoj zoni prevladavaju dvije categories, and total relative relief did not exceed 60 kategorije najniže raščlanjenosti, s tim da ukupna m/0.07 km2. A slight increase of relative relief was raščlanjenost ne prelazi 60 m/0,07 km2. Blago po- associated with canyons and dry valleys in the area. većanje raščlanjenosti vezano je za kanjone i suhe As with slope, the central zone had the largest range doline toga područja. Kao i kod nagiba padina, and highest values of relative relief. Higher (and

13 HRVATSKI GEOGRAFSKI GLASNIK 82/2, 5−37 (2020.)

Sl. 2. Opća morfometrijska obilježja istraživanoga područja: A – hiposometrija, B – nagibi padina, C – vertikalna raščlanjenost reljefa i D – ekspozicija padina Fig. 2 General morphological traits of the study area: A – hypsometry, B – slope, C – relative relief, and D – slope aspect

središnja zona ima najveći raspon i najviše vrijed- the highest) values were associated with the contact nosti. Više (i najviše) vrijednosti vezane su za do- lines of the central zone with the other zones, while dir središnje prema ostalim zonama, dok su niže the lower values were associated with its middle vrijednosti prostorno povezane s njezinim središ- belt. The lowest values in the central zone, as with njim pojasom. Najniže vrijednosti središnje zone slope, were found in the very centre of the zone. nalaze se u samom njezinu središnjem dijelu. Kao As with the slopes, the relative relief indicates two i kod nagiba, i vertikalna raščlanjenost upućuje na tectonic active zones of Dinaric orientation. dvije tektonski aktivne zone dinarske orijentacije. Slope aspect spatial distribution indicates the Prostorna distribucija ekspozicija padina upu- presence of primary (NE and E) and secondary ćuje na postojanje primarnoga (NE i E) i sekun- (SW and W) maxima, with a uniform distribution

14 N. Bočić

Geomorfologija krša na području Oštarije–Tounj i njezin značaj u geomorfološkoj evoluciji šireg područja

Karst geomorphology in the Oštarije– Tounj area and its significance in the geomorphological evolution of the broader area

Sl. 3. Karakteristični morfološki profili istraživanoga područja Fig. 3 Characteristic morphological profiles of the study area darnoga (SW i W) maksimuma te podjednaku of the remaining categories (Fig. 2D). Both maxi- zastupljenost ostalih kategorija (sl. 2D). Oba ma are the result of the Dinaric orientation of the maksimuma posljedica su dinarske orijentacije orographic axis of the main elevations throughout orografske osi glavnih uzvišenja u širem istra- the study area. It is interesting that at both maxi- živanom području. Specifično je što kod obaju ma, in addition to the NE and SW aspect, a large maksimuma uz NE i SW ekspoziciju velik udio share have E or W as well, which could be associat- imaju E, odnosno W, što bi moglo biti povezano ed with neo-tectonic relations and changes in stress s neotektonskim odnosima i promjeni orijentacije orientation (Prelogović et al., 2001). The category stresa (Prelogović i dr., 2001). Kategorija zarav- of flattened slopes was spatially most present in the njenih padina prostorno je najizraženija u jugoza- southwest and northeast zones. However, in the cen- padnoj i sjeveroistočnoj zoni. Međutim, i u središnjoj tral zone, there were more though relatively small se zamjećuje nekoliko relativno manjih površina flattened slope areas. zaravnjenih padina. With the above morphometric properties, the Uz prikazane morfometrijske značajke, mor- morphological profiles (Fig. 3) further emphasised fološki profili (sl. 3) dodatno naglašavaju neke some of the specificities of the study area. In pro- specifičnosti istraživanoga terena. Na profilima A files A and D, there is a clear distinction of the i D jasno se razaznaje morfološka granica izme- morphological boundaries between the central and đu središnje i jugozapadne zone. Granica središnje southwest zone. The boundary of the central and i sjeveroistočne zone također se može prepoznati, northeast zones can also be determined, although ali je nešto slabije izražena. Ovakve jasne morfo- it is less prominent. These clear morphological loške granice mogu upućivati na utjecaj aktivne boundaries may suggest the influence of active tec- tektonike. Uspoređujući sva četiri profila, vidljivo tonics. In comparing all four profiles, thecentral 15 HRVATSKI GEOGRAFSKI GLASNIK je da središnja zona nije homogena: profili A i D zone is seen as inhomogeneous: profiles A and D 82/2, 5−37 (2020.) su visoki i raščlanjeni, dok su B i C znatno niži. have high elevation range and relative relief, while To ukazuje da ju u svom srednjem dijelu središnja this is substantially lower in profiles B and C. This zona najvjerojatnije relativno tektonski spuštena indicates that in its middle area, the central zone is (manje izdignuta). Također, profili B i C se me- likely tectonically lowered (or less raised). Profiles đusobno znatno razlikuju. Dok profil B najvjero- B and C also differ from one another. While profile jatnije markira koridor nekadašnje više razine po- B most likely marks the corridor of what was once vršinskoga otjecanja, profil C predstavlja najniži a higher level of surface runoff, profile C shows the mogući koridor između jugozapadne i sjeveroistoč- lowest possible corridor between the southwest and ne zone. Navedene značajke još su bolje vidljive northeast zones. This characteristic is even more na zajedničkom prikazu svih četiriju profila (sl. 3, evident in the overlap of all four profiles (Fig. 3, dolje lijevo). bottom left).

Morfogeneza površinskog krša Morphogenesis of the surface karst

Morfostrukturna obilježja reljefa Morphostructural characteristics of the relief

Na istraživanom se području pružaju dva važna Two important fault lines of Dinaric orientation rasjeda dinarskog pružanja koja imaju odraz u re- run through the study area and are reflected in the 1 ljefu: Tounjski (TOU)1 i Oštarijski (OŠT). Oni su relief: Tounj (TOU) and Oštarije (OŠT). They are dijelovi regionalnih rasjeda i rasjednih zona kako part of the regional fault lines and fault zones, as su ih definirali Prelogović i dr. (2001). Tounjski defined by Prelogović et al. (2001). The Tounj fault rasjed dio je rasjedne zone Stari trg–Tounj–Bihać, line is part of the Stari trg-Tounj-Bihać fault zone, dok je Oštarijski rasjed najvjerojatnije sjeveroistoč- while the Oštarije fault line is likely the northeastern ni ogranak regionalnoga rasjeda Čabar–Vrbov- branch of the regional Čabar-Vrbovsko-Ogulin-Bi- sko–Ogulin–Bihać. Trase ovih (ali i ostalih) rasjeda hać fault line. The routes of these (and other) fault pretpostavljene su na temelju više geomorfoloških lines are assumed on the basis of multiple geomor- indikatora. To su prvenstveno ravne padine velikih phological indicators. These are primarily even and nagiba, ponorske zone, nizovi izvora i laktasta skre- steep slopes, ponor zones, series of springs, and el- tanja tekućica (sl. 2, 3). Na temelju strukturnoge- bow-shaped river bends (Fig. 2, 3). On the basis of oloških (Prelogović i dr., 2001) i geomorfoloških the structural geological (Prelogović et al., 2001) and (Bočić i dr., 2010) istraživanja na širem prostoru geomorphological (Bočić et al., 2010) research con- može se pretpostaviti da ovi rasjedi imaju hori- ducted in the broader area, it can be assumed that zontalnu komponentu pomaka. Ovu pretpostavku these faults have a slip rate. This assumption is also podupiru i neka uočena morfološka obilježja istra- supported by several observed morphological charac- živanog terena (npr. laktasto skretanje Zagorske teristics of the study area (such as the elbow-shaped Mrežnice u ponorskoj zoni te pojava paralelnih bend in the Zagorska Mrežnica River in the ponor suhih dolina u izvorišnoj zoni Tounjčice i Kuka- zone, and the presence of parallel dry valleys in the če). Geomorfološki indikatori upućuju na moguću zone of Tounjčica and Kukača springs). Geomorpho- desnu horizontalnu komponentu pomaka 600-700 logical indicators suggest a possible right slip rate of m u zoni Tounjskog rasjeda. Rasjedi TOU i OŠT 600–700 m in the zone of the Tounj fault line. The razdvajaju tri morfostrukturne cjeline: Oštarijsku TOU and OŠT faults lines delineate three morpho- (OŠ), Krpelsku (KR) i Tounjsku (TO) morfostruk- structural units: the Oštarije (OŠ); Krpel (KR); and turu (vidjeti sl. 8). Tounj (TO) morphostructures (for details see Fig. 8).

1 Nazivi rasjeda i morfostruktura su lokalnog karaktera i primjenjuju se 1 The names of the faults and morphostructures are of a local character samo u ovom radu. and are used only in this paper. 16 N. Bočić

Oštarijska morfostruktura (OŠ) kao dio prostra- The Oštarije morphostructure (OŠ), as a part of the Geomorfologija ne zavale predstavlja relativno spuštenu strukturu. wider basin, is a relatively down-lifted structure. In krša na području Oštarije–Tounj U strukturno-geološkom smislu radi se o sjevero- the structural geological sense, this is the northeastern i njezin značaj u istočnom krilu antiklinale s osi pružanja NW-SE. wing of an anticline with a NW-SE oriented axis. The geomorfološkoj Odnos reljefa i geološke strukture u inverznom je relationship of the relief and the geological structure evoluciji šireg područja odnosu, tj. radi se o zavali - antiklinali. U geomor- is inversely proportionate, i.e. this is a basin-anticline. fološkom smislu ovo je dio krške zaravni unutar In the geomorphological sense, this is part of the karst Karst Ogulinsko-plaščanske zavele. plateau within the Ogulin-Plaški basin. geomorphology in the Oštarije– Krpelska morfostruktura (KR, u orografskom The Krpel morphostructure (KR—orographically Tounj area and its smislu Krpelski prag) je raščlanjeno i izduženo this is the Krpel barrier) is indented, elongated and significance in the uzvišenje, relativno izdignuto u odnosu na ostale relatively raised in relation to the other units. In the geomorphological evolution of the jedinice. U strukturno-geološkom smislu radi se structural geological sense, this is a syncline with an broader area o sinklinali čija je os pružanja sukladna s osi pru- axis orientation that is in line with the orientation of žanja uzvišenja. Odnos reljefa i geološke strukture the elevation axis. The relationship between relief and također je inverzan jer je riječ o morfostrukturi geological structure is also inversely proportionate, as tipa uzvišenje - sinklinala. Ova morfostruktura je this is a morphostructure of the elevation-syncline najheterogenija s nizom geomorfoloških indikato- type. This morphostructure is the most heteroge- ra koji upućuju na aktivnu tektoniku. Na pruža- neous, with a series of geomorphological indicators nje dijagonalnih rasjeda upućuju morfolineamenti indicating active tectonics. The morpholineaments vidljivi na morfometrijskim kartama, posebno na- visible on the morphometric maps, particularly slope giba i orijentacije padina (sl. 2) te suhe doline i po- and slope orientation (Fig. 2) and the dry valleys and nikve u nizu (sl. 8). Ti pretpostavljeni rasjedi imaju series of dolines (Fig. 8), indicate a diagonal fault generalno pružanje sjever-jug, ali su njihove trase lines. These assumed fault lines have a general north- sigmoidalno svijene (Schreurs, 1994; Dauteuil i south orientation, though their routes are sigmoidally Mart, 1998), najvjerojatnije uslijed transpresijskih skewed (Schreurs, 1994; Dauteuil and Mart, 1998), uvjeta koji su posljedica desnog horizontalnog po- likely following the transpression conditions resulting maka glavnih rasjeda (Prelogović i dr., 2001). Za from the right horizontal slip of the main fault line očekivati je da ti dijagonalni rasjedi također imaju (Prelogović et al., 2001). It can be expected that these horizontalnu komponentu pomaka, ali to još treba diagonal fault lines also have a slip rate, although this dodatno istražiti. Pretpostavljenim dijagonalnim requires further study. The assumed diagonal faults of rasjedima ova jedinica je podijeljena na tri manje this unit are divided into three smaller morphostruc- morfostrukture: Krpel (Krp), Kalača (Kal) i Bre- tures: Krpel (Krp); Kalača (Kal); and Brezovica (Brez) zovica (Brez) (sl. 8). Krpel (Krp) je najviša morfo- (Fig. 8). Krpel (Krp) is the highest morphostructure struktura i naglašenog je asimetričnog profila (sl. 3 and has a pronounced asymmetric profile (Fig. 3 – – profil A). Jugozapadni dio je uzak visoki greben, profile A). The southwestern part is a narrow, high a niži sjeveroistočni dio fragment je krške zaravni. ridge, while the lower northeastern side is a fragment Sam greben nije kontinuiran, već je podijeljen u of the karst plateau. The ridge itself is not continu- tri dijela koji su međusobno tlocrtno zamaknuti. ous, but divided into three parts which are shifted in To upućuje na moguću rotaciju blokova u smje- plan-view. This suggests a possible rotation of blocks ru kazaljke na satu. Morfostruktura Kalača (Kal) in a clockwise direction. The Kalača (Kal) morpho- relativno je spuštena u odnosu na ostale dijelove structure is lower in comparison to the remaining Krpelske morfostrukture, što se ponajprije očituje parts of the Krpel morphostructure, seen above en- u prekidu glavnog grebena, tj. naglog smanjivanja tirely in the interruption of the main ridge, with a njegove visine u tom području. Sastoji se od neko- sudden drop in elevation in that part. It is formed of liko manjih uzvišenja te krške uvale Košare. Na- several smaller elevations and the Košare karst uvala. vedena uzvišenja imaju slabo izražene grebene, ali These elevations have poorly prominent ridges, which su ona približno meridionalnog pružanja. Razlog are approximately meridional in orientation. This

17 HRVATSKI GEOGRAFSKI GLASNIK može biti u rotaciji blokova uslijed lijevih hori- may be due to a rotation in the blocks following a 82/2, 5−37 (2020.) zontalnih pomaka duž dijagonalnih rasjeda. Mor- left slip along the diagonal fault line. The Brezovica fostruktura Brezovica (Brez) je slično kao i Krpel (Brez) morphostructure is similar to the Krpel (Krp) (Krp) viši je dio cijele Krpelske morfostrukture morphostructure, as a higher part of the entire Krpel (KR). Sastoji se od dvaju nizova grebena dinarske morphostructure (KR). It is composed of two series orijentacije između kojih se nalazi izdužena krška of ridges with a Dinaric orientation, separated by an uvala. elongated karst uvala. Tounjska morfostruktura (TO) hipsometrijski je The Tounj morphostructure (TO) is hypsometrically najniži dio istraživanog područja i kao takva dio je the lowest part of the study area and, as such, makes većeg područja Unsko-koranske zaravni. U dijelu up the largest area of the Una-Korana plateau. The koji se odnosi na istraživano područje u struktur- part lying within the study area is an anticline in a no-geološkom smislu radi se o antiklinali, a kako structural geology sense, and since the entire area is je cijelo područje relativno spušteno, reljef i geo- relatively lower, the relief and geological structure are loška struktura su u inverznom odnosu, tj. radi se o inversely proportional, i.e. this is a shallow depres- plitkom udubljenju – antiklinali. Na krškoj zaravni sion-anticline. The surface watercourses Tounjčica teku površinske tekućice Tounjčice i Kukače. Nji- and Kukača flow through this karst plateau. Their hovi kanjoni s dubinom ureza 30–50 m također canyons cut 30–50 m deep, which also indicates a upućuju na relativno izdizanje, ali u odnosu na relative rise, though in relation to the erosional base erozijsku bazu na sjeveroistoku. Glavni tok, Tou- to the northeast. The main watercourse, the Tounjči- njčica, nakon otprilike 1 km toka laktasto skreće ca River, makes an elbow-shaped bend towards the prema jugoistoku te teče usporedo s glavnim mor- southeast after about 1 km, and then flows parallel to fostrukturama. the main morphostructures.

Egzogena obilježja reljefa Exogenic properties of the relief

Najznačajniji egzogeni morfogenetski proce- The most significant exogenic morphogenetic si koji su utjecali i utječu na oblikovanje reljefa processes influencing and affecting the shaping of the istraživanog područja su krški i fluviokrški. relief in the study area are karstic and fluviokarstic. Najbrojniji i najprepoznatljiviji krški reljefni The most numerous and recognisablekarst re- oblici svakako su ponikve. Na temelju topograf- lief forms are certainly the dolines. Based on the ske karte mjerila 1 : 25 000 (VGI, 1974–1976; 1:25,000 topographic map (VGI, 1974-1976; Frangeš, 2012) utvrđeno je 1077 ponikava, tj. Frangeš, 2012), 1077 dolines were established at 41,4 ponikava/km2. Njihova prostorna distribu- a density of 41.4 dolines/km2. Their spatial distri- cija nije jednaka (sl. 4). Najzastupljenija je kate- bution is not uniform (Fig. 4). The most frequent gorija sa srednjim vrijednostima (31–60 ponika- category (31–60 dolines/km2) covered more than va/km2) koja obuhvaća više od 30 % istraživanog 30% of the study area. Categories with lower and područja. Kategorije viših i nižih vrijednosti higher values had lower spatial representation. The imaju sve manju prostornu zastupljenost. Pro- area with the highest density of dolines (71.4 do- stori najveće gustoće ponikva (71,4 ponikava/ lines/km2) was in the northeastern part of the study km2) su u sjeveroistočnom dijelu istraživanog po- area. This was particularly pronounced along the dručja. To je posebno izraženo uz same kanjone, canyons, and gradually decreased with increasing dok se udaljavanjem od njih postupno smanjuje. distance. In the central area, there was also an in- U središnjem dijelu također je povećana gustoća creased density of dolines (47.7 dolines/km2), and ponikava (47,7 ponikava/km2), a njihovi maksi- their maximums are found in areas with the low- mumi vežu se za područja najmanjih nagiba pa- est slopes. The lowest values (including areas with dina. Najniže vrijednosti (uključujući i područja 0 dolines/km2) were found in the southwestern part

18 N. Bočić

Geomorfologija krša na području Oštarije–Tounj i njezin značaj u geomorfološkoj evoluciji šireg područja

Karst geomorphology in the Oštarije– Tounj area and its significance in the geomorphological evolution of the broader area

Sl. 4. Prostorna gustoća ponikava (N=1077) istraživanog područja (1 – izolinije gustoće ponikava, 2 – glavne tekućice) Fig. 4 Spatial density of dolines (N=1077) in the study area (1 - density contour of dolines, 2 - main watercourse)

19 HRVATSKI GEOGRAFSKI GLASNIK s 0 ponikava po km2) nalaze se na jugozapadnom of the study area (7.8 dolines/km2). Doline size was 82/2, 5−37 (2020.) dijelu istraživanog područja (7,8 ponikava/km2). not examined in detail, though on the topographic Veličina ponikava nije detaljnije istraživana, ali je maps, it was observed that the dolines were small- na topografskim kartama uočeno da su u sjevero- er (diameter to 30 m) in the northeastern section, istočnom dijelu ponikve manjih dimenzija (pro- while they were substantially larger in the central mjera do 30 m), dok ih u središnjem dijelu ima part (80, 100, and even 150 m in diameter). In the i znatno većih (promjera 80, 100, pa čak i 150 central part, conjoined dolines and series of dolines m). U središnjem dijelu također je uočena pojava were also observed. spojenih ponikava i ponikava u nizu. In addition to dolines, two karst depressions in Uz ponikve se na istraživanom području nala- the study area can be categorised as uvalas. These are ze i dvije krške depresije koje se mogu svrstati u the Košare uvala (900 x 600 m) and the Kamenica kategoriju uvala. To su uvala Košare (dimenzija uvala (400 x 100 m). The bottom of the Kamenica 900 x 600 m) i uvala Kamenica (dimenzije 400 x uvala is at an elevation of about 310 m, while the 100 m). Dno uvale Kamenica na nadmorskoj je bottom of the Košara uvala is at 280 m, which is visini od oko 310 m, dok je dno uvale Košare na lower than the level of the ponor zone of the Zagors- 280 m, što je ispod razine ponorske zone Zagor- ka Mrežnica River. ske Mrežnice. The fluviokarst reliefis marked by a combina- Fluviokrški reljef odlikuje se kombinacijom tion of actions of karst and fluvial processes, with a djelovanja krških i fluvijalnih procesa, tj. zna- significant presence of river valleys in karstic terrain čajnom pojavom riječnih dolina na okršenom (Gunn, 2006). Therefore, this relief is closely associ- terenu (Gunn, 2006), pa je razvoj takvog reljefa ated with the hydrogeological properties of the study u tijesnoj vezi s hidrogeološkim obilježjima istra- area. Numerous fluviokarst forms were observed in živanog prostora. Na istraživanom području za- the study area, though their distribution was not bilježeni su brojni fluviokrški oblici, ali njihov uniform (Fig. 5A and 8). In the southwest part, i.e. prostorni raspored nije ujednačen (sl. 5A i 8). U the upstream (pre-ponor) side of the system, are the jugozapadnom dijelu, tj. na uzvodnoj (predponor- valleys of the Zagorska Mrežnica and Munjava riv- skoj) strani sustava nalaze se doline Zagorske ers (Fig. 5A, I zone). These are shallow, channel-like Mrežnice i Munjave (sl. 5A, I. zona). To su plitke valleys with active water flow. At the contact area koritaste doline s vodenim tokom. Na kontaktu with the central area (which is higher), the condi- sa središnjim (višim) dijelom područja stvaraju se tions are in place for the development of contact uvjeti za razvoj kontaktnog krša (Gams, 1986; karst (Gams, 1986; 2001). Surface watercourses sink 2001). Dolazi do poniranja površinskih tekućica here and form ponor valleys (Fig. 5A, II zone). Here i oblikovanja ponorskih dolina (sl. 5A, II. zona). we find the blind valley of the Zagorska Mrežni- Ovdje se nalaze slijepe ponorske doline Zagor- ca River, and the wide-bottom ponor valley of the ske Mrežnice te ponorska dolina proširenog dna Munjava River. Blind valleys are formed by side cor- Munjave. Slijepe doline nastaju bočnom korozi- rosion at the inundation level, due to the reduced jom u inundacijskom nivou zbog smanjenog pro- reception capacity of the ponor, while valleys with pusnog kapaciteta ponora, a doline proširenog widened bottoms occur at the transition between a dna nastaju na prijelazu iz fluviokrške doline u fluviokarst valley and an open karst plateau (Mihevc, otvorenu kršku zaravan (Mihevc, 1991). Dolina 1991). The Zagorska Mrežnica valley ends with two Zagorske Mrežnice završava dvjema slijepim do- blind valleys called Ambarac. In both, there are rocky linama koje se nazivaju Ambarac. U obje slijepe cliffs, while in the western side of Ambarac, there doline nalazi se stjenoviti strmac, a u zapadnom is an entrance to a 191 m long cave (Poljak, 1935; Ambarcu nalazi se i otvor u 191 m dugačku špi- Bočić, 1997). Ambarac is one of the most important lju (Poljak, 1935; Bočić, 1997). Ambarci su jedan localities for true blind valleys in karst in Croatia od najvažnijih lokaliteta pravih slijepih ponor- and, as such, is a feature of exceptional geomorpho- skih dolina u kršu Hrvatske te su kao takvi izni- logical value. The ponors of the Zagorska Mrežnica

20 N. Bočić mna geomorfološka vrijednost. Ponori Zagorske and Munjava valleys create an active ponor zone in Geomorfologija Mrežnice i Munjave čine II., tj. aktivnu ponorsku this fluviokarst system. This zone lies at an elevation krša na području Oštarije–Tounj zonu u ovom fluviokrškom sustavu. Zona se na- between 310 and 318 m. Zone III continues on, as i njezin značaj u lazi na visinama između 310 i 318 m. Na nju se a zone of relict ponor valleys (Fig. 5A, III zone). At geomorfološkoj nastavlja III. zona, tj. zona reliktnih ponorskih least four relict ponor zones of varying degrees of evoluciji šireg područja dolina (sl. 5A, III. zona). Utvrđene su najmanje development have been established here, lying with- četiri reliktne ponorske zone različitog stupnja in an elevation range of 311 to 340 metres. Those rel- Karst razvoja, a nalaze se u rasponu visina od 311 m ict ponor valleys lying at higher elevations are more geomorphology do približno 340 m. One reliktne ponorske do- deteriorated by denudation processes, and are more in the Oštarije– Tounj area and its line koje se nalaze na većim visinama znatnije difficult to recognise in the relief. The exception is significance in the su destruirane denudacijskim procesima te su i the far south part of this zone, where no relict (or geomorphological teže prepoznatljive u reljefu. Izuzetak je krajnji active) ponor valleys of the Munjava River were de- evolution of the broader area južni dio ove zone gdje nisu prepoznate reliktne tected, as this is a valley with an expanded bottom (kao ni aktivne) ponorske doline Munjave jer se that ends with a proluvial fan. It cannot be ruled out radi o dolini proširenog dna koja završava pro- that there may have been paleo-ponor zones north- luvijalnom plavinom. Nije isključeno postojanje east of the present-day ponor, though no such geo- paleoponorske zone sjeveroistočno od današnjeg morphological evidence has been found to date. In ponora, ali geomorfološki tragovi za sada nisu the higher, central part, there are no active surface pronađeni. U višem, središnjem dijelu nema aktiv- watercourses. Four dry (karstified) valleys are record- nih površinskih tokova. Ovdje su zabilježene če- ed, making this the zone of the dry valleys (Fig. 5A, tiri suhe, tj. okršene doline te je to zona suhih do- IV zone). Two of these dry valleys extend from south lina (sl. 5A, IV. zona). Dvije se generalno pružaju to north, and follow the course of the diagonal fault od juga prema sjeveru i prate trase dijagonalnih line along a bent route, while the other two run from rasjeda svinutih trasa, dok se druge dvije pružaju west to east. With the relative lifting of the central od zapada prema istoku. Relativnim izdizanjem morphostructure, this area became more intensively središnje morfostrukture došlo je do intenzivni- karstified, and the former active fluviokarst valleys jeg okršavanja tog prostora te su nekadašnje ak- lost their function. They are situated in an elevation tivne fluviokrške doline izgubile svoju funkciju. range from 290 m (in the southeast) to 375 m (in the One se nalaze u rasponu visina od 290 m (na northwest). Their position, form, and elevation indi- jugoistoku) do 375 m (na sjeverozapadu). Nji- cate that they did not form simultaneously, and that hov položaj, oblik i visine upućuju na to da one the valley to the northwest is likely the oldest, while nisu nastajale istovremeno, već je vjerojatno naj- the one in the southeast is likely the youngest. The starija ona sjeverozapadna, a najmlađa ona jugo- spring zone is found in the contact zone of the cen- istočna. Na kontaktu središnjeg višeg dijela i niže tral higher part and the lower plateau. It is charac- zaravni nalazi se zona izvora. Karakterizirana je terised by the appearance of the active pocket valleys pojavom aktivnih izvorišnih obluka Tounjčice i Tounjčica and Kukača, which lie along the same fault Kukače koji se nalaze na samoj rasjednoj zoni zone of the Tounj fault line. Behind them are several Tounjskog rasjeda. U njihovom zaleđu nalazi se dry and relict pocket valleys (Fig. 5A, V zone). In the i nekoliko suhih i reliktnih izvorišnih obluka (sl. northeast part, at the lowest section of the study area, 5A, V. zona). Na sjeveroistočnom, najnižem dijelu the fluviokarst valleys continue (Fig. 5A, VI zone). istraživanog područja, nastavljaju se fluviokrške These are active canyon valleys of the Tounjčica and doline (sl. 5A, VI. zona). To su aktivne kanjonske Kukača Rivers, which are relatively narrow (120–150 doline Tounjčice i Kukače koje su relativno uske m) and deeply cut in comparison to the surrounding (120–150 m) i dubokog ureza u odnosu na razi- plateau (3050 m). Here there are also dry and relict nu okolne zaravni (30–50 m). Ovdje se također fluviokarst valleys that indicate the morphological uočavaju suhe i reliktne fluviokrške doline koje traces of a once dense hydrographic network (Bočić predstavljaju morfološki trag guste hidrografske et al., 2015). mreže koja je ovdje egzistirala (Bočić i dr., 2015). 21 HRVATSKI GEOGRAFSKI GLASNIK 82/2, 5−37 (2020.)

Sl. 5. A – Fluviokrška geomorfologija istraživanog područja (I – zona površinskog dotjecanja, II – aktivna ponorska zona, III – reliktna ponorska zona, IV – zona suhih dolina, V – izvorišna zona, VI – zona površinskog otjecanja; 1 – površinski vodeni tokovi, aktivni i povremeni, 2 – aktivni ponori, aktivni izvori, 3 – aktivne plitke fluviokrške doline, 4 – aktivne kanjonske fluviokrške doline, 5 – suhe fluviokrške doline, 6 – izvorišni obluci, 7 – aktivne ponorske doline, 8 – reliktne ponorske doline, 9 – viseća doline, 10 – veća krška depresija, 11 – utvrđene podzemne veze, 12 – utvrđeni podzemni tokovi u špiljama, 13 – pretpostavljene podzemne veze, 14 – špiljski kanali (T – Tounjčica, ŠKT – Špilja u kamenolomu Tounj, M – jama Mandelaja), 15 – nadmorske visine aktivnih i reliktnih ponorskih dolina, 16 – nadmorske visine suhih dolina, 17 – nadmorska visina dna krške depresije, 18 – nadmorske visine špiljskih kanala, 19 – nadmorske visine izvora); B – Geomorfološki utvrđeni koridori površinskog paleootjecanja Fig. 5 A – Fluviokarst geomorphology of the study area (I – zone of surface runoff, II – active ponor zone, III – relict ponor zone, IV – dry valley zone, V – spring zone, VI – zone of surface runoff; 1 – surface watercourses, both active and temporary, 2 – active ponors, active springs, 3 – active shallow fluviokarst valleys, 4 – active canyon fluviokarst valleys, 5 – dry fluviokarst valleys, 6 – pocket valleys, 7 – active ponor valleys, 8 – relict ponor valleys, 9 – hanging valleys, 10 – larger karst depressions, 11 – confirmed underground connections, 12 – confirmed underground water flow in caves, 13 – assumed underground connections, 14 – cave channels (T – Tounjčica, ŠKT – Tounj quarry cave, M – Mandelaja pit), 15 – elevation of active and relict ponor valleys, 16 – elevation of dry valleys, 17 – elevation of the bottom of karst depressions, 18 – elevation of cave channels, 19 – elevation of springs); B – Geomorphologically confirmed corridors of surface paleo-flow

Na temelju prostornog rasporeda krških i flu- On the basis of the spatial distribution of karst and viokrških oblika (prvenstveno suhih dolina) utvr- fluviokarst forms (primarily dry valleys), four corridors đena su četiri koridora površinskog paleootjecanja of surface paleo-flow were established running from iz prostora sjevernog dijela Ogulinsko-plaščanske the northern part of the Ogulin-Plaški basin towards zavale prema prostoru Unsko-koranske zaravni the Una-Korana plateau (Fig. 5B, 6). Three corridors (sl. 5B, 6). Tri koridora (1 – Zapadni Ambarac, 2 (1 – Western Ambarac, 2 – Eastern Ambarac and 3 – – Istočni Ambarac i 3 – Ambarac-Košare) započi- Ambarac-Košare) begin in the recent ponor zone of nju u recentnoj ponorskoj zoni Zagorske Mrežnice. the Zagorska Mrežnica River. The first two extend all Prva dva pružaju se do same Unsko-koranske za- the way to the Una-Korana plateau, while the third ravni, dok se 3. pruža u smjeru istok-jugoistok te se runs in the direction east-southeast and connects with u uvali Košare spaja s četvrtim koridorom. Četvrti the fourth corridor in the Košare uvala. The fourth koridor Skradnik-Kukača je najjugoistočniji i tako- corridor Skradnik-Kukača is the most southeastern đer se pruža do prostora Unsko-koranske zaravni. and it also extends to the Una-Korana plateau. 22 N. Bočić

Geomorfologija krša na području Oštarije–Tounj i njezin značaj u geomorfološkoj evoluciji šireg područja

Karst geomorphology in the Oštarije– Tounj area and its significance in the geomorphological evolution of the broader area

Sl. 6. 3D prikaz geomorfološki utvrđenih koridora površinskog paleootjecanja iz Ogulinsko-plaščanske zavale prema Unsko-koranskoj zaravni (za le- gendu vidjeti sliku 5B) Fig. 6 3D view of the geomorphologically determined corridors of surface paleo-flow from the Ogulin-Plaški basin towards the Una-Korana plateau (see figure 5B for the legend)

Sl. 7. Prostorni odnos nadmorskih visina ključnih točaka na utvrđenim koridorima površinskog paleootjecanja Fig. 7 Spatial relationships of altitudes of key points of the established corridors of surface paleo-flow

Ovi koridori nastali su usijecanjem površin- These corridors arose from the cutting of surface skih tokova te su kao takvi imali funkciju svo- watercourses into the rock, and served as an active jevrsnih probojnica (watergaps), tj. danas imaju river gorges (water gap), while today they have the funkciju napuštenih probojnica (windgaps). Na- function of inactive river gorges (wind gaps). The stanak takvih formi veže se za aktivnu tektoni- creation of such structures is associated with active ku, tj. izdizanje orografske barijere i kompenza- tectonics, i.e. the up-lifting of the orographic bar- 23 HRVATSKI GEOGRAFSKI GLASNIK cijsko usijecanje vodenih tokova (npr. Burbank rier and compensational erosion by watercourses 82/2, 5−37 (2020.) i dr., 1999). Kad se pogleda prostorni odnos (e.g. Burbank et al., 1999). In examining the spatial nadmorskih visina ključnih točaka na utvrđe- relationship of elevations of key points in the estab- nim koridorima površinskog paleootjecanja (sl. lished corridors of surface paleo-flow (Figs. 6, 7), it 6, 7), vidljivo je da je najveća visina koridora na is evident that the highest elevations of the corri- sjeverozapadu te se smanjuje prema jugoistoku. dor are in the northwest, and decrease towards the To može značiti da su najstariji koridori oni na southeast. This could indicate that the oldest corri- sjeverozapadu, a najmlađi na jugoistoku ili su svi dors are those in the northwest, and the youngest in koridori uglavnom bili istovremeno aktivni, ali the southeast, or that all corridors were active at the je najveći intenzitet izdizanja bio na sjeveroza- same time though the lifting intensity was highest padu. in the northwest.

Speleološki objekti i njihov geomorfološki Speleological structures and their značaj geomorphological significance

Špilja u kamenolomu Tounj (ŠKT) i susjedni speleološki Tounj quarry cave (ŠKT) and nearby speleological objekti structures

Špilja u kamenolomu Tounj (ŠKT, sl. 5A i 8) The Tounj quarry cave (ŠKT, Figs. 5A, 8) has nema poznate prirodne ulaze, već su oni nastali no known natural entrance, instead the entrance uslijed rada kamenoloma u Tounju, u blizini trase was created following works in the quarry, near Tounjskog rasjeda. Danas špilja ima dva ulaza, a the route of the Tounj fault line. Today, the cave oba se nalaze u najnižoj razini kamenoloma na has two entrances, both at the lowest point of the nadmorskoj visini od približno 255 i 265 m. Pre- quarry at elevations of approximately 255 and 265 ma morfološkoj klasifikaciji (Čepelak i Garašić, metres. According to the morphological classifi- 1982) ova špilja ima značajke razgranatog i etaž- cation (Čepelak and Garašić, 1982), this cave has nog speleološkog objekta. Špilja se morfološki the characteristics of a branching, multi-layer cave. može podijeliti na sjeverni i južni dio. Sjeverni Morphologically, the cave can be divided into the je dio splet kanala bez naglašenog pružanja, dok northern and southern parts. The northern part is južni dio čini jedan glavni kanala generalnog a system of channels without uniform orientation, pružanja prema jugu koji ima tek nekoliko spo- while the southern part is made up of one main rednih kanala. Morfometrijski parametri prika- channel with a general southerly orientation, and zani su u tablici 1. Stvarna duljina špilje iznosi only a few secondary channels. The morphometric 8639 m i kao takva zauzima 5. mjesto po duljini parameters are shown in Table 1. The length of the speleoloških objekata u Hrvatskoj. Visinski pa- cave is 8,639 m, making it the 5th longest in Croatia. rametri (dubina i visinska razlika) vrlo su niski. Its elevation parameters (depth and height differ- Najjužnija i najsjevernija točka špilje ujedno su ence) are very small. The southernmost and north- i najudaljenija mjesta u špilji (ekstenzija), a linija ernmost points are also the most distant points in koja ih spaja ima orijentaciju 002 – 182°. ŠKT the cave (extension), and the line connecting them ima relativno veliku gustoću kanala, što je po- has the orientation 002–182°. ŠKT has a relatively sebno naglašeno u sjevernom dijelu špilje. Vrlo high density of channels, which is particularly ev- niski indeks vertikalnosti i visoki indeks horizon- ident in the northern part of the cave. A very low talnosti upućuju na špilju s pretežito horizontal- vertical index and high horizontal index indicates a nim kanalima. Vrlo visok indeks horizontalnosti cave with mostly horizontal channels. Some of the imaju i neke od najduljih svjetskih špilja (Piccini, world’s longest caves have a very high horizontal in- 2011). Relativno niski indeksi linearnosti i hori- dex (Piccini, 2011). A relatively low linearity index 24 N. Bočić zontalne kompleksnosti posljedica su toga što je and horizontal complexity are due to the fact that Geomorfologija morfološka struktura špilje složena od dva bitno the morphological structure of this cave includes krša na području Oštarije–Tounj različita dijela (sjeverni i južni). two highly different sections (north and south). i njezin značaj u Špilja u kamenolomu Tounj sastoji se od kana- The Tounj quarry cave consists of channels and geomorfološkoj evoluciji šireg la i dvorana različitog tipa (Bočić, 2011). Domi- halls of varying type (Bočić, 2011). Phreatic channels područja niraju freatički kanali, odnosno provodnici. Od- (or conduits) dominate. Deviations from a regular stupanja od pravilnog ovalnog ocrta uglavnom su oval shape are primarily due to the influences of di- Karst pod utjecajem kosih tektonskih pukotina na na- agonal tectonic fractures on the formation of parts of geomorphology in the Oštarije– stanak dijelova glavnog kanala. U špilji su tako- the main channel. Vadose conduits and fracture chan- Tounj area and its đer zabilježeni i vadozni provodnici te pukotin- nels were also observed in the cave (channel typology significance in the ski kanali (tiplogija kanala prema Palmer, 2007). according to Palmer, 2007). During its genesis, the lo- geomorphological evolution of the Kako su se tijekom geneze mijenjali lokalni uvje- cal conditions changed, resulting in the development broader area ti, došlo je do razvoja kanala kombinirane mor- of channels with combined morphology, most often fologije, najčešće onih tzv. tipa ključanice. Jedno of the keyhole type. One of the most important geo- od najvažnijih geospeleoloških obilježja ove špilje speleological properties of these caves is the appear- jest pojava tzv. freatskih ili obložnih siga (Lacko- ance of phreatic or coated speleothems (Lacković, vić, 1993; Babić i dr., 1996). Za razliku od većine 1993; Babić et al., 1996). Unlike most other types of ostalih vrsta siga koje nastaju u vadoznim uvjeti- speleothems that form under vadose conditions, these ma, ove sige nastale su u freatskim uvjetima. were formed under phreatic conditions. Prema podacima u Lacković (2003), Barudžija According to Lacković (2003), Barudžija and i Korač (2011) i Bočić (2011) u špilji su uočeni Korač (2011) and Bočić (2011), several dominant neki dominantni setovi pukotina. U središnjem, a sets of fractures have been observed in the cave. In posebno u sjevernom dijelu najčešće su pukotine the central, and particularly in the northern part, NW-SE. Te su pukotine paralelne s osi utvrđene the most common fractures are NW-SE. These sinklinale na površini (Velić i Sokač, 1981) i u fractures are parallel with the axis of the confirmed podzemlju (Lacković, 1993). Dominantni pravac syncline on the surface (Velić and Sokač, 1981) and pružanja utvrđenih setova pukotina u južnom di- underground (Lacković, 1993). The dominant ori- jelu špilje je NNE-SSW. Osim navedenih uoče- entation of the established sets of fractures in the ne su i pukotine pružanja N-S i NE-SW. southern part of the cave is NNE-SSW. Addition- ally, fractures with an orientation N-S and NE-SW ŠKT je po funkciji protočni speleološki objekt. are also present. Kroz njega protječe vodeni tok koji se u špilji pojavljuje u kanalima u južnom dijelu. On teče In terms of its function, ŠKT is a cave with ac- generalno prema sjeveru, a u sjevernom dijelu tive water flow. The water course appears in the cave špilje grana se u dva kraka. Zapadni krak prolazi in the channels in the southern part, and in gen- kroz tzv. Suho korito, nastavlja teći prema sjeve- eral flows northwards, where the cave breaks into ru te izvire na izvoru Tounjčice podno željeznič- two arms. The western arm passes through the Suho kog podzida. Istočni krak teče kroz Mamutovu korito channel, continues northwards and wells up dvoranu te izvire kroz špilju Tounjčicu. Vodeni at the Tounjčica spring under the railway retaining tok se u špilji pojavljuje na oko 270 m visine, a wall. The eastern arm flows through the Mammoth izlazi iz špilje na oko 215 m. Na duljini od 1580 hall, and wells up through the Tounjčica cave. The m (tlocrtna udaljenost ulaznog i izlaznog sifona, watercourse appears in the cave at an elevation of Az = 10°) svladava visinsku razliku od 55 m, što 270 m, and exits the cave at an elevation of about predstavlja hidraulički gradijent od maksimalnih 215 metres. Over a length of 1580 m (map dis- 28,7 m/km (~2,9 % ili 2°). Na otprilike polovici tance of the inflow and outflow siphons, Az=10°), te udaljenosti (Djevičanski kanal) nalazi se zona s the watercourse has an elevation difference of 55 m, izraženijim padom vodenog toka, dok je uzvodno representing a hydraulic gradient up to 28.7 m/km i nizvodno pad manji od prosjeka. (~2.9% or 2°). At about half this distance (Djevičan- 25 HRVATSKI GEOGRAFSKI GLASNIK Tab. 1. Osnovni i izvedeni morfometrijski parametri Špilje u kamenolomu Tounj i jame Mandelaja kod Oštarija 82/2, 5−37 (2020.) Tab. 1 Basic and calculated morphometric parameters in the Tounj Quarry cave and the Mandelaja pit near Oštarije

Vrijednost / Value

Parametar Oznaka Opis - Izračun Špilja u kamenolomu /Parameter / Label / Description - Calculation Tounj Mandelaja / Tounj quarry / Mandelaja pit cave

Zbroj duljine svih kanala u

Duljina – tlocrtna tlocrtnoj projekciji (1) (3) Lp 8487 m 2641 m / Plan length / The sum of the lengths of all the channels in plan Zbroj stvarne duljine svih

Duljina – stvarna kanala (2) Lr 8639 m 2835 m / Real length / The sum of the real length of all channels Visinska razlika najviše i

Vertikalna razlika najniže točke (1) (3) Rv 78 m 96 m / Vertical range / Elevation difference of highest and lowest point Visinska razlika najvišeg ulaza

Dubina Depth i najniže točke (1) (1) Dn 47 m 96 m / Negative drop / Elevation difference of entrance and lowest point Tlocrtna udaljenost Ekstenzija najudaljenijih točaka špilje Ex 1640 m 719 m / Extension / Plan distance outermost points of the cave Površina minimalnog Površina najmanjeg opisanog

pravokutnika pravokutnika 2 2 A 1 km (1,59 x 0,63 km) 0,19 km (0,71 x 0,27 km) / Area of minimum / The area of the smallest rectangle possible rectangle

Gustoća kanala 2 2 Den Den = Lp / A 8,49 m/km 13,55 m/km / Passage Network Density

Indeks vertikalnosti Vi Vi = Rv / Lr 0,009 0,034 / Verticality index

Indeks horizontalnosti Hi Hi = Lp / Lr 0,982 0,932 / Horizontality index

Indeks linearnosti 2 2 Li Li = (Ex – Rv )1/2 / Lr 0,190 0,252 / Linearity index Indeks horizontalne kompleksnosti Hci Hci = Lp / Ex 5,175 3,672 / Horizontal complexity index

Izvori: 1 – Barišić, 2011; 2 – Rnjak, 2017; 3 – Novak, 2013; ostalo – izmjereno i izračunato na temelju podataka i nacrta (Barišić, 2011; Novak, 2013), a prema metodologiji prikazanoj u Piccini (2011). Sources: 1 – Barišić, 2011; 2 – Rnjak, 2017; 3 – Novak, 2013; other – measured and calculated on the basis of data and maps (Barišić, 2011; Novak, 2013), and according to the methodology described in Piccini (2011).

26 N. Bočić

U južnom (uzvodnom) dijelu špilje glavni ka- ski kanal), there is a zone with a more pronounced Geomorfologija nal nalazi se malo iznad vodnog lica. U sjevernom drop in water flow profile, while upstream and krša na području Oštarije–Tounj (nizvodnom) dijelu špilje u spletu kanala izražena downstream, the drop is lower than the average. i njezin značaj u je reliktna etaža na 30–40 m iznad recentnoga In the southern (upstream) part of the cave, the geomorfološkoj vodenog toka. Ako usporedimo nadmorsku visi- evoluciji šireg main channel is situated a little above the water ta- područja nu južnog dolaznog sifona (270 m) s nadmor- ble. In the northern (downstream) part of the cave, skom visinom ponorske zone Ambarac (310 m), within the network of channels, there is a relict level Karst može se uočiti da je na tlocrtnoj udaljenosti od at 30–40 m above the recent water table. In compar- geomorphology oko 350 m visinska razlika oko 40 m, odnosno in the Oštarije– ing the elevation of the southern inflow siphon (270 hidraulički gradijent je 114,3 m/km (~11,4 % ili Tounj area and its m) with the elevation of the Ambarac ponor zone significance in the 6,5°). (310 m), it is evident that over the line distance of geomorphological evolution of the U izvorišnom obluku Tounjčice nalazi se špi- 350 m, the difference in elevation is about 40, and broader area lja Tounjčica (duljina 465 m; Barišić, 2011). Ulaz so that hydraulic gradient is 114.3 m/km (~11.4 % joj je dimenzija 25 x 8 m, a morfološki se sastoji or 6.5°). od tri glavna dijela. Prvi dio čini Glavni kanal In the Tounjčica pocket valley, we find Tounjči- koji je zapravo niz dvorana koje se nižu od ula- ca cave (length 465 m; Barišić, 2011). The cave en- za prema SSW. Drugi je dio potopljeni sifon- trance is 25 x 8 m in size, and morphologically, the ski nastavak glavnog kanala koji se pruža prema cave consists of three main parts. The first part is the Mamutovoj dvorani u ŠKT. Treći je dio sporedni Main channel, which is in fact a series of halls that Desni zazidani kanal. Voda iz potopljenog dijela extend from the entrance towards the SSW. The pritječe u glavni kanal kojim teče sve do ulaza. second part is the submerged siphon of the main Dio izvire iz špilje kroz ulaz, a dio se odvaja lije- channel, which extends towards the Mammoth hall vo u Desni zazidani kanal iz kojeg otječe prema in ŠKT. The third part is the secondary channel obližnjem stalnom izvoru. Prema morfološkom (Desni zazidani kanal). Water from the submerged tipu špilja pripada kategoriji razgranatih spe- part flows into the main channel that flows all the leoloških objekata iako je njezina morfološka way to the entrance. A part wells out of the cave kompleksnost znatno manje izražena u odnosu through the entrance, while another part flows to na ŠKT. Morfološka obilježja kanala upućuju na the left in the right walled channel and then flows freatski razvoj. Hidrografska povezanost špilje towards the nearby permanent spring. In terms of Tounjčice i ŠKT opravdano je bila pretpostav- morphological type, the cave belongs to the cate- ljena. U međuvremenu je ona i fizički dokazana. gory of branching caves, even though its morpho- Speleoronioci su 2019. godine uspjeli preroniti logical complexity is less pronounced than in the iz sifona Tounjčice u Mamutovo jezero u ŠKT ŠKT. The morphological properties of the channel (Prpić, 2019). Time je dokazano da su te dvije suggest its phreatic development. The hydrographic špilje dio jedinstvenog sustava trenutne duljine connections between the Tounjčica and ŠKT caves 9104 m (KSHPS, 2020). Iznad ulaza u Tounj- were long assumed, and in the meantime have been čicu nalazi se ulaz u špilju Mala Tounjčica koja physically proven. In 2019, speleo-divers succeeded je duljine 68 m (Lindić i Lindić, 1995). Njezin in diving from the Tounjčica siphon into Mammoth kanal pruža se prema jugu na visini od oko 20 Lake in ŠKT (Prpić, 2019). This proves that these m iznad kanala Tounjčice te predstavlja njezinu two caves are part of a single system that current- reliktnu fazu. Genetski je najvjerojatnije dio re- ly has a known length of 9,104 m (KSHPS, 2020). liktne etaže unutar ŠKT. Above the entrance into the Tounjčica cave is the entrance to the Mala Tounjčica cave, which is 68 m long (Lindić and Lindić, 1995). Its channel extends southwards at an elevation about 20 m above the Tounjčica channel, and is a relict phase of that cave. It is likely a relict level within the ŠKT cave.

27 HRVATSKI GEOGRAFSKI GLASNIK Jama Mandelaja i susjedni speleološki Mandelaja pit and neighbouring speleological 82/2, 5−37 (2020.) objekti structures

Jama Mandelaja (sl. 5A i 8) nalazi se nedaleko The Mandelaja pit (Fig. 5A, 8) is situated near the željezničke stanice u Oštarijama (Novak, 2013). railway station in Oštarije (Novak, 2013). The pit en- Ulaz jamskog tipa nalazi se iznad samog oboda trance is found just above the very edge of the Ogu- Ogulinsko-plaščanske zavale, u zoni Oštarijskog lin-Plaški basin, in the zone of the Oštarije fault line, rasjeda na visini od 340 m. Od ulaza se pruža ver- at an elevation of 340 m. From the entrance, there is tikalni i kosi kanal koji se na dubini od oko 40 a vertical and steep channel that joins the network m spaja na splet uglavnom horizontalnih kanala. of mostly horizontal channels at a depth of about Prema morfološkoj tipologiji ova jama pripada 40 m. In terms of its morphological type, this pit kategorijama razgranatih i etažnih speleološ- belongs to the category of branching and multi-level kih objekta. Morfološki se sastoji od dva glavna caves. Morphologically, it consists of two main parts. dijela. Južni dio (tzv. Stara i Nova Mandelaja) The southern part (Stara and Nova Mandelaja) is je razgranat, a sastoji se od aktivnih i reliktnih branching, and is consist of active and relict chan- kanala. Kanali iz ponorske zone prema sjeveru nels. The channels from the ponor zone converge to- konvergiraju i spajaju se u zajednički provodnik. wards the north and join into a single conduit. This is Tu počinje drugi dio špilje, tzv. Akvatorij ( Jalžić, where the second part of the cave, Akvatorij, begins 2004). Radi se o jednom glavnom aktivnom ka- ( Jalžić, 2004). This is one, main active channel that nalu duljine 860 m koji se cijelom duljinom nala- is 860 m long, which is at the level of the water table zi u razini vode temeljnice (na otprilike 250 m). (at about 250 m) for its entire length. Morfometrijski parametri špilje prikazani su The morphometric parameters of the cave are u tablici 1. Stvarna duljina špilje iznosi 2835 m, shown in Table 1. The length of the cave is 2,835 što je svrstava na 21. mjesto najduljih špilja Hr- m, which makes it the 21st longest cave in Croatia. vatske. Dubina je ista kao i vertikalna razlika (96 Its depth is the same as the vertical range (96 m). m). Gustoća kanala nešto je veća nego kod ŠKT, Channel density is somewhat higher than for the ali najviše stoga što ŠKT ima jedan jako izduže- ŠKT cave, but is highest since ŠKT has only one, ni glavni kanal prema jugu što znatno povećava very elongated main channel extending towards the ekstenziju i površinu minimalnog pravokutnika. south, which significantly increases its extension and Svi izračunati morfometrijski indeksi približnih the area of the minimum rectangle. All the calcu- su vrijednost kao i kod ŠKT, što znači da se radi lated morphometric indices are approximately the o pretežito dobro razvijenim horizontalnim ka- same as for ŠKT, meaning that these are primarily nalima. Prema nacrtu špilje može se pretpostavi- well-branched horizontal channels. According to ti da su na nastanak kanala najviše utjecali susta- cave map, it can be assumed that channel formation vi pukotina orijentacije NW-SE i NNE-SSW, was mostly under the influence of the fracture sys- slično kao i kod ŠKT. tem with a NW-SE and NNE-SSW orientation, like that found in ŠKT. Jama Mandelaja ima funkciju protočnog spe- leološkog objekta. Nalazi se u samoj ponorskoj The Mandelaja pit is a cave with active water zoni i recentno voda u nju dolazi na dva mjesta flow. It is situated in the ponor zone, and recently na krajnjem jugoistoku špilje. Prema morfologiji water entering it at two places in the most south- kanala može se pretpostaviti da je voda u špi- eastern part of the cave. According to the cave mor- lju ulazila i kroz zapadnije dolazne kanale. To je phology, it can be assumed that the water entered najvjerojatnije posljedica unazadnog povlačenja the cave through the western inflow channels. This ponora unutar rasjedne zone Oštarijskog rasje- is likely the consequence of the reverse retraction of da. Kanali koji pripadaju reliktnoj etaži nalaze the ponor within the fault zone of the Oštarije fault. se oko 15–20 m iznad recentnog vodenog toka. The channels belonging to the relict level are about Podzemni vodeni tok generalno teče prema sje- 15–20 m above the recent watercourse. The under-

28 N. Bočić veru i na linijskoj udaljenosti od 663 m svladava ground watercourse generally flows northwards, and Geomorfologija 13,5 m visinske razlike, što je hidraulički gradi- passes a 13.5 m elevation difference over a linear krša na području Oštarije–Tounj jent od 20,5 m/km, a to je znatno manje nego distance of 663 m, giving a hydraulic gradient of i njezin značaj u u ŠKT. Međutim, uzvodni dijelovi špiljskih ka- 20.5 m/km, which is less than in ŠKT. However, the geomorfološkoj nala nalaze se na dubini od oko 40–45 m ispod upstream sections of the cave channels are found at a evoluciji šireg područja ponorske zone u rubu zavale, dakle vodno lice depth of 40–45 m below the ponor zone, at the edge već je u samoj ponorskoj zoni vrlo duboko. To of the basin, so the water table is already very deep Karst upućuje na dobro razvijene krške provodnike in the ponor zone. This indicates highly developed geomorphology na većoj dubini unutar same zavale, odnosno da karst conduits at greater depths within the basin it- in the Oštarije– Tounj area and its se vode Zagorske Mrežnice gube u koritu puno self, i.e. that the waters of the Zagorska Mrežnica significance in the prije same ponorske (i rasjedne) zone u rubu River are lost in the riverbed even before the ponor geomorphological zavale. Također to može upućivati na aktivnu zone (and fault zone) at the edge of the basin. This evolution of the broader area rasjednu tektoniku u rubu zavale. Na dinamiku can also indicate active fault tectonics at the edge of ponorske/rasjedne zone upućuje i to da je dubi- the basin. A dynamic ponor and fault zone is also na ulazne vertikale također oko 40 m iako se ona indicated by the depth of the vertical entrance, also nalazi na oko 30 m iznad recentne razine zavale. at 40 m, even though this is about 30 m above the Nedaleko od ulaza u Mandelaju nalazi se Jama recent level of the basin. Near the entrance to the iznad Mandelaje. Malih je dimenzija (dubina 29 Mandelaja pit is the pit above Mandelaja. This pit is m, duljina 40 m), ali je važna jer ima prostrani small (depth 29 m, length 40 m) but significant due kanal najvjerojatnije freatskog nastanka koji se to the spacious channel, likely of phreatic genesis, nalazi na visini od oko 345 m (oko 70 m iznad situated at an elevation of about 345 m (about 70 m reliktne i oko 90 iznad aktivne etaže u Mandela- above the relict level and 90 m above the active lev- ji). Njezin položaj i morfologija također upućuju el in Mandelaja). Its position and morphology also na aktivnu tektoniku te spuštanje razine krških suggest active tectonics and a drop in the level of the provodnika. karst conduits. Od desetak ostalih poznatih speleoloških Of the ten other known caves in the area, the objekata u okolici potrebno je još izdvojiti po- ponor cave Ambarac should be mentioned (Poljak, nor špilju Ambarac (Poljak, 1935; Bočić, 1997). 1935; Bočić, 1997). It is situated in the blind val- Nalazi se u slijepoj dolini istočnog Ambarca na ley of Eastern Ambarac at an elevation of about 310 visini od oko 310 m. Sastoji se od jednog glav- m. It consists of one main channel and several sec- nog i nekoliko sporednih kanala ukupne duljine ondary channels, with a total length of 191 m. Cave 191 m. Ambarac je nastao kao jedan od glavnih Ambarac was formed as one of the main ponors of ponora Zagorske Mrežnice. Danas je samo po- Zagorska Mrežnica River. Today, it is only tempo- vremeno aktivan zbog hidrotehnički zahvata i rarily active due to hydrotechnical works and the izgradnje akumulacije Sabljaci. Međutim, i prije creation of the Sabljaci Reservoir. However, even tih zahvata Ambarac je bio samo povremeni po- prior to those works, Ambarac was only a temporary nor za najviših vodostaja (Poljak, 1935). ponor during the highest water levels (Poljak, 1935). Na temelju analiziranih morfoloških karakte- On the basis of the analysed morphological ristika odabranih speleoloških objekata može se characteristics, the following can be concluded zaključiti sljedeće: (i) zone horizontalnih i bla- about these caves: (i) that the zone of horizontal go nagnutih kanala upućuju na dobro razvijene and slightly sloped channels indicates good de- krške provodnike u tektonski stabilnijim uvjeti- veloped karst conduits in tectonically stable con- ma, (ii) zone povećanja hidrauličkog gradijenta ditions; (ii) that the zone of increasing hydraulic upućuju na aktivnu tektoniku te (iii) razgranatiji gradient indicates active tectonics; and (iii) that the dijelovi velikih speleoloških objekata nalaze se branching parts of the large caves are situated near bliže izvorskim, tj. ponorskim zonama, odnosno spring and ponor zones, i.e. near the zones of the nalaze se bliže zonama glavnih aktivnih rasjeda. main active faults.

29 HRVATSKI GEOGRAFSKI GLASNIK 82/2, 5−37 (2020.)

Sl. 8. Geomorfološka karta istraživanog područja Fig. 8 Geomorphological map of the study area

30 N. Bočić

1 – morfolineamenti i rasjedi s odrazom u reljefu: glavni, sporedni 1 – morpholineaments and fault lines reflected in the relief: main, (pretpostavljeni), secondary (assumed), Geomorfologija krša na području 2 – rasjedi s horizontalnim pomakom, 2 – strike-slip faults, Oštarije–Tounj i njezin značaj u 3 – rasjedni strmci, 3 – fault caused steep slopes, geomorfološkoj 4 – nagle promjene u visini glavnog grebena, 4 – sudden changes in elevation of the main ridge, evoluciji šireg područja 5 – nagle promjene u pružanju grebena, 5 – sudden changes in the orientation of the ridge, 6 – laktasta skretanja aktivnih dolina, 6 – elbow-shaped bends in active valleys, Karst geomorphology 7 – laktasta skretanja špiljskih kanala, 7 – elbow-shaped bends in cave channels, in the Oštarije– 8 – grebeni, 8 – ridges, Tounj area and its significance in the 9 – vrhovi, 9 – peaks, geomorphological evolution of the 10 – krška zaravan, 10 – karst plateau, broader area 11 – dio krške zaravni unutar zavale, 11 – part of the karst plateau within the basin, 12 – manji izdignuti fragmenti krških zaravni, 12 – smaller up-lifted fragments of the karst plateau, 13 – ulazi u speleološke objekte, 13 – cave entrances, 14 – špiljski kanali, 14 – cave channels, 15 – ponikvasti krš, 15 – karst with dolines, 16 – bunarasta ponikva, 16 – well-like dolines, 17 – ponikve u nizu, 17 – dolines in series, 18 – obod zavale krškog polja, 18 – edge of the karst polje basin, 19 – humci, veći i manji, 19 – karst cone hills, larger and smaller, 20 – krška uvala, 20 – karst cove, 21 – ponor, 21 – pit, 22 – izvor, 22 – spring, 23 – površinski tok, stalni i povremeni, 23 – surface watercourse, permanent and temporary, 24 – fluviokrški kanjon, 24 – fluviokarst canyon, 25 – aktivna dolina, 25 – active canyon, 26 – suha i reliktna dolina, 26 – dry and relict valley, 27 – aktivna ponorska dolina, 27 – active ponor valley, 28 – reliktna ponorska dolina, 28 – relict ponor valley, 29 – izvorišni obluk aktivni, reliktni, 29 – pocket valley, active and relict, 30 – okršena jaruga, 30 – karstified gulley, 31 – proluvijalna plavina, 31 – proluvial fan, 32 – kamenolom aktivni, 32 – active quarry, 33 – kamenolom neaktivni, 33 – inactive quarry, 34 – podzid, 34 – retaining wall, 35 – antropogeni preoblikovani humak. 35 – anthropogenically formed hill. Nazivi rasjeda: TOU – Tounjski, OŠT – Oštarijski; Fault names: TOU – Tounj fault, OŠT – Oštarije fault; Nazivi morfostruktura: TO – Tounjska, KR – Krpelska, OŠ – Oštarijska, Krp – Morphostructure names: TO – Tounj, KR – Krpel, OŠ – Oštarije, Krp – Krpel, Krpel, Kal – Kalača, Brez – Brezovica; Kal – Kalača, Brez – Brezovica; Nazivi speleoloških objekta: T – Špilja Tounjčica, ŠKT – Špilja u Caves: T – Tounjčica cave, ŠKT – Tounj quarry cave, kamenolomu Tounj, M – Mandelaja M – Mandelaja pit

31 HRVATSKI GEOGRAFSKI GLASNIK Evolucija krškog reljefa Evolution of the karst landscape 82/2, 5−37 (2020.) Na temelju analiziranih geomorfoloških obi- Based on the analysed geomorphological prop- lježja reljefa predlaže se sljedeći geomorfološki erties of the relief, the following geomorphological model razvoja reljefa na istraživanom prostoru. model of evolution of the karst landscape in the study Glavne faze razvoje reljefa prikazane su na slici 9 area is given. The main phases of development of the (brojevi u zagradama u tekstu odgovaraju brojevi- relief are shown in Figure 9 (numbers of bullets corre- ma na slici 9): spond to the numbers indicated in Figure 9): (1) (1) Područja današnje Ogulinsko-plaščanske The area of the present-day Ogulin-Plaški zavale i Unsko-koranske zaravni su spojena, tj. basin and the Una-Korana plateau are connected, između njih nema orografske barijere. Najvjero- i.e. there is no orographic barrier separating them. jatnije se radi o jednoj cjelovitoj krškoj zaravni This is most likely a single karst plateau with a s djelomično razvijenom drenažnom mrežom. partially developed drainage network. Drainage Otjecanje se odvijalo površinski prema sjevero- occurs on the surface towards the northeast. istoku. (2) Due to the strengthening of the compres- (2) Uslijed jačanja kompresijskog tektonskog sion tectonic regime, the Krpel barrier zone start- režima započinje izdizanje zone Krpelskog pra- ed to up-lift. Surface watercourses converged and ga. Površinski tokovi konvergiraju te se pojača- begin to more intensively cut into the less-raised no usijecaju u manje izdignute dijelove praga. sections of the barrier. One such section is the Jedno takvo je i današnje područje Oštarije-To- present-day area of Oštarije-Tounj, where water unj gdje se uslijed pojačane erozije formiraju gaps were formed due to the increased erosion. It probojnice (watergaps). Može se pretpostaviti can be assumed that this process began somewhere da je ovaj proces započeo negdje na prijelazu at the transition of the Pliocene to the Pleistocene. pliocena u pleistocen. (3) Due to the continued up-lifting of the Kr- (3) Zbog nastavka izdizanja zone Krpelskog pel barrier area, certain watercourses began to sink, praga dolazi do poniranja pojedinih tokova i creating underground karst conduits that took over stvaranja podzemnih krških provodnika koji the function from the surface valleys. Valleys with preuzimaju funkciju od površinskih dolina. Do- their water gaps dried out, becoming wind gaps. line sa svojim probojnicama postaju suhe te se (4) In this phase, the basin became completely stvaraju tzv. windgaps. orographically closed off, i.e. separated from the (4) U ovoj fazi dolazi do potpunog orograf- plateau. Consequently, all watercourses in the area skog zatvaranja zavale, tj. njezina odvajanja od sank, leaving only dry valleys with wind gaps on zaravni. Posljedično, svi tokovi u ovom području the surface. Watercourses sinking over a longer pe- poniru, a na površini ostaju suhe doline s pro- riod of time formed blind valleys, indicating the bojnicama. Tokovi koji već dulje vrijeme poniru gradual settling of tectonic activity. Downstream, formiraju prostrane slijepe doline, što upućuje on the spring side, pocket valleys formed. na postupno smirivanje tektonske aktivnosti. (5) The raising of the Krpel barrier zone contin- Na nizvodnoj (izvorišnoj) strani počinju se for- ued, and with it the bottom of the Ogulin-Plaški mirati izvorišni obluci. basin has also risen. This has led to an increase in (5) Nastavlja se izdizanje zone Krpelskog the hydraulic gradient underground, which stimu- praga, a uz nju se relativno izdiže i dno Ogulin- lates further karstification. Consequently, this also sko-plaščanske zavale. To dovodi do povećanja led to a reduction in the level of the underground hidrauličkog gradijenta u podzemlju što potiče water table, and to the creation of lower, younger daljnje okršavanje. Posljedično dolazi do sniža- conduits. In this phase, due to the lifting, the once vanja razine podzemnih tokova te do stvaranja active valleys slowly lost their function and became nižih, mlađih provodnika. Također, u ovoj fazi karstified. 32 N. Bočić (6) uslijed izdizanja neke dotad aktivne slijepe do- This was the phase of tectonic settling of Geomorfologija line gube funkciju i bivaju okršene. the landscape. There was no significant karstifi- krša na području cation in the depths, and as a result, the blind Oštarije–Tounj (6) U ovoj fazi dolazi do tektonskog smi- i njezin značaj u valleys and pocket valleys developed on the sur- rivanja terena. Nema znatnijega okršavanja u geomorfološkoj face, while existing active conduits continued to evoluciji šireg dubinu pa se posljedično dobro razvijaju slijepe područja develop and expand. doline i izvorišni obluci na površini te se tako- đer dalje razvijaju i proširuju postojeći aktivni (7) Reactivation of tectonic activities led to Karst provodnici. further up-lifting of the bottom of the basin and geomorphology in the Oštarije– the zone of the Krpel barrier. This in turn led to (7) Reaktivacija tektonske aktivnosti dovodi Tounj area and its a new increase in the hydraulic gradient, which significance in the do daljnjeg izdizanja dna zavale i zone Krpel- causes the start of a reverse shift of the ponors. geomorphological skog praga. To dovodi do ponovnog povećanja evolution of the hidrauličkog gradijenta, što uzrokuje početak (8) The main characteristic of this phase was broader area unazadnog pomicanja ponora. the advanced karstification underground and on the surface. There was a reverse shift of the ponor (8) Glavna je značajka ove faze uznapredo- zone, and development of underground conduits valo okršavanje u podzemlju i na površini. Do- that took over the function of the surface drain- lazi do unazadnog pomicanja ponornih zona te age network in the contact zone between the razvoja podzemnih provodnika koji preuzimaju bottom of the basin and the Krpel barrier. At the funkciju od površinske drenažne mreže u kon- surface, karst depressions developed and in part taktnoj zoni dna zavale i Krpelskog praga. Na covered up the traces of surface runoff from the površini se razvijaju krške depresije koje dijelom bottom of the basin towards the plateau. maskiraju tragove površinskog otjecanja iz dna zavale prema zaravni. Although it was previously thought that the depression of the Ogulin-Plaški basin was formed Iako se dosad smatralo da je prvotno bila for- first, and its bottom was then flattened under the mirana depresija Ogulinsko-plaščanske zavale influence of frequent inundations (Bahun, 1970), čije dno je potom, uglavnom pod utjecajem če- this model opens the possibility for a somewhat stih inundacija, uravnato (Bahun, 1970), navede- different series of morphogenetic events. Above all, ni model otvara mogućnost ponešto drugačijeg this refers to the primary karst denudation and flat- redoslijeda morfogenetskih zbivanja. U prvom tening of the entire area where the surface drainage se redu tu misli na primarno krško denudacijsko network was developed (Bočić et al., 2015). This was zaravnavanje čitavog prostora na kojem se razvila then followed by an orographic, i.e. tectonic, sepa- i površinska drenažna mreža (Bočić i dr., 2015). ration of the basin area from the former plateau, Nakon toga uslijedilo je orografsko, tj. tektonsko with the creation of surface water gaps, and later odvajanje prostora zavale od dotadašnje zarav- underground conduits. A similar course of events ni uz stvaranje površinskih probojnica te kasnije was established by Gams (1998) for the Kras area i podzemnih provodnika. Slični slijed zbivanja in Slovenia. However, further corrosion flattening na prostoru slovenskog Krasa utvrdio je Gams of the bottom should certainly not be excluded. For (1998). Međutim, daljnje korozijsko uravnavanje example, the Jiloca and Gallocanta karst poljes in dna nikako nije isključeno. Na primjerima krških Spain were determined to initially be neo-tectoni- polja Jiloca i Gallocanta u Španjolskoj Gracia i dr. cally formed basins, subjected to subsequent corro- (2002; 2003) utvrdili su inicijalno neotektonsko sive deepening and flattening of the bottom of the oblikovanje zavala te daljnje korozijsko produblji- karst poljes (Gracia et al., 2002; 2003). During this vanje i zaravnjavanje dna krških polja. Pri tome process, denudation surfaces were formed at sever- su se formirale denudacijske površine na nekoliko al levels. In the Ogulin-Plaški basin, flattening of razina. U Ogulinsko-plaščanskoj zavali također su the surface at several levels has also been observed, uočene zaravnjene površine na nekoliko razina, ali though this requires further in-depth study. ih tek treba istražiti.

33 HRVATSKI GEOGRAFSKI GLASNIK 82/2, 5−37 (2020.)

Sl. 9. Shematizirani model razvoja reljefa istraživanog područja. Razvojne faze 1–8 (za objašnjenje vidi tekst) prikazane su u profilu (A) i tlocrtu (B). Le- genda za profil (A): 1 – površinsko otjecanja, 2 – reljef, 3 – suhe doline, 4 – ponorske doline i izvorišni obluci, 5 – razina podzemnog otjecanja, 6 – ponor, izvor, 7 – reliktna razina podzemnog otjecanja, 8 – relativno tektonsko izdizanje, 9 – relativno tektonsko spuštanje. Legenda za tlocrt (B): 10 – smjer površinskog otjecanja, 11 – ponor, izvor, 12 – relativno izdignut teren, 13 – teren relativno izdignut u prethodnim fazama, 14 – relativno tektonsko izdizanje, 15 – relativno tektonsko spuštanje, 16 – aktivna ponorska dolina i izvorišni obluci, 17 – reliktna ponorska dolina i izvorišni obluci, 18 – aktivne probojnice, 19 – suhe probojnice, 20 – krška uvala Fig. 9 Schematic model of the development of the relief in the study area. Development phases 1 – 8 (for explanations, see text) are shown in profile (A) and map view (B). Legend for profile (A): 1 – surface streams, 2 – relief, 3 – dry valley, 4 – ponor valley and pocket valleys, 5 – level of underground water flow, 6 – ponor, spring, 7 – relict level of underground water flow, 8 – relative tectonic up-lifting, 9 – relative tectonic down-lifting. Legend for map view (B): 10 – direction of surface runoff, 11 – ponor, spring, 12 – relative up-lifted terrain, 13 – terrain is relatively up-lifted in comparison to previous phases, 14 – relative tectonic up-lifting, 15 – relative tectonic down-lifting, 16 – active ponor valley and pocket valley, 17 – relict ponor valley and pocket valleys, 18 – water gaps, 19 – wind gaps, 20 – karst uvala

Zaključak Conclusions

Istraživanje geomorfoloških značajka krša na Researching the geomorphological characteris- području Oštarija i Tounja omogućilo je stvaranje tics of karst in the Oštarije and Tounj area has en- 34 N. Bočić konceptualnog morfogenetskog modela nastanka abled the creation of a conceptual, morphogenetic Geomorfologija Ogulinsko-plaščanske zavale. U okviru tog mode- model of the formation of the Ogulin-Plaški basin. krša na području Oštarije–Tounj la najstarija pretpostavljena faza oblikovanja reljefa Within the framework of this model, the earliest as- i njezin značaj u bila je arealno korozijsko zaravnavanje širokog pro- sumed phase of relief shaping was the areal corrosive geomorfološkoj stora Unsko-koranske zaravni koje je obuhvaćalo i flattening of the broader area of the Una-Korana evoluciji šireg područja prostor današnje Ogulinsko-plaščanske zavale. Na plateau, which also included the present-day Ogu- čitavom prostoru Unsko-koranske zaravni potom lin-Plaški basin. Throughout the entire Una-Korana Karst se razvila površinska hidrografska mreža. Oživlja- plateau, a surface hydrographic network was devel- geomorphology vanjem tektonskih aktivnosti vršila se destrukcija oped. With the revival of tectonic activities, destruc- in the Oštarije– Tounj area and its te postupna reorganizacija površinske hidrografske tion and gradual reorganisation of the surface hy- significance in the mreže u okršeno podzemlje. Tektonsko formiranje drographic network into the karstified underground geomorphological Krpelskog praga dovelo je do orografskog zatvara- conduits. The tectonic formation of the Krpel barrier evolution of the broader area nja Ogulinsko-plaščanske zavale te koncentriranja led to the orographic closure of the Ogulin-Plaški površinskih tokova u nekoliko koridora. Jedan od basin, and a concentration of the surface watercours- tih koridora bilo je i područje Oštarije-Tounj. Dalj- es into several corridors. One of these corridors was nje izdizanje Krpelskog praga dovelo je do stvaranja the area of Oštarije-Tounj. Further raising of the Kr- potpune orografske barijere na odvodnom korido- pel barrier led to the creation of complete orographic ru te do postupnog poniranja površinskih tekući- barrier of the drainage corridor, and to the gradual ca. Voda ponornica denudacijskim je radom stvo- sinking of surface watercourses. The denudation ac- rila krške podzemne provodnike čiji je razvoj bio tion of the sinking rivers created underground karst usmjeren tektonskim diskontinuitetima. Daljnjim conduits whose development was directed by tec- napredovanjem okršavanja stvaralo se više razina u tonic discontinuities. Further karstification created krškom podzemlju od kojih je najniža aktivni pro- multiple levels in the karst underground, where the vodnik, a oni iznad povremeno su aktivni ili su iz- lowest was the active conduit, and those above were gubili svoju funkciju. Iako Bahunov model (Bahun, temporarily active or lost their function. Though the 1970) denudacijskog produbljivanja i inundacijskog Bahun model (Bahun, 1970) of denudation deepen- korozijskog zaravnavanja i dalje nije u potpunosti ing and inundation corrosive flattening can still not be isključen, ova istraživanja upućuju i na mogućnost complete excluded, this study indicates the possibil- ponešto drugačijeg modela morfogeneze Ogulin- ity of a somewhat different morphogenetic model of sko-plaščanske zavale koji bi se mogao sažeti kao the Ogulin-Plaški basin that could be summarised zaravnavanje i zatvaranje. Na temelju dostupnih as flattening and closure. Based on the available data, podataka može se pretpostaviti da je proces počeo it can be assumed that this process began in the late krajem pliocena ili početkom pleistocena, ali za Pliocene or early Pleistocene, but further research daljnje rješavanje ovog geomorfološkog problema te will be needed to further solve this geomorphologi- preciznije smještanje ovih događaja na vremensku cal problem and to place these events more accurate- skalu bit će potrebna daljnja istraživanja. ly on a time scale.

Ovom prilikom zahvaljujem svim speleolozi- I would like to thank all the cavers and spele- Zahvala ma i članovima speleoloških udruga koji su svojim ologists, members of speleological societies who Acknowledgement istraživanjima pridonijeli prikupljanju podataka contributed to the cave explorations and collection o speleološkim objektima analiziranima u radu. of data on the speleological objects analysed in Bez njihovog dugotrajnog i požrtvovnog rada ne this paper. Without their long and dedicated work, bi bilo ovih podataka niti njihove analize. Također there would be no such data or analysis thereof. I zahvaljujem anonimnim recenzentima koji su svo- would also like to thank the two anonymous re- jim korisnim savjetima dodatno unaprijedili ovaj viewers who further improved this work with their rad. useful remarks.

35 HRVATSKI GEOGRAFSKI GLASNIK Babić, Lj., Lacković, D., Horvatinčić, N., M., 1999: Partioning of intermontane Gunn, J., 2006: Fluviokarst, in: Gunn, J. 82/2, 5−37 (2020.) 1996: Meteoric phreatic speleothems basin by thrust-related folding, Tien (ed): Encyclopedia of caves and karst and the development of cave stratig- Shan, Kyrgyzstan, Basin Research science, Taylor and Francis, London, raphy: an example from Tounj Cave, 11, 75-92, doi.org/10.1046/j.1365- 751-753. Dinarides, Croatia. Quaternary science 2117.1999.00086.x Hranilović, H., 1901: Geomorfološki reviews 15 (10), 1013-1022. Butorac, V., Buzjak, N., 2020: Geodiversity problemi iz hrvatskog krasa, Glasnik Literatura Bahun, S., 1968: Geološka osnova krškog and Landscape Services in the Region of hrvatskog naravoslovnog društva 19, Literature područja Slunj – Vrbovsko, Geološki Ogulinsko-Plašćanska Zavala, Croatia, 93-133. vjesnik 21, 19-82. Ekológia (Bratislava) 39 (2), 130-144, Jalžić, B., 1989a: Nova istraživanja kana- doi:10.2478/eko-2020-0010 Bahun, S., 1970: Geološka osnova krške la „Aquatorium” u jami Mandelaji kod zavale Ogulin – Plaški, Krš Jugoslavije Čepelak, M., Garašić, M., 1982: Tumač Oštarija, Naše planine 3-4, 89. 7 (1), 1-20. zapisnika speleoloških istraživanja, Jalžić, B., 1989b: Nova otkrića u špilji KSPSH, Zagreb. Barišić, T., 1989: Nastavak istraživan- Tounjčici, Naše planine 3-4/1989, 89. ja Spilje u kamenolomu Tounj i spilje Dauteuil, O., Mart, Y., 1998: Analogue Jalžić, B., 2004: Aquatorium – novi kanal u Tounjčice, Speleolog 36/37, 75. modeling of faulting pattern, ductile jami Mandelaja kod Oštarija, Subterra- deformation, and vertical motion in Barišić, T., 1990a: Nastavak istraživanja nea Croatica 3, 40-43. strike-slip fault zones, Tectonics 17 (2), u Špilji u kamenolomu Tounj i špilji 303–310. doi:10.1029/97tc03410. Knežević, R., 1995: Režim tekućica Ogu- Tounjčici, Velebiten 1/90, 15-20. linsko-plaščanske zavale, u: Pepeonik, Z. Frangeš, S., 2012: Topografske karte po- Barišić, T., 1990b: Osam kilometara, (ur.): Zbornik 1. Hrvatskog geografskog dručja Hrvatske u razdoblju 1946. Velebiten 4/90, 13-19. kongresa, Zagreb, 170-180. do 1990. godine, u: Frangeš, S. (ur.): Barišić, T. (ur.), 2011, Špilja u kamenlomu Topografske karte na području Repub- KSHPS, 2020: Najveće hrvatske špilje. – Tounj i špilje Tounjčice i Mala Toun- like Hrvatske, Državna geodetska upra- Komisija za speleologiju HPS, https:// jčica. Speleolološki nacrti, KSHPS, SO va, Zagreb, 89-194. www.hps.hr/specijalisticke-djelatnosti/ Velebit, Zagreb. speleologija/najvece-hrvatske-spilje/ [5. Gams, I., 1986: Kontaktni fluviokras, Acta 4. 2020.] Barudžija, U., Korač, N., 2011: Geološka Carsologica 14/15, 71-88. podloga špilje u kamenolomu Tounj, Kovač Konrad, P., 2018: Speleogentic fac- Gams, I., 1998: Geomorphogenetics of the Speleološki klub „Ozren Lukić”, Elabo- tors and processes in karst conduits of Classical Karst – Kras, Acta Carsologica rat, Zagreb, 1-29. Zagorska Mrežnica spring cave (Cro- 27/2, 181-198. atia), Dissertation, University of Nova Bočić, N., 1997: Neke nove jame u okolici Gams, I., 2001: Notion and forms of con- Gorica. Oštarija kraj Ogulina, Speleo'zin 6, 13- tact karst, Acta Carsologica, 30 (2), 33- 16. Lacković, D., 1987: Špilja u kamenolomu 46. Tounj. Speleolog 34/35, 27-28. Bočić, N., 2011: Geomorfološka obiljež- Gams, I., Zeremski, M., Marković, M., ja Špilje u kamenolomu Tounj i špilje Lacković, D., 1993: Geološki uvjeti pos- Lisenko, S., Bognar, A., 1985: Uputstvo Tounjčice s okolnim područjem, Jav- tanka Špilje u kamenolomu Tounj, Dip- za izradu detaljne geomorfološke karte na ustanova za upravljanje zaštićenim lomski rad, PMF i RGNF Sveučilišta u SFRJ 1: 100 000, Beograd. prirodnim vrijednostima Karlovačke Zagrebu, 1-42. županije, Elaborat, Karlovac, 1-48. Gerasimov I. P., Mescherikov J. A., 1968: Lacković, D., 2003: Sige – što su i kako Morphostructure. In: Geomorphology. Bočić, N., Pahernik, M., Bognar, A., 2010: nastaju?, Katalog zbirke siga miner- Encyclopedia of Earth Science. Spring- Geomorfološke značajke Slunjske zara- aloško-petrografskog odjela Hrvatskog er, Berlin, Heidelberg, 731-732. vni. Hrvatski geografski glasnik 72, 5-26, prirodoslovnog muzeja, Zagreb. doi.org/10.21861/hgg.2010.72.02.01. Gorjanović-Kramberger, D., 1914: Lindić, M., Lindić, J., 1995: Špilja Mala Nekadanji otvoreni tok Dobre i Krški Bočić, N., Pahernik, M., Mihevc, A., Tounjčica. Speleolog 42/43, 35-36. ravnjak u Ogulinu, Vijesti geološkog 2015: Geomorphological significance povjerenstva 3-4, 101-106. Lukić, O., 1983: Istraživanje Mandelaje, of the palaeodrainage network on a Naše planine 7-8, 181-182. karst plateau: The Una–Korana plateau, Gracia, F. J., Gutiérrez, F., Gutiérrez, Dinaric karst, Croatia, Geomorpholo- M., 2002: Origin and evolution of the Lukić, O., 1987: Iza sifona u Mandelaji, gy 247, 55-65, doi.org/10.1016/j.geo- Gallocanta polje (Iberian Range, NE Naše planine 3-4, 93. morph.2015.01.028. Spain), Zeitschrift für Geomorphol- ogie 46 (2), 245-262, DOI:10.1127/ Mihevc, A., 1991: Morfološke značilnosti Bognar, A., 1999: Geomorfološka region- zfg/46/2002/245. ponornega kontaktnega krasa v Sloveni- alizacija Hrvatske, Acta Geographica ji, Geografski vestnik 63, 41-50. Croatica 34, 7-29. Gracia, F. J., Gutiérrez, F., Gutiérrez, M., 2003: The Jiloca karst polje-tecton- Novak, R., 2013: Mandelaja u Oštarijama, Božičević, S., 1955: Ponor Mandelaja kod ic graben (Iberian Range, NE Spain), Speleolog 61, 47-50. Oštarija, Speleolog 1-2, 24-27. Geomorphology 52, 215–231, doi. Pahernik, M., 1998: Utjecaj klime i reljefa Burbank, D. W., McLean, J. K., Bullen, org/10.1016/S0169-555X(02)00257-X. na intenzitet površinske korozije karbo- M., Abdrakhmatov, K. Y., Miller, M. 36 N. Bočić

nata gorske skupine Velike Kapele, Acta Acta Carsologica 40 (1), 43-52, doi. com/2019/04/01/tounjcica-speleoron- Geomorfologija Geographica Croatica 33, 47-57. org/10.3986/ac.v40i1.27. jenjem-spojena-sa-spiljom-u-kame- krša na području nolomu-tounj/ [2.4.2020.] Pahernik, M., 2000: Prostorni raspored Pejić, N., 2013: Geomorfološke značajke Oštarije–Tounj gustoća ponikava SZ dijela Velike Ogulinsko-plaščanske zavale, Diploms- Rnjak, G. (ur.), 2017: Speleologija, PDS i njezin značaj u Kapele - rezultati računalne analize ki rad, Geografski odsjek PMF-a, Za- Velebit, HPS, HGSS, SD Velebit, Za- geomorfološkoj susjedstva, Geoadria 5, 105-120, doi. greb, 1-47. greb. evoluciji šireg područja org/10.15291/geoadria.156. Poljak, J., 1925/26: Geomorfologija i hi- Schreurs, G., 1994: Experiments on strike- Pahernik, M., 2005: Geomorfologija Gor- drografija okoliša Ogulina i Ogulinskog slip faulting and block rotation. Geology Karst skog kotar – primjena geografsko infor- zagorja. Glasnik Hrvatskog prirodoslov- 22, 567-570. geomorphology macijskog sustava u istraživanju reljefa, nog društva 37/38, 111-137. Velić, I., Sokač, B., 1981: Osnovna geološka in the Oštarije– Disertacija, PMF, Sveučilište u Zagrebu, Poljak, J., 1935: Pećine okolice Ogulina, karta 1:100000, list Ogulin, SGZ Beo- Tounj area and its 1-278 Velike Paklenice i Zameta. Rasprave grad i GZ Zagreb. significance in the Pahernik, M., 2012: Prostorna gustoća pon- geološkog instituta Kraljevine Jugoslavi- geomorphological Velić, I., Sokač, B., Ščavnićar, B., 1982: evolution of the ikava na području Republike Hrvatske, je 5, 2-94. Osnovna geološka karta 1:100000, tu- broader area Hrvatski geografski glasnik 74 (2), 5-26, Posarić, I., 1961: Pećina Tounjčica, Spele- mač za list Ogulin, SGZ Beograd i GZ doi.org/10.21861/HGG.2012.74.02.01. olog 9, 10-13. Zagreb. Palmer, A., 2007: Cave Geology, Cave Prelogović, E., Pribičević, B., Dragičević, I., Vračar, V., 2000: Geomorfološke karakter- books, Dayton. Buljan, R., Tomljenović, B., 2001: Re- istike Špilje u kamenolomu Tounj, Dip- Pavlić, T., 2017: Geomorfološka obiljež- centni strukturni sklop prostora Dinari- lomski rad PMF Sveučilišta u Zagrebu, ja doline Ogulinske Dobre, Diplomski da, Elaborat, RGNF, INA-Naftaplin, 1-42. rad, Geografski odsjek PMF-a, Zagreb, Elaborat, Zagreb, 1-30. VGI, 1974–1976: Topografske karte mjeri- 1-46. Prpić, M., 2019: Tounjčica speleoronjen- la 1 : 25 000, list 369-4-1, Vojnogeograf- Piccini, L., 2011: Recent developments on jem spojena sa Špiljom u kamenolo- ski institut, Beograd. morphometric analysis of karst caves, mu Tounj, https://sovelebit.wordpress.

Neven Bočić [email protected] Autor izv. prof. dr. sc. , Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Geografski odsjek, Marulićev trg 19/II, 10 000 Zagreb, Hrvatska Author 37