UNIVERZITET U NOVOM SADU FILOZOFSKI FAKULTET ODSEK ZA SRPSKU KNJIŽEVNOST MIROSLAV KRLEŽA U SRPSKOJ KNJIŽEVNOSTI Problem književnosti kao identiteta u srpskoj i hrvatskoj kulturi XX stoljeća DOKTORSKA DISERTACIJA Mentori: prof. dr Gojko Tešić Kandidat: mr Vlaho Bogišić prof. dr Ivana Živančević Sekeruš Novi Sad, 2016. godine UNIVERZITET U NOVOM SADU FILOZOFSKI FAKULTET KLJUČNA DOKUMENTACIJSKA INFORMACIJA Redni broj: RBR Identifikacioni broj: IBR Tip dokumentacije: Monografska dokumentacija TD Tip zapisa: Tekstualni štampani materijal TZ Vrsta rada (dipl., mag., dokt.): Doktorska disertacija VR Ime i prezime autora: Vlaho Bogišić AU Mentor (titula, ime, prezime, zvanje): Prof. dr Gojko Tešić, redovni profesor Filozofskog MN fakulteta u Novom Sadu prof. dr Ivana Živančević Sekeruš, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Novom Sadu Naslov rada: Miroslav Krleža u srpskoj književnosti – Problem NR književnosti kao identiteta u srpskoj i hrvatskoj kulturi XX stoljeća Jezik publikacije: Hrvatski JP Jezik izvoda: srp. / eng. JI Zemlja publikovanja: Srbija ZP Uže geografsko područje: Vojvodina UGP Godina: 2016. GO Izdavač: Autorski reprint IZ Mesto i adresa: Filozofski fakultet, 21000 Novi Sad, Dr Zorana MA Đinđića 2 1 Fizički opis rada: (broj poglavlja 10 / stranica 300 / slika 0 / grafikona FO 0 / referenci 629 / priloga 0) Naučna oblast: Srpska književnost XX veka NO Naučna disciplina: Historija književnosti ND Predmetna odrednica, ključne reči: Srpska književnost, hrvatska književnost, identitet, PO Krleža UDK Čuva se: Biblioteka Odseka za srpsku književnost, Filozofski ČU fakultet, Univerzitet u Novom Sadu Važna napomena: VN Izvod: Doktorska disertacija Miroslav Krleža u srpskoj IZ književnosti izrađena je na temelju istraživanja zasnovanog na proučavanju književnih tekstova, arhivske građe i dokumentacije koja reflektira pripadni kulturni kontekst. Pristupno je utvrđena pojmovna i metodološka osnova, s obrazloženjem naslovnih punktova razumijevanja Miroslava Krleže kao autora, odnosno srpske književnosti kao umjetničkog sistema. Istraživanje je tome odnosu pristupilo prema hipotezi o književnosti kao identitetu, prateći razvoj toga fenomena u srpskoj i hrvatskoj kulturi XX stoljeća, posebno s obzirom na relevantnu ulogu naslovne autorske funkcije u promjeni te vrste. U sedam interpretativnih poglavlja – dva biografska, obrade prostora i narativa, kanoničnosti i sintetičnosti djela, te suodnosa s piscima u srpskoj književnosti – razgradnjom kulturnih sklopova, posebno usmjerenošću na indikativne parenteze, radnom dekonstrukcijom prethodnim prinosima i relacijama iznimno prožetog istraživačkog polja, izvodi se zaključak o poticajnoj uzajamnoj upućenosti srpske i hrvatske kulture u promatranom razdoblju, pri čemu je referencijalnost književnosti u središtu neposrednog razumijevanja kao samostalan okvir, prije jugoslavenskog i evropskog konteksta. Književno(jezični) identitet kakav je u tom smislu u XX stoljeću profiliran mimo kanonskih književnih rasporeda i javnih kulturnih politika, kao duhovna i spoznajna matrica koja u zajednici prodire „odozdo“, imao je u Miroslavu Krleži glavnoga 2 zagovornika čiji se prinos može promatrati i zasebno ovjeriti u iskustvu srpskog književnog modernizma. Krležinu utvrđenom položaju u književnohistorijskom razmjeru, prema recepcijskom dosegu djela i književnim krugovima kojima kao pripadnik ili antagonist pridonosi, ovdje se dodaje i čitanje prema kojemu je – živeći sa srpskom kulturom, otkad je 1912. došao u Srbiju, odnosno otkad je 1922. u srpskoj javnosti prepoznat kao autentičan glas potencijalne promjene, pa do svoje smrti 1981. – memoriran u općem vrijednosnom katalogu iz kojega se ona razumijeva u sebi i kao historijsko biće. Datum prihvatanja teme od strane NN 15. 1. 2009. veća: DP Datum odbrane: DO Članovi komisije: predsednik: (ime i prezime / titula / zvanje / naziv član: organizacije / status) član: KO 3 University of Novi Sad Faculty of Philosophy Key word documentation Accession number: ANO Identification number: INO Document type: Monograph documentation DT Type of record: Textual printed material TR Contents code: Doctoral dissertation CC Author: Vlaho Bogišić AU Mentor: Gojko Tešić, PhD, full time professor, Faculty of MN Philosophy, University of Novi Sad Ivana Živančević Sekeruš, PhD, full time professor, Faculty of Philosophy, University of Novi Sad Title: Miroslav Krleza in Serbian Literature TI Language of text: Croatian LT Language of abstract: Eng. / serb. LA Country of publication: Serbia CP Locality of publication: Faculty of Philosophy, 21000 Novi Sad, Dr Zorana LP Đinđića 2 Publication year: 2016 PY Publisher: Author's reprint PU Publication place: Novi Sad PP Physical description: (number of chapters 10 / pages 300 / illustrations 0 / PD graphs 0 / references 629 / appendix 0) Scientific field Serbian Literature SF Scientific discipline History of Literature SD 4 Subject, Key words Serbian literature, croatian literature, identity, Krleza SKW UC Holding data: The Library of the Department of Serbian literature, HD Faculty of Philosophy, University of Novi Sad Note: N Abstract: PhD thesis Miroslav Krleza in Serbian Literature has AB been written based on a research grounded in studying literary texts, archive materials and documentation that reflects the cultural context he belonged to. The introduction determines conceptual and methodological basis, with explanations of understanding Miroslav Krleza as an author and Serbian literature as an art system, respectively. The research approached this relationship according to a hypothesis about literature as an identity, following the development of that phenomenon in Serbian and Croatian culture of the 20th century, especially given the relevant role of the author in changing it. In seven interpretive chapters – two biographical, interpretation of the context and narrative, canonicity and syntheticity of the work, and co-relation with writers in Serbian literature – through dissolution of cultural assemblies, especially by focusing on indicative parenthesis, deconstructing of previous contributors and relations of exceptionally rich research field, a conclusion can be drawn about inspiring mutual cooperation of Serbian and Croatian culture in the observed period, whereby the referentiality of literature is in the center of immediate understanding as an independent framework, before the Yugoslavian and the European contexts. Literary (language) identity that was in that sense created in the 20th century, apart from literary canons and public cultural policies, as a spiritual and cognitive matrix that enters into the community “from above”, had in Miroslav Krleza the main proponent whose contribution can be observed and verified separately, in the experience of Serbian cultural modernism. Besides Krleza’s determined position in literary and historical dimension, given the receptive range of his work and literary circles he 5 contributed to, as a member or an antagonist, we add here a reading based on which he was memorized in general value catalogue since he came to Serbia in 1912, or since 1922 when he was recognized in Serbian public as an authentic voice of potential change, until his death in 1981. Accepted on Scientific Board on: 15. 1. 2009. AS Defended: DE Thesis Defend Board: president: DB member: member: 6 Sadržaj I. Pristup | 8 II. Biografija | 35 III. Protubiografija | 80 IV. Prostor | 112 V. Narativ | 147 VI. Kanon | 178 VII. Pisci | 206 VIII. Sinteza | 239 IX. Zaključak | 265 X. Literatura | 286 7 I. Pristup Kada je 1981. u Zagrebu umro Miroslav Krleža, državna novinska agencija apostrofirala ga je kao „najistaknutijeg suvremenog hrvatskog i jugoslavenskog književnika“1, a sličnom se formulacijom koriste i novine u svijetu koje tu vijest smatraju važnom.2 Pa ipak, već se u tom trenutku, dok su se dosljedno društvenoj važnosti takva događaja pripremale pogrebne i komemorativne svečanosti, pokazao čitav kompleks nesigurnih značenja u spektru pojmova kojima se s obzirom na dotično autorsko djelo, ali i književnost općenito, govori, odnosno postupa u sažimanju međusobno upućenih modernih kultura jugoslavenskoga kruga. Za svaku se od šest južnoslavenskih nacija što su se etablirale kroz dvije jugoslavenske državne konstitucije tijekom XX. stoljeća drži kako su emancipirane prema srednjoeuropskom kulturnom modelu3, pa 1 Tanjug, Umro Miroslav Krleža, Vjesnik, 42/1981, br. 12336, str. 1. Tanjug ističe i da je riječ o „velikanu pisane riječi“, akademiku, direktoru Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, članu Komunističke partije Jugoslavije od njezina osnutka i članu Savjeta federacije. 2 „Londonski 'Times' u posmrtnom slovu ukazuje na značenje književnog stvaralaštva Miroslava Krleže. List ističe da je Krleža bio dominantna figura u suvremenoj hrvatskoj i jugoslavenskoj literaturi.“ – Vjesnik, 43/1982, br. 12338, str. 3. 3 Moderna je nacija oblik samorazumijevanja zajednice koje podrazumijeva sposobnost održivog društvenog razvitka: nacija ne mora imati unutrašnje ni vanjske atribute državnosti, ali razina prepoznavanja zajedništva, uključivosti, mora biti iznad subjektivnog osjećaja pojedinca o pripadnosti narodu. Pri teorijskom razlikovanju državnih i kulturnih, odnosno starih i novih nacija, 8 poseban položaj što ga je književnost zadržala u njihovu samo, ali i međusobnom razumijevanju nije neočekivan. Premda je, za razliku od jezika, književnost nosila i referentni potencijal prema drugima izvan spomenutoga jugoslavenskoga, pa i kao supstrat kanonske provjere unutar zapadnoga kruga, te iako se rastom kulturnih