* e , DARKA BILIû SVETIŠTE GOSPE SINJSKE NA NACRTIMA IZ ARHIVA FRANJEVAýKOGA SAMOSTANA U SINJU KNJIŽNICA ZBORNIKA „KAýIû“ - MONOGRAFIJE, DOKUMENTI, GRAĈA… BR. 58 Urednik: HRVATIN GABRIJEI JURIŠIû, OFM Svezak LVIII: D. Biliü, Svetište Gospe Sinjske na nacrtima iz Arhiva Franjevaþkog samostana u Sinju DARKA BILIû SVETIŠTE GOSPE SINJSKE NA NACRTIMA IZ ARHIVA FRANJEVAýKOG SAMOSTANA U SINJU Split - Zagreb 2017. Uredniþko vijeüe: Nataša Bajiü-Žarko, Joško Belamariü, Darka Biliü, don Josip Dukiü, fra Hrvatin Gabrijel Jurišiü, fra Petar Klapež, fra Perica Maslaü, akademik Radoslav Tomiü, fra Bože Vuleta Urednici: akademik Radoslav Tomiü, fra Hrvatin Gabrijel Jurišiü Odgovorni urednik: Darka Biliü Recenzenti: don Josip Dukiü, Arsen Duplanþiü Lektor: fra Hrvatin Gabrijel Jurišiü Prevoditeljice: Nicoletta Russotti-Babiü Nine Vukoviü Perica Fotogra¿ je: Zoran Alajbeg Gra¿ þko oblikovanje: Zvonko Bare Izdavaþi: Franjevaþka provincija Presvetoga Otkupitelja - Zbornik „Kaþiü“, Split, Franjevaþki Samostan Gospe Sinjske, Sinj, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb Za izdavaþa: Milan Pelc, fra Hrvatin Gabrijel Jurišiü © 2017. Zbornik „Kaþiü“, Split S dopuštenjem starijih Objavljivanje ove knjige potpomognuto je sredstvima Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske Tisak: Slobodna Dalmacija Print d.o.o., Dugopolje Naklada: 400 primjeraka O 300. OBLJETNICI OBRANE SINJA (1715.-2015.) ýUDOTVORNOJ GOSPI SINJSKOJ POSVEûUJE UREDNIŠTVO Riječ urednika RIJEý UREDNIKA Od kada su Osmanlije osvojile kopnene dijelove Dalmacije tamošnja su srednjovjekovna naselja promijenila ¿ zionomiju, brojno se starosje- dilaþko stanovništvo iselilo a nekada uspostavljene prisne veze izmeÿu primorskih komuna i feudalnih utvrÿenih gradova posve su oslabile. U tim je ratnim vremenima i u stoljeüima tuÿinske vlasti zamrla izgradnja crkava dok su brojne iz ranijih razdoblja srušene ili prepuštene zabora- vu. Preostalo katoliþko stanovništvo na širokom potezu od Dubrovaþke Republike i Neretve do Karina, ukljuþujuüi Makarsko primorje, opsluži- vali su franjevci, najþešüe iz samostana na Visovcu, Makarskoj i u Živo- gošüu. Tek je od kraja 17. stoljeüa, postupnim širenjem mletaþke vlasti u dalmatinsku unutrašnjost, zapoþela obnova i izgradnja crkava za po- trebe ne samo starosjedilaca nego i novodoseljenoga stanovništva koje je u valovima, poticano od redovnika, dolazilo iz Bosne na opustjele krajeve u zaleÿu, uz plodna polja i životodajne rijeke. Tijekom kasnoga 17. i 18. stoljeüa stubokom se promijenila slika svijeta u Dalmatinskoj zagori, u Makarskom primorju i u Ravnim kotarima. Obnovom gradi- üa, sve brojnijim seoskim zajednicama, poboljšanim putovima i razvit- kom poljoprivrede, stoþarstva i trgovine, najednom se u i tim krajevima poþinju podizati crkve, u malim sredinama skromne kapele a u veüim gradiüima i pograniþnim trgovištima i veüe graÿevine sa zvonicima. U pravilu rijeþ je o crkvama uz franjevaþke samostane meÿu kojima su stariji dijelovi saþuvani na Visovcu, u Drnišu i Sinju, dok su za vrijeme austrijske vlasti tijekom 19. stoljeüa u Imotskom, Vrgorcu, Kninu, Vrli- ci, Opuzenu, Metkoviüu i drugdje sagraÿene neostilske monumentalne graÿevine. Drniška crkva sv. Ante zapravo je nekadašnja džamija koju su preuzeli i preuredili visovaþki redovnici za potrebe grada koji je ra- stao na južnim obroncima Petrova polja, nadomak rijeke ýikole. Ipak je Sinj, svojim položajem, plodnim i najveüim poljem u zaleÿu, blizinom Splita i prometnim znaþenjem prema moru i Bosni postao najvažniji 7 Darka Bilić, Svetište Gospe Sinjske na nacrtima iz Arhiva Franjevačkog samostana u Sinju grad cijele dalmatinske unutrašnjosti. Nemalu ulogu u tome su imali upravo tamošnji franjevci. Stoga je izgradnja Gospine crkve i franjevaþkoga samostana na zemlji- štu ispod Kamiþka, najzanimljiviji graÿevinski pothvat na tom prostoru tijekom 18., 19. i 20. stoljeüa, potakla formaciju mjesta koje je ubrzanim ritmom raslo. Netom nakon dolaska iz Rame sklopili su 16. veljaþe 1698. godine franjevci Pavao Vuþkoviü i Bernardin Ante Bareza ugovor s proto- majstorom Ivanom Macanoviüem Raguseom iz Trogira za izgradnju crkve i hospicija usred sinjske varošice. Od tada pa do danas ne prestaje izgrad- nja, „ispravci i dopune“, preinake i poljepšavanja, gradnje i pregradnje i crkve i samostana koji su postali središte ne samo grada Sinja i Cetinske krajine nego hodoþasniþki topos za vjernike sa širega prostora priobalja i bosanskih krajeva, koje stoljeüima privlaþi þudotvorna Gospa Sinjska i njezina okrunjena i zlatnim darovima ukrašena slika izložena na boþnom mramornom oltaru u crkvi. Kad se tome pridoda i „Alka“ onda je posve razumljivo zašto je Svetište Gospe Sinjske postalo nadaleko poznato. Fra- njevci su potom uz samostan otvorili i gimnaziju koja je od svoga osnutka do danas imala prvorazrednu ulogu tim više što je u njoj, prvoj u cijeloj Dalmaciji, hrvatski jezik postao nastavni. Veü u prvom ugovoru iz 1698. godine spominju se nacrti prema kojima je Ivan Macanoviü gradio jednobrodnu crkvu s boþnim kapelama i apsi- dom. Zauzimanjem agilnoga fra Pavla Vuþkoviüa izgradnja crkve nastavila se 1703. pod vodstvom Andrea Ruspinija iz Bergama. Spaljena u opsadi Sinja 1715. godine ubrzo se obnavlja. Iz toga vremena saþuvani su nacr- ti crkve i samostana Francesca Melchiorija koji se spominje na razliþitim mjestima u Dalmaciji. Potres koji je 1769. godine pogodio Sinj oštetio je i crkvu koja se potom obnavlja prema projektu Giuseppe Vissaggia. Ta crkva, poznata iz crteža Petra Kurira datiranoga 1780. godine, saþuvala se u osnovnim crtama sve do danas, unatoþ þestim stradanjima, obnovama i preinakama tijekom 19. i 20. stoljeüa. Naroþito je stradala u savezniþkom bombardiranju 1944. godine, nakon þega je proþelje preinaþeno tako da se prema njegovu današnjem izgledu ne dade zakljuþiti da je pred nama crkva iz 18. stoljeüa. Tome doprinosi i zvonik koji je 1896. godine projektirao Karlo Bortolotti (uz suradnju inženjera Grazia) iz Namjesništva u Zadru, tada glavnoga grada Dalmacije. Svi navedeni projekti, nacrti i planovi þuvaju se u Fondu nacrta Samo- stana Gospe Sinjske u kojemu je pohranjeno gotovo dvjesto crteža. Uzorno su restaurirani u radionici Državnog arhiva u Splitu (restaurator Nevenka i 8 Riječ urednika Klara Klariü) te svjedoþe o neprekidnom radu u crkvi i samostanu i o njima piše dr. Darka Biliü u knjizi Svetište Gospe Sinjske na nacrtima iz arhiva Franjevaþkog samostana u Sinju. Autorica otkriva tijek i okolnosti izgrad- nje, ukazuje na stilske mijene i ambicije naruþitelja, skromne ¿ nancijske moguünosti i ambicije redovniþke zajednice te iznosi sažete portrete „stra- nih i domaüih“ arhitekata i projektanata. Iako danas možemo žaliti zbog uklanjanja glavnog oltara Franje Montija iz 1876. godine, radikalne izmje- ne proþelja i recentnijih dogradnji samostana, mora se naglasiti da ni jedna crkva u Dalmaciji nema tako bogatu dokumentaciju o povijesti izgradnje samostanske cjeline koja i danas dominira usred Sinja, na glavom grad- skom trgu nasuprot „kule Masovþiüa“, kuüe Sesardiü i bogataških Tripalo- vih palaþa, oblikujuüi tako najljepšu urbanu jezgru u kojoj se isprepliüe duh franjevaca i graÿanske arhitekture kasnog 19. stoljeüa, upravo u razdoblju kada je nekadašnja varošica postala najvažniji i najveüi grad Dalmatinske zagore, a njezina crkva cilj vjernika koji sa svih strana sredinom kolovoza hodoþaste ýudotvornoj Gospi Sinjskoj. Radoslav Tomiü 9 Darka Bilić, Svetište Gospe Sinjske na nacrtima iz Arhiva Franjevačkog samostana u Sinju 10 Uvodne napomene UVODNE NAPOMENE U ovoj knjizi želimo objelodaniti rezultate uspješne suradnje Institu- ta za povijest umjetnosti - Centra Cvito Fiskoviü, Samostana ýudotvorne Gospe Sinjske i Državnog arhiva u Splitu na valorizaciji, obnovi i zašti- ti Fonda nacrta koji se þuvaju u Arhivu Franjevaþkog samostana u Sinju. Naime, u Fondu nacrta samostana u Sinju pohranjen je veliki broj crteža koji prate izgradnju samostana, crkve, zvonika, gimnazije i sjemeništa od kraja 17. do poþetka 21. stoljeüa. Buduüi da je mali broj crteža objavljen, veüina je veoma vrijednih crteža i arhitektonskih nacrta još uvijek nepo- znata javnosti. Osim nacrta koji dokumentiraju povijest izgradnje crkve i samostanskog kompleksa, u fondu se nalaze i projekti dijelova planiranih graÿevina, koji nikada nisu realizirani. Oni svjedoþe o procesu pripreme i odabira konaþnog projekta za izgradnju te ukazuju na visoku razinu kulture franjevaca, koji su se za ostvarenje svojih planova obraüali istaknutim ar- hitektima i lokalnim majstorima, aktivnima u srednjoj Dalmaciji, od Zadra do Makarske, na srednjodalmatinskim otocima i u Zagrebu. Suradnja znanstvenika Instituta za povijest umjetnosti, restauratora Dr- žavnog arhiva u Splitu i vlasnika nacrta Franjevaþkog samostana u Sinju tijekom 2012. i 2013. godine donijela je vrlo vrijedan rezultat: nacrti su popisani i dokumentirani, restaurirani i primjereno pohranjeni u Arhivu Sa- mostana. Suradnju Instituta za povijest umjetnosti predložio je Joško Be- lamariü, voditelj podružnice Instituta za povijest umjetnosti – Centra Cvito Fiskoviü u Splitu. Ideju o suradnji spremno je prihvatila i osigurala struþnu pomoü pri restauraciji vrijednih nacrta Nataša Bajiü-Žarko, tadašnja rav- nateljica Državnog arhiva u Splitu. Fra Bože Vuleta, gvardijan, prihvatio je ideju sa željom da se taj dio franjevaþke baštine iz Arhiva Samostana na struþan naþin obnovi, saþuva i preda buduüim naraštajima. Ta se je inicijativa vrlo lijepo uklopila u niz slavlja, kojima je obilježena 300. obljetnica obrane Sinja 1715. godine. Rezultat te suradnje je