Sportski godišnjak Grada Dubrovnika 2012. 2 Sportski godišnjak Grada Dubrovnika Impresum Izdavač Dubrovački savez sportova Za izdavača Alen Bošković Autor Tonči Vlašić Fotografije Tonči Vlašić, arhiva Dubrovačkog vjesnika Priprema i tisak Alfa-2 d.o.o. Naklada 300 primjeraka 3 2012. 2012. SPORTSKI GODIŠNJAK GRADA DUBROVNIKA 4 Sportski godišnjak Grada Dubrovnika London 12. kolovoza 2012. / Dubrovčani, hrvatski vaterpolski reprezentativci sa zlatnom olimpijskom medaljom - Paulo Obradović, Nikša Dobud, Miho Bošković, Andro Bušlje, Frano Vićan, Maro Joković, Sandro Sukno i Elvis Fatović Olimpijsko zlato! 5 Olimpijske igre London, 27. 7. - 12. 8. 2012. 6 Sportski godišnjak Grada Dubrovnika Trinestorica veličanstvenih hrvatskih vaterpolista ostvarili su u Londonu osam uspjeha u isto toliko nastupa, dva puta su dobili Talijane, kao i u skupini, tako i u finalu nije bilo dileme oko pobjednika. U skupini su još dobili Grke, Španjolce, Australce i Kazahstance. Amerikance, srebro iz Pekinga, u četvrtfinalu, a u polufinalu Crnogorce, srebrne s posljednjeg EP-a u Eindhovenu. Nakon tuge u Pekingu, kada su ispali u četvrtfinalu, naši su sve podredili nastupu na Olimpijskim igrama u Londonu. Nizali su u posljednje četiri godine uspjehe, bez medalje ostali samo na jednom natjecanju, EP-u u Eindhovenu, ali nakon svakog tog natjecanja isticali su samo jedno: Moramo biti pravi u Londonu. I bili su. Nevjerojatnom igrom u obrani su kročili put prema najsjajnijem odličju... Tom veličanstvenom uspjehu hrvatskog vaterpola, kojem su se poklonili suparnici, doprinjela su čak osmorica Dubrovčana! U Grad su se sa zlatom iz Londona vratili igrači Miho Bošković, Andro Bušlje, Nikša Dobud, Maro Joković, Paulo Obradović, Sandro Sukno i Frano Vićan te Elvis Fatović, član stručnog stožera, točnije, pomoćnik izbornika Ratka Rudića. Bravo! 7 Olimpijske igre London, 27. 7. - 12. 8. 2012. Erupcija oduševljenja Dan za povijest 12. kolovoza 2012. godine Zavijorila se uz hrvatsku i bandijera svetog vaterpolska medalja na Igrama. Prva je Vlaha na pobjedničkom postolju, slušali osvojena 1996. u Atlanti - srebro, na drugu, smo u Londonu Lijepu našu u čast hrvatskih najsjajniju čekali smo i dočekali je 16 godina vaterpolista. Olimpijski su pobjednici, prvi poslije. put su naši vaterpolisti zlatni na najvećem Prije 24 godina u Grad je iz Seoulu Veselin svjetskom sportskom natjecanju, a od Đuho donio svoju drugu zlatnu olimpijsku njih trinaestorice veličanstvenih, njih čak medalju, prvu je osvojio 1984. u Los Angelesu sedmorica su iz Grada. kada su uz njega od Jugaša bili Goran Sukno Hrvatski vaterpolisti su nakon 24 godina i Božo Vuletić. Bile su to ujedno prve zlatne osvojili olimpijsko zlato, tada su nastupali medalje za dubrovački sport s Olimpijskih i bili dijelom reprezentacije bivše države, a igara. Sad su je u Grad donijela čak osmorica, od samostalnosti Lijepe naše ovo je druga sedam igrača (Miho Bošković, Nikša Dobud, Maro Joković, Andro Bušlje, Sandro Sukno, Paulo Obradović i Frano Vićan), a u tom Nikša Dobud i Paulo Obradović sjajnom uspjehu hrvatskog sporta sudjelovao je i Elvis Fatović kao pomoćnik izbornika Ratka Rudića. Maro Joković nije skrivao suze, suze radnosnice, Nikša Dobud je podigao bandijeru dubrovačkog parca. Sreću nisu skrivali ni Sandro Sukno, koji je 28 godina poslije uspjeha svog oca Gorana ostvario isto. Miho Bošković je pogledom tražio svoje na tribinama, Andro Bušlje se kao u Melbourneu zagrnuo hrvatskom zastavom, visoku u zrak su podigli ruke Paulo Obradović i Frano Vićan... I na tribinama su slavili Dubrovčani. Neki su u London doputovali samo na finale, neki su tu bili već danima. Bili su od bivših jugovih vaterpolista Goran Sukno i Božo Vuletić, olimpijski pobjednici iz Los Angelesa 1984. godine, zatim Jugov vratar Jakša Bošković, otac Miha Boškovića... 8 Sportski godišnjak Grada Dubrovnika Kakva erupcija oduševljenja prvo u bazenu, a potom uz ruba bazena u olimpijskom Londonu te na tribinama. Prije toga je u finalu Olimpijskih igara Hrvatska dobila Italiju s 8:6, ostvarila u osmom nastupu osmu pobjedu, a to dovoljno govori koliko je zaslužen uspjeh naših.... Josip Pavić je branio fantastično, Maro Joković je tri pogotka postigao u finalu, lavovski dio posla su u dva metra napravili Nikša Dobud i Igor Hinić, pogodio je i Samir Barač, kapetan u svom oproštaju od reprezentacije, Miho Bošković je postigao dva pogotka, pa Damir Burić, Ivan Buljubašić, Petar Muslim... Posebna priča je izbornik Ratko Rudić. Njegovo četvrto olimpijsko zlato. Prvo je osvojio 1984. s reprezentacijom bivše države, četiri godine poslije ponovio taj uspjeh, pa četiri godine poslije Seoula u Barceloni s Italijom slavio naslov olimpijskog pobjednika. Četiri godine poslije Barcelone, kad je Hrvatska bila druga, s Italijom je uzeo broncu. Hrvatska je na novu medalju vaterpolista čekala 16 godina, dočekala ju je upravo s Rudićem na kormilu, i to zlatnu! Hrvatski sport je u Londonu osvojio šest medalja, tri zlatne, jednu srebrnu i dvije brončane medalje! Nikad više. Ovo je najuspješniji nastup Hrvatske na jednim ljetnim Olimpijskim igrama, a vaterpolisti: u pet godina su nanizali tri najveća naslova, svjetskom zlatu iz Melbournea 2007. i europskom iz Zagreba 2010. dodali su najvrijednije - olimpijsko zlato! 9 Olimpijske igre London, 27. 7. - 12. 8. 2012. 60 godina poslije Salka... Hrvatska vaterpolska reprezentacija je peti godine u Helsinkiju osvojivši srebrnu medalju. put uzastopno nastupila na Olimpijskim Te godine u sastavu reprezentacije igrao je i igrama. Prvi put je sudionik najvećeg svjetskog jedan bivši Jugaš: Dubrovčanin Ivo Štakula, sportskog natjecanja bila 1996. godine u kojem je to bila druga Olimpijada. Naime, Atlanti, kada je bila druga, a kada su od Štakula, rođen u Dubrovniku 25. veljače Jugaša srebrne medalje u Grad donijeli Maro 1923. godine, kao vaterpolist Juga je igrao Balić i Ognjen Kržić. četiri godine prije na Olimpijskim igrama Šesnaest godina poslije dvije srebrne u Londonu, kada je reprezentacija izborila medalje iz Atlante, u Grad je iz Londona plasman u drugi krug, ali ne i dalje. Inače, stiglo čak sedam medalja, i to povijest nastupa vaterpolista najsjajnijih - zlatnih. Junaci Jug Croatia osiguranja su Miho Bošković, Nikša na Olimpijskim igrama Dobud, Maro Joković, piše se od Olimpijskih Andro Bušlje, Sandro igara u Berlinu 1936. Sukno, Paulo godine. Tada su pod Obradović i Frano zastavom Kraljevine Vićan, djeca Gruža. Jugoslavije sve Ostat će u povijest utakmice na dubrovačkog turniru odigrali sporta upisano i Vinko Cvjetković, ime Elvisa Fatovića, Mirko Tarana, legendarnog Bogdan Tošović kapetana Juga, a i Luka Ciganović, koji je u Londonu bio u a Milivoj Ćurlica, ulozi pomoćnika izbornika rezervni vratar Ratka Rudića. reprezentacije, nije ulazio u Najveći uspjeh dubrovačkog igru. Reprezentacija nije prošla sporta na najvećem natjecanju prvi krug natjecanja. dogodio se točno 60 godina nakon što je u Ciganović je igrao i na Olimpijskim igrama u Dubrovnik stigla prva olimpijska medalja, Londonu 1948. godine, prvim igrama nakon a koju je od Jugaša donio Vladimir Ivković Drugog svjetskog rata. Vladimir Ivković Salko Salko. Ivković je igrao za reprezentaciju osvojio je i drugo srebro četiri godine poslije Jugoslavije na Olimpijskim igrama 1952. Helsinkija, 1956. godine u Melbourneu. Tada 10 Sportski godišnjak Grada Dubrovnika je u sastavu reprezentacije igrao još jedan Andro Bušlje, Mile Smodlaka, Pavo Marković, Jugov vaterpolist Hrvoje Kačić, koji je bio Maro Joković i Miho Bošković. Hrvatska je jedini Dubrovčanin u Rimu 1960. godine gdje bila šesta.... je reprezentacija bila četvrta. Od Dubrovčana medalje s Olimpijskih igara Nakon Olimpijskih igara u Rimu, budući imaju još košarkaš Andro Knego, i to tri: vaterpolisti Jug Croatia osiguranja nisu zlato (Moskva 1980.), srebro (Montreal 1976.) postizali zapažene rezultate, trebalo je proći i broncu (Los Angeles 1984.) te rukometaš punih 16 godina da se na Olimpijskim igrama Boris Jarak (bronca iz Seoula 1998.). nađe igrač Juga. Bio je to Đuro Savinović, koji je bio sudionik 21. Olimpijskih igara u Montrealu. Reprezentacija Jugoslavije je u Kanadi 1976. godine bila peta. Novo srebro u Dubrovnik donijeli su 1980. godine iz Moskve Luko Vezilić i Boško Lozica, a trener reprezentacije bio je Milivoj Petković. U Los Angelesu 1984. godine, kad je u pitanju Jug, ostvaren je do Igara u Londonu najveći uspjeh na Olimpijskim igrama. Reprezentacija je zlatna, a u njezinu sastavu su i tri Jugaša, Veselin Đuho, Božo Vuletić i Goran Sukno. U Seoulu 1988. godine Veselin Đuho je jedini Jugaš, a kao kapetan reprezentacije osvaja svoje drugo zlatno odličje te je najuspješniji dubrovacki sportaš na Olimpijskim igrama. Hrvatske vaterpolske reprezentacije nije bilo na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine, a u Atlanti, četiri godine poslije, prvom nastupu od samostalnosti, srebrni su već spomenuti Balić i Kržić. U Sydneyju su od Jugaša nastupili Alen Bošković, Elvis Fatović, Ivo Ivaniš, Ognjen Kržić i Mile Smodlaka. Dubrovčani Igrao je i Dubrovčanin Frano Vićan, tada član zagrebačke Mladosti. Hrvatska je bila sedma. U Ateni, 2004. godine, još slabiji plasman. Hrvatski vaterpolisti su nastup zaključili na desetom mjestu. Od Jugaša su olimpijski igrali Mile Smodlaka, Goran Volarević i Elvis Fatović. Igrali su Tiho Vranješ i Frano Vićan, koji su nosili kapice drugih klubova. Prije četiri godine u Pekingu, na 29. Olimpijskim igarama bilo je šest Jugaša: Frano Vićan, pobjednici 11 Olimpijske igre London, 27. 7. - 12. 8. 2012. Dubrovčani olimpijski pobjednici 12 Sportski godišnjak Grada Dubrovnika Miho Bošković