PJESMA O CIDU pjesma o Cidu.indb 1 15.10.2018. 12:37:30 MATICA HRVATSKA POSEBNA IZDANJA Glavni urednik LUKA ŠEPUT Izvršna urednica VESNA ZEDNIK Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001009680 ISBN 978-953-341-131-6 pjesma o Cidu.indb 2 15.10.2018. 12:37:30 PJESMA O CIDU Dvojezično izdanje Preveo i priredio MATE MARAS MATICA HRVATSKA Zagreb MMXVIII pjesma o Cidu.indb 3 15.10.2018. 12:37:30 pjesma o Cidu.indb 4 15.10.2018. 12:37:30 PREDGOVOR pjesma o Cidu.indb 5 15.10.2018. 12:37:30 Cid odrubljuje glavu neprijatelju (minijatura iz 1344) pjesma o Cidu.indb 6 15.10.2018. 12:37:30 SPOMENIK SREDNJOVJEKOVNE EPIKE Ovdje počinju junaštva moga Cida iz Vivara... Stvoritelj pomože njemu, Bog što s neba gospoduje. jesma o Cidu (Cantar de mio Cid) temeljno je djelo španjolske književno- P sti, epski spjev koji pripovijeda o životu i djelima legendarnoga naslovnog lika s kraja uzburkanoga 11. stoljeća. Poput mnogih drugih srednjovjekovnih djela, spjev se temelji na historijskoj ličnosti, ali je velik dio priče izmišljen da bi se prikazao idealizirani portret glavnoga junaka te naglasila uloga koju je odigrao u dramatičnim epizodama povijesti španjolskoga naroda. Cid je vitez prognanik u kojemu se ogledaju tradicionalne značajke hispanske duše: vjera u Boga, odanost kralju i svojoj zemlji, beskrajna privrženost obitelji, veliko- dušnost prema svima i osobna žrtva kojom se brani vlastita čast. Već početni prizor sadrži tipične karakteristike toga spjeva. Dojmljivim pri- povjednim postupkom koji je snažno povezan sa stvarnošću, uz potpunu odsutnost uzvišena stila, anonimni pjesnik uvodi čitatelja usred zbivanja u nostalgičnom trenutku kad se junak okreće i promatra drage stvari i mjesta što ih mora napustiti: „Iz očiju tako gorke lijuć suze, / okretaše glavu, gledati ih uze. / Vidje otvorena bez zasuna vrata, / i klinove prazne, bez krzna i pla- šta, / i lijegala bez sokola, bez jastreba mitarena. / Uzdahnu moj Cide, jer ga more jadi pusti, / prozbori moj Cide, dobro i s mjerom on zausti: / ‘Hvala tebi koji jesi na visini, Gospodine! / Oče višnji, ovo meni zli dušmani moji čine!’“ (stihovi 1-9). Taj tugaljivi početak uskoro dobiva nastavak: plač onih koji izlaze na ulice da vide junaka i njegove vjerne drugove koji možda zau- vijek napuštaju zavičaj. Spjev dakle na poetičan način obrađuje zgode i nezgode koje proživljava Ro- drigo Ruy Díaz iz Vivara, poznatiji pod svojim arapskim nadimkom Cid koji je izravan kastiljski prijevod arapske riječi sayyid, što znači „gospodar“; katkada se naziva i epitetom Campeador, što znači „ratnik“, ali najčešće ga njegovi dru- govi, a i pjesnik-pjevač, s toliko posesivnosti i opipljive dragosti zovu mio Cid. 7 pjesma o Cidu.indb 7 15.10.2018. 12:37:31 PJESMA O CIDU Ova poema o junaštvima legendarnog vojskovođe, koji je u doba kralja Al- fonsa VI. preoteo dio španjolskoga juga od islamskih osvajača, jedan je od najstarijih dokumenata španjolske kulture. U Pjesmi o Cidu isprepleću se ironija, herojska drama i realizam dok se predstavljaju slikovite figure musli- mana, židova i kršćana, pružajući današnjim čitateljima jedinstven pogled na srednjovjekovnu Španjolsku. Povijesna pozadina Godine 711. Arapi trijumfalno prodiru na Iberski poluotok, ruše oronulu vizigotsku vlast i nezadrživo osvajaju najveći dio španjolskoga teritorija, tako da u rukama kršćana ostaje samo uzak pojas na sjeveru. Tri stoljeća musliman- skom Španjolskom vladat će omejidski kalifat iz Cordobe; Arapi ga nazivaju Al-Andalus i to legendarno ime ostat će i nakon 1301. kad se kalifat, nakon duga razdoblja veličine i kulturnih dostignuća, raspada na mala kraljevstva (taifas) koja će poslije toga postupno slabiti i nestajati pred sporim ali snaž- nim napredovanjem kršćanskih kraljevstava sa sjevera. Razdoblje oslobađa- nja ili reconquista trajalo je gotovo osam stoljeća — od bitke kod Covadonge (722.) do pada kraljevstva Granade (1492.) — uz dugačke intervale miro- vanja i česte slučajeve povremenih savezništava između muslimana i kršćana u borbama s protivnicima iste vjeroispovijesti. U tim povijesnim zbivanjima formira se posebno ibersko društvo, nastalo od kršćanske i muslimanske (ma- urske) sastavnice, uz snažnu prisutnost židovske zajednice. Posljednja četvrtina 11. stoljeća, kada u Kastilji vlada kralj Alfonso VI. koji je prognao Cida, nazivala se riječju fitna, što otprilike znači „vremena kušnje“. Dugo su prije toga relativno malena kršćanska kraljevstva sa sjevera — Asturija, Galicija, León, Navarra, Aragón, Barcelona i Kastilja — održavala ravnotežu u dodirima s islamskim svijetom preko vrlo propusnih i stalno promjenljivih granica. Ali kad su preuzetnije krenula u vojne pohode, muslimanski gradovi- države postajali su sve ranjiviji da bi s vremenom počeli plaćati danak (parias) kršćanskim kraljevstvima u zamjenu za zaštitu od svakovrsnih opasnosti. Razlozi svih Cidovih akcija protiv maurskoga pučanstva političke su i vojne naravi, nikada ih ne potiču ideološko-religijski uzroci. On pošteđuje život preživjelima iz bitke za Alcocer, jer mu okrutnost ne bi donijela nikakvu ko- rist, i to se može primijeniti na bilo kojeg neprijatelja: „Maure i Maurkinje, 8 pjesma o Cidu.indb 8 15.10.2018. 12:37:31 Predgovor ne možemo njih prodati, / ako ih pak posmičemo, to se ne isplati, / primimo ih mi unutra, u našoj su vlasti, / u kućama nek nas služe, na stan ćemo njima pasti“ (stihovi 619-22). Isto tako najsilovitiji vojni nasrtaji odgovaraju samo Cidovoj strategiji ili taktici: „A provali iz zasjede Campeador tada, / hita pre- ma Castejónu, pouzdano, / Maure i Maurkinje zarobljuje mahom, / i sva lu- tajuća naokolo stada“ (stihovi 464-66). Ne smije se naposljetku zaboraviti da je jedan od najvjernijih Cidovih vazala bio musliman Abengalbón. Historijski i epski Cid Rodrigo Ruy Díaz bio je karizmatična i dobro poznata figura za života, što je potvrđeno u mnogim povijesnim poveljama (diplomas). Rođen je vjerojatno oko 1040. u Vivaru, seocetu blizu Burgosa, u obitelji sitnih kastiljskih vlaste- lina (infanzones), ali odgojio se na dvoru Ferdinanda I. prijateljujući s kralje- vićem Sanchom. Kad je njegov školski kolega stupio na prijestolje, Rodrigo je sudjelovao u njegovim ratnim pohodima i pročuo se pod imenom Cid. Na- kon Sanchove nasilne smrti krunu je naslijedio njegov brat Alfonso VI. koji uskoro šalje Cida u maursku Sevilju da pokupi godišnji danak. Uto Granada iskoristi priliku da skupa s nekim kršćanskim saveznicima napadne seviljskog rivala. Cid je tada, boreći se na strani Sevilje, vjerojatno porazio neprijatelj- ske snage u bitci kod Cabre (1079.), zarobivši i ponizivši sunarodnjaka grofa Garcíju Ordoñeza. Ta je epizoda digla prašinu na kastiljskom dvoru i začela prve potvore — Cid je bio optužen da je zadržao dio prikupljenih dažbina — što je naposljetku završilo kaznom prognanstva. Rodrigo Díaz tada odlazi u Barcelonu gdje ne nailazi na dobar prijam, zatim prosljeđuje u Zaragozu i ondje nekoliko godina služi kao vrstan vojskovođa. Ta najamnička služba nije nimalo čudna za ono doba kad su se lako razvrga- vali savezi i prijateljstva, kad je prisilan suživot muslimana i kršćana stvorio „mješovit“ sustav u kojem su profesionalni vojnici često ratovali čas za jedno- ga čas za drugoga vladara, neovisno o vjeri ili etničkoj pripadnosti. U toj se fazi malo-pomalo obnavljaju Cidove veze s kraljem, sve do pomire- nja (1087.) na koje ih je navela i zajednička opasnost od invazije Almoravida — berberskog pučanstva koje je pod vodstvom istoimene dinastije priteklo u pomoć toledskom kraljevstvu nakon njegova pada u kršćanske ruke (1085.) i koje je potom trideset godina dominiralo političkom sudbinom poluoto- 9 pjesma o Cidu.indb 9 15.10.2018. 12:37:31 PJESMA O CIDU ka. Zbog te ugroze Cid završava obveze prema Zaragozi i polazi u pohod na istočnu obalu Španjolske gdje pokorava gradove i sela, zarobljuje dva puta grofa od Barcelone, izbjegava moguće sukobe s kraljem Alfonsom i opasno se usmjerava prema Valenciji da bi je na koncu osvojio (1094.). Rodrigo Ruy Díaz ili Cid Campeador umro je 1099. Proživio je život ispu- njen vojničkom hrabrošću i slavom tijekom osobito značajna razdoblja špa- njolske povijesti. Njegovo se ime susreće u knjigama na latinskom i kastilj- skom jeziku, posebno u masivnoj povijesti Estoria de España; nedavno su čak otkriveni arapski tekstovi o Cidu, nastali za njegova života, u kojima je tako opisan te se na prvi pogled čini da je muslimanski ratnik. Za razliku od likova iz popularnih balada i šire pučke tradicije koja je puna sa- vršenih junaka i nadljudskih pothvata, epski Cid se može definirati kao oliče- nje mjere. Njegove vrline nisu idealizirane, poema ga predstavlja kao čovjeka koji razmišlja, uvijek svjestan granica ljudskih mogućnosti: hrabar je i opre- zan, odan i velikodušan, pobožan i milosrdan, uzor primjerena ponašanja u javnosti. Njegova neprijeporna veličina nije lišena ljudskih slabosti i prepušta- nja osjećajima koji ga približuju običnom čovjeku, kao pri oproštaju sa ženom i kćerima: „Lijepa brada spusti ruke, / uze kćeri u naručje, / na srce ih privi, jer ih silno voli; / uzdahnu duboko, gorke suze proli“ (stihovi 274-77). Cid se zapravo nikada ne doimlje kao figura od jednoga komada, jer je sav uronjen u svoju sadašnjost. On se suzdržava da ne reagira naglo ni na najteže uvrede, sve strpljivo podnosi, a kad u strategiji i zapovijedanju donosi odlu- ke, nikada ne zanemaruje razloge ili gledišta protivnika: „Hvala tebi, nebeski moj Oče! / U njihovoj mi smo zemlji, činimo im svake zloće, / njihov kruh smo došli jesti i njihovo vino piti; / zato s pravom čine, ako opsjesti nas hoće“ (stihovi 1102b-05). Nije na odmet spomenuti da je Cid jedan od rijetkih ep- skih junaka (možda i jedini) koji posjeduje smisao za humor, kako se vidi iz dijaloga s marokanskim kraljem Bukarom: „Ti dolaziš preko mora. Vrati se, Bukare! / Ogledat se moraš s Cidom bujne brade; / pozdravit se nama valja i uglavit prijateljstvo“ (stihovi 2408-11). Postanak spjeva Široka etničko-kulturna pozadina poeme proteže se od srednjovjekovnoga latiniteta do francuske epske tradicije i arapske književnosti, obuhvaćajući 10 pjesma o Cidu.indb 10 15.10.2018.