71. DUBROVAČKE LJETNE IGRE 71st DUBROVNIK SUMME FESTIVAL 2020. HRVATSKA CROATIA KVARTET PAPANDOPULO PAPANDOPULO QUARTET ATRIJ KNEŽEVA DVORA RECTOR’S PALACE ATRIUM 16. KOLOVOZA | 16 AUGUST 21.30 9.30 PM KVARTET PAPANDOPULO PAPANDOPULO QUARTET NIKOLA FABIJANIĆ sopran-saksofon soprano saxophone GORDAN TUDOR alt-saksofon alto saxophone GORAN JURKOVIĆ tenor-saksofon tenor saxophone TOMISLAV ŽUŽAK bariton-saksofon baritone saxophone PIERRE-MAX DUBOIS: QUATUOR KVARTET QUARTET OUVERTURE DOLOROSO SPIRITUOSO ANDANTE-PRESTO RÉGIS CAMPO: TINTAMARRE VIVACE PRESTO GORDAN TUDOR: TRI SCENE THREE SCENES BORIS PAPANDOPULO: (ARR. IVAN BATOŠ) TRI STUDIJE THREE STUDIES ALLEGRO VIVACE TEMPO DI TANGO VIVACISSIMO PETAR OBRADOVIĆ: PETRICHOR GIOACHINO ROSSINI (ARR. GAETANO DI BACCO): ROSSINI PER QUATTRO ROSSINI ZA ČETVERO ROSSINI FOR FOUR Papandopulo kvartet čine četvorica najsvestranijih, najmuzikalnijih i strastveno hrvatskih saksofonista, Nikola Fabijanić glazbi posvećenih velikana hrvatske (Zagreb, 1976.), sopran-saksofon, Gordan glazbene povijesti.” (Mirta Špoljarić, Tudor (Split, 1982.), alt-saksofon, Goran sbplus.hr, 27. siječnja 2014.) Jurković (Zagreb, 1983.), tenor-saksofon, i “Zaključno valja istaći kako Kvartet Tomislav Žužak (Zagreb, 1978.), bariton- saksofona Papandopulo treba preporučivati saksofon, svi redom diplomanti Muzičke za daljnje nastupe jer su doista odlični akademije u Zagrebu iz razreda prof. mladi, spontani i tehnički bravurozni Dragana Sremeca. Usavršavali su se na glazbenici.” (Zdenka Weber, Kolo, 6/2013.) konzervatorijima u Parizu, Amsterdamu i Beču te na seminarima kod uglednih “…njihova vještina, visoka razina svjetskih saksofonista. Tijekom studija i u muziciranja kao i neposrednost u odnosu s godinama nakon diplome djelovali su, uz publikom pokazala je i da se radi o jednom ostale glazbeničke aktivnosti, u sastavu New od najznačajnijih, i s punim pravom sax quartet, s kojim su od 2000. godine najeksponiranijih, domaćih komornih ostvarili niz zapaženih nastupa. Godine sastava.” (Nina Orlović Radić, glasistre.hr, 2013. promijenili su ime u Papandopulo 10. srpnja 2015.) kvartet. Nastupali su na poznatim festivalima i glazbenim manifestacijama kao što su Glazbene večeri u sv. Donatu, Riječke O svojem repertoaru i programu za ljetne noći, Dubrovačke ljetne igre, Muzički ovogodišnje Dubrovačke ljetne igre Kvartet biennale Zagreb, Glazbena tribina u Opatiji, kaže: Splitsko ljeto, Osorske glazbene večeri, Koncerti u Eufrazijani u Poreču, Izlog „Specijalizirani smo za izvođenje hrvatske suvremenog zvuka u Zagrebu, AudioArt glazbe, naročito suvremene, a ta nam festival u Puli i Dani nove glazbe u Splitu, usmjerenost poboljšava i izvedbe 'željeznog' Dani hrvatske glazbe u Beču i festival repertoara kvarteta saksofona (u koji Echoraum u Beču te na koncertima u pripadaju i djela P.-M. Duboisa). Tom Budimpešti, Parizu, Strasbourgu, Herceg repertoaru često pridodajemo skladbe Novom i drugim gradovima. suvremenih francuskih skladatelja (na ovom programu to je Régis Campo) te Njihovi koncerti redovito su praćeni burnim transkripcije (Rossini). Na svim koncertima, odobravanjem publike i pohvalama kritike: pogotovo onima izvan Hrvatske, posebnu “Opuštenost i sigurnost u nastupu, pažnju pridajemo promociji glazbe Borisa intonativna preciznost i bogatstvo tonske Papandopula.“ kreacije, vještina u raznovrsnim artikulacijama, fantastična pokretljivost i preciznost, kako u najvišim, tako i u Pierre-Max Dubois (Graulhet, 1930. – najnižim registrima, riječju, zadivljujuća Rocquencourt, 1995.) glazbu je počeo učiti u tehnička potkovanost, temelji su na kojima Toursu, a zatim je bio student Dariusa članovi Papandopulo kvarteta grade svoju Milhauda na Pariškom konzervatoriju. Još glazbenu izražajnost i izričajnost… Zbog kao student dobio je prvu veliku radijsku toga Papandopulo kvartet može ponosno i narudžbu, za Suite humoristique, a 1955. dostojno nositi ime jednoga od dobio je cijenjenu Rimsku nagradu za kompoziciju. Skladati je počeo pod vokalna djela, opere, glazbu za kazalište i utjecajem glazbe Milhauda i Prokofjeva i film, djela razvijene melodičnosti, zaigranog držeći se tonalitetne glazbe. Predavao je na karaktera. Sam kaže: „Morate znati, kao Konzervatoriju u Quebecu te je bio profesor Stravinski, ili Picasso, odgovoriti na izazov. glazbene analize na konzervatoriju CNSM u Ograničenja me motiviraju. Volim se Parizu, a od 1964. godine imao je i aktivnu mijenjati i izložiti se opasnosti.“ dirigentsku karijeru. Poznat po spontanosti, Djelo Tintamarre za 4 saksofona napisao je tehničkoj vještini i uporabi ironije u 2006., na narudžbu kvarteta Axone. Riječ skladbama, kao i po šaljivim naslovima, tintamarre upućuje na tradiciju stvaranja Dubois je izjavio: „Po prirodi sam buke svime s čime se može: Campo impulzivan, no skriveni je dio mene podsjeća na priču o vojvodi koji je smatrao ozbiljniji. Ipak, moj me karakter potiče na da radnici u njegovim vinogradima previše vedru glazbu. Volim humor i ne utvaram si rade te im je naredio da, svaki dan, prestanu da će zbog mene svijet stati.“ s radom čim se začuje signal, a s čokota na Pisao je djela za neuobičajene kombinacije čokot signal su prenosili radnici, zvečanjem instrumenata, napisao je i tri manje opere, ali („tinter“) kamenom po vlastitom oruđu (koje naročito je zadužio saksofoniste, za koje je se zvalo „mare“, dakle tinter + mare). Autor napisao dva koncerta, sonate, koncertne nastavlja: „Saksofon mi je postao jedan od komade. Kvartet, poznat i kao Concertino, najdražih instrumenata, zahvaljujući izvorno je skladao za četiri saksofona i Claudeu Delangleu i njegovim sjajnim gudački orkestar, 1956. Šaroliko i tehnički studentima na Konzervatoriju u Parizu. zahtjevno djelo publiku vodi od zaljuljane, Tintamarre je ostvarenje 'dramatizacije' tog sinkopirane uvertire i tužaljke u fugatu instrumenta. Vratio sam se ideji višeslojnih drugog stavka do prilično živahnog saksofonskih osobnosti koju sam razvijao spirituosa i vesele „utrke“ u završnom proteklih godina. Četiri glazbenika prestu. naizmjence su klaunovi, džezeri, ulični glazbenici, gradski muzikanti, svirači na zabavi, ali i na njezinu završetku. Djelo se Régis Campo (Marseilles, 1968.) počeo je sastoji od četiri stavka. Prva dva, brza i učiti glazbu u rodnome gradu, studirao okretna, vode u prilično polagan treći, koji filozofiju u gradu Aix-en-Provence, a na donosi tehniku bisbigliando (brzu izmjenu Pariškom konzervatoriju studirao je dvaju prstometa za izvedbu iste, ili gotovo kompoziciju u klasama Alaina Bancquarta i iste, 'lelujave' tonske visine), a četvrti stavak Gérarda Griseya. Privatno je učio i od vraća motive iz ranijih stavaka i pridružuje Henrija Dutilleuxa i Edisona Denisova. se, kao i drugi stavak, svijetu jazza.“ Dobitnik je niza skladateljskih nagrada (nagrade Zaklade „Gaudeamus“ i natjecanja „Henri Dutilleux“, nagrada „Hervé Saksofonist i skladatelj Gordan Tudor Dugardin“, „Pierre Cardin“, „SACEM“). Od (Split, 1982.), studirao je na Muzičkoj 2017. član je francuske Akademije akademiji u Zagrebu u razredu prof. umjetnosti (Académie des Beaux-Arts). Dragana Sremeca. Studij saksofona nastavio je na Konzervatoriju u Amsterdamu u Campo je autor više od stotinu djela te razredu profesora Arna Bornkampa, gdje je sklada za različite instrumentalne sastave, diplomirao 2006., a usavršavao se kod Jedan od najznačajnijih hrvatskih Eugenea Rousseaua na Mozarteumu u skladatelja, Boris Papandopulo (Honnef na Salzburgu i na konzervatoriju CNSMD u Rajni, 1906. – Zagreb, 1991.), kompoziciju Parizu kod Claudea Delanglea. Nastupao je je diplomirao u razredu Blagoja Berse na diljem Europe i u Sjevernoj Americi, u Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a dirigiranje raznim komornim sastavima te kao solist s je studirao u Beču, u razredu Dirka Focka, orkestrima i ansamblima. Dobitnik je prvih kamo ga je odveo Igor Stravinski. Nastupao nagrada na državnim i međunarodnim je diljem Europe, pisao je opere, balete, natjecanjima, Nagrade PBZ-a i Zagrebačke koncerte, komornu glazbu, klavirske filharmonije za najboljeg mladog hrvatskoga komade, duhovne skladbe, scensku i filmsku glazbenika, Grand Prixa Lions Cluba, glazbu. Bio je i pijanist te su klavirska djela Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu, važan dio njegovog opusa, koji čini više od Nagrade „Judita“ na 52. splitskom ljetu, 450 djela i prepoznatljiv je po inventivnosti i Nagrade Međunarodnog skladateljskog duhovitosti, virtuoznosti, motoričnosti, natjecanja „Marenostrum“ u Berlinu, vještoj uporabi nacionalnih elemenata, Godišnje nagrade za mlade skladatelje novoklasicizmu. Muzikolog Davor Merkaš, Fonda „Rudolf i Margita Matz“. Višestruki stručnjak za njegov opus, ističe da je je dobitnik diskografske nagrade „Porin“. Papandopulo „zapanjujućim opsegom svoga Održava majstorske seminare u Hrvatskoj i djelovanja utisnuo duboki i danas inozemstvu te je redoviti član ocjenjivačkih sveprisutni pečat ne samo hrvatskoj glazbi sudova na međunarodnim natjecanjima. nego i, usuđujem se reći, glazbi 20. stoljeća.“ Gordan Tudor docent je saksofona i komorne glazbe na Umjetničkoj akademiji u Tri studije tri su prerađena stavka iz ciklusa Splitu, gdje je osnovao i ansambl za virtuoznih minijatura za klavir, Osam suvremenu glazbu S/UMAS, a bio je i studija, koji je Papandopulo napisao 1956. profesor saksofona u GŠ Josipa Hatzea u Za saksofone ih je preradio pijanist Ivan Splitu te gostujući docent na Muzičkoj Batoš, koji o sebi i o obradi kaže: „Ivan akademiji u Novom Sadu. Pokretač je Batoš, a.k.a. saxaccompanist, viši umjetnički festivala Dani nove glazbe Split. Praizveo je suradnik na Akademijama u Zagrebu