časopis za književno-jezična, društvena i prirodoznanstvena pitanja Časopis Matice hrvatske Utemeljen 2004. Godište XV, br. 15, ožujak 2019. Naklada Matice hrvatske – Tuzla Za nakladnika Marica Petrović Glavna urednica Marica Petrović Redakcija Marica Petrović, Biljana Stahov, Alen Matošević, Petar Matanović, Marijana Nikolić, Marinko Mrkonjić, Danijel Barišić, Romeo Knežević Recenzenti Marijana Nikolić (b/h/s/c jezik), Sanel Jurida Hadžiahmetović (engleski jezik), Ivica Tokić (njemački jezik) Lektura Biljana Stahov Likovna oprema Marina Trogrlić Adresa uredništva i administracije Tuzla, Kazan mahala 2/II; tel/fax: + 387 (0)35 257 033, e-mail: [email protected] Uplate na žiro-račun kod UniCredit banke 3383002200429402 Redakcija ovoga broja zaključena je 10. ožujka 2019. Grafi čko oblikovanje Branko R. Ilić Časopis je indeksiran u bazi podataka Central and Easter European Online Library (CEEOL) Tisak Printcom, Tuzla časopis za književno-jezična, društvena i prirodoznanstvena pitanja MATICA HRVATSKA – TUZLA ožujak 2019. Sadržaj Marica Petrović: Uvodnik ..................................................................... 7 FILOZOFIJA Romeo Knežević: Napetost drame ishrane, produžetka vrste, skloništa od prirode .................... 11 GEOGRAFIJA Dr.sc. Snježana Musa, Marija Jukić: Toponimija Lašvansko-lepeničko-fojničke doline kao čimbenik prostornog identiteta ........................ 21 JEZIČNO – KNJIŽEVNE TEME Alen Matošević: Ljekaruša ................................................................ 43 Marica Petrović: Imena u djelima Ćire Truhelke ............................... 59 Marijana Nikolić: Polisindetsko i ili und-und stil u jeziku ................... 69 Indira Šabić: Habitus facit hominem – odijelo čini/predstavlja čovjeka (odjeća, obuća i odjevni dodaci kao motivi postanka bh. prezimena) ....................... 77 Emina Hodžić: Phraseologismen mit dem Substantiv Ohr in der deutschen Sprache und ihre Entsprechungen in der bosnischen Sprache ........... 95 Demir Alihodžić: Orientalist Fantasies in Graphic Narratives: Depictions of the Orient in Neil Gaiman’s The Sandman ............................ 111 Selma Veseljević Jerković: Being Divergent: The Representation of Race and Gender in Ada ptations of Young Adult Dystopian Fiction ........................................ 119 Ema Tomić: Biblija kao izvor frazeoloških izraza u bajkama braće Grimm i njihova upotreba u savremenom njemačkom i b/h/s jeziku ............... 135 5 KAZALIŠTE Srdjan Vukadinović, Boris Balta: Hrvatska drama na sceni mostarskog HNK ......... 175 KNJIŽEVNOST Ivo Mijo Andrić: Pripovijetke/crtice (izbor) ..................................... 193 MUZIKOLOGIJA Gabriela Petrović: Ein lautstarker Aufschrei gegen Rassismus: Billie Holiday und Strange fruit ............................ 207 PEDAGOGIJA Ivana Milosavljević: Primijenjeni teatar – umjetnost ili društvena akcija ................................................ 217 PSIHIJATRIJA Mitra Mirković-Hajdukov, Elvir Bećirović: Dnevnobolnički psihoterapijski tretman pacijenata ................................................ 225 SOCIJALNI RAD Erna Lučić, Vanesa Malkić: Izazovi u obrazovanju socijalnih radnika u kontekstu globalne humanitarne krize ............... 243 IZ NAŠEG ARHIVA Fra Petar Matanović: Dvadeset i peta obljetnica Hrvatskoga glasnika u Tuzli (1992-2018) Pokretanje i sadržaj Hrvatskoga glasnika ............ 255 6 Uvodnik Ni ti, Bosno, ne daj da tuga srce ti skrši, Nego želje svom Ocu veledušnom poj! J. Kovačević, Genetlijakon, 108-109 Gradovrh je godišnjak i tako će biti. To je realna slika stvarnosti i tako će, do daljnjega ostati. U prošlom uvodniku imali smo nadu: Četrnaesti broj Gradovrha izlazi u prvom dijelu godine jer imamo namjeru u 2018. izdati dva broja. U vremenu kada se gase časopisi s velikim proračunima, razvikanijih naslova pa i s određenim tradicijama, bit će to stanoviti podvig Ogranka Matice hrvatske iz Tuzle. Pogotovo što smo do sada izlazili kao godišnjak i činilo nam se da nikada nećemo postići željeni cilj – izaći više puta u godini! Evo petnaestoga broja koji izlazi u 2019, a ne (najavljeno!) u 2018! Da je bilo sreće, sada bismo izlazili 16. put. Namjera nije realizirana! Nema najav- ljenoga „podviga“ pa, skrušena srca i sabrane pameti, priznajemo ‒ zaletjeli smo se. Vrije me i prostor (baš tako doslovce!) nam nisu naruku i nećemo više imati neostvarive planove. Dabogda da izlazimo i svake godine, trebali bismo biti zadovoljni. Nije neskromno pogledati unatrag 14 godina, pogledati Monografi ju i jubi- larni broj Tuzla u Gradovrhu, pa „dići Bogu ruke“ i reći – Hvala Ti! Baš tako! Nema mjesta kukanju i žalopojkama, ali, kada bismo kome pričali u kakvim uvjetima radimo, ne bi nam vjerovali. Nepodržani i nepoduprti ni s jedne 7 strane, prepušteni sudbini i nafaki, blagoslovu i čudesima, skromnim zahtjevima suradnika, redakcije, recenzenata i lektora. Gradovrh XV. ima priloge iz raznih oblasti, manje-više, uobičajenih u pre- thodnim brojevima. Književno-jezične su teme i u Gradovrhu XV. najbrojnije. Priloge iz jezika i književnosti poslalo je osam suradnika. Dio je radova na njemačkome i na en- gleskom jeziku. Već smo pisali o tome da u radakciji imamo stav da se objavljuju samo nagrađivani tekstovi. ili prilozi etabliranih umjetnika. U ovome broju imamo pri- povijetke/crtice Ive Mije Andrića. Iz psihijatrije objavljujemo jedan prilog, a iz fi lozofi je, muzikologije, kazališta, pedagogije i socijalnoga rada, po jedan. Dugo nismo imali prilog Iz našega arhiva. Evo fra Petra Matanovića, ute- meljitelja časopisa Hrvatski glasnik koji se, u prigodi obljetnice, prisjeća: Dvadeset i peta obljetnica Hrvatskoga glasnika u Tuzli (1992-2018). Pokretanje i sadržaj časopisa Kao i u ranijim brojevima, poštovali smo pravo na vlastiti izbor pa pri- loge pisane na različitim pravopisima hrvatskoga jezika nismo pravopisno ujednačavali. Tekstove pisane na bosanskome, srpskom i crnogorskome jeziku nismo kroatizirali, a nisu prevođeni ni tekstovi na engleskome i njemačkom jeziku. Uredništvo zahvaljuje suradnicima, dobročiniteljima i svim onima koji nas podržavaju na razne načine. Urednica 8 FILOZOFIJA Romeo Knežević Napetost drame ishrane, produžetka vrste,skloništa od prirode Napetost je uvijek sila između dva pola, dvije strane, u razlici (između njih). Ona nas pokreće. Ona sve pokreće. Ne može se biti na obje strane. Sve je uvijek (na koncu) na jednoj strani, da nije tako onda sile napetosti ne bi ni bilo, pa čak ni mene ne bi bilo. Sve je na koncu uvijek na drugoj strani, jer da nije tako onda napetosti ne bi ni bilo. Sve je uvijek ili na jednoj ili na drugoj strani (na koncu konaca; treće ne postoji). Svako svjesno biće ne može biti ujedno (i na koncu) svjesno i jedne i druge strane, jer tada bi ono nadišlo vlastitu napetost, odnosno ukinulo je, a to nije moguće. Ta uloga (jedne od napetih strana) me najviše određuje. To znači i da je moj pogled (svjetonazor) na napetost bitno ograničen mojom ulogom u njoj (u napetosti), koja ponajviše ne ovisi o meni. To dalje znači da o takozvanoj samoj napetosti (napetosti ‘po sebi’, kako su govorili stari fi lozofi ) jedva da mogu (da se može) išta i kazati. I tu (u toj točki) se sve izvanredno mnogo (i relativno trajno) komplicira. Najprije u odnosu/ima jedne strane sa drugom/drugim stranama, polom ili polovima.1 Tih entiteta je toliko jako mnogo, da njihov određeni broj, količinu (kvantitet), nije moguće utvrditi (ni matematički), i koji (entiteti) se isto tako javljaju u isuviše mnogo sadržajnih oblika, čiju subjektivnu raznovrsnost (kvalitet), također, nije moguće iscrpno opisati (fi lozofski, književno, biološki (znanstveno), geološki (znanstveno), ili bilo kako drugačije.). NAPETOST I OGRANIČENOST MIŠLJENJA. Moj pogled, svjetonazor je dakle uvijek na jednoj strani (jednostran) i određen tom napetoš ću. U njemu (upravo u mom pogledu, svjetonazoru) se razlike (koje proizvode napetost) najviše i najprije ogledaju. To znači da je on (moj svjetonazor) ponajprije i 1 Te ‘polove’ ću dalje nazivati pokatkad i uvjetno, i entitetima, pa čak i ‘bićima’ (a bilo koje imenovanje i bilo kojega pola uvijek i neizostavno uključuje i mene kao entitet, moju stranu). 11 ponajviše slijep. Entiteti ili bića o kojima ću (ovdje) izričito govoriti su ljudi, životinje, biljke, takozvana neživa priroda (kamen, zemlja, voda...) i, o od čovjeka stvorenim neživim stvarima (košulja, bomba, kompjuter, itd., ali i tvorevine kao što su države, parlamenti, sudovi, saobraćajna pravila, itd). Čovjek (ili većina) smatra, da jedino on ima razvijen svjetonazor, to jest sposobnost mišljenja. I to izgleda (po svemu) nije sporno. Međutim, pri pažljivijem pogledu ta se tvrdnja sasvim logično nužno raspada. Zašto? Zato što naše mišljenje također funkcionira prema pravilima malih i fi nih napetosti koje proizlaze iz razlika, a koje je naša tvrdnja namjerno ili nehotice ukinula tvrdeći: kako ‘jedino’ čovjek ima sposobnost mišljenja2 i tako nas odvela u zabludu. Naime, već dugo znamo, čovjek nije i ne mora biti prema Darwinovim znanstvenim otkrićima, kraj evolucije. Možda će se naime za milijun godina evolutivno razviti razvijenije biće od čovjeka. Prema tome radi intelektualne higijene i skromnosti suprotan pol u takvom jednom stavu, pretpostavljen kao drugi pol s jednakom ili višom sposobnoš ću mišljenja koja našu nadilazi, bio bi ovdje i potreban i sasvim u redu. ZAJEDNIČKA NAPETOST U ŽIVOM SVIJETU. Napetost koju dijelimo sa drugim živim entitetima je prije svega napetost drame ishrane, produžetka vrste, skloništa od takozvane nežive prirode, zaštite tijela od drugih potencijalno