VJESNISLUŽBENI K VOJNOG ORDINARIJATA GODINA: XX • BROJ: 1 (72) • 2017. SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA U REPUBLICI HRVATSKOJ Izdavač: Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj Ksaverska cesta, 12 10000 ZAGREB tel: 01/46 70 660, 46 70 659 (37 84 489-MORH) faks: 01/46 70 662 www.vojni-ordinarijat.hr e-pošta: [email protected] Odgovara: Msgr. Jure Bogdan, vojni ordinarij Uredio: Mladen Čobanović 4 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA PORUKA VOJNOG ORDINARIJA MSGR. JURE BOGDANA ZA USKRS 2017. Draga braćo i sestre! U ovo proljetno vrijeme, dok promatramo čudesno Božje djelovanje kako obnavlja i budi na život usnulu prirodu, mi vjernici kršćani slavimo najvažniju svetkovinu, svetkovinu života i rado- sti – Kristovo uskrsnuće. Na tu ćemo svetkovinu, po običaju u našemu narodu, jedni drugima iz- govoriti riječi i zaželjeti „sretan Uskrs“ i podije- liti radost novoga života koji nam je Krist donio svojim uskrsnućem. No lijepo je ovom prigodom prisjetiti se kako istočni kršćani tu radost izraža- vaju i formuliraju. Jedan naime radosno naviješta veliku istinu riječima „Krist je uskrsnuo“, a drugi odgovara i potvrđuje „uistinu je uskrsnuo!“ is- povijedajući tako svoju vjeru u temeljnu istinu na kojoj počiva kršćanstvo. Prisjetimo se samo nekoliko detalja toga povijesnog i natpovijesnog događaja. Ujutro prvoga dana u tjednu Isusovi sljed- benici najprije otkrivaju otkotrljani grobni kamen i prazan grob u kojemu je Isusovo tijelo bilo po- loženo. To su izvanjski povijesni znakovi, tihi svjedoci čudesne pobjede života i istine, pravde i ljubavi. A onda slijede ukazanja Uskrsloga najbli- žima, koja s otkrićem praznoga groba potvrđuju da je iz groba u novi život ustao onaj za kojega su svi smatrali da je zauvijek završio neuspje- hom svoju kratku zemaljsku egzistenciju. Svje- doci praznoga groba i navjestitelji Gospodnjega djela uspoređuju događaj Kristova uskrsnuća sa simbolikom zaglavnoga kamena. Isus Krist, naj- prije odbačen, osuđen, raspet i ubijen, postade zaglavni kamen, postade pobjednik, spasitelj čija pobjeda ne stvara žrtve i ranjene. Raspeti i uskr- sli Gospodin želi svima nama u Crkvi i u društvu otvoriti oči i otkotrljati kamen sa srca kako bismo Božjim očima gledali na stvarnost i svrhu posto- janja i našega proputovanja ovom zemljom, kako bismo svakog čovjeka prepoznali u njegovu neo- tuđivu dostojanstvu djeteta Božjega. Pobjedu svoga uskrsnuća Krist uskrsli dije- li s nama i nju daruje već ovdje i sada. Isus Krist – zaglavni kamen divnoga Božjeg plana stvaranja i ostvarenja života – svojim križem i uskrsnućem trajno osnažuje naše nosive stupove, koji u po- vezanosti s Njim postaju, na svoj način, zaglav- GODINA: XX • BROJ: 1 (72) • 2017. 5 ni kamen. Za obitelj se s pravom može reći da je nepromijenjena, unatoč tolikim nejasnoćama je temelj života i zaglavni kamen društva. Zajed- i alternativnim ponudama… Milost sakramen- ništva u različitosti muškarca i žene, odraslih i ta ženidbe ne samo da jača obitelj kako bi bila djece, djeda i bake, oca i majke, brata i sestre. U povlašteno mjesto na kojemu se živi milo srđe, čudesnome Božjem planu obitelj je Gospodnje nego pred kršćansku zajednicu i njezin cjelo- djelo. Samo obitelj može biti zaglavni kamen ži- kupni pastoralni rad stavlja zadaću da pokažu vota, naše obnovljene biološke i duhovne buduć- veliku vrijed nost obitelji kao primjera“ (Papa nosti. U obitelji živimo s drugima i za druge, u Franjo, Misericordia et misera, br. 14). njoj postajemo zreliji i bolji ljudi. U obitelji doživ- ljavamo povjerenje koje izvire iz lica oca i majke, Blaženi Ivan Merz, uzor i zaštitnik kato- ohrabrenje za prvi osmijeh i novi korak; susreće- ličkih laika, koji je tijekom svoga kratkog života mo temeljne društvene i ujedno religiozne termi- mnogo učinio za odgoj mladeži i njihovu pri- ne – brata i sestru, oca i majku. Obitelj nam daje premu za brak, u pismu obitelji svoga prijatelja ime, uključuje nas u svoju povijesnu memoriju, u Đakovo koji je imao brojnu obitelj (sedmo- svijest i identitet. Obitelj, znak i sakrament ras- ro djece) ovako piše: „Od svega lijepog što sam pete i uskrsle ljubavi, sveti je prostor otvorenosti vidio u Đakovu moram Vam priznati da mi se životu i pobjede života nad smrti. Svako druš- Vaša obitelj najbolje svidjela; vidio sam konkret- tvo koje želi biti na strani života i budućnosti u no pred sobom jednu kršćansku obitelj i mogao obitelji vidi ne samo zaglavni kamen već i mo- sam shvatiti posve zorno nauk sv. Crkve o zama- del društva. Svjedoci smo nekih glasova koji žele šitom značenju obitelji, o prioritetu obitelji nad obitelj vidjeti kao arheološki relikt prošlosti. Svi društvenom vlašću, državnom, o pravu roditelja ti pokušaji leđima su okrenuti budućnosti. Stoga na kršćanski odgoj u školi – napokon o svemu smo pojedinačno i zajedno, kao vjernici i građa- onom što se nadovezuje na ovu prvu stanicu na- ni, pozvani i dužni ukloniti sve oblike grobnih ravnog društva, uređenog prema uzoru odnosa, kamenja s naše budućnosti koji pritišću i naše koji postoje između Krista i njegove sv. Crkve.“ obitelji. Obitelj je zajednički dom – temelj i tema na kojoj se možemo i trebamo svi naći. Ulažući I za kraj, draga braćo i sestre, vama koji ste u obitelj, sebe spašavamo i svoj narod i njegovu u braku i posebno vama koji se za brak priprema- budućnost. te, evo konkretna uputa za sretan brak: „Obitelj koja zajedno moli, zajedno ostaje!“ Tu su rečeni- U apostolskom pismu koje je uputio cije- cu, uputu, često u svojim govorima ponavljali i loj Crkvi na zaključenju Jubileja milosrđa 2016. sv. Ivan Pavao II. i sv. Majka Terezija i sluga Božji godine papa Franjo govori i o obitelji. Evo ne- o. Ante Gabrić. Zajednička obiteljska molitva jest koliko misli iz toga njegova pisma: „U poseb- najčvršći vez što veže jednu obitelj s Bogom, ali nomu vremenu kakvo je naše, koje u mnogim i njezine članove međusobno. Dao Bog da se taj krizama živi i krizu obitelji, važno je našim obi- divni običaj zajedničke obiteljske molitve u na- teljima uputiti riječ utješne snage. Dar braka šim obiteljima obnovi kako bi naše obitelji uži- veli ki je poziv na koji supruzi, milošću Kristo- vale puninu mira, milosti i blagoslova koje vam vom, treba ju odgovoriti u ljubavi koja je veli- svima želim od Krista Uskrsloga, našega Gospo- kodušna, vjerna i strpljiva. Ljepota obitelji osta- dina! ✠Msgr. Jure Bogdan Vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj 6 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA SVETA STOLICA 21. svjetski dan posvećenog života Homilija pape Franje na misi za posvećene osobe, blagdan Prikazanja Gospodinova, 2. veljače 2017. Kad su Isusovi roditelji, da ispune ono što viđenja« (3, 1). je Zakonom bilo propisano, donijeli Djetešce, Ši- Dobro je dovinuti se do snova naših otaca mun, »potaknut od Duha« (Lk 2, 27), uzima Dije- da bismo mogli danas prorokovati i ponovno te u naručje i počinje pjesmu blagoslova i hvale: pronaći ono što je jednoga dana zapalilo oganj u »Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripra- našem srcu. Snovi i proroštvo zajedno. Spome- vio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjet- nuti se onoga što su sanjali naši stari, naši očevi ljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga« (Lk i majke, i hrabrosti kojom su, na proročki način, 2, 30-32). Šimun nije samo mogao vidjeti, već je pronosili dalje taj san. također imao povlasticu držati u svojim rukama Ovaj stav će naš posvećeni život učiniti nadu za kojom je dugo čeznuo, i zbog toga kliče plodonosnijim i, što je najvažnije, to će nas zašti- od radosti. Srce mu se raduje jer Bog prebiva u titi od napasti koja može naš posvećeni život uči- svom narodu; osjeća njegovu tjelesnu prisutnost. niti besplodnim, a to je napast preživljavanja. Riječ U današnjoj se liturgiji kaže da je tim obre- je o zlu koje može postupno puštati korijena u dom, četrdeset dana nakon rođenja, »on naizvan nama i u našim zajednicama. Mentalitet preživ- ispunjao zakon, a zapravo je pošao u susret svo- ljavanja čini nas reakcionarnima, prestrašenima, me vjernom narodu« (Rimski misal, 2. veljače, tjera nas da se polagano i tiho zatvaramo u naše Uvod uz ulaznu procesiju). Susret Boga sa svojim kuće i naše sheme. Tjera nas da se osvrćemo una- narodom pobuđuje radost i obnavlja nadu. trag, na dane slave – ali koji su sada prošlost – i Šimunov hvalospjev je pjesma čovjeka vjer- namjesto da ponovno zapalimo proročku krea- nika, koji na kraju svojih dana, može uzviknuti: tivnost koja je potekla iz snova naših utemeljite- istina je, nada u Boga nikada ne razočarava (usp. lja, radije tražimo prečace ne bismo li izbjegli iza- Rim 5, 5). Bog nas nikada ne vara. Šimun i Ana, u zove koji danas kucaju na naša vrata. Mentalitet starosti, sposobni su za novu plodnost i to svje- preživljavanja oduzima snagu našim karizmama doče u pjesmi: život vrijedi živjeti u nadi jer Gos- jer nas navodi na to da ih »pripitomimo«, čine- podin održava svoje obećanje. Sâm Isus će kasni- ći ih »jednostavnim za upotrebu«, oduzimajući je objasniti ovo obećanje u sinagogi u Nazaretu: im pritom njihovu izvornu kreativnu snagu. Ta bolesni, zatvorenici, oni koji su sami, siromašni, nas napast tjera da više štitimo prostore, zgrade starije osobe i grešnici, svi su pozvani zapjevati i strukture no što omogućujemo nove procese i istu pjesmu nade. Isus je s njima, Isus je s nama potičemo nove inicijative. Napast preživljavanja (Lk 4, 18-19). vodi do toga da zaboravljamo na milost, pretvara Baštinili smo taj himan nade od naših pre- nas u stručnjake za sveto, ali nas ne čini očevima, daka. Oni su nas uveli u tu “dinamiku”. U nji- majkama, braćom ili sestrama te nade koju smo hovim licima, u njihovim životima, u njihovoj pozvani proročki naviještati. U tome ozračju pre- svakodnevnoj i stalnoj posvećenosti mogli smo življavanja sahnu srca naših starijih, oduzimajući vidjeti kako je ta pohvala postala opipljiva. Mi im sposobnost sanjanja.